Crne Gore - Foundation Open Society Institute

Ptice
u zakonskoj
regulativi
Crne Gore
Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore

Ptice
u zakonskoj
regulativi
Crne Gore
Bjanka Prakljačić
Ana Vujović
Mihailo Jovićević
Darko Saveljić
Podgorica, april 2011.godine

Uputstvo za citiranje:
Prakljačić,B., Vujović,A., Jovićević,M., Saveljić,D., (2011): Ptice u zakonskoj regulativi
Crne Gore. Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore. Podgorica.pp44
Autori: Bjanka Prakljačić, Ana Vujović, Mihailo Jovićević, Darko Saveljić
Dizajn i prelom: Bjanka Prakljačić
Tiraž: 200
Štampa: AP Print Podgorica
Štampano uz podršku Foundation Open Society Institute - Predstavništvo Crna Gora
Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore
Piperska 370 A, I ulaz, 20 000 Podgorica, Crna Gora
czip@t-com.me
www.birdwatchingmn.org

Sadržaj:
Uvod.......................................................................................................................................7
Ptičja direktiva........................................................................................................................8
- Što je Ptičja direktiva i zašto je ona važna?.....................................................................8
- Što reguliše pričja direktiva?............................................................................................8
Smjernica Vijeća od 2. aprila 1979. o zaštiti divljih ptica (79/409/EEC)..............................9
Zakon o zaštiti prirode Crne Gore........................................................................................15
Zakon o divljači i lovstvu Crne Gore...................................................................................19
- Pravilnik o lovnim vrstama i sezoni lova u Crnoj Gori.................................................22
- Dodatak 6. Pregled procjene statusa zaštite po Tuchker i Health (1994.).....................23
- Rezime kriterijuma i kategorija Evropskog statusa ugroženosti....................................24
- Sokolarstvo: stav BirdLife International o upotrebi hibridnih sokolova.......................25
- Ugovor između BirdLife International i FACE-a u vezi Ptičje direktive
(79/403/EEC).................................................................................................................26
Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine...........................................................................27
Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine....................................................31
Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine....................................................34
Uredba o prijektima za koje se izrađuje elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu......35
Pravilnik o načinu praćenja brojnosti i stanja populacija divljih ptica.................................36
Akcioni plan za kudravog pelikana (Pelecanus crispus) u Crnoj Gori.................................37
Habitatna direktiva...............................................................................................................38
- Mjere..............................................................................................................................38
Natura 2000..........................................................................................................................39
Komentari na dokument.......................................................................................................40

Uvod:
Crna Gora je 17.decembra 2010. godine zvanično dobila status Kandidata za članstvo u
Evropskoj Uniji. To podrazumijeva, između ostalog, obavezu inkorporacije zakonske regulative
EU u domaće zakonodavstvo.
Ptičja direktiva, kao jedan od temelja zaštite prirode EU, mora naći svoje mjesto u svim
pravnim aktima, planovima i studijama naše zemlje, a koji se odnose na prostor i biodiverzitet
uopšte.
Ova knjiga daje uporedni pregled crnogorskih pravnih akata i njihove usklađenosti sa Ptičjom
direktivom.
Komentari CZIP dati su italicom.
NAPOMENA
Direktiva o divljim pticama je doživjela izmjene 30. novembra 2009. godine. Ipak, kako
suštinske promjene ne postoje, razlike između stare i nove verzije Direktive su ,,kozmetičke”.
Takođe, implementacija Direktive koja je već vršena na, u ovom dokumetu obrađenim
zakonskim aktima, za osnov su imale staru verziju Direktive o divljim pticama, te se i ova kjiga
zasniva i bavi tom, starom verzijom.
7

Ptičja direktiva
Ptičja direktiva Evropske Unije, ili Direktiva za očuvanje divljih ptica (79/409/EEC) je usvojena 1979. godine.
Jednoglasno je usvojena pod francuskim predsjedništvom Zajednice, kao odgovor na sve veću zabrinutost u
Evropi u vezi pada divljih populacija ptica usljed zagađenja, gubitka staništa, kao i prekomijernog lova. U
tom periodu predsjedavalo je devet članova Evropske Ekonomske Zajednice. Države članice su se složile
da ptice, od kojih su mnoge selice su zajedničko nasljeđe zemalja članica, pa je radi njihove efikasne zaštite
neophodna međunarodna saradnja. Od 1979. Ptičja direktiva je stvorila solidan okvir za zaštitu ptica Evropske
Unije. Geografsko proširenje EU prati inkorporacija i obavezna implementacija ove Direktive u svim novim
članicama.
Direktiva prepoznaje da su degradacija i gubitak staništa najveće prijetnje za zaštitu ptica u Uniji. Dakle,
mnogo pažnje se posvećuje očuvanju staništa ugroženih, kao i migratornih vrsta ptica (navedenih u Annex
I), pogotovo kroz uspostavljanje koherentne mreže Specijalno zaštićenih područja (Special Protection Areas
–SPAs), koje čine najpogodnije teritorije za ove vrste. Od 1994. godine sve SPA čine sastavni dio ekološke
mreže NATURA 2000.
Nije slučajnost što su ptice izabrane za prvu direktivu o zaštiti prirode, a takođe nije ni slučajno da se
Habitatna direktiva, koja pokriva ostatak evropskog životinjskog svijeta i njihovih staništa, pojavila mnogo
kasnije 1992. god. jer su ptice od davnina prepoznate kao odlični indikatori stanja biodiverziteta, kvaliteta
životne sredine i održivosti ljudskih aktivnosti.
Ptičja direktiva je 2009. godine proslavila svoj 30-i rođendan.
Što je Ptičja direktiva i zašto je ona važna?
Direktiva definiše minimum standarda sa kojima se moraju složiti sve države članice, da bi zaštitile i očuvale
divlje ptice i njihova staništa na svojoj teritoriji kao i teritoriji čitave Evropske Unije. Ptičja direktiva, zajedno
sa Habitatnom predstavlja glavno oruđe u zaštiti prirode na nivou EU, kao i kod zemalja kandidata za članstvo
u EU.
Što reguliše Ptičja direktiva?
Direktiva reguliše brojne elemente koji se bave vrstama, lokalitetima i zaštitom staništa:
Ona zahtijeva od država članica da klasifikuju zone pod specijalnom zaštitom (SPA) za one vrste koje su
navedene u Aneksu I, kao i za migratorne vrste ptica.
Ona zahtijeva upravljanje i očuvanje lokaliteta prepoznatih kao SPA.
Ona postavlja uopštene propise za zaštitu vrsta, gdje su sve vrste zaštićene od namjernog ubijanja ili
uništavanja, uništavanja ili oštećenja njihovih gnijezda i jaja, uzimanja njihovih jaja itd.
Ona reguliše trgovinu vrstama iz Aneksa III.
Ona reguliše lov određenih vrsta navedenih u Aneksu II i postavlja granice u okviru kojih države članice
mogu da odrede lovne sezone, tako što govori o tome da se te vrste ne smiju loviti tokom njihove sezone
razmnožavanja ili tokom njihove migracije (u slučaju migratornih vrsta).
Ona podstiče države članice da sprovode ornitološka istraživanja i propisuje listu pitanja od važnosti u
Aneksu V.
Ona zahtijeva od država članica da izvještavaju o implementaciji Direktive u svojoj zemlji.
8

Smjernica Vijeća od 2. aprila 1979. o zaštiti divljih ptica
(79/409/EEC)
Vijeće Evropske Zajednice, s obzirom na Ugovor kojim se uspostavlja Evropska Ekonomska Zajednica, a
naročito na čl. 235, prijedlog Komisije, mišljenje Evropskog parlamenta, mišljenje Ekonomskog i Socijalnog
odbora;
S obzirom na Deklaraciju Vijeća od 22. novembra 1973. o programu akcija Evropske zajednice o okolini,
kojom se poziva na specifične akcije za zaštitu ptica, potkrijepljenu Rezolucijom Vijeća Evropske zajednice
i predstavnika vlada država članica na susretu Vijeća 17. maja 1977. o produžetku i implementaciji politike
Zajednice i akcijskom programu o okolini; nadalje, budući da se veliki broj vrsta divljih ptica, inače prirodno
nastanjenih na teritoriji Zajednice smanjuje i to izrazito brzo u nekim slučajevima, a to smanjenje predstavlja
ozbiljnu prijetnju očuvanju prirodne okoline, naročito jer je time ugrožena biološka ravnoteža;
S obzirom na činjenicu da su vrste divljih ptica prirodno nastanjene na teritoriji Zajednice većinom ptice
selice, a takve ptice čine zajedničku baštinu, njihova efikasna zaštita predstavlja tipični preko-granični problem
zaštite sredine koji zahtijeva sveukupnu odgovornost;
S obzirom na činjenicu da je život ptica na Grenlandu fundamentalno drugačiji od života ptica u drugim
regionima na teritoriji Zajednice zbog opštih uslova, posebno klime, niže gustine naseljenosti, veličine i
geografske situacija na ostrvu su izuzeti, prema tome ova direktiva se ne odnosi na Grenland;
Budući da je očuvanje vrsta divljih ptica prirodno nastanjenih u Evropi nužno u okvirima operacija
zajedničkog tržišta, ciljeva Zajednice o poboljšanju uslova života, usklađenog razvoja i ekonomskih aktivnosti
širom Zajednice kao i nastavkom i ravnomjernim širenjem, iako nužne mogućnosti djelovanja nisu osigurane
Ugovorom;
S obzirom da mjere koje se moraju preduzeti na različite faktore i uticati na broj ptica, sa posebnim osvrtom
na aktivnosti čovjeka kojim se uništavaju ili zagađuju ptičja staništa, love ili ubijaju ptice od strane čovjeka
i trguje kao rezultat takve prakse, primjena nekih mjera se mora prilagoditi situaciji različitih vrsta u cilju
njihovog očuvanja;
Budući da se očuvanjem cilja na dugoročnu zaštitu i upravljanjem prirodnih izvora kao sastavni dio baštine
stanovnika Evrope;
Time se omogućava kontrola nad prirodnim resursima, upravljanje i očuvanje prirodne ravnoteže između
vrsta koliko je to god moguće;
Očuvanje, održavanje i renaturacija staništa neophodna je za očuvanje svih vrsta ptica, a neke od njih bi
trebale biti pod posebnim mjerama zaštite zbog ugroženosti njihovog opstanka i reprodukcije pri čemu bi
takve mjere uključivale i ptice selice radi uspostavljanja koherentne cjeline;
U svrhu sprječavanja komercijalnih interesa uvođenjem mogućeg štetnog pritiska na nivoima eksploatacije,
nužno je uvesti generalnu zabranu na tržištu i zabraniti svaku derogaciju onih vrsta kojima to biološki status
dozvoljava, uzimajući pri tome u obzir specifične uslove u različitim regionima;
Tamo gdje se zbog prenaseljenosti, geografske raznolikosti i visine reprodukcije, određene vrste mogu loviti,
smatraće se prihvatljivom eksploatacijom ukoliko se poštuju postavljene određene granice, a takav lov mora
biti usklađen sa održavanjem populacije te vrste na zadovoljavajućem nivou.
9

