Razvoj ele ktrifikacije

Razvoj
ele ktrifikacije
Hrvatske
I dio
~
:~~
~
~
~
. ,...(
~
~
~ Markovcic
.~ Prpic
~
~ Plic
~ Busatto

BORIS MARKOVCIC
IVAN PRPIC
I FRANJO PLIC I
ANTE BUSATTO
RAZVOJ ELEKTRIFIKACIJE
HRVATSKE
1. DID
OD POCETKA ELEKTRIFIKACIJE DO 1945. g.
Redaktor
BORIS MARKOVCIC
ZAGREB 1984

INSTITUT ZA ELEKTROPRIVREDU
Zagreb, Proleterskih brigada 37
Za ,jzdavaca
IVO BOZIN
Urednik
ZDENKA JELIC
Tehnicki urednik
BRANKO MALIS
Omot opremila
JELENA MUSIC
Lektura i korektura
VLADIMIR STROJNY
Naklada 3 000
Tisak: TIZ .ZRINS~I. - CAKOVEC
SADR2AJ
Predgovor
Industrijska revolucija, elektrifikacija i drustveni razvaj (dr Vlado Puljiz)
I. 0 PRILIKAMA I RAZVOJU ELEKTRIFIKACIJE U HRVATSKOJ (Boris Markovci':.
dip!. ing.)
1. Poceci elektrifikacije u doba Austr~Ugarske . .
2. Razvoj elektrifikacije u Kraljevini Jugoslaviji (1918---1941)
3. Stanje elektrifikacije Hrvatske uoci rata. ..
4. Razdoblje do potpunog oslobodenja zemlje - 1945. .
II. RAZVOJ ELEKTRIFIKACIJE U POJEDIIIIIM PODRUCJIMA SR HRVATSKE
1. Sjeverozapadna Hrvatska (Boris MarkoYcic, dipl. ing.)
1.1. Podrucja elektriHkacije .
1.2. Zagreb i njegova okolica .
1.2.1 Pripreme za elektl"icnu rasvjetu grada. . .
1.2.2. Razdoblje rada nove elektrane do prvog prosirenja
1.2.3. Prvo proskenje zagrebacke elektrane ..
1.2.4. Drugo prosirenje elektrane uoci prvoga svjetskog rata
1.2.5. Poslijeratni razvoj 1918--1930. .
1.2.6. Elektrifikacija okolice Zagreba do rata 1941.
1.2.7. Gradska mreza i novi izvori elektricne energije
1.2.8. 'Razdoblje rata i okupacije 1941-1945. . . . .
1.2.9. Cijene .j tarife elektricne energije zagrebacke elektrane
1.2.10. Industrijs·ke elektrane u Zagrebu . .
1.2.11. Elektrane zagrebackog opskrbnog podrucja
1.2.11.1. Javne elektrane
1.2.11.2. Industrijske elektrane
1.3. Osnivanje ,i djelovanje Banovinskog elektr-icnog poduzeca BEP (,kasnije
DEP)
