Sociologija sela 2006-1.pdf - Institut za druÅ¡tvena istraÅ¾ivanja u ...

âsopis za istraìvanja prostornoga i sociokulturnog razvoja 

Godina 44. 

Zagreb, sije~anj–oùjak 2006. 

Broj 171 (1) 

Str. 1–150 

Sadràj 

Saètak okruglog stola Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i 

prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama 5 

Okrugli stol Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne 

promjene u nekim tranzicijskim zemljama: izlaganja i diskusije; 14 

I. dio: Mreà naselja u umreènom dru{tvu 16 

II. dio: Akteri dru{tvenih promjena u prostoru 60 

^lanak 

An|elina Svir~i} Gotovac: Kvaliteta stanovanja u mreì naselja Hrvatske 105 

Recenzije i prikazi 

Dru{tvena transformacija i strategije dru{tvenih grupa: svakodnevica Srbije 

na po~etku tre}eg milenija (Milan @upan~i}) 127 

Vlasta Ili{in (ur.): Mladi Hrvatske i europska integracija (Marjeta [inko) 133 

Grace Davie: Religija u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja (Dinka Marinovi} Jerolimov) 137 

Okrugli stol i promocija knjige Grace Davie: Religija u suvremenoj Europi: mutacija 

sje}anja, Zagreb, Novinarski dom, 21. rujna 2006. (Goran Goldberger) 140 

Panel on Sociological Analysis of Spatial Changes in Three Transitional Countries: 

Slovenia, Croatia and Serbia, London, 22. 09. 2006 (Du{ica Seferagi}) 144 

In memoriam Miroslavu Jileku (1945.–2005.) (Mladen Labus) 147 

Sociologija sela 

1

Quarterly for Spatial and Sociocultural Development Studies 

Volume 44 

Zagreb, January–March 2006 

Number 171 (1) 

pp. 1–150 

Contents 

Abstract of the Round Table: Settlements network in a networked society: 

Social changes and changes in regional space in some transitional 

countries 5 

Round Table: Settlements network in a networked society: Social changes 

and changes in regional space in some transitional countries – 

Presentations and discussions; 14 

Part I: Settlements Network in a Networked Society 16 

Part II: Protagonists of Social Changes in the Regional Space 60 

Article 

An|elina Svir~i} Gotovac: The Quality of Living in the Settlements Network 

in Croatia 105 


Reviews and Presentations 

Social Transformation and Strategies of Social Groups: Everyday Life of Serbia at 

the Beginning of the 3 rd Millenium (Milan @upan~i}) 127 

Vlasta Ili{in (ed.): Croatian Youth and the European Integration (Marjeta [inko) 133 

Grace Davie: Religion in Modern Europe: Mutation of Memories (Dinka Marinovi} Jerolimov) 137 

Round Table and Promotion of the Grace Davie’s book: Religion in Modern Europe: 

Mutation of Memories, Zagreb, Journalists’ Club, the 21 st of September 2006 

(Goran Goldberger) 140 

Panel on Sociological Analysis and Spatial Changes in Three Transitional Countries: 

Slovenia, Croatia and Serbia, London, the 22 nd of September 2006 (Du{ica 

Seferagi}) 144 

In memoriam to Miroslav Jilek (1945–2005) (Mladen Labus) 147 

2

Revue pour recherche du développement spatial 

et socio-culturel 

Volume 44 

Zagreb, Janvier–Mars 2006 

Numéro 171 (1) 

pp. 1–150 

Sommaire 

Sommaire de la Table ronde Le réseau des localités dans la société en réseau: 

changements sociaux et spatiaux dans certains pays en transition 5 

Table ronde Le réseau des localités dans la société en réseau : changements 

sociaux et spatiaux dans certains pays en transition: exposés 

et discussions; 14 

I. partie: Le réseau des localités dans la société en réseau 16 

II. partie: Les acteurs des changements sociaux dans l'espace 60 

Article 

An|elina Svir~i} Gotovac: La qualité de l'habitation dans le réseau des localités 

de Croatie 105 

Comptes rendus 

La transformation sociale et les stratégies des groupes sociaux: la vie quotidienne en 

Serbie au début du troisième millénaire (Milan @upan~i}) 127 

Vlasta Ili{in (rédactrice): Les jeunes de Croatie et l'intégration européenne (Marjeta [inko) 133 

Grace Davie: La religion en Europe contemporaine: mutation des souvenirs (Dinka 

Marinovi} Jerolimov) 137 

Table ronde et promotion du livre de Grace Davie La religion en Europe contemporaine: 

mutation des souvenirs, Zagreb, Novinarski dom (Maison des Journalistes), 

21 septembre 2006. (Goran Goldberger) 140 

Table ronde sur L'analyse sociologique des changements spatiaux dans trois pays 

en transition: Slovénie, Croatie et Serbie, Londres, 22 septembre 2006 

(Du{ica Seferagi}) 144 

In memoriam Miroslav Jilek (1945–2005) (Mladen Labus) 147 


3

UDK 316.334.5:316.4 

Znanstveni skup 

Okrugli stol: “Mreà naselja u umreènom 

dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u 

nekim tranzicijskim zemljama” 

Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, 2. lipnja 2006. 

SA@ETAK Okrugli stol Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne 

promjene u nekim tranzicijskim zemljama odràn je 2. lipnja 2006. godine 

u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Organizirala ga je grupa za 

istraìvanje prostora, sela i grada iz IDIZ-a vezuju}i ga uz znanstvenoistraìva~ki 

projekt Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije (2002.–2005.). Navedeni 

projekt i okrugli stol realizirani su uz nov~anu potporu Ministarstva obrazovanja, 

znanosti i {porta RH. Okrugli stol bio je podijeljen na dva tematska dijela. U 

prvom dijelu, pod nazivom Mreà naselja u umreènom dru{tvu, raspravljalo se o 

tematskom broju Sociologije sela (169/2005.) s radovima na temu Sociologijski aspekti 

mreè naselja, proizi{lim iz spomenutoga projekta. U drugom dijelu otvorena 

je diskusija na temu Akteri dru{tvenih promjena u prostoru i to kako u Hrvatskoj tako 

i u nama susjednim tranzicijskim zemljama, Sloveniji i Srbiji. Iz Slovenije su sudjelovali 

i izlagali prof. dr. Zdravko Mlinar i dr. sc. Marjan Ho~evar (obojica iz Ljubljane), 

a iz Srbije dr. sc. Ksenija Petovar, dr. sc. Sreten Vujovi}, dr. sc. Miodrag Vujo{evi} 

(svi iz Beograda) i dr. sc. Ljubinko Pu{i} (iz Novog Sada). Iz Hrvatske su, uz 

sudionike iz Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, bili pozvani izlaga~i iz 

nekoliko institucija – Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Instituta dru{tvenih 

znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba, Studijskog centra za socijalni rad Pravnoga fakulteta 

Sveu~ili{ta u Zagrebu, Ministarstva za{tite okoli{a, graditeljstva i prostornog 

ure|enja, te nekih drugih institucija. 

U spomenutom tematskom broju Sociologije sela objavljena su dva podskupa radova 

koji se odnose na fenomen umreènoga dru{tva (networked society) i mreù naselja 

(settlements network). Prvi podskup ~ine radovi proizi{li iz znanstvenoistraìva~kog 

projekta Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije u kojem je 

objavljeno pet izvornih znanstvenih radova troje istraìva~a – Alije Hodì}a, Du{ice 

Seferagi} i Milana @upan~i}a. Drugi podskup sadrì pet predmetno srodnih tekstova 

{estoro inozemnih autora – Marjana Ho~evara i Zdravka Mlinara iz Slovenije, 

Ksenije Petovar i Ljubinka Pu{i}a iz Srbije, te Zorana Roce i Marije de Nazare Oliveira 

Roca iz Portugala. 

Skup je otvorila dr. sc. Du{ica Seferagi} i njime koordinirala u suradnji s mr. sc. Alijom 

Hodì}em. U uvodnim izlaganjima sudjelovali su i mr. sc. Alija Hodì} i Antun 

Petak (obojica iz Zagreba – IDIZ), koji su iznijeli iscrpna izvje{}a o rezultatima projekta. 

Zatim je slijedilo izlaganje dr. sc. Ljubinka Pu{i}a (Novi Sad) o teorijskom diskursu 

i o stanju u Srbiji i Vojvodini u vrijeme tranzicije te promjenama u urbanim i 

ruralnim prostorima u njima. Milan @upan~i} (Zagreb – IDIZ) iznio je stanje u ruralnim 

sredinama Hrvatske u proteklom vremenu. Na temu umreènosti prostora 

Copyright © 2006 Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu - Institute for Social Research of Zagreb. 

Sva prava pridràna - All rights reserved. 


5

Sociologija sela, 44 (2006) 171 (1): 5-103 

govorili su i mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac (Zagreb – IDIZ) (ukratko je izloìla 

problematiku svoga magistarskog rada o kvaliteti ìvota u zagreba~koj mreì naselja), 

te dr. sc. Marjan Ho~evar (Ljubljana) (o globalizacijskim uvjetima unutar postoje}ih 

mreà naselja u Sloveniji). Nakon izlaganja u prvom tematskom dijelu nastavljena je 

plodna diskusija u kojoj su sudjelovali brojni sudionici – Ivan Cifri}, Sreten Vujovi}, 

Zdravko Mlinar, Jasenka Kodrnja, Du{ica Seferagi}, Miodrag Vujo{evi}, Ksenija Petovar, 

Ljubinko Pu{i}, Alija Hodì}... Najzanimljivija su bila teoretska izlaganja i diskusije 

o prostorno-socijalnom diskursu (Pu{i}, Vujovi}, Vujo{evi}, Cifri}, Hodì}...) 

u kojima se dovode u pitanje dosada{nji pristupi prostoru “zapadno-centri~nog tipa” 

te zastarjelo poimanje podjele na ruralno i urbano, s obzirom da su stvarne 

promjene u prostoru pokazale proìmanje tih dvaju prostora, pa onda i kategorija 

kojima se vi{e ne mogu objasniti nova zbivanja u prostoru. 

Drugi dio okruglog stola na temu Akteri dru{tvenih promjena u prostoru potaknut 

je prijedlogom istraìva~kog projekta {to ga je grupa za prostor, selo i grad IDIZ-a 

podnijela Ministarstvu znanosti, obrazovanja i {porta Republike Hrvatske, ali i prethodnim 

istraìvanjima koja pokazuju da je dru{tveni prostor popri{te su~eljavanja i 

kompeticija razli~itih aktera za postizanjem odre|enih ciljeva. U novom kontekstu 

akteri su svi subjekti koji svojim djelovanjem i interaktivno{}u utje~u na dru{tvene 

promjene i razvoj odre|enog prostora, od lokalne i regionalne sredine do nacionalne 

i globalne razine. Oni utje~u na upotrebu prostora, dru{tveno strukturiranje, 

prostornu i socijalnu pokretljivost, na naseljenost i naseljsku morfologiju. U svome 

djelovanju razli~iti akteri koriste i razli~ite resurse, izvore mo}i i kompetencije. 

Hrvatska je (kao i ostale tranzicijske zemlje) naglo zahva}ena globalizacijskim procesima 

koji, pod utjecajem neoliberalizma podlijeù deregulaciji, otvorenosti, te 

dru{tvenoj i prostornoj fleksibilnosti. Na djelu je proces u kojemu raste utjecaj globalnih 

aktera, a smanjuje se utjecaj dràvnoga reguliranja na razli~itim razinama 

prostorne organizacije dru{tva. To se na lokalnoj razini najvi{e manifestira kroz 

su~eljavanje tradicionalnoga i modernoga {to je ujedno izazov i za doma}e aktere 

da se uklju~e u globalizacijske trendove. Pritom nu`no dolazi i do novoga restrukturiranja 

u prostoru pri ~emu }e brè napredovati gradovi i regije koje se svojim intelektualnim 

kapitalom i informati~kom osposobljeno{}u mogu efikasnije uklju~ivati 

u globalno i hijerarhijski umreèno dru{tvo (Castells, Soja, Sassen). U prostoru 

postoji sna`na koncentracija financijske mo}i, informacija i kulturnog kapitala, pogotovo 

u megagradovima i svjetskim metropolama; {to ne isklju~uje i djelovanje 

prodornijih lokalnih aktera u urbanoj i ruralnoj sredini (Mendras). Stoga bi ciljevi 

budu}ih istraìvanja trebali biti prepoznavanje razli~itih tipova aktera koji svojim 

djelovanjem i interaktivno{}u formiraju nove oblike dru{tvene strukture, te promjene 

u prostoru, funkcioniranju grada, sela i lokalne zajednice. 


6 

Prvo izlaganje na ovu temu iznio je prof. dr. sc. Zdravko Mlinar o brojnim teoretskim 

pristupima koji se bave akterima i strukturama u fizi~kom i virtualnom prostoru. 

Naveo je niz primjera, oslanjaju}i se najvi{e na slu~aj Kopra. Zatim je slijedilo 

izlaganje dr. sc. Sretena Vujovi}a o podjeli i utjecaju razli~itih aktera u urbanim prostorima 

Srbije danas. Dr. sc. Ksenija Petovar govorila je o brojnim uzurpacijama i 

malverzacijama u prostoru te negativnostima {to ih sa sobom donose, tako|er na 

primjeru Srbije. Dr. sc. Anka Mi{eti} iznijela je specifi~an primjer iz hrvatske ruralne 

mreè naselja, kroz istraìvanje o stanju u selima Lonjskog polja kao dijela europske 

i svjetske mreè naselja. I drugi dio okruglog stola izazvao je burnu diskusiju 

brojnih sudionika – Miodrag Vujo{evi}, Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Du{ica Se-

Okrugli stol: “Mreà naselja u umreènom dru{tvu” 

feragi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko Mlinar, Alija Hodì}, Marjan Ho~evar, 

Antun Petak... 

Referati i diskusije o analiziranim fenomenima pokazali su sli~nosti i razli~itosti u 

trima zemljama – Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, u europskom i u globalnom kontekstu. 

Slovenija je visokourbanizirana zemlja, s najvi{im standardom ìvota stanovni{tva. 

Teza M. Ho~evara o sklonosti Slovenaca ruralnom na~inu ìvota moè se 

propitati ali i objasniti urbanizirano{}u cijelog njezina prostora, fizi~kom dostupno{}u 

svih urbanih dobara te izvrsnim prometnim vezama me|u naseljima. Hrvatska 

ima piramidalnu mreù naselja, sa Zagrebom kao metropolom na vrhu, ima tri 

makroregionalna centra (Split, Rijeka i Osijek), s ve}im brojem srednjih gradova te 

mnogo manjih gradova i sela; potonji ne pokazuju razvojne potencijale, {to zbog 

politike centralizacije {to zbog inertnosti lokalnih aktera. Srbija je u cjelini oslonjena 

na glavni grad, Beograd, koji jo{ uvijek privla~i najvi{e stanovnika Srbije te Bosne i 

Hercegovine, dok provincija propada. Uz Beograd, isti~e se jo{ samo Novi Sad, kao 

glavni grad Vojvodine, premda je Vojvodina vi{e urbanizirana od uè Srbije. Kvaliteta 

ìvota, posebno u Beogradu, pokazuje velike nejednakosti potencirane neregularnim 

neoliberalnim pona{anjem aktera u prostoru. Sli~na, ali blaà konstatacija 

odnosi se i na Zagreb. Pitanje mreè naselja u trima navedenim tranzicijskim zemljama 

ovisi o stupnju njihove op}e dru{tvene razvijenosti ali i o razli~itim koncepcijama 

razvoja prostora: policentri~nosti u Sloveniji, piramidalnosti u Hrvatskoj, te 

monocefalnosti u Srbiji. 

Cilj ovoga skupa bio je potaknuti daljnju suradnju me|u istraìva~ima iz zemalja 

koje su, kako se ovdje i pokazalo, dijelile sli~ne probleme i sli~nu tranzicijsku sudbinu, 

a potom u{le u grube neoliberalne sustave. Svaka od prisutnih zemalja specifi~na 

je na svoj na~in, te je namjera sudionika okruglog stola bila osvijetliti postoje}u 

situaciju u njima, aktualiziraju}i pri tom problematiku umreènosti prostora 

odnosno dru{tva u cjelini. 

Klju~ne rije~i: okrugli stol, mreà naselja, umreèno dru{tvo, tranzicija, postsocijalisti~ka 

transformacija, tranzicijske zemlje 

Primljeno: 15. rujna 2006. 

Prihva}eno: 15. listopada 2006. 


7

Round table 

Round table: “Settlements network in a 

networked society: Social changes and 

changes in regional space in some 

transitional countries” 

Held on the 2 nd of June 2006, Institute for Social Research in Zagreb, 

Zagreb 

ABSTRACT The round table Settlements network in a networked society: Social 

changes and changes in regional space in some transitional countries took 

place on the 2 nd of June 2006 at the Institute for Social Research in Zagreb. The 

round table was organized by the Group for research of the regional space, village 

and town from the Institute that associated it with their own research project: Sociological 

aspects of the settlements network in the context of transition (2002 – 2005). 

The said project and the round table were subsidized by the Ministry of Science, Education 

and Sports. The round table was divided into two parts. The first part The 

Settlements Network in the Networked Society included the discussion on the special 

theme edition (169/2005) Sociology of Village Sociological Aspects of the Settlements 

Network resulting out of this project, while the second consisted of the discussion on 

Protagonists of Social Changes in Regional Space in Croatia and in our neighboring 

transitional countries such as Slovenia and Serbia, as well. The participants from 

Slovenia were professor Zdravko Mlinar (Ljubljana), Ph.D. and Marjan Ho~evar, 

Ph.D. (Ljubljana) and from Serbia Ksenija Petovar, Ph.D. (Belgrade), Sreten Vujovi}, 

Ph.D. (Belgrade), Miodrag Vujo{evi}, Ph.D (Belgrade) and Ljubinko Pu{i}, Ph.D. 

(Novi Sad). Besides the participants from the Institute for Social Research in Zagreb, 

the participants from some other institutions were also invited – from the Faculty of 

Philosophy, Institute of Social Sciences “Ivo Pilar” from Zagreb, University Study 

Center for Social Work at the Law Faculty in Zagreb and Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and Construction and also some individuals. 


8 

Two groups of papers related to the phenomenon of networked society and the 

settlements network were published in the special theme edition Sociology of Village 

–Sociological Aspects of Village Network. The first group consists of the papers 

resulted from the said research project Sociological aspects of the settlements network 

in the context of transition where were published five original papers made 

by three authors – Alija Hodì}, Du{ica Seferagi} and Milan @upan~i}. Another 

group consists of five topically related papers by six foreign authors – Marjan 

Ho~evar and Zdravko Mlinar from Slovenia, Ksenija Petovar and Ljubinko Pu{i} 

from Serbia and Zoran Roca and Maria de Nazare Oliveira Roca from Portugal. 

The conference was opened and coordinated by Du{ica Sefaragi}, Ph.D. and Alija 

Hodì}, MD. Alija Hodì}, MD (Zagreb, Institute for Social Research) and Antun 

Petak (Zagreb, Institute for Social Research) also made the keynote speeches with 


Sva prava pridràna - All rights reserved.


detailed reports on the project and its results. After that followed the reports by 

Ljubinko Pu{i}, Ph.D. (Novi Sad) on the situation in Serbia and Voivodina in the 

period of transition and changes in urban and rural spaces there. Milan @upan~i} 

(Zagreb, Institute for Social Research) presented the situation in the past years in 

Croatia from the aspects of the rural milieu. After that An|elina Svir~i} Gotovac, 

MD (Zagreb, Institute for Social Research) made a short presentation of her MD 

thesis on the quality of life in the Zagreb settlements network and Marjan Ho~evar, 

Ph.D. (Ljubljana) spoke about globalization conditions within the existing settlements 

network in Slovenia and in the world context. The first topically related part 

was followed by a creative discussion in which many speakers and participants 

took part (Cifri}, Vujovi}, Mlinar, Kodrnja, Seferagi}, Vujo{evi}, Petovar, Pu{i}, 

Hodì} and others). The most interesting presentations and discussions were those 

on the socio – regional space discourse (Pu{i}, Vujovi}, Vujo{evi}, Cifri}, Hodì} 

and others) that question the past approaches to the regional space “of Western-centric 

type” and an obsolete concept of division between rural and urban, 

having in mind that the real changes in the regional space have shown the 

interpenetration of these spaces and of categories as well which can not explain 

the new occurrences in the regional space any more. 

The second part of the round table with the main topic Protagonists of Social 

Changes in the Regional Space was incited by a research proposal of the Group for 

the regional space, village and town of the Institute for Social Research in Zagreb to 

the Ministry of Science, Education and Sports, and it was also based on previous researches 

that have shown that social space is the arena of confrontations and competitions 

of various protagonists aiming at achieving certain goals. In the new context 

the protagonists are all those entities that by their acting and interacting affect social 

changes and development in a certain space, from the local and regional milieu to 

the national and global level. They influence using the space, social structuring, spatial 

and social mobility, population density and morphology of the settlements. Different 

protagonists use different resources, sources of power and competences. Croatia 

has been (as well as other countries in transition) suddenly affected by globalization 

processes, which, under the influence of neoliberalism, set forth the requirements of 

deregulation, openness, and social and spatial flexibility. The presumption is that we 

are facing right now a process of an increasing influence of global protagonists and 

a diminishing impact of governmental regulation at various levels of spatial organization 

of society. At the local level it is manifested the most through the confrontation 

of the traditional and modern and this is a challenge for different local protagonists 

to join the trends of globalization. This inevitably leads to the new restructuring in 

the regional space. The towns and regions that, with their intellectual capital and IT 

competence, can integrate into a global and hierarchically networked society 

(Castells, Soja, Sassen), will advance quicker. There is a strong concentration of financial 

power, information, cultural capital in the megapolises and world metropolises, 

but this does not necessary exclude the activities of some more penetrating local 

protagonists in the urban and rural area (Mendras). This is the reason why the 

objective of future researches should be the recognition of the different types of the 

protagonists that by their acting and interacting create new forms of social structure, 

changes in the space, functioning of town, village and local community. 

The subject matter of the first presentation by professor Zdravko Milinar, Ph.D. 

(Ljubljana) comprised the various theoretic approaches dealing with the protago- 


9


nists and structures in the physical and virtual space. He quoted many examples, 

with a stress on the city of Koper. After that Sreten Vujovi}, Ph.D. (Belgrade) spoke 

about a division and influence of different protagonists in urban areas today on the 

case of Serbia. Ksenija Petovar, Ph.D. spoke about many so-called usurpations and 

malversations in the space and the negativities that they bring, also on the case of 

Serbia. Anka Mi{eti}, Ph.D. (Zagreb, Ivo Pilar Institute) presented a specific example 

from the Croatian rural settlements network on the research of the present situation 

in the villages of Lonjsko polje as a part of the European and world settlements 

network. The second part of the round table also set off an ardent discussion 

of many participants – Miodrag Vujo{evi}, Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, 

Du{ica Seferagi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko Mlinar, Alija Hodì}, Marjan 

Ho~evar, Antun Petak etc. 

The presentation and discussions showed the similarities and differences of the 

three countries: Slovenia, Croatia and Serbia (which have also existed before) in a 

European and global context. Slovenia is a highly urbanized country with the highest 

standard of living. The thesis of M. Ho~evar of an inclination of the Slovenians 

to a rural way of life can be questioned but also explained by the urbanization of 

the whole territory, physical availability of all urban goods and excellent traffic 

connections. Croatia has a pyramidal settlements network with Zagreb as the metropolis 

on top, three macro-regional centers, a number of medium-size towns and 

many small towns and numerous small villages. The latter don't show the developmental 

potentials due to the centralization policy and the inertness of local protagonists 

as well. Serbia is by and large leaned on its capital Belgrade that still attracts 

the most of the inhabitants from Serbia and Bosnia and Herzegovina, while the 

provinces are decaying. Besides Belgrade, only Novi Sad stands out as the capital 

of Voivodina, although Voivodina is more urbanized than Serbia proper (“narrower” 

Serbia). The quality of life, especially in Belgrade, shows huge disparities 

intensified by irregular and neoliberal doings of the protagonists in the regional 

space. The similar but less emphasized statement can be applied to Zagreb as well. 

The question of the settlements network in the three above mentioned transitional 

countries depends on the degree of their general social development but also on 

various concepts of development of the regional space: policentricity in Slovenia, 

pyramidality in Croatia and monocephality in Serbia. 


We hope that this conference will help the future cooperation of the scholars from 

the countries that, as it was seen here, shared the similar problems and similar transitional 

destiny and after that entered the rough neoliberal systems. Each of the 

present countries is specific in its own way, so the intention is to explain the present 

situation in them and make the problems of the networked space, respectively, 

current society as a whole, actual. 

Key words: round table, settlements network, networked society, transition, postsocialist 

transformation, transitional countries 

Received on: 15 th of September, 2006 

Accepted on: 15 th of October, 2006 

10

Table ronde 

Table ronde “Le réseau des localités dans la 

société en réseau: changements sociaux et 

spatiaux dans certains pays en transition” 

tenue le 2 juin 2006 à l'Institut de Recherche sociale à Zagreb 

RÉSUMÉ Table ronde “Le réseau des localités dans la société en réseau: changements 

sociaux et spatiaux dans certains pays en transition”, tenue le 2 juin 2006 à l'Institut 

de Recherche sociale à Zagreb. Cette table ronde a été organisée par le groupe de 

recherche sur l'espace, le milieu rural et la ville, de l'Institut de Recherche sociale à 

Zagreb – IDIZ et il l'a rattachée au projet de recherche scientifique “Les aspects sociologiques 

du réseau des localités dans le contexte de la transition (2002–2005)”. Ledit 

projet et la table ronde ont été créés avec l'aide financière du Ministère de l'Éducation, 

de la Science et du Sport. La table ronde était répartie en deux parties thématiques. 

Dans la première partie intitulée “Le réseau des localités dans la société en réseau” 

la discussion portait sur le numéro thématique (169/2005) de la revue Sociologie 

rurale “Les aspects sociologiques du réseau des localités” émanant du projet précité, 

et dans la deuxième partie a été ouverte une discussion sur le thème “Les acteurs 

des changements sociaux dans l'espace”, aussi bien en Croatie que dans les 

pays en transition, nos voisins : Slovénie et Serbie. De Slovénie y ont participé et 

présenté leurs exposés: le Pr et Dr Zdravko Mlinar (Ljubljana) et le Dr ès Sc. Marjan 

Ho~evar (Ljubljana), et de Serbie: les Dr ès Sc. Ksenija Petovar (Belgrade), Dr ès Sc. 

Sreten Vujovi} (Belgrade), Dr ès Sc. Miodrag Vujo{evi} (Belgrade) et Dr ès Sc. Ljubinko 

Pu{i} (Novi Sad). De Croatie, en plus des participants de l'Institut de Recherche 

sociale à Zagreb, étaient invités des conférenciers de quelques institutions: Faculté 

des Lettres de l'Université de Zagreb, Institut des Sciences sociales “Ivo Pilar” de Zagreb, 

Centre d'Étude pour le travail social de la Faculté de Droit de Zagreb et Ministère 

de la Protection de l'Environnement, de la Construction et de l'Aménagement de 

l'Espace, ainsi que quelques autres institutions et des particuliers. 

Dans le numéro thématique de Sociologie rurale “Les aspects sociologiques du réseau 

des localités” ont été publiés deux sous-ensembles de travaux qui se rapportent 

au phénomène de la société en réseau (networked society) et au réseau des localités 

(settlements network). Le premier sous-ensemble est constitué par les travaux 

provenant du projet de recherches scientifiques précité “Les aspects sociologiques 

du réseau des localités dans le contexte de la transition” dans lequel sont publiés 

cinq travaux scientifiques originaux de trois chercheurs – Alija Hodì}, Du{ica 

Seferagi} et Milan @upan~i}. Le second sous-ensemble comprend cinq textes 

semblables en la matière de six auteurs étrangers – Marjan Ho~evar et Zdravko 

Mlinar de Slovénie, Ksenija Petovar et Ljubinko Pu{i} de Serbie, et Zoran Roca et 

Maria de Nazare Oliveira Roca du Portugal. 

L'assemblée a été ouverte et coordonnée par Dr ès Sc. Du{ica Seferagi} et le Dr ès 

Sc. de 3e cycle Alija Hodì}. Alija Hodì}, Dr ès Sc. de 3e cycle (Zagreb – IDIZ) et 

Antun Petak (Zagreb – IDIZ) ont pris part aux exposés d'introduction; ils ont présen- 




11


té des rapports exhaustifs sur le projet et ses résultats. Puis a suivi l'exposé du Dr ès 

Sc. Ljubinko Pu{i} (Novi Sad) sur le discours théorique et sur les conditions en 

Serbie et en Voïvodine en période de transition ainsi que sur les changements dans 

leurs espaces urbains et ruraux. Milan @upan~i} (Zagreb – IDIZ) a présenté la situation 

en Croatie au cours de la période écoulée, en général dans les milieux ruraux. 

Ont aussi parlé à propos du thème de la connexion en réseau de l'espace An|elina 

Svir~i} Gotovac, Dr ès Sc. de 3e cycle, (Zagreb – IDIZ) qui a exposé brièvement la 

problématique de ses travaux de doctorat de troisième cycle sur la qualité de la vie 

dans le réseau zagrébois des localités, puis Marjan Ho~evar, Dr ès Sc. (Ljubljana) au 

sujet des conditions de la globalisation à l'intérieur des réseaux existants des localités 

en Slovénie. A la suite de la première partie thématique a eu lieu une discussion 

fructueuse à laquelle ont participé de nombreux conférenciers et participants (Ciri}, 

Vujovi}, Mlinar, Kodrnja, Seferagi}, Vujo{evi}, Petovar, Pu{i}, Hodì} ...). Les plus intéressants 

étaient les discussions et les exposés théoriques sur le discours en matière 

d'espace – social – Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Miodrag Vujo{evi}, Ivan Cifri}, 

Alija Hodì} – dans lesquels sont mis en question les approches de l'espace jusqu'à 

présent (de type centrique occidental) et la conception surannée de la division en 

rural et urbain, étant donné que les changements réels dans l'espace ont montré l'interpénétration 

de ces espaces puis aussi des catégories, par lesquelles on ne peut 

plus expliquer les nouveaux évènements dans l'espace. 


