Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet
Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet
− kišne oborine − dubina mora − pritok riječnih voda koje se ulijevaju u more, razblažujući njegovu slanost. Na slici 12. dat je shematski prikaz koncentracije glavnih soli u morskoj vodi, dok je sastav morske vode u nekim morima i oceanima prikazan u tablici 5. Navedeni podatci ukazuju na identičnost osnovnog sastava soli (NaCl, KCl, MgCl 2 , CaSO 4 , MgSO 4 ) u različitim morima. Meñutim, razlike u koncentracijama soli su znatne. Vidljivo je da Baltičko more ima najniži sadržaj soli (najniža slanost) zbog priliva ogromnih količina slatke vode, koja se rijekama ulijeva u Baltičko more. Slika 12. Shematski prikaz koncentracije glavnih soli u morskoj vodi Tablica 5. Sastav važnijih anorganskih soli u morima i oceanima (g dm -3 ) Atlantski Sredozemno Baltičko Sjeverno Indijski ocean more more more ocean Ukupno soli: 35,58 39,26 11,03 33,10 35,33 od toga NaCl 28,14 30,76 8,70 25,80 27,83 KCl 0,69 0,66 0,11 0,70 0,51 MgCl 2 3,44 3,44 1,41 2,90 3,53 CaSO 4 1,42 1,69 0,62 1,30 1,18 MgSO 4 2,28 2,39 0,18 2,20 2,38 29
Pri eksploataciji mineralnih sirovina iz morske vode dostupne su nam, uglavnom, vode najužeg priobalnog područja. Zbog toga, bez obzira na identičnost sastava soli i opće ujednačenosti koncentracija u morskoj vodi, razlike u koncentracijama mogu biti znatne. Najveći utjecaj mogu vršiti slatke vode koje izviru u potopljenim izvorima priobalnog područja, riječne vode, utjecaj glečera i dr. U slučaju zatvorenih mora u koje dotječu velike količine vode, salinitet može biti trajno izmijenjen u odnosu na srednji salinitet morske vode. Bitan činilac pri ovom razmatranju je odnos izmeñu isparene vode i dotoka slatke vode. Razlike su vidljive već i kod usporedbe oceana, iako ogromne mase njihove vode prigušuju oscilacije. U Tihi ocean dotječe slatka voda u količini od 0,9 % ukupne vode koju on sadrži. Količina slatke vode koja dotječe u Atlanski ocean iznosi 2,0 % ukupne vode u oceanu, a u Indijski ocean 2,5 %. Ako se promatra odnos isparene vode i vode dotekle u oceane, opaža se ravnoteža (vidi sliku hidrološkog ciklusa, slika 2), jer se najveće količine vode koje ispare vraćaju kao padaline. U malim morima (Crno, Sredozemno), pritok slatke vode može biti relativno velik, a količina isparene vode može biti veća ili manja od dotoka. Crno more ima dotok slatke vode koji premašuje isparavanje. Zbog toga je opći salinitet mora 22 o / oo , a u priobalnom pojasu pada na 13 o / oo . Zbog ovoga se veliki dio vode preljeva kroz Bospor i Dardanele brzinom (2,0 – 2,5) m s -1 . U Sredozemnom moru je, naprotiv, priliv vode rijekama jednak sloju debljine 12 cm rasporeñenom po cijeloj površini mora. Padaline donose još 50 cm, dok je isparavanje (100 – 110) cm. Višak vode iz Crnog mora koji dotječe u Sredozemno more jednak je sloju debljine 6 cm, tako da je isparavanje (30 – 40) cm veće od svih navedenih dotoka. Manjak vode podmiruje se dotokom vode iz Atlanskog oceana kroz Gibraltar. Ipak, isparavanje