Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet
Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet
Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
magnezijeva <strong>oksid</strong>a ne ovise samo o uvjetima procesa kalcinacije polazne soli, već i o<br />
uvjetima pod kojima je polazna sirovina dobivena.<br />
Tako svojstva i struktura sinteriranog magnezijeva <strong>oksid</strong>a <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> ovise i<br />
o načinu dobivanja magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a, tj. da li je dobiven stehiometrijskim,<br />
prestehiometrijskim ili pak nestehiometrijskim načinom taloženja.<br />
Različito ponašanje pri sinteriranju pokazuje magnezijev <strong>oksid</strong> dobiven <strong>iz</strong><br />
prirodnog magnezita u odnosu na magnezijev <strong>oksid</strong> dobiven <strong>iz</strong> hidr<strong>oksid</strong>a. Specifična<br />
površina praha magnezijeva <strong>oksid</strong>a dobivenog <strong>iz</strong> magnezita opada s porastom<br />
temperature kalcinacije i vremena zadržavanja. Gustoća nesinteriranih (sirovih)<br />
ispresaka magnezijeva <strong>oksid</strong>a dobivenog <strong>iz</strong> magnezita i/ili magnezijeva hidr<strong>oksid</strong>a<br />
opada s porastom specifične površine. Optimalna vrijednost specifične površine praha<br />
za dobivanje sinteriranih uzoraka maksimalne gustoće (1500 o C / 90 min) <strong>iz</strong>nosi oko<br />
60 m 2 g -1 . Postignuta gustoća sinteriranih uzoraka MgO praha dobivenog <strong>iz</strong> magnezita<br />
je oko 2,61 g cm -3 , poroznosti 28 %, dok je gustoća uzoraka MgO praha dobivenog <strong>iz</strong><br />
hidr<strong>oksid</strong>a znatno veća i <strong>iz</strong>nosi oko 3,28 g cm -3 , poroznosti 5,2 %. Navedena činjenica<br />
objašnjava se postojanjem aglomerata čestica u uzorcima dobivenim <strong>iz</strong> prirodnog<br />
magnezita.<br />
<strong>Magnezijev</strong> <strong>oksid</strong> dobiven <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> je aktivan materijal i dobro se<br />
sinterira. Njegovim sinteriranjem pri 1650 o C nastaju periklas i drugi silikati sastav<br />
kojih ovisi o vrsti i meñusobnom odnosu prisutnih primjesa. Sinteriranje se odvija<br />
reakcijama u čvrstom stanju.<br />
Značajna karakteristika magnezijeva <strong>oksid</strong>a dobivenog <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> je<br />
njegova velika disperznost i ravnomjerna raspodjela primjesa. Prilikom žarenja,<br />
silikati tankim opnama omataju zrna periklasa te zahvaljujući tome, čak i kod većeg<br />
sadržaja kalcijeva <strong>oksid</strong>a (do 5 mas. %), magnezijev <strong>oksid</strong> dobiven <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> ne<br />
hidrat<strong>iz</strong>ira, za razliku od magnezijeva <strong>oksid</strong>a dobivenog <strong>iz</strong> magnezita, kod kojeg<br />
lokalni razmještaj primjesa dopušta hidrataciju žarenog materijala. Raspodjela pora<br />
unutar magnezijeva <strong>oksid</strong>a <strong>iz</strong> <strong>morske</strong> <strong>vode</strong> je ujednačena, tj. pore su često istog reda<br />
veličine kao i kristali periklasa. Nastajanje <strong>iz</strong>ravne periklas-periklas veze raste sa<br />
smanjenjem sadržaja nečistoća. Maksimalne brzine skupljanja magnezijeva <strong>oksid</strong>a<br />
postižu se pri sinteriranju u temperaturnom intervalu (1000 – 1300) o C, kod kojeg se<br />
114