TEMATSKA NAJAVA 1. PREDAVANJA 2. OBILJEŽJA RASTA I ...

dijelovi gibanja (pokreti ili kretnje) postaju usklañeni i sigurni, pa
se može utvrditi da je gibanje u fazi stabilizacije.
U razvoju djeteta odreñena biotička motorička znanja
smatraju se osnovnima, kao što je već navedeno, a druga njihovim
izvedenicama. Osnovna biotička motorička znanja su: (1)
puzanja, (2) hodanja, (3) trčanja, (4) penjanja, (5)
skakanja, (6) dizanja i nošenja, (7) bacanja i hvatanja.
3.1.2. Kineziološki prilagoñena biotička motorička
znanja su kineziološki osmišljena biotička motorička znanja. Djeca
ih ne mogu izvoditi nagonski bez poduke odgojitelja,
učitelja, kineziologa jer su to genetski nezapisane motoričke
strukture gibanja. Ona su s biomehaničkog stajališta nadogradnja
izvornim biotičkim gibanjima usmjerena prema osnovnim
strukturama sportskih gibanja. Zato se u širem smislu nazivaju
zadatci prilagodbe ili pripremno motoričko znanje, a
njihove strukture gibanja ovise od sporta za koji su namijenjeni. Sa
stajališta zahtjevnosti izvoñenja prilagoñena biotička znanja su
nezahtjevni motorički zadatci.
3.1.3. Jednostavnija kineziološka motorička znanja
su osnovne strukture gibanja pojedinih kinezioloških
aktivnosti (sportova) koje djeca mogu naučiti samo
podukom učitelja, trenera i sl. Ona su sa stajališta
zahtjevnosti struktura gibanja, nezahtjevni motorički zadatci.
Osim što su takva znanja jednostavna, kod djece predškolske dobi
provode se s pomagalima koja omogućuju i olakšavaju njihovo
usvajanje (mali teniski reket i veće spužvaste loptice, “Fredov kolut”
za plivanje, kratke skije od mekanih materijala..). K tome, u ovisnosti
od sporta, provode se u olakšanim uvjetima (dječji poligoni za
24