Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

27.03.2014 Views

3.3.2. Utjecaj aditiva na sinteriranje magnezijeva oksida Dodatak malih količina različitih spojeva (aditiva) pri sinteriranju oksidnih materijala jedan je od najvažnijih načina poboljšanja procesa zgušnjavanja (smanjenje površine i volumena pora) ili, pak, omogućuje zgušnjavanje pri nižim temperaturama. Upotreba aditiva je uobičajena u proizvodnji keramičkih vatrostalnih materijala i posvećuje mu se znatna pozornost. U tablici 22 prikazan je utjecaj različitih metalnih oksida na zgušnjavanje magnezijeva oksida tijekom sinteriranja pri različitim temperaturama. Dodatak ovih aditiva rezultira pospješenjem procesa prijenosa tvari pri sinteriranju, stvaranjem čvrstih otopina ili kapljevite faze s MgO, stvaranjem novih faza ili procesima rekristalizacije. Aktivirajući utjecaj dodataka isparljivih spojeva, od kojih su se kao najučinkovitiji pokazali halogenidi litija i Li 2 CO 3 , temelji se na površinskom aktiviranju čestica magnezijeva oksida tijekom sinteriranja, prije njihova isparavanja. Dodatci NaCl, KCl, NaF, BaCl 2 ⋅7H 2 O pri sinteriranju ne stvaraju nove faze, dok kod dodatka B 2 O 3 u procesu sinteriranja osim periklasa nastaje i dikalcijev borat Ca 2 B 2 O 5 . Uvoñenje iona različitog naboja u kristalnu strukturu periklasa, MgO, stvara defekte u obliku različitih kationskih ili anionskih šupljina, što ubrzava prijenos tvari i omogućuje sinteriranje na relativno nižim temperaturama (1300 − 1600) o C. Koncentracija šupljina bit će kontrolirana brojem stranih iona (ako je strani ion različita naboja od naboja iona u rešetki) i ovisit će o temperaturi, kao što je prikazano na slici 40. Najučinkovitiji su oni dodatci koji mogu stvarati čvrste otopine s magnezijevim oksidom (Li 2 O, TiO 2 , SiO 2 , Fe 2 O 3 , ZrO 2 ) i tako ubrzati proces difuzije u magnezijevu oksidu stvaranjem kationskih ili anionskih šupljina u rešetki MgO. Utjecaj aditiva rezultira zgušnjavanjem magnezijeva oksida pri nižim temperaturama. Zgušnjavanje je razmjerno količini čvrste otopine i šupljina koje nastaju zbog različitog naboja kationa. Ionski polumjer litija pospješuje stvaranje čvrstih otopina izmeñu litij (I) oksida i magnezijeva oksida. Takve čvrste otopine mogu sadržavati anionske šupljine te na taj način ubrzavati proces difuzije tijekom sinteriranja. Li 2 O je jedini dodatak iz ove grupe koji može stvarati čvrstu otopinu popraćenu defektom u strukturi (ili O 2- šupljine ili intersticijarni Li + ion). Dodatak drugih aklalijskih i zemnoalkalijskih 119

oksida, npr. CaO i Na 2 O, snizuje gustoću sinteriranih uzoraka magnezijeva oksida, pogotovo na nižim temperaturama (slika 41). Tablica 22. Utjecaj različitih aditiva na zgušnjavanje MgO Temperatura sinteriranja / o C Aditiv Valencija Ionski radijus / nm MgO +2 0,066 1225 − 1720 1700 − 1800 1300 − 1500 1500 −1600 Li 2 O +1 0,068 + +/- + Na 2 O +1 0,097 - CaO +2 0,099 - - + BaO +2 0,0134 - ZnO +2 0,074 - + FeO +2 0,074 + + + B 2 O 3 +3 0,023 + Al 2 O 3 +3 0,051 +/- - + + Fe 2 O 3 +3 0,064 + + + + Cr 2 O 3 +3 0,063 +/- - + SiO 2 +4 0,042 +/- +/- + +/- MnO 2 +4 0,060 + + TiO 2 +4 0,068 + + + + + pozitivan utjecaj na zgušnjavanje, - negativan utjecaj na zgušnjavanje, +/- efekat ovisan o koncentraciji dodatka i/ili nečistoća 1300 Isparljivi dodatci Li 2 CO 3 i LiF (u količinama 0,97 mas. % Li 2 CO 3 i 0,65 mas. % LiF) ne uzrokuju povećanje gustoće sinteriranih uzoraka elektrotaljenog MgO u odnosu na uzorke bez dodatka (ρ = 2,76 g/cm 3 , 1700 o C/4 h, p = 98 MPa), ali dovode do povećanja mehaničke čvrstoće. Poboljšanje čvrstoće kontakta izmeñu čestica zrnastog materijala uzrokovano je prisutnošću kapljevite ili plinovite faze koje mogu dovesti do stvaranja nestehiometrijskih čvrstih otopina i povećanja koncentracije defekata u površinskom sloju zrna. 120

<strong>oksid</strong>a, npr. CaO i Na 2 O, sn<strong>iz</strong>uje gustoću sinteriranih uzoraka magnezijeva <strong>oksid</strong>a,<br />

pogotovo na nižim temperaturama (slika 41).<br />

Tablica 22. Utjecaj različitih aditiva na zgušnjavanje MgO<br />

Temperatura sinteriranja / o C<br />

Aditiv Valencija Ionski<br />

radijus<br />

/ nm<br />

MgO +2 0,066<br />

1225 −<br />

1720<br />

1700 −<br />

1800<br />

1300 −<br />

1500<br />

1500<br />

−1600<br />

Li 2 O +1 0,068 + +/- +<br />

Na 2 O +1 0,097 -<br />

CaO +2 0,099 - - +<br />

BaO +2 0,0134 -<br />

ZnO +2 0,074 - +<br />

FeO +2 0,074 + + +<br />

B 2 O 3 +3 0,023 +<br />

Al 2 O 3 +3 0,051 +/- - + +<br />

Fe 2 O 3 +3 0,064 + + + +<br />

Cr 2 O 3 +3 0,063 +/- - +<br />

SiO 2 +4 0,042 +/- +/- + +/-<br />

MnO 2 +4 0,060 + +<br />

TiO 2 +4 0,068 + + + +<br />

+ pozitivan utjecaj na zgušnjavanje, - negativan utjecaj na zgušnjavanje, +/- efekat<br />

ovisan o koncentraciji dodatka i/ili nečistoća<br />

1300<br />

Isparljivi dodatci Li 2 CO 3 i LiF (u količinama 0,97 mas. % Li 2 CO 3 i 0,65 mas. %<br />

LiF) ne uzrokuju povećanje gustoće sinteriranih uzoraka elektrotaljenog MgO u<br />

odnosu na uzorke bez dodatka (ρ = 2,76 g/cm 3 , 1700 o C/4 h, p = 98 MPa), ali do<strong>vode</strong><br />

do povećanja mehaničke čvrstoće. Poboljšanje čvrstoće kontakta <strong>iz</strong>meñu čestica<br />

zrnastog materijala uzrokovano je prisutnošću kapljevite ili plinovite faze koje mogu<br />

dovesti do stvaranja nestehiometrijskih čvrstih otopina i povećanja koncentracije<br />

defekata u površinskom sloju zrna.<br />

120

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!