1.3.1. Izgradnja elektroenergetskih izvora .
1.3.2. Elektrifikacijski radovi. ..
1.3.3. Poslovni temelji elektriHkacije i dobavni uvjeti H6P-a
1.4. Karlovac i okol.ica
1.4.1. HE Ozalj i elektriHkacija Karlovca i okolice .
1.4.2. Javne e·lektrane kar:lovackog podrucja
1.4.3. Industrijske elektrane karlovackog podrucja
1.5. Podrucje Siska i Banije
1.5.1. Sisak
1.5.2. Petrinja
1.5.3. Glina .
1.5.4. Topusko .
1.5.5. Hrvatska Kostajnica .
1.5.6. Industrijske elektrane sisackog podrucja
1.6. Hrvatsko zagorje
1.6.1. Varazdin . .
1.6.2. Elektrifikacija Hrvats,kog zagorja
1.6.3. Javne i mjesovite elektrane .
3
11
15
26
28
33
33
33
33
35
37
37
38
40
42
45
45
47
49
49
49
50
51
53
53
54
54
59
60
61
61
62
64
64
65
65
66
66
67
68
III

IV
1.6.3.1. Krapina
1.6.3.2. Zelina
1.6.3.3. Lepaglava
1.6.3.4. Ziatar
1.604. Zagorske industrijske elektrane
1.7. Elektr-ifikacija Medimurja
1.8. Elektrifikacija istocnog dijela sjeverozapadne HrvJt~ke
1.8.1. Javne elektrane
1.8.2. Industrijske (privatne) elektrane
2. Elektrifikacija sire rijecke regije (Ivan Prpic, dip!. ing.)
2.1. Podrucje Rijeke
2.1.1. Grad Rijeka
2.1.2. Elektrifikacija Susaka
2.1.3. E·lektricna rasvjeta u Opatiji 1896. godine
2.1 o4. Industrijske elektrane Rijeke i Susaka
2.104.1. Tvornica papira
2.1.4.2. Tvornica »Torpedo«
2.1.4 .3. Brodogradiliste
2.10404. Rafinerija "ROMSA«
2.104.5. Tvornica ukocenog drva d. d.
2.2. Elektrifikacija Hrvatskog primorja i otoka
2.2.1. Bakar 'iz gradio elektranu 1894. godine
2.2.2. Elektricna struja u Crikvenici .
2.2.3. Elektrana u Novom Vinodolskom
2.204 . Elektrifikacija Senja .
2.2.5. Svjetl0 na Cresu . .
2.2.6. Parna elektrana u Malam Losinju
2.2.7. Otak Krk .
2.2.7.1. Omisalj prvi na 'Krku dobio struju
2.2.7.2. Mjesto Krk
2.2.7.3. Baska
2.2.7.4. Punat .
2.2.8. Otak Rab .
2.3. Hidroelektrana Zeleni vir i njez.ino opskrbno podrucje ...
204. Elektrifikacijski radovi BEP·a (:DEP-a) u Hrvatskom primorju i Gorskom
kotaru . .
2.5. Industrijske elektrane u Gorskom kotaru
2.6. Istra
2.6.1. Podrucje Pule
2.6.2. Elektrifikacija Istre .
2.6.3. Industrijske elektrane u "istri
2.6.3.1. TE Vlaoka . • •. ...
2.6.3.2. Rudnicki termoenergetski blok 1 200 kW Strmac . .
2.6.3.3. Termoelektrana tvornice cementa "Koromacno« - labin
2.7. Razvoj elektrifikacije u Liei
2.7.1. Gospic
2.7.2. Perusic
2.7.3. Otoeac
2.7.4. Plitviee. ..
2.7.5. Elektrane dri.avnih ieljezniea
2.7.6. Ostali izvori elektriene energije u Liei
3. Siavonija (Franjo PI ie, dip!. tehn.l
3.1. Drustveni uvjeti razvoja i pocetak elektrifikaeije u Siavoniji
3.2. Osijek i njegova elektrifikacija
3.2.1. Pripreme i gradnja elektrane i tramvaja
68
3.2.2. Proizvodnja, potrosnja i eijene elektricne energije nakon stavljanja
69
elektrane u pogon. . 109
69
3.2.3. Razvoj konzuma do kraja rata (1945) 110
70
3.2.4. Prosirenje osjec·ke termoelektrane 1938. godine 111
70
3.2.5. Razvoj elektricne mreie (1927-1945) 112
3.2.6. Osjecka elektrana za vrijeme rata 114
71
3.2.7. lndustrijske i privatne elektrane u Osijeku 115
72
3.3. Elektrifikaeija Baranje 116
72
3.4. Siavonska Podravina i njezine elektrane 117
75
3.4.1. »Munjara« u Nasicama . 117
77
3.4.2. Javne elektrane 'izmeau dva rata 118
3.4.3. Centri drvne 'industrije: Duraenovae i Belisce 119
77 3.4.3.1. £)uraenovae 119
77 3.4.3.2. Belisce 122
83
3.5. Elektrifikaeija sredisnjeg i istocnog dijela Siavonije 123
84
3.5.1. Vukovar.. . 123
85
3.5.2. Industrija gume i obuce Borovo 127
85
3.5.3. Lavas 128
87 3.5.4. Tovarnik 129
87
3.5.5. Vinkovei 129
87
3.5.6. Elakava 132
37
3.6. Elektrifikaeija zapadnog dijela Siavonije 134
87
3.6.1. Siavonski Brod .. . 134
87
3.6.2. Elektrane brodske industrije 136
88
3.6.3. Siavonska Poiega . . . 137
89
3.6.4. Javne elektrane pOieskog kraja 142
90
90 4.
