Pouzdanost bez kompromisa - Industrija

Pouzdanost bez kompromisa - Industrija Pouzdanost bez kompromisa - Industrija

industrija.rs
from industrija.rs More from this publisher
28.01.2014 Views

u fokusu VELETRŽNICA BEOGRAD Budući da je agroindustrija jedna od tema ovog broja Industrije, poklanjamo posebnu pažnju budućoj najvećoj pijaci voća i povrća u Srbiji – Veletržnici Beograd. Tim povodom smo razgovarali sa profesorom Slobodanom Aćimovićem, redovnim profesorom Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Sa njim smo vodili razgovor o neophodnosti postojanja ovakve velike pijace u gradu kao što je Beograd, a zahvaljujući predusretljivosti menadžmenta Veletržnice Beograd, imamo podatke i fotografije budućeg kompleksa. Profesor Slobodan Aćimović Prof. Aćimović: To je jedan od većih projekata, koji može slobodno da se kaže, da je u Srbiji, evo posle mnogo muka zaživeo. To je projekat gde smo mi još pre 10 godina, prof. Lovreta i ja, na čelu tog tima, identifikovali potrebu da postoji jedan užasan nedostatak u lancu snabdevanja lako kvarljivih proizvoda u Srbiji. Drugim rečima, da ne postoji jedna moderna institucija trgovine na veliko, koja se zove veletržnica. I još onda smo počeli da sarađujemo sa tadašnjim menadžmentom Gradskih pijaca u Beogradu i krenuli da pravimo studije i nekako ne bi bilo mnogo velike vajde od naših studija, da konačno ovaj projekat, uz pomoć jednog novog menadžmenta, i uz veliko razumevanje od strane gradske uprave, nije najzad došao na svetlost dana. A kada upotrebite različite argumente i kada 10 godina „bombardujete“ javnost i političare sa tim argumentima, onda poneki put i zapitate - zašto se sve to radi? Radi se, da bismo mi jeli jeftinije i zdravije voće i povrće, da bismo imali jasnije procedure kontrole kvaliteta, da bismo, što je jako bitno, smanjili sivu ekonomiju koja postoji u velikom segmentu trgovine na veliko voćem i povrćem i da bismo, rečju, poboljšali snabdevanje s jedne strane velikog konglomerata, kao što je Beograd i njegova okolina, gde po našim istraživanjima, mi mislimo da jedna veletržnica ima opseg od jedno3,3 miliona stanovnika, u 50 do 100 kilometara prečnika oko Beograda, a sa druge strane, da bismo takođe otvorili mogućnost da veletržnica postane i mesto potencijalnog izvoza za domaće proizvode, tačnije, mesto gde bi se sakupljale male pošiljke, od sitnih proizvođača, gde bi neki trgovci na veliko to otkupljivali i izvozili. Drugim rečima, da napravimo koncentraciju i spoljne i unutrašnje trgovine. Koliko god to ličilo možda na stari socijalistički sistem, ali, verujte mi, ovo što se sada događa sa ovim rasparčanim trgovinama i proizvodnjama gde, recimo Rusi ili Slovenci idu po Srbiji i kupuju i plaćaju kešom, verujte mi, uvek se pojedinačno posmatrano postigne niža cena za neku transakciju, nego kada bismo mi to zbirno prodavali i izvozili napolje. STANJE PRE VELETRŽNICE Konstatovali smo još veći problem na strani uvoza voća i povrća. To je veliki broj trgovina na veliko, koji trenutno radi sa prilično sumnjivim kanalima tog uvoza. Znači, ja sada ne pričam o ritejlerima, o trgovcima na malo, o velikim maloprodajnim lancima, koji imaju svoje jake uvozne mogućnosti da direktno na veletržnicama u Italiji i Francuskoj, recimo, kupuju i da ovde robu dovlače kamionom. Za tako nešto je potrebna velika kupovna snaga tih ritejlera. Ne, ovde je reč o velikom broji malih trgovaca, str-ova, ugostitelja, 10 Industrija 38 / jun 2012.