12 

La seconde partie de la table ronde sur le thème Les acteurs des changements sociaux 

dans l'espace a été encouragée par la proposition des chercheurs du groupe 

pour l'espace, le milieu rural et la ville de IDIZ au Ministère des Sciences, de l'Éducation 

et du Sport de la République de Croatie et par les recherches antérieures, 

qui montrent que l'espace social est une scène de confrontation et de compétition 

de différents acteurs en vue d'atteindre des objectifs déterminés. Dans le nouveau 

contexte les acteurs sont tous des sujets qui, par leur action et leur interactivité, 

exercent une influence sur le développement et les changements sociaux d'un espace 

déterminé, à partir du milieu local et régional jusqu'au niveau national et global. 

Ils exercent une influence sur l'utilisation de l'espace, la structuration sociale, 

la mobilité sociale et en matière d'espace, la densité de la population et la morphologie 

des localités. Dans leur activité, les différents acteurs utilisent aussi différentes 

ressources, sources de pouvoir et de compétence. La Croatie (comme les autres 

pays en transition) est brusquement englobée dans les processus de globalisation 

qui, sous l'influence du néolibéralisme sont soumis à la dérégulation, à l'ouvertue 

et à la flexibilité sociale et en matière d'espace. C'est l'action du processus dans lequel 

augmente l'influence des acteurs globaux et diminue l'influence de la régulation 

par l'État à différents niveaux de l'organisation de l'espace de la société. Au niveau 

local ceci se manifeste le plus dans la confrontation du traditionnel et du moderne, 

ce qui est en même temps pour les acteurs du pays un défi à s'intégrer dans 

les tendances de la globalisation. En outre une nouvelle restructuration dans l'espace 

intervient nécessairement. Feront des progrès plus rapides les villes et les régions 

qui, par leur capital intellectuel et leur aptitude en informatique, peuvent 

s'intégrer plus efficacement dans la société en réseau globalement et hiérarchiquement 

(Castells, Soja, Sassen). Il y existe une puissante concentration de pouvoirs financiers, 

d'informations et de capital culturel dans les mégavilles et dans les métropoles 

du monde entier, ce qui n'exclut pas l'activité d'acteurs locaux dynamiques 

dans les milieux urbain et rural (Mendras). Les objectifs des recherches futures 

pourraient donc être de reconnaître les différents types d'acteurs qui, par leur action 

et leur interactivité, constituent de nouvelles formes de la structure sociale, des


changements en matière d'espace, du fonctionnement de la ville, du milieu rural et 

de la communauté locale. 

Le Pr Dr Zdravko Mlinar (Ljubljana) a le premier exposé les nombreuses approches 

théoriques traitant des acteurs et des structures dans l'espace physique et virtuel. 

Il a mentionné plusieurs exemples, en se basant surtout sur Kopar. Puis a suivi 

l'exposé du Dr ès Sc. Sreten Vujovi} (Belgrade) sur la division et l'influence de 

différents acteurs dans les espaces urbains de Serbie. Ksenija Petovar, Dr ès Sc., a 

parlé des nombreuses usurpations et malversations dans l'espace et des négativités 

qu'elles entraînent, également sur l'exemple de la Serbie. Anka Mi{eti}, Dr. ès Sc. 

(Zagreb), a exposé un exemple spécifique du réseau rural croate des localités sur 

les recherches concernant le village de Lonjsko polje, en tant que partie du réseau 

européen et mondial des localités. La seconde partie de la table ronde a aussi suscité 

une discussion mouvementée de nombreux participants – Miodrag Vujo{evi}, 

Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Du{ica Seferagi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko 

Mlinar, Alija Hodì}, Marjan Ho~evar, Antun Petak... 

Les rapports et les discussions ont montré les similitudes et les différences de trois 

pays: Slovénie, Croatie et Serbie dans le contexte européen et global. La Slovénie 

est un pays très urbanisé, avec le standard le plus élevé de la population. La thèse 

de M. Ho~evar sur les tendances des Slovènes au mode de vie rural peut faire l'objet 

d'une interrogation, mais aussi s'expliquer par l'urbanisation de l'ensemble de 

l'espace, l'accessibilité physique à tous les biens urbains et par les excellentes liaisons 

entre les localités. La Croatie a un réseau pyramidal de localités avec Zagreb 

en tant que métropole au sommet, trois centres macrorégionaux, un assez grand 

nombre de villes de taille moyenne et beaucoup de petites villes et d'innombrables 

petits villages. Ces derniers ne présentent pas de potentiel de développement, et 

en raison de la politique de centralisation, et à cause de l'inertie des acteurs locaux. 

Dans l'ensemble, la Serbie a pour base sa capitale Belgrade qui attire toujours le 

plus d'habitants de Serbie et de Bosnie-Herzégovine, tandis que la province décline. 

A côté de Belgrade ne se distingue encore que Novi Sad en tant que capitale 

de Voïvodine, bien que la Voïvodine soit plus urbanisée que la Serbie restreinte. La 

qualité de la vie, surtout à Belgrade, présente de grandes inégalités encore accrues 

par le comportement néolibéral irrégulier des acteurs sur l'espace. Une constatation 

semblable, mais moins prononcée, se rapporte aussi à Zagreb. La question du réseau 

des localités dans les trois pays en transition mentionnés dépend du degré de 

leur développement social général, mais aussi de différentes conceptions du développement 

de l'espace; le polycentrisme en Slovénie, le caractère pyramidal en 

Croatie et le caractère monocéphal en Serbie. 

L'objectif de cette assemblée était d'encourager la coopération ultérieure entre les 

chercheurs des pays qui, comme cela s'est avéré ici, partageaient des problèmes 

semblables et un destin de transition similaire, et qui sont entrés ensuite dans de 

rudes systèmes néolibéraux. Chacun des pays présents est spécifique à sa façon, et 

l'intention était d' apporter un éclairage à la situation dans ces pays, et d'actualiser 

la problématique de la connexion en réseau de l'espace, à savoir de la société dans 

son ensemble. 

Mots-clés: table ronde, réseau des localités, société en réseau, transition, transformation 

postsocialiste, pays en transition 

Reçu: 15 septembre 2006 

Accepté: 15 octobre 2006 


13


Dr. sc. Du{ica Seferagi} 

Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska 

e-mail: dusica@idi.hr 

Otvaram okrugli stol pod nazivom Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene 

i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama, te dajem rije~ ravnatelju 

Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, prof. dr. Nikoli Skledaru. 

Prof. dr. sc. Nikola Skledar 


e-mail: skledar@idi.hr 

Drage kolegice, po{tovane kolege, sve Vas srda~no pozdravljam u ime Instituta 

za dru{tvena istraìvanja i moje osobno ime. Zahvaljujem vam {to ste se odazvali 

na{em pozivu na ovaj okrugli stol s veoma va`nom temom Mreà naselja u umreènom 

dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama, 

{to ga je pripravila na{a znanstvenoistraìva~ka skupina za istraìvanje prostora 

na ~elu s dr. sc. Du{icom Seferagi} koja }e, kao {to je rekla, imati uvodnu 

rije~ i kasnije moderirati skup. Na meni je jo{ samo da vam zaèlim uspje{an rad 

za okruglim stolom, da vam zaèlim plodne kolegijalne razgovore, druènje u neformalnim 

susretima, a svima vama koji ste do{li iz drugih gradova ugodan boravak 

ovdje u Zagrebu! 

Jo{ jednom zahvaljujem. 


14


Du{ica 

Seferagi} 

Uvodna rije~ 

Ponavljam rije~i dobrodo{lice i veselja {to smo se okupili u ovakvom sastavu u 

kojem nismo dugo bili mi koji se bavimo sociologijom prostora, a i oni koji se 

bave bliskim disciplinama. Htjela bih najprije pozdraviti na{e goste iz drugih zemalja: 

Slovenije, na{ega barda urbane sociologije, Zdravka Mlinara, od kojega 

smo u~ili kada je on bio mlad, a mi maleni. Tako|er iz Ljubljane pozdravljam kolegu 

Marjana Ho~evara, sjajnog urbanog sociologa. Nadalje pozdravljam prvu damu 

urbane sociologije iz Beograda, Kseniju Petovar, i njezine kolege Sretena Vujovi}a, 

Mi{u Vujo{evi}a i moga lancmana, Ljubinka Pu{i}a, iz Novog Sada. Pozdravljam 

i sve druge koji su se odazvali ovom skupu i koji }e, nadam se, sudjelovati 

u diskusiji: kolege s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Studijskog centra socijalnog 

rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu, Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo 

Pilar” iz Zagreba, te Ministarstva za{tite okoli{a, graditeljstva i prostornog ure|enja 

u Zagrebu. Zahvaljujem i na{em “vje~itom” Zadru`nom savezu Hrvatske, bez kojega 

ne bismo sada ovdje sjedili. Hvala i cijelom na{em “hladnom pogonu” koji je 

doprinio da se ovaj stol ostvari; no posebno se moram zahvaliti An|elini Svir~i} 

Gotovac koja je ponijela velik teret u pripremama te Branku Kri{tofi}u koji se pobrinuo 

za tehniku, za catering i ostalo. Naro~ito se zahvaljujem Ministarstvu znanosti, 

obrazovanja i {porta koje je financijski potpomoglo ovaj skup. 

Prazni stolci u dvorani govore da su ovdje s nama trebali sjediti i Miroslav @ivkovi}, 

Stipe [uvar, Mita Peri{i}, Miroslav Jilek, no njih vi{e nema; nemojte ih nikada 

zaboraviti jer su oni zna~ajno doprinijeli prou~avanju sociolo{kog i bliskog prostora. 

Moram re}i da je ~udesno da smo – otkada se rodila ideja o organiziranju 

ovoga stola – uspjeli uspostaviti komunikacije s kolegama iz drugih zemalja te 

dobili toliko knjiga i ~lanaka, {to zna~i da je produkcija i u Sloveniji i Srbiji velika. 

Mi u Institutu objavljujemo ~asopis Sociologiju sela, a objavljujemo i knjige u 

biblioteci Znanost i dru{tvo te magisterije i doktorate. Nadam se da smo ovim okruglim 

stolom zapo~eli suradnju koja }e trajati. Ono {to je zajedni~ko svima nama 

jest zajedni~ka pro{lost, manje-vi{e sli~na sada{njost i nepoznata budu}nost, jer 

mislim da se ne}emo svi jednako razvijati. Ono {to nas razlikuje jesu na{i sve razli~itiji 

jezici, ali unato~ tome mislim da }emo se dobro razumjeti. 

Rije~ }u prepustiti kolegi Aliji Hodì}u koji }e re}i ne{to o tome {to smo radili u 

proteklom razdoblju u na{em istraìvanju, a koje je ujedno i prijepodnevna tema 

ovoga okruglog stola. Zatim }e govoriti kolega Antun Petak koji }e predstaviti 

broj Sociologije sela u kojem smo objavili jedan dio na{ih tekstova, a ima toliko 

materijala da }emo jo{ godinama mo}i objavljivati radove na istraìvanu temu. 

Hvala! 


15


I. dio: Mreà naselja u umreènom dru{tvu – izlaganja 

Mr. sc. Alija Hodì} 


e-mail: alija@idi.hr 

Zamislili smo da se ovaj razgovor vodi oko dviju tema: jedna bi bila posve}ena 

problemu mreè naselja u umreènom dru{tvu, a najve}im se dijelom odnosi na 

rezultate na{eg istraìvanja objavljenog u Sociologiji sela, br. 169 iz 2005., a drugi 

dio razgovora bio bi posve}en akterima u prostoru, temi koja proizlazi iz odre- 

|ene dinamike, ali i na{eg rada, kao i rada kolega iz nama susjednih zemalja. Spomenuto 

istraìvanje je anketnog tipa, a provedeno je na proporcionalnom stratificiranom 

slu~ajnom uzorku punoljetnog stanovni{tva Republike Hrvatske. U 154 

naselja anketirano je 2.220 ispitanika. Rad na op}im dijelovima istraìva~kog instrumenta, 

organizacija i provedba terenskog rada obavljeni su zajedno s kolegicama 

i kolegama koji su radili na drugim projektima Instituta, a posebno s 

istraìva~kim timom koji se bavi istraìvanjem religije. Udruìvanje ukupnih resursa 

uvelike olak{ava provedbu ovakvih istraìvanja. Istraìvanjem se nastojalo posti}i 

i neku svrhu izvan samih projekata koji su ra|eni po ugovorima s Ministarstvom 

znanosti, obrazovanja i {porta. Naime, s prikupljenim podacima nastojali 

smo uspostaviti vezu s istraìvanjima o dru{tvenoj strukturi {to su provedena 

1984., 1989. i 1996. godine. @eljeli smo da barem jedan dio podataka bude usporediv 

te da na taj na~in ostvarimo neku vrstu longitudinalnog istraìvanja. 

[to se ti~e projekta o mreì naselja, podatke smo prikupljali na dvije razine: na 

nivou ispitanika – pojedinca (reprezentativni uzorak od 2.220 ispitanika), i na lokalnom, 

naseljskom nivou – o opremljenosti 154 naselja svih tipova (od glavnoga 

grada do malih seoskih naselja). O samim tekstovima nastalima na temelju podataka 

koji su prikupljeni ovim istraìvanjem govorit }e kolega Antun Petak. Na 

kraju, pored tekstova kolegice Seferagi}, kolege @upan~i}a i mojih tekstova koji 

su objavljeni u spomenutom broju Sociologiji sela, treba re}i da je kolegica 

An|elina Svir~i} Gotovac svoj magistarski rad o Zagrebu i njegovoj okolini radila 

u okviru ovoga istraìvanja. 


16


Antun Petak 


e-mail: petak@idi.hr 

Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije: uzoran 

znanstvenoistraìva~ki projekt 

1. Uvodna pripomena 

Zada}a {to sam je preuzeo da u kojih dvadesetak minuta poku{am izloìti temeljne 

zna~ajke i rezultate projekta Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije 

rijetko je zahtjevna, i to ne zbog vulnerabilnosti teme, vremenskog ograni~enja 

po sebi, ili kolegijalne skrupuloznosti. Naprotiv, rije~ je o teorijsko-metodologijski 

primjerno postavljenom i korektno izvedenom iskustvenom sociologijskom 

istraìvanju, a u njegovu prikazu uvijek ostaje otvorenim pitanje – nije li 

ne{to klju~no propu{teno? Ponajprije, izloìt }u nekoliko op}ih podataka. Projekt 

Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije izveden je u Institutu za 

dru{tvena istraìvanja u Zagrebu u razdoblju od 2002. do 2005. godine uz nov~anu 

potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta Republike Hrvatske. Projekt 

su proveli: dr. sc. Du{ica Seferagi} (voditeljica projekta), mr. sc. Alija Hodì}, 

Milan @upan~i}, mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac i mr. sc. Bosiljka Milinkovi}. 

Osnovni rezultati projekta, {to ga prikazujem, objavljeni su pak u tematskome broju 

~asopisa Sociologija sela 169/2005. i potom u magistarskom radu An|eline 

Svir~i} Gotovac Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji, obranjenome 

2006. godine na Filozofskome fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, te bibliografiji Grad: 

dru{tvo, prostor, vrijeme Bosiljke Milinkovi}, objavljene 2004. godine u Institutu za 

dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. U re~enome tematskom broju Sociologije sela tiskano 

je pet izvornih znanstvenih radova – tri priloga Alije Hodì}a: Mreà naselja 

u umreènom dru{tvu, Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst i Fleksibilizacija 

radnog procesa?, potom ~lanak Piramidalna mreà gradova Du{ice Seferagi} 

te Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja Milana @upan~i}a. 

Osvrnut }u se s nekoliko rije~i na mjesto ovoga projekta u korpusu znanstvenoistraìva~kog 

rada i o njegovim teorijsko-metodologijskim odlikama. 

2. Aktualnost istraìvanja sociologijskih aspekata mreè naselja 

Va`nost i zna~aj ovoga projekta barem su dvojaki. Prvo, on je prirodna i relevantna 

problemska ekstenzija predmeta istraìvanja, izraz kontinuiteta iskustvenih ruralnosociologijskih 

i urbanosociologijskih istraìvanja ~iji se rezultati integriraju u 

korpus znanstvene ba{tine Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Drugo, u 

projektu je primijenjen nov pristup istraìvanju i organizaciji prostora, koji se nanovo 

reorganizira i rekonstelira. 


17


Znanstvena empirijska sociologijska i srodna istraìvanja sela, poljoprivrede i prostora 

zapo~eta su prije 46 godina osnutkom Agrarnog instituta u Zagrebu 1960. i 

njegova Odjela za sociologiju sela 1962., koja su (zajedno sa ~asopisom Sociologija 

sela) rezultirala institucionalizacijom ruralne sociologije kao istraìva~ke, akademske 

i stru~ne discipline u cijeloj regiji. 1 Me|utim, ova sustavna i cjelovita 

istraìvanja prestala su devedesetih godina (Petak, 2003.: 260). Urbanosociologijska 

su pak istraìvanja otpo~ela u IDIS-u 1970. godine i 1973., organizacijski objedinjena 

s ruralnosociologijskima. Samo istraìvanje fenomena mreè naselja, a 

time i umreènoga dru{tva (networked society), svojevrstan je nastavak istra- 

ìva~ke teme Selo u tranziciji: mogu}nosti razvoja seoskih podru~ja, {to ju je od 

1996. do 2001. izvela ista istraìva~ka skupina, a ~iji su rezultati objavljeni u ~asopisu 

Sociologija sela kao zavr{ni izvje{taj (2000.), te u prilozima Alije Hodì}a i 

Milana @upan~i}a za Okruglim stolom Selo u tranziciji (2002.), a potom u zborniku 

Selo: izbor ili usud (Seferagi}, et al., 2002.). înjenica {to su tema i projekt Sociolo{ki 

aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije potvrde kontinuiteta znanstvenoistraìva~kog 

rada, bitna je zbog interdisciplinarnosti i primijenjene naravi 

takvih istraìvanja koja akterima pruàju znanstvene osnove za kreiranje i vo|enje 

javne politike. 


18 

Aktualnost i va`nost teme proizlazi pak iz pro{irenja seoskoga prostora, do ~ega 

dovode suvremeni promet, sredstva masovnih komunikacija i nove tehnologije, a 

{to je prouzro~ilo strukturne promjene u selu (Mendras, 1978.: 123). To~nije, informacionalizam 

zna~i radikalnu promjenu u proizvodnji dru{tvenoga ìvota i 

dru{tvenosti spram tradicionalnoga sela i sela industrijskog dru{tva. Dok su u tradicionalnom 

selu i selu industrijskog dru{tva gospodarski i dru{tveni ìvot organizirani 

unutar granica i teritorija, 2 sada taj ustroj zamjenjuju mreè komunikacija i 

utjecaja, pa se zbog promjene obilje`ja seoskog dru{tva govori o mreì aneoteritoriju. 

Protegne li se to na globalno dru{tvo, “prijelaz iz industrijalizma u informacionalizam 

i iz industrijskog dru{tva u umreèno dru{tvo” (Castells, 2003.: 20) 

prouzro~uje proces dru{tvenog strukturiranja i restrukturiranja ukupnog stanovni{tva 

i prostora jednog dru{tva, proces izgradnje i razgradnje u kojemu se ukupne 

dru{tvene resurse stalno i iznova revalorizira. To je i proces restrukturiranja 

mreè naselja, jer su u pitanju dva na~ina razvoja. Dok je u industrijalizmu glavni 

izvori produktivnosti bilo kvantitativno pove}anje faktora proizvodnje (rad, kapital 

i prirodni resursi) s kori{tenjem novih izvora energije, glavni izvor produktivnosti 

u informacionalizmu je kvalitativna sposobnost spajanja najboljega i kori{tenja 

proizvodnih faktora temeljem znanja i informacija. Znameniti Henri Men- 

1 Objavljene su razmjerno brojne ra{~lambe toga razvoja, formiranja i djelovanja Zagreba~ke 

ruralnosociologijske {kole (primjerice: Milinkovi}, 1980.; Puljiz, 1987., 1989.; Brki}, 

1998., 2005.; Petak, Puljiz i [tambuk, 2002.; Petak, 2003., 2004.; @upan~i}, 2004.), te 

istraìvanja dru{tvenih procesa u prostoru (Seferagi}, 2004.: 55). 

2 Primjerice, organizaciju pluralisti~kih tradicionalnih dru{tava i mehanizme njihove integracije 

(za oto~no tradicionalno dru{tvo) u najnovijoj hrvatskoj sociologijskoj literaturi 

izvrsno je obradio Josip @upanov (2001.).


dras je tako sedamdesetih godina 20. stolje}a u raspravi o selu i njegovoj budu}nosti 

u industrijskome dru{tvu, anticipirao stavove kasnijih teoreti~ara “umreènog 

dru{tva” 3 i njihova promi{ljanja o globalizaciji i modernizaciji, {to omogu}uju 

nastanak takvoga dru{tva. Dakle, nove informacijske tehnologije i organizacijski 

oblici omogu}ili su uspostavljanje novih odnosa rada i kapitala, koje su 

potom uzdigli iz lokalnih ili regionalnih granica i globalizirali, pa su fleksibilizacija 

radnog procesa i fleksibilizirana radna snaga u razvijenom zapadnom dru{tvu 

proèle sve oblike dru{tvenoga ìvota, te mundijalizirale novu manifestaciju svekolike 

socijalne polarizacije. 

Iako razvijeni telekomunikacijski sustavi i drugi oblici komunikacija, umjesto prostorne 

koncentracije i centralizacije proizvodnje i usluga, omogu}uju {irenje proizvodnje 

i usluga u prostoru, oni nisu dokinuli uzroke dru{tvenim nejednakostima 

i hijerarhizaciji. Povezanost u visokoorganiziranim mreàma s njihovim upravlja~kim 

i kontrolnim sredi{tima, rezultira novim prostornim obrascem u globalnoj 

umreènoj ekonomiji. Na djelu su istodobno raspr{enje proizvodnje i usluga i 

koncentracija bitnih funkcija u nekoliko ~vornih mjesta, gradova, tj. raspr{enje uzroka 

socijalnim nejednakostima i koncentraciji svekolike mo}i i bogatstva. Mreè 

su tako i konfiguracije diferencirane i hijerarhizirane organizacije naselja, ali i otvorene 

strukture u kojima je poredak izloèn mijenama radi izrazito sna`ne natjecateljske 

naravi ambijenta. Kako se svjetske mreè reproduciraju regionalno i lokalno, 

jama~no je i pitanje {to su ga postavili na{i istraìva~i: je li naseljska mreà 

Hrvatske integrirana u globalne mreè te kako je organizirana, znanstveno i razvojno 

va`no? Rije~ju, autore je zanimalo gdje je tu Hrvatska i {to se u njoj zbiva, 

osobito jer se suvremeno dru{tvo konstituira oko tijekova kapitala, informacija, 

tehnologije, organizacijske interakcije, slika, zvukova i simbola izme|u fizi~ki razdvojenih 

mjesta. Stoga Manuel Castells novi prostorni oblik umreènog dru{tva 

3 Valja upozoriti kako koncepcija umreènog dru{tva nije sinonim za teoriju mreè 

(net-work theory) i dru{tvenu mreù (social network) u smislu u kojem su potonje razvili 

Jacob L. Moreno (sociometrijska matrica odnosno mreà uzajamnog privla~enja i odbijanja 

~lanova grupe {to je posebno primjenjiva u prou~avanju strukture i funkcije malenih 

dru{tvenih skupina), Harrison White (analiza dru{tvenih mreà visoko produktivnih i inovativnih 

skupina studenata i sveu~ili{nog nastavnog osoblja i razvoj tehnika blok-modeliranja 

unutar matemati~ke sociologije za prou~avanje), Elisabette Boot (prou~avanje utjecaja 

preklapanja supru`ni~kih mreà na mijenu obiteljskog ìvotnog ciklusa), Mark Granovetter 

(zna~aj uklju~enosti u mreù pojedinaca kojima su dostupni razli~iti izvori informacija 

u pridobivanju novog posla). Pregled radova iz cijeloga ovog podru~ja, uklju~uju}i 

oblike i tijekove unutar mreè u procesu inovacija, objavljen 1982., uredili su Ivert V. Marsden 

i Nan Lin (Social Structure and Network Analysis). Pojam “mreà” odnosi se na pojedince 

povezane jednim ili s vi{e dru{tvenih odnosa, {to oblikuju dru{tvenu mreù, a mnogo 

se rje|e rabi za kolektivitete i uloge. Matemati~ka osnova mre`ne analize (network 

analysis) je teorija grafova. Zato i fenomen umreènog dru{tva nije u svezi niti s teorijom 

ravnoteè (balance theory), {to opisuje ~uvstvene (pozitivne ili negativne) veze izme|u 

to~aka (pojedinaca ili grupa) u mreì, istraùju}i sloène utjecaje u svakoj konstitutivnoj 

trijadi (Marshall, 1998.: 31, 446–447). 


19


naziva prostorom tokova naspram prostora mjesta, sa svim posljedicama po na~in 

ìvota i njegovu reprodukciju (dru{tvenost) te odnos prema prostoru. 

3. Glavna obilje`ja projekta 

Temeljne su odlike projekta recentnost, teorijska utemeljenost i vrsno planirano i 

izvedeno dru{tveno-iskustveno pregledno istraìvanje (survey research), koje se u 

hrvatskoj literaturi ~esto naziva anketnim istraìvanjem. 4 Tome treba pridruìti iznimnu 

osjetljivost istraìva~a za pretpostavljenu primjenu rezultata, {to je, dakako, 

prinos cijele istraìva~ke skupine, ali ponajvi{e Alije Hodì}a. 

O teorijskom utemeljenju ponajbolje svjedo~e objavljeni radovi suradnika projekta, 

a ponajprije i ponajvi{e tekstovi Alije Hodì}a (2005.a, 2005.b, 2005.c) i Du{ice 

Seferagi} (2005.). Tako se za Hodì}eve radove slobodno moè re}i da su rijetko 

sretni spojevi, odnosno spojevi stvarala~ke sinteze onoga {to su vrline izvornih 

znanstvenih radova i vrijednosti preglednih znanstvenih radova. Nema, jednostavno 

nema nijednog znanstvenika i djela koji bi se mogli dràti me|a{ima u ovom 

korpusu, a koji nisu prikazani i vrednovani, te njihovi prinosi preuzeti. Odatle se 

i procesi konceptualizacije i operacionalizacije potvr|uju uzornim, poglavito uzme 

li se u obzir ukupan set varijabli i dimenzija. 

Drugo, u projektu Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije prikupljena 

su dva me|usobno povezana skupa podataka: (a) upitnikom za ispitanika 

dobivena su obilje`ja ispitanika i njegova ku}anstva (obiteljska, obrazovna i radna 

struktura, vlasni~ka struktura i klasna zasnovanost, komunikabilnost i fleksibilnost 

te njegova prostorna i dru{tvena pokretljivost); (b) upitnikom za naselje dobivena 

su obilje`ja naselja u kojima ti ispitanici stanuju (opremljenost naselja institucijama 

i sadràjima socijalne i tehni~ke infrastrukture, pod kojom se razumijeva 

komunalni i dru{tveni standard, kao i dostupnost stanovni{tvu onih elemenata 

opremljenosti kojih u naselju nema). 


20 

4 Zbog ~estih semanti~kih nesporazuma iznesimo odredbe pojmova {to ih ovdje rabimo. 

Dru{tvenim istraìvanjem (social research) u najop}enitijem smislu smatra se bri`no planirano 

i izvedeno prou~avanje ili istraìvanje poduzeto u svrhu proizvodnje sustavnog, pouzdanog 

znanja (spoznaje) izvjesnog aspekta dru{tva i/ili kulture. Odre|enije, ono je “postupak 

ili rezultat pomnog i sistematskog prikupljanja i obrade podataka, sukladno nacrtu 

istraìvanja (plan {to u odre|enom istraìva~kom projektu specificira pitanja/probleme na 

koje treba odgovoriti, podatke/pokazatelje potrebne da bi se na ta pitanja odgovorilo, 

sredstva za dobivanje potrebnih podataka i projektirane metode obrade dobivenih podataka, 

ili rije~ima Claire Selltiz 'poredak uvjeta prikupljanja i ra{~lambe podataka na na~in koji 

osigurava relevantnost za postizanje svrhe istraìvanja s ekonomijom postupka; u dru{tvenim 

znanostima o aspektima ìvota ljudske populacije ili na njezinom uzorku tipi~no primjenom 

takvih instrumenata kakvi su intervju i/ili upitnik')” (Hoult, 1977.: 272, 325). To~nije, 

u hrvatskoj je literaturi pregledno istraìvanje (pregledno otuda {to pruà egzaktno 

utvr|enu raspodjelu modaliteta svakog ispitivanog obilje`ja) pojmovno reducirano na jedan 

instrument prikupljanja podataka.


Podaci su prikupljeni strukturiranim upitnicima na reprezentativnim uzorcima punoljetnog 

stanovni{tva i naselja Hrvatske, od travnja do lipnja 2004. godine. Rije~ je 

o jedinstvenom nacrtu uzorka konstruiranom temeljem rezultata popisa stanovni{tva 

provedenoga 2001. godine. Podaci su, naime, prikupljeni, sukladno nacrtu 

uzorka, na proporcionalnom uzorku naselja i na proporcionalnom stratificiranom 

slu~ajnom uzorku punoljetnog stanovni{tva (18 i vi{e godina) Republike Hrvatske. 