90
91
91
91
91
91
91
92
95
96
96
96
98
100
100
100
100
101
101
101
Oalmacija (Ante Busatto, dip!. ing.) 143
4.1. Drustveno-poliNcki uvjeti opocetka ele"ktrifikaeije 143
4.2. Prva primjena vodnih snaga 144
4.2.1. Mliniee i stupe . 144
4.2.2. Energetske mogucnosti . 145
4.2.3. Neraeionalno kor.istenje vodnih snaga 145
4.3. Prva hid roelektrana Jaruga i eiektrifikaeija sibenskog podrucja 146
4.3.1. Druga hidro elektrana Jaruga . 148
4.3.2. Ponasanje krupnog kapitala 150
4.3.3. Hidroe!ektrana 'Manojlovac 152
4.3.3.1. Izvedba hidroelektrane 152
4.3.3.2. Eksperimenta[na elektrana . 154
4.3.3.3. Sinhronizaeija ·i pogonski manevri 155
4.3.3.4. U toku rata 156
4.3.4. Hidroelektrana Roski slap 156
4.3.5. Te rmoelektrana Lozovae 156
4.3.6. Elektrifikaei ja Sibenika 157
4.3.6.1. Razvoj elektrifikacije . 157
4.3.6.2. Potrosnja ·i tarife 158
4.3.7. Elektr.ifikaeija mjesta oko Sibenika 159
4.3.7.1. Skradin 159
101 4.3.7.2. Drnis . 159
102 4.3.7.3. Knin . 159
102 4.4. Elektrifikaeija splitskog podrucja 159
102 4.4.1. Hidroelektrana Kraljevae 159
4.4.1.1. Projektiranje i izgradnja 159
104
4.4.1.2. Nerealizirani planovi . 160
104 4.4.1 .3. POlllocna hidroelektrana za vrijeme gradnje 161
105
105
4.4.1.4. Opis hidrograaevinskog dijela 162
4.4.1.5. Strojarniea i strajevi .. 163
4.4 .1.6. Rasklopno pastrojenje i dalekovod 165
V

4.4.1.7. Drugi svjetski rat
4.4.2. Hidroelektrana .. Vrilo« - Majdan . .
4.4.3. Industr:ijske termoelektrane splitskog podrucja
4.4.3.1. TE Majdan, tvornice cementa
4.4.3.2. Tvornica cementa .. Dalmatia ..
4.4.3.3. Tvornica cementa .. Adria ..
4.4.4. Elektrifikacija Splita 'i blLze okolic,e
4.4.4.1. Prvi neuspjeli pokusaji
4.4.4.2. Prva elektrif-ikacija
4.4.4.3. Znaeajno prosirenje
4.4.4.4. Stimuliranje potrosnje .
4.4.4.5. Kronologija porasta potrosnje
4.4.5. Javne elektrane sirega splitskog podrueja
4.4 .5.1. Sinj .
