Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Urednica<br />
DINKAjURICIC, pr<strong>of</strong>.<br />
Recenzent<br />
VICE PROFACA, pr<strong>of</strong>.<br />
GOjISLAV ZUBOVIC, el. teh.<br />
Fotografije:<br />
SANIMIR SARIC<br />
ZELIMIR SKARICA<br />
Izdavac<br />
HEP - PROIZVODNjA d.o.o. , Zagreb<br />
Tisak<br />
Tiskara Malenica, Sibenik,2006.<br />
ClP - Kata/ogizacija u pub/ikaciji<br />
SVEUClLISNA KNJIZNICA U SPLITU<br />
UDK 620.9 (497.5 Ok/a)) (091)<br />
SKARlCA, Zdimir<br />
Prvih sto godina hidrodektrane<br />
<strong>Miljacka</strong> (Mano)lovac) I Zdimir Skarica. -<br />
Zagreb: HEP, 2006.<br />
ISBN 953 - 95522 - 0 - 6<br />
120603001
Zelimir Skarica<br />
PRVIH STO GODINA<br />
HIDROELEKTRANE<br />
MILJACKA (MANOJLOVAC)
1<br />
SADR Z AJ<br />
Uvod 5<br />
OKili 7<br />
Krarka povijest Dalmac ije 20<br />
Ekonomske prilike u 19. i pocetkom 20. stoljeca 25<br />
Ekonomske prilike u sibenskoj regiji 30<br />
o gradnji hidroelektrana i tvornice 33<br />
H E »Krka» 34<br />
H E »Jaruga» 35<br />
HE »MiUacka»{« Manojlovac») 36<br />
Rodenje elektrane i prvi zivot 39<br />
Opis rasklopnog postrojenja 44<br />
Dalekovod 46<br />
E l ektropost r oj e l~ e 1I tvorn ici 47<br />
Pomocni pogoni 48<br />
Tvornica 49<br />
Drugi zivot elektrane 54<br />
T reCi zivot elektrane 61<br />
Proizvedena energija tijekom godina 65<br />
Buducnost H E »<strong>Miljacka</strong>» 72<br />
Zakljllcak 73<br />
Vaznc osobe 74<br />
Popis literature i clan aka 77<br />
Zahvala 79
DVOD<br />
U Hrvatskoj ima puno svjecskih rijeckosci i znamenicosci. Jedna od njih je i<br />
rijeka Krka. Ta krska Uepocica gradi prelijepe slapove-sedrene barijere i rijecna<br />
jezera izuzeme Uepoce. Njena Uepoca inspirirala je narodni genij da izrece<br />
misao - Krka! To su vi/inske v/asi Dinare 510 se pruiise do mora. Zadivljuje<br />
sudar krajnosti! Sudar slike bezvodne i slabo plodne Prominske i Bukovacke<br />
visoravni sa slikom okoline Krke punom zelenila i obiUem vode. Kada vidim caj<br />
krajol ik u meni se uvijek zgodi ushic i divljenje. Slicno uzbudenje i zadivUenosc<br />
jedinscveno5Cu moie se doi ivjeti na Krki od njenog izvora pod Suvopoljem na<br />
obroncima Dinare (zapravo izvor pocociea Krcic) pa dui cijelog njenog toka<br />
preko mnoscva brzaka, vodopada, jezera i kanjona pa do impozamnog kanala<br />
sv. Ame - izlaza na otvoreno more pred Sibenikom.<br />
Na com podrucju ljudi su, korisceci prirodne pocencijale, konkremo vodne<br />
snage (iii hidropotencijal) i tehnicka dostignuea izgradili izvore energije (i CO<br />
obnovUive). Oni su bili osnova preradivackih pogona i svekolikog naprecka<br />
sibenskog kraja. Ovome creba dodati rudarenje u Sivericu i Velusieu i izvoz<br />
ugUena preko sibenske luke ce prekrcaj drva iz bosanskih suma.<br />
Zelim ispricaci pricu 0 gradnji niza elekerana na Krki s naglaskom na HE<br />
»<strong>Miljacka</strong>» (
Vodopade rijeke Krke - sedrene barijere - ne treba posebno predstavljati. Svjetski<br />
poznat Skradinski buk (turistii'ki naziv Slapovi Krke), te Roski slap iIi<br />
