Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

27.03.2014 Views

Oznake u jednadžbi (19) imaju isto značenje kao u jednadžbi (18). Da bi se postigla brza raspodjela i izmiješanost reaktanata, a magnezijev hidroksid dobio u obliku koji brzo sedimentira i lako se filtrira, tijekom reakcijskog taloženja potrebno je snažno miješanje otopine. Dolomitno vapno, kao taložno sredstvo, ima niz ekonomsko-tehnoloških prednosti u odnosu na vapno iz vapnenca. Na osnovi reakcije (15) uočava se da je takvim načinom taloženja količina dobivenog magnezija po jedinici volumena morske vode dvostruko veća (magnezijev oksid iz dolomitnog vapna se hidratizira i istaloži zajedno s magnezijevim hidroksidom iz morske vode). Iz navedenog, takoñer, slijedi da se u tom slučaju, za dobivanje iste količine proizvoda, Mg(OH) 2 , potrebna količina morske vode smanjuje za cca 1/2. Time se, ujedno, smanjuje i količina ortoboratne kiseline koja se tijekom reakcijskog taloženja adsorbira na talog magnezijeva hidroksida, uzrokujući onečišćenje konačnog proizvoda, tj. magnezijeva oksida borovim (III) oksidom. Budući da cijeli sadržaj bora koji se adsorbira na talog magnezijeva hidroksida tijekom reakcijskog taloženja dolazi iz morske vode, smanjenje potrebne morske vode za 1/2 količine pri upotrebi dolomitnog vapna, predstavlja znatnu prednost s tehnološkog i ekološkog stanovišta. Taloženje magnezijeva hidroksida je tzv. reakcijsko taloženje: nastajanje magnezijeva hidroksida uslijed kemijske reakcije izmeñu magnezijevih iona prisutnih u morskoj vodi i dodanog taložnog sredstva (vapna iz vapnenca ili dolomitnog vapna). Reakcija se ne mora odvijati uz stehiometrijsku količinu dodanog taložnog sredstva, već se može obavljati i s količinom manjom od stehiometrijski potrebne. U tom slučaju dolazi do poboljšanja procesa sedimentacije, tj. povećava se brzina sedimentacije, a time i kapacitet taložnika u kojem se obavlja slijeganje taloga. Za ovakav način taloženja uvriježio se naziv “nestehiometrijsko taloženje” (engl. substoichiometric precipitation). Uobičajena količina dodanog taložnog sredstva iznosi 80 %. Dodatkom ove količine taložnog sredstva 20 % magnezijevih iona prisutnih u morskoj vodi ostaje neistaloženo. Ovaj ostatak od 20 % ”neizreagiranih” magnezijevih soli u morskoj vodi nije značajan s ekonomskog gledišta, budući da je na raspolaganju dovoljna količina morske vode, a nije potrebno nikakvo dodatno postrojenje, niti recikliranje, kao pri korištenju rudače. Iako se kapacitet crpki za morsku vodu povećava za 20 %, s ekonomskog gledišta to je zanemarivo prema postignutom učinku (povećanje brzine sedimentacije nastalog taloga magnezijeva hidroksida). 55

Taloženje se može provesti i uz višak taložnog reagensa odnosno s količinom većom od stehiometrijski potrebne. Takav način taloženja naziva se “prestehiometrijsko taloženje” (engl. overstoichiometric precipitation). Uobičajeno je dodati 20 % više taložnog sredstva od stehiometrijski potrebnog, (120 %- tno taloženje magnezijeva hidroksida). Iako kod oba taloženja dodatak taložnog sredstva nije stehiometrijski te bi se oba mogla nazvati “nestehiometrijskima”, naziv “nestehiometrijski” koristi se samo u slučaju kada je dodan manjak taložnog sredstva. 2.3.3. Sedimentacija magnezijeva hidroksida Suspenzija magnezijeva hidroksida prebacuje se crpkama iz reaktora u taložnike. Može se koristiti više taložnika koji rade paralelno. To su okrugli bazeni promjera 10 m i dubine do 8 m. Nakon sedimentacije magnezijev hidroksid, kao teško topljivi bijeli talog (K pt , pri 25 o C = 5,61 . 10 -12 ), ostaje na dnu taložnika, dok se bistri sloj otpadne morske vode prelijeva preko rubova taložnika i nakon obrade ponovno pušta u more. Brzina sedimentacije magnezijeva hidroksida predstavlja najosjetljiviju fazu tehnološkog procesa. Zbog velikog broja molekula vode koje se adsorbiraju na nastali talog, suspenzija magnezijeva hidroksida sporo sedimentira. Suspenzija magnezijeva hidroksida u morskoj vodi je koloidni sustav čvrstokapljevito koji, zbog svoje velike specifične površine, ima posebna svojstva, karakteristična za koloidne sustave: što je veći odnos specifične površine prema volumenu, to su jače izražena koloidna svojstva. Čvrste čestice u suspenziji magnezijeva hidroksida su sferičnog oblika, pa za specifičnu površinu , S o , vrijedi: S = = V 2 4r π 4r π 3 3 = r So = 3 d = 2 r 6 d (20) Sedimentaciju koloidnih čestica karakterizira kinetička (sedimentacijska) i koagulacijska (agregacijska) stabilnost. 56