Takođe, različiti načini, sredstva i metode širokog i ne selektivnog lova, ubijanja i hvatanja sa određenim
oblicima prevoza moraju biti strogo zabranjeni zbog njihovog štetnog djelovanja na broj vrsta na koje se
odnose;
Iz razloga posebne važnosti koje se tiče situacije određenih vrsta, neke od ovih odredbi se mogu staviti van
snage u vezi određenih uslova i biti podvrgnuti kontroli od strane Komisije.
S obzirom na činjenicu da očuvanje ptica a naročito ptica selica i dalje predstavlja problem koji zahtijeva
naučna istraživanja koja će prvenstveno omogućiti ocjenu učinka primijenjenih mjera.
Gdje se mora posebna pažnja posvetiti dogovoru sa Komisijom prilikom uvođenja bilo kakvih vrsta divljih
ptica koje se inače prirodno ne nalaze na evropskoj teritoriji kako ne bi uzrokovale štetu lokalnoj flori i
fauni.
Komisija će svake tri godine pripremati i slati državama članicama izvještaj baziran na podacima prikupljenim
u državama članicama o primjeni nacionalnih odredbi propisa uvedenih na temelju ove Direktive;
Nužno je brzo usvojiti neke anekse koji se odnose na tehnički i naučni razvoj, kako bi se olakšala primjena
ovih mjera, kao i dodatne odredbe za postupak kojim bi se uspostavila uska saradnja između država članica i
Komisije u Odboru za prilagođavanje tehničkom i naučnom razvoju…
Član 1.
Ova se Direktiva odnosi na očuvanje svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju u divljem stanju na evropskoj
teritoriji država članica na koje se odnosi Ugovor. Ona pokriva zaštitu, upravljanje i kontrolu tih vrsta i
postavlja pravila njihove eksploatacije.
Odnosi se na ptice, njihova jaja, gnijezda i staništa.
Ova Direktiva se ne odnosi na Grenland.
Član 2.
Države članice će preduzeti potrebne mjere za održanje populacije vrsta na koje se odnosi čl. 1. na nivou koji
odgovara naročito ekološkim, naučnim i kulturnim zahtjevima, istovremeno uzimajući u obzir i ekonomske te
rekreacijske zahtjeve, ili da prilagodi populaciju tih vrsta tom nivou.
Član 3.
U skladu sa zahtjevima iz čl. 2., države članice preduzeće te mjere kako bi očuvale, održale ili ponovo
uspostavile potrebnu raznolikost i staništa za sve vrste ptica na koje se odnosi čl. 1.
Očuvanje, održavanje ili reuspostavljanje biotopa i staništa uključuje prvenstveno slijedeće mjere:
- stvaranje zaštićenih područja,
- održavanje i upravljanje u skladu sa ekološkim potrebama unutar staništa i izvan zaštićenog područja,
- ponovno uspostavljanje uništenih biotopa,
- stvaranje biotopa.
Član 4.
Vrste navedene u Aneksu I će biti subjekti posebnih mjera očuvanja koje se tiču njihovih staništa u svrhu
osiguravanja njihovog opstanka i reprodukcije u njihovom području distribucije prema tome, uzimaće se u
obzir:
a) vrste koje su u opasnosti od izumiranja,
b) vrste ugrožene specifičnim promjenama u njihovom staništu,
c) vrste koje se smatraju rijetkima zbog male populacije ili ograničene lokalne distribucije,
d) druge vrste koje zahtijevaju posebnu pažnju zbog posebne prirode njihovog staništa.
10

- Trendovi i promjene u nivoima populacije će se uzimati u obzir kao podloga za procjene. Države članice će
klasifikovati najprikladnija područja po broju i količini kao područja pod posebnom zaštitom za očuvanje tih
vrsta, imajući u vidu zahtjeve njihove zaštite u geografskom području mora i kopna na koja se ova Smjernica
odnosi.
- Države članice će preduzimati slične mjere za redovne vrste selica koje nisu navedene u Aneksu I, imajući
u vidu i njihovu potrebu za zaštitom u geografskom području mora i kopna na koje se ova Smjernica odnosi, a
vezano za njihova područja za razmnožavanje, mitarenje, prezimljavanje kao i stanice za odmor duž njihovog
migracionog puta. Na kraju, države članice će posvetiti posebnu pažnju zaštiti močvara, a naročito močvara
od međunarodnog značaja.
- Države članice će dostaviti Komisiji sve potrebne podatke radi preduzimanja odgovarajuće inicijative u
smislu koordinacije koja je nužna kako bi se osiguralo da područja na koja se odnose čl. 1. i 2. čine koherentnu
cjelinu koja zadovoljava zahtjeve zaštite tih vrsta u geografskim područjima mora i kopna na koja se ova
Smjernica odnosi.
- U svrhu zaštite gore spomenutih područja, države članice će preduzeti odgovarajuće korake kojima će
se izbjeći zagađivanje ili oštećenje staništa ili bilo kakve smetnje koje utiču na ptice, ako bi to bilo značajno
vezano za ciljeve u ovom članu. Izvan tih zaštićenih područja, države članice će takođe nastojati izbjegavati
zagađenje ili oštećenje staništa.
Član 5.
Nezavisno od čl. 7. i 9., države članice će preduzeti nužne mjere za uspostavljanje opšteg sistema zaštite
svih vrsta ptica iz čl. 1, naročito zabranjujući:
- namjerno ubijanje ili hvatanje bilo kojim načinom,
- namjerno uništavanje ili oštećivanje njihovih gnijezda i jaja ili premještanje gnijezda,
- odnošenje njihovih jaja u divljinu ili zadržavanje tih jaja iako su prazna,
- namjerno uznemiravanje tih ptica naročito za vrijeme njihovog razmnožavanja i parenja, ukoliko bi to
uznemiravanje bilo značajno s obzirom na ciljeve ove Smjernice,
- držanje u zatočeništvu ptica čije su vrste zaštićene od lova i hvatanja.
Član 6.
Države članice će zabraniti, za sve vrste ptica iz člana 1. prevoz i prodaju, držanje u zatočeništvu radi
prodaje, ponudu na prodaju živih ili mrtvih ptica ili njihovog bilo kojeg prepoznatljivog dijela ili proizvoda.
Aktivnosti iz prvog stava se neće odnositi na vrste navedene u Aneksu III/1, te ukoliko su ptice ubijene ili
zarobljene na legalan način.
Države članice mogu, za vrste navedene u Aneksu III/2, dozvoliti aktivnosti propisane u stavu 1, izrađujući
pri tom odredbe restrikcije, ukoliko su ptice legalno ubijene ili zarobljene ili na drugi način legalno stečene.
Države članice koje žele to odobriti, moraju se prvo konsultovati sa Komisijom u pogledu zajedničkog
istraživanja da li će tržište takvim takvim vrstama rezultirati ili bi se razumno moglo očekivati da imaju
nekakve posljedice na gustinu populacije, geografsku distribuciju ili visinu reproduktivnosti ugroženih vrsta
širom cijele Zajednice. Ukoliko takvo istraživanje dokaže da će namjeravano odobrenje uticati na bilo koju
od prije spomenutih vrsta i time ih ugroziti, Komisija će proslijediti preporuku državi članici kojom se protivi
uvođenju tržišta pomenutih vrsta ptica. Ukoliko Komisija smatra da ne postoji takav rizik, obavijestiće državu
članicu o svojoj saglasnosti.
Preporuka Komisije će biti objavljena u Službenom listu Evropske Zajednice. Države članice koje uvode
odobrenja u skladu sa ovim paragrafom će potvrditi i u redovnim intervalima da li se ispunjavaju svi uslovi u
skladu sa tim odobrenjima.
Komisija će sprovesti studiju o biološkom statusu vrsta ptica navedenih u
Aneksu III/3 i efektima tržišta na taj status. Ona će podnijeti, najkasnije u roku od 4 mjeseca prije isteka
roka iz čl. 18. ove Smjernice, izvještaj i svoje prijedloge Odboru vezano uz čl. 16., a sa osvrtom na Odluku o
uvođenju novih vrsta u Aneks III/2. Za vrijeme razmatranja te odluke, države članice mogu primjenjivati svoje
postojeće nacionalno zakonodavstvo o tim vrstama nezavisno od stava 3.
11

Član 7.
Zavisno od gustine njihove populacije, geografske distribucije i nivoa reproduktivnosti širom Zajednice, vrste
navedene u Aneksu II mogu se loviti u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. Države članice će osigurati da
lov tih vrsta ne ugrožava učinke očuvanja u njihovom distribucijskom području.
Vrste navedene u Aneksu II/1 se mogu loviti u geografskom području mora i kopna na koje se odnosi ova
Smjernica.
Vrste navedene u Aneksu II/2 se mogu loviti jedino u državama članicama a koje su naznačene u Aneksu
II.
Države članice će osigurati da praksa lova, uključujući i lov sa sokolovima, koja se sprovodi u skladu sa
nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu sa načelima mudre upotrebe i ekološki balansirane
kontrole vrsta ptica na koje se to odnosi i da je ta praksa kompatibilna sa populacijom tih vrsta, posebno
migratornih vrsta, sa mjerama propisanim u članu 2. One će naročito brinuti da vrste na koje se lov odnosi
se ne love tokom sezone parenja ili tokom bilo koje druge reproduktivne faze. U slučaju migratornih vrsta
brinuće naročito da se vrste, na koje se odnose ta pravila lova, ne love za vrijeme perioda svoje reprodukcije
ili za vrijeme povratka na njihovo tlo. Države članice će dostaviti Komisiji sve relevantne podatke o praktičnoj
primjeni njihovih pravila o lovu.
Član 8.
S obzirom na lov, zarobljavanje i ubijanje ptica na koje se odnosi ova Smjernica, države članice će zabraniti
korištenje bilo kakvih sredstava, aranžmana ili metoda za široko i ne selektivno zarobljavanje ili ubijanje ptica
ili dijela kojima bi se uzrokovalo lokalno nestajanje vrsta, a naročito onih navedenih u Aneksu IV (A).
Države članice će zabraniti bilo kakav lov i način transporta prema uslovima navedenim u Aneksu IV (B).
Član 9.
Države članice mogu derogirati odredbe članova 5, 6, 7 i 8, gdje ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje,
a iz sljedećih razloga:
1. -da je u interesu javnog zdravlja i sigurnosti,
-da je u interesu vazdušne sigurnosti,
-radi sprječavanja velike štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i
vodama,
-da bi se zaštitila flora i fauna.
2. u svrhu naučnih istraživanja i podučavanja, repopulacije, reintrodukcije
i u svrhu razmnožavanja,
3. da se dozvoli, pod strogo kontrolisanim uslovima i na selektivnoj bazi
ulov, držanje ili ostalo razumno korišćenje nekih ptica u malim količinama.
b) Derogacija mora specificirati:
- vrste koje su subjekt derogacije
- načini, aranžmani i metode dozvoljene za ulov i ubijanje,
- uslove rizika i vremenske okolnosti, kao i mjesta na kojima će se ta
derogacija dozvoliti,
- kontrole koje će se vezano s tim sprovoditi.
Svake godine će države članice slati izvještaj Komisiji o primjeni ovog člana.
Na temelju dostupnih podataka o tome, a naročito podataka dostavljenih Komisiji u skladu sa stavkom c,
Komisija će u svako doba osigurati i preduzeti potrebne korake da posljedice ovih derogacija nisu inkompatibilne
sa ovom Smjernicom.
12

Član 10.
Države članice će podržati istraživanja i bilo kakav rad u svrhu zaštite,upravljanja i upotrebe populacije svih
vrsta ptica iz člana 1.
Naročitu pažnju će posvetiti istraživanju i poslovima vezanim za subjekte navedene u Aneksu V. Poslaće
Komisiji svaku informaciju koja će im omogućiti da preduzmu prikladne mjere za koordinaciju istraživanja i
poslova iz ovog člana.
Član 11.
Države članice će paziti da bilo koja introdukcija novih vrsta ptica, koje se inače ne pojavljuju u divljem stanju
na evropskoj teritoriji država članica, ne prejudicira lokalnu floru i faunu. O tome će obavijestiti Komisiju.
Član 12.
Države članice će svake tri godine slati Komisiji izvještaj o implementaciji nacionalnih relevantnih odredbi,
počev od dana kada istekne rok iz čl. 18.
Komisija će pripremiti svake tri godine složen izvještaj zasnovan na podacima iz stavke a. Taj dio nacrta
izvještaja koji se odnosi na podatke dostavljene od strane država članica će biti proslijeđen nadležnim tijelima
u državama članicama za potvrđivanje. Konačna verzija izvještaja će biti proslijeđena državama članicama.
Član 13.
Primjena mjera u skladu sa ovom Smjernicom ne smije dovesti do pogoršanja sadašnjeg statusa očuvanja
vrsta ptica prema članu 1.
Član 14.
Države članice mogu uvesti strožije mjere od onih propisanih ovom Smjernicom.
Član 15.
Dopune koje su neophodne za usvajanje Aneksa I i V ove Smjernice o tehničkom i naučnom razvoju i
dopune na koje se odnosi druga stavka člana 6. biće i usvojene u skladu sa postupkom propisanim u čl. 17.
Član 16.
U svrhu dopuna iz čl. 15. ove Smjernice, Odbor za prilagođavanje tehničkom i naučnom razvoju (u daljem
tekstu «Odbor»), koji se sastoji od predstavnika država članica i kojem predsjedava predstavnik Komisije, je
ovdje uspostavljen.
Odbor će sam propisati svoja pravila i procedure.
Član 17.
Kada treba slijediti postupak propisan u ovom članu, predmet će se uputiti predsjedniku Odbora, bilo na
njegovu inicijativu ili zahtjev predstavnika država članica.
Predstavnik Komisije će podnijeti Odboru nacrt mjera koje se moraju preduzeti. Odbor će donijeti svoje
mišljenje o tom nacrtu (prijedlogu) unutar vremenskog roka određenog od strane predsjedavajućeg, zavisno
od hitnosti predmeta. Odlučivaće se običnom većinom od 41 glasa, a glasovi se računaju u skladu sa članom
148 (2) Ugovora. Predsjedavajući nema pravo glasa.
1. Komisija će usvojiti predložene mjere kada su u skladu sa mišljenjem Odbora.
2. Kada predložene mjere nisu u skladu sa mišljenjem Odbora, ili nikakvo mišljenje nije doneseno, Komisija
će bez daljnjeg odlaganja podnijeti prijedlog Vijeću vezano za mjere koje treba usvojiti. Vijeće će odlučivati
kvalifikovanom većinom.
3. Ukoliko, unutar tri mjeseca od dana kada je podnesen prijedlog, Vijeće ne donese odluku, predložene
mjere će biti usvojene od strane Komisije.
13

