Energetika je jedna ozbiljna priča - Industrija

Energetika je jedna ozbiljna priča - Industrija Energetika je jedna ozbiljna priča - Industrija

industrija.rs
from industrija.rs More from this publisher
28.01.2014 Views

EKOLOGIZACIJA STRUKE Ekološka etika, zakletva časnog arhitekte i univerzalni biološki principi projektovanja Autor Simprolit sistema® DTech Milan Dević, D.Civ.Eng. Akademik Akademije tehnoloških nauka Ruske Federacije Akademik Međunarodne akademije tehnoloških nauka Akademik Srpske akademije inovacionih nauka Akademik Ruske inženjerske akademije Doktor tehnologije građenja i inženjeringa u građevinarstvu Građevinski inženjer konstruktivnog smera Živi organizmi i sredina njihovog bitisanja neraskidivo su povezani interaktivnim vezama, povratnim i nepovratnim promenama i deformacijama. Pravila, međusobni odnosi, uzroci i posledice ustanovljeni milionima godina imaju jedan i jedinstveni rezultat – ŽIVOT! Ma koji poremećaji te iskonske harmonije zakonomerno izazivaju gibelj čitavih vrsta, pa i živog sveta u ogromnim razmerama. Svaki razvojni koncept mora biti u harmoniji sa prirodom i njenim resursima, oponašati je i regenerisati. Potrebna je krajnja opreznost u primeni sistema različitih od prirodnih, jer priroda je stvarana milionima godina i informacija njenog razvoja mora biti putokaz za razvojne sisteme koji računaju na dugovečnost i ekološku stabilnost. Promene su nelinearne – i mala izmena jednog resursa može dovesti do velikih nepovratnih izmena drugih. Ekologizacija struke i njoj svojstvenog načina razmišljanja je neosporno prvi i osnovni korak u ekologizaciji uzajamnog odnosa čoveka i prirode, jer samo ekološkom kulturom, ekološkim pristupom i postojanim ekološkim obrazovanjem i vaspitanjem generacija, može zaživeti ekološka etika. Nepoštovanje ekološke etike, kao bitnog elementa kulturološkog bitisanja čovečanstva, nedvosmisleno vodi ka degradaciji ne samo humanog bića, već i univerzuma u celom. Kada se lični ili parcijalni interes stavi iznad opšteg blagostanja, kada istinu zamene poluistine i laži, te kada se pojmovi iskrive po potrebi pojedinaca ili interesnih grupa, onda sto puta ponovljena laž postane istinom, a prevara uobičajenim marketinškim nastupom. Nepostojanje ekološke etike u građevinarstvu ne samo da ubija kulturu i umetnost projektovanja i građenja, već osuđuje pokolenja na izopštavanje od prirode, ugrađujući im još pre rođenja razne mehanizme i opremu za održanje “održivog razvoja”, kao da se radi o bolesniku kojeg u sobi za reanimaciju priključuju na veštačka pluća ili srce, da bi ga održali u životu! Takva logika vodi u kupovinu prava na tuđ zivot, kroz kupovinu “kvota” - već danas bogate države kupuju kvote na energiju od 66 Industrija 35 / decembar 2011.

