Magnezijev oksid iz morske vode - Kemijsko-tehnološki fakultet

3. SINTERIRANJE
Sinteriranje je tehnološki proces koji se koristi za proizvodnju ugušćenih
materijala i spojeva kontrolirane mikrostrukture iz metalnih i/ili keramičkih praškova
primjenom toplinske energije, a spada u procese od presudne važnosti u području
razvoja materijala i inženjerstva, kako je prikazano na slici 31.
karakteristike i
primjenjivost proizvoda
struktura / sastav
svojstva
procesi / sinteza
Slika 31. Četiri osnovna elementa u razvoju znanosti o materijalima i inženjerstvu
Proučavanjem procesa sinteriranja, posljednje faze u proizvodnji vatrostalnih
materijala, bavio se do sada velik broj istraživača što je rezultiralo brojnim
definicijama, koje navodi S. Y. Plotkin u svom radu: ”Definition of Sintering”. Sve
navedene definicije svode se na to da je sinteriranje proces zgušnjavanja poroznog
tijela (ispreska) na visokim temperaturama (obično za 1/2 do 2/3 ispod ispod točke
topljenja glavnog sastojka) što rezultira smanjenjem dimenzija (skupljanjem) ispreska,
povećanjem gustoće i mehaničke čvrstoće te opadanjem njegove poroznosti. Prema
tome, sinteriranje se redovito odnosi na proces kojim se istovremeno postiže
povećanje čvrstoće i gustoće kompaktiranog praha (ispreska).
Utjecaj parametara sinteriranja (temperatura, tlak prešanja, dimenzija čestica)
na zgušnjavanje ispreska u ovisnosti o vremenu sinteriranja prikazan je na slici 32. U
tehnologiji dobivanja sinteriranih materijala prva faza je presanje, nakon čega slijedi
sinteriranje. Konsolidacija disperznog materijala u kompaktni ispresak je složen,
nepovratljiv proces, tijekom kojeg se uzastopno vrši niz elementarnih procesa:
reorganizacija, elastična i plastična deformacija, lom čestica, nastajanje i kidanje
99