Uzorkom naselja obuhva}ena su 154 naselja: 47 od ukupno 123 gradska naselja – 

glavni grad Zagreb, 19 ùpanijskih sredi{ta (od ~ega su, ne ra~unaju}i metropolu, 

tri makroregionalna centra) i 27 ostalih, slu~ajno izabranih gradskih naselja, te 107 

slu~ajno izabranih ostalih (od ukupno 6.531), odnosno seoskih naselja od kojih su 

33 op}inska sredi{ta, a 74 ostala seoska naselja (Hodì}, 2005.d: 294–295). 

Planirana veli~ina uzorka punoljetnog stanovni{tva bila je 2.200, a anketirano je 

2.220 ispitanika. Udjel ispitanika u pojedinim ùpanijama i glavnom gradu proporcionalan 

je njihovu udjelu u ukupnom punoljetnom stanovni{tvu, a na razini 

ùpanija i glavnog grada proporcionalan je s obzirom na vrstu naselja (selo, 

grad), spol, dob, {kolsku spremu i aktivnost: aktivni (zaposleni, individualni poljoprivrednici 

i nezaposleni), osobe s osobnim prihodom (umirovljenici) i uzdràvane 

osobe (doma}ice). Jedinu razliku spram popisa 2001. ~ini korekcija udjela 

ispitanika iz gradova i sela: udjel ispitanika iz gradskih naselja u uzorku je pove}an 

s 53,1% (koliko je u takvim naseljima ìvjelo punoljetnog stanovni{tva po 

popisu 2001. godine) na 55,0%. Izbor ispitanika u naseljima bio je slu~ajan. 5 

S obzirom da se realizirani uzorak, prema razmjerno stabilnim kontroliranim obilje`jima, 

vrlo malo razlikuje od planiranoga (jedinu zna~ajnu ~ini razlika u obrazovnoj 

strukturi), odstupanja nisu bitnije naru{ila planom uzorka zadane proporcije, 

te dopu{taju poop}avanje rezultata na osnovni skup. 6 Pritom je razumljivo 

5 U manjim (seoskim) naseljima ispitanici su birani primjenom odgovaraju}eg koraka izbora, 

a u ve}im (gradskim) naseljima – prije izbora ispitanika odre|enim korakom izbora stana, 

odnosno obiteljske ku}e; odre|eni su i posebni dijelovi naselja (novi i stari, centar i 

periferija, bogatije i siroma{nije ~etvrti) u kojima }e se provesti terensko istraìvanje, dok 

su ulice birane slu~ajno. 

6 U gradskim je naseljima realizirano 0,6% ispitanika vi{e od planiranog udjela, mu{karaca 

za 0,2% ispitanika do 39 godina ìvota za 0,1% i onih od 40 do 59 godina za 1,1%. Zato je 

u realiziranom uzorku manje 1,2% ispitanika koji imaju 60 i vi{e godina. Sli~ne su razlike i 

u osnovnim aktivnostima ispitanika. U realiziranom je uzorku zaposlenih manje za 0,2%, 

individualnih poljoprivrednika za 0,4% i umirovljenika za 0,8%, dok je doma}ica vi{e za 

0,3% i nezaposlenih 1,1%. Ne{to su ve}e razlike u {kolskoj spremi ispitanika. Udjel ispitanika 

bez {kole i s nezavr{enom osnovnom {kolom manji je od planiranog za 3,2% (18,6% 

– 15,4%), a onih s osnovnom {kolom za 1,2% (21,9% – 20,7%). Obrnuto, zastupljenost 

ispitanika sa zanatskom, odnosno industrijskom {kolom ve}a je za 1,7% (27,4% – 29,1%), 

onih s gimnazijom, srednjim tehni~kim i drugim srednjim {kolama za 1,0% (20,1% – 

21,1%) te onih s vi{im {kolama, fakultetima i akademijama za 1,7% (12,0% – 13,7%). Iako 

su potonja odstupanja ve}a od prethodnih i statisti~ki zna~ajna, ona ipak ne naru{avaju 

zna~ajnije proporcije zadane planiranim uzorkom (Hodì}, 2005.d: 295). 


21


da se reprezentativnost uzorka u sociologijskim istraìvanjima “ne odre|uje samo 

s obzirom na populaciju koju ispitujemo, nego i s obzirom na prirodu samog 

obilje`ja” (Supek, 1968.: 33). 

Naposljetku, ovo istraìvanje po svojoj naravi, kao i ve}ina preglednih istraìvanja, 

ulazi u red deskriptivnih ili dijagnosti~kih, jer im je “osnovni cilj dobivanje pregleda 

o tome kako se pojedine pojave ili obilje`ja pojava raspodjeljuju, na kvalitativan 

i kvantitativan na~in, u nekoj dru{tvenoj situaciji ili dru{tvenoj grupaciji”. 

No kako je njima cilj ne samo “da bolje razumijemo nego i da utvrdimo bitne odnose 

me|u pojavama”, ona dopu{taju dovoljan uvid u situaciju kako bi se na temelju 

njihovih rezultata mogle donositi i prakti~ne dru{tvene odluke (Supek, 

1968.: 61–62). Uvjetno, ovo istraìvanje i neka obilje`ja eksperimentalnog istra- 

ìvanja, jer je po~ivalo na to~no definiranim pojmovima, omogu}ilo je provjeru 

jasno utvr|enih hipoteza u nastojanju da se utvrdi zakonitost (uzro~no-posljedi~ni 

odnosi) u dru{tvenim pojavama {to su bile predmetom istraìvanja. 

4. Temeljne zna~ajke publiciranih radova 

Izdvojimo glavna obilje`ja objavljenih radova temeljenih na rezultatima projekta, 

koje sam s uìtkom ~itao prije i poslije recenzenata. Prvo, u svim radovima, iako 

autori isti~u da je to prva faza interpretacije, rezultati istraìvanja situirani su u {iri 

spoznajni okvir te izloèni i kao znanstveni uvidi za aktere javne politike. 


22 

Drugo, tri rada Alije Hodì}a u predmetno-metodologijskom motri{tu tvore problemski 

izdvojenu cjelinu jedinstvenoga izvje{taja ~iji bi najprimjereniji naslov bio 

Dru{tveno-prostorne strukture u uvjetima tranzicije. Prvi je ~lanak Mreà naselja 

u umreènom dru{tvu, cjelovit teorijski pristup istraìvanju restrukturiranja mreè 

naselja, transformacije dru{tvene strukture (obiteljske, obrazovne i novouspostavljene 

klasne strukture) i pokretljivosti u uvjetima tranzicije, te fleksibilizacije radnih 

mjesta. Pretpostavke izgradnje suvremene mreè naselja u Hrvatskoj, Hodì} 

(2005.c) nalazi u u~incima socijalisti~ke modernizacije kojom je izvedena preobrazba 

prete`no selja~kog dru{tva u relativno razvijeno industrijsko dru{tvo, i u 

globalizacijskim procesima kojima je zahva}eno suvremeno hrvatsko dru{tvo. 

Proces preobrazbe postsocijalisti~kog dru{tva, drì autor, sveobuhvatan je i njime 

se – kroz na~in uporabe – valoriziraju socijalisti~kom modernizacijom stvoreni resursi, 

restrukturira zate~ena mreà naselja koju obiljeàva polarizacija: proces pove}avanja 

broja manjih (seoskih) i ve}ih (gradskih) naselja. Na me|uzavisnost naselja 

ukazuje znatno ve}e smanjenje poljoprivrednoga od seoskog stanovni{tva, 

pa ih valja motriti mreòm naselja {to prekriva nacionalni prostor i integrira se u 

globalizacijskim procesima proizvedeno umreèno dru{tvo. 

U drugom, najopse`nijem radu Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst, 

Hodì} (2005.a) interpretira rezultate istraìvanja obiteljske (porodi~ne), 

obrazovne i novouspostavljene klasne strukture, tj. vlasni~kih struktura, zanimanja, 

radnih statusa i grana djelatnosti (strukture zaposlenosti), osobito s obzirom na


vrstu naselja, dobivene na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovni{tva 

Hrvatske, a temeljem kojih se moè ste}i uvid u proces integracije Hrvatske u suvremene, 

globalizacijom zahva}ene procese. U procesu postsocijalisti~ke transformacije 

odvija se svekoliko dru{tveno restrukturiranje. Me|utim, to je restrukturiranje 

bitno razli~ito u istraìvanim obilje`jima: obiteljske i obrazovne strukture najotpornije 

su na promjene, a najve}e su promjene u granama djelatnosti, posebice 

u vlasni~kim odnosima. Izme|u gradskih i seoskih naselja utvr|ena je manja ili 

ve}a sistematska razlika u promjenama tih struktura, a od svih naselja izdvaja se 

Zagreb. Hodì} zaklju~uje kako hijerarhijski organizirana mreà naselja obuhva}a 

razli~ite stupnjeve socijalne gusto}e, oni su povezani s razli~itim stupnjevima sposobnosti 

za promjenu. 

Naposljetku, u ~lanku Fleksibilizacija radnog procesa?, temeljem ra{~lambe rezultata 

o zna~ajkama rada zahva}enog fleksibilizacijom radnog procesa (poslovi na 

ugovor na odre|eno vrijeme, povremeni i privremeni poslovi, polarizacija radne 

snage s obzirom na obrazovanje – “samoprogramiraju}a” i “generi~ka” radna snaga, 

pregovara~ka mo} sindikata, te sposobnosti radne snage u informati~kom 

dru{tvu) dobivenih na uzorku punoljetnog stanovni{tva Hodì} (2005.b), zaklju~uje 

da radna snaga ima sva zna~ajna svojstva fleksibilizirane radne snage. To 

svjedo~i da se Hrvatska integrira u me|unarodnu ili globalnu ekonomiju, s pomakom 

od fordizma i socijalne dràve ka kapitalizmu fleksibilne akumulacije i 

dràve ekonomske nesigurnosti. Te osobine nisu podjednako prisutne, nisu posve 

jasne granice izme|u zaposlenih i nezaposlenih, ali je osobito znakovita sistematska 

razlika izme|u raspodjela istraìvanih obilje`ja ispitanika iz seoskih i onih 

iz gradskih naselja, te {to se u diferenciranoj i hijerarhiziranoj strukturi naselja Zagreb 

razlikuje od svih ostalih. Zagreb, kao grad-regija postaje globalizacijsko ~vori{te 

svojega {irega regionalnog okru`ja. 

Du{ica Seferagi} (2005.) i Milan @upan~i} (2005.) u svojim su prilozima ra{~lanili 

opremljenost infrastrukturom i dostupnost elemenata infrastrukturne opremljenosti 

u mreì gradova Hrvatske s jedne, te u seoskim naseljima s druge strane. Protuma~eni 

su rezultati za ove elemente dru{tvene, tehni~ke i druge opremljenosti: 

pravosu|e, financijske i druge slu`be, zdravstvene ustanove, socijalna skrb, obrazovne 

ustanove, kulturne ustanove, sportske institucije i objekti, objekti zabave, 

trgovine, obrt i industrija, komunalna opremljenost, prometna opremljenost, nevladine 

organizacije te prostorni planovi. 

Du{ica Seferagi} u ~lanku Piramidalna mreà gradova, prvo iznosi pregled najrelevantnije 

svjetske literature o promjenama u mreì gradova prouzro~enima globalizacijom 

te ukazuje na razli~ite i proturje~ne procese u prostoru (homogenizacija 

i heterogenizacija prostora, nastanak novih mreà naselja, pojava novih struktura, 

raspodjela funkcija hijerarhijskog tipa, te lom granica). Temeljem ra{~lambe 

rezultata istraìvanja provedenoga na slu~ajnom uzorku 47 gradova u Hrvatskoj, 

utvrdila je zakonomjernu hijerarhijsku, tj. piramidalnu strukturu mreè gradova 

od ve}ih k manjima. Ipak, mreà gradova u Hrvatskoj, nalazi ona, nije izrazito hijerarhijska, 

osim u slu~aju Zagreba, metropole, koji je na vrhu piramide. Zagreb, 


23


naime, obna{a gotovo sve funkcije za sebe samoga, za uù okolicu, za cijelu 

dràvu, a potom i prema regiji a ponekad i {ire. Autorica zaklju~uje da su makroregionalni 

centri àri{ta razvoja vlastite okolice, pa i {ire. Manji su pak gradovi 

ovisni o njima, a srednji i najmanji gradovi malokad uspijevaju nositi razvoj. 

Milan @upan~i} u {tivu Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja, temeljem 

rezultata na uzorku 107 sela, propituje odnos seoskih i gradskih naselja te 

mjesto seoskih naselja u naseljskoj mreì hrvatskog dru{tva. Utvrdio je da su u hijerarhijski 

i piramidalno organiziranoj naseljskoj mreì seoska naselja po funkcijama 

i va`nosti smje{tena vrlo nisko. Sela su lo{e opremljena socijalnom i tehni~kom 

infrastrukturom: nedostaju im elementarne slu`be i institucije, pa su njihovi 

stanovnici upu}eni koristiti usluge u ve}im lokalnim sredi{tima i gradovima. 

Pobolj{anje opremljenosti sela utvr|eno je samo u komunalnoj infrastrukturi i 

{irenju nekih uslu`nih djelatnosti va`nih za svakodnevni ìvot u selu. Me|utim, 

ustanovljena je me|uovisnost i isprepletenost odnosa tipova naselja: Hrvatska 

ima sustav od gotovo 700 sredi{njih naselja u kojem je oko 75% seoskih sredi{ta 

pa je razvidno da se u seoskim sredinama stvara mreà lokalnih sredi{ta. Disperzivna 

naseljenost u seoskom prostoru i mno{tvo malih i patuljastih sela (gotovo 

40% seoskih naselja ima manje od 100 stanovnika, a dvije tre}ine ih ima manje 

od 300 ìtelja) upu}uju na potrebu uravnoteènijeg razvoja u prostoru i ja~anja 

lokalnih razvojnih àri{ta u policentri~noj mreì naselja. Upozoruju}i da su manji 

gradovi ionako dio ruralnog svijeta i da je uzajamna ovisnost nesporna, autor postavlja 

pitanje je li hrvatska urbana mreà dovoljno pro{irena i funkcionalno kapacitirana 

za takvu ulogu. 


24 

An|elina Svir~i} Gotovac u svome je magistarskome radu (2006.) iz ovoga projekta 

izloìla rezultate istraìvanja mreè naselja dobivene na uzorku od 555 ispitanika 

u 19 naselja najve}e, zagreba~ke regije, a ~ine je Grad Zagreb i Zagreba~ka 

ùpanija. Nakon obrazloènja aktualnosti teme mreè naselja u motri{tu 

globalizacije i tranzicije te izno{enja pregleda teorijskih pristupa (respektiraju}i pri 

tome posljedice globalizacije i tranzicije po ìvot stanovnika), posebnu je pozornost 

poklonila procesu urbanizacije. Temeljem rezultata istraìvanja obradila je 

zagreba~ku mreù naselja, kvalitetu ìvota i opremljenost mreè naselja. Autorica 

isti~e da je kvaliteta ìvota u zagreba~koj regiji, temeljem ve}ine ispitivanih pokazatelja 

zadovoljavaju}a; u gradovima-satelitima ~esto je bolja nego u Zagrebu, {to 

potvr|uje da je naseljavanje tih gradova pratilo dru{tvenu pokretljivost stanovni{tva 

u njima, da tu regiju ozna~uje trajan hijerarhizirani odnos me|u naseljima u 

kojem dominira grad Zagreb, ali i decentralizacija urbanog utjecaja na sve ve}i teritorij. 

Smanjivanjem razlika izme|u naselja i reurbanizacijom kao novim procesom, 

zagreba~ka se regija oblikuje u funkcionalnu urbanu cjelinu, s dobrim preduvjetima 

za njezin dinami~an i kvalitetan daljnji razvoj. 

Naposljetku, (op. ur.), Bosiljka Milinkovi} u svojoj knjizi Grad: dru{tvo, prostor, 

vrijeme. Selektivna bibliografija 1990.–2003., donosi izuzetno zna~ajan pregled 

selektivne bibliografije od po~etka tranzicijskog perioda gotovo do danas. U knjizi 

je prikupljena, obra|ena i sistematizirana gra|a o demografskim, sociolo{kim,


socijalnoekolo{kim i sli~nim promjenama u urbanim sredinama, te o mreì naselja i 

urbanisti~ko-prostornim procesima u Hrvatskoj u godinama 1990.–2003. Bibliografija 

je donekle nastavak rada na dvjema ranijim bibliografijama iz urbane sociologije 

– jednoj iz 1989. godine, te drugoj – o socijalnoj strukturi i prostornom 

kontekstu – iz 1991. godine. Sve u svemu, ovaj projekt (kako su to autori najavili) 

valja nastaviti i drugom fazom. No on je ve} na ovoj razini osobito va`no i vrijedno 

znanstveno vrelo te izvor racionalnih spoznaja bitnih za vo|enje javne politike 

u podru~ju naseljskih problema i mreè naselja u Hrvatskoj. 

Prof. dr. sc. Ljubinko Pu{i} 

Odsek za sociologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija 

e-mail: pusic@EUnet.yu 

Po{tovane koleginice i kolege, pla{im se da bi sve {to sam unapred smislio da bi 

trebao da kaèm na samom po~etku ovoga na{eg okruglog stola, moglo da zvu~i 

nekako pateti~no. Na po~etku bih verovatno trebao re}i ne{to {to prevazilazi uobi~ajenu 

kurtoaziju, jer imam duboko ose}anje da se nalazim me|u kolegama i 

prijateljima s kojima delim sudbinu poslenika u sociolo{koj zajednici. Zbog toga 

}u radije re}i dve stvari. Prvo, da se ose}am dobro {to sam upravo u ovakvom 

dru{tvu i na ovakvom mestu. Tako|e, ne mogu da se otmem utisku da sam svoj 

poslednji tekst u Hrvatskoj objavio upravo u ~asopisu Sociologija sela 7 . Drugo, 

kada sam dobio poziv da napi{em tekst za tematski broj Sociologije sela, i potom 

da u~estvujem u razgovorima na ovom okruglom stolu, poèleo sam da to saznanje 

podelim sa svojim uvaènim kolegama i prijateljima iz Beograda. Ono {to 

me jo{ drì u dobrom raspoloènju, to je feed back koji sam od njih dobio. Naime, 

oni su pre mene sve to znali, i tu pozitivnu energiju smo svi zajedno podelili. 

Dakle, ovdje se ose}am ugodno, ali to {to sam prvi govornik i nije ba{ sasvim 

jednostavno, s obzirom da sam “navikao” da svoja izlaganja drìm 45 minuta. No, 

{alim se, to }e svakako biti znatno kra}e. 

Ono {to bih ja danas ovde èleo da podelim s vama, pre su neka pitanja nego 

odgovori; pitanja, naravno, o tome kakva je pozicija sociologije u temama koje se 

nalaze u samom vrhu globalnih interesovanja dru{tvenih nauka. Dakle, da li je, 

kada se radi o “mreàma naselja” i/ili “umreènom dru{tvu”, re~ o ne~emu {to je 

svetska i in tema, s jedne strane, i kako sociologija uspeva da odgovori izazovu 

nekih teorijskih sistematizacija globalizacijskih zna~enja, s druge strane? Smatram 

bitnim da napomenem kako je osnovnu inspiraciju za ovo moje izlaganje predstavljao 

uvodni, teorijsko-pregledni deo rada dr. sc. Du{ice Seferagi} Piramidal- 

7 Lj. Pu{i}: “Prostorno planiranje seoskih naselja u Vojvodini u okolnostima njihovog svakolikog 

opadanja”, Sociologija sela, Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu, 

Zagreb, 1990, br. 109/110, str. 233–240. 


25


na mreà gradova, objavljen u ~asopisu Sociologija sela (43 (2005) 169 (3): 

579–615.). Otud nije slu~ajno {to }u se ja nekoliko puta pozivati na ono {to ona 

promi{lja u svom tekstu, napominju}i da i neki moji radovi imaju vrlo sli~an ton. 

Na jednom se mestu koleginica Seferagi} pita da li je ta~no, odnosno opasno 

ta~no, da one zemlje koje se ne uhvate u kolo globalizacijskih zahteva postaju 

gubitnici, a s njima i gradovi, za koje smo, u odgovaraju}em kontekstu, ovom 

prilikom posebno zainteresovani? Da li je to u stvari sve ba{ tako? Da li je taj mainstream 

ne{to {to tera sociologe da slede “pri~e” o globalizaciji, globalnim i svetskim 

gradovima, te da na osnovu njih odre|uju svoja teorijska i istraìva~ka polazi{ta? 

Koji je njihov pravi motiv da u celom tom galimatijasu ideja stvaraju misaoni 

luk uz pomo} koga poku{avaju da spoje globalizaciju i nekakav lokalni kontekst? 

Dakle, da li se sociolozi trude da objasne globalizaciju globalnih pojava ili, 

naprosto, te trendove prate samo zbog trenda da se bude u trendu? 


26 

Kada danas poku{avamo da govorimo o “mreàma naselja” i/ili “umreènom 

dru{tvu”, postavlja se pitanje da li smo prisiljeni da budemo moderni ili je re~ o 

neizbe`nosti koja je opkolila nauku. Prvi slu~aj, da se modernost ispostavlja kao 

diskurs unutar koga se odvija akademska rasprava, nije nov niti je rezervisan za 

sociologiju. Ipak, dru{tvene nauke su te koje su u relativno dugom vremenskom 

periodu gradile pristup u kome se prepoznavanje civilizacijskih pojava ozna~ava 

grani~nim periodima pojedinih epoha. Tako smo do{li i do situacije u kojoj se 

razmatranje pitanja koje je nametnuo ìvot sam, o~itava kao svojevrsna obaveznost 

u dru{tvu “postmoderne nauke”. Na taj na~in podupire se konstrukcija 

nau~ne sujete, te se boravkom u postmodernom diskursu obezbe|uje aktuelnost 

nau~ne discipline same. To su pravila od kojih sociologija mestimi~no poku{ava 

da pobegne, no sve teè u tome uspeva. Biti van trenda koji, modelovan po prinicipima 

“post”, svejedno gde je komponovan i praktikovan, zna~i pristati na poziciju 

periferije. 8 Premda ovom prilikom nemamo nameru i mogu}nosti da defini{emo 

“centar”, ~injenica je da do ovih prostora u poslednjih bar dve decenije 

dopiru novi teorijski vetrovi ~iji je pravac kretanja postalo uobi~ajeno slediti. Tako 

se s pojavom postmodernosti, navikavamo na obilje novo-starih sintagmi ~iji 

sadràj neprekidno problematizujemo u nekom novom, podrazumeva se dru{tvenom 

klju~u. [ta, na primer, re}i za globalizaciju ili pak multikulturalnost? Predloàk 

za njihovo problematizovanje ve} u startu zna~i zauzimanje odre|ene kriti~ke 

pozicije, {to ovom prilikom ne}emo eksplicitno koristiti ali se ne}emo ni s 

velikim odu{evljenjem baviti njima. Naprosto, poku{avamo da uo~imo koji su to 

procesi (bili) klju~ni za oblikovanje dru{tava kojima pripadamo, a da su su pri 

svemu tome imali jasno iskazanu prostornu dimenziju. Ovo poslednje bitno nam 

je zbog ~injenice da se danas i ovde bavimo pojavama koje vidimo u svojoj pro- 

8 Me|u mnogim sociolo{ki primerenim kritikama praktikovanja postmodernih pristupa, 

veoma razlo`no zvu~i Bekovo po~etno odre|enje: “Post je klju~na re~ za bespomo}nost 

koja se zaplela u pomodnost. Ona nagove{tava jedno “preko toga”, koje ne moè da imenuje, 

a u bitnim elementima koje imenuje i negira, ostaje privezana za poznato” (Bek, 

Urlih: Rizi~no dru{tvo: u susret novoj moderni. Filip Vi{nji}, Beograd, 2001: 17).


stornoj vi{edimenzionalnosti i koje poku{avamo da odredimo u jednom prostorno-sociolo{kom 

klju~u. Kako je poznato da je sociologija unutar svoga metoda 

“zaduèna”, izme|u ostalog, i za sistematizaciju pojava, postavljamo i slede}e pitanje: 

koliko je ona, u ovim novim okolnostima, uspela da odgovori izazovima o 

smislu “teorijskog sistematizovanja” globaliziraju}ih zna~enja. Poznato nam je da 

je sociologija mnogim klju~nim sistematizacijama pristupila odavno, pri ~emu su 

mnogi od tih poku{aja danas itekako aktuelni i mogu da odgovore i na pitanja o 

dru{tvenom zna~aju i mestu „novih” pojava, poput globalizacije na primer. Ali, u 

ovom trenutku novog svetskog anga`mana dru{tvenih nauka u kome one poku{avaju 

da budu atraktivne (neko drugi bi rekao da je to njihova gotovo ontolo{ka 

potreba da budu “moderne”) postavlja se pitanje: {ta raditi s dru{tveno-teorijskom 

misli koja dolazi “iz centra”? Kako potpuno razumeti globalizacijska 

zna~enja? Kona~no, da li je ta~no da “one zemlje koje ulaze u igru (globalizacije) 

dobivaju u svim navedenim podru~jima dok one koje ne ulaze – gube!” 9 Da li je 

to motiv, ako se takvim moè nazvati, koji tera pa i sociologe, pa i ovde, da se 

bave temom tako da se uklju~uju u mainstream? 

Ovakav je uvod prvenstveno stoga {to se pitam da li je na tom fonu nastala i pojmovna 

“obaveza” da se sociolo{ki prihvati (i/ili analizira) i globalni i svetski grad? 

Da li su ovakva odre|enja deo velike potrebe da se bude u trendu, ili je zaista 

re~ o ne~emu {to predstavlja dru{tvenu matricu van koje nije mogu}e promi{ljati 

savremeno dru{tvo? I dalje, postoje li alternative ovakvom pristupu? Jer, ukoliko 

je ta~no ono prvo, tada je pred nama etalon koji, samim tim {to jeste, stavlja sociologiju 

u poziciju preispitivanja. Ukoliko je ta~no ovo drugo, potrebno je videti 

koji i kakvi putevi postoje za one koji se u procese globalizacije, gde se “proizvode” 

svetski i globalni grad, ne mogu da produktivno uklju~e? Da li je periferija 

njihova budu}nost? Kona~no, da li se, i koliko, to ti~e i nas? 

Prostorno orijentisana sociologija je mo`da u maloj prednosti u odnosu na njene 

druge nau~ne ogranke zbog toga {to prepoznaje kako je re~ o jednoj novo-staroj 

temi. Urbani svet je oduvek predstavljao paradigmu “svetskosti”, utoliko {to je re~ 

o vrsti procesa dugog trajanja koji ima globalne karakteristike. Ko jo{ ne pamti 

do koje su mere stare civilizacije imenovane upravo svojim urbanim karakteristikama! 

Svejedno o kojoj vremenskoj etapi da je re~, grad i zna~enja koja iz njega 

proizilaze predstavljali su meru napredovanja ili opadanja pojedinih dru{tava. 10 

Ukoliko nam istorija (urbana, svakako) nije ja~a strana, dovoljno je podsetiti se 

imena poput C. A. Doxijadisa (Ecumenopolis: the Settlement of the Future, 1967.) 

ili Arnolda Toynbeea (Cities of Destiny, 1967.) Prvi je savr{eno znao da su gradovi 

ti na kojima po~iva budu}nost sveta, a drugi, kako i sam naslov dela kazuje, znao 

je da su oni sudbina sveta. Na trenutak mi se ~ini kao da se njihov duh danas nalazi 

negde i u ovoj prostoriji. Znaju}i makar i samo ono ~ime su se ova dva veli- 

9 Seferagi}, D., op. cit., 582. 

10 Nije li s puno razloga, sada ve} legendarna Jane Jacobs, ustvrdila kako nacije ~iji se 

gradovi ne razvijaju, i same opadaju. 


27


ka imena zanimala, bi}e nam jasno da, kada je o gradovima re~, njihova trenutna 

globaliziraju}a pojavnost zapravo nije nikakva novina. Ako su gradovi oduvek 

funkcionisali kao svojevrstan sistem, pa ih moèmo nazvati i mreàma, tada do 

nas stiè samo recentna refleksija jednog procesa dugog trajanja. 

Tako|e znamo da se stare lekcije uvek iznova mogu pro~itavati, kao {to znamo 

da se na starim idejama mogu graditi poku{aji novih interpretacija. Zasigurno ne 

uvek, i takvih interpretacija koje po svojoj snazi mogu da konkuri{u prete~ama. 

Upravo se danas nalazimo pred nizom takvih poku{aja koji – kada se analiti~ki 

razlistaju sve naslage nagomilanih re~i koje ih opkoljavaju, formulacije koje su 

~esto toliko komplikovane da bi kod ~italaca, valjda, trebale da proizvedu odre- 

|eno strahopo{tovanje – pokazuju samo potrebu da se bude “in”. Uzmimo na 

primer Edwarda Soju koji ve} vi{e od dve decenije poku{ava da sopstvena vi|enja 

urbanog sveta zaodene u naro~itost prve vrste; pa jo{ kada je re~ o “novim” sintagmama 

svetskosti i globalnosti on tu svoju potrebu za originalno{}u prekomerno 

poja~ava. No bi}e da mu nikako ne uspeva da kaè bilo {ta novo, do da reciklira 

odavno poznate ideje. îni se kao da poku{ava da bude novi Patrick Geddis, 

ali prave}i jezi~ke kalambure bez mnogih sadràja, odnosno neke svoje “postmoderne” 

postmetropolitenske konstrukcije. êmu sve to, osim da se bude u 

prvim redovima u zagu{enom nau~nom prostoru. I jo{, na jednom drugom mestu, 

Edward Soja deli lekcije sociolozima i preporu~uje im da se za dobrobit sociologije 

vrate teorijskim promatranjima te okanu empirijskih istraìvanja. 11 Ni{ta 

nije manje ta~no nego to! Pri tome je imao na umu minucioznim empirijskim 

istraìvanjima zasi}enu ameri~ku urbanu scenu, dok se u ostalim delovima sveta, 

pa i u na{im sredinama, itekako ose}a potreba za temeljnim empirijskim istra- 

ìvanjima. U ve} re~enom tekstu, D. Seferagi} sve to uo~ava i komentari{e sa sociolo{kim 

{armom, imaju}i pri tome i blag otklon prema obaveznosti da se bude 

“in” u sociologiji, kada govori o A. Giddensu, E. Soji, M. Castellsu i S. Sassen (Seferagi}, 

2005.: 583), ali i kasnije prema sli~noj slici u Hrvatskoj (Seferagi}, 2005.: 

590). Ovo poslednje }e nam otkriti da valjda jo{ jedino sociolozi imaju otklon 

prema pri~i o “bezuslovnoj lepoti sopstvenog dvori{ta”. 