Oznake u jednadžbi (19) imaju isto značenje kao u jednadžbi (18).<br />

Da bi se postigla brza raspodjela i <strong>iz</strong>miješanost reaktanata, a magnezijev<br />

hidr<strong>oksid</strong> dobio u obliku koji brzo sedimentira i lako se filtrira, tijekom reakcijskog<br />

taloženja potrebno je snažno miješanje otopine.<br />

Dolomitno vapno, kao taložno sredstvo, ima n<strong>iz</strong> ekonomsko-tehnoloških<br />

prednosti u odnosu na vapno <strong>iz</strong> vapnenca. Na osnovi reakcije (15) uočava se da je<br />

takvim načinom taloženja količina dobivenog magnezija po jedinici volumena <strong>morske</strong><br />

<strong>vode</strong> dvostruko veća (magnezijev <strong>oksid</strong> <strong>iz</strong> dolomitnog vapna se hidrat<strong>iz</strong>ira i istaloži<br />

zajedno s magnezijevim hidr<strong>oksid</strong>om <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong>).<br />

Iz navedenog, takoñer, slijedi da se u tom slučaju, za dobivanje iste količine<br />

pro<strong>iz</strong>voda, Mg(OH) 2 , potrebna količina <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> smanjuje za cca 1/2. Time se,<br />

ujedno, smanjuje i količina ortoboratne kiseline koja se tijekom reakcijskog taloženja<br />

adsorbira na talog magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a, uzrokujući onečišćenje konačnog<br />

pro<strong>iz</strong>voda, tj. magnezijeva <strong>oksid</strong>a borovim (III) <strong>oksid</strong>om. Budući da cijeli sadržaj<br />

bora koji se adsorbira na talog magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a tijekom reakcijskog taloženja<br />

dolazi <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong>, smanjenje potrebne <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> za 1/2 količine pri upotrebi<br />

dolomitnog vapna, predstavlja znatnu prednost s tehnološkog i ekološkog stanovišta.<br />

Taloženje magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a je tzv. reakcijsko taloženje: nastajanje<br />

magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a uslijed kemijske reakcije <strong>iz</strong>meñu magnezijevih iona prisutnih<br />

u morskoj vodi i dodanog taložnog sredstva (vapna <strong>iz</strong> vapnenca ili dolomitnog vapna).<br />

Reakcija se ne mora odvijati uz stehiometrijsku količinu dodanog taložnog sredstva,<br />

već se može obavljati i s količinom manjom od stehiometrijski potrebne. U tom<br />

slučaju dolazi do poboljšanja procesa sedimentacije, tj. povećava se brzina<br />

sedimentacije, a time i kapacitet taložnika u kojem se obavlja slijeganje taloga. Za<br />

ovakav način taloženja uvriježio se naziv “nestehiometrijsko taloženje” (engl.<br />

substoichiometric precipitation). Uobičajena količina dodanog taložnog sredstva<br />

<strong>iz</strong>nosi 80 %. Dodatkom ove količine taložnog sredstva 20 % magnezijevih iona<br />

prisutnih u morskoj vodi ostaje neistaloženo. Ovaj ostatak od 20 % ”ne<strong>iz</strong>reagiranih”<br />

magnezijevih soli u morskoj vodi nije značajan s ekonomskog gledišta, budući da je<br />

na raspolaganju dovoljna količina <strong>morske</strong> <strong>vode</strong>, a nije potrebno nikakvo dodatno<br />

postrojenje, niti recikliranje, kao pri korištenju rudače. Iako se kapacitet crpki za<br />

morsku vodu povećava za 20 %, s ekonomskog gledišta to je zanemarivo prema<br />

postignutom učinku (povećanje brzine sedimentacije nastalog taloga magnezijeva<br />

hidr<strong>oksid</strong>a).<br />

55

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!