Član 18.
Države članice će donijeti na snagu zakone, propise i upravne odredbe neophodne za usklađivanje sa ovom
Smjernicom u roku od dvije godine od dana njene objave. O tome će obavijestiti Komisiju.
Države članice će dostaviti Komisiji tekstove glavnih odredbi nacionalnih zakona koje usvajaju u smislu
ove Smjernice.
Član 19.
Ova se Smjernica obraća državama članicama.
Luxembourg, 2. aprila 1979.
14

Zakon o zaštiti prirode Crne Gore
Zakon o zaštiti prirode je donijela Skupština Crne Gore 2008. godine. Ovim zakonom se uređuje zaštita i
očuvanje prirode države.
Generalni utisak je da je Ptičja direktiva u najvećoj mjeri inkorporirana, s tim da su njeni članovi u
prilagođenoj-izmijenjenoj formi citirani u različitim članovima pomenutog Zakona. Članovi od 3. do 11.
Ptičje direktive inkorporirani su u originalnoj ili izmijenjenoj formi u Zakon. Član 7. Ptičje direktive, a koji se
odnosi na lovne vrste, lov sokolovima i lov uopšte se ne pojavljuje u Zakonu o zaštiti prirode.
Član 7 (Opšte mjere zaštite i očuvanja prirode)
Opšte mjere zaštite i očuvanja prirode su:
- zaštita i očuvanje prirode;
- zaštita prirodnih dobara;
- održivo korišćenje prirodnih resursa i prirodnih dobara i kontrola njihovog korišćenja;
- očuvanje ekoloških mreža i koridora;
- sprovođenje strategija, planova, programa, osnova i druge dokumentacije;
- ublažavanje štetnih posljedica izazvanih aktivnostima u prirodi, korišćenjem prirodnih dobara ili prirodnim
katastrofama;
- podsticajne mjere za zaštitu i očuvanje prirodnih dobara.
Konkretno, treća stavka prethodnog člana i one koje slijede, dijelom odgovaraju stavci pod b) člana 3.
Ptičje direktive. Smatramo da bi bilo bolje da je pomenuta stavka pod b) implementirana u svom orginalnom
obliku ili bar približno njemu jer sama obuhvata širok pojam.
Član 14 (Ublažavanje štetnih posljedica na prirodu nastalih realizacijom radnji, aktivnosti i djelatnosti
u zaštićenom prirodnom dobru)
Pravno i fizičko lice koje realizacijom projekata, radnji i aktivnosti iz člana 12. ovog zakona izazove štetne
posljedice na zaštićenom prirodnom dobru dužno je da sprovede kompenzatorne mjere.
Kompenzatorne mjere iz stava 1 ovog člana određuju se zavisno od predviđenih ili prouzrokovanih oštećenja
prirode, i to:
- uspostavljanjem novog lokaliteta koje ima iste ili slične osobine kao i oštećeni lokalitet;
- uspostavljanjem drugog lokaliteta značajnog za očuvanje biološke i predione raznovrsnosti, odnosno
za zaštitu prirodnog dobra;
Dve obilježene stavke ovog člana odgovaraju stavci pod d) člana 3. Ptičje direktive. Smatramo da navedene
stavke odgovaraju stavci d), s tim što napominjemo da kompenzatorne mjere koje predlaže Zakon o zaštiti
prirode ne smiju biti na štetu lokaliteta odnosno biodiverziteta na mjestu gdje se one izvode. Ovo se prije
svega odnosi na drugu obilježenu stavku člana 14.
Član 32 (Ekološki značajni lokaliteti), član 33 (Zaštita ekološki značajnih lokaliteta) i član 34
(Međunarodni ekološki značajni lokaliteti)
Pod ekološki značajnim lokalitetima ovaj Zakon ne prepoznaje IBA – područja od međunarodnog značaja za
boravak ptica, kao i migratorne koridore ptica, a koji su temelj zaštite ptica svake države. IBA nije prepoznata
ni u ekološkoj mreži Natura 2000, a koju imenuje Vlada. Kategorije IBA (globalna, regionalna i područja od
značaja za boravak ptica u EU) uglavnom definišu ornitološke organizacije zemalja članica.
15

Član 82 (Zabrane)
Zabranjeno je branje, sakupljanje, uništavanje, sječa, iskopavanje, držanje i promet strogo zaštićenih divljih
vrsta biljaka i gljiva.
Zabranjeno je strogo zaštićene divlje vrste životinja:
- hvatati, držati, odnosno ubijati;
- uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije;
- uzgajati i stavljati u promet, pribavljati na drugi način i preparirati;
- oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, kao i područja njihovog razmnožavanja
ili odmaranja;
- uništavati ili uzimati jaja iz prirode. *
Izuzetno od stava 2 ovog člana, pojedine strogo zaštićene i zaštićene divlje vrste životinja mogu se
izvoziti i uvoziti u naučne svrhe i radi izlaganja, uz dozvolu organa uprave.**
Samonikle biljke i gljive, divlje životinje, kao i podzemne životinje koje nijesu zaštićene, a nalaze se u
zaštićenom prirodnom dobru, uživaju zaštitu u skladu sa aktom o proglašenju.
Izuzetno, radnje iz stava 2 ovog člana mogu se vršiti na osnovu dozvole Ministarstva u slučajevima:
- zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti i vazdušne sigurnosti;
- zaštite biljaka, životinja i gljiva;
- sprječavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, vodi i dr;
- istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja i nužnog
razmnožavanja.***
Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim dozvolama iz stava 5 ovog člana, koja sadrži:
- vrste životinja na kojima su vršene radnje i aktivnosti;
- sredstva, opremu ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i svrhu njihovog
korišćenja;
- mjere nadzora koje su sprovedene. ****
Ministarstvo može dozvoliti na selektivnoj osnovi ograničeno uzimanje, držanje i korišćenje pojedinih
strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva u malom broju, pod nadzorom organa uprave.
Stav dva ovog člana (označen sa*) dijelom je ispoštovao član 5. Ptičje direktive s tim što je potrebno dodati
da treba zabraniti uzimanje jaja čak iako su prazna, treba zabraniti premiještanje gnijezda i zarobljavanje
životinja (ptica) čije su vrste zaštićene od lova i hvatanja. Ipak treba napomenuti da član koji se odnosi upravo
na ptice je član 86 (Mjere zaštite ptica), o kome će kasnije biti riječi, takođe nije potpuno u saglasnosti sa
članom 5. Ptičje direktive.
Stav treći ovog člana (označen sa **) odgovara stavu pod a), stavka 2 člana 9. Ptičje direktive,sa razlikom
što je u ovom stavu koji glasi: Izuzetno od stava 2 ovog člana, pojedine strogo zaštićene i zaštićene divlje
vrste životinja mogu se izvoziti i uvoziti u naučne svrhe i radi izlaganja, uz dozvolu organa uprave –dodato
da se životinje mogu izvoziti i uvoziti ,,radi izlaganja“-izložbi (podvučeno u tekstu), a što nije navedeno kao
dozvoljen razlog uvoza ili izvoza u Ptičjoj direktivi. U istom stavu može se dodati da su navedene radnje
dozvoljene u svrhu podučavanja, repopulacije, reintrodukcije i u svrhu razmnožavanja, a što je dozvoljeno u
Ptičjoj direktivi. Treba napomenuti da se tek u stavu pet (označenom sa ***) ovog člana u zadnjoj stavki ove
prethodno nepostojeće odredbe pojavljuju.
16

Stav šest ovog člana (označen sa ****), preciznije , podjela koju sadrži, odgovara stavu b) člana 9. Ptičje
direktive, sa razlikom što u pomenutom stavu nedostaje stavka koja bi navela da je potrebno odrediti uslove
rizika, vremenske okolnosti i mjesta na kojima će se derogacija dozvoliti, a što je prisutno u Ptičjoj direktivi.
Isto tako, ovdje prisutna stavka ,,mjere nadzora koje su sprovedene“ ne odgovara u potpunosti stavci koju
predstavlja u Ptičjoj direktivi a koja glasi ,,kontrole koje će se vezano s tim sprovoditi“uzimajući naravno u
obzir cijeli kontekst stavki iz oba dokumenta.
Član 83 (Zabranjena sredstva za hvatanje i ubijanje divljih životinja)
Zabranjena je upotreba sredstava za hvatanje i ubijanje divljih vrsta životinja kojima se uznemiravaju
njihove populacije i ugrožavaju njihova staništa i koje mogu prouzrokovati njihovo lokalno nestajanje.
Nedozvoljenim sredstvima smatraju se:
- zamke;
- samostrijel;
- električne smrtonosne ili omamljujuće naprave;
- vještačke svijetleće naprave, osim u ribolovu na moru;
- ogledala i druge zasljepljujuće naprave;
- odašiljači zvuka (magnetofoni, kasetofoni i dr.) koji emituju zvukove dozivanja, boli ili oglašavanja;
- naprave za osvjetljavanje cilja;
- optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektronskog povećavanja ili pretvaranja slike;
- eksploziv;
- otrovi i otrovni ili omamljujući mamći;
- poluautomatsko ili automatsko oružje;
- letjelice;
- vozila na motorni pogon u pokretu;
- druga sredstva utvrđena međunarodnim ugovorima.
Izuzetno, pojedina sredstva iz stava 2 ovog člana mogu se ograničeno koristiti radi sprovođenja programa
reintrodukcije, monitoringa i programa zaštite i očuvanja, na osnovu dozvole organa uprave.
Ovom članu odgovara stav pod a) člana 8 Ptičje direktive s tim što treba dodati i da je zabranjeno korišćenje
metoda za široko i neselektivno hvatanje ili ubijanje.
Član 86 (Mjere zaštite ptica)
Zabranjeno je ubijanje ili hvatanje strogo zašticenih ptica naročito selica, uništavanje njihovih gnijezda i
jaja ili uklanjanje gnijezda čak i ako su prazna, njihovo uznemiravanje naročito u vrijeme othranjivanja ptića i
tokom razmnožavanja, držanje ptica koje je zabranjeno loviti, kao i vršenje drugih radnji suprotno zakonu.
Stubovi i tehničke komponente srednjenaponskih i visokonaponskih vodova moraju se graditi na način da se
ptice zaštite od strujnog udara i mehaničkog povređivanja.
Odredbe st. 1 i 2 ovoga clana ne odnose se na gornje vodove željeznica.
Radi očuvanja i zaštite zašticenih ptica vrši se praćenje brojnosti i stanja populacije divljih ptica u skladu
sa međunarodnim obavezama.
Praćenje brojnosti i stanja populacije divljih ptica iz stava 4 ovog člana vrši Pravno lice.
17

Način praćenja brojnosti i stanja populacije iz stava 4 ovog člana propisuje Ministarstvo.
Ovaj član konkretno odgovara članu 5 Ptičje direktive s tim što je potrebno izvršiti upotpunjavanje i njegovu
doradu. Članu nedostaje preporuka Direktive da je ,,zabranjeno premiještanje gnijezda”, a zatim ispraviti
navod ,,strogo zaštićenih ptica, naročito selica” tako da on glasi ,,zaštićenih ptica” jer se prema Ptičjoj
direktivi član odnosi na sve zaštićene ptice, pri čemu onda nije potrebno posebno naglašavati,, selice”.
18