28 

Mi nismo iìveli, ne u sociolo{kom nego ba{ u prakseolo{kom smislu re~i, empirijska 

istraìvanja pomo}u kojih bi doprli do saznanja o tome kakva je urbana 

stvarnost ovde. Ona su nam potrebna da bismo mogli da odgovorimo na to da li 

je zbilja cela ta pri~a o svetskosti i globalnosti u urbanom kontekstu neobilazna, 

ili na to da li prvo treba da poradimo na istraìvanjima pomo}u kojih bismo prepoznali 

sopstvenu urbanu stvarnost. Tako bismo, verovatno, pre i bolje mogli da 

saznamo jesu li Zagreb, Beograd, Novi Sad, Ljubljana ili Split, na primer, na tragu 

re~ene svetskosti i globalnosti. Otkrivanje sopstvene stvarnosti trebala bi da bude 

prva na{a veza s procesima za koje se veruje da imaju globalna zna~enja. Tu dolazimo 

do sasvim razlo`nog problematizovanja “svetskog” i “globalnog” diskursa 

11 Edward Soja: “Six Discourses on the Postmetropolis”, u: G. Bridge and S. Watson (eds.): 

The Blackwell City Readers. Blackwell, Oxford, 2002: 188–196.


u regionalnom kontekstu. Naime, da li je mogu}e da se za posmatranje globalnog 

i umreènog sveta koristi samo jedna analiti~ka dioptrija? Sociologiji kao kriti~koj 

disciplini nikako nije strano posmatranje dru{tvenih fenomena u odre|enom kontekstualnom 

klju~u. Zapravo, jedino se tako dru{tvene pojave mogu i razumeti i 

objasniti. 

Kada se pitam {ta nedostaje tim velikim teorijama i zbog ~ega nas one ponekad 

vi{e zbunjuju nego {to otkrivaju, ~ini mi se da nazirem i mogu}i odgovor, a to je 

– nedostatak ozbiljnog kulturno-geneti~kog konteksta. Premda insistiram na tom 

kontekstu smatraju}i da je on pre svega sociolo{ki, svestan sam da u izvesnim 

okolnostima on moè da sklizne u neki paseizam, u nedelotvorno oboàvanje 

pro{losti. No, pre svega, èlim da kulturno-geneti~ki kontekst razumem kao plodotvornu 

sociolo{ku inspiraciju i va`nu sociolo{ku temu. Slede}e pitanje za koje 

procenjujem da ovom prilikom ima smisla glasi: da li je u sociolo{kom diskursu 

jedna zapadnocentri~na (i sve sna`nije izraèna amerikanizovana) sociologija koja 

je danas na delu, napravila dobru podlogu za kontekstualnu sociologiju bez 

koje nije mogu}e razumeti svet razli~itosti koji proìvljavamo? Gde se u celoj ovoj 

pri~i nalazi hrvatski urbani sistem, srpski urbani sistem, slovena~ki urbani sustem? 

Mogu li oni da daju pragmati~ne odgovore na te zapadnocentri~ne izazove, te da 

li bezuslovno prihvatanje plasiranih ideja automatski zna~i da je otvoren put u zapadna 

dru{tva, pa i u Evropu, ma {ta ona zna~ila? Verujem da je odgovor jasno 

odri~an. 

Pitanja za koja mi se ~ini da ovom prilikom otvaraju prostor za sociolo{ki diskurs, 

vezuju se za stanje nacionalnih urbanih sistema u ovom delu Evrope. Prvo, kakva 

je kompatibilnost razvijenog Zapada i doju~era{njeg politi~kog Istoka Evrope? 

Drugo, {ta predstavlja urbano, umreèno nasle|e Hrvatske, Srbije i Slovenije, na 

primer? Na koji na~in se to nasle|e sociolo{ki prepoznaje u globalizuju}im procesima? 

Kada pogledamo ono {to stiè kao podloga za sociolo{ki na~in promi{ljanja 

iz slike dru{tveno-prostornih odnosa u Sloveniji, Srbiji ili Hrvatskoj, neminovno 

se name}e pitanje da li je re~ o jednoj piramidalnoj mreì naselja i proizilaze}im 

dru{tvenim odnosima? Ako je to tako, da li je na delu hijerarhija u pozitivnom 

kontekstu ili je mo`da re~ o hijerahijskim odnosima koji predstavljaju balast u 

funkcionalnom, organizacionom i strukturalnom pogledu? Kako te sna`no izraène 

hijerarhijske mreè mogu da stvaraju strukturalne veze s evropskim urbanim 

sistemima? Koji je stepen njihove kompatibilnosti i predstavljaju li oni deo 

neke budu}e zajedni~ke evropske mreè? 

Kada je o Srbiji re~, nasle|ena urbana mreà i s njom proizilaze}a zna~enja odslikavaju 

dominaciju politi~kih nad ekonomskim faktorima: industrijski gradovi koji 

se gu{e u svojoj deindustrijalizaciji (Ni{, Bor, Kragujevac...) ili upravno-administrativni 

centri koji se gu{e u sopstvenoj centralizaciji i koncentraciji (Beograd, 

Novi Sad...), na primer. Visok stepen urbane primarnosti u Srbiji, pri ~emu u Beogradu 

rezidira gotovo ~etvrtina stanovni{tva zemlje, nema upori{ta koja bi govorila 

u prilog racionalne mreè naselja. Dok je senka koju na sve ostale gradove i 

naselja baca Beograd prevelika, dotle se manji, regionalni centri politi~ki opiru 


29


svom mestu u senci, i to ne samo glavnoga grada ve} i onih koji u nasle|enoj 

mreì imaju “ulogu” dominacije. Tako je u Vojvodini dosta rasprostranjeno mi- 

{ljenje da je administrativno-upravna uloga Novog Sada prevelika i nesrazmerna 

prirodnom razvoju funkcija koje bi mogli/trebali da imaju ostali gradovi u Pokrajini. 

Znaju}i da je sociolo{ki na~in promi{ljanja, u odnosu na hijerarhijske odnose 

u mreì naselja kod nas pokazao analiti~ku spremnost i razumevanje {ireg pa i 

globalnog konteksta (ali je ostao neprime}en i neprimenjen u planerskoj, urbanisti~koj 

pa i politi~koj praksi), postavljam pitanje koliko je takvoj njenoj dru{tvenoj 

poziciji doprinela sociologija sama. Drugim re~ima – kako otvoriti dru{tvene nauke, 

posebno sociologiju i omogu}iti joj komunikaciju s ostalim, kontaktnim i 

komplementarnim naukama? Ovde, svakako, imam na umu prvenstveno ono {to 

je uradio Imanuel Wallerstein kada je, u okviru “Gulbenkijanove komisije”, kolektivno 

ispisao i kao predsedavaju}i potpisao svojevrsni manifest Kako otvoriti dru- 

{tvene nauke. 12 


30 

I za kraj ove sesije nudim jedan mali primer koji bi trebalo da predstavlja prilog 

sociologiji konteksta. Naime, spremnost da pri~amo o potrebi uklju~ivanja na{ih 

urbanih sitema u evropske i {ire globalizacijske procese, i s tim u vezi, u procese 

transformacije naseljskih mreà, mora biti pra}ena saznanjima o tome kakvim socijalnim 

i prostornim supstratom in situ raspolaèmo. Na jednom sociolo{ki reprezentativnom 

uzorku u Vojvodini, i uz pomo} opse`nog sociolo{kog instrumenta, 

poku{ali smo da saznamo do koje su mere stanovnici spremni na promene. 

Na jedno od pitanja koje se odnosilo na preferencije stanovni{tva za stalnim 

mestom boravka, saznali smo da bi ~ak 43,9% njih izabralo mogu}nost da ode 

van zemlje. U takvim okolnostima mi vi{e ne moèmo da govorimo o prostornoj 

pokretljivosti stanovni{tva, koja bi eventualno predstavljala interesantnu varijablu 

za utv|ivanje izgradnje “modernog tipa” socio-prostornih odnosa i doprinosu uklju~ivanja 

u globalne procese u umreènom dru{tvu. Bi}e da je pre svega re~ o 

begu od dru{tva siroma{tva i nespremnosti da se u njemu kao takvom participira 

zarad nekog virtuelnog boljitka. I dalje, utvrdili smo da bi od onog stanovni{tva 

koje bi ostalo u Vojvodini, daleko najve}i broj njih èlelo da ima novosadske 

adrese, a da bi sasvim neznatan deo èleo da svoju budu}nost prona|e u Beogradu. 

S obzirom da je re~ o jednom zaista sveobuhvatnom istraìvanju s velikim 

brojem pitanja i stratifikovanim uzorkom, dobijeni rezultati pokazuju da, ukoliko 

je prostorna pokretljivost jedan od va`nih globalizacijskih podprocesa, tada u 

konkretnom prostoru sve pri~e o svetskim gradovima, teletopijskom i informati~kom 

dru{tvu i ostalim castellsijanskim fascinacijama, ostaju samo u sferi teorijskih 

domi{ljanja ili se kre}u u jednom zatvorenom krugu politi~ki poèljnog diskursa 

o globalnim ili evropskim temama. S tim u vezi, D. Seferagi} u svom radu 

vrlo dobro pokazuje tok stvari koje su bitne za na{ kontekst ali i ozbiljno sociolo{ko 

razumevanje konteksta, a to je – {ta zna~e pojmovi i procesi polarizacije i 

decentralizacije te koliko su oni duboko ukorenjeni u sistemu vrednosti konkret- 

12 Open the social sciences: Report of the Gulbenkian Commission on the Restructuring of 

the Social Science. Final Version, Bingemton, 1995.


nog dru{tva i konkretne prakse. Na tom fonu svakako se otvara prostor i za grupu 

slede}ih pitanja i odgovora (bez kojih nema razumevanja procesa svetskosti i 

globalnosti): {ta u svemu tome zna~e procesi tranzicije kroz koje prolaze na{a 

dru{tva? Sociolozima na ovim prostorima je svakako poznato da se sama tranzicija 

pre~esto koristi kao svojevrstan alibi za mnoga dru{tvena potonu}a, za dugotraju}e 

neuskla|enosti rasta i razvoja na nacionalnom, prostornom i socijalnom 

nivou, te za (ili protiv) priklju~enja evropskim trendovima. Mo} sociologije da odgovori 

na izazove trenutka u kome se prepli}u novo-stari izazovi, pre svega je u 

njenoj empirijskoj laboratoriji i, u metodolo{kom smislu govore}i, kori{}enju “tradicionalnih” 

aparata. Pri tome, va`no je nadvladati ~esto nametnuto ose}anje 

nau~ne inferiornosti kada se pomenu tradicionalni pristupi; u smislu sociolo{kog 

metoda tradicionalno nikako ne zna~i i lo{e. Drugim re~ima, potrebna su takozvana 

dijagonalna saznavanja o demografskim, prostorno-fizi~kim i funkcionalno-organizacionim 

tokovima u sopstvenoj sredini. Nedostatak empirijskih istra- 

ìvanja jeste mo`da i najslabija karika u poku{ajima da se “pobede” neznanja, ili 

ignorisanja o tome kakva je i kolika uloga recentne tranzicije u dru{tveno-prostornim 

procesima. Tek odgovaraju}a suma saznanja o nama samima moè da 

pospe{i razumevanje o procesima koji se odvijaju u Evropi i {ire, te da nas navede 

na odgovore o tome kako participirati u umreènom dru{tvu. Tada bismo mogli 

i da saznamo da li su postoje}i hijerarhijski odnosi u mreì naselja i na{im 

dru{tvima balast ili podsticaj razvoju. A da li }e Beograd ili Zagreb postati, i pod 

kojim uslovima, svetski gradovi, ~ini se da ne treba da optere}uje sociologiju. 

Milan @upan~i} 


e-mail: zupancic@idi.hr 

Seoska naseljska mreà: pogled na dno naseljske piramidalne 

hijerarhije 

Dosada smo ~uli mnogo toga o gradovima, njihovim odnosima, enormnoj ekspanziji 

gradova i urbanih regija u drugoj polovici pro{loga stolje}a. Iz svega {to 

smo ~uli jasno proizlazi da su gradovi, posebice metropole i svjetski gradovi, vrh 

urbane piramide. No {to je s dnom ili bazom piramidalne naseljske strukture? [to 

je s mno{tvom malih naselja, tisu}ama sela koja egzistiraju u seoskom prostoru te 

kakvo je njihovo mjesto u naseljskoj mreì suvremenog dru{tva? Tu se radi o jednom 

potisnutom i umnogome zaboravljenom svijetu: on je dandanas sveden na 

ne{to {to se smatra tradicionalnim, lokalnim i ukorijenjenim u pro{lom i pomalo 

i{~ezavaju}im svijetom. Suvremeno dru{tvo i civilizacija, na~in ìvota golemog 

broja ljudi, pa i ne samo onih koji ìve u gradovima, protje~e u znaku urbanih 


31


matrica, preokupacija i kulturnih stilova. Naselja kao osnovne jedinice prostorne 

organizacije bitno utje~u na sve va`nije dru{tvene procese i time aktivno pridonose 

strukturiranju, odràvanju, funkcioniranju ali i promjenama globalnog dru{tva. 

Naselja nisu samo nositelji funkcionalne organizacije dru{tva: ona su najo~itiji elementi 

kulturnog krajolika jedne zemlje, “izlog” i pokazatelj civilizacijskog napretka, 

a suvremena i velika urbana naselja àri{ta su preobrazbe {ireg prostora. Seoska 

naselja samo marginalno participiraju u takvim procesima. Seoska naseljska 

struktura u Hrvatskoj oblikovana je u duljem vremenskom razdoblju, pod utjecajem 

razli~itih prirodnih i povijesno uvjetovanih socioekonomskih ~imbenika i 

okolnosti. Ta naselja imaju dugu tradiciju ali, osim za malobrojne iznimke, nedostaju 

pouzdani povijesni podaci o njihovoj genezi i trajanju u vremenu. Za sedimentaciju 

naseljenosti u tradicionalnom dru{tvu i agrarnom razdoblju na{e povijesti 

vrijedi pravilo da se naselja osnivaju svugdje gdje postoje povoljni prirodni 

uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju i sto~arstvo, a to su ponajvi{e pogodno 

zemlji{te, {uma, voda. Blizina gradova i trgovi{ta, dostupnost prometne mreè i 

sve ono {to obiljeàva pogodnosti ìvljenja u suvremenim uvjetima – nekada je 

bilo od sekundarne va`nosti. To naro~ito vrijedi za razdoblje agrarnog i autarki~nog 

dru{tva u kojem selo prakti~ki egzistira kao autonoman i izoliran segment, 

koji nema potrebe za uklju~ivanjem u {ire dru{tvene mreè, trì{te, gradove ili 

globalno dru{tvo. 


32 

Seoska naseljska mreà u Hrvatskoj oblikovana je uglavnom prije po~etka industrijalizacije 

i modernizacije dru{tva. Prvi “moderan” statisti~ki popis iz 1857. registrira 

5.444 naselja; potkraj 19. stolje}a postoji 5.970 naselja, dok je sredinom 

pro{log stolje}a evidentirano oko 6.650 naselja. Gusto}a naseljenosti u tom je razdoblju 

pove}ana za otprilike dva puta: s 39 stanovnika na km 2 na 70 sredinom 

stolje}a, da bi narasla na 80 stanovnika na km 2 u 2001. Neke va`nije oznake 

po~etnog stanja naseljske mreè ostale su sve do danas. Hrvatska je naslijedila pa 

i zadràla disperznu naseljenost koja se ponajvi{e ogleda u velikom broju malenih 

i patuljastih naselja. I danas od pribli`no 6.500 naselja, vi{e od jedne tre}ine 

su malena seoska naselja s manje od 100 stanovnika, oko 30% naselja imaju od 

100 do 300 ìtelja, 23% sela je u veli~inskoj skupini 300 do 1.000 ìtelja, i pribli`no 

5% sela ima preko 1.000 stanovnika. Velike su i regionalne razlike: sjeverno 

Primorje i planinska Hrvatska, te neki dijelovi sredi{nje Hrvatske, imaju velik 

broj takvih patuljastih naselja, dok je u Slavoniji i Dalmaciji stanje povoljnije. U 

dvije najmanje veli~inske naseljske skupine (do 100 i od 100 do 300 stanovnika), 

kojih je preko dvije tre}ine u ukupnoj strukturi, ìvi svega 25% seoskog stanovni{tva, 

ili oko 10% ukupne hrvatske populacije. Dok je 1953. svega 15% spadalo 

u kategoriju najmanjih i u njima je ìvjelo 2% seoske populacije, pola stolje}a kasnije 

takvih je naselja 37% i u njima ìvi oko 6% seoske populacije. 

Snaàn ruralni egzodus u posljednjih {ezdesetak godina i masovno premje{tanje 

stanovni{tva u manji broj gradskih naselja i prosperitetnijih regija, uz sekularni 

trend smanjenja prirodnog prirasta koji se pretvorio u negativni prirodni prirast 

stanovni{tva u cijeloj Hrvatskoj, prouzro~io je goleme demografske poreme}aje u


ve}em dijelu ruralnog prostora, {to je dovelo do pogor{anja vitalne i obrazovne 

strukture seoskog stanovni{tva, kao i niza popratnih posljedica vezanih uz starenje, 

smanjenje poduzetni~kog i inovativnog potencijala ruralne Hrvatske. Ovdje }emo 

samo pridodati ~injenicu da (s obzirom da su demografski problemi i depopulacija 

sela poznati i analizirani u stru~noj literaturi) vi{e od 85% seoskih naselja gubi 

stanovni{tvo, od ~ega je gotovo 45% naselja izgubilo vi{e od 50% stanovni{tva u 

razdoblju 1953.–1991., i da je gotovo 10% sela zbog te depopulacije mo`da pred 

nestajanjem. 

U hijerarhijski i piramidalno organiziranoj naseljskoj mreì Hrvatske, na vrhu koje 

su najve}i gradovi i Zagreb kao dràvno sredi{te, seoska su naselja po funkcijama 

i va`nosti smje{tena vrlo nisko. Seoska su naselja zapravo baza ili dno piramide, 

ali “baza” koja nema prevelik utjecaj na ono {to se zbiva na vi{im razinama naseljske 

mreè. Seoska su naselja vrlo lo{e opremljena institucijama socijalne i objektima 

tehni~ke infrastrukture. Selima nedostaju elementarne slu`be i institucije, 

pa su upu}ena na kori{tenje njihovih usluga u ve}im lokalnim sredi{tima i gradovima. 

Va`nost gradova i ostalih naselja proizlazi iz nekih veli~insko – tehni~kih i 

ekonomskih imperativa. Svako mjesto ne moè posjedovati sve institucije i objekte 

koji su potrebni za primjerenu kvalitetu ìvota u suvremenim uvjetima, pa je 

normalno da su razli~ite funkcije stupnjevito poredane u naseljskoj mreì. Srednje 

ili vi{e funkcije koje su i razmjerno rje|e potrebne, distribuirane su tako da se 

nu`no pove}ava udaljenost od korisni~ke baze. Smatra se da je poèljno organiziranje 

funkcija u obliku piramide, gdje svaki vi{i rang sadràva i funkcije niìh 

rangova. Postoje odre|eni ekonomski razlozi (racionalnost) za lociranje odre- 

|enih djelatnosti i funkcija naselja u piramidalnoj postavi. Primjerice, primarna 

zdravstvena za{tita treba imati {to {iru rasprostanjenost {to omogu}uje lak{i i brì 

pristup korisnicima, dok su vi{e razine zdravstvene organizacije (domovi zdravlja, 

specijalisti~ke slu`be, bolnice, klini~ki centri ) nu`no rje|e raspore|ene, iako bi i 

one trebale osigurati {to lak{u dostupnost svima kojima takve usluge trebaju. 

Gradovi i ve}i centri imaju razvijene slu`be i institucije, pa su stoga i nositelji sredi{njih 

funkcija u radijusu njihove funkcionalne gravitacije, koja obuhva}a manji 

ili {iri prostor. Da bi usluge bile lak{e dostupne u okvirima pojedinih gradskih 

gravitacija potrebne su, pored ostalog, razvijene komunikacije, prometna mreà, 

kvalitetne prometne usluge, a svega toga nedostaje u mnogim seoskim regijama. 

U tom pogledu naro~ito su hendikepirane nerazvijene regije i na{ planinski prostor. 

(Osobno sam, prilikom jednog istraìvanja u Gorskom kotaru, poku{ao 

utvrditi funkcioniranje lokalnog prometa te ustanovio da iz Delnica, kao mikroregionalnog 

centra, postoji tek nekoliko dnevnih autobusnih veza za ve}inu manjih 

mjesta u toj regiji; one pokrivaju samo termine vezane uz po~etak i kraj radnog 

vremena zaposlenih i eventualno termine pogodne za {kolsku djecu). 

Istraìvanje infrastrukturne opremljenosti seoskih naselja, provedeno 2004. u sklopu 

{ireg projekta (rezultati su prikazani u Sociologiji sela 169/2005.), ukazuju na 

izrazito nisku opremljenost sela elementarnim institucijama i slu`bama. Pone{to je 

povoljnije stanje u pogledu komunalne opremljenosti sela (vodovod, zbrinjavanje 

sme}a, javna rasvjeta, stajali{ta javnog prometa). Seoska naselja su relativno do- 


33


bro opremljena neophodnim opskrbnim i nekim servisnim objektima (prodavaonice 

mje{ovite robe, automehani~arske radionice, frizerski saloni i neke druge 

obrtni~ke radionice). Izrazit je nedostatak zdravstvenih i obrazovnih ustanova, a 

o kulturnim institucijama da i ne govorimo. Sport (osim kakvoga nogometnog 

igrali{ta), zabava i drugi sadràji vezani uz slobodno vrijeme tako|er su nedostupni 

ve}ini seoskih ìtelja. Pritom smo za kvalitativnu ocjenu dostupnosti neke 

usluge koristili pokazatelj o tome postoji li neka institucija u op}inskom centru ili 

obli`njem gradu (ra~unaju}i pritom da su oni relativno “gusto” raspore|eni u prostoru), 

a kako je danas promjer seoskog kolektiviteta 10–30 kilometara, kako 

tvrdi H. Mendras, drìmo da se u tom okviru organizira ekonomski i socijalni 

ìvot sela, pa se i stanje opremljenosti i dostupnosti neke usluge moè ocijeniti 

povoljnim ako se moè ostvariti u tom gravitacijskom radijusu. Naàlost, stanje je 

nepovoljno u pogledu obrazovnih i kulturnih institucija, jer su i op}inski centri i 

manji gradovi deficitarni u tim sadràjima. 

Mjereno kvalitativnim stupnjevima opremljenosti, utvrdili smo da su vi{e funkcije 

u obrazovanju, kulturi i zdravstvenoj djelatnosti i danas privilegija ve}ih gradova i 

makroregionalnih centara, kao i glavnoga dràvnog sredi{ta. Donekle je stanje 

povoljnije u podru~ju zdravstva, jer smo ustanovili da i odre|en broj manjih gradova 

ima zadovoljavaju}u razinu zdravstvene slu`be. Nastojali smo pobliè osvijetliti 

i ulogu seoskih op}inskih sredi{ta. Te nove institucije lokalne samouprave 

(u Hrvatskoj danas postoji 426 seoskih op}ina) mogu posluìti kao va`na stepenica 

u organizaciji i dostupnosti vi{e razine uslu`nih djelatnosti neposrednoj seoskoj 

okolici. Pokazalo se da se ta naselja izdvajaju po opremljenosti socijalnom i 

tehni~kom infratrukturom od drugih seoskih naselja. Op}inska sredi{ta i manji 

gradovi imaju prodavaonice, osnovne {kole, neke srednje {kole, ambulante i ljekarne, 

po{te, sportske terene i druge ustanove i slu`be potrebne seoskom stanovni{tvu. 


Dakle, na{i nalazi potvr|uju dosada{nje spoznaje od kojih polazi i praksa prostornog 

planiranja – da u Hrvatskoj postoji 650 do 700 sredi{njih naselja. Ako od 

toga broja oduzmemo 150-ak gradova, ostatak ~ine ve}a i razvijenija seoska sredi{ta. 

Ona su i oslonac poèljnijoj urbanoj dekoncentraciji i oslonac disperzivnijem 

tipu organizacije prostora i naseljenosti. Vjerojatno je to jedina mogu}nost da 

se korigiraju nepovoljni efekti postojanja malih i patuljastih naselja, kod kojih je 

te{ko posti}i vi{i stupanj infrastrukturne opremljenosti. To zna~i da treba osna- 

ìvati mreù manjih seoskih gradi}a i seoskih sredi{ta sposobnih da postanu okosnicom 

ruralne naseljske mreè kakva je potrebna suvremenom selu. 

34


Mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac 


e-mail: svircic@idi.hr 

Zagreb kao mreà naselja 

Lijepi pozdrav svima prisutnima. S obzirom da je ve} dosta toga re~eno u uvodnim 

izlaganjima o zajedni~kom projektu Instituta za dru{tvena istraìvanja Sociolo{ki 

aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije, nastojat }u ne ponavljati ve} 

re~eno. Izlaganje }e se temeljiti na mojemu magistarskom radu pod nazivom Sociolo{ki 

aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji koji je tematski i istraìva~ki 

bio vezan uz spomenuti projekt. Istraìvanjem je obuhva}ena mreà naselja cijele 

Hrvatske, a u sklopu magistarskog rada istraèna je najve}a regija u cjelokupnoj 

mreì naselja – tj. zagreba~ka regija. Upravo o njoj }u ukratko izloìti dobivene 

rezultate istraìvanja. 

Mreà naselja kao predmet istraìvanja prou~avala se kroz prizmu sociologije prostora, 

sela i grada, a u kontekstu procesa urbanizacije sve od socijalisti~koga do 

dana{njega tranzicijskog modela. Institut za dru{tvena istraìvanja tako|er ima 

bogatu tradiciju u istraìvanjima urbano–ruralne problematike u nas pa tako i u 

istraìvanjima mreè naselja. Razvoj gradova i {irenje urbanizacije prema ruralnim 

sredinama i naseljima, stvara potrebu istraìvanja ne samo gradova nego i gradova 

– okolica ili gradskih i urbanih regija {to se odnosi na sve {ire podru~je. 

Jo{ je prije 2. svjetskog rata u sociolo{koj tradiciji postojao interes za istraìvanjem 

me|uodnosa prostora i ~ovjeka (fizi~kog i socijalnog), {to je ~ika{ka {kola i 

R. Park, kao njezin najva`niji predstavnik, imala za okosnicu svojih brojnih 

istraìvanja. Nakon rata dolazi do razvoja neomarksisti~kog pristupa urbanim problemima 

u 60-im i 70-im godinama. Pritom H. Lefebvre, M. Castells, E. Soja, D. 

Harvey svojim tuma~enjima pojma “svakodnevnog ìvota” ili svakodnevice, kritiziraju 

potro{a~ko i kapitalisti~ko dru{tvo jer negativno utje~u na svakodnevni 

ìvot ljudi. Neki od najutjecajnijih suvremenih teoreti~ara u zadnjim desetlje}ima 

– L. Mumford, M. Castells, E. Soja, S. Sassen, N. Brenner, J. Allen, D. Massey, S. Pile 

– s razli~itih aspekata problematiziraju dana{nji ìvot u gradu i sve one posljedice 

{to ih sa sobom nosi. Od na{ih suvremenih autora spomenut }u i izdvojiti 

samo neke koji su nesumnjivo doprinijeli istraìvanju urbano–ruralne tematike: I. 

Cifri}, O. âldarovi}, V. Lay, A. Marinovi}-Uzelac, I. Rogi}, D. Seferagi}, M. [tambuk, 

M. Vresk. 

Iz svih se teorija ukratko moè zaklju~iti da je razdoblje modernog metropolisa 

“zavr{eno” i da je nastupila ili }e nastupiti nova urbana forma – forma postmetropolisa 

i umreènosti prostora. Suvremeni megagrad podràva novu urbanu dinamiku 

unutar globaliziraju}eg svijeta, tzv. policentri~nu ekspanziju megalopolisa, 

koja se temelji na jednakoj vrijednosti svih naselja u sustavu mreè naselja. Taj je 


35


zahtjev uglavnom na~elan, jer u realnim uvjetima postoji i funkcionira naj~e{}e 

hijerarhijska ili piramidalna prostorna struktura s nejednakim poloàjem naselja 

u njoj. Ve}ina svjetskih metropola ima centraliziraju}i i hijerarhiziraju}i prostorni 

sustav s jednim najve}im i najva`nijim centrom. I Hrvatska ima takav sustav prostorne 

dinamike, a Zagreb ima centralno mjesto u njemu. Sustav naselja u kojem 

postoje funkcionalne, socijalne i druge veze me|u naseljima ~ini mreù naselja a 

primjer mu je Zagreb kao funkcionalna mreà naselja ili urbana regija, sa Zagrebom 

kao mati~nim gradom u tom sustavu. Ostali gradovi u tom sustavu su gradovi 

sateliti i dodatna su urbana ~vori{ta unutar mreè. Ostala naselja – op}inski 

centri i seoska naselja – ostala su manja ~vori{ta u mreì. Izme|u ve}ine naselja u 

mreì dolazi do me|usobnih gravitacija i migracija, odnosno postoje svakodnevni 

i povremeni procesi koji ih obiljeàvaju, a me|u ostalim to su i procesi suburbanizacije, 

metropolitanizacije, migracija, reurbanizacije, decentralizacije, a tipi~ni 

su za ovaj tip urbanih struktura. 