siromašnih država i naroda, sutra su na redu kvote na vodu, prekosutra na vazduh koji dišemo... Takva logika u građevinarstvu udaljava životni prostor od prirode i pretvara ga u banalnu, bezdušnu, nečovečnu i neodgovornu zavisnost ljudske vrste od raznih mašinskih sistema, filtera, ozonizatora, aromatizatora i svega drugog komercijalno profitabilnog, ali sve dalje od prirodnog i ekološkog u njegovom izvornom značenju. Savremeni trendovi u oblasti projektovanja i gradnje veoma jasno potvrđuju da svesnim ili nesvesnim zamenama teza, bojenjem sivih poslednjih namera lobista u zelene boje ni po čemu sličnih prirodnih procesa, mnogi današnji “stvaraoci”, u želji da po svaku cenu budu “in”, osuđuju pokolenja da se sutra rađaju i žive u protivprirodnim uslovima, svesni, ili ne, da će to neminovno dovesti do svakojakih bolesti i tela i duše u takvim uslovima. Ne čudi agresivan nastup i zamena teza raznih interesnih grupa i proizvođača raznih “ekoloških” sistema. Posmatrajući, samo na primeru danas tako moderne “pasivne kuće”, u slučaju da se ona kao etalon propiše na teritoriji Ruske Federacije, to znači 40 miliona filtera za vazduh zatvorenog sistema za klimatizaciju i “štednju energije” godišnje, a po 25 evra svaki - to je milijardu evra godišnje. I to nije sve - prava zarada je tek kada se pojave recimo virusi gripa A - treba kupiti odgovarajući filter, za viruse tipova B, C, D... isto, jer će se u protivnom, već poznatim efektom prenošenja bakterija kroz zatvoren klimatski sistem, od komšije obolelog negde u prizemlju, zaraziti na svim spratovima u soliteru... Čudi inertnost arhitekata, tih prirodom nadarenih stvaraoca, da sve prihvataju bez rezerve, dozvoljavajući da njihov kristalno jasan stvaralački um zamagle razne pomodarske floskule, neverovatne zamene teza protivne svakoj logici i prirodnim zakonima. Ako se po smislu prevede sa grčkog, „arch(i)-tect-ur(a)“ je među glavnim stvaraocima originala na zemlji i predodređena je za rađanje originalnih formi unutar prirodnog okruženja. Stoga prihvatanje pomodarskih tendencija zavijenih u primitivne improvizacije života, nekritički odnos ka svemu što je protivno prirodi i njenim zakonima, nije i ne sme postati princip projektovanja životnog prostora - na štetu i fizičkog i duševnog zdravlja budućih generacija. Iako je ogromna odgovornost lekara za zdravlje pojedinaca koje leče, još veća i gotovo nemerljiva je odgovornost arhitekata, tih sudbinom predodređenih stvaralaca koji svojim greškama i zabludama mogu uništiti zdravlje ne samo pojedinog pacijenta, več čitavih pokolenja koja će se rađati i živeti u njihovim objektima. Oni su ti koji moraju da pri realizaciji svoje stvaralačke vizije uzmu u obzir i sve fizičke, hemijske i biološke rizike sistema i materijala koje ugrađuju, oni su ti koji iz pravog mora informacija punih komercijalnih obmana, prevara i laži imaju za obavezu da svojim znanjem i kritičkim pristupom odaberu ispravan detalj, ispravan princip, ispravan sistem. Mada na prvi pogled kompleksan, taj zadatak arhitekata nije težak - neka samo uporede i u svojim rešenjima primene kako je to rešila i milionima godina unazad proverila priroda... U interesu čovečanstva, u interesu pokolenja, u interesu samih arhitekata koji su bez ikakve sumnje u ogromnoj većini časni i pošteni stvaraoci, krajnje je vreme da se, analogno Hipokratovoj zakletvi, za arhitekte uvede obaveza polaganja Zakletve časnog arhitekte, koja bi, po ugledu na Hipokratovu zakletvu lekara, recimo trebalo da glasi: “U času kada stupam među članove profesije arhitekata, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu očuvanja osnovnih prirodnih i kulturoloških vrednosti. Prema svojoj učiteljici prirodi sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoj poziv ću obavljati savesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje korisnika mojih objekata. Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije zvanja arhitekte. U izboru detalja, materijala i sistema objekata koje projektujem neće na mene uticati nikakvi prirodom neprovereni principi, nikakve informacije ili rešenja koja su u suprotnosti sa osnovnim zakonima prirode, lobiranje, interesne grupe, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštovati ljudski život i život budućih generacija koje će živeti u objektima koje projektujem. Ni pod pretnjom neću popustiti da se zloupotrebe moja arhitektonska znanja, čast i ugled i da se primene suprotno zakonima prirode. Na ovo se zaklinjem svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast. Ukoliko se verno držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i lepoti mog stvaralaštva, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim od nje ili je prekršim, neka u objektima koje tako isprojektujem žive moji unuci i njihova pokolenja!” Industrija 35 / decembar 2011. 67