Zakon o divljači i lovstvu Crne Gore
Zakon o divljači i lovstvu je donijela Skupština Crne Gore 2008. godine. Ovim Zakonom se uređuje
gazdovanje lovištima, divljači i lovstvo Crne Gore u cjelini.
Ovaj Zakon ne uvažava u potpunosti preporuke Ptičje direktive, iako je kao noviji morao implementirati
odredbe Direktive, a koji se odnose na regulisanje lovstva, te mu narednih godina, ako Crna Gora ostane na
evropskom kursu, predstoje značajne izmjene.
Član 12
Lovišta su prostorne cjeline koje se ustanovljavaju na poljoprivrednim i vodnim površinama, površinama
obraslim šumama i šumskom zemljištu, po pravilu, ne manjem od 3 000 hektara, koje predstavljaju prirodnu i
zaokruženu lovno-privrednu cjelinu i u kojima postoje prirodnii drugi uslovi za uspješan razvoj lovstva.
Prema namjeni lovišta se dijele na lovišta i lovišta sa posebnom namjenom.
Nelovne površine su: površine na kojima je zbog zaštite biodiverziteta trajno zabranjen lov na sve vrste
divljači (zaštićena prirodna dobra ili pojedini njihovi dijelovi i sl.); naselja i zaseoci; javni parkovi i groblja,
površine svih javnih puteva, pruga i druge slične površine; objekti za liječenje, sport, turizam i rekreaciju;
dvorišta seoskih domaćinstava i industrijskih i neindustrijskih objekata; površine koje služe za vojne, naučne
i nastavne potrebe; ograđeni prostori u kojima nije dozvoljen pristup ili u kojima se divljač vještački uzgaja;
vrtovi, višegodišnji zasadi i rasadi ograđeni ogradom koja ne dozvoljava prolaz zecu ili papkastoj divljači, kao
i površine mora, morskog dobra i ribnjaka.
U lovne površine, izuzev površina iz stava 3 ovog člana, ubrajaju se sve površine, uključujući i one na kojima
je zbog očuvanja određene vrste divljači, privremeno zabranjen lov.
Lovne i nelovne površine određuju se u katastru lovišta.
Ovom članu treba dodati, u stavu 3, da se u nelovne površine uključuju i solane, kao i staništa od
međunarodnog značaja za ptice- IBA u kojima lov treba biti potpuno zabranjen. Pod IBA područjima, a u
smislu ovog amandmana, misli se na globalno značajna IBA, kao i potencijalna IBA područja C kategorije,
koja će ujedno biti i SPA područja na osnovu Natura 2000 standarda.
Trajnom zabranom lova zaštićuje se:
...
2) pernata divljač:
- veliki tetrijeb, gluhan ( Tetrao urogallus L. );
- lještarka ( Tetrastes bonasia L.);
...
Član 36
Smatramo da se navođenjem samo ove dvije vrste pernate divljači u trajnoj zabrani čitalac dovodi u zabludu
da su sve ostale vrste, a koje nijesu na spisku trajne zabrane lova po osnovu ovog člana, dozvoljene za odstrjel.
Zakon mora uvrstiti ili kompletan spisak svih vrsta ptica koje se nalaze pod trajnom zabranom lova i trajno
su zaštićene, što treba da bude predmet podzakonskog akta, ili da se sporni dio potpuno izbaci iz ovog člana.
19

Član 41.
Zabranjeno je trovanje i hvatanje divljači i uništavanje njenih mladunaca, gnijezda, legla i jaja.
Kad to zahtijevaju potrebe nauke, uz odgovarajuću stručnu podlogu, korisnik lovišta je dužan, u skladu sa
lovnom osnovom, dozvoliti hvatanje divljači i korišćenje mladunaca, legla i jaja divljači.
Za radnje iz stava 2 ovog člana saglasnost daje Ministarstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva
nadležnog za poslove zaštite životne sredine.
Ovaj član sadrži nekoliko stavki člana 5. Ptičje direktive s tim što mu je potrebno dodati da je zabranjeno
uništavanje mladunaca, gnijezda i jaja, premiještanje gnijezda, odnošenje jaja u divljini ili zadržavanje iako
su prazna, namjerno uznemiravanje ptica (divljači) naročito za vrijeme njihovog razmnožavanja i parenja i
hvatanje i držanje u zatočeništvu ptica (divljači) čije su vrste zaštićene od lova i hvatanja.
Lov i korišćenje divljači
Član 53 i svi ostali koji tretiraju sokolarstvo ne smiju ostati u ovom obliku jer se time krši Rješenje o
trajnoj zaštiti svih vrsta sokolova u Crnoj Gori. Sokolovi su u Crnoj Gori SVI ugroženi i nedopustivo je da
se sokolarstvo kao osjetljiva oblast definiše samo jednom rečenicom u Članu 61. Ono treba da je predmet
posebnog zakona, a s obzirom da Crna Gora nema tradiciju lova sokolovima i da se radi o velikoj opasnosti
genetske polucije prirodnih populacija i istrjebljenja prirodnih populacija, smatramo da sokolarstvo ne
smije biti legalizovano u Crnoj Gori sve dok se implementacija zakonskih odredbi u pogledu zaštite ptica u
potpunosti ne bude sprovodila na cijeloj teritoriji države, bar onako kako se to radi u EU.
Član 66
Divljač je zabranjeno loviti:
1) načinima i sredstvima kojima se ona masovno uništava (pucanjem sa sačmom u jato ptica i sl.);
2) ako je ugrožena požarom, poplavom, sniježnim nanosima, poledicom i drugim elementarnim
nepogodama;
3) upotrebom reflektora (farova), baklji i drugih svjetlosnih izvora, ogledala, korišćenjem zvučnih
mamaca, vještačkih i živih mamaca i omamljujućih sredstava;
4) hrtovima, poluhrtovima, nerasnim i neobučenim psima;
5) gađanjem iz motornih vozila, motornih čamaca i drugih prevoznih sredstava na motorni pogon, kao i
gaženjem motornim vozilima;
6) poluautomatskom lovačkom puškom i poluautomatskim lovačkim karabinom sa više od dva metka,
vojničkim, streljačkim i prepravljenim (prilagođenim) oružjem; vojničkom i streljačkom municijom, kao
i oružjem i municijom manjeg kalibra od propisanog;
7) optičkim nišanima za noćni lov s mogućnošću elektronskog povećavanja ili pretvaranja slike,
eksplozivom, istjerivanjem plinom ili dimom i svim vrstama hladnog oružja;
8) otrovom, omčama, zamkama, klopkama, gvožđima, mrežama, električnim uređajima ili drugim
sredstvima za masovno hvatanje, odnosno uništavanje;
9) krupnu divljač, osim divlje svinje, puškom sačmaricom bez breneka, pomoću psa i skupnim lovom;
10) van njene lovne sezone ili nelovnim danima u toku lovne sezone, ako ovim zakonom nije drukčije
određeno;
11) na nelovnim površinama, ako ovim zakonom nije drukčije određeno;
12) u kontaktnoj zoni sa nacionalnim parkom, u skladu sa lovnom osnovom;
13) na udaljenosti manjoj od 200 metara od naselja ili objekata za stanovanje;
14) na udaljenosti manjoj od 100 metara od industrijskih objekata, željezničkih pruga i javnih puteva;
20

15) na udaljenosti manjoj od 100 metara od međudržavne granice,
16) na udaljenosti manjoj od 300 metara od aerodroma i vojnih objekata;
17) prije donošenja godišnjeg lovnog plana;
18) u periodu visoke gravidnosti divljači i dok ženke vode mlade;
19) lovačkim psima noću;
20) ako sniježni pokrivač smrzne i divljač propada, odnosno ako sniježni pokrivač u šumi dostigne visinu
iznad 30 cm;
21) gađanjem-pucanjem u gnijezda;
22) u drugim slučajevima suprotnim ovom zakonu.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, Ministarstvo može korisniku lovišta odobriti hvatanje određenog broja
divljači mrežama, klopkama ili omamljujućim sredstvima, ali samo u naučne svrhe, za vještački uzgoj ili
zoološke vrtove.
U cilju izvršavanja obaveza preuzetih ratifikovanim međunarodnim ugovorima, Ministarstvo može propisati
i dodatne zabrane u lovu divljači ili zabraniti lov određene vrste divljači.
Stavke ovog člana odgovaraju članu 8. Ptičje direktive s tim što je potrebno dodati i da je zabranjeno
korišćenje bilo kakvih sredstava, aranžmana ili metoda kojima bi se uzrokovalo lokalno nestajanje vrsta.
U stavu dva člana 66. Zakona o divljači o lovstvu, gdje je objašnjeno za koje svrhe Ministarstvo može
odobriti hvatanje određenog broja divljači mrežama, klopkama i omamljujućim sredstvima, treba dodati ,, u
svrhu proučavanja, repopulacije i reintrodukcije”.
Član 70
Divljač i njeni dijelovi mogu se držati, prevoziti ili prenositi izvan lovišta do veterinarsko-sanitarnog pregleda,
samo uz potvrdu o porijeklu divljači i njenih djelova, a nakon pregleda i obrade mogu se skladištiti i čuvati,
prodavati i kupovati, doraditi i preraditi, izvoziti i uvoziti, s oznakama i potvrdama propisanim zakonom
kojim se uređuje veterinarstvo i uz potvrdu o porijeklu divljači i njenih djelova.
Na uvoz i izvoz divljači i djelova divljači primjenjuju se odredbe ovog zakona i posebnih propisa.
Pravna i fizička lica koja obavljaju promet divljači i njenih djelova dužna su da vode evidenciju o vlasniku
i porijeklu divljači i njenih djelova i podatke o tome dostavljati Ministarstvu do desetog u mjesecu za protekli
mjesec.
Obrazac potvrde o porijeklu divljači i njenih djelova propisuje Ministarstvo.
Član 70 definiše uslove prodaje, prevoza, zarobljavanja radi prodaje i slično, divljači i njenih dijelova,
što odgovara stavovima člana 6. Ptičje direktive. Ipak u članu 70. nije precizirano, kakav je slučaj u Ptičjoj
direktivi, da je potrebno vršiti kontrolu da li takvi postupci mogu uticati ili da li utiču na gustinu populacije,
geografsku distribuciju ili visinu reproduktivnosti vrsta.
21

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o lovnim vrstama i
sezoni lova u Crnoj Gori
Ove izmjene Pravilnika donešenog 2009. godine značajno udaljavaju Crnu Goru od evropske lovne prakse.
Njime se uređuje sezona lova na lovne vrste divljači u državi. Izmjene su objavljene 2010.godine
Lovne vrste ptica u Crnoj Gori
Latinski naziv Lovna sezona BirdLife International trend
Stari prvilnik (2009) Novi pravilnik
(2010)
Phasianus sp. 1.X - 31.I 1.X - 31.I Varirajući
Alectoris graeca 1.X - 31.XII 1.X - 31.XII Opadajući
Coturnix coturnix 1.VIII - 31.X 1.VIII - 31.X Opadajući
Scolopax rusticola 1.X – 31.XII 1.XI - 15.II Opadajući
Gallinago gallinago 1.X – 31.XII 1.X – 15. II Opadajući
Columba palumbus 1.VIII - 31.XII 1.VIII-15.II Rastući
Columba livia 1.VIII - 31.XII 1.VIII - 31.XII Stabilni
Streptopelia turtur 1.VIII - 31.XII 1.VIII - 31.XII Opadajući
Streptopelia decaocto 1.VIII - 31.XII 1.VIII - 31.XII Rastući
Anser anser 1.XI - 15.I 1.X – 15.II Veliki porast
Anas platyrhynchos 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Umjereno opadajući
Anas penelope 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Varirajući
Anas strepera 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Opadajuci
Aythya ferina 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Opadajuci
Aythya fuligula 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Opadajući
Anas crecca 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Blago opadajući
Fulica atra 1.X - 15.I 15.VIII- 15.II Stabilni
Corvus cornix 1.VIII - 31.I 01.VIII- 15.II Stabilni
Pica pica 1.VIII - 31.I 01.VIII- 15.II Opadajući
Garullus glandarius 1.VIII - 31.I 01.VIII- 15.II Stabilni
Prema evropskoj klasifikaciji o ugroženim vrstama, šest vrsta ptica sa liste lovnih vrsta u Crnoj Gori ima
opadajući status (jarebica kamenjarka, šumska šljuka, bekasina, grlica, glavoč i ćubasta plovka), dok su dvije
vrste okarakterisane kao ,,iscrpljene” sa takođe nepovoljnim statusom zaštite (prepelica i čegrtuša). To znači
da su evropske populacije ovih vrsta ugrožene dok su u Crnoj Gori, na osnovu podataka Zavoda za zaštitu
prirode, desetkovane nekontrolisanim lovom, a što se posebno odnosi na jarebicu kamenjrku i jarebicu poljku.
Takođe je potrebno skrenuti pažnju i na guske (Anser sp.) koje su već odavno protjerane sa naših lovišta i sada
se pojavljuju povremeno i u zanemarljivo malom broju. Što se tiče pataka, i tu treba naglasiti da evropske
populacije glavoča i ćubaste patke trpe drastičan pad i one bi takođe morale biti uklonjene sa spiska lovne
pernate divljači (vidi tab. Evropskog statusa ugroženosti)
22