4.4 .5.2. Makarska
4.4.5.3. Vrgorac
4.5. Elektrifikacija Zadra
4.5.1. Prva elektrifikacija - istosmjernom strujom
4.5.2. Prijelaz na izmjenicnu struju
4.5.3. Manje elektrane Zadra i okolice
4.5.3.1. Industrijska elektrana .. SAPA1 ..
4.5.3 .2. Obrovac
4.5.3.3. Biograd njm
4.6 . Elektrifikacija Dubrovnika
4.6.1. Od prvih ferala do prve elektricne rasvjete
4.6.2. Funkcianiranje elektrane
4.6.3. Proizvodnja, potrosnja i cijene
4.6.4. Trai:e se novi putovi. . . . . .
4.6.5. Elektrifikacija s'ireg dubrovac;kog podrueja
4.6.5.1. 2:upa dubrovacka
4.6.5.2. Cavtat
4.6.5.3. Lopud
4.6.5.4. Gruda
4.6.5.5. Janjina
4.6.5.6. Trpanj
4.6.5.7. Metkovi6
4.7. Dalmatinski atoci ,j njihova elektrifikacija
4.7.1. Ii: Veliki .
4.7.2. Otok Brae .
4.7.3. Otok Hvar
4.7.4. Otok Vis
4.7.5. Otok Koreula
4.7.6. Orok Lastovo
Izvori podataka
Pregled poduze6a cije su kratice upotrebljavane u tekstu
165
166
166
166
167
167
168
168
168
171
174
175
177
177
177
177
177
177
178
180
180
180
180
181
181
183
188
190
191
191
191
191
191
191
192
192
192
192
192
193
193
194
194
195
198
DRAGI GITATELJI!
Stavl;a;uci pred vas ovu kn;igu, zel;eli bismo vam ob;asniti ko;e su nam;ere
vodile elektroprivredu Hrvatske kad se odlucila na ova; korak.
Pocetkom 1981. godine odlucili sma obil;eziti statu godiiin;icu elektrifikaci;e
u svi;etu taka da prikupimo gradu a pocecima i razvo;u elektrifikaci;e
u svim kra;evima ko;e obuhvaca danasn;a SR Hrvatska. Taka skupl;enu
gradu odlucili sma izdati u dvi;e kn;ige: ;edna bi obuhvatila razdobl;e ad
pocetka elektrifikaci;e do kra;a drugoga sv;etskog rata, a druga razdob­
I;e posli;eratne elektrifikaci;e, odnosno izgradn;e elektroenergetskog sistema
Hrvatske.
Drzimo da ;e ob;avl;ivan;e dostupne grade a prvom stol;ecu elektrifikaci;e
na nasem tlu nasa obveza prema anima ko;i su ugradili dio svoga
zivota u ova sto ;e do danas napravl;eno, ali isto tako i dug prema generaci;ama
ko;e dolaze.
Mnogima ce ova kn;iga posluziti kao pogodna dokumentaci;a za rasprave
iii analize. Kao izdavaci zelimo da mladim kadrovima ova kn;iga bude
i potica; za nove napore na izucavan;u i prim;eni svih ide;a ko;e cov;ecanstvo
vade bol;em i sretni;em zivotu u miru.
Na kra;u, dopustite mi da se zahvalim svim suradnicima ko;i su pridoni;eli
da usp;esno zavrsimo posao na pripremi i izdavan;u ove kn;ige. Zahval;u;em
se autorima na velikom i znaca;nom poslu ko;i su obavili, a posebno
drugu Vlatku Culu ko;i ;e ci;eli ova; posao inicirao i koordinirao.
Zagreb, prosinac 1983.
Glavni direktor ZEOH
.. ,,, .. ,..,.,,•._,>
Ji-:~.~;
Vo;islav Roksandic, dipl. ing.
VI

tenja voda desne polovine Buka po ondasnjem projektu -De Piette-. Medutim,
nakan izgradnje nove HE Jaruga svi njezini korisnici stalno su »kupovali« vodu
desne polovine Buka u vrijeme niskog vodostaja Krke radi privodenja na lijevu
stranu sezonskim niskim zahvatima u mnogobrojnim tokovima po Buku.