Predmet istraìvanja spomenutog rada jest zagreba~ka mreà naselja u kontekstu 

kvalitete ìvota i opremljenosti naselja i ku}anstava. Osnovna je hipoteza da 

opremljenost naselja, kao mjesta ìvota, utje~e na kvalitetu ìvota stanovnika unutar 

ispitivane mreè naselja. Kvalitetu ìvota ~ini zadovoljstvo osnovnim ili objektivnim 

ljudskim potrebama, ali i razvijenim ili subjektivnim potrebama. Od {est 

pokazatelja ili indikatora socijalnog blagostanja kori{tenima u dosada{njim institutskim 

istraìvanjima (u realizaciji grupe autora), nastala je nova podjela od {est 

indikatora prilago|enih ovom istraìvanju zagreba~ke mreè naselja. Kori{tena su 

dva mjerna instrumenta ili upitnika: anketni upitnik za pojedince i doma}instvo 

te upitnik za naselja. Elementi kvalitete ìvota prema osnovnoj podjeli su: stanovanje, 

prehrana, uvjeti rada, obrazovanje, zdravlje, odmor i rekreacija (slobodno 

vrijeme). U radu su analizirani neki od njih, a i neki novi su dodani: migracije i 

promet te zadovoljstvo odre|enim uvjetima ìvota. 


36 

Jedan od ispitivanih elemenata i indikatora kvalitete ìvota jest stanovanje, a mjeri 

se tipom vlasni{tva stana (privatni ili dràvni); veli~inom stana/ku}e u m²; brojem 

soba u stanu/ku}i i tehni~kom opremljeno{}u stana; potom zadovoljstvom 

uvjetima stanovanja – opskrbljeno{}u okolice, lokacijom, susjedstvom i dr. Zanimanje 

i radni status mjereni su sada{njim ili posljednjim radnim mjestom ispitanika 

prema mjestu stanovanja; prosje~nim mjese~nim prihodima u ku}anstvu i tipom 

zanimanja ispitanika. Obrazovanje se mjeri indikatorima {kolske spreme 

ispitanika, prema klasifikaciji naselja u zagreba~koj regiji i prema trenutnoj zaposlenosti. 

Migracije i promet mjere se potrebom za putovanjem i migriranjem stanovnika, 

u~estalo{}u migriranja stanovnika u drugo naselje izvan mjesta boravka, 

te zadovoljstvom prometnom povezano{}u s naseljima u mreì. 

Neki od elemenata opremljenosti naselja i ku}anstava su opremljenost naselja ili 

opremljenost neposredne okoline ìvljenja (susjedstva), koji nam govore o postojanju 

ili nepostojanju institucija i sadràja: uprave i samouprave, pravosu|a, 

(ne)dràvnih slu`bi, kulture, sporta, prometa, zabave, {kola, vrti}a, bolnica, sportsko-rekreacijskih 

centara, trgovina, javnog prijevoza, kina, a ~ine tzv. institucio-


nalnu i infrastrukturnu opremljenost naselja. Opremljenost ku}anstava tzv. tehni~kom 

opremljeno{}u mjeri se kroz primarnu i sekundarnu razinu opremljenosti 

ku}anstava. Primarnu opremljenost ~ine: elektrifikacija, priklju~ak na vodovod 

i kanalizaciju, fiksni telefon, kupaonica, centralno i eta`no grijanje, priklju~ak 

na plinsku mreù. Sekundarnu opremljenost ~ine instalacije i ure|aji u ku}anstvu 

iznad razine osnovnog minimuma, a sluè za podizanje kvalitete ìvota na vi{u 

razinu. 

Grad Zagreb bez Zagreba~ke ùpanije, prema zadnjem popisu stanovni{tva 2001. 

godini imao je 779.145 stanovnika, a 1991. je imao 777.826 stanovnika. U 1991. 

godini u Zagreba~koj ùpaniji ìvjelo je 283.298 stanovnika, a 2001. godine 

309.696, {to ukazuje na porast od 26.398, {to je pozitivan migracijski saldo. Ve}i 

porast broja stanovnika zabiljeìla je @upanija u odnosu na Grad, a razlozi su u 

procesima suburbanizacije, satelizacije i dekoncentracije stanovnika i urbanog 

prostora. Velika metropolitanska podru~ja i mre`ne strukture oko njih nemaju 

strogo karakteristi~an oblik ve} ih ponajvi{e karakterizira neprestana ekspanzija u 

odre|eni prostor, ~emu je primjer upravo zagreba~ka mreà naselja. Srastanje pojedinih 

naselja (gradova i sela) dovelo je do {irenja toga podru~ja ~ak i u 

za{ti}ene prirodne rezervate (Medvednica, Sljeme). Pritom su brojni primjeri neplanske 

i stihijske gradnje u sklopu cijele regije, a k tome i malverzacija oko privatne 

stambene gradnje i kupnje stanova. U Zagrebu je prisutna stalna potra`nja 

za stanovima, koja je dijelom izmakla kontroli jer se gradi brzo i nekvalitetno i 

~esto bez popratnih sadràja kao {to su parkirna mjesta, pravo na svjetlost, pravo 

na park i sl., {to sve ~ini cjelinu stambene kvalitete ìvota u gradskim prostorima. 

Zbog profita privatnih investitora i najmanji slobodni prostor postaje gra|evinskom 

povr{inom nau{trb ostalih potreba stanovnika. To je samo jedan od brojnih 

hrvatskih primjera u tranzicijskom gospodarenju, a izvan je kontrole dràvne 

politike i mo}i. Ve}i broj stanovnika pretpostavka je ve}oj mobilnosti na 

ukupnom podru~ju. Dva su osnovna oblika prostorne mobilnosti – preseljavanje 

stanovni{tva iz jednog mjesta u drugo, te svakodnevne migracije zaposlenih. 

Novost je pojava mobilnosti u smjeru grad – okolica koja nudi vi{e nego prije te 

postaje mjestom rada mnogim stanovnicima iz grada, u tzv. poslovno-stambenim 

zonama. 

Iz ukupnog uzorka za Hrvatsku, za potrebe istraìvanja zagreba~ke mreè naselja 

izveden je uzorak za zagreba~ku regiju, u kojem je od ukupnog broja naselja 

uvr{teno 19 naselja razli~itog tipa, uklju~uju}i i grad Zagreb, s veli~inom od 555 

ispitanika. Stvorena je i posebna klasifikacija zagreba~ke regije a prema njezinu 

stvarnom teritorijalnom ustroju. Ona sadrì podjelu na 4 tipa naselja: grad Zagreb, 

gradska naselja, op}inski centri, seoska naselja. U uzorku od 555 ispitanika grad 

Zagreb ima 381 ispitanika; u gradska naselja uklju~ili smo {est od osam gradova u 

sastavu Zagreba~ke ùpanije: Dugo Selo, Jastrebarsko, Samobor, Sveti Ivan Zelina, 

Velika Gorica, Zapre{i} – s 46 ispitanika; op}inske centre – iz triju op}ina – 

Brckovljani, Kravarsko i Donja Pu{}a –s47ispitanika; seoska naselja – devet sela 

u sastavu Zagreba~ke ùpanije: Hudi Bitek, Leprovica, Petrovina, Cerje Samoborsko, 

Otru{evec, Luàn, [alovec, Bu{evec, Gornji Ladu~ –s81ispitanikom. 


37


1. Rezultati istraìvanja prema opremljenosti ku}anstava i naselja u 

zagreba~koj regiji 

Za potrebe ovoga rada izra~unata su tri tipa indeksa: 1. indeks primarne tehni~ke 

opremljenosti u zagreba~koj regiji; 2. indeks sekundarne tehni~ke opremljenosti; 

3. indeks tehni~ke opremljenosti susjedstva ili kvarta, i to prema trima vrijednosnim 

razinama opremljenosti – lo{oj, srednjoj i dobroj. Indeksima su pridodani 

odre|eni vrijednosni bodovi iz kojih su, prema ukupnom rezultatu bodovanja pojedinih 

varijabli, sa~injeni kona~ni indeksi (u %). Tako dobiveni podaci ukr{tali 

su se s navedenom klasifikacijom naselja u zagreba~koj regiji, ~ime se dobio uvid 

u trenutno stanje opremljenosti u razli~itim tipovima naselja u mreì. 

Prema dobivenom indeksu primarne tehni~ke opremljenosti u regiji ukupno lo{u 

opremljenost ima 17,5% naselja, srednje dobru opremljenost ima 12,4% naselja, a 

dobru opremljenost ima 70,1% naselja. Najbolja situacija je u gradskim naseljima 

u kojima 80,4% ku}anstava ima dobru razinu opremljenosti, te u Zagrebu u kojem 

njih 75,3% ima dobru razinu. Najlo{ija je situacija u seoskim naseljima u kojima 

gotovo podjednako iznosi dobra (46,9%) i lo{a razina (48,1%) opremljenosti 

ku}anstava. 

Prema indeksu sekundarne opremljenosti ku}anstava slijedi da su ku}anstva 

uglavnom dobro opremljena osnovnim ku}anskim i tehni~kim pomagalima, poput 

perilice rublja i zamrziva~a (iznad 90% u svim tipovima naselja), a ne{to slabije 

su ku}anstva opremljena sredstvima vi{ega ranga – perilicom posu|a, priklju~kom 

na internet, osobnim ra~unalom (PC) i sl. Osnovna razina sekundarne 

opremljenosti ispunjena je u svim tipovima naselja u regiji, dok u uvjetima iste – 

ali vi{eg ranga – bolju situaciju ipak imaju gradovi i gradska naselja. Gradovi-sateliti 

u zagreba~koj regiji po op}im se obilje`jima mogu uspore|ivati s gradom 

Zagrebom jer pove}ana mobilnost njihova stanovni{tva dovodi do sve ve}e urbane 

kvalitete i standarda ìvota. 


38 

Lo{u razinu sekundarne opremljenosti ima 50,8% naselja, odnosno polovina naselja 

u regiji; srednju razinu ima 32,4% naselja, a samo 16,8% naselja ima dobru 

razinu opremljenosti. Vidljivo je da se sekundarna razina moè jo{ pobolj{avati u 

korist ve}ine stanovnika regije te da jo{ nije sasvim zadovoljavaju}a. U gradu Zagrebu 

dobru razinu ima 19,2% ku}anstava a u gradskim naseljima 15,2% ku}anstava, 

dok u seoskim naseljima tu razinu ima samo 7,4% ku}anstava. Op}inski 

centri ne zaostaju puno za gradskim naseljima – 14,9% ku}anstava je na dobroj 

razini sekundarne opremljenosti. 

Pokazalo se da se ~esto pojavljuju bolji podaci za gradove-satelite od onih za 

grad Zagreb. I za seoska naselja ponekad su podaci bolji nego za op}inske centre. 

Gradovi- sateliti u zagreba~koj regiji ~esto imaju bolju opremljenost ili bolju 

upotrebnu vrijednost od grada Zagreba. Razlozi su u strukturnoj slici Zagreba i 

op}inskih centara, jer vjerojatno imaju vi{e siroma{nijeg stanovni{tva od ostalih 

naselja, a time vi{e i onih s nerije{enim ìvotnim uvjetima (npr. stanom). Razlog


je i u postoje}em teritorijalnom ustrojstvu zemlje prema kojem se pojedina naselja 

progla{avaju op}inskim i gradskim centrima a da za to nemaju potrebne uvjete ili 

imaju samo minimum istih, pa su institucionalna potra`nja i ponuda nekompatibilne. 

Takva naselja stoga mogu pokazati slabiju opremljenost od o~ekivane. 

Prema podacima o opremljenosti neposredne okoline ìvljenja ili susjedstva/kvarta 

u naseljima zagreba~ke regije spomenuto je da ona podrazumijeva razne usluge i 

servise u mjestu stanovanja koji su dostupni na udaljenosti od najvi{e 15 minuta 

hoda. Elementi ove opremljenosti su: stanica javnog prijevoza, trgovina mje{ovitom 

robom, specijalizirane trgovine, ambulanta, stomatolo{ka ordinacija, veterinarska 

stanica, po{ta, ljekarna, dje~ji vrti}, osnovna {kola i crkva. Prema indeksu 

opremljenosti neposredne okoline ìvljenja lo{u razinu opremljenosti ima 13,7% 

naselja, srednju razinu ima 17,1%, a najve}i broj naselja u zagreba~koj regiji ipak 

ima dobru razinu opremljenosti (69,2%). To zna~i da su susjedstva ili kvartovi u 

naseljima u zagreba~koj regiji ve}im dijelom dobro opremljeni i mogu zadovoljiti 

potrebe ve}ine svojih stanovnika. To se, me|utim, ne odnosi na stanovnike seoskih 

naselja u kojima samo 1,2% smatra da ima dobru razinu opremljenosti neposredne 

okoline ili svog naselja, {to je iznimno lo{a opremljenost. U gradskim naseljima 

dobru razinu opremljenosti ima 97,8%, a u Zagrebu ima je 85,04% susjedstava 

ili kvartova, {to govori o znatno boljoj opremljenosti gradskih naspram seoskih 

naselja, iz kojih se zato naj~e{}e i iseljava. Prema ovom pokazatelju, seoska 

naselja i op}inski centri imaju lo{u razinu opremljenosti svoje neposredne okoline 

pa se iz njih svakodnevno migrira prema ve}im naseljima – gradovima u regiji, 

da bi se zadovoljile neke egzistencijalne ili ostale potrebe stanovnika. 

2. Zaklju~ak 

Zagreba~ka mreà naselja, iako najve}im dijelom ima hijerarhijsku strukturu, ima 

i radijalnu strukturu u kojoj podjednako dolaze do izraàja i ostala sredi{ta. To 

zna~i da neovisno o najve}em sredi{tu, Zagrebu, i ostala naselja ovise i gravitiraju 

jedan prema drugima, stvaraju}i dodatna ~vori{ta ili àri{ta urbaniteta u mreì. Od 

ispitivanih gradova-satelita u zagreba~koj mreì naselja – Velike Gorice, Zapre- 

{i}a, Samobora, Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela i Jastrebarskog – najve}i utjecaj 

imaju najve}i od njih – Velika Gorica, Zapre{i} i Samobor. Ostala tri grada imaju 

slabiji utjecaj u cijeloj mreì, te dovoljno prisutan samo u neposrednoj okolici. 

Me|utim, va`na ~injenica jest da se staro i doma}e stanovni{tvo u njima zadràva 

te da nema potrebu za trajnim iseljavanjem. Iz svega navedenoga moè se zaklju~iti 

da je stanje u zagreba~koj regiji – promatrano kroz istraìvane aspekte 

opremljenosti naselja i kvalitete ìvota – zadovoljavaju}e i na relativno je dobroj 

razini. Time je potvr|ena i osnovna hipoteza, tj. da mjesto naselja uvelike odre- 

|uje kvalitetu ìvota. 

Primarna opremljenost ku}anstava i naselja zadovoljila je i pokazala postojanje 

minimuma egzistencijalnog standarda za ve}inu stanovnika u svim tipovima naselja 

u zagreba~koj regiji. Sekundarna opremljenost ku}anstava i naselja bolja 


39


je u gradskim naseljima i gradu Zagrebu a slabija u op}inskim centrima i u seoskim 

naseljima, ali se moè pobolj{avati. Unutar klasifikacije naselja u zagreba~koj 

regiji najve}a razlika postoji izme|u gradskih i seoskih naselja, te izme|u 

grada Zagreba i seoskih naselja. Ukupno gledaju}i, zagreba~ka regija ima dobru 

kvalitetu ìvota analiziranih elemenata za ve}inu svojih stanovnika, iako postoje 

i primjeri iznimno lo{e opremljenosti nekih seoskih naselja koja zaostaju za 

ostalim naseljima. Ta ~esto depopularizirana seoska naselja u kojima nema gotovo 

nikakvih uvjeta za dobar ìvot, napu{taju se a u njima ostaje samo ostarjelo 

stanovni{tvo. Nasuprot njima, neka decentralizirana okolna podru~ja postaju 

nositelji sve ve}eg broja urbanih funkcija, ~ime pridonose rastere}enju glavnog 

ili mati~nog grada – Zagreba. Ta gradska naselja (gradovi-sateliti) ~esto imaju 

bolju razinu primarne i sekundarne opremljenosti od Zagreba. Moè se primijetiti 

da ima i primjera smanjenja razlika u tehni~kom standardu i razini opremljenosti 

ku}anstava na selu i u gradu. Do toga je doveo aktualan trend ìvljenja u 

suburbanim i ruralnim prostorima kojeg prati visoka razina opremljenosti ku- 

}anstava i naselja, i koji je na na{im prostorima prisutan unazad dva desetlje}a, 

dok je u razvijenim zapadnim zemljama zapo~eo jo{ 70-ih godina 20. stolje}a i 

u razli~itim varijantama traje i danas. Zagreba~ka regija kao mreà naselja prostor 

je na kojem postoje i dobri i lo{i primjeri kvalitete ìvota i opremljenosti 

naselja, {to nam govori da se mnogo toga moè pobolj{ati, ali da ima i vrijednoga 

{to valja sa~uvati za budu}nost. 

Dr. sc. Marjan Ho~evar 

Fakulteta za dru`bene vede u Ljubljani, Centar za prostorno sociologijo, Ljubljana, 

Slovenija 

e-mail: marjan.ho~evar@fdv.uni-lj.si 


40 

Pred svojim nastopom sem zelo vznemirjen, ker se po petnajstih letih prvi~ 

soo~am s kolegi iz nekdanje skupne dràve. Slaba ali nikakr{na komunikacija 

med nami kaè na iracionalnost “nepovezanosti” in na zunanje (o~itno politi~ne) 

vplive profesionalne dezintegracije. Mo`da }e po~eti neko novo umreìvanje izme|u 

Ljubljane, Novog Sada, Beograda i jo{ nekih gradova, oko sociologije prostora 

ili malo {ire. Ja pretpostavljam da }emo ja i kolega Zdravko Mlinar mo`da 

imati sli~nosti u izlaganjima jer se puno toga {to sam radio temelji na njegovim 

konceptualnim osnovama, ali ja mislim da sam i sam do sada ne{to razvijao i na 

konceptualnom planu, pa }u biti kratak jer pretpostavljam da ste svi pro~itali ove 

~lanke {to su bili objavljeni u Sociologiji sela. Tako da }u ja pojasniti samo ono 

{to tamo nisam dobro postavio, samo neke dimenzije umreàvanja i hijerarhije, ili 

nekog makrokoncepta tog razmerja. 

Predhodni razpravljalci so s svojimi diskusijami nakazali probleme medsebojne 

povezanosti krajev in prelagali resni~no zanimive potencialne mehanizme za uresni~evanje 

povezanosti, ki bi sledila sodobnim trendom v razvoju dru`b. Pokaza-


lo se je tudi, da ima “tranzicijska” dru`beno-prostorska preobrazba v Srbiji in ^rni 

Gori, na Hrva{kem in v Sloveniji nekaj skupnih to~k, {e ve~ pa je specifi~nosti. V 

svoji razpravi o prostorski (teritorialni) integraciji v razmerah pove~evanja mobilnosti, 

odpiranja, razvoja sodobnih tehnologij in telekomunikacij, globalizacije 

ipd., bom vseno sku{al podati splo{nej{i idealnotipski okvir sociolo{kega razumevanja 

omre`nega povezovanja. Prepri~an sem, da omre`no povezovanje lahko 

obravnavamo kot relativno univerzalni trend v razvoju dru`benih razmerij. Pri 

tem je seveda potrebno upo{tevati, da ima vsaka oblika integracije protiute` v nasprotni 

smeri – v samostojnosti, osamosvajanju oz. avtonomizaciji. 

ê problema ne obravnavamo dialekti~no, tvegamo nepopolna in celo napa~na 

sklepanja. Razpad Jugoslavije je najbolj{i primer mehani~ne integracije in nato 

postopne usodne (in v ve~ pogledih tragi~ne) dezintegracije zaradi neuravnoteènosti 

z mehanizmi osamosvajanja. Podobno je na vseh ravneh dru`beno-prostorske 

organiziranosti. V princip sodobnega omre`nega povezovanja pa 

so implicitno vgrajujeni dinami~ni mehanizmi vzajemnosti osamosvajanja in povezovanja. 

Opredelitev tak{nega povezovanja je naslednja: Z mreènjem (networking) 

pojasnjujem temeljno integrativno razse`nost v dolgoro~ni prostorski 

in tehnolo{ki preobrazbi dru`b – v raz{irjanju dostopnosti in zmanj{evanju teritorialne 

ekskluzivnosti – v krepitvi vloge akterjev nasproti dru`beno-teritorialnim 

strukturam. 

Ta dinamika pravzaprav nakazuje, da klasi~ni hierarhi~ni (vertikalni) princip prostorske 

integracije, in sicer na razli~nih ravneh, ni ve~ primeren ali vsaj ni zadosten. 

Zmanj{evanje pomena in{titucij nacionalne dràve, odpiranje meja, osamosvajanje 

akterjev itd., dolgoro~no neizogibno spreminja tudi optiko prostorskih 

struktur. Povezave krajev ni nujno obravnavati samo na osnovi fizi~ne bliìne 

(kontigvitete), temve~ na osnovi interesne bliìne, ki ni nujno medsebojno kompatibilna. 

Na novo se odpirajo vpra{anja lokalnosti, regionalizacije, ~ezmejnosti, 

perifernosti ipd., ki so v preteklosti temeljile na samoumevnem principu bliìne, 

velikostnih razredov, kriti~ne mase itd. (npr. Cristallerjev koncept centralnih krajev). 

Finski kolega Antikaisen npr. navaja ugotovitve po ve~letni raziskavi Baltskega 

obmo~ja: “V skladu s Christallersko interpretacijo je perifernost opredeljena 

s fizi~no distanco centra v odnosu do periferije, sedaj pa se je potrebno zavedati, 

da je (ne)perifernost opredeljena bolj z dostopom do omreìj. V tak{ni situaciji je 

mesto (njihovi akterji) zelo odvisno od njihove u~e~e se in spoznavne kompetentnosti, 

da tak{na situacija obstaja. Sprememba v omre`no logiko razmi{ljanja mora 

biti najprej s strani akterjev prepoznana kot smiselna in koristna v smislu intencionalnih 

ciljev, ki jih ti akterji zasledujejo in nato v lokalno specifi~nem kontekstu 

privzeta kot strate{ko na~elo povezovanja.” Ali kot ugotavlja Mlinar: “Vedno 

ve~ je neteritorialnih akterjev, katerih delovanje je mogo~e razumeti v okviru sistemov, 

ki niso (predvsem) prostorsko dolo~eni”. [e bolj neposreden je Snickars, 

ki navaja: “Poselitveni sistemi so v perifernih in/ali ruralnih regijah tradicionalno 

zasnovani po na~elu centrov in periferij. Materialne surovine se iz ruralnih obmo~ij 

procesirajo v lokalne centre in nato izvaàjo. Vendar pa ta model izgublja 

tako intelektualno kot tudi ekonomsko osnovo. Centri v redko poseljenih perife- 


41


rijah lahko delujejo kot vozli{~a globalne ekonomije, zato perifernost ni ve~ povezana 

s kontinuiranim prostorom ter na~elom centralnih ali zalednih vzorcev. 

Povezave so, glede na potrebe akterjev, lahko doseène do katerekoli destinacije. 

V tem primeru je potrebno le zagotavljati, ustvarjati, upravljati in vzdrèvati pozicijo 

vozli{~nosti.” 

Na spremenjeno optiko kaèjo ne le teoretska predvidevanja, temve~ {tevilni è 

preu~eni primeri v Evropi (npr. na Finskem, v Italiji, Nem~iji, Nizozemski, Franciji), 

kjer poleg omenjenega Antikaisna, tudi drugi raziskovalci ugotavljajo spremenjeno 

povezovalno-osamosvojitveno dinamiko. Kot preliminarni model omre`nega 

povezovanja je mogo~e novej{e integracijske trende sumirati takole (glej 

spodnji prikaz): 

Tipi povezav 

Prostorske 

in dru`bene 

manifestacije 

Centralnost/perifernost 

Dominacija/odvisnost 

Teritorialne povezave 

“Koncept centralnih prostorov” 

Koncentracija 

(centripetalnost) 

Enosmerna gravitacija 

(monopolna dostopnost) 

Omre`ne povezave 

“Koncept mreènja” 

Difuznost 

(centrifugalnost) 

Difuzna lokalizacija 

(ekvipotencialna dostopnost) 

ê bi èlel narediti kondenzacijo medsebojno odvisnih dolgoro~nih prostorskih 

procesov preobrazbe sodobnih dru`b, ki po mojem prepri~anju neizogibno vodijo 

v sociolo{ko pojasnjevanje “omre`ne dru`be”, bi izpostavil naslednjih pet. 


• Deteritorializacija / Prostorski sistemi postajajo z vidika dru`beno-prostorske 

organiziranosti vedno bolj odprti, medsebojno dostopni, fleksibilni in adaptabilni 

(“open structured”). 

• Restrukturacija / Integracijski in diferenciacijski mehanizmi subnacionalnih 

prostorskih sistemov so bolj podvrèni supranacionalnim procesom. Spreminja 

se razmerje struktura/delovanje akterjev. 

• Dehierarhizacija / S pove~evanjem oz. komplementarnostjo fizi~ne in virtualne 

dostopnosti akterjev se splo{~ajo ali vsaj prekrivajo ravni teritorialnih organiziranosti 

(sublokalne, lokalne, regionalne, ipd.). 

• Mreènje / Mreènje je na~in strukturacije in hkrati delovanja fizi~nih ter virtualnih 

tokov. Delovanje akterjev je “prevedeno” na raven sistemskih razmerij/povezav 

med sistemi, v katerih so locirani akterji na razli~ne na~ine in z 

razli~nimi trajanji. 

• Glokalizacija / Medsebojno prepletanje procesov deteritorializacije, restrukturacije, 

dehierarhizacije in mreènja. Pomeni supranacionalno (globalno) cirkulacijo 

partikularnih lokalnosti in lokalizacijo univerzalnosti. 

V spodnji tabeli pa prikazujem idelnotipske razlike med tradicionalno (staro) in 

omre`no (novej{o in potencialno) organiziranostjo sodobnih dru`b. 

42


OBMO^NA ORGANIZIRANOST 

Meje 

Kompaktnost, kontigviteta 

Teritorialna zaprtost, nevme{avanje 

Poudarek na teritorialnih “enotah” 

Kumulativnost povezav 

Stalnost, trajnost, rigidnost, omejena prehodnost 

Frontalna teritorialna izklju~nost (ekskluzivnost) 

Bliìna, vezi vezane na lokacijo 

pdefaultCenter in periferija (centralnost) 

Teritorialna ekspanzivnost 

Fizi~na prisotnost, posedovanje 

OMRE@NA ORGANIZIRANOST 

Povezave 

Disperzija akterjev 

Teritorialna odprtost (ateritorialnost) 

Poudarek na akterjih 

Selektivnost povezav 

Ob~asnost, za~asnost, fleksibilnost, prehodnost 

Kriì{~nost, preseganje izklju~nosti (inkluzivnost) 

Neob~utljivost na distanco, vezi vezane na akterje 

Vozli{~a, decentralizirano povezovanje (nodalnost) 

Preèmanje, interpenetracija 

Dostopnost 

6 Dihotomija doma~e/tuje Deteritorializacija doma~ega/tujega 

Teritorialna reprezentacija 

Teritorialna hierarhija 

Mikro/makro neskladnost 

Neposredna participacija 

Horizontalna povezanost 

Mikro/makro konvergenca 

I. dio – diskusija 

Prof. dr. sc. Ivan Cifri} 

Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska 

e-mail: icifric@ffzg.hr 

U kontekstu ove rasprave iznijet }u samo nekoliko kratkih napomena. Razmi{ljanja 

o odnosu sociologije i mreè naselja mogu dovesti i do zanimljivih novih 

tema i to putem interpretacije ne samo rezultata empirijskih istraìvanja nego 

i na~ina kako sociologija promi{lja te rezultate i prostor. Kolega Pu{i} kriti~ki 

je iznio neke aspekte koji su relevantna i zanimljiva pitanja. Danas sve vi{e 

kriti~ki govorimo o ovom kontekstu odnosa sociologije i globalnoga grada te 

globalne urbanizacije shva}ene kao na~ina ìvota i kao koloniziranje prostora 

od strane velikih urbanih mastodonata. Danas oko 40% svjetskog stanovni{tva 

ìvi u koncentriranim naseljenim zonama, preteìto uz obale mora i rijeka, koje 

su postale ne samo okupacije prostora nego i uznemiravanja svoda kojega 

osvjetljavaju, pa se iz gradova ne mogu vi{e vidjeti zvijezde, a no}na rasvjeta 

ujedno utje~e i na orijentaciju ìvoga svijeta u okoli{u. Urbanizacija kao objektivan 

proces postala je trajna paradigma za ljudski svijet, ali i trajno razorni faktor 

za prirodni svijet. Kada govorimo o tome moramo imati na umu da na{i 


43


stru~njaci i dru{tvo, pa i sociologija, prihva}aju ove vanjske globalne paradigme 

ili teoretske pojmove, dijelom zbog objektivnih razloga utjecaja razvijenoga svijeta, 

a dijelom i zbog skromne prezentacije doma}ih empirijskih istraìvanja. 

Nerazvijeni (ili manje razvijeni) svjetovi objektivno postaju kolonijalna periferija. 

No to je samo jedan problem. Ve}i je problem {to se katkada nekriti~ki prihva}aju 

“svjetske” ideje i teorije u tuma~enju na{e stvarnosti. Prostorno planiranje 

je tuma~enje prostora i dru{tva. 

Sociologija naime, kao i druge znanosti, moè postati i ideologija, kao skup 

odre|enih pojmova koji odre|uju strukturu. Ona to jest u mannheimovskom smislu, 

jer otvara nove vidike za budu}nost, oslanjaju}i se na znanstvene rezultate. 

