Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

unatoč činjenici da se ukupno otopljeni sadržaj soli otvorenog oceana mijenja od 3,3 do
3,75 mas. %.
Odstupanja od te srednje vrijednosti ponegdje su veća, a ponegdje manja:
Atlanski ocean 3,6 %
Crveno more 4,3 %
Perzijski zaljev 4,0 %
Jadransko more (3,8 – 4,05) %
Sredozemno more (3,3 – 3,8) %
Crno more 1,7 %
Baltičko more 1,0 %.
Udio pojedinih soli ovisi o geografskom položaju mora. Koncentracija soli se
mijenja od 2,9 %, u sjevernim morima, do 3,55 % i više, na ekvatoru. Zatvorena mora
(Sredozemno, Jadransko i Crveno more) sadrže veću koncentraciju soli od otvorenih
mora (oceana) na istoj geografskoj širini. Općenito se može uzeti da morska voda u
prosjeku sadrži 3,5 % različitih elemenata.
Zalihe soli u morima stalno se obogaćuju djelovanjem vulkana i dotokom
mineralnih tvari putem riječnih tokova. Svake godine ulijeva se u svjetska mora ≈ 3⋅10 16
kg riječnih voda koje sa sobom donesu cca 2,7⋅10 12 kg otopljenih anorganskih soli, zbog
čega je more praktički neiscrpan izvor soli.
O postanku soli u morskoj vodi postoji niz hipoteza, od kojih su, uglavnom,
prihvaćene dvije. Prema jednoj od njih već su pri hlañenju Zemlje nastale ogromne
količine soli koje je voda isprala u oceane. Prema drugoj hipotezi soli su nastale
razaranjem primarnih stijena pod utjecajem klimatskih uvjeta.
Danas se smatra da su kationi došli u more riječnim vodama nakon razaranja i
ispiranja sedimentnih stijena kišnicom.
Količine ovih iona su:
Na + 1,47 . 10 16 t
Mg 2+ 1,8 . 10 15 t
Sr 2+ 9,8 . 10 12 t
K + 5,3 . 10 14 t
Ca 2+ 5,6 . 10 14 t.
23