u u fokusu Veletržnica je posebna tržišna institucija za promet poljoprivredno-prehrambenih i drugih pratećih proizvoda, pre svega voća i povrća. Veletržnica je mesto trgovanja robom na veliko u skladu sa veterinarsko-sanitarnim standardima, ali i direktnog trgovanja poljoprivrednih proizvođača. Srbiji i Beogradu nedostaje velika i moderna veletržnica za promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koja će se oslanjati na logističke i proizvođačke centre širom Srbije. Na taj način, veletržnica će postati ključna karika u lancu snabdevanja namirnicama na nacionalnom nivou, a svaka opština iz Srbije bi na prestoničkoj veletržnici trebalo da ima barem po jednog trgovca i proizvođače, koji imaju potrebu za direktnim plasmanom. pa čak i vojske i vrtića, kao potencijalnih kupaca na veletržnici, koji bi, jednostavno, imali potrebu za tom jednom organizovanom i dobrom trgovinom na veliko. U poslednje vreme, odnosno poslednjih 10 godina, na mestu veletržnice se nalazi ona naša kvantaška pijaca, na kojoj se trguje pod otvorenim nebom, 24 sata u jednim potpuno neadekvatnim uslovima, i s druge strane, ono što je najbitnije što smo mi tražili je da mali deo prometa ide kroz kvantašku pijacu, drugim rečima, taj promet se negde preselio i odvija se u nekim polupriručnim skladištima, po pravilu sa neadekvatnim kondicioniranim uslovima. ( Recimo, na primer - Zašto te banane relativno brzo propadaju? Zato što se transportuju, pa zatim i čuvaju u neadekvatnim uslovima.) Drugim rečima, godinama smo javnost ubeđivali da je ta institucija neophodna. A to nismo napamet pričali. Istražujući kako je to svuda u svetu, smatrali smo da veletržnice nisu baš u naponu svoje snage, možda su im jedan deo posla preuzeli ritejleri, ti veliki maloprodajni lanci. Ali one imaju svoju ulogu i svoj zadatak u tim lancima. Drugim rečima, nema velikog grada u Evropi, kao što je Beograd, od 1 600 000 stanovnika, a da nema veletržnicu. To je krajnje neuobičajeno rešenje. PROJEKAT VELETRŽNICA I taj projekat se u prethodne dve godine prilično intenzivirao, urađeno je i idejno-tehničko rešenje, urađen je i biznis plan, urađeno je i osnivanje i novog preduzeća, koje se sada zove Veletržnica Beograd. Ona se nalazi na mestu sadašnje kvantaške pijace, koju ćemo jednim delom i dalje da zadržimo kao način prodaje, ali sa jednom velikom razlikom. Istražujući, više puta smo sprovodili terenska istraživanja, shvatili smo da sad neki pojedinačni poljoprivredni proizvođač, niti ima vremena, a niti ima mogućnosti da uđe na plac kvantaške pijace, jer na tom prostoru sada vladaju neki „veliki i moćni igrači“. I oni bilo formalno ili neformalno, utiču tako da na taj prostor ne može da uđe niko drugi osim njih. Možda je ovo malo grubo objašnjavanje situacije. Ali, poljoprivrednom proizvođaču se često i ne isplati, i nema ni vremena ni moguićnosti da se preganja sa velikim trgovcima. E, sada, naš je zadatak da te trgovce na veliko, koji treba da postoje i koji su godinama tu, da njih prebacimo u jedan savremeni objekat, gde će doći vlasnik nekog malog STR-a , i to po pravilu u 05 h ujutro, jer tamo glavni biznis kreće noću u 22 h ili u 00 h, kada veliki kamioni pune to voće i povrće. Malo zatišje bude do 04 ili 05h, kada počinju da dolaze ti manji kupci, vlasnici STR-ova, koji kupuju to voće i povrće i onda mi, u svojim malim prodavnicama pored kuće, imamo ponudu voća i povrća ujutro. Sama Veletržnica je predviđena tako da to bude zgrada, gde će se ići centralnim hodnikom i gde će svako moći da bira u 60 boksova za ponuđače. Svako će od kupaca moći da dođe i pogleda ko ima kakvo voće i povrće i kakva je čija cena, i to će u pravom smislu biti jedna mala prava mini berza i ona će moći praktično da diktira cene svuda u Srbiji. Ti objekti ovih dana počinju da se grade, i mi na taj način već u toku sledeće godine dobijamo veletržnicu. Tako imamo oslobođenu kvantašku pijacu, da svaki poljoprivredni proizvođač može bez ikakvog ograničenja da uđe tamo, promenjen sistem naplate na kvantaškoj pijaci, jer je do sada bio uglavnom nefer sistem naplate, po procentu od vrednosti robe. To stanje se ubrzano menja, a veliki prodavci prelaze u modernu zgradu i tu zakupljuju prostor, jer ih je tadašnji menadžment Veletržnice pozvao da budu i suosnivači prostora, da ulože kapital. Da ih na taj način dugoročno vežemo za veletržnicu, a sa druge strane, da im damo mogućnost niže cene Industrija 38 / jun 2012. 11