Ona je ne{to druga~iji na~in razmi{ljanja nego u prirodnim ili tehni~kim znanostima, 

koji poti~e na odre|ene aktivnosti i promjene. U tom bih smislu rekao bih da 

odnos prema glokalizaciji treba zapravo postaviti u odre|enom smjeru, da se 

kaè {to je to lokalno u odnosu na globalno, bez obzira kako ga definirali – u 

{irim nacionalnim, dràvnim prostorima ili unutar njih na lokalnima, te koje su to 

prednosti kao mogu}e alternative ovom urbanom levijatanu. Pitanje je: ima li 

smisla i ho}e li te treba li globalno dru{tvo ìvjeti u takvom globalnom svjetskom 

gradu koji }e “pojesti” sav okolni prirodni pa dijelom i kulturni okoli{, ili treba 

~initi neke radikalne korekcije? Korekcije su potrebne ponajprije u svijesti onih 

koji imaju najve}e utjecaje na kreiranje uvjeta ~ovjekova ìvota. Naàlost, to su 

primarno grupe i institucije s profitnim interesom. U tom smislu rije~ je o paradigmatskom 

odnosu, odnosu sociologije koja nas vra}a na po~etak njezina smisla i 

nastanka od Comtea pa nadalje. Ona je nastala i kao kritika civilizacije, njezine 

paradigme i ona to u teoretskom smislu treba ostati. Sociologija bez toga uklona 

nije vi{e sociologija. To ne zna~i da }e, po Comteu, sociolozi biti ba{ novi 

sve}enici, nego zna~i da oni moraju imati distancu prema takvim globalnim procesima, 

i ne samo globalnima nego i nakaradno primijenjenima. S druge strane, 

sociologija treba biti i ostati empirijska ili pozitivna znanost koja }e provjeravati 

teoriju u zbilji, stvarati podloge –anesluìti, biti ancilla – za sinteti~ko mi{ljenje 

i prakti~ne planerske poteze. Sociolozi kao pojedinci snose odgovornost za utjecaj 

na uvjete ìvota ljudi, za krajolik i mogu}nost izvornog iskustva ~ovjeka i prirode, 

ponajprije tamo gdje je to jo{ mogu}e. 


44 

Dogodilo se to da i drugi u kontekstu velikih ideologija razmi{ljaju o problemu paradigme. 

Sociologiju tako|er zapljuskuju ideologije, ali ne samo neke ideologije, 

kao {to se to ~esto moè ~uti, poput socijalisti~ke ideologije. Ona danas ìvi tako|er 

u kontekstu ideologija. Koncept gradogradnje i uvjeta stanovanja tako|er je 

ideologija. Zagreb je mo`da primjer takve ideologije po kojoj se grade neboderi na 

krivim mjestima, suàva se prostor ìvota, a konji tr~e uz zaga|eni i prljavi kanal – 

zvani Sava. [to je s identitetom grada i ìtelja? Dvije su velike ideologije nestale kao 

paradigmatske, barem na ovim europskim prostorima – fa{izam i komunizam, ali 

je ostao neoliberalizam. Neoliberalizam je ostao kao jedina paradigma koja postaje 

ideologijom 21. stolje}a, a koja omogu}ava interpretaciju uvjeta za totalitarno 

dru{tvo i koja je zbiljski odgovorna za perspektivu svijeta. U kontekstu pojmova 

ideja koje se zapravo tu formuliraju, one se prenose i reproduciraju paradigmatski


na znanost, tako da i tu imamo trojaku, odnosno trojnu strukturu: ideologa, politi~ara 

i znanstvenika. Ideolozi izvedu “pojam” (klasa, nacija, deregulacija, itd.), 

znanstvenici trebaju empirijski potvrditi da je “to ba{ tako”, a politi~ari to trebaju 

provesti u djelo. U slu`bi ideologije sociologija postaje onda kada zapravo svojim 

istraìvanjima i teoretskim interpretacijama samo potvr|uje neki koncept. I tu onda 

leì zamka u prostornom planiranju odnosno vrednovanju prostora. 

Tko i putem kojih kriterija vrednuje prostor? Politika je uvijek imala jak utjecaj, 

kao i danas. Prostor vrednuju i njegovu namjenu definiraju oni koji imaju kapital, 

oni koji imaju politi~ku mo} dono{enja odluka. Jer pitanje vrednovanja i 

odlu~ivanja zapravo je pitanje vrednovanja prostora, a vrednovanje prostora pitanje 

je cijene i profita zemlji{ta. Odluke o gradnji u prostoru, odluke su o 

na~inu ìvota. Zato se tu tako|er radi o ideologiji koju mnogi ne prepoznaju 

kao takvu. U svjetskim razmjerima nastaju paradoksalne posljedice: u najbliòj 

okolici gradova nastaje sasvim drugi svijet, {to je vidljivo na primjeru velikoga 

grada, primjerice Zagreba. U uvjetima glokalizacije tako|er postoji tendencija 

da ljudi u udaljenim krajevima ìve na identi~an na~in – oni u Frankfurtu, New 

Yorku, ali da (u njima vrlo bliskim prostornim uvjetima) ìve na bitno razli~it 

na~in. Primjerice, oni u zaseoku udaljenom deset kilometara od Zagreba ìve 

bitno druga~ije nego ovi u Zagrebu. To nije ruralni, seoski na~in ìvota, nego 

kvaziurbano-ruralni. Element lokalnoga – ne zbog lokalnoga kao takvoga, nego 

zbog pitanja smisla i na~ina ìvota – perspektivna sociologija mora promi{ljati 

i u kontekstu vrednovanja prostora. Naravno, to vrednovanje prostora 

stavljeno je u ruke aktera prostora. Dràva je postala zapravo nemo}na, ona 

vi{e ne odlu~uje. Prostor odre|uju akteri koji nisu teritorijalno vezani, ali i kapital 

koji dolazi i s imaginarnih ra~una i gusarskih otoka. Male dràve, koje 

uto~i{te traè u Me|unarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, Svjetskoj 

trgovinskoj organizaciji itd., vi{e ne odre|uju bitno o sebi te nemaju ulogu kreatora 

nego izvr{itelja. Ve}i utjecaj danas ima birokracija Europske unije i pojedinci, 

a u kontekstu ideologije neoliberalnoga dru{tva, potpomognuta tehni- 

~kom infrastrukturom, {to vodi jednom mogu}em kulturno uniformiranom dru- 

{tvu. Pojam glokalizacija je i nastala zbog ambivalentnosti globalizacije, zbog 

obrane lokalnoga od negativnih posljedica globalnoga. Zar nije negativna posljedica 

neumje{nosti prakti~ne interpretacije vrednovanja prostora, samovolje i 

nekontrole graditelja (uz pomo} lokalnih mo}nika), upravo bespo{tedna divlja 

gradnja. Lokalno se vi{e ne moè braniti od globalnoga, ako je tu rije~ samo o 

globalnome, a ne i o korupciji i neu~inkovitosti pravne dràve. Dràva mora dati 

uvjete i kontrolirati gradnju u prostoru. 

Jedan tip “kontrole” jesu i sociolo{ka istraìvanja i recenzije projekata. Da bi sociologija 

i sociolozi bili odgovorni u tim procesima, moraju se zaloìti za prava na 

istraìvanja, za istraìva~ku licencu kompetentnih sociologa. Hrvatsko sociolo{ko 

dru{tvo treba inicirati takav zakonski prijedlog po kojemu – kako u ovoj oblasti, 

tako i u drugima, samozvani istraìva~i – od agencija do medija – ne}e mo}i 

istraìvati i javnosti servirati “znanstvene” rezultate. Ako je profesionalna asocijacija 

neu~inkovita, postoje i drugi na~ini da se osiguraju kvalitetna sociolo{ka 


45


istraìvanja: osnovati sindikat sociologa-istraìva~a koji }e utjecati na zakonodavnu 

regulaciju prava na sociolo{ka istraìvanja. 

îni mi se da i nije slu~ajno {to se danas pojavljuje pitanje ponovnog razmi{ljanja 

o paradigmi odnosno paradigmama (iako se pod paradigmama moè {to{ta toga 

misliti) i perspektivama ruralne sociologije. Ja u ovom slu~aju mislim na dva 

aspekta. Prvo, sve je vi{e zahtjeva znanstvenika iz prirodnih znanosti (koje su 

ina~e akcentirale i oblikovale paradigmu prirodnih znanosti kao temelja vjerovanja 

u napredak i njegovo prakticiranje) koji postavljaju kriterije neovisno o humanisti~kom 

pristupu. Prirodna je znanost nosila tu paradigmu, ne dru{tvene i humanisti~ke 

znanosti, iako su dru{tvene znanosti pridonosile toj emancipacijskoj paradigmi. 

Drugo, sociolozi trebaju akceptirati cjelinu ìvota u nekom prostoru, kako 

kulturna ekumena ne bi definitivno ugrozila bioti~ku ekumenu. 

Danas se sve vi{e poseè za determinizmom, za genetskom strukturom., a od bogate 

se literature poku{ava uspostaviti ideologiju determinizma koja se moè, ne 

u smislu znanosti nego ideologije, nacionalno, rasno itd., interpretirati i taj determinizam, 

dakle moè se prenijeti na socijalni prostor. Ideja globalizacije nije ni{ta 

drugo nego ideja kontinuiteta liberalnog kapitalizma u jednom drugom obliku, 

dakle deterministi~ki, bolje re}i evolucionisti~ki pristup. Dakako, tu postoje i otpori 

takvom mogu}em posezanju za genetskim osnovama dru{tva. Postala je privla~na 

literatura koja pi{e o velikim tajnama podrijetla, koja iz raznoraznih kodova 

poku{ava prezentirati neke kulturne korijene u obja{njavanju dru{tava, ljudi, 

svijeta i traènju smisla ìvota. U tom kontekstu sociologija se, s jedne strane, nalazi 

izme|u zahtjeva velikih, ili velike ideologije koja i prikriva ili {titi uglavnom 

prirodnu znanost a podràva dru{tvene i humanisti~ke znanosti kao “slu{kinje”. S 

druge strane, zahtijeva kulturne paradigme kao slike, kao uzore autenti~ne ljudskosti 

ìvota na koji sociologija mora kriti~ki ukazivati. Prostorna pokretljivost 

~ini se kao egzistencijalna pokretljivost. Prostor je uvijek bio motivom za bolji 

ìvot, ili za porobljavanje. U moderno doba vidljiva je linearna tendencija: iz sela 

imamo pritisak na grad, a iz grada na ve}i grad. Iz Afrike pritisak je negdje na 

Europu, itd. Ta tendencija globalne urbanizacije moè dovesti do stvaranja novih 

èljeznih zavjesa, koje }e biti ne samo ideolo{ke, vjerske, kulturne op}enito, nego i 

egzistencijalne. Ljudi odlaze iz “ni{ta” u “ne{to”. Odgovoru za{to je, i {to je to 

“ne{to”, a za{to je i {to je to “ni{ta”, mislim da sociolozi tako|er mogu pridonijeti. 


46 

[to se ti~e mreè naselja, ~ini mi se da se ta tema moè druga~ije analizirati u dana{njem 

elektroni~kom dobu. Pitanje je, naime, koliko je ta tema relevantna ne u 

prostornom nego u funkcionalnom smislu. Svakako je mreà naselja relevantna u 

smislu na~ina ìvota ljudi, pa kad govorimo o mreì naselja mislim da se tu otvara 

cijeli prostor analize kulturnih stilova, na~ina ìvota, vrijednosti ili smisla ìvota. 

Jer ~emu onda uop}e dru{tvo, ~emu sluì ideologija, ~emu sve to ako ne poku{avamo 

na}i smisao ìvota i pridonijeti njegovu pobolj{anju, i ako nismo skloni 

dignuti ruke od svega toga. Mislim da bi u tipologiji naselja i sela bilo dobro razmisliti 

o kategoriji naselja koju bismo nazvali “novo selo”. Dakle, to je manje naselje, 

izgra|eno uglavnom od novih ku}a, stanovni{tvo mu nije poljoprivrednog 

tipa, a koje danas nastaje.


Jo{ samo jedna napomena. Ako se govori o perspektivama sociologije, moramo 

se zapitati {to je – ili {to smo u~inili na istraìvanju sela kao povijesno jo{ uvijek 

ve}inskog tipa ìvljenja u svijetu? Pitanje prostora je samo jedan segment pitanja 

ruralnog ìvota i ruralnog razvoja. Istraìvanja ruralnog ìvota i ruralnosti na{ega 

dru{tva zamrlo je. Ne mislim da ta tema treba biti glavna preokupacija sociologa, 

ali drìm da je to potrebno kako zbog istraìva~kog kontinuiteta – barem u Institutu 

za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, tako i zbog vrednovanja autenti~nosti 

jednog na~ina ìvota za budu}nost. Dakako, za to nisu samo sociolozi odgovorni 

nego i oni koji su od dràve pla}eni da budu za to odgovorni. 

Prof. dr. sc. Sreten Vujovi} 

Odsek za sociologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija 

e-mail: svujovic@f.bg.ac.yu 

Prvo, èlim da se od srca zahvalim organizatoru {to me pozvao na ovaj skup. Veoma 

mi je drago {to sam me|u vama, i nadam se da je to po~etak jedne intenzivnije 

saradnje, kako pojedina~ne tako i institucionalne. Doda}u, drago mi je {to nismo 

do{li ovde da se mirimo jer, hvala Bogu, mi se (mislim na u~esnike ovoga 

okruglog stola) nismo ni sva|ali. 

Osvrnuo bih se na prvi deo ove vrlo zanimljive rasprave. Najpre bih ne{to rekao 

povodom izlaganja kolega Pu{i}a i Cifri}a. To su poku{aji jednog ozbiljnijeg kriti~kog 

razmatranja aktualnih paradigmi u sociologiji vezanih pre svega za globalizaciju 

i za pojmove kao {to su globalno dru{tvo, globalni grad, megagrad i tome 

sli~ne oznake. Ako neko prihvata sintagmu informati~ko dru{tvo, onda je on vi{e 

sklon prihvatanju shvatanja o globalizaciji. Me|utim, ~ini mi se da bi to shvatanje 

trebalo na neki na~in dopuniti prihvatanjem barem nekih ideja, recimo Bekovih o 

rizi~nim dru{tvu, jer i me|u teoreti~arima globalizacije postoje razli~ita shvatanja, 

postoje oni koji je potpuno odbacuju kao neku novu mantru, postoje oni koji taj 

proces uzdiù preko mere, pa i ideologizuju, a postoje i oni koji zauzimaju sredi{nju 

poziciju i na globalizaciju gledaju kao na jedan proture~an proces koji, s 

jedne strane, donosi ne{to dobro kada je re~ o ekonomiji tokova, o protoku ljudi, 

robe, informacija itd, ali ima i svoje tamne strane ako se to kombinuje sa shvatanjem 

(Volerstin) da postoje razvijeni (centralni), manje razvijeni i zavisni delovi 

sveta: centri, poluperiferije i periferije. Na àlost, ~ini mi se da su Srbija i Hrvatska 

kao dràve, kao dru{tva, uklju~uju}i i njihove metropole, u podre|enom i zavisnom 

poloàju jer se mo`da jedna manje a druga vi{e, najblaè re~eno, nalaze na 

poluperiferiji svetskog sistema i na donjim lestvicama svetske hijerarhije gradova, 

a to se na njihove gra|ane lo{e odraàva. Zbog toga mi je pristup, kojeg sam danas 

~uo, prihvatljiv jer je kriti~ki orijentisan prema svemu, pa i prema novim sociolo{kim 

paradigmama, da to novo ne bi postalo nova moda i da se ne bi pretvorilo 

u novu ideologiju. Ta vrsta teorijskog otklona ~ini se da je potrebna, pa 


47


otuda nekako i prija blago ironi~an ton u tekstu Du{ice Seferagi} koji je posvetila 

ovim problemima. 

Svojevremeno kad se u “velikoj” Jugoslaviji po~elo govoriti o mreì naselja, onda 

je bila uvedena i sintagma – sistem naselja. Mreà naselja je ozna~avala ne{to {to 

je zate~eno, a sistem naselja ne{to ~emu se teì, na {to se moè uticati nekim planiranjem, 

recimo, u pravcu policentri~nosti, decentralizacije, formiranja “polova 

razvoja” i tome sli~no. Brojne planerske mere i poduhvati, na àlost, nisu uspevali 

po{to se piramidalna organizacija gradova odràvala, hijerarhija se odràvala, a 

ona je, kao {to je rekao kolega @upan~i}, donekle i prirodna stvar, jer se danas 

te{ko moè odbaciti i ideja i praksa centralnosti. Potreban je nekakav centar unutar 

nacionalnog urbanog sistema. S tim u vezi zanimljiva je ideja o tome kako se 

mogu analizirati mreè “na{ih” gradova: mogu se, naime, pratiti promene u unutra{njoj 

strukturi gradova posle propasti socijalisti~kog sistema (kao primer moè 

da posluì ono {to je koleginica An|elina Svir~i} Gotovac govorila o zagreba~koj 

mreì naselja), to je jedan mogu}i analiti~ki pristup; drugi se sastoji u posmatranju 

promena u nacionalno-urbanoj mreì (sistemu) odnosno u odnosima izme|u gradova 

unutar nje, {to je predmet hrvatskog projekta; tre}i se pristup odnosi na 

promene u me|unarodnoj mreì i hijerarhiji glavnih gradova. To je dosta va`no, 

posebno za nas, budu}i da i mi sada (zbog raspada SFRJ), doìvljavamo mnoga 

nova inostranstva, i svedoci smo zna~ajnih urbanih promena u dràvama i dru- 

{tvima u postsocijalisti~koj transformaciji. Ovo isti~em jer ovde su sve analize u 

teorijskom okviru koji je u vezi s globalizacijom ispostsocijalisti~kom transformacijom 

kao dva megatrenda. 

Prof. dr. sc. Zdravko Mlinar 

Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, Slovenija 

e-mail: zdravko.mlinar@uni-lj.si 


48 

Za mene je ovaj skup izazov i iznena|enje. Nakon petnaestak godina stanke 

znanstvenih komunikacija na relaciji: Ljubljana – Zagreb – Beograd, ona se opet 

uspostavlja zahvaljuju}i trudu kolega iz Zagreba. S obzirom na znanstveni rad 

kao i na stvarne procese u prostoru koncipirao sam dva tipa komunikacija: tangencijalne 

u svjetskim razmjerima i tangencijalne koalicije, {to zna~i da se periferne 

zemlje povezuju i time postaju ja~e, premda pri tome i gube. Prate}i diskusije 

o mreàma, napominjem da u Ljubljani, osim tradicionalnog pristupa u sociologiji, 

postoji i jaka metodolo{ka grupa koja se probila u samu “{picu” istraìvanja 

mreà. 

Jedno od pitanja koja mi se postavljaju jest lokalnost: naselje, lokalna zajednica 

itd. koje upu}uju na fizi~ku dimenziju kao stabilniju, dugotrajniju, naslije|enu, socijalno 

homogeniju i vezanu za komunikacije. Nije li to opasnost da se sociologija 

prostora veè uz pro{lost vi{e nego {to bi se bavila onime {to dolazi; bu-


du}no{}u, dakle, predinformacijskim umjesto informacijskim prostorom? Opasnost 

od analize tradicionalnih odnosa i tradicionalnog pristupa upozorava na potrebu 

za analizom na vi{e nivoa. Nisam primijetio da se na skupu govori o opti~kim 

mreàma, drugim komunalnim pitanjima... “Prvi zakon geografije” kaè da 

“sve {to je bliè to je vi{e me|usobno povezano i vi{e me|usobno utje~e”. No 

sve manja strukturna povezanost aktera u prostoru stavlja pod znak pitanja prvi 

geografski postulat. O tome je dosta pisao kolega A. Hodì}. Bila bi poèljna rasprava 

o vezi nacionalnog i prostornog u kontekstu tranzicije. Navest }u primjer 

politi~kog odre|ivanja prostornih relacija na dijelu slovenske Istre; u Izoli su izgradili 

bolnicu u suradnji s Koprom, Piranom, Bujama, Umagom u kontekstu Jugoslavije, 

no dekretom je odre|eno da se ne ide u Izolu udaljenu 15 km. ve} u 

Pulu udaljenu 50 km. Politi~ki sistem je odre|ivao komunikacije i relacije me|u 

naseljima. Mislim da treba vi{e promi{ljati zna~enje teritorija koji je tradicionalno 

uveo u zamku na{ mentalitet, mi{ljenje, pristup, jer ~esto precjenjujemo ono {to 

je bliè a podcjenjujemo ono {to je dalje. 

Dr. sc. Jasenka Kodrnja 


e-mail: jasenka@idi.hr 

Ja bih prije svega pohvalila ovaj rad i istraìva~e koji su u njemu sudjelovali kao i 

dobivene rezultate, tim vi{e {to poti~e mnoga daljnja razmi{ljanja kao {to smo 

vidjeli u ovoj diskusiji. Mene je ovaj rad tako|er potaknuo na paradigmatska razmi{ljanja 

na na~in kako je to postavio Sreten Vujovi} ili Ivan Cifri}, pa bih s tim u 

vezi postavila dva pitanja. Prvo je pitanje kanona koji se postavlja kao Zagreb, 

kao {to Deridé govori u prvom smjeru, gdje se taj prvi smjer definira kao Europa 

koja djeluje u odnosu na ~itav svijet. Na sli~an na~in ste vi pokazali da se stvara 

jedna hijerarhija u kojoj glavni grad, Zagreb, djeluje kao neki kanonski obrazac u 

odnosu na ~itav umreèni prostor koji istraùjete. S tim u vezi se problematizira 

odnos prioriteta svih mogu}ih institucija javnog prostora u odnosu na privatni 

prostor. Upravo na to mi se nadovezuje drugo pitanje, a to je odnos socijalne 

mreè prostora u odnosu na prirodni prostor. Jer, recimo, kad se prezentira 

opremljenost naselja, uglavnom se navode institucije a time i ~ovjeka koji je 

dru{tveno bi}e. Naravno da naselje treba biti opremljeno institucijama, no ne zaboravljamo 

li mi kvalitetu prirodnog prostora? Prilikom analize prostora trebalo bi 

gledati i ~isto}u vode, ~isto}u zraka itd. Htjela bih re}i da tu integraciju dru{tvenog 

prostora, mreè dru{tvenog prostora i prirodnog prostora, {ume, vode i svih 

mogu}ih tema kojima se bavi ekologija, pitanje hijerarhije ~ovjeka u odnosu na 

prirodu te dru{tvenog prostora u odnosu na privatni prostor, da je to zapravo 

jedno paradigmatsko pitanje koje nam postavlja ovo istraìvanje, a kao plodno i 

inspirativno za daljnja razmi{ljanja. 


49


Du{ica 

Seferagi} 

Moram reagirati na Mlinarove i Kodrnjine primjedbe. Naravno da smo, kao sociolozi, 

svjesni da je sve povezano sa svime. Me|utim, moramo izabrati neku posebnu 

temu, znanstveno je obraditi kao posebnu, ali je i kontekstualizirati u op}u 

dru{tvenu situaciju, {iru i uù. Ograni~enje je neminovno, ali je i svijest o njemu 

tako|er prisutna. Upravo se time opravdava izostanak istraìvanja prirode a u korist 

istraìvanja dru{tva. 

Dr. sc. Miodrag Vujo{evi} 

Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, Srbija 

e-mail: misav@iaus.org.yu 

Po{tovane koleginice i kolege, sve vas pozdravljam i zahvaljujem za ljubazan poziv 

da u~estvujem u raspravi za ovim okruglim stolom. Ja radim u Institutu za arhitekturu 

i urbanizam Srbije, iz Beograda, koji je vode}a istraìva~ka i planska 

institucija u ovoj oblasti u Srbiji. Tako|e pozdravljam i podràvam malopre pomenut 

poziv da se obnovi odnosno pro{iri saradnja izme|u istraìva~kih ku}a u 

dana{njim republikama biv{e Jugoslavije, pa vas i obave{tavam da moj Institut 

ve} sara|uje s nekoliko drugih istraìva~kih organizacija ove vrste, na primer, s 

Urbanisti~kim institutom Republike Slovenije. Pozvali smo ih 2003. godine da zajedno 

uradimo Prostorni plan Republike Crne Gore i ta saradnja traje, iako se 

obavlja uz odre|ene uspone i padove, mnogo manje zbog slovena~kih kolega, a 

mnogo vi{e zbog naru~ioca ovog posla, tj. crnogorskih prostorno-urbanisti~kih i 

envajronmentalnih vlasti i na{ih domicilnih partnera u Crnoj Gori. 


50 

Moja je namera da skrenem va{u pa`nju na jedan problem koji se ti~e slede}eg 

pitanja: kako dominantni politi~ki projekt na nacionalnom/dràvnom planu (“postsocijalisti~ka 

tranzicija”) uti~e na odnos prostornog razvoja i socijalne dinamike? 

[ta se, naime, de{ava kada se ne raspolaè ni demokratski legitimisanim i funkcionalno 

strukturisanim centralizuju}im hijerarhijskim momentom, odnosnom 

“polugom” (koji, kako smo upravo ~uli od kolega iz Ljubljane, moè biti i mobilizatorski 

i produktivan u socijetalnom pogledu), a nemate ni neophodno decentralizovano 

umreàvanje aktera, od ~ije dinamike tako|e moè biti koristi? Ovde 

imam na umu proces tranzicijskih reformi u Srbiji, koji se od samoga po~etka odvija 

kao svojevrsna “tranzicija bez rasta i razvoja”, prete`no u znaku raznih politi~kih 

i profesionalnih mantri (“privatizacija”, “marketizacija”, “liberalizacija”, “deetatizacija”, 

“deregulacija” itd.), gde dominira tzv. “instrumentalna racionalnost”, 

dok je tzv. “ciljna racionalnost” (“supstantivna” i sl.) u drugom planu. Reforme 

mahom predvode politi~ki neofiti (“novopreobra}enici”) u zemlji, podràni od niza 

me|unarodnih institucija i eksperata. Zajedni~ki imenitelj nove doktrine jesu 

razni politi~ki, ekonomski i socijalni obrasci neoliberalne provenijencije. Ovde je 

vaàn jo{ jedan momenat: verujem da su vam poznati nalazi kolege iz Beograda,


Mladena Lazi}a, koji procenjuje da me|u svim tranzicijskim zemljama Srbija ima 

najve}i procent novih ekonomskih i politi~kih elita koje poti~u iz stare nomenklature, 

tj. ne{to preko dve tre}ine, {to je znatno iznad proseka za biv{e socijalisti~ke/komunisti~ke 

zemlje koji je iznosio do 35%, s izuzetkom Rusije gde iznosi 

ne{to manje od 45%. Dakle, skoro 70% dana{njih vode}ih privrednika (vlasnika, 

“biznismena” i dr.) u Srbiji jesu direktni potomci glavnih rentijera ideolo{kog i 

politi~kog monopola iz ranijeg dru{tvenog sistema, zapravo su to glavni ba{tinici 

ranijega dominantnog obrasca. 

Sli~no je i s glavnim konceptorima reformi u Srbiji (politi~kim i ideolo{kim “neofitima”, 

kako iz nazvah). Oni se u visokom procentu regrutuju iz stare vlasti, u 

svemu su “glavni i najbolji”, a argumentaciju za tako ne{to nalaze i u sistematskoj 

podr{ci koju imaju od me|unarodnih organizacija i eksperata. Mo`da zato nije ni 

~udno {to je tranzicijski proces u Srbiji u svemu apartan, na stranu to {to su i ciljevi 

pro{log (Milo{evi}evog) reìma, me|unarodne sankcije i vi{egodi{nja izolacija 

zemlje zasigurno odlu~uju}e uticali na pravac, sadràj i dinamiku do sada preduzimanih 

reformi. Reforme su u biti oktroisane (nametnute), pa tako i nisu demokratski 

legitimisane, odnosno nisu nastale kao rezultat {ireg dru{tvenog dijaloga, 

kompromisa i postignutog op{teg konsenzusa. Pojedina~no uzev, glavne karakteristike 

ovakvog “istorijskog projekta” su slede}e: nije inkluzivan ve} je ekskluzivan 

– umesto participacije svih glavnih dru{tvenih aktera (grupa) i naj{ire 

javnosti, privatno-javnog partnerstva i kolektivne konstrukcije strate{ke vizije, 

isklju~ene su ~itave grupe aktera, gde se ra~una samo na podr{ku “dobitnika”, a 

isklju~uju svi drugi, najpre mnogobrojni “gubitnici” (tj. obuhvata mali broj aktivnh 

subjekata, uz velik broj pasivnih); odvija se u uslovima postojanja malobrojnih i 

slabih dru{tvenih mreà, bez njihove potpore i uz malo kori{}enje ukupnog 

dru{tvenog (socijetalnog) kapitala i potencijala; nije pravi~an, ve} se odvija kao 

ogromna preraspodela imovine, dohodaka i {ansi (~esto i u obliku otima~ine), 

~iji su rezultat dalja socijalna diferencijacija i polarizacija, te osiroma{enje velikog 

dela stanovni{tva i dekvalifikacija ~itavih kontingenata radne snage (“humanog/ 

ljudskog kapitala”) za budu}e produktivno upo{ljavanje; umesto saradnje i tzv. sinergije, 

na delu je disergija (entropija) i isklju~ivanje, uz pomo} tzv. strukturne 

prinude, manipulacije i la`nih autoriteta, te i “sistematske i organizovane mobilizacije 

pristrasnosti”, klijentelizma i paternalizma, kao dominantnih oblika dru{tvene 

komunikacije i interakcije; umesto zajedni~kih kodova pona{anja, dominira 

fragmentacija i sukob parcijalnih pristupa i modela (obrazaca); umesto uzajamnog 

poverenja, rastu sumnja i nepoverenje me|u dru{tvenim akterima; umesto kompetentne 

uprave koja radi za op{te dobro, caruje primitivna i nedovoljno obrazovana 

i na drugi na~in osposobljena uprava (“birokratija”), koja sluì prete`no parcijalnim 

interesima najmo}nijih aktera, partijsko-politi~kim aparatima i njihovim 

politi~kim afilijantima; proces se odvija u uslovima izrazite asimetrije mo}i me|u 

akterima, koja se ponekad neprikriveno manifestuje kao gola/puka prinuda, dok 

je neretko zavijena u razne “slatkore~ive narative”; umesto strate{kog planiranja, 

dominira haoti~no odlu~ivanje (“upravljanje krizom” i model “planiranje kao parcijalna 

podr{ka privatizaciji i marketizaciji”); umesto nove (“evropske”) planske 

kulture stvarno odrìvog razvoja, na delu je “model” koji u biti podràva (divlju i 


51


nekontrolisanu) privatizaciju, deregulaciju i marketizaciju, u duhu “paleoindustrijskog 

razvoja” i uz nedovoljno restrukturiranje koje bi se zasnivalo na stroìjim 

ekolo{ko-prostornim (“envajronmentalnim”) principima i kriterijumima itd. 

