Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

27.03.2014 Views

Većina procesa u otvorenim morima, odnosno oceanima su bio-procesi, u kojima morske biljke i životinje igraju glavnu ulogu. Tvari kao što su Ca i Si ekstrahiraju se iz morske vode pomoću biljaka i životinja, koje ih koriste u svojim metaboličkim procesima. Ovi elementi mogu u biljkama i životinjama prelaziti u netopljivi oblik te se putem difuzije oslobañati natrag u morsku vodu, gdje se polako talože na morsko dno. Meñutim, spomenuti elementi mogu se u biljkama i životinjama izdvajati i koncentrirati. Nakon uginuća ovih organizama i razlaganja biogenog materijala, ostatak se taloži na morsko dno i može se klasificirati kao anorganski u cilju razmatranja mineralnih ležišta. Većina sedimenata u moru je nastala na ovaj način. 1.4. UGROŽENOST EKOSUSTAVA I ZAŠTITA MORSKOG OKOLIŠA Istraživanja i korištenje morskog bogatstva te ubrzani industrijski i urbani razvoj na njegovim obalama prijete ozbiljnom narušavanju morskog okoliša uslijed zagañivanja. More je, nažalost, najjeftinije odlagalište otpada, bilo da se radi o izravnom odlaganju otpada u more, ili loše riješeni sustavi obradbe i odvoda otpadnih voda, industrijskih ispusnih plinova i dimova, dovode do zagañenja mora i podmorja. Dnevno širom svijeta u velikim i nekontroliranim količinama u more dospijeva kemijski otpad, radioaktivni otpad, pesticidi i prljave otpadne vode. Računa se da, u normalnom postupku, samo naftnih proizvoda u more godišnje dospije izmeñu pet i deset milijuna tona, zagañujući na taj način životni sustav u njemu. Kad se toj brojci pridodaju one količine što u more dospijevaju uslijed udesa brodova te erupcija na morskom dnu prilikom istraživanja ili eksploatacije, onda se zaista čovječanstvo tim problemom mora najozbilnije pozabaviti, tim prije što je to prvenstveno meñunarodni problem. Praksa ukazuje na to da broj udesa raste razmjerno s porastom eksploatacije mora. Ni kopanje mangnskih grumena s dubokog morskog dna neće biti bez ozbiljnih posljedica za žive organizme i okolinu u širim područjima takvih podmorskih rudnika, jer će i oni postati izvori velikog i opasnog zagañivanja. Stoga, znanstvenici i stručnjaci najozbilnije upozoravaju da se moraju poduzeti svestrane globalne mjere radi zaustavljanja ovog opasnog trenda. Naime, kanalima i rijekama velike količine zagañivala dospijevaju s kopna u more, što znatno umanje njihov negativan učinak na život na kopnu. 13

Istovremeno, svjetska mora, naročito zatvorena i poluzatvorena sve teže “grcaju” pod teretom prljavih i štetnih tvari koje u njih dospijevaju, ponajviše s kopna, ali i s brodova i s morskog dna, što predstavlja ozbiljnu prijetnju životu u njima. Integritet morskog ekosustava je ozbiljno narušen, što može imati za posljedicu ozbiljne gubitke u gospodarstvu, a negativno će se ispoljiti i u nepredvidivim klimatskim promjenama. Znanost, naime, tvrdi da niti jedna vrsta ne bi mogla živjeti na našem planetu ako plankton i alge ne bi pomogli da se stvori atmosfera koja je neophodna svim vrstama koje dišu plućima (70 % atmosferskog kisika proizvodi fitoplankton na površini oceana). Stručnjaci, ipak, ističu da je moguće, neometajući daljnji razvoj u svijetu, bitno utjecati na zaustavljanje ovakvog štetnog trenda, kako bi se očuvao i održao integritet morskog ekosustava. Stoga su potrebna nastojanja, u meñunarodnim okvirima, u smjeru globalnog nadzora (monitoring) i u smjeru uspostave banke uzoraka iz morskog, ali i iz drugih okoliša, što će doprinijeti boljem poznavanju fizikalnih i biokemijskih elemenata, te uzročno-posljedičnih odnosa stresa kojemu je izložen morski ekosustav. 1.5. RAZREDBA MORSKIH ZALIHA Hoće li se neki mineralni izvor svrstati u morske ili, pak, u kopnene mineralne izvore, ovisi prvenstveno o zoni eksploatacije, a u manjoj mjeri o metodi eksploatacije. Ako se eksploatacija mineralnog izvora obavlja u morskom okolišu i podvrgnuta je djelovanjiu mora/oceana (valovi, morske struje, plima i oseka, morski organizmi), onda je takav mineralni izvor – morski mineralni izvor. Ponekad je razredbu vrlo teško izvršiti. U mnogim slučajevima nema oštre granice koja bi dijelila morski izvor od kopnenog izvora, primjerice nafta iz mora, odnosno naftna ležišta u kontinentskim sprudovima više od 2 morske milje udaljenim od obale, a eksploatiraju se iz bušotina u pozadini obale. Iako su ta ležišta nafte morskog podrijetla i locirana u morskom okolišu, teško ih je svrstati u morske izvore. Meñutim, ako se ova ležišta eksploatiraju s umjetnih otoka ili platformi, učvršćenih za morsko dno ili plutajućih, tada se radi o morskim izvorima. Stoga, se ležišta koja su nastala kontinentalnim procesima iznad morske razine, kao što su nanosna ležišta u potopljenim 14