S neracionalnom izgradnjom nastavilo se i kod hidroelektrane Manojlovac
(1906. - koriiitenje najunosnijeg dijela pada, minimalna akumulacijal. hidroelek·
trane Roiiki slap (1909. - dio sirine slapa, najunosniji dio pada, bez akumulacijel.
te posebno kod najvete hidroelektrane Kraljevac. Ostvarena koncepcija izgradnje
(1912) hidroelektrane Kraljevac ostavila je povrh izgradenog poteza oko 33 %
neiskoristenog pada, a ispod, do razine mora, aka 23 % neiskoristenog pada od
ukupne njegove visine, i to bez ikakve mogucnosti akumuliranja vade. Vlasnik je
zelio sagraditi maksimalno jeftina postrojenja s time da rizik velikih unutargodis~
njih i meaugodisnjih oscilacija proizvodnje kompenzira takvom industrijskom potrosnjom
koja maze prihvatiti kolebanja u opskrbi elektritnom energijom. Zato
je vlasnik proizvodnih postrojenja sagradio i vlashla industrijska postrojenja.
Velik nedostatak tako izgradenih hidroelektrana u Dalmaciji postao je u slijedecim
desetljecima limitirajuci faktor razvitka preradivatke industrije. Posebno
su pak bili zanemareni interesi vodoprivrede i poljoprivrede.
Promatramo Ii sve to s danasnje historijske udaljenosti - kada su uspjesno
svladane poteskote u postepenoj i koncepcijski uskladenoj izgradnji akumulacija,
brana i tunela na krskim terenima (Peruta, Zakutac, Orlovac) - moramo priznati
da je za to bio nuzan i odredeni vremenski razmak za tehnicko osposobljavanje
graditelja i graditeljstva.
4.3. PRVA HIDROELEKTRANA JARUGA I ELEKTRIFIKACIJA
slBENSKOG PODRUCJA
SI. 43. Sl1ROJA'RNIOA HE JARUGA I 1914.
Prvu hidroelektranu Dalmacije izgradila je tvrtka "Ante Supuk i sin. iz Sibenika
1895. na Skradinskom buku rijeke Krke.
Ante Supuk bio je nacelnik Sibenika, a sin Marko pomorski kapetan koji je
prisustvovao Svjetskoj izlozbi 1891. u Frankfurtu n/ M i vidio prvi uspjesni pokus
prijenosa vece snage trofazne struje. Otac i sin su se udruzili s inz. Me'lchsnerom,
pa je ovaj posljednji na temelju odluke katastarskog poglavarstva u Sibeniku dobio
1893. godine tzv. "Razsudu- prema kojoj mu je odobrena koncesija koristenja
vode "na mjeru od 25.81 m' za hip • . Odluka je postala pravovaljana. pa je 1894.
izdana »jndustrijalna komesija .. . Iste godine dobio je inz. M8'ichsner i dozvolu
za postavljanje stupova za prijenos elektricne energije na opcinskom zemljistu,
kao i dozvolu za izgradnju potrebne mreze preko gradskih ulica radi njihova rasvjetljavanja.
Radovi na izgradnji hidroelektrane trajali su sarno 16 mjeseci, a sve gradevne
radove izveli su domaci graditelji i obrtnici, dok je isporuka i montaza
cjelokupne elektrostrojarske opreme povjerena madarskom drustvu ,. Ganz« .
lako je koncesionirani pad bio 25.80 m. elektrana se koristila padom od
svega 10 m. Otvoreni kanal dovodio je vodu do vertikalne turbine Girard 320 KS.
a ova je preko koljenieastog zuptanog prijenosa pakretala harizantalni dvofazni
generator 320 kVA, 3000 V, 42 peri ode. Generatorski napon 3000 V prenosio se
do sibenika dalekovodom duzine 11 km s cetiri vodica. U Sibeniku se dalekovodni
napan transfarmiraa na 110 V jednofazno. Hidroelektrana je gradena kaa eksperimentalna,
jer u to vrijeme ,.Ganz« nije imao vecih iskustava. Bio je to tada vrlo
smion tehnitki podvig.