manje poznat, ali zato ne i manje slikovit i atraktivan, je Manojlovai'ki slap iIi<br />
slap <strong>Miljacka</strong>. Svojom ljepotom i osobitoscu istii'e se Visovai'ko jezero, potopljena<br />
rijei'na dolina nastala zbog rasta sedrene brane Skradinski buk. Posebnom<br />
ljepotom istii'e se otoi'ic Visovac na kojem se uzdize stoljetni franjevai'ki<br />
sanl0stan.<br />
SHv rijeke Krke<br />
Cavllnov b"z.'< ~<br />
Manojlova~ki S"'P
godine modernizirane novim strojevima. Sve je to tu na jednom mjestu: djelo<br />
prirode i djelo covjeka. I sada je mudrost i znanje naCi ravnotezu izmeau darova<br />
prirode i potreba covjeka te njegovog razvoja, iii kako znanstvenici strueno<br />
kazu "odrZivog razvoja"! Ponavljam, tdko je opisati cjelinu Skradinskog buka<br />
pa i cijele Krke, vee je treba dozivjeti, opipati, osluhnuti i slusati, vidjeti i pomirisati<br />
taj zrak pun vode, i to ne samo ljeti vee i zimi i u proljeee i jesen, uz<br />
malo ili puno vode. Sve su to prirodne ljepote darovane covjeku, a on ih treba<br />
cuvati i razumno koristiti da ne «otpila granu na kojoj sjedi«.<br />
Skradinski buk je visok skoro 46 m, sirok do 100 m, sa 17 stepenica i mnostvom<br />
jezera meau njima. Btojne su jaruge (kanali) za napajanje vodom vodenica i<br />
stupa, kojih ima n. lijevoj i desnoj obali. Vlasnici su im bili kako obieni seljaci<br />
tako i velikaske obitelji Borelli i MarasoviCi iz Skradina, kao i Supuk iz<br />
Sibenika. Ante Supuk, poznati sibenski gradonacelnik i poslanik u Dalmatinskom<br />
saboru i Carevinskom vijeeu, 1879. godine uspio je dovesti pitku<br />
vodu sa Skradinskog buka do rezervoara na Subieevcu iznad Sibenika i razvesti<br />
je po gradu. Zajedno s Luigijem Meichsnerom sibenskim nadmjernikom<br />
i inzenjerom gradevine 1895. godine izgradili su Prvu povlastenu elektricnu<br />
centralu u Dalmaciji "Krka". Elektr.na je im.la snagu 320 KS i napajala je<br />
Sibenik elektrienom energijom. 1903. godine gradi se druga elektrana za<br />
proizvodnju kalcijevog karbida, danasnja hidroelektrana "Jaruga", koja je u<br />
svom zivoru nekoliko puta renovirana i rekonsrruirana.<br />
17
o GRADNJI ELEKTRANA I<br />
TVORNICE<br />
{) zadl~em i najvaznijem poglavlju usmjerit cemo svoj fokus zanimanja na tvornicu,<br />
(tako stari Sibeni'ani zovu TEF - tvornicu kalcijevog karbida u Crnici,<br />
koja je poslije postala Tvornica elektroda i ferolegura) i na njezine elektrane<br />
kao izvor energije za tehnoloski proces. Priea je tipiena za dalmatinske prilike<br />
i potvrduje ocjene 0 povijesnim i ekonomskim okolnostima i odnosima u Oalmaciji.<br />
Vjerojamo je sve poeelo daleke 1891. godine, kada je pomorski kapetan<br />
Marko Supuk, sin vrlo uspje!inog sibenskog gradonaeelnika Ante Supuka na<br />
Medunarodnoj elektrotehnickoj izlozbi u Frankfurtu na Majni (od svibnja do<br />
listopada 1891.g.) vidio eksperimentalni tr<strong>of</strong>azni prijenos elektricne energije<br />
na veliku daljinu (Lauffen - Frankfurt 175 km) uz relativno male gubitke.