siromašnih država i naroda, sutra su na redu kvote na vodu, prekosutra<br />

na vazduh koji dišemo...<br />

Takva logika u građevinarstvu udaljava životni prostor od prirode<br />

i pretvara ga u banalnu, bezdušnu, nečovečnu i neodgovornu<br />

zavisnost ljudske vrste od raznih mašinskih sistema, filtera, ozonizatora,<br />

aromatizatora i svega drugog komercijalno profitabilnog,<br />

ali sve dal<strong>je</strong> od prirodnog i ekološkog u n<strong>je</strong>govom izvornom značenju.<br />

Savremeni trendovi u oblasti pro<strong>je</strong>ktovanja i gradn<strong>je</strong> veoma<br />

jasno potvrđuju da svesnim ili nesvesnim zamenama teza, bo<strong>je</strong>n<strong>je</strong>m<br />

sivih poslednjih namera lobista u zelene bo<strong>je</strong> ni po čemu<br />

sličnih prirodnih procesa, mnogi današnji “stvaraoci”, u želji da<br />

po svaku cenu budu “in”, osuđuju pokolenja da se sutra rađaju i<br />

žive u protivprirodnim uslovima, svesni, ili ne, da će to neminovno<br />

dovesti do svakojakih bolesti i tela i duše u takvim uslovima.<br />

Ne čudi agresivan nastup i zamena teza raznih interesnih grupa<br />

i proizvođača raznih “ekoloških” sistema. Posmatrajući, samo na<br />

primeru danas tako moderne “pasivne kuće”, u slučaju da se ona<br />

kao etalon propiše na teritoriji Ruske Federaci<strong>je</strong>, to znači 40 miliona<br />

filtera za vazduh zatvorenog sistema za klimatizaciju i “štednju<br />

energi<strong>je</strong>” godišn<strong>je</strong>, a po 25 evra svaki - to <strong>je</strong> milijardu evra<br />

godišn<strong>je</strong>. I to ni<strong>je</strong> sve - prava zarada <strong>je</strong> tek kada se pojave recimo<br />

virusi gripa A - treba kupiti odgovarajući filter, za viruse tipova B,<br />

C, D... isto, <strong>je</strong>r će se u protivnom, već poznatim efektom prenošenja<br />

bakterija kroz zatvoren klimatski sistem, od komši<strong>je</strong> obolelog<br />

negde u prizemlju, zaraziti na svim spratovima u soliteru...<br />

Čudi inertnost arhitekata, tih prirodom nadarenih stvaraoca,<br />

da sve prihvataju bez rezerve, dozvoljavajući da njihov kristalno<br />

jasan stvaralački um zamagle razne pomodarske floskule, neverovatne<br />

zamene teza protivne svakoj logici i prirodnim zakonima.<br />

Ako se po smislu prevede sa grčkog, „arch(i)-tect-ur(a)“ <strong>je</strong> među<br />

glavnim stvaraocima originala na zemlji i predodređena <strong>je</strong> za<br />

rađan<strong>je</strong> originalnih formi unutar prirodnog okruženja. Stoga prihvatan<strong>je</strong><br />

pomodarskih tendencija zavi<strong>je</strong>nih u primitivne improvizaci<strong>je</strong><br />

života, nekritički odnos ka svemu što <strong>je</strong> protivno prirodi<br />

i n<strong>je</strong>nim zakonima, ni<strong>je</strong> i ne sme postati princip pro<strong>je</strong>ktovanja<br />

životnog prostora - na štetu i fizičkog i duševnog zdravlja budućih<br />

generacija.<br />

Iako <strong>je</strong> ogromna odgovornost lekara za zdravl<strong>je</strong> po<strong>je</strong>dinaca ko<strong>je</strong><br />

leče, još veća i gotovo nemerljiva <strong>je</strong> odgovornost arhitekata, tih<br />

sudbinom predodređenih stvaralaca koji svojim greškama i zabludama<br />

mogu uništiti zdravl<strong>je</strong> ne samo po<strong>je</strong>dinog paci<strong>je</strong>nta, več<br />