Sl. 44. RAZVODNA PLOtA
HE JARUGA I
146
147

Sl. 45. UZVOONI POGlED NA SLAPOVE K-RKE (KOD SIBENIKA) ISPOD HIDROElEKTAANE NA POCETKU OVOG
$TOUEtA
Dana 26. kolovoza 1695. hidroelektrana Jaruga dala je prvu elektricnu energiju
za javnu rasvjetu Sibenika. Sluzbeni naziv hidroelektrane bio je Prva povlastena
elektricna centrala u Dalmaciji .Krka· Ante Supuk i sin.
Interesantna je licnost spomenuti inz. Meichsner. On je 1694. ponudio elektrifikaciju
(s Krke) Trogira, Kastelanskog zaljeva, a poslije i Splita, posto je
godinu dana ranije i Zadru ponudio rasvjetu. Osim toga 1696. je sudjelovao u neprihvacenom
projektu rasvjete Dubrovnika.
U teinji da prosiri ovo relativno malo postrojenje i trazeci u tu svrhu interesente,
A. Supuk se povezao s talijanskim drustvom ,.Societa veneziana elettrochimica
•. Elektrana je 1699. pojacana jos jednom turbinom od 320 KS, odnosno
generatorom 320 kVA, a talijansko drustvo sagradilo je 1699. prvu tvornicu kalcijeva
karbida u Dalmaciji uz slapove Krke. Tvornica je bila pokusna s dvije male
elektropeci. Ovu je tvornicu 1900. godine unistio pozar.
Osim javnoj rasvjeti Sibenika, tad a je hidroelektrana davala energiju za pogon
mlinova, uljarica i tvornica tjestenine. Prikljucilo se i kazaliste, kavane i hoteli
te prva domacinstva. Hidroelektrana ukupno je iskoriStavala 3,20 m3/s vode od
koncesioniranih 25,71 m 3 / s.
Hidroelektrana Jaruga radila je punih 19 godina (1695- 1914), a onda su je
austrougarski militaristi demontirali, zajedno s dalekovodom zbog strateskih potreba
za bakrom.
Medutim, rimsko je poduzece zapalo u krizu i osnovalo je drugo drustvo ,
,.Societa anonima per la utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia K , skraceno
»SufidK u Trstu, koje je preuzelo njegove obaveze i koncesije u Dalmaciji.
Godine 1903. obnovljena je vodopravna koncesija, ali s istim modalitetima kao i ona
iz 1693.
Graditelji nove hidroelektrane Jaruga, isporucioci opreme i montaze (Ganz)
bili su oni isti koji su sagradili i prvu hidroelektranu. Hidroelektrana je puStena
urad 3. pros inca 1903, kada je pustena urad i tvornica kalcijeva karbida u Crnici
(Sibenik), slicne snage potrosnje s dvanaest jednofaznih elektropeci.
U novoj hidroelektrani Jaruga tune I i otvoreni kanal dovodili su vodu do
vodne komore, od koje su dvije zakovane tlacne cijevi promjera 2,60 m i duiine
26,35 m, svaka za protok 15 m 3 / s, maksimalno prosljedivale vodu do turbina. Postavljene
su dvije grupe, a svaka se sastojala od jedne dvojne Francisove turbine
3500 KS spojene na istoj osovini s dvofaznim generatorom 2625 kVA, 42 periode,
15000 V. Generatorski napon proslijeden je direktno novosagradenim dvostrukim
jednofaznim dalekovodom do tvornice u Crnici. Kada je sagradena 1906. hidroelektrana
Manojlovac, ova je preuzela napajanje tvornice, a 15 kV napon iz HE
Jaruge sluiio je za vlastitu potrosnju tvornice , a od 1929. kao rezerva.
Nakon prestanka rada stare hidroelektrane Jaruga 1914, prepusten je cijeli
koncesionirani protok drustvu .Sufid., a drustvo je godisnje besplatno davalo
.Supuku. milijun kWh za potrebe sibenika.