-<br />
HE »KRKA»<br />
Za elekrroenergiju i gradnju hidroelektrane zainteresirao je oca ali i nadmjernika<br />
- inzenjera graaevine Luigija de Meichsnera (u hrvatslcim cekstovima<br />
ime inzenjera Meichsnera pisu kao Vjekoslav, a inz. Meiehner porijeklom<br />
je iz Icalije iz Monze premda je najveCi dio svog zivoca i rada proveo u Sibeniku)<br />
koji je imao vrlo dobar uvid u cehnicki dio pochvaca i znao dobro kako to izvesti.<br />
Meichsner je 1.05. 1893. godine poslao molbu za gradnju elektrane na<br />
Shadinskom buku. Marko Supuk sudjelovao je u gradnji, a otae Ante Supuk<br />
sa svojim kapitalom i ugledom stajao je iza svega.<br />
Dana 28. 08. 1895. g. u " ... u 20 saci i 20 Casaka» prvi put je u Sibeniku zasjala<br />
elektricna rasvjeta iz HE "Krke», Prve povlaSrene elektricne centrale u Dalmaciji.<br />
Njezini su suvlasniei bili inz. Meiehsner i Ante Supuk. Vodna turbina<br />
bila je Girard okomita 320 KS, 3.2m'/s, i 10 m pada i preko koljeniCastog<br />
prijenosa tjerala je dv<strong>of</strong>azni generator rip A2, 3000 V, 240 kW, 315 o/min,<br />
42 Hz. Generator je bio direktno spojen na dalekovod do Sibenika, dug 11 km<br />
s 360 stupova, s tri konzole. Prva konzola bila je s dva bahena vodic. presjeka<br />
35 mm' a druga s dva vodic. presjeka 50 mm'. Treea konzola vodila je telefonsku<br />
liniju za upravljanje od elektrane do vile inz. Meichsnera. Razvod po<br />
Sibeniku bio je s dvije rasklopne stanice i 6 crafostaniea 3000/110 V po kvartovima.<br />
Sva elektrooprema elektrane, dalekovoda i razvoda po Sibeniku djelo<br />
je tvornice Ganz iz Budimpeste, ciji Sll inzenjeri i dektricari izveli montazu,<br />
te pustanje u pogon. Potrosaci su bili Supukovi mlinovi, mlinovi osralih vlasnika<br />
i ndto male industrije, kazaliste, hoteli i bolniea danju, a nocu rasvjeta<br />
grada. Potrosnja je bila vrlo mala, cako da je Supukovo elektropoduzeee u neka<br />
vremena besplatno dijelilo elektricne uredaje (rdo, elekrricno kuhalo) ne bi li<br />
potrosnja bila veea.<br />
Cak je inzenjer Meiehsner ponudio za ono vrijeme senzacionalni prijenos elektrii'ne energije<br />
do Trogira, Kastela i Splita, te Skradina pa prema Zadru. Ta ideja nije prihvacena<br />
dijelom iz neznanja, a dijelom i iz politii'kih razloga (Zadar!). Potraga za novim<br />
potrosai'ima elektrii'ne energije dovda je Supuka do "Societa Veneziani di dettrochemica»<br />
iz Venecije. Dogovoreno je 1898. godine da se u dektranu montira drugi<br />
agregat od 320 KS i malo dalje nizvodno Krkom napravi mala tvornica za proizvodnju<br />
kalcijevog karbida s dvije male peCi. Sredinom 1899. godine. to je postrojenje pusteno<br />
urad kao probno postrojenje. Eksperiment je uspio tako dobro da su te dvije male peCi<br />
odlii'no radile i davale rdativno vdiku proizvodnju i kvalitetan karbid. Tvornii'ica je<br />
kratko radila jer je izgorjela u poiaru iste godine.<br />
34
Zbog krize na medunarodnom triism karbida venecijanska tvornica dosla je<br />
u ekonomske tdkoee, te ju je sanirala jaka tvrtka «Societa italiana per carburo<br />
di calcio, acetilene ed altri gas» iz Rima, koja preuzima sva prava i prenosi ih<br />
na svoju novoosnovanu firmu SUFIO u Trsm s namjerom sirenja postrojenja<br />
i proizvodnje.<br />
Naime, 16. rujna 1902. godine osniva se u Trstu dionieko drustvo "Societa anonima<br />
per l"utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia» iii skraceno SUFID s kapitalom<br />
od 2 550 000 austrijskih kruna za proizvodnju kalcijevog karbida i cijanamida.<br />
Kapital potjeee iz udruzel* talijanske kemijske industrije (gore spomenute tvrtke<br />
takoder su proizvodaCi karbida) iz Rima i Venecije, a tvrtka u Trstu osnovana je na<br />
teritoriju Austro-Ugarske monarhije radi lakseg poslovanja i "preskakanja» ddavnih<br />
ogranieenja prema Iraliji. Poslije se glavni kapital povecao izdavanjem dionica na 8 milijuna<br />
austrijskih kruna.<br />
HE »]ARUGA»<br />
Oakle, sada nastupa jaki strani kapital! Tvrtka SUFIO iz Trsta gradi novu<br />