Dodatak 6. Pregled procjene statusa zaštite po Tuchker i Health
(1994)
Cilj ove procjene je da identifikuje vrste koje su od interesa za zaštitu na evropskoj skali. Te ptice su nazvane
Species of European Conservation Concern (SPEC) i podijeljene su u 4 kategorije na osnovu njihovog
globalnog statusa zaštite, evropskog statusa ugroženosti i proporcije između svjetske i evropske populacije.
Vrste imaju nepovoljan status zaštite ukoliko je evropski status ugroženosti lokalizovan (L), opadajući (D),
rijedak (R), ranjiv (VU), ugrožen (EN) ili nedovoljno poznat u Evropi.
Kategorija 1: Vrste od globalnog interesa zato što su klasifikovane kao Globalno ugrožene, zavisne o zaštiti
ili sa oskudnim podacima.
Kategorija 2: Vrste čije su globalne populacije koncentrisane u Evropi (više od 50% njihovih globalnih
populacija) i koje imaju nepovoljan status zaštite u Evropi.
Kategorija 3: Vrste čije globalne populacije nijesu koncentrisane u Evropi, ali koje imaju nepovoljan status
zaštite u Evropi.
Kategorija 4: Vrste čije su globalne populacije koncentrisane u Evropi (više od 50% njihovih globalnih
populacija), ali koje imaju povoljan status zaštite u Evropi.
Nepovoljan status zaštite u Evropi je determinisan kao Evropski status ugroženosti (European Threat Status)
– endengered, vulnerable, rare, declining, localised, secure, insufficiently known.
23

Rezime kriterijuma i kategorija Evropskog statusa ugroženosti
Kriterijum:veličina/
trend evropske
populacije
manje od 250
parova
manje od 2 500
parova
manje od 10 000
parova
više od 10 000
parova
Veliki pad Ugrožena Ugrožena Ugrožena Ranjiva
Umjeren pad Ugrožena Ugrožena Ranjiva U opadanju
Bez pada Ugrožena Ranjiva Rijetka Sigurna
Veliki pad: odnosi se na gnijezdeće ili zimujuće populacije koje su opale u veličini sa najmanje 20 % u
najmanje 66%-tnoj populaciji, ili je opala za najmanje 50% u najmanje 25%-tnoj populaciji, u periodu 1970-
1990, i gdje je ukupna veličina populacije koja je opala viša od ukupne veličine populacije koja je porasla.
Umjeren pad: odnosi se na gnijezdeće ili zimujuće populacije koje su opale u veličini sa najmanje 20 % u
najmanje 33-65%-tnoj populaciji, ili je opala za najmanje 50% u najmanje 12-24%-tnoj populaciji u periodu
1970-1990, i gdje je ukupna veličina populacije koja je opala viša od ukupne veličine populacije koja je
porasla.
Kriterijumi zimujućih populacija su uzeli veličine od 1000, 10 000 i 40 000 primjeraka koji odgovaraju
veličinama od 250, 2 500 i 10 000 parova koji su uzeti kao parametri za gnijezdeće populacije.
BirdLife International vidi Ptičju direktivu kao veoma dobar zakonski okvir da reguliše lov na ptice. Adekvatna
implementacija i sprovođenje ove Direktive od strane država članica i interesnih grupa je minimalan uslov i
važan doprinos radi dostizanja krajnjeg cilja, a to je da se lov ptica učini zaista održivom aktivnošću. Lovci
treba da odigraju jako važnu ulogu, ne samo u obezbjeđivanju njihovih ličnih aktivnosti kao održivim, već
takođe u udruživanju snaga sa svima koji rade na kvalitetnijoj zaštiti životne sredine.
Ptičja direktiva u članovima 7-9 reguliše lov na ptice. Lovne vrste su navedene u Aneksu II koji je podijeljen
u dva dijela. Prvi dio navodi sve vrste koje mogu biti lovljene u svim zemljama članicama, a u drugom dijelu
vrste koje je moguće loviti u pojedinim zemljama članicama. Sa ovim ograničenjima svaka zemlja članica je
slobodna da odluči koje je vrste moguće loviti u dotičnoj zemlji.
Član 7.(stav 4) Ptičje direktive navodi niz principa kako bi se lov trebao praktikovati i zabranjuje bilo
kakav lov za vrijeme perioda reprodukcije i tokom povratka ptica na njihove gnijezdeće teritorije (proljećna
migracija). Ovi periodi su definisani za svaku zemlju članicu i svaku lovnu vrstu u takozvanom ,,Ključnom
konceptu” izdatom od strane Evropske komisije.
Član 8. zabranjuje niz metoda kao što su hvatanje sa mrežom, što je regulisano Aneksom IV ove Direktive.
Član 9. pruža mogućnost zemljama članicama da odstupe od članova 5-8 iz određenih razloga i pod striktno
definisanim okolnostima.
Nakon mnogo godina konflikata između zaštitarskih i lovačkih društava, Evropska komisija je pokrenula
Inicijativu za održivi lov u cilju postizanja zdrave komunikacije i dijaloga između interesnih grupa i eventualno
da omogući lov održivim na čitavoj teritoriji EU. Inicijativa je zasnovana na nizu predviđenih koraka koji bi
trebali biti sprovedeni od strane EU institucija, vlada država članica i interesnih grupa. Kao ključni događaj
24

i uspjeh ove inicijative, 2004. su BirdLife International i Federacija asocijacija za lov i zaštitu prirode u EU
(FACE) potpisale Sporazum o lovstvu po Ptičjoj direktivi, za koji se može reći da je početak dobrih odnosa na
EU nivou, a samim tim i na nacionalnom. Ovim sporazumom obje organizacije prepoznaju Ptičju direktivu
kao odgovarajući instrument za zaštitu divljih ptica i njihovih staništa, uključujući i lovne vrste ptica. Obje
organizacije su složne da sarađuju na brojnim projektima zaštite, kao što su podrška izgradnji mreže Natura
2000, reformi poljoprivredne politike i postepeno ukidanje upotrebe olovne municije u močvarama.
Glavni princip zacrtan Ptičjom direktivom za lov izabranih vrsta ptica je taj da svako korištenje divljih ptica
mora biti mudro i ekološki izbalansirano. Ovo se posebno odnosi na lovne vrste koje imaju nepovoljan status
zaštite. BirdLife redovno procjenjuje status očuvanja svih vrsta ptica kroz IUCN Crvenu listu. Bez obzira na
to da li je lov jedan od razloga za pad ovih vrsta, lovci imaju posebnu odgovornost i motivisanost za rad sa
drugim društvima da bi se ova populacija vratila nazad u povoljnim uslovima. U tom cilju, Evropska komisija
olakšava pripremu “planova upravljanja” za ove vrste, koji definišu potrebne mjere u cilju poboljšanja
negativnih trendova populacija, uključujući mjere restauracije staništa ili (ako je potrebno) privremenu
zabranu lova.
Sokolarstvo: stav BirdLife International o korištenju hibridnih
sokolova
Sokolarstvo je način lova prepoznat od strane Ptičje direktive. Od razvoja tehnika za vještačku oplodnju
70-tih godina, postalo je uobičajeno da se uzgaja, održava i praktikuje sokolarstvo sa hibridima sokolova,
odnosno pticama koje su dobijene ukrštanjem različitih vrsta sokolova. Nakon toga se skrenula pažnja na rizik
od ukrštanja divljih sa oslobođenim ili pobjeglim hibridnim sokolovima. Posebno se naglasila zabrinutost
ukoliko dođe do takve vrste sparivanja kod Falco cherrug koji je klasifikovan kao ugrožena vrsta po IUCN
Crvenoj listi. Iz ovog razloga, BirdLife se odlučio za propagandu o smanjenju ugroženosti divljih evropskih
populacija sokolova od strane hibridnih sokolova, gdje se zahtijeva na zabrani proizvodnje i uzgajanja
hibridnih sokolova u EU i izvan, zbog neprihvatljivo visokog rizika o neprirodnoj genetskoj introdukciji kada
je u pitanju prirodna divlja populacija sokolova u EU.
25

Ugovor između BirdLife International i FACE-a u vezi Ptičje
direktive (79/403/EEC)
Kao dio inicijative o održivom lovu koju predvodi Evropska komisija i nakon niza sastanaka, FACE
(Federacija udruženja za lovstvo i zaštitu u EU) i BirdLife International su postigli sljedeći sporazum:
Obje organizacije prepoznaju da je Ptičja direktiva odgovarajući pravni instrument za očuvanje i divljih ptica
(uključujući i lovne vrste navedene u Aneksu II) i njihovih staništa radi obezbjeđivanja njihovog povoljnog
statusa zaštite na nivou EU. Obje organizacije se slažu da je prioritet da se Direktiva sprovodi na osnovu
Uputstva o lovu po Direktivi Savjeta 79/409/EEC o zaštiti divljih ptica.
Kao rezultat prethodne tačke, ni jedna od organizacija nema namjeru preuzimanja ili podržavanja inicijativa
čiji je cilj izmjena i dopuna teksta Ptičje direktive. Na duži rok, dvije organizacije ne isključuju mogućnost
konsolidacije postojećih pravnih instrumenata Evropske unije za očuvanje divljih životinja, uz poštovanje
njihovih osnovnih principa i bez slabljenja tekućih odredbi Ptičje direktive.
Obje organizacije priznaju istorijski i tekući značaj kompromisa ugrađenih u Ptičjoj direktivi u pogledu lova,
tako da kompromisi čine osnovu za zajedničku promociju strateških prioriteta zaštite kao što je, trenutno, cilj
zaustavljanje pada biodiverziteta do 2010.
Obje organizacije podržavaju osnivanje Natura 2000 mreže i prepoznaju važnost efektivne zaštite staništa i
aktivnog upravljanja za očuvanje biodiverziteta. One naglašavaju da u principu Natura 2000 nije kompatibilna
sa lovom. One priznaju da se pravilno upravljanje lovom u Natura 2000 mreži može nastaviti ili održati dok
god je to kompatibilno sa očuvanjem njenih ciljeva. U tom smislu, oni se upućuju na odgovarajuće poglavlje
1.5 “Zaštita staništima” iz Uputstva tačke 1.
Obje organizacije se slažu da je poželjno držati se lokalnih, regionalnih ili nacionalnih sporazuma o
praktikovanju lova na ptice, da se uspostavi konstruktivan dijalog između lokalnih aktera, kao i da se ostvari
racionalna procjena posljedica i mjera koje treba preduzeti. Nacionalni partneri ili članovi obje organizacije
su slobodni da rade u pravcu ostvarivanja ambicioznijih ciljeva za očuvanje biodiverziteta, održivi lov ptica i
njihovu zaštitu.
Obje organizacije su mišljenja da je racionalna procjena posljedica i mjera, uključujući i one koje trebaju
da budu inkorporirane u zakonodavstvo i druga pravila koja se tiču lova, moraju biti zasnovana na najboljim
dostupnim i pouzdanim podacima, posebno za populacije ptica i lovne aktivnosti. Zbirka statističkih podataka
o lovu, zajedno sa naučnim tumačenjem tih podataka je neophodna.
Obje organizacije pozivaju Komisiju i države članice da razviju, usvoje i primjene planove upravljanja za
vrste sa Aneksa II za koje se smatra da imaju nepovoljan status zaštite.
Obje organizacije pozivaju nadležne organe da preduzmu odgovarajuće inicijative kako bi se obezbjedilo
poštovanje svih zakona o zaštiti ptica, posebno kroz odgovarajuću primjenu, ali takođe i kroz obrazovanje i
inicijative za podizanje svijesti. One nude pomoć u ovom pogledu.
Obje organizacije traže ukidanje upotrebe olovne municije za lov u močvarama širom EU što je prije moguće
i u svakom slučaju najkasnije do 2009.godine. One takođe naglašavaju rizike usled oslobađanja u divljinu
alohtonih vrsta ptica ili podvrsta.
Dogovoreno je uspostavljanje redovnog bilateralnog dijaloga o traženju koncenzusa, i u tom cilju da se
FACE i BLI sastaju najmanje dva puta godišnje, kao i svaki put kada oni smatraju da je takav sastanak
koristan ili je potrebno da se obrati posebna pažnja na određenu temu. Oni će dalje razmjenjivati informacije,
publikacije i promovisati ovaj sporazum između svojih nacionalnih partnera ili članova, kao i sarađivati sa
drugim relevantnim organizacijama i tijelima (kao što su Wetlands International, IUCN...itd.)
26

Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine
Vlada Crne Gore je, na prijedlog Ministarstva za ekonomski razvoj, 2007. godine usvojila Prostorni plan
Crne Gore do 2020. godine. Obrađivači plana su Montenegroinženjering, Podgorica; Institut za arhitekturu i
urbanizam Srbije i Urbanistički inštitut Republike Slovenije.
Plan je donijet uz veliko protivljenje NVO sektora, te brojnih inostranih konsultanata. Kamen spoticanja su
bili u najvećoj mjeri: nedostatak strateške procjene uticaja na životnu sredinu na cijeli dokument, te konflikt
energetike i zaštite životne sredine.
U dijelu 3.2.8. Flora i fauna kao činioci razvoja navodi se da su bogatstvo i raznovrsnost flore i faune
prepoznatljiva karakteristika Crne Gore. U poređenju sa ostalim evropskim zemljama, crnogorski biodiverzitet
se ubraja u najveće (prema veličini indeksa S/A = 0.837, a koji predstavlja odnos broja vrsta vaskularne flore
i veličine državne teritorije, Crna Gora se svrstava u najznačajnije centre biodiverziteta u Evropi).
Indeks zastupljenosti vrsta ptica nije korišten kao argument, iako je indeks gustine vrsta gnjezdarica iznad
balkanskog prosjeka i iznosi IGV=0.557, dok je isti na nivou Balkana 0.435.
U dijelu 3.2.9. Pejzažne i ambijentalne vrijednosti u Crnoj Gori prepoznaju se 21 osnovne pejzažne jedinice
i to: (1) Bokokotorski zaliv; (2) Obalno područje srednjeg i južnog Primorja; (3) Tivatska Solila; (4) Dine
ulcinjskog područja; (5) Dolina Bojane, Zogajsko blato i Šasko jezero; (6) Planinski masivi Orjen, Lovćen
i Rumija; (7) Kraška zaravan zapadne Crne Gore; (8) Područje Skadarskog jezera; (9) Zetsko-bjelopavlićka
ravnica; (10) Nikšićko polje; (11) Kanjonske doline u slivu Morače; (12) Kanjon Cijevne; (13) Dolina Tare;
(14) Durmitor i Sinjajevina; (15) Pivsko područje; (16) Pljevaljska površ; (17) Polimlje; i (18) Rožajsko
područje, (19) Masiv Prokletija, (20) Bjelasica i (21) Komovi.
U navedenom spisku prepoznaju se 14 područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori
(IBA) i tri potencijalna IBA, svaki kao osnova za Natura 2000 stanište u Crnoj Gori.
U pregledu postojećih zaštićenih područja prirode navodi se da na osnovu primjene domaćih propisa,
zaštićena područja prirode u Crnoj Gori obuhvataju 106.655 ha ili 7,72% državne teritorije. U toj površini
najveći udio imaju 4 nacionalna parka: Skadarsko jezero, Lovćen, Durmitor i Biogradska gora, dok je učešće
ostalih kategorija (spomenici prirode, posebni prirodni predjeli) po broju veliko, ali po površini koju zauzimaju
izuzetno malo. S druge strane, međunarodno zaštićena područja prirode su: (1) Basen rijeke Tare (UNESCO,
Svjetski rezervat biosfere); (2) Durmitor sa kanjonom Tare (UNESCO, Svjetsko prirodno nasljeđe); (3)
Kotorsko-risanski zaliv (UNESCO, Svjetsko prirodno i kulturno nasljeđe); i (4) Skadarsko jezero (Ramsarsko
područje, stanište ptica močvarica) zauzimaju 237 899 ha ili 17,2% državne teritorije.
Pregled potencijalnih područja pod Emeraldom i Naturom 2000, te ostalih dezignacija – IBA, IPA i sl.
nije navođen, iako je ovaj dokument donešen u vrijeme kada je treći inventar IBA završen, te početo sa
identifikacijom Emerald staništa.
U dijelu 3.8.2. Stanje i problemi prirodne baštine navode se ornitološki rezervati ukupne površine 420 ha:
Manastirska tapija, Pančeva oka, Crni žar, Grmožur i Omerova gorica, svi na Skadarskom jezeru; te prašumski
rezervat u NP Durmitor Crna Poda (80 ha). Pod kategorijom “spomenici prirode” (ukupne površine od oko
7.700 ha, ili oko 0,6% državne teritorije) navode se kanjoni rijeke Pive i Komarnice.
Kanjon rijeke Pive potencijalni IBA i Natura 2000 stanište.
27

Plan navodi zaštićene zajednice (Pinetum mughi montenegrinum) na Ljubišnji, Durmitoru i Bjelasici,
zajednice bora munike (Pinus heldraichii) na Orjenu, Lovćenu i Rumiji; Plaže: obala Skadarskog jezera,
Velika ulcinjska, Mala ulcinjska, Valdanos... Buljarica;
Iz navedenog spiska su Velika plaža Ulcinj, Buljarica i padine Rumije već prepoznati kao IBA sa potencijalnim
IBA Uvala Valdanos.
Plan dalje navodi: Posmatrajući period od donošenja prvog Prostornog plana Republike (PPR) 1985/86. i
njegovih izmjena i dopuna 1997. godine, do danas, konstatuje se značajna stagnacija u ustanovljavanju novih
zaštićenih područja prirode, posebno onih sa većom površinom.
U pogledu upravljanja, jedino je za kategoriju nacionalnih parkova ustanovljen upravljač. Za druge kategorije
zaštićenih područja prirode, nominalno je prepoznata opština kao nadležna za njihovo osnivanje i upravljanje,
pa time i ustanovljavanje upravljača, međutim, isti nijesu ustanovljeni, izuzev u rijetkim slučajevima.
Pored slabe efikasnosti i nedovoljnog nivoa izvršavanja domaćih propisa, brojne su i obaveze iz međunarodnih
ugovora (konvencije i protokoli) koje takođe čekaju odgovarajuća rješenja, kako u domaćim propisima, tako
i u boljoj institucionalnoj organizovanosti.
U međuvremenu, država je donijela Zakon o zaštiti prirode i još nekoliko zakonskih dokumenata, a
implementacija Ptičje direktive dio je međunarodnih ugovora i obaveza nakon potpisivanja Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju sa EU.
Obala i more moraju se gledati kao cjelina. Bilo kakva dalja devastacija prostora koji nijesu planirani za
gradnju uzrokovala bi smanjenje vrijednosti i atraktivnosti ovog područja i zbog toga se taj prostor mora
prioritetno i potpuno zaštiti.
Nakon donošenja ovog dokumenta, Tivatska solila su proglašena specijalnim rezervatom prirode. Na obali
su ostale Velika plaža i Ada Bojana,Valdanos i Buljarica kao važna područja za ptice, od čega Buljarica i
Velika plaža i Ada zadovoljavaju kriterijume Ramsarske konvencije i SPA/Natura 2000.
Obale rijeka, jezera, polja i livade moraju biti zaštićeni, a u izgradnji mora da se poštuje adekvatna razdaljina,
posebno u slučaju nekontrolisane gradnje. Objašnjenje: “Adekvatne razdaljine” se moraju definisati u
predmetnim i detaljnijim dokumentima za prostorno planiranje i to na osnovu procjene postojeće flore, faune
i staništa (FFH).
Da bi se riješio konflikt između prirodne baštine i razvojnih projekata obezbijediće se sljedeće:
1. U nacionalno i međunarodno zaštićenim područjima primjena mehanizama procjene uticaja projekata
na životnu sredinu, koji će poštovati definisane standarde i norme očuvanja prirodnih vrijednosti;
2. Lokacije za velike razvojne kapacitete i projekte ( tzv. „velika infrastruktura“) – putevi, vodovodi,
željeznica, aerodromi, deponije, vodene akumulacije itd.) prioritetno će se planirati van zaštićenih
područja, a pogotovo izvan onih koja su od međunarodne važnosti;
Kako su i IBA područja od međunarodnog značaja, očekuje se implementacija ove preporuke i na nižim
zakonskim nivoima. Obrađivač je morao voditi računa i o zoni uticaja na zaštićena prirodna dobra.
U skladu sa EU integracijama, treba donijeti odluku o uspostavljanju mreže zaštićenih područja, na osnovu
principa Direktive o pticama i Direktive o staništima EU, jasno piše u Prostornom planu.
28

Područja kamenjara i pašnjaka moraju da se tretiraju kao zaštićena područja, sve dok se ne uradi zakonom
propisana prostorno planska dokumentacija. U Crnoj Gori kamenjari i pašnjaci pokrivaju znatnu površinu.
Često ova područja imaju nepovoljne uslove za razvoj, ali neka područja su već ciljana područja za razvojne
aktivnosti, a neka od njih bi mogla biti interesantna za budućnost kao npr. za razvoj turizma. Bilo kakav
mogući razvoj može da ugrozi dragocjena staništa.
Većina već prepoznatih, kao i onih koji su označeni kao potencijalni IBA Crne Gore pokrivena je kamenjarima
i pašnjacima, naročito u južnom i centralnom dijelu države. Iste treba proglasiti Natura 2000 staništima
Za optimalno korišćenje hidroenergetskog potencijala i izgradnju potrebnih objekata sljedeće lokacije za
potencijalne hidrocentrale treba sačuvati od bilo kojih drugih zahtjeva i korišćenja koji su u suprotnosti ili
ometaju predviđenu upotrebu. U skladu sa Strategijom razvoja energetike do 2025. godine definisane su i
grafički prikazane lokacije elektrana na Morači i Komarnici, dok su za Pivu i Bilećko jezero potrebna dodatna
istraživanja:
1. Rijeka Komarnica (HE Komarnica)
2. Rijeka Morača (HE Andrijevo, HE Raslovići, HE Milunovići i HE Zlatica)
3. Rijeka Piva
4. Bilećko jezero
U Nacrtu ovog dokumenta koji je bio na javnoj raspravi, kanjon Morače—Platije, predviđen je za zaštitu
sa statusom ,,spomenik prirode”. Kanjon Morače je i potencijalni IBA u Crnoj Gori. Rijeka Piva nizvodno od
brane je Emerald stanište i potencijalno Natura 2000 stanište.
Plan navodi područja za prioritetna istraživanja za potrebe izgradnje vjetroparkova:
1. Područje Nikšića
2. Jugozapadni region
3. Planinski lanac u zaleđu primorja
4. Okolina Žabljaka
Plan navodi ove lokacije kao potencijalno pogodne ali, na žalost, samo na osnovu jačine vjetra. Strateška
procjena uticaja na životnu sredinu, a koja nije rađena na ovaj dokument, sigurno bi izbacila iz opticaja
pojedine prijedloge navedene u ovom dokumentu. U Strategiji razvoja energetike ove su lokacije detaljnije
razrađene (vidi poglavnje o ovom dokumentu).
U dijelu 2.9.2. Koncept zaštite prirodne baštine predviđa se:
- proširenje granica Nacionalnog parka „Durmitor“ i planiranih regionalnih parkova Maglić, Bioč i
Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Nacionalnim parkom „Sutjeska“ u Bosni i Hercegovini,
- proširenje granica Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ na regionalni park Rumija ili područje Šaskog
jezera / delte Bojane, ili
- povezivanje Nacionalnog parka „Biogradska gora“ sa planinskim masivom planiranog regionalnog
parka Komovi i slično.
Iz gore navedenog, NP Durmitor, Biogradska gora i Skadarsko jezero su IBA. Plan ostavlja mogućnost
povezivanja regionalnog parka ,,Rumija/Šasko jezero/delta Bojane” i njegovo povezivanje sa NP Skadarsko
jezero. Strategija razvoja energetike na padinama Rumije, u zoni delte Bojane predviđa instaliranje
vjetroparka, te se predlaže korekcija ove Strategije. Delta Bojane zavrjeđuje, pored IBA/SPA i Natura 2000
kriterijuma i status prekograničnog parka prirode, čime bi se ista povezala sa albanskim IBA Velipoja u
jedinstven ekosistem.
29

U projekciji proglašenja novih nacionalnih parkova predviđeno je proširenja NP Durmitor na Bioč, Maglić
i Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Nacionalnim parkom „Sutjeska“ u BiH. Plan predviđa i formiranje
novog nacionalnog parka Orjen. Sva tri predloga treba da omoguće stvaranje prekograničnih zaštićenih
područja.
Strategija razvoja energetike na Orijenu predviđa instaliranje vjetroparka, te se predlaže korekcija ove
Strategije.Planina Orijen se nalazi uz samu obalu Jadrana i na migratornom koridoru ptica, a što je Ptičjom
direktivom prepoznato kao senzitivno i područje na koje treba obratiti posebnu pažnju (čl. 4). Orijen je
potencijalno IBA područje u Crnoj Gori. Isti status vjerovatno će zavrijediti i predio Maglić, Bioč i Volujak.
Za proglašavanje regionalnih parkova prirode Prostorni plan predviđa:
1. Rumija
2. Komovi
3. Sinjajevina
4. Bioč, Maglić i Volujak
5. Ljubišnja
6. Turjak sa Hajlom
Rumija, Ljubišnja i Hajla su već prepoznati kao IBA, te potencijalni SPA na osnovu Ptičje direktive.I ovdje
nailazimo na konflikt sa Strategijom razvoja energetike, a koja na Rumiji predviđa instaliranje vjetroparka, te
predlažemo da se ista koriguje.
U dijelu 3.4.1. Politike za prostorni razvoj ne prepoznaje se u svim opštinama značaj IBA, niti zaštićenih
područja uopšte. Podzona Tivat ne prepoznaje Solila kao značajni faktor razvoja opštine, na primjer. U
razvojnoj zoni Skadarskog jezera napominje se ,,bogatstvo florom i faunom, posebno ribom”, dok se bogatstvo
ptičje faune i ekonomija zasnovana na posmatranju ptica ne nameću kao faktori koji bi uticali na razvoj.
30

Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine
Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore donijelo je 2007. godine Strategiju razvoja energetike Crne Gore
do 2025. godine, uprkos protivljenju i ozbiljnim zamjerkama koje je NVO sektor imao na ovaj dokument, a
koje su se prije svega odnosile na dokument u cjelosti za koji nije rađena strateška procjena uticaja na životnu
sredinu. Dokument predlaže i otvara put, a da se pri tome nijesu uradila preliminarna istraživanja kako i na
koji način prijedlozi mogu uticati na životnu sredinu.
Za ovu Strategiju, kako se u njoj navodi, ,,se sa pouzdanošću može reći da se Strategija bazira na regulativi
EU i kontinuitetu usaglašavanja regulative Crne Gore i EU” te da se, pored više njih, na spisku inkorporiranih
u Strategiji našla i Direktiva o očuvanju divljih ptica (79/409/EC).
Međutim, u tekstu se ne vidi gdje je i na koji način ta Direktiva primijenjena.
U Strategiji su se, u tabeli teoretskog hidropotencijala Crne Gore na glavnim vodotocima, našla IBA i
Emerald staništa rijeke - Tara, Mala rijeka i Cijevna, te potencijalni IBA Morača (do Zete) i Zeta.
Strategija predviđa da se u periodu do 2025. godine planira izgradnja hidroelektrana na Morači ukupne snage
238,4 MW, proizvodnje 693,7 GWh/god iako, kako je već rečeno, nije rađena strateška procjena uticaja na
životnu sredinu ovog dokumenta.
Strategija u dijelu o obnovljivim izvorima energije navodi da Crna Gora ima još mnogo neiskorišćenih
potencijala obnovljivih izvora, koje može valorizovati uz razumna investiciona ulaganja, a to su male hidro
i vjetroelektrane. Navodi se da postoji dobar potencijal za iskorišćavanje energije vjetra na lokacijama duž
Jadranskog mora, u području planine Rumije između Bara i Skadarskog jezera, na brežuljcima iza Petrovca i
na planinama između Herceg Novog i Orahovca, te na prostoru oko Nikšića.
Rumija, Skadarsko jezero i nikšićke akumulacije su IBA područja u Crnoj Gori. Crna Gora se nalazi,
kako je već rečeno, na Jadranskom migratornom koridoru ptica, te se ove lokacije nijesu smjele navoditi bez
predhodno urađene mape senzitivnih područja za ptice kada su u pitanju instalacije vjetroelektrana.Ovo je
pozitivna praksa u zemljama EU i u skladu je sa preporukama člana 4 Ptičje direktive.
U dijelu 8.1. analizira se razvoj energetike sa aspekta zaštite životne sredine, ali se ona posmatra kroz
uticaj emisije štetnih materija u životnu sredinu koje nastaju kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva u TE
prilikom procesa transformacije toplotne energije goriva u električnu energiju.
Uticaj hidro i vjetroelektrana na životnu sredinu nije razmatran.
Nevladine organizacije su, prije usvajanja Strategije, podržale odanost ekološke države Crne Gore
realizaciji cilja, odnosno udjela od 20% obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije
do 2025. godine. Ipak, upozorile su da Crna Gora treba da izabere najbolje prakse u korišćenju obnovljivih
izvora energije u cilju bolje zaštite životne sredine i društva.
NVO su u procesu javnih rasprava, a kada su u pitanju ptice i njihova staništa ocijenile da:
Izbor scenarija za rast energije je napravljen bez temeljne analize potreba i svih alternativnih opcija koje
mogu zadovoljiti identifikovane potrebe, uzimajući u obzir društveni, ekonomski i uticaj na životnu sredinu
različitih opcija.
31

Prijedlozi za nove hidroelektrane moraju da podlegnu smjernicama Svjetske komisije za brane (WCD):
nove hidroelektrane treba da se razmatraju tamo gdje se pojave kao najbolja opcija u sveobuhvatnoj analizi
potreba i mogućnosti, koja mora uključiti u razmatranje i energetsku efikasnost.
Gdje se brane pojave kao najbolja opcija, odluke moraju da obuhvate uticaj na cijeli riječni sliv kao i opciju
za mjesto koje ima minimalan uticaj na životnu sredinu. Procjena kumulativnih uticaja brana unutar riječnog
sliva mora biti napravljena. U slučaju hidroelektrana, mjesta koja smanjuju prostor koji je potopljen po
jedinici električne energije treba da budu u prednosti.
Preostale neregulisane rijeke (ili njihove pritoke) u oblastima izuzetnih prirodnih vrijednosti, kao što je
rijeka Morača, trebalo bi imenovati kao ,,NE” područja za brane ili druge vodne infrastrukture od strane
ekološke države Crne Gore.
Postaviti obavezu da se sve nove brane, moraju projektovati sa ,,Ekološkim protokom” koji imitira prirodnu
varijabilnost u vodenom toku, kako bi se održali slatkovodni ekosistemi i upotreba vode unutar riječnog sliva
i delte.
Planinski vijenac između obale Jadranskog mora i Skadarskog jezera je glavna vazdušna linija za ptice ne
samo u Crnoj Gori već i na evropskoj i globalnoj skali. To je jedan od tri glavna koridora u Evropi (Jadranski
migratorni koridor) koji povezuje centralnu i sjevernu Evropu te zapadnu Rusiju sa Afrikom. Izgradnja
vjetrenjača na ovom koridoru je neprihvatljiva (Planirani regionalni park Rumija, EMERALD mreža, IBA).
Prije uzimanja vjetrenjača u obzir kao potencijalni resurs alternativne energije, strateška procjena uticaja
na životnu sredinu je potrebna radi definisanja “NE” područja i potencijalnih područja za buduće zone
vjetrenjača, te su planovi instaliranja vjetrenjača na planinskom vijencu Rumije između Bara i Skadra /
Skadarskog jezera neodrživi.
Oslanjajući se na dva najznačajnija akta EU kada je u pitanju zaštita prirode (Habitatnu i Ptičju direktivu),
a imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora ključna tačka na koridoru tj. na migracionom putu ptica Sibira,
Istočne, Centralne i Sjeverne Evrope, neophodna je obavezna procjena uticaja na životnu sredinu svakog
izvora energije-pojedinačno (ne samo vjetrenjača, već svih). Pri tom je neophodno ovu obavezu definisati i u
Vladinoj uredbi o procjeni uticaja na životnu sredinu
Strategija planira minimalno četiri polja vjetrenjača sa ukupnim kapacitetom od 20 MW, sa početkom rada
u 2010-oj, 2015-oj, 2020-oj i 2025-oj. Planirana investicija do 2025. je suma do 20 milliona eura. Ovo znači,
da Crna Gora mora da izgradi najmanje četiri polja vjetrenjača kako bi ispunila plan.
Ovo je opasno jer ni jedna procjena uticaja nije urađena i uopšte nije jasno da li postoje potencijalna mjesta
u državi gdje polja vjetrenjača mogu biti instalirana.
Studija ignoriše, kako je već rečeno, uticaj polja vjetrenjača na životnu sredinu. Detaljnije studije su potrebne
da bi se pronašle lokacije za polja vjetrenjača u Crnoj Gori. Ove studije moraju da uključe više od analize
potencijalne energije vjetra. Kako izgradnja polja vjetrenjača utiče na pejzaž i mnoge vrste, posebno ptice i
šišmiše, procjena uticaja na životu sredinu prvo mora da definiše mjesta u Crnoj Gori gdje polja vjetrenjača
mogu da se izgrade.
Kako bi se izbjegao štetan uticaj vjetrenjača na ptice, trebalo bi isključiti iz planova njihovo lociranje na
nacionalno zaštićenim područjima i onima sa međunarodnom dezignacijom (IBA, Natura 2000, Ramsar
područja, Emerald mreža i druga mjesta sa velikom koncetracijom ptica, kao što su migratorni koridori).
32

Crnogorska obala je posebno međunarodno mjesto za migraciju ptica i raskršće ptica na više načina.
Prvo, Skadarsko jezero/delta Bojane je jedno od 10 najboljih mjesta za odmor za vodene ptice u Evropi, sa
kapacitetom od preko 250.000 ptica koje se odmaraju istovremeno. Drugo, Crna Gora leži unutar migratornog
koridora i predstavlja rampu za slijetanje ptica koje tokom proljećne seobe dolaze iz Afrike. Treći važan
migracioni koridor je uz crnogorsku obalu, posebno u jesen, kada ptice iz Evroazije lete na jug.
33

Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine
Donešena od strane Ministarstva turizma i zaštite životne sredine 2008. godine. Strategija se bavi
orjentacijama razvoja turizma u Crnoj Gori, daje predviđanja njegovog razvoja kao i akcioni plan sa nosiocima
odgovornosti za realizaciju predviđenih aktivnosti do 2020. godine.
Iako se već može smatrati da je Crna Gora destinacija za razvoj ornitološkog turizma, ova Strategija nije
u dovoljnoj mjeri prepoznala bogatstvo ornitofaune Crne Gore kao jedan vid specifične turističke ponude.
Jedino se ptice pominju u tekstu koji obrađuje nacionalne parkove i to samo u dijelu vezanom za Durmitor,
gdje se navode fascinantne vrijednosti ovog nacionalnog parka sa 172 vrste ptica. Strategija u ovom dijelu
nije prepoznala čak ni Skadarsko jezero kao ornitološku destinaciju, iako je jedan od glavnih turističkih
proizvoda ovog nacionalnog parka upravo posmatranje ptica.
Turistički proizvodi Crne Gore podijeljeni su po klasterima regionalno i ni jedan od njih ne preopoznaje
ptice kao šansu za razvoj turističkog proizvoda, izuzev klaster 2 koji je vezan za Ulcinj, gdje se jasno navodi
da je jedna od glavnih prijetnji razvoja turizma u ulcinjskom području lov ptica na obali i Ulcinjskoj solani.
Lov u Ulcinju može biti prijetnja doživljaju prirode i turističkom imidžu. Navedeni turistički klasteri pokrivaju
cijelu Crnu Goru i u njima se, kako je već rečeno, ne navode prednosti i šanse za razvoj turizma baziranog na
posmatranju ptica, na područjima od međunarodnog značaja za boravak ptica, iako se IBA dezignacija već
koristi u pojedinim strateškim dokumentima za razvoj Crne Gore.
34

Uredba o projektima za koje se izrađuje elaborat o procjeni
uticaja na životnu sredinu
Vlada Crne Gore je 2007. godine donijela Uredbu o projektima za koje se izrađuje elaborat o procjeni uticaja
na životnu sredinu, a kojom se utvrđuju projekti za koje je obavezna procjena uticaja na životnu sredinu i
projekti za koje se može zahtijevati procjena uticaja.
U listi II projekata za koje se može zahtijevati procjena uticaja na životnu sredinu navodi se da se za
postrojenja za proizvodnju hidroelektrične energije i uređaja za korišćenje snage vjetra, u cilju proizvodnje
energije, može, a ne mora vršiti procjena uticaja na životnu sredinu.
Izgradnja bilo kog izvora energije remeti prirodno stanje okoline i ukoliko se pažljivo ne sagleda njihov
uticaj, kratkoročni i dugoročni, posljedice mogu biti drastične. Ovo se ne odnosi samo na neobnovljive izvore
energije, za koje se zna da nijesu eco friendly, već na svaki sistem za proizvodnju struje, bili da su to solarni
paneli, vjetrenjače ili hidroelektrane.
Isti je slučaj sa izgradnjom:
- aerodroma čija je glavna poletno-slijetna pista dužine manje od 2.100 metara,
- brana i drugih objekati namijenjenih zadržavanju i akumulaciji vode kod kojih voda koja dotiče, ili
dodatno zadržana ili akumulirana voda, ne prelazi količinu od 10 miliona kubnih metara;
- ski staza, ski liftova i žičara kao i pratećih objekata;
- marina sa pratećim objektima i dr.
Kako svi gore navedeni objekti imaju uticaja na životnu sredinu, posebno vjetroelektrane i hidroakumulacije,
te aerodromi, marine, ski liftovi i sl., smatramo da isti moraju podleći obaveznoj procjeni uticaja na životnu
sredinu. To se prije svega odnosi na prostore koji su od značaja za boravak ptica – IBA, njihove kontaktne
zone, te, na osnovu Ptičje direktive, migratorne puteve ptica koji prolaze preko naše države.
35

Pravilnik o načinu praćenja brojnosti i stanja populacija
divljih ptica
Ovaj Pravilnik je donešen 2010. godine na osnovu člana 86. stav Zakona o zaštiti prirode (,,Sl.list CG br.
51/08, 21/09), od strane Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.
Gore pomenuti pravilnik se uglavnom odnosi na vodene ptice i IWC metodologiju Wetlands international,
koja nalaže da se metode monitoringa ptica rade po međunarodno priznatim standardima.
36