u fokusu<br />

VELETRŽNICA BEOGRAD<br />

Budući da je agroindustrija jedna od tema ovog<br />

broja Industrije, poklanjamo posebnu pažnju<br />

budućoj najvećoj pijaci voća i povrća u Srbiji –<br />

Veletržnici Beograd. Tim povodom smo razgovarali<br />

sa profesorom Slobodanom Aćimovićem, redovnim<br />

profesorom Ekonomskog fakulteta u Beogradu.<br />

Sa njim smo vodili razgovor o neophodnosti<br />

postojanja ovakve velike pijace u gradu kao<br />

što je Beograd, a zahvaljujući predusretljivosti<br />

menadžmenta Veletržnice Beograd, imamo podatke<br />

i fotografije budućeg kompleksa.<br />

Profesor Slobodan Aćimović<br />

Prof. Aćimović: To je jedan od većih projekata, koji može slobodno<br />

da se kaže, da je u Srbiji, evo posle mnogo muka zaživeo. To je<br />

projekat gde smo mi još pre 10 godina, prof. Lovreta i ja, na čelu<br />

tog tima, identifikovali potrebu da postoji jedan užasan nedostatak<br />

u lancu snabdevanja lako kvarljivih proizvoda u Srbiji. Drugim<br />

rečima, da ne postoji jedna moderna institucija trgovine na veliko,<br />

koja se zove veletržnica. I još onda smo počeli da sarađujemo sa<br />

tadašnjim menadžmentom Gradskih pijaca u Beogradu i krenuli<br />

da pravimo studije i nekako ne bi bilo mnogo velike vajde od<br />

naših studija, da konačno ovaj projekat, uz pomoć jednog novog<br />

menadžmenta, i uz veliko razumevanje od strane gradske uprave,<br />

nije najzad došao na svetlost dana. A kada upotrebite različite<br />

argumente i kada 10 godina „bombardujete“ javnost i političare<br />

sa tim argumentima, onda poneki put i zapitate - zašto se sve to<br />

radi? Radi se, da bismo mi jeli jeftinije i zdravije voće i povrće, da<br />

bismo imali jasnije procedure kontrole kvaliteta, da bismo, što je<br />

jako bitno, smanjili sivu ekonomiju koja postoji u velikom segmentu<br />

trgovine na veliko voćem i povrćem i da bismo, rečju, poboljšali<br />

snabdevanje s jedne strane velikog konglomerata, kao što je Beograd<br />

i njegova okolina, gde po našim istraživanjima, mi mislimo da<br />

jedna veletržnica ima opseg od jedno3,3 miliona stanovnika, u 50<br />

do 100 kilometara prečnika oko Beograda, a sa druge strane, da<br />

bismo takođe otvorili mogućnost da veletržnica postane i mesto<br />

potencijalnog izvoza za domaće proizvode, tačnije, mesto gde<br />

bi se sakupljale male pošiljke, od sitnih proizvođača, gde bi neki<br />

trgovci na veliko to otkupljivali i izvozili. Drugim rečima, da napravimo<br />

koncentraciju i spoljne i unutrašnje trgovine. Koliko god to<br />

ličilo možda na stari socijalistički sistem, ali, verujte mi, ovo što<br />

se sada događa sa ovim rasparčanim trgovinama i proizvodnjama<br />

gde, recimo Rusi ili Slovenci idu po Srbiji i kupuju i plaćaju kešom,<br />

verujte mi, uvek se pojedinačno posmatrano postigne niža cena za<br />

neku transakciju, nego kada bismo mi to zbirno prodavali i izvozili<br />

napolje.<br />

STANJE PRE VELETRŽNICE<br />

Konstatovali smo još veći problem na strani uvoza voća i povrća.<br />

To je veliki broj trgovina na veliko, koji trenutno radi sa prilično<br />

sumnjivim kanalima tog uvoza. Znači, ja sada ne pričam o ritejlerima,<br />

o trgovcima na malo, o velikim maloprodajnim lancima, koji<br />

imaju svoje jake uvozne mogućnosti da direktno na veletržnicama<br />

u Italiji i Francuskoj, recimo, kupuju i da ovde robu dovlače kamionom.<br />

Za tako nešto je potrebna velika kupovna snaga tih ritejlera.<br />

Ne, ovde je reč o velikom broji malih trgovaca, str-ova, ugostitelja,<br />

10<br />

<strong>Industrija</strong> 38 / jun 2012.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!