Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

Ovisnost zgušnjavanja ispresaka magnezijeva oksida i uklanjanja pora u
procesu izotermnog sinteriranja u ovisnosti o eksponentu α može se prikazati
izrazom:
∆V
u =
V
α
= − m t
(54)
gdje je:
u – relativna promjena volumena od trenutka postizanja maksimalne
temperature sinteriranja do završetka procesa
∆V – promjena volumena tijekom zagrijavanja
V – volumen ispreska prije početka zagrijavanja
m – relativna promjena volumena do postizanja maksimalne
⎛ ∆V
⎞
temperature sinteriranja; m = ⎜ ⎟
⎝ V ⎠
t – vrijeme izotermnog zagrijavanja
α – eksponent koji ukazuje na mehanizam uklanjanja pora tijekom
procesa sinteriranja.
t=
0
Prema vrijednosti eksponenta α u jednadžbi (54), navedena ispitivanja ukazuju da se
u procesu izotermnog sinteriranja pri 1650 o C uklanjaju otvorene pore (α = 0,59 –
0,42), dok se pri 1750 o C (α = 0,48 – 0,30), a osobito pri 1850 o C (α = 0,45 – 0,25)
uklanjaju zatvorene pore, posebice ako se primijene veći tlakovi prešanja pri izradi
ispresaka.
Promjenom tlaka prešanja kod izrade ispresaka može se utjecati, dakle,
na mehanizam skupljanja pora u procesu izotermnog sinteriranja. To se odražava i na
gustoću sinteriranih uzoraka (od 3,281 g cm -3 , pri 1650 o C / 1h i p = 53 MPa, do 3,502
g cm -3 , pri 1850 o C / 1h i p = 320 MPa).
Zgušnjavanje uzoraka može se opisati i parametrom zgušnjavanja, P, koji
predstavlja omjer razlike gustoće sinteriranog i nesinteriranog uzorka i maksimalno
moguće promjenu gustoće (kad je poroznost iznosa 0):
gdje je:
ρ t – teorijska gustoća materijala
ρs
− ρ
g
P =
(55)
ρ − ρ
t
g
116