Akcioni plan za kudravog pelikana (Pelecanus crispus) u
Crnoj Gori
Ministarstvo zaštite prirode i prostornog uređenja Crne Gore usvojilo je 2004. godine tri akciona plana u
okviru projekta ,,Mediteranski akcioni plan” koji vodi Kancelarija Ujedinjenih Nacija-Program za živonu
sredinu (UNEP) - Regionalni centar za specijalno zaštićena područja sa sjedištem u Tunisu, Tunis.
Sva tri plana odnose se na zaštitu biodiverziteta Sredozemlja.
Prvi akcioni plan ,,Inventarizacija i mapiranje ugroženih područja” autorke Vesne Mačić odnosi se na obalno
područje Crne Gore obraslo halofitnom vegetacijom na obali i livadama morskih trava u moru (Posidonia,
Cymodocea i Zostera)
Drugi akcioni plan „Revizija statusa i upravljanja u zaštićenim područjima”, autora Vasilija Buškovića odnosi
se na status i upravljanje u priobalnim zaštićenim područjima Crne Gore.
Treći akcioni plan ,,Kudravi pelikani u Crnoj Gori”, autora Darka Saveljića, Boruta Rubinića i Vasilija
Buškovića odnosi se na status i unaprjeđenje stanja gnjezdećih i zimujućih populacija pelikana u našoj zemlji,
na svim staništima na kojima se danas registruju: Skadarskom jezeru kao gnjezdilištu i delti Bojane kao
značajnom zimovalištu i hranilštu ove vrste.
Crnogorski Akcioni plan za kudravog pelikana predstavlja nadgradnju Akcionog plana za pelikane (P.crispus)
u Evropi, autora Alain Crivelli, a koji je donešen 1996. godine.
Do sada je realizovana samo jedna faza projekta - istraživanje regionalne povezanosti zimujućih populacija
pelikana u Crnoj Gori sa staništima u Albaniji, Grčkoj i Makedoniji.
Cijenimo značajnim to što se vrsta sa Aneksa I Ptičje direktive našla u državnim dokumentima visokog ranga
i što je ovaj akcioni plan jedan od tri zvanična koja trenutno u Crnoj Gori postoje.
37

Habitatna direktiva
Direktiva Vijeća o zaštiti prirodnih staništa divlje flore i faune, Habitatna direktiva [6], 92/43/EEC, je
usvojena 21. maja 1992. godine, dopunjuje i mijenja Ptičiju direktivu (79/409/EEC). Svih 15 država članica
EU prije 2004. godine su ugovorne strane Habitatne direktive. Ova Direktiva je na snazi u okviru nacionalnih
granica država članica i kontinenta.
Cilj ove Direktive je da doprinese očuvanju biološke raznolikosti kroz očuvanje prirodnih staništa i divlje
faune i flore na teritoriji država članica.
Posebna područja očuvanja
Evropska ekološka mreža posebnih područja zaštite je postavljena pod Natura 2000. Ove posebne oblasti
zaštite su prirodna staništa vrsta navedenih u Annex I i staništa vrsta navedenih u Annex II Habitatne direktive.
Posebna područja zaštite određena su u tri faze:
1. Svaka država članica mora sastaviti popis značajnih prirodnih staništa divlje flore i faune;
2. Na temelju nacionalne liste i u dogovoru s državama članicama, Komisija će usvojiti popis mjesta
važnostii Zajednice;
3. Najkasnije u roku od šest godina nakon izbora mjesta važnosti Zajednice, država
članica mora ga označiti kao posebno područje zaštite.
Mjere
Ako država članica ili Komisija smatraju da je posebno stanište ili vrsta ugrožena, onda države članice moraju
uspostaviti plan ili projekat u cilju održavanja ili uspostavljanja posebno zaštićenih područja na povoljan
status zaštite. Direktiva predviđa ko-finansiranje mjera zaštite od strane Zajednice. Planovi ili projekti moraju
uzeti u obzir ekonomske, socijalne i kulturne potrebe područja.
Osim toga, države članice moraju preduzeti sljedeće mjere:
*Ohrabriti upravljanje karakteristikama pejzaža koje su bitne za migracije, širenje i genetske razmjene
divljih vrsta;
* Uspostaviti sistem stroge zaštite za one životinjske i biljne vrste koje su posebno ugrožene ( Annex IV )
i studiju poželjnost ponovnog uvođenja te vrste na njihovu teritoriju;
* Zabraniti korištenje neselektivnih metoda uzimanja, hvatanja ili ubijanja određenih životinjskih i biljnih
vrsta ( Annex V ).
38

Natura 2000
Habitatana direktiva, usvojena u maju 1992. godine, zajedno sa Ptičjom direktivom, usvojenom 1979.
godine, gradi mrežu zaštićenih područija pod nazivom Natura 2000.
Osnovni cilj Nature 2000 je da dugoročno obezbijedi opstanak najugroženijim i najranjivijim vrstama i
staništima širom Evrope. Na taj način omogućava se očuvanje biodiverziteta, odnosno raznovrsnosti života na
Zemlji, a čijom zaštitom štitimo naš opstanak i naše prirodno nasljeđe.
Danas, staništa pod zaštitom Nature 2000, pokrivaju oko 20% teritorije Evrope. To su, prije svega, osjetljivi
sistemi, poput močvara, čijom se zaštitom istovremeno omogućava opstanak velikom broju biljnih i životinjskih
vrsta, pogotovo ptica. Spektar staništa obuhvaćenih Naturom 2000 je veliki, od cvjetnih livada, preko estuara,
do pećinskih sistema, ali i laguna, koralnih grebena, plimskih zona itd. Shodno tome šaroliki biljni i životinjski
svijet dobija osiguran opstanak na planeti. Međutim, nisu samo prirodna staništa obuhvaćena sistemom zaštite
Natura 2000, već i polu-prirodna, odnosno ona koja donekle formira ljudski uticaj. Upravo zbog toga se ne
radi o mreži strogo izolovanih rezervata, koji isključuju svaku aktivnost čovjeka. Iako se podrazumijeva da je
određeni broj prirodnih rezervata neophodan, većina lokaliteta ostaje u privatnom vlasništvu, gdje je cilj da se
obezbijedi ekonomski i ekološki održivo upravljanje istim.
Biodiverzitet je prirodno bogatstvo koje nam ujedno i obezbjeđuje hranu, čistu vodu i energiju, zajedno
sa estetskim zadovoljstvom, umjetničkom inspiracijom i rekreacijom. Zaštitom biodiverziteta štitimo i našu
bolju budućnost.
39

Komentari
na dokument
Knjiga ,,Ptice u zakonskoj
regulativi Crne Gore” je
dostavljena svim relevantnim
institucijama radi pribavljanja
komentara i mišljenja. U
daljem tekstu navedeni su
pismeni odgovori institucija,
te nevladinih organizacija, kao
i zaključci donešeni tokom
okruglog stola.

Agencija za zaštitu životne sredine
Povodom priložene radne verzije dokumenta: “PTICE U ZAKONSKOJ REGULATIVI CRNE GORE”, a u
vezi sa djelovima koji se odnose na Stratešku procjenu uticaja, mišljenja smo da je potrebno naglasiti razlog
zbog kog nije vršena procedura Strateške procjene uticaja na životnu sredinu za Prostorni plan Crne Gore do
2020. godine kao i za Strategiju razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine.
S tim u vezi ističemo da je Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu donešen u decembru 2005.
godine, a da je, shodno članu 29 istog Zakona, počeo da se primjenjuje od 1. januara 2008. godine.
Pomenuta planska dokumentacija donešena je godinu dana ranije (2007.), što objašnjava zašto nije vršena
procedura Strateške procjene uticaja na životnu sredinu.
Kako bi se stekao uvid na konkretne djelove teksta na koje se iznesena konstatacija odnosi (stranice 27, 29,
31) isti će biti ponovo navedeni.
Za Prostorni plan Crne Gore do 2020. godine:
- Plan je donijet uz veliko protivljenje NVO sektora, te brojnih inostranih konsultanata. Kamen spoticanja su
bili u najvećoj mjeri: nedostatak strateške procjene uticaja na životnu sredinu na cijeli dokument, te konflikt
energetike i zaštite životne sredine.
- Plan navodi ove lokacije kao potencijalno pogodne ali, na žalost, samo na osnovu jačine vjetra. Strateška
procjena uticaja na životnu sredinu, a koja nije rađena na ovaj dokument, sigurno bi izbacila iz opticaja
pojedine prijedloge navedene u ovom dokumentu. U Strategiji razvoja energetike ove su lokacije detaljnije
razrađene (vidi poglavnje o ovom dokumentu).
Za Strategiju razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine:
- Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore donijelo je 2007. godine Strategiju razvoja energetike Crne
Gore do 2025. godine, uprkos protivljenju i ozbiljnim zamjerkama koje je NVO sektor imao na ovaj dokument,
a koje su se prije svega odnosile na dokument u cjelosti za koji nije rađena strateška procjena uticaja na životnu
sredinu.
- Strategija predviđa da se u periodu do 2025. godine planira izgradnja hidroelektrana na Morači ukupne
snage 238,4 MW, proizvodnje 693,7 GWh/god iako, kako je već rečeno, nije rađena strateška procjena uticaja
na životnu sredinu ovog dokumenta.
Takodje, u cilju unapređivanja predloženog teksta, dostavljamo Vam segmenat koji se odnosi na Detaljnu
analizu transpozicije i implementacije Direktive o pticama, date u okviru Izvještaja o praćenju napretka
Crne Gore iz 2009. god (Praćenja transpozicije i implementacije pravne tekovine EU za životnu sredinu”
EUROPEAID/124644/D/SER/Multi), pripremljenog od strane REC-a i Ministarstva uređenja prostora i zaštite
životne sredine.
(Komentar CZIPa: Iz priloženog dokumenta mogli smo vidjeti da je Ptičja direktiva implementirana u domaće
zakonodavstvo procentualno 82%.)
U nadi da ćemo doprinijeti unapređenju implementacije projekta
Srdačno Vas pozdravljamo,
Jovana Žarić i Milena Savović
41

NVO Zeleni Crne Gore
U potpunosti se slažem sa komentarima koje ste dali na primjenu Ptičje direktive u domaćem zakonodavstvu.
Odgovorno i detaljno ste pristupili razmatranju članova zakona koji implementiraju Ptičju direktivu (Direktivu o
divljim pticama) i zapazili njihove propuste. Knjiga koju ćete objaviti sigurno će koristiti ekološkim nevladinim
organizacijama u Crnoj Gori, ali i biti podsticaj da kritički sagledavamo primjenu pojedinih zakona.
Sve čestitke za rad.
Srdačno,
Jadranka Nikolić
Zeleni Crne Gore
Zabilješke sa okruglog stola
Tokom okruglog stola održanog 24.02.2011.godine sa temom procjene stepena implementacije Ptičje
direktive u domaće zakonodavstvo, održana je i diskusija između prisutnih predstavnika vladinih i nevladinih
organizacija.
Kao osnovni problemi vezani za implementaciju Ptičje direktive prepoznata je prije svega slaba upoznatost
sa Direktivom te nedostatak njene praktične primjene, kao i nedostatak kvalitetne komunikacije i razmjene
informacija između institucija. Generalno, prisutni su bili zadovoljni načinom na koji je procjena urađena od
strane Centra za zaštitu i proučavanje ptica i konkretnim primjerima i predlozima koji su navedeni. Publikaciju
,,Ptice u zakonskoj regulativi Crne Gore” su ocijenili kao koristan vodič kroz samu problematiku procjene
implementacije te smjernicu za dalji rad. Takođe, publikacija je prepoznata i kao vodič kroz Ptičju direktivu i
njeno tumačenje.
42

Centar za zaštitu i proučavanje ptica
Crne Gore
Foundation Open Society Institute -
Predstavništvo Crna Gora
Web sjtovi korišteni za preuzimanje slika za potrebe ove publikacije:
http://musesilkpainting.blogspot.com/2009/11/for-love-of-feathers-friday-fashion.html
http://allthingspaintandplaster.com/2010/03/21/you-can-find-color-here-as-in-peacock/
http://www.prints-4-all.com/cgi-bin/category.cgi?&category=2&start=5550
http://sosa2.com/Birds/source/peregrino_estudio.php
http://www.appletvsoftware.net/shareware/desktop-wallpaper/popular-sreensavers/chinesepainting-magical-birds-screen-saver.html
http://old.wallcoo.net/paint/paint_birds_2/html/image10.html
http://eastwitching.blogspot.com/
http://birdart.lanius.ro/common-cuckoo-with-its-distasteful-menu/690
http://www.birdorable.com/meet/-/north-america/science/-/page4/