veeu elektranu pokraj stare, koristeci veei pad i kolieinu vode otkupljujuCi od<br />
Supuka koncesiju na neiskoristenu vodu (25,81 m'/s i pad od 25.8 m ) u zamjenu<br />
za besplarnih milijun kWh godisnje koje on prodaje u Sibeniku kao<br />
distributer elektroenergije. Tu je Supuk mudro zakljuCio da mora suradivati<br />
s velikim kapitalom ako zeli uspjdno poslovati i spasiti svoju distributivnu<br />
tvrtku, a s druge strane SUFIO-u je distribucija bita mala djelatnost s puno<br />
komplikacija i malim pr<strong>of</strong>itom. Nova hidroelektrana «Jaruga» (sadasnja elektrana),<br />
pustena je u pogon 1. 12. 1903. godine. U njoj je tvrtka Ganz montirala<br />
dva agregata od po 3500 KS s dvojnim francis turbinama (14 m'/s, 315<br />
o/min i 24,5 m pada). Regulacija je bita ruena sa servo mororom zakretanjem<br />
privodnih lopatica. Generator snage 3000 kYA, napona 15 000 Y s dvije faze<br />
i 42 Hz. Napon iz generatora vodio se direkrno na novi 15 kY dalekovod do<br />
tvornice u ernici. Ouzina mu je bila 12 km s eetiri vodic. od bakra presjeka<br />
64 mm'. U tvornici je bilo 8 jedn<strong>of</strong>aznih uljnih transformatora snage 700 kYA<br />
posebno gradenih za k.rbidne peCi. Prijenosni ornjer transformatora bio je<br />
15 000 /48 Y. Nakon demont.ze HE «KRKA» radi r.rnih pot reba Austro<br />
Ugarske za bakrom HE
VAZNEOSOBE<br />
Grgur Urlic-Ivanovi': - 1842.g. Drasnice kod Makarske - 1.08.1902.g. Zadar<br />
Pucki uCitelj, pjesnik, povjesniear, putopisac, publicista.<br />
Osnovnu skolu pohaaao je u Makarskoj, a franjevacku gimnaziju u Sinju i<br />
Spliru. U Sibeniku i Zadru dvije je godine bio na srudiju bogoslovije. 1866.<br />
g. odlucio se za zvanje uCitelja. Bio je ucitelj i ravnatelj skola u Gracu, Kninu,<br />
Risnu, Biogradu, Pagu i drugdje. 1889.g. dosao je za uCitelja u Oklaj. Prve<br />
pjesnicke pokuSaje objavio je vee 1860.g. Pisao je 0 Kninu i okolici re Krki,<br />
putopise i povijesne osvrre. Poslije je objavljivao u mnogim casopisima i novinama.<br />
Pseudonim za neke clanke bio mu je Grgur Biokovac. Umro je kao<br />
umirovljeni pueki uCitelj u bolniei u Zadru u Arbanasima.<br />
Joso Modrie - 1855. g. Benkovae - 1916. g.<br />
ZavrSio je gimnaziju u Zadru, a u Beeu 1878.g. polozio<br />
pr<strong>of</strong>esorski ispit. Radio je cetiri godine kao pr<strong>of</strong>esor u<br />
Dalmaciji. Poslije je putoyao kao novinar i pisae (Europa,<br />
Afrika, Amerika). Zivio je godinu dana u Rusiji.<br />
Poslije je zivio u Benkovcu grlje je imao imanje (
izgraden je gradski vodovod sa Skradinskog buka do grada i razvod po gradu,<br />
1883.g. podignuta je pokrajinska bolnica s 9 paviljona, 1896.g. dovdena je<br />
zgrada suda. Prosirena je operativna obala u luci. Otvara se gradanska skola,<br />
a u administraciji se uvodi hrvatski jezik (umjesto dotadasnjeg talijanskog i<br />
njemaekog). S inz. Meiehsnerom gradi Prvu povlastenu elektrienu centralu u<br />
Dalmaciji «Krka» te 12 km dug dalekovod i razvod mreie po gradu. Skupa s<br />
in~. Meiehsnerom bio suvlasnik elektrane. 28. 08.1895.g. u «20 sati i 20 easaka»<br />
u Sibeniku je njegovom zaslugom zasjala elektriena rasvjera. 1894.g. kupuje<br />
parobrod «Sibenib koji poslije ulazi u sibensko parobrodarsko drustvo « Pio<br />
Negri i drugovi «. Poticao je osnivanje i drugih tvrtki i industrije u Sibeniku.<br />
Luigi (Vjeko..slav) de Meichsner - 1847.g. Monza-Italija - 29.04.1916.g. Zadar<br />
(pokopan u Sibeniku)<br />
Gradevinski inzenjer, nadmjernik u Sibeniku, poduzernik.<br />
Po!ijeklom je iz talijanske plemenitaske obitelji. NajveCi dio iivota proveo je<br />
u Sibeniku gradeci vrlo vaine gradske zgrade: prvi gradski vodovod, okruzni<br />
sud, pokrajinsku bolnicu. Gradio je p!Vu povlastenu elekrrienu centralu u<br />
Dalmaciji «Krka» i zajedno s Anrom Supukom joj bio suvlasnik. Predlagao<br />
je prijenos elektroenergije sa Skradinskog buka do Ttogira i Splira te Zadra.<br />
Naialosr, nije bio shvacen jer je ideja bila presmiona za ono vrijeme (
Change language