Većina procesa u otvorenim morima, odnosno oceanima su bio-procesi, u kojima<br />

<strong>morske</strong> biljke i životinje igraju glavnu ulogu. Tvari kao što su Ca i Si ekstrahiraju se <strong>iz</strong><br />

<strong>morske</strong> <strong>vode</strong> pomoću biljaka i životinja, koje ih koriste u svojim metaboličkim<br />

procesima. Ovi elementi mogu u biljkama i životinjama prelaziti u netopljivi oblik te se<br />

putem difuzije oslobañati natrag u morsku vodu, gdje se polako talože na morsko dno.<br />

Meñutim, spomenuti elementi mogu se u biljkama i životinjama <strong>iz</strong>dvajati i koncentrirati.<br />

Nakon uginuća ovih organ<strong>iz</strong>ama i razlaganja biogenog materijala, ostatak se taloži na<br />

morsko dno i može se klasificirati kao anorganski u cilju razmatranja mineralnih ležišta.<br />

Većina sedimenata u moru je nastala na ovaj način.<br />

1.4. UGROŽENOST EKOSUSTAVA I ZAŠTITA MORSKOG OKOLIŠA<br />

Istraživanja i korištenje morskog bogatstva te ubrzani industrijski i urbani razvoj na<br />

njegovim obalama prijete ozbiljnom narušavanju morskog okoliša uslijed zagañivanja.<br />

More je, nažalost, najjeftinije odlagalište otpada, bilo da se radi o <strong>iz</strong>ravnom odlaganju<br />

otpada u more, ili loše riješeni sustavi obradbe i odvoda otpadnih voda, industrijskih<br />

ispusnih plinova i dimova, do<strong>vode</strong> do zagañenja mora i podmorja.<br />

Dnevno širom svijeta u velikim i nekontroliranim količinama u more dospijeva<br />

kemijski otpad, radioaktivni otpad, pesticidi i prljave otpadne <strong>vode</strong>. Računa se da, u<br />

normalnom postupku, samo naftnih pro<strong>iz</strong>voda u more godišnje dospije <strong>iz</strong>meñu pet i deset<br />

milijuna tona, zagañujući na taj način životni sustav u njemu. Kad se toj brojci pridodaju<br />

one količine što u more dospijevaju uslijed udesa brodova te erupcija na morskom dnu<br />

prilikom istraživanja ili eksploatacije, onda se zaista čovječanstvo tim problemom mora<br />

najozbilnije pozabaviti, tim prije što je to prvenstveno meñunarodni problem.<br />

Praksa ukazuje na to da broj udesa raste razmjerno s porastom eksploatacije mora. Ni<br />

kopanje mangnskih grumena s dubokog morskog dna neće biti bez ozbiljnih posljedica za<br />

žive organ<strong>iz</strong>me i okolinu u širim područjima takvih podmorskih rudnika, jer će i oni<br />

postati <strong>iz</strong>vori velikog i opasnog zagañivanja. Stoga, znanstvenici i stručnjaci najozbilnije<br />

upozoravaju da se moraju poduzeti svestrane globalne mjere radi zaustavljanja ovog<br />

opasnog trenda. Naime, kanalima i rijekama velike količine zagañivala dospijevaju s<br />

kopna u more, što znatno umanje njihov negativan učinak na život na kopnu.<br />

13

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!