je toliko da sadržaj soli znatno prelazi srednji sadržaj soli u morima. U nekim dijelovima Sredozemnog mora salinitet doseže 39 o / oo , dok u Jadranskom moru srednji salinitet iznosi 38 o / oo . U južnom dijelu Jadranskog mora salinitet je (38,48 – 38,60) o / oo , a u Jabučkoj kotlini (38,22 – 38,58) o / oo . Ovakvo stanje dovodi do bitnih razlika u ukupnoj koncentraciji soli u vodama perifernih i zatvorenih mora. Iz navedenog slijede dvije osnovne konstantacije: − salinitet smanjuju procesi koji uključuju utok svježe vode iz padalina, kopnenih tokova i otapanja leda 30
- Page 1 and 2: Prof. dr. sc. Vanja Martinac MAGNEZ
- Page 3 and 4: Izdavač: Kemijsko-tehnološki faku
- Page 5 and 6: Najtoplije zahvaljujem recenzentima
- Page 7 and 8: str. 2.6. BOROV (III) OKSID U MAGNE
- Page 9 and 10: 1.1. PROBLEMI RACIONALNOG NAČINA K
- Page 11 and 12: (200 + x) morskih milja 200 morskih
- Page 13 and 14: u atmosferi 13 vlažno tlo 100 pada
- Page 15 and 16: Ova vrijednost podložna je značaj
- Page 17 and 18: zaliha nafte i plina, od čega se u
- Page 19 and 20: Tablica 2. Statistički pregled sad
- Page 21 and 22: Istovremeno, svjetska mora, naroči
- Page 23 and 24: Slika 4. Snimak planeta Zemlje (pog
- Page 25 and 26: a) b) Slika 7. Ledeni pokrivač: a)
- Page 27 and 28: Zona 5 − Duboki “raspršeni”
- Page 29 and 30: Od ukupne površine Zemlje (510 100
- Page 31 and 32: Za ovu količinu iona potrebno je i
- Page 33 and 34: Procesi koji mogu izazvati veće pr
- Page 35: Slika 11. Izmjena tvari u moru 2.1.
- Page 39 and 40: Tablica 6 − nastavak Količina el
- Page 41 and 42: se djelomično slobodni, a djelomi
- Page 43 and 44: U novije vrijeme, primjenom kondukt
- Page 45 and 46: Tablica 10 − nastavak Element Kon
- Page 47 and 48: Tablica 11. Sadržaji i ponašanje
- Page 49 and 50: 2.2. EKSPLOATACIJA MINERALA OTOPLJE
- Page 51 and 52: vatrostalnih materijala na osnovi m
- Page 53 and 54: morskom vodom. U Cumberlandu kod Ha
- Page 55 and 56: Zaostali karbonat iz vapna imat će
- Page 57 and 58: − obrada magnezijeva hidroksida n
- Page 59 and 60: CaCO 3 (s) i do taloženja istog,
- Page 61 and 62: Mehanizam nastajanja taloga magnezi
- Page 63 and 64: Taloženje se može provesti i uz v
- Page 65 and 66: koloidne čestice kroz disperznu sr
- Page 67 and 68: hidroksida. Naime, kod dužeg traja
- Page 69 and 70: že pomiješati sa suspenzijom koja
- Page 71 and 72: Flokulanti se meñusobno razlikuju
- Page 73 and 74: 140 cm 3 ↔ 1 g flokulanta flokal-
- Page 75 and 76: Kod navedenih ispitivanja masena ko
- Page 77 and 78: Tablica 14. Visina taloga, Z (mm),
- Page 79 and 80: Z 1 − visina na koju se talog dob
- Page 81 and 82: Svakoj visini Z o odgovara odreñen
- Page 83 and 84: 7 6 5 3,9 cm3 ∆ Z / mm 4 3 2 1 0
- Page 85 and 86: 6 5 4,3 cm3 ∆ Z / mm 4 3 2 1 0 0
Pri eksploataciji mineralnih sirovina <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> dostupne su nam,<br />
uglavnom, <strong>vode</strong> najužeg priobalnog područja. Zbog toga, bez obzira na identičnost<br />
sastava soli i opće ujednačenosti koncentracija u morskoj vodi, razlike u<br />