Sumarno, dok smo tokom devedesetih imali nekakav dru{tveni igrokaz u formi 

“teatra senki”, budu}i da se zbog op{te situacije nije ba{ ta~no videlo {ta se odigrava 

i na koji na~in pa je obi~no gra|anstvo imalo posla prete`no s raznim utvarama, 

sada je situacija mnogo jasnija. Ve} smo dobili na{e stare-nove “proto-kapitalisti~ke” 

upravlja~e, biznismene, buròaziju itd. Izvr{ena je “velika preraspodela” 

i “novo pozicioniranje”, a dobitnici nastoje da konsoliduju dosad uspostavljena 

pravila igre, iako ona, evidentno, ne odgovaraju ve}ini stanovnika. Ideolo{ki i 

politi~ki racionalizatori ~itavog projekta – svojevrsni “prospektori postsocijalisti~kog 

kapitalizma” – ube|uju nas da sve ide super u ovoj “postsocijalisti~koj argonautici”, 

da je la|a od dobre gra|e i da je na dobrom kursu, da je vo|stvo 

odli~no (iako smo jednog Jasona ve} izgubili), da se ono veoma dobro razume u 

sve sloènosti ovakvog Steurunga i da zna gde se nalazi Zlatno runo... Dodu{e, 

brod se opasno ljulja i trese svaki ~as, ali je to normalno na takvom putu i na takvom 

moru, i da je upravo zbog toga najva`nije da se svi pona{amo kao delovi 

istog tima/organizma, “da ne ljuljamo ~amac” i da predano veslamo, veslamo... 

Zatim, da kapetane nikako ne menjamo, jer su oni istinski vizionari i energi~no 

nas vode (“upravljaju plovidbom”), eda bi nam i bogovi bili naklonjeni i podràli 

nas da, uz tek male prepravke iste la|e, do|emo do cilja, sve prema formuli “rebuilding 

the ship at sea”! Jer, svi mi na “postkomunisti~kom” Argu imamo iste interese 

– uspostavljanje moderniteta, slobode, trì{ta, op{tu korist od “bega od komunizma”, 

itd. – pa obnavljanje kapitalizma iziskuje harmoniju, zapinjati se stoga 

mora svojski, pri tome bez hroptanja, itd. Uz to, “vesla~koj raji” se uvek moè 

podviknuti i pripretiti joj! Nadasve, pogre{na lektira za raju bila bi od znatnije {tete, 

a naro~ito Karl Marks i njegovi nemaju {ta da traè na palubi, jer bi upravo taj 

“sirenski zov” najvi{e smetao ~itavom poduhvatu... 


52 

Naravno, re~ je o novoj ideologizaciji dru{tvenog konstruktivizma u procesu “rekapitalizacije 

socijalizma/komunizma” u kojoj dominiraju razni, jedva prera|eni 

otpaci dominantnog svetskog neoliberalnog diskursa. U stvarnosti, pak, umesto 

zajedni~kog poduhvata i ose}aja pripadanja zajedni~kom dru{tvenom i istorijskom 

projektu koji ima smisla za nadmo}nu ve}inu pojedinaca (prema nekom od 

obrazasca iz paradigme “Ja-i-mi/Mi-i-ja”), na delu je novi socijalni darvinizam, sa 

sve o~itijom destruktivnom konkurencijom izme|u atomizovanih aktera. Da to 

prikaèm i u re~niku koji su nekada rabili razni levi~arski teoreti~ari – zemlja sve 

vi{e klizi u zonu zavisnih dru{tava kapitalizma poluperiferije, s devastiranom privredom, 

slabom dràvom, slabim (gra|anskim) dru{tvom, nerazvijenom, “kompradorskom” 

buròazijom (do~im, ovoga puta, sa socijalisti~kim pedigreom) i satelitskim 

i imitativnim elitama. 

Celo ovo prikazanje ima ponekad i komi~ne prizvuke. Tako, dok su nam Slobodan 

Milo{evi} i njegovi satrapi tokom devedesetih godina prikazivali razne ruì~aste 

scenarije i obe}avali razne stvari, a ponajpre “{vedski standard”, pa zatim da }emo


se veoma brzo uklju~iti u sve-evropske transportne sheme kao {to je, na primer, 

TINA, sada se ovo poslednje ve} koristi na na~in kako je to radila ta~erovska desnica 

u Velikoj Britaniji tokom neoliberalnog ideolo{kog i politi~kog udara sredinom 

osamdesetih godina, tj. kao skra}enica za ~uveno “There Is No Alternative!”: 

naime, nema alternative postoje}em modelu tranzicijskih reformi! Kakve, me|utim, 

sve to ima veze s prostorom i dominantnim prostorniim/urbanim obrascima i planiranjem? 

Evidentno, ima, i to na mnogo na~ina. S jedne strane, upravo ocrtani 

procesi imaju velik broj lo{ih prostorno-ekolo{kih (“envajronmentalnih” u naj{irem 

zna~enju te re~i) i naseljskih posledica. S druge, postoje}i prostorni obrasci sve vi{e 

se manifestuju kao ograni~enje za neki drugi budu}i obrazac razvoja, kojim bi se 

ostvarivao otklon od sada{njih supstandardnih i inferiornih oblika, odnosno pristupilo 

bi se sloènijoj i potpunijoj dru{tvenoj transformaciji. 

Da samo usput pomenem nekoliko problema koji su svi regionalno odnosno 

prostorno specifi~ni (nakon ~ega }u detaljnije komentarisati jedan od njih i skicirati 

implikacije za izgradnju novih planskih pristupa odnosno politike razvoja): 

nesmiljeno se har~e mnoga javna dobra, a naro~ito javni prostor, bilo kroz njihovo 

privatno prisvajanje bez odgovaraju}e nadoknade, ili kroz otvorenu otima~inu 

(u Beogradu je ovaj proces “na velika vrata” nastupio od po~etka devedesetih, da 

bi se nastavio u periodu “ravnogorskog urbanizma” od 1997. do 2000. godine, 

kada su va`nu ulogu, iako kontrolisani od strane Milo{evi}evih poverenika, imali 

~lanovi politi~ke stranke Vuka Dra{kovi}a, a me|u njima i nesretni Veselin 

Bo{kovi}, koji je u tom periodu, pre nego {to je u atentatu ubijen od reìma, 

upravljao kori{}enjem gradskog zemlji{ta, te da bi se nesmanjenom èstinom nastavio 

i nakon 2000. godine); produbljuje se socijalno raslojavanje i polarizacija; 

nezaposlenost se pove}ava i nakon 2000. godine, uz to regionalno veoma neravnomerno 

(a tek predstoji svojinsko restrukturanje javnih preduze}a, nakon ~ega 

se o~ekuje jo{ nekoliko stotina hiljada novih nezaposlenih), tako da je u Srbiji 

stopa nezaposlenosti jedna od najve}ih u Evropi; sve su ve}e me|uregionalne 

razlike u stepenu razvijenosti (primera radi, pro{le godine je najbogatija op{tina 

imala 29 puta ve}i narodni dohodak po stanovniku od najsiroma{nije op{tine); 

velik broj ustaljenih, ina~e nepovoljnih prostornih, naseljskih i energetskih obrazaca 

u privredi, doma}instvima i javnim slu`bama, pogor{ava se (na primer, sve 

nagla{enija polarizacija izme|u centra i periferije u velikim gradovima, velika disperzija 

naseljenosti u suburbiji i na najve}em delu ruralnog podru~ja, niska energetska 

efikasnost proizvodnje i potro{nje, merena potro{njom primarne energije 

na 1.000 evra generisanog BDP-a, energetski nepovoljan gra|evinski fond, lo{a 

tehni~ka infrastruktura itd.); nelegalna stambena i druga izgradnja postojano raste 

tako da je dostigla enorman opseg (republi~ke prostorno-urbanisti~ke vlasti tvrdile 

su 2003. godine, u vreme pripremanja i dono{enja Zakona o planiranju i izgradnji, 

da je u Srbiji bilo preko milion nelegalno izgra|enih odnosno pro{irenih, 

adaptiranih i srodnih objekata!), i sli~no. Anomija “postsocijalisti~kog proto-kapitalizma” 

ima i jo{ opipljiviju, zapravo neposrednu i stra{nu ljudsku stranu. Primera 

radi, u Srbiji je na gradili{tima poginulo 78 radnika u 2005. godini, {to je, tvrde 

sindikati, vi{e nego u svim drugim zemljama Evrope zajedno! Takav “crni” trend 

nastavlja se i ove godine, budu}i da se, usprkos mnogim apelima s raznih strana, 


53


skoro ni{ta nije u~inilo da se uti~e na uzroke, tj. na neadekvatnu za{titu na radu, 

neispravnost ma{ina, stru~nu neobu~enost, neodgovaraju}u organizaciju gradili{ta, 

bolje sprovo|enje ina~e zakonom propisanog prijavljivanja radne snage itd. 

Pogledajmo sada ukratko problem regionalne razvojne neravnoteè izme|u beogradskog 

metropolitenskog podru~ja i drugih delova Srbije. Centralizacija odnosno 

polarizacija aktivnosti u Beogradu je tolika da predstavlja jedno od klju~nih 

ograni~enja budu}em razvoju, jer se na tom podru~ju proizvodi izme|u 30 i 40% 

narodnog dohotka. S druge strane, poloàj {ireg beogradskog regiona, na raskrsnici 

evropskih koridora VII i X, jeste jedna od najva`nijih komparativnih prednosti 

i konkurentskih {ansi Srbije u me|unarodnoj ekonomskoj, kulturnoj i politi~koj 

utakmici. Dok je, iz tog ugla gledaju}i, imperativ da se na svaki na~in stimuli{e 

razvoj {ire beogradske metropolitenske regije, iz ugla gledanja manje i najmanje 

razvijenih to moè izgledati pogubno po njihov budu}i poloàj i razvojne 

{anse. Beograd je glavni grad ne~ega {to je nazvano deo “nove evropske periferije” 

i jedan od njenih glavnih teritorijalnih razvojnih potencijala, pa je samo po sebi 

razumljivo da treba u~initi “sve” da se taj potencijal aktivira i iskoristi, jer je to, 

nema sumnje, od nacionalnog/dràvnog interesa. S druge strane, iz kojih sredstava 

to u~initi, u uslovima njihove sveop{te oskudice, a da se dodatno ne oteà poloàj 

velikog broja drugih regija u ionako oja|enoj zemlji? To je veoma sloèn 

problem na koji jo{ nemamo odgovor. 


54 

Ovo pitanje, dakle, predstavlja velik problem i izaziva velike nedoumice, pogotovo 

imaju}i na umu novije evropsko iskustvo u oblasti upravljanja regionalnim 

razvojem. Posebno ono ima veoma sloène i ne uvek jednozna~ne implikacije za 

prostorno i drugo razvojno planiranje. Naime, u Evropskoj uniji je u poslednje 

vreme radikalno promenjena dominantna politi~ka doktrina kada je re~ o balansiranju 

razvoja izme|u dveju grupa teritorijalnih entiteta koji se zbirno ozna~avaju 

“centar” i “periferija”, ili “razvijeni” i “manje razvijeni”. Dok je u ranijim periodima 

mnogo ve}a pa`nja posve}ivana stimulisanju razvoja manje i najmanje razvijenih 

regiona, kroz razne modalitete, sada u prvi plan dolazi podr{ka onima koji 

najbrè i na najbolji na~in mogu aktivirati svoj “teritorijalni kapital”, bez obzira na 

kojem se stupnju razvoja nalaze u ovom ~asu. Naravno, ni Unija jo{ uvek nema u 

svemu razvijen instrumentarijum za potpunu implementaciju nove doktrine i novih 

ciljeva, naro~ito ne u pogledu toga kako da se uskladi teritorijalna odnosno 

socijalna kohezija, s jedne strane, i konkurentnost s druge, pa tek treba o~ekivati 

izradu u svemu zaokruènih instutucionalnih i organizacionih re{enja. Ne treba 

sumnjati da }e navedeni problem biti dodatno komplikovan s porastom broja nerazvijenih 

regiona u procesu uve}anja Unije. Opet, pravac promena je definisan i 

jasan – vi{e pomo}i najkonkurentnijima, uz o~uvanje pomo}i samo za najmanje 

razvijene i za pojedine regione sa specifi~nim razvojnim problemima. 

Zatim imate jo{ jedan problem, koji je neposredno u vezi s prethodnim. Naime, 

jo{ do pre pet-{est godina vi{e se govorilo o Evropi kao o ne~em {to }e u skoroj 

budu}nosti biti monotopia, dok su poslednjih godina naglasci veoma promenjeni, 

pa u prvi plan dolazi “narativ” o sutra{njoj Evropi kao o “a world of European he-


terotopias”, {to sve elemente tradicionalne regionalne razvojne politike sada prikazuje 

u potpuno novom svetlu. Dakako, istovrsni problem je u Srbiji jo{ komplikovaniji. 

Osnovno je pitanje: “kako se evropeizovati izvan Evropske unije” i “kako 

to u~initi s postoje}im elitama” nakon vi{e od jedne decenije ratova, sankcija i 

izolacije, {to je èstoko hendikepiralo zemlju i ostavilo je s elitama koje su ~esto 

supstandardne i inferiorne u odnosu na osnovni zadatak? Drugo, kako to u~initi 

u uslovima skoro potpuno iskrivljene dru{tvene komunikacije, gde dominira tzv. 

“sistematska i organizovana mobilizacija pristrasnosti”, a tako i manipulacija? Nadalje, 

klasi~ni problem kontrolisanja neravnoteà u regionalnom razvoju postavlja 

se na sasvim nov na~in u uslovima donedavno skoro potpuno delegitimisanog 

planiranja (u Srbiji kao uostalom i drugde u Jugoisto~noj Evropi), koje se tek odnedavno 

oporavlja i to veoma sporo. Na koncu, javni interesi, kao glavni legitimizacioni 

osnov evropskog planiranja, tako|e su veoma uzdrmani, pa je i taj 

“udobni tepih” izmaknut ispod nogu planera/planerki. Da li nam, u tako ocrtanim 

uslovima, preti i svojevrsno oktroisanje novog modela planiranja, koji uop{te 

ne mora biti prihvatljiv za ve}inu aktera? 

Prof. dr. Ksenija Petovar 

Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu; 

Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija 

e-mail: petovar@EUnet.yu 

Samo bih dodala jedan ugao posmatranja za koji mi se ~ini da je dosta zapostavljen, 

a koji bi apsolutno mogao da se uklju~i, a to je onaj koji uzima u obzir ekonomska, 

socijalna i kulturna prava. I Hrvatska i Srbija ne znaju kada }e sti}i do 

Evrope, ali kao ~lanice Saveta Evrope potpisale su odnosno ratifikovale odre|ene 

instrumente, socijalne povelje itd. Mislim da u tom svetlu mora da se posmatra i 

problem dostupnosti odnosno nedostupnosti ostvarivanju nekih socijalnih, ekonomskih 

i kulturnih prava. Ja ne znam kako je u Hrvatskoj, ali u Srbiji apsentizam 

u osnovnim {kolama se pove}ava, dakle mi smo u{li u 21. vek, a sva deca ne poha|aju 

~ak ni ono obavezno obrazovanje. [ta se de{ava s primarnom zdravstvenom 

za{titom, kada govorimo o mreì naselja; tu se svakako mora uklju~iti ostvarivanje 

ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, na osnovu onih dokumenata na 

koje nas obavezuju ~lanice takvih tela, kao {to je Savet Evrope. 

Ljubinko 

Pu{i} 

Jedno od va`nih pitanja koje se odnosi na mogu}nost sociologije da komunicira s 

institucionalnim pretpostavkama strategijskog razvoja nacionalne teritorije su mogu}nosti 

da razumeju dru{tvene intencije takvih dokumenata. Iz njih sociolog po- 


55


ku{ava da “i{~ita” i mogu}nosti komunikacije s okruènjem; to moè biti saradnja 

s neposrednim susedima, Evropom ili svetom. Prostorni planovi najvi{eg ranga 

svakako spadaju u takve dokumente. Poku{ao sam da pregledam Prostorni plan 

Srbije koji je dostupan na internetu, da vidim gde se nalazimo, odnosno kakve su 

me|unarodne intencije plana. Ukoliko sâm pojam me|unarodni upu}uje na tako 

ne{to, tada stvari nisu isuvi{e informativne. Pojam se naj~e{}e pominje u kontekstu 

standarda, propisa, saobra}aja (plovnog, putnog, èlezni~kog i telekomunikacija). 

Pojam svet se gotovo isklju~ivo odnosi na komunikacije, a tek ne{to malo 

na prirodu. Neposredno okruènje u planu je gotovo isklju~ivo rezervisano za saobra}ajno 

povezivanje Srbije, i to samo jednom s Evropom, Hrvatskom i Bosnom 

i Hercegovinom te ne{to vi{e sa Ma|arskom, Rumunijom i Makedonijom. Ispostavlja 

se da su na{e veze s Evropom i okruènjem prevashodno saobra}ajne prirode! 

Nekako isti odnos je i kada je re~ o povezivanju. U kontekstu razgovora 

koji danas vodimo, interesantno je da se u tom planskom dokumentu pojam umreèno 

ne pojavljuje ni jedan jedini put, premda su zastupljeni termini mreà (u 

vezi s naseljima, odnosno gradovima). Pojmovi poput dru{tvo, modernizacija ili 

kvalitet ìvota pominju se sporadi~no, naj~e{}e u kontekstu koji je vrlo fragmentiran. 

Ovaj naizgled maliciozan pristup problemu zapravo govori o tome da je realnost 

dosta udaljena od planiranja. Ili se to moè i druga~ije sagledati – da su veze 

s okruènjem, pa napose i s Evropom, posmatrano kroz strate{ke planske dokumente 

u kojima bi trebalo da se o~ituje budu}i razvoj, kod nas ~esto formalne 

a ne su{tinske prirode. Ako stvari i ovako (mogu da) izgledaju, tada itekako ima 

prostora za sociolo{ka promi{ljanja o potrebi kvalitativno novog dijaloga s politi~kim 

idejama o razvoju s jedne, i kreativne saradnje s prostornim planerima s 

druge strane. 

Miodrag 

Vujo{evi} 


56 

Mislim da }e nam svima biti od koristi da kaèm ne{to o srbijanskom prostornom 

planu iz 1996. godine, tako|e i kao komentar na intervenciju kolege Pu{i}a. Plan 

je u tom ciklusu, nakon dvadesetak godina od njegovog zapo~injanja, bio zavr{en 

koncem osamdesetih, ali je nakon toga sklonjen “u ladicu”, ve} zbog doga|aja 

koji su nastupili po~etkom devedesetih godina. On je ve}inom ra|en u 

vokabularu s kraja 80-ih odnosno s po~etka 90-ih, kao {to re~e kolega Pu{i}. 

Iznenada, sredinom 90-ih godina, iz ko zna kojih razloga (da li zbog toga {to se – 

kako se tada verovalo me|u planerima – Milo{evi} pripremao za dejtonski proces, 

pa mu je bilo stalo da se pred me|unarodnom zajednicom legitimi{e jednim eminentno 

mirnodopskim, “evropejskim” projektom kao {to to, nema sumnje, jeste jedan 

dràvni/nacionalni plan prostornog razvoja?), rad na Planu je naglo obnovljen 

na inicijativu republi~kih vlasti, pa je tako i zavr{en te donet 1996. godine. 

Iako je Plan ra|en na statisti~koj gra|i (podacima) s kraja 80-ih i iz sredine 90-ih, 

ve} tada su kori{}ene neke novije evropske kategorije, i u pristupu i u sadràju.


Primera radi, upravo je regionalnom pitanju posve}eno dosta prostora, a u pogledu 

implementacije (“primene i sprovo|enja”), Plan je bio sasvim savremen, tako 

re}i “evropski konvencionalan”. (Ja sam izlagao Plan 1998. godine na be~kom 

pripremnom sastanku za dono{enje Perspektiva evropskog prostornog razvoja / 

ESDP, European Spatial Development Perspectives; on je tada bio veoma pozitivno 

ocenjen od ve}ine – od vi{e stotina prisutnih u~esnika. Na stranu doga|aj koji je 

usledio ve} u prole}e 1999. godine, naime bombardovanje zemlje od strane 

NATO-a, koje je dodalo nove apsurdne momente u ~itavu pri~u.). Uz to, u njega 

su supsumirane i klju~ne odredbe iz planova koji su ve} ranije bili doneti, na primer, 

i one iz vojvo|anskog prostornog plana i drugih regionalnih prostornih planova. 

Nema sumnje da je u njemu bilo veoma malo odredbi koje bi se odnosile 

na regionalno okruènje Srbije (tada dela Savezne Republike Jugoslavije), {to je 

bilo samorazumljivo u tada{njim okolnostima sankcija i izolacije. Na àlost, Plan 

nakon dono{enja nije sprovo|en (iako je, dakle, sadrào vrlo elaboriran deo o 

implementaciji) niti od strane Milo{evi}eve vlasti pre 2000. godine, niti od strane 

“jakobinaca” koji su predvodili narodni bunt protiv reìma i zatim do{li na vlast 

krajem 2000. godine, pa niti od strane “legalista” koji su do{li na vlast 2004. godine. 

(U Srbiji me|u planerima kruì po{alica da se Plana sete samo onda kada 

treba ne{to oteàti, spre~iti ili onemogu}iti, a da se taj dokument nikada ne koristi 

kada ne{to treba strate{ki usmeravati!). 

Ovde nije zgorega pomenuti da se o Nacrtu plana veoma intenzivno raspravljalo 

tokom godinu i po dana; zapravo, bila je to naj{ira i najduà javna diskusija o nekom 

razvojnom dokumentu jo{ od vremena kada je kardeljevski “socijalisti~ki samoupravni 

p(l)andemonijum” doìveo krah, tj. od sredine 80-ih godina. Ako se 

ponovo bude radilo na Planu, ili, kako se po novom zove, Zakonu o planiranju 

i izgradnji iz 2003. godine, “strategiji prostornog razvoja Republike”, taj dokument 

treba obnoviti u mnogom pogledu, a najpre glede pristupa, re~nika, odnosno 

kategorija koje se rabe u novoj generaciji istovrsnih evropskih i regionalnih 

dokumenata (da budu sasvim razumljivi i u zemljama Unije i drugde u Evropi), 

zatim nove dijagnoze, novih varijantnih scenarija mogu}nog razvoja, itd. Ovo {to 

mi sada iz beogradskog instituta radimo s kolegama iz Ljubljane na republi~kom 

prostornom planu Crne Gore, upravo razvijamo na pomenuti na~in, tj. u skladu s 

novijom evropskom praksom i u skladu s datostima Crne Gore, a polaze}i od 

svestrane evaluacije njenog “teritorijalnog kapitala”. 

Alija 

Hodì} 

Dva su problema, nakon nekih iskustava koje imamo, a to su individualno i 

dru{tveno. Jedan se ti~e same sociologije, tj. onoga {to se s njom doga|alo u zadnjih 

40-ak godina. Je li do{lo do velike razgradnje same sociologije, njezina aparata, 

pojmova, mogu}nosti sociolo{kog mi{ljenja, istraìvanja? [to sa svim onim 

{to smo naslijedili od klasika, kroz ~itavu pri~u od strukturalizma, poststruktura- 


57



58 

lizma, tzv. postmoderne, itd.? Jesmo li kritikom moderne sve sru{ili i do{li gotovo 

na pusto polje destrukturacije modernih oblika organizacije dru{tvenog ìvota te 

do takvog bogatstva razli~itosti da se u tome gubi mogu}nost bilo kakve orijentacije? 

To je jedan problem, pitanje pouzdanosti metode, kako sada uop}e istraìvati, 

{to analizirati. S druge strane, imamo posla s postsocijalisti~kim dru{tvima koja 

se, svako na svoj na~in, nalaze u procesu vlastite transformacije, a koja je za sve 

njih ozna~ena onim {to se naziva integracijom u tzv. svjetski poredak; otud bi se 

ovaj proces integracije mogao nazvati i procesom restrukturacije. Taj svjetski poredak, 

kojeg neki nazivaju procesom globalizacije, tek je u izgradnji, a podrazumijeva 

razgradnju institucionalnog poretka modernoga gra|ansko – kapitalisti- 

~kog dru{tva. Problem procesa transformacije postsocijalisti~kih dru{tava je u tome 

{to ona, kao svoj novi okvir organizacije, ugra|uju institucije gra|ansko – kapitalisti~kog 

svijeta koje su u procesu globalizacije ve} dovedene u pitanje. Da bi 

se ta dru{tva mogla integrirati, ona moraju ugraditi institucije koje su u krizi: moraju 

izgraditi vi{epartijski sistem, mada su partije svuda u krizi. Moraju izgraditi 

sve sisteme za funkcioniranje dru{tva u tzv. nacionalnim dràvama, iako su te regulacije 

u krizi, jer one kojima se npr. regulira ekonomski ìvot, idu preko granica 

nacionalne dràve. One se u procesu deteritorijalizacije bave organizacijom 

ìvota na strogo odre|enom teritoriju, itd. Proces integracije ili restrukturacije 

obuhva}a oba aspekta: i onaj koji podrazumijeva institucionalnu izgradnju dru- 

{tva u okviru tzv. nacionalne dràve, izgradnju stabilnih struktura, ali i prilago- 

|avanje provizoriju tokova globalizacije, nestabilnostima, nadnacionalnim me|uzavisnostima, 

itd. Ovdje se za svako od postsocijalisti~kih dru{tava pojavljuje problem 

elita kao onih dru{tvenih grupacija koje biraju, obrazlaù i organiziraju strategije 

integriranja. Negdje se to uspje{no razvija, npr. slovenske su elite daleko 

uspje{nije od elita u drugim zemljama biv{e Jugoslavije. Ovo nije problem koji se 

veè samo za politi~ke elite, niti su one najpouzdanija garancija za uspje{nost 

procesa restrukturiranja. One bi, naime, morale imati dugotrajne strategije transformacije, 

ali s druge strane (organizirane kao razli~ite partijske oligarhije), one 

moraju traìti podr{ku u tzv. {irokim narodnim masama koje i ne moraju imati razumijevanja 

za njihovu dugotrajnost. Zato one i nisu pouzdane kada se radi o 

stabilnosti i dugotrajnosti; za to su znatno pouzdanije privredne i kulturne elite. 

Kulturne elite formiraju diskurs koji treba normalizirati samu stvarnost, da je dovede 

do njezinih mogu}nosti. Dok kulturne elite ne stabiliziraju taj diskurs, dok 

ga ne normaliziraju, mi }emo biti nestabilna dru{tva unutar ionako nestabilnog 

procesa globalizacije. I sociologija u tome ima svoje mjesto. Mogu}e je da i ona 

iz vlastite krize iza|e s ne{to vi{e pouzdanosti u mogu}nosti vlastite metode i 

svoga doprinosa procesima transformacije suvremenog dru{tva, istraùju}i pritom 

i zasebna dru{tva, jer, uvjeren sam, lokalno u procesu globalizacije nije izgubljeno. 

Spomenuo bih ovdje jedan osnovni nalaz na kojeg nas je sredinom dvadesetog 

stolje}a u svojoj Velikoj preobrazbi upozorio Karl Polanyi. “Dvostrukim kretanjem” 

on naziva djelovanja koja se zasnivaju na dva “organizaciona na~ela u 

dru{tvu, od kojih, kaè, svako sebi postavlja specifi~ne institucionalne ciljeve, ima 

podr{ku odre|enih institucionalnih snaga i koristi vlastite dinstinktivne metode”. 

Uspostava tzv. samoreguliraju}eg trì{ta te`nja je prvog na~ela, na~ela ekonom-


skog liberalizma, dok drugo na~elo, na~elo dru{tvene za{tite, koriste}i se intervencionizmom, 

teì o~uvanju ~ovjeka, prirode i proizvodne organizacije. S obzirom 

na to, moglo bi se re}i da se mi ne nalazimo u sasvim novoj situaciji. I sad 

se, dodu{e u izmijenjenim okolnostima, postavlja pitanje lokalnih i translokalnih 

dru{tvenih snaga i pokreta koji nisu izgubili svako upori{te i svaku {ansu. I tzv. 

nacionalna dràva je mnogo izgubila, ali jo{ uvijek ima nekakvu intervencionisti~ku 

mo}. 

Du{ica 

Seferagi} 

Kada analiziramo i crnim vidimo stanje u na{im zemljama, ili sivo – svakako ne 

bijelo, zaboravljamo na masu drugih zemalja, poput Afrike ili Ju`ne Amerike koja 

se budi, zaboravljamo da u tim zemljama u kojima ne postoji neka veza, (mi smo 

nau~ili na dràvu pa nam sada ona nekako fali), u tim zemljama silne mase stanovni{tva 

ìve u bijedi, sirotinji, neobrazovani i sl., snalaze se paralelno s dràvnim 

institucijama; oni se tamo pona{aju kako moraju i mogu, kao da dràve 

uop}e i nema, kao da nema nekakvih dru{tvenih instrumenata koji upravljaju njihovim 

ìvotima; naprosto se snalaze kao {to se snalaze psi-lutalice. I to je jedan 

svijet koji je analizirala kolegica Vesna Bo{njak dok je ìvjela i radila u Ju`noj 

Americi. Dakle, to je jedan paralelan svijet koji donosi neku nadu. Jer ne}e svijet 

propasti jer su propale dràve, nego obratno. Naime, mogu}e su transformacije 

neregulativnog tipa koje }e se dogoditi spontano, iz same prirode ~ovjekove ili 

dru{tvene, da bi se odrào vlastiti ìvot. 