Znacajnija rekonstrukcija nove hidroelektrane izvedena je za vrijeme prvoga
svjetskog rata 1916, kada su je preuzele vojne vlasti. Tada je obavljeno prespajanje
generatora s dvofaznih na trofazne, a demontiran je i jedan bakreni vodic s
4.3.1 . Druga hidroelektrana Jaruga
Talijansko drustvo .Societa Italiana per il Carburo di Calcio· u Rimu 12. srpnja
1901. otkupljuje na dvadeset i devet godina od tvrtke . Ante supuk i sin. koncesiju
za iskoristenje vade na Skradinskom buku, a ad drustva ,.Sacieta veneziana elettrochimicaK
koncesiju za proizvodnju kalcijeva karb'ida na podrucju DalmaC'ije.
i Tvrtka .. Ante Supuk i sinK ustupila je neiskoristeni dio koncesionirane vade ,
ali je zadriala pravo opskrbe Sibenika energijom za obrt i rasvjetu .
148
$1. 46. HE JAR UGA II, STROJARN ICA PA IJE REKONSTAUKCIJE 1936.
149

51. 47. HE JAR UGA II, STIROJARN ICA NAKON REKONSTRUKCIJE 1936/37.
dvostrukog jednolaznog dalekovoda do Sibenika. Skradin koji je vee 1920. dobio
3000 V napon iz stare HE Jaruge, sada se napaja preko transformatora 120 kVA,
jednofazne transformacije 15000/ 3000 V u elektrani.
Prema ugovoru 0 ustupanju koncesije .Sufid. prepusta 1929. hidroelektranu
tvrtki . Ante Supuk i sin •.
Prilikom izgradnje prve tvornice aluminija u Jugoslaviji, u Lozovcu, 1936. i
1937. postavljeni su u HE Jarugi novi strojevi i tlacni cjevovodi. Sada su to je·
dnake dvojne turbine, ali s novim rotorima i snagom po turbini od 4 000 KS, te
novi generatori po 4000 kVA s generatorskim naponom 6,3 kV, ali sada sa 50
perioda, te transformacijom na 15 kV za Sibenik i Skradin. Tvornica alurninija
spojena je sa 3 kabela 15 kV. Mjesec dana nakon pustanja u pogon (svibnja 1937)
rekonstruirane elektrane proizveden je prvi jugoslavenski aluminij.
U toku drugoga svjetskog rata ferolegure i aluminij bili su vazan strateski
materijal potreban ratnoj industriji neprijatelja. Poslije prve diverzije 1941. u tvor·
nici ferolegura, 31 . listopada 1942. minirano je, u suradnji s radnicima, rasklopno
postrojenje u HE Jaruga, pa je na nekoliko tjedana onemogueena proizvodnja alu·
minija. U jesen 1942. miniran je i porusen dalekovod 30 kV iz HE Manojlovac, a
u sijecnju 1943. unistena je 15 kV kabelska veza iz HE Jaruge do tvornice alumi·
nija u Lozovcu. Tako je obustavljena ratna proizvodnja ferolegura i aluminija.
4.3.2. Ponasanje krupnog kapitala
Vee je receno da je talijansko drustvo »Sufid« otkupil0 vodopravnu koncesiju za
elektroenergetsko koristenje pada na Skradinskom buku rijeke Krke i sagradilo
drugu hidroelektranu Jaruga 1903. Godine 1901. .Sufid. je dobio koncesiju za ko·
ristenje slapova grupe Manojlovac na Krki, a godine 1907. otkupio je vodopravnu
koncesiju koristenja slapova Vel ike i Male Gubavice na rijeci Getini, koja je bila
1904. izdana drugom drustvu.
150
Sve su te koncesije bile uvjetovane izgradnjom industrijskih postrojenja. "Su.
lid" je sagradio u Sibeniku (Grnici) tvornicu kalcijeva karbida koja je s dvanaest
jednolaznih peei proradila 1903. istodobno s novom HE Jaruga, a prosirena je
1906. izgradnjom HE Manojlovac na ukupno 30 peei i novom proizvodnjom cija.
namida. U 1912. proradila je u Dugom Ratu -Sulidova- tvornica kalcijeva karbida
i cijanamida (dusicno gnojivo) istodobno s izgradnjom prve etape HE Kraljevac .