čitavih pokolenja koja će se rađati i živeti u njihovim ob<strong>je</strong>ktima.<br />

Oni su ti koji moraju da pri realizaciji svo<strong>je</strong> stvaralačke vizi<strong>je</strong> uzmu<br />

u obzir i sve fizičke, hemijske i biološke rizike sistema i materijala<br />

ko<strong>je</strong> ugrađuju, oni su ti koji iz pravog mora informacija punih<br />

komercijalnih obmana, prevara i laži imaju za obavezu da svojim<br />

znan<strong>je</strong>m i kritičkim pristupom odaberu ispravan detalj, ispravan<br />

princip, ispravan sistem.<br />

Mada na prvi pogled kompleksan, taj zadatak arhitekata ni<strong>je</strong><br />

težak - neka samo uporede i u svojim rešenjima primene kako <strong>je</strong><br />

to rešila i milionima godina unazad proverila priroda...<br />

U interesu čovečanstva, u interesu pokolenja, u interesu samih<br />

arhitekata koji su bez ikakve sumn<strong>je</strong> u ogromnoj većini časni i<br />

pošteni stvaraoci, krajn<strong>je</strong> <strong>je</strong> vreme da se, analogno Hipokratovoj<br />

zakletvi, za arhitekte uvede obaveza polaganja Zakletve časnog<br />

arhitekte, koja bi, po ugledu na Hipokratovu zakletvu lekara, recimo<br />

trebalo da glasi:<br />

“U času kada stupam među članove profesi<strong>je</strong><br />

arhitekata, svečano obećavam da ću svoj<br />

život staviti u službu očuvanja osnovnih prirodnih<br />

i kulturoloških vrednosti.<br />

Prema svojoj učiteljici prirodi sačuvaću dužnu<br />

zahvalnost i poštovan<strong>je</strong>. Svoj poziv ću obavljati<br />

savesno i dostojanstveno. Najveća briga će<br />

mi biti zdravl<strong>je</strong> korisnika mojih ob<strong>je</strong>kata.<br />

Održavaću svim svojim silama čast i plemenite<br />

tradici<strong>je</strong> zvanja arhitekte.<br />

U izboru detalja, materijala i sistema ob<strong>je</strong>kata<br />

ko<strong>je</strong> pro<strong>je</strong>ktu<strong>je</strong>m neće na mene uticati nikakvi<br />

prirodom neprovereni principi, nikakve<br />

informaci<strong>je</strong> ili rešenja koja su u suprotnosti sa<br />

osnovnim zakonima prirode, lobiran<strong>je</strong>, interesne<br />

grupe, politička ili klasna pripadnost.<br />

Apsolutno ću poštovati ljudski život i život<br />

budućih generacija ko<strong>je</strong> će živeti u ob<strong>je</strong>ktima<br />

ko<strong>je</strong> pro<strong>je</strong>ktu<strong>je</strong>m. Ni pod pretnjom neću popustiti<br />

da se zloupotrebe moja arhitektonska<br />

znanja, čast i ugled i da se primene suprotno<br />

zakonima prirode.<br />

Na ovo se zaklin<strong>je</strong>m svečano, slobodno pozivajući<br />

se na svoju čast.<br />

Ukoliko se verno držim ove zakletve, neka uživam<br />

u mom životu i lepoti mog stvaralaštva,<br />

poštovan od strane svih ljudi za sva vremena;<br />

ali ukoliko zastranim od n<strong>je</strong> ili <strong>je</strong> prekršim,<br />

neka u ob<strong>je</strong>ktima ko<strong>je</strong> tako ispro<strong>je</strong>ktu<strong>je</strong>m žive<br />

moji unuci i njihova pokolenja!”<br />

<strong>Industrija</strong> 35 / decembar 2011.<br />

67

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!