koncentracijama mogu biti znatne. Najveći utjecaj mogu vršiti slatke <strong>vode</strong> koje <strong>iz</strong>viru<br />
u potopljenim <strong>iz</strong>vorima priobalnog područja, riječne <strong>vode</strong>, utjecaj glečera i dr.<br />
U slučaju zatvorenih mora u koje dotječu velike količine <strong>vode</strong>, salinitet može<br />
biti trajno <strong>iz</strong>mijenjen u odnosu na srednji salinitet <strong>morske</strong> <strong>vode</strong>. Bitan činilac pri<br />
ovom razmatranju je odnos <strong>iz</strong>meñu isparene <strong>vode</strong> i dotoka slatke <strong>vode</strong>.<br />
Razlike su vidljive već i kod usporedbe oceana, iako ogromne mase njihove <strong>vode</strong><br />
prigušuju oscilacije.<br />
U Tihi ocean dotječe slatka voda u količini od 0,9 % ukupne <strong>vode</strong> koju on<br />
sadrži. Količina slatke <strong>vode</strong> koja dotječe u Atlanski ocean <strong>iz</strong>nosi 2,0 % ukupne <strong>vode</strong> u<br />
oceanu, a u Indijski ocean 2,5 %. Ako se promatra odnos isparene <strong>vode</strong> i <strong>vode</strong> dotekle<br />
u oceane, opaža se ravnoteža (vidi sliku hidrološkog ciklusa, slika 2), jer se najveće<br />
količine <strong>vode</strong> koje ispare vraćaju kao padaline.<br />
U malim morima (Crno, Sredozemno), pritok slatke <strong>vode</strong> može biti relativno<br />
velik, a količina isparene <strong>vode</strong> može biti veća ili manja od dotoka. Crno more ima<br />
dotok slatke <strong>vode</strong> koji premašuje isparavanje. Zbog toga je opći salinitet mora 22 o / oo ,<br />
a u priobalnom pojasu pada na 13 o / oo . Zbog ovoga se veliki dio <strong>vode</strong> preljeva kroz<br />
Bospor i Dardanele brzinom (2,0 – 2,5) m s -1 . U Sredozemnom moru je, naprotiv,<br />
priliv <strong>vode</strong> rijekama jednak sloju debljine 12 cm rasporeñenom po cijeloj površini<br />
mora. Padaline donose još 50 cm, dok je isparavanje (100 – 110) cm. Višak <strong>vode</strong> <strong>iz</strong><br />
Crnog mora koji dotječe u Sredozemno more jednak je sloju debljine 6 cm, tako da je<br />
isparavanje (30 – 40) cm veće od svih navedenih dotoka. Manjak <strong>vode</strong> podmiruje se<br />
dotokom <strong>vode</strong> <strong>iz</strong> Atlanskog oceana kroz Gibraltar. Ipak, isparavanje je toliko da<br />
sadržaj soli znatno prelazi srednji sadržaj soli u morima. U nekim dijelovima<br />
Sredozemnog mora salinitet doseže 39 o / oo , dok u Jadranskom moru srednji salinitet<br />
<strong>iz</strong>nosi 38 o / oo . U južnom dijelu Jadranskog mora salinitet je (38,48 – 38,60) o / oo , a u<br />
Jabučkoj kotlini (38,22 – 38,58) o / oo . Ovakvo stanje dovodi do bitnih razlika u<br />
ukupnoj koncentraciji soli u vodama perifernih i zatvorenih mora.<br />
Iz navedenog slijede dvije osnovne konstantacije:<br />
− salinitet smanjuju procesi koji uključuju utok svježe <strong>vode</strong> <strong>iz</strong> padalina, kopnenih<br />
tokova i otapanja leda<br />
30
Change language