• Sulid. nije ispunio u cijelosti uvjete koncesije, jer su one dodatno u 1915. bile
uvjetovane zahtjevom da se u odredenom roku povecaju odnosno podignu nove
elektrokemijske industrije.
Uoci prvoga svjetskog rata rekonstruirane su peci u Crnici.
U tvornici za proizvodnju ,kalcijeva karbida i cijanamida u Dugom Ratu montirano
je i radilo je do 1917. godine 6 jednolaznih peei s ukupnim ucinkom od
14400 kVA. Godine 1918. rekonstruirana je tvornica i montirane dvije trofazne
peei sa po 5600 kVA umjesto cetiri jednofazne.
Antitalijansko raspolozenje javnosti nakon prvoga svjetskog rata zahtijevalo
je da se iz talijanskih ruku izbije kljuc privrednog razvoja Dalmacije.
Jugoslavenska je vlada 13. travnja 1929. zakljucila s Drustvom tuniskih fosfata
j gnojiva u Parizu ugovor kojim je to drustvo obavezala da osnuje novo drustvo za
iskoristavanje vodnih snaga Dalmacije, :koje ce u toku jedne godine otkupiti svu
pokretnu i nepokretnu imovinu -Sufida. u Dalmaciji, njegove hidroelektrane Kra·
Ijevac i Manojlovac. sve njegove tvornice, te nastaviti s radom iskoristavajuci
svu proizvodnju u njima.
Ugovorom je novom drustvu priznat monopol iskoristenja vodnih snaga Oalmacije
i povlaSten polozaj podizanja elektrokemijskih i elektrometalurskih indu·
strija, a ono je do 1937. trebalo poveeati proizvodnju energije na Getini i Krki s
novim hidroelektranama koje bi davale do 900 milijuna kWh godisnje. U ovu
svrhu drustvu su priznate vece olaksice fjskalne prirode, a na ime svih ostalih
dazbina ugovoren je godisnji pausal koji ee drustvo plaeati drzavi.
Novo je drustvo osnovano pod imenom »La Dalmatienne« sa sjediStem u Parizu
. Posto je otkupilo svu imovinu drustva »Sufid«, montiralo je od .. Sufida« nabavljene
turbine i generatore i do 1932. dovrsilo sve radove na drugoj etapi HE
Kraljevac.
Nijednu daljnju obavezu po ugovoru drustvo . La Dalmatienne« nije izvrsilo.
Nije izgradilo nijednu novu hidroelektranu ni tvornicu. U 1931. prekinulo je i rad
u tvornici u Dugom Ratu na nekoliko mjeseci, da bi ga nastavilo u ogranicenom
opsegu.
Tvornicu u Crnici (Sibenik) zatvorilo je potpuno, a dio strucnih radnika zaposlen
je u Dugom Ratu . Instalacije tvornice karbida u sibeniku uskoro su po.
stale nesposobne za rad. Tek u 1938. produzilo je drustvo s radom u Grnici, pro.
izvodnjom feromangana i silikomangana s jednom trofaznom peei od 4,5 MVA,
7 jednofaznih po 1,5 MVA i dvije male peei po 0,15 MVA.
HE Manojlovac je od 1931. do 1938. radila samo toliko koliko je bilo potrebno
za osvjetljenje zatvorene tvornice u Crnici. Prekidi u radu tvornica svakako su
bili i posljedica svjetske krize 1931 / 32. godine.
Godine 1936. obavljena je daljnja rekonstrukcija tvornice u Dugom Ratu. Tom
prilikom potpuno su uklonjene jednofazne elektropeci i montirane dvije trofazne
po 7000 kVA, pa je instalirana snaga tvornice dosegla 24000 kVA. Osim karbida
i cijanamida uvela se i proizvodnja fero5i1icija, feromangana i ferokroma. Tako
5U 5e tvornice, koje 5U za vrijeme prvoga svjetskog rata proizvodile karbid u ratne
151