59


II. dio: Akteri dru{tvenih promjena u prostoru – 

izlaganja 

Prof. dr. sc. Zdravko Mlinar 

Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, Slovenija 

e-mail: zdravko.mlinar@uni-lj.si 

Lokalne posebnosti in avtonomija akterjev v kontekstu 

globalizacije 

1. Teritorialna raznovrstnost in avtonomija 

V dru`boslovni literaturi se pojavlja veliko nejasnosti in nesoglasij o tem, do 

kak{nih sprememb prihaja na podlagi pove~evanja dostopnosti v vse {ir{ih prostorskih 

okvirih. Ali ta globalizacija vodi k vsesplo{ni uniformiranosti (homogenizaciji) 

v svetovnem merilu, torej k izginjanju nekdanjih lokalnih, regionalnih in 

nacionalnih posebnosti oziroma identitet, ali pa se s tem teritorialna raznovrstnost 

{e pove~uje? Podobno vpra{anje se zastavlja glede avtonomije o`jih teritorialnih 

enot. Cees Hamelink je è pred ~asom (1983.) podal svojo razlago, da globalne 

komunikacije omogo~ajo raz{irjanje enosmernega vpliva svetovnega jedra in podreditev 

prej{njih kulturno avtonomnih enot. Vendar so drugi tak{no razlago ocenili 

kot enostransko (npr. Tomlison 1995.: 892). [e zlasti pa ni mogo~e zagotoviti 

ve~je avtonomije – in s tem posredno teritorialne raznovrstnosti – na podlagi “disociacije”, 

lo~evanja od svetovnega jedra, tako kot so to pri~akovali teoretiki odvisnosti 

(dependistas) v Latinski Ameriki. ê bi namre~ sledili predlogom za 

“de-linking”, “de-coupling” ipd., bi se s tem dejansko bolj priblièvali avtarkiji 

kot pa avtonomiji. 


60 

V ozadju teh nejasnosti je nerazlikovanje med neodvisnostjo in avtonomijo. Pove~evanje 

avtonomije v dana{njem svetu ni mogo~e – vsaj v dalj{em ~asu – s frontalnim, 

teritorialnim lo~evanjem, z izolacijo in torej “neodvisnostjo” od drugih. Kot 

to izhaja è iz del G. Simmela, gre bolj za nasprotno, tj. {ele z raz{irjanjem kroga 

oziroma pove~evanjem {tevila akterjev, od katerih je kdo odvisen, se hkrati 

zmanj{uje odvisnost od kateregakoli od njih posami~no in se pove~ujejo mo`nosti 

izbire. Raz{irjanje prometne in komunikacijske dostopnosti ~ez lokalne, regionalne, 

nacionalne in kontinentalne meje – predvsem na podlagi nove tehnologije 

– so dru`boslovci najprej pogosteje razlagali z zornega kota kulturnega imperializma 

in sploh odnosov med sredi{~em in periferijo. V skladu s splo{no logiko 

sprememb v okviru razredne dru`be so utemeljevali razlago v smislu modela zero-sum 

game: kolikor ena stran (svetovno jedro) pridobi, toliko druga (svetovna 

periferija) izgubi. Amerikanizacija (mekdonaldizacija, kokakolizacija, {irjenje 

ameri{ke popularne glasbe ipd.) da uni~uje prej{njo teritorialno (kulturno) raznovrstnost 

in vodi v vsesplo{no homogenizacijo sveta.


Vendar pa pri tem niso upo{tevali, da se hkrati uveljavlja tudi nasprotna te`nja – 

k policentrizmu in konec koncev k “brezsredi{~ni dru`bi”, kakr{na se uveljavlja v 

svetovnem povezovanju, kot je medmre`je. Raz{irjanje prometne in komunikacijske 

dostopnosti ne pomeni le podrejanja sredi{~u, temve~ predstavlja tudi mo- 

`nost za to, da se manj{e teritorialne in neteritorialne (pod)skupine in posamezniki 

osvobajajo prej{nje vezanosti ali celo podrejenosti v svojem neposrednem 

okolju. V tem smislu je Rosenau (1990.) pisal o krepitvi podskupin (sub-groupism) 

in posameznikov, ki se osamosvajajo in vstopajo v transnacionalne povezave 

kot samostojni subjekti. Danes se vse pogosteje obravnavajo te`nje h krepitvi 

mo~i doslej neupo{tevanih akterjev (empowerment) in spro{~anje njihove dosedanje 

vezanosti na neposredno okolje (Giddens uporablja izraz disembedding). 

Podobno smer pa nam je è pred ~asom nakazal Peter Blau (1977.), ko je pisal o 

“penetraciji diferenciacije v substrukture” in reintegraciji enot v {ir{em kontekstu. 

Toda v praksi, kot bomo videli na primeru Slovenije (podobno pa velja za 

Hrva{ko, Italijo, Francijo in druge nacionalne dràve), bolj teìjo k integraciji 

brez notranje diferenciacije in avtonomizacije svojih o`jih delov, npr. regij, ali 

pristajajo nanjo. 13 Razlog za to pa je konec koncev prav v neupo{tevanju vse 

ve~je – in è danes visoke stopnje – medsebojne povezanosti, pri ~emer postaja 

bojazen, da bi ve~ja samostojnost lahko privedla do odcepitve posameznih delov 

dràvnega teritorija, vse bolj nerealna (Mlinar, 2000.). Vse intenzivnej{a medsebojna 

povezanost pa hkrati vse bolj jasno izklju~uje mo`nost (samo)izolacije. 

2. Vklju~evanje (lokalnih) akterjev v nehierarhni~na svetovna omre`ja 

Raz{irjanje, globalizacija povezanosti na podlagi nove informacijsko-komunikacijske 

tehnologije pogojuje redistribucijo dru`bene mo~i znotraj nacionalnih dràv 

in v svetovnem merilu. Tehnolo{ke in ekonomske spremembe, z ve~jo ali manj{o 

zamudo pa tudi pravno-politi~ne odpirajo mo`nosti, da se tudi manj{e teritorialne 

enote ter druge (pod)skupine in posamezniki pojavljajo v vlogi akterjev v “transnacionalnem” 

povezovanju. êtudi imamo po eni strani na voljo podatke, ki nas 

opozarjajo na amerikanizacijo – kar vsaj za nekatera podro~ja dejavnosti pomeni 

enostransko krepitev “svetovnega jedra” (Mlinar; Tr~ek, 1998.) – pa po drugi strani 

poteka “vklju~evanje” (inclusion) vse manj{ih enot v vse bolj globalizirana komunikacijska 

omre`ja. To je tisto, kar je Naisbitt (1994.) ozna~il kot “globalni paradoks”. 

Pove~uje se ne le {tevilo nacionalnih dràv, ki so ~lanice OZN, ampak 

tudi vedno manj{ih enot. Novost in nekak{en kvalitativen skok predstavlja predvsem 

vklju~evanje subnacionalnih enot, kot so regije in ob~ine ter razli~ne 

manj{ine, ki se na podlagi novih mo`nosti komuniciranja la`je organizirajo ter 

delujejo tudi na nadnacionalni ravni in v svetovnem merilu. Namesto prej{nje 

13 Italijanska dràva je zna~ilno omejevala in nadzorovala ~ezmejno povezovanje svojih 

regij (ve~ o tem v Bu~ar, 1993.). Hrva{ka Istra se je ob nasprotovanju dràvnega sredi{~a 

vklju~ila v organizacijo evropskih regij. 


61


razpr{enosti, nemo~i in hierarhi~ne podrejenosti dràvnim in politi~nim centralam 

stopa sedaj v ospredje samoorganiziranje in selektivno povezovanje, ki uhaja nadzoru 

dràvnih sredi{~. 

V osemdesetih letih je bilo {e veliko odprtih vpra{anj in razmi{ljanj o tem, kak{na 

bo vloga “kompjuterizacije” z vidika nadaljnje demokratizacije dru`be (npr. Brent 

1985.). Danes pa je npr. “demokratizacijski potencial” medmre`ja è povsem 

o~iten, saj se letno vklju~uje na milijone novih uporabnikov. Hkrati pa je zna~ilno, 

da kot omre`je omreìj nima nikakr{ne osrednje nadzorne strukture, saj “ni 

nih~e lastnik medmre`ja, nih~e ga ne upravlja, vzdrùje ali deluje kot odbiratelj 

ali regulator” (Cairncross, 1997.: 94–95.). Vlade nacionalnih dràv so-relativnozmeraj 

manj zmo`ne izraziti notranjo raznovrstnost in posebnosti svojih sestavnih 

delov; hkrati pa ne obvladujejo oziroma izgubljajo nadzor nad vse ve~jim mno- 

{tvom akterjev, ki sami neposredno, brez njihovega posredovanja, izraàjo svoje 

specifi~ne razmere in avtenti~ne interese. Nacionalne dràvne oblasti ne morejo 

ve~ nastopati navzven kot (izklju~ni) predstavnik vseh akterjev s svojega ozemlja. 

Namesto predstavnika ali zastopnika stopa v ospredje neposredna angaìranost 

prizadetih, ~e è ne kot alternativa, pa vsaj komplementarno. 

Nakazane trende lahko konkretiziramo z nekaterimi ugotovitvami, do katerih so 

pri{li na svetovnem kongresu Mednarodne zveze lokalnih oblasti (IULA) leta 

1995. Zna~ilno je naslednje izhodi{~e: 

Izbolj{ane komunikacije svetovnega dosega in vdiranje globalnih problemov 

v dnevno ìvljenje dràvljanov so spodbujali rast ob~inske udele`be v mednarodnem 

sodelovanju. V zadnjih dveh desetletjih je ve~ kot 3000 lokalnih 

oblasti v industrializiranih dràvah – v tesnem sodelovanju z lokalnim i 

skupinami dràvljanov – vzpostavilo vezi z lokalnimi skupnostmi v Afriki, 

Aziji in Latinski Ameriki. V zadnjem ~asu se je dramati~no pove~alo {tevilo 

povezav med pobratenimi ob~inami tudi s srednjo in vzhodno Evropo. ... V 

tiso~ih velikih in manj{ih mestih ter vaseh so strokovne in prostovoljne nevladne 

organizacije (NGO) zdruìle svoje sile z lokalnimi oblastmi, da bi 

prispevale k razvoju (IULA 1995.). 


62 

ê torej ne gre ve~ le za sodelovanje med lokalnimi oblastmi, ampak za hkratno 

udele`bo profesionalnih in prostovoljnih nevladnih organizacij, pa to pomeni, da 

gre tudi za strukturno preobrazbo teritorialne organizacije dru`be. Tu lahko prepoznavamo 

zametke usmeritve k “globalni civilni dru`bi”, kar je {e dosti bolj jasno 

izraèno v naslednjem stavku: “Posebna kakovost ob~inskega mednarodnega 

sodelovanja je v tem, da kombinira sile, privrènost in izku{nje institucij, dru`benih 

gibanj in pobud dràvljanov. To je hkrati lokalno in mednarodno ter povezuje 

pobude dràvljanov s pobudami lokalnih oblasti in drugimi dejavniki.” (prav 

tam). Tako se torej vrsta razli~nih vladnih in nevladnih akterjev, teritorialnih in 

neteritorialnih, lokalnih, sublokalnih, nacionalnih in nadnacionalnih, vklju~uje v 

nehierarhi~na svetovna omre`ja. Pri tem je bilo izraèno prepri~anje, da so lokalni 

akterji upravi~eni, da uveljavljajo partnerstvo v mednarodnem sodelovanju z 

nacionalno-dràvnimi oblastmi, ~eprav te marsikje tega {e ne sprejemajo, saj me-


nijo, da se lokalne enote vpletajo v njihove pristojnosti in da niso zadosti usposobljene 

za sodelovanje v mednarodnih programih. 14 

Komunikacijska in prometna infrastruktura je seveda vseskozi prvi pogoj za to 

povezovanje subnacionalnih enot v svetovnem merilu. Vzpostavljajo ga na podlagi 

avtonomnih odlo~itev, tako da lahko najbolj pristno izrazijo specifi~ne razmere 

na svojem obmo~ju, ne da bi s tem negirali tudi specifi~no (vendar partnersko, 

ne hierarhi~no) vlogo dràve. Nasploh je torej zna~ilno pove~evanje {tevila in 

raznovrstnosti akterjev, ki se vklju~ujejo v transnacionalne in globalne komunikacije. 

Poleg pove~evanja {tevila dràv in dràvnih (“vladnih”) mednarodnih organizacij, 

se pogosto poudarja {e veliko hitrej{a rast nevladnih mednarodnih organizacij. 

Vendar bi morali pri tem primerjalno upo{tevati tudi izredno dinamiko 

vklju~evanja posameznikov uporabnikov medmre`ja. To zadnje nas opozarja na 

novo dobo najbolj mnoì~nega neposrednega vklju~evanja v globalno dru`bo, za 

katero je zna~ilna tako polarizacija kot konvergenca, ne le na relaciji lokalno – 

globalno, temve~ tudi individualno – globalno. Komuniciranje v okviru svetovnega 

medmre`ja, ki je hkrati omre`je omreìj, nam torej najbolj zna~ilno ponazarja 

dolgoro~ne te`nje ter medsebojno odvisnost individualizacije in globalizacije. 

Uveljavljanje ~lovekove individualnosti v svetovnem merilu sicer prihaja v nasprotje 

s tradicionalisti~nim pojmovanjem teritorialne identitete kot “otok” (zamejene 

in notranje homogene enote), ne pa tudi z liberalnim razumevanjem identitete 

kot “kriì{~em”. 15 

3. Teritorialno identificiranje, gibljivost ljudi in komunikacije 

Splo{ne razprave o globalizaciji in o lokalno-globalnih odnosih, ki dostikrat temeljijo 

na preve~ pav{alnih sodbah, je treba preverjati tudi z empiri~nimi podatki. 

16 Izhajal bom iz nekaterih ugotovitev, dobljenih z nekaterimi vpra{anji v anketi 

Slovensko javno mnenje, do drugih pa smo pri{li na podlagi ankete (reprezentativni 

vzorec 840 odraslih) prebivalcev ter {tevilnih drugih virov v mestni ob~ini 

Koper leta 1998. Ob tem pa upo{tevam {e vrsto drugih mednarodnih empiri~nih 

raziskav, ki mi bodo v oporo pri nadaljnji obravnavi (npr. primerjalne mednarodne 

raziskave World Value Survey, raziskave v sosednji Italiji, ki so jih opravili Rai- 

14 Usmeritev Evropske unije, ki jo konkretno uveljavlja v svojih {tevilnih programih, kot je 

npr. Phare, pa tudi pri nas è zahteva ve~ravensko (lokalno in/aIi regionalno, nacionalno 

in nadnacionalno) partnersko sodelovanje, ki je novost v primerjavi z dosedanjim hierarhi~nim 

na~inom re{evanja zadev in hkrati pove~uje mo`nosti uveljavljanja posebnosti posameznih 

enot. 

15 V zvezi s tem glej kasneje o razlikovanju med “starim” in “novim lokalizmom”. 

16 Seveda pa tudi ti podatki niso è sami po sebi odlo~ilno merilo. ê npr. dolo~enih teoreti~no 

pri~akovanih trendov sedaj ({e) ne najdemo v konkretnem okolju pri nas, to seveda 

{e ni dokaz o napa~nosti teoretskih izhodi{~, lahko gre preprosto za to, da spremembe 

v praksi {e niso dosegle dolo~ene razvojne stopnje, npr. v informatizaciji dru`be. 


63


mondo Strassoldo, Renzo Gubert idr., raziskave o lokalni demokraciji v skoraj 30 

dràvah, ki jih vodi Henry Teune). 

Naj nakaèm najprej tisto, kar predstavlja temeljni izziv razlagam o globalizaciji 

dru`be. Iz odgovorov na vpra{anja o tem, koliko so prebivalci navezani na posamezna 

– o`ja in {ir{a – teritorialna obmo~ja, ali (nekoliko druga~e izraèno) o 

tem, kateri “geografski skupini pripadajo” oziroma se z njo identificirajo, smo razkrili, 

da izrazito izstopa identifikacija s svojim krajem; manj{a je navezanost na 

ob~ino, regijo in na Slovenijo kot celoto; nato pa mo~no upade, ko gre za vse 

{ir{e teritorialne enote in tudi za svet kot celoto. Ali imamo torej opravka bolj z 

lokalizmom kot z globalizmom ali z lokalno-globalno konvergenco? Kako je mogo~e, 

da po eni strani lahko spremljamo podatke o dramati~nem raz{irjanju telekomunikacijske 

povezanosti v svetovnem merilu, ki so ga razli~ni avtorji è prikazovali 

kot “konec oddaljenosti”, ali kot “komunikacije, ki niso ob~utljive na oddaljenost” 

(death of distance, distance insensitive communications), ali kot “kolaps 

~asa in prostora”, hkrati pa tu razkrivamo izraziti lokalizem? Bernard Poche 

(v Mlinar 1992.) je v zvezi s tem predstavil svojo razlago, da gre pravzaprav za 

dve povsem razli~ni in lo~eni sferi: globalizacija da zadeva le tehnolo{koekonomsko 

sfero, medtem ko se “socialna identifikacija” manifestira na povsem druge 

na~ine in v drugih prostorskih okvirih. Podobno se pojavlja tudi razlikovanje med 

ekonomsko globalizacijo in kulturno fragmentacijo. 17 


64 

ê torej razkrivamo lokalizem v “~asu globalizacije”, to terja dodatne razjasnitve tako 

na izkustveni kot na teoretski podlagi. V zvezi s prvim lahko v koprskem primeru 

opozorim na nekak{no koeksistenco med ohranjanjem tradicionalisti~ne lokalne zaprtosti, 

zlasti na podeèlju, na eni strani in raz{irjajo~im se prostorom gospodarskega 

delovanja podjetij, kot sta Luka Koper, Intereuropa idr., na drugi strani. Luka Koper 

se je najprej zgledovala in iskala informacije pri lukah sosednje Italije, nato so svoje 

stike raz{irili, npr. na Rotterdam, danes pa v snovanju svojih razvojnih programov 

najbolj poudarjajo dose`ke in izku{nje Singapurja. Torej hkrati s tem, ko {e obstaja 

izklju~ujo~nost med va{kimi skupnostmi, ki celo priseljenca iz bli`njega kraja po ve~ 

desetletij (npr. po poroki) ne sprejmejo “za svojega” in ga bolj ali manj resno {tejejo 

za “fore{ta”, 18 poteka gospodarsko delovanje, ki vklju~uje partnerje z vseh celin in 

posega v kulturno dedi{~ino slovenske Istre. Spomnimo se primera Toncity, tj. velikopotezno 

zasnovanega programa graditve poslovnih prostorov, predvsem za podjetja 

iz jugovzhodne Azije, na pobudo, ki je pri{la iz Avstralije, in teàv zaradi zavrnitve 

soglasja z vidika varstva kulturne dedi{~ine. 

17 Tudi v tem primeru gre za preve~ pav{alno delitev, ki ne upo{teva, da npr. (mladinska) 

popkultura predstavlja izraziti primer globalne kulture, ki presega doslej prevladujo~e okvire 

“teritorialnih kultur”. 

18 Podrobnej{e prou~evanje nam razkriva veliko takih primerov medsebojne izklju~nosti 

in rivalstva, ki zadeva ne le upravno-politi~na vpra{anja, temve~ tudi vsakdanje ìvljenje 

prebivalcev bli`njih krajev, npr. Hrastovelj in Dola, Dekanov in ^rnega Kala, Ospa in Gabrovice 

idr.


ê torej na Koprskem, v Sloveniji, pa tudi v Italiji, Avstriji, na [vedskem in drugod 

anketne raziskave razkrivajo visoko stopnjo “navezanosti na kraj” ali “ob- 

~utek pripadnosti kraju” bolj kot na katerokoli {ir{o teritorialno enoto, je treba {e 

bolj pojasniti, ali gre pri tem za “stari” ali za “novi lokalizem”. To razlikovanje je v 

zgo{~eni obliki opredelil Strassoldo (1990.), ko je med drugim izpostavil dve bistveni 

razliki: “Prva je v tem, da je bil stari lokalizem 'prvobiten' (primordialen), 

nerazmi{ljajo~, novi pa je rezultat svobodne volje, zavestne izbire (racionalen). 

Druga razlika pa je v tem, da je stari lokalizem teìl k minimaliziranju stikov z zunanjim 

svetom, k ohranjanju mo~ne zaprte meje, medtem ko se novi lokalizem 

povsem zaveda preostalega sveta in je odprt za interakcije z njim.” 

Tabela 1. 

Dele` “najbolj navezanih” na teritorialne enote od svojega kraja do sveta kot celote 

Najbolj sem navezan/a na 

Koprska raziskava (1998) 

N = 840 

SJM (1993/1) 

N = 1044 

Svoj kraj 52,0% 65,6% 

Svojo ob~ino 10,4 3,5 

Svojo regijo 18,1 5,3 

Slovenijo kot celoto 15,1 17,1 

Srednjeevropske in bli`nje dràve 0,4 0,4 

Evropo kot celoto 1,3 0,9 

Svet kot celoto 2,6 1,4 

ê je {e danes za ve~ino prebivalcev (v mestni ob~ini Koper 52%, v Sloveniji 

65,6%) najpomembnej{a enota teritorialnega identificiranja kraj njihovega stalnega 

bivali{~a, je torej treba {e ugotoviti, ali gre pri tem za nerefleksivno podalj{evanje 

prakse vrednotenja doma~nosti in navezanosti, ki predpostavlja lo~evanje od tujega, 

ali za zavestno presojo o prednostih, ki jih doma~e okolje nudi v primerjavi z 

drugimi, torej na podlagi poznavanja, ne pa apriornega izklju~evanja drugih. 

Dom, doma~i kraj in domovina predpostavljajo dolo~eno stalnost in navajenost, 

tako kot se nasploh vsakr{no identiteto opredeljuje na podlagi razli~nosti in kontinuitete. 

V zvezi s tem ugotavljam, da se vi{ja stopnja navezanosti na kraj (pa tudi 

ob~ino, regijo in na Slovenijo kot celoto) hkrati povezuje z ve~jo izklju~nostjo 

do drugih. To je razvidno tako iz odgovorov na vpra{anja, ki zadevajo stali{~a do 

priseljevanja drugih v koprsko ob~ino, 19 kot tudi na vpra{anja o stali{~ih do morebitnega 

bivanja (ìvljenja, {tudija, dela) v kak{nem drugem kraju ali drugi 

19 Tu je {lo za vpra{anje: “Ali bi bilo treba v prihodnosti teìti k temu, da bi na splo{no 

omejevali ali spodbujali priseljevanje drugih v na{o dràvo?”, pa tudi za vpra{anja o pospe{evanju 

ali omejevanju graditve po~itni{kih hi{ za nedoma~ine, stanovanja za upokojence 

od drugod, bolj{ih stanovanj za tuje strokovnjake; nadalje, kako bi sprejeli priseljence 

iz dolo~enih dràv ali obmo~ij kot svoje sosede ipd. 


65


dràvi. Z enega in z drugega vidika torej lahko ugotavljamo, kako dispozicije in 

dejanska praksa (ne)mobilnosti in (ne)povezanosti navzven kaèta na stopnjo lokalne 

zaprtosti oziroma odprtosti. Pri tem smo za koprsko ob~ino in celotno Slovenijo 

ugotovili, da so tisti, ki so najbolj navezani na svoj doma~i kraj, hkrati tudi 

relativno najbolj nemobilni in najbolj izklju~ujo~i do drugih. Njihov “strukturni 

profil” ozna~uje: nizka stopnja izobrazbe, relativno nizek dohodek, vi{ja starostna 

kategorija, slab{a opremljenost z informacijsko tehnologijo, bivanje na podeèlju, 

lastni{tvo hi{e ali stanovanja. 

Zanimiva dilema nastane, kadar se je treba odlo~iti med navezanostjo na doma~e 

okolje in (vi{jo) kvaliteto oziroma prilo`nostmi, ki so potencialno dostopne drugod 

po svetu. Na vpra{anje “Kje naj bi si mladi z Obale predvsem prizadevali {tudirati?” 

20 so odgovori vpra{ancev (prebivalcev nad 18 let) porazdeljeni takole: 1. 

~im bliè doma~emu kraju 52,1%; 2. tam, kjer je najbolj{a univerza za izbrano 

strokovno podro~je, 45,3%; 3. o tem nima svojega mnenja 2,5%. Pri tem se zopet 

ponovijo zna~ilne razlike, npr. glede na starost: ~im vi{ja je starostna kategorija 

vpra{ancev, tem ve~ jih podpira {tudij ~im bliè doma~emu kraju; ~im vi{ja pa je 

njihova stopnja izobrazbe, tem ve~ji je dele` tistih, ki na prvo mesto postavljajo 

kakovost {tudija oziroma univerze, ne glede na oddaljenost. Ker mladost in izobraènost 

simbolizirata usmeritve v prihodnost, se tudi s tem potrjuje è nakazana 

preobrazba teritorialne identitete od “otoka” h “kriì{~u”. 

Stopnja izobrazbe è sama vklju~uje in izraà stopnjo predhodne vklju~enosti v 

informacijske tokove nadlokalnega in nadnacionalnega zna~aja. Anketni podatki 

pa nam {e bolj konkretno kaèjo na zvezo med opremljenostjo z informacijsko-komunikacijsko 

tehnologijo in obravnavanimi stali{~i. Tisti, ki doma razpolagajo 

z moderno informacijsko infrastrukturo (telefon s telefonsko tajnico, osebni 

ra~unalnik, prenosni telefon, GSM, videorekorder, zbirko ve~ kot 50 LP- ali 

CD-plo{~) in so tako – po vsej verjetnosti – bolj vklju~eni v {ir{a komunikacijska 

omre`ja, hkrati tudi s svojimi stali{~i glede kraja {tudija bolj podpirajo vstopanje v 

svet; nasprotno pa velja za tiste, ki nimajo tak{ne infrastrukture. 


66 

Lokalna zaprtost in odprtost v svet se kaèta z dveh vidikov: kot odnos do drugih 

in kot aspiracija (ali njena odsotnost) glede lastne vloge. Oboje pa zopet na ravni 

stali{~ oziroma informacij in na ravni dejanskega ravnanja, kakr{no se izraà v 

prostorski (ne)mobilnosti. Medtem ko pri nekaterih temah, kot je npr. delo na 

daljavo (telecommuting), komunikacije vsaj delno nadome{~ajo prostorsko mobilnost, 

v {ir{em kontekstu globalizacije pove~ana komunikacijska dostopnost predstavlja 

tak{no vsebinsko obogatitev, da to pomeni tudi pove~anje izzivov za {e 

ve~jo mobilnost. Zaustavijo jo lahko le “meje rasti” v ekolo{kem smislu. Nasploh 

20 V posebni anketi med koprskimi srednje{olci smo razlikovali: Kje “bi èlel ({tudirati), 

~e bi bilo mogo~e” in kje “verjetno bo {tudiral”; pri tem so zna~ilna neskladja, da jih bo 

predvidoma dosti ve~, kot bi sicer èleli, {tudiralo v Ljubljani (nekaj ve~ tudi na Obali in v 

Mariboru ter v Italiji), manj kot bi èleli pa drugje v Evropi in v ZDA.


pa velja, da bi vsakdo, tako posamezniki kot teritorialne enote, èlel imeti prost 

dostop do vseh drugih, hkrati pa dolo~ati (nadzorovati) dostop drugih do sebe. 

Glede “vstopanja” informacij pa imajo prebivalci na splo{no dosti bolj liberalna 

stali{~a kot do priseljevanja ljudi. Najbolj globalizirani so torej informacijski tokovi, 

nekaj manj tokovi materialnih dobrin (ki potekajo prete`no v kontinentalni 

okvirih), najmanj pa prostorska mobilnost ljudi, ki se prete`no omejuje na lokalno-nacionalne 

okvire (gl. sliko 1.). 

Slika 1. 

Prevladujo~i teritorialni okviri tokov ljudi, dobrin in informacij 

Vendar globalizacija komunikacij ustvarja podlago za “ponotranjenje” oziroma 

podoma~enje “zunanjega” dogajanja in s tem za postopno preseganje teritorialne 

delitve na doma~e in tuje. 21 V tem smislu {e naprej poteka deteritorializacija, npr. 

v okviru EU, kjer postaja nedopustna diskriminacija na podlagi teritorialnega porekla. 

Hkrati pa pove~ana dostopnost omogo~a, da se {e bolj uveljavijo tiste lokalne 

posebnosti, ki naletijo na odziv v {ir{em ali celo svetovnem merilu, kot bomo 

videli v naslednjem poglavju. 

4. Svetovna afirmacija lokalnih posebnosti: primer Osp 

Ob è prikazanih nejasnostih glede homogenizacije in/ali heterogenizacije v kontekstu 

globalizacije se zdi {e posebej pomembno, da predstavimo {e konkretne 

izku{nje kraja Osp, v dolini pod ^rnim Kalom v koprski ob~ini. To je kraj, za katerega 

so zna~ilne nekatere naravne danosti, ki so kot posebnosti v relativno 

kratkem ~asu, tj. v zadnjem desetletju, postale znane po vsem svetu. Gre za ste- 

21 Za mlade na [vedskem je bilo ugotovljeno, da so toliko sprejeli angle{~ino, da je è ne 

{tejejo ve~ za “tuji jezik”. 


67


ne, ki se dvigajo nad vasjo in naprej ob kra{kem robu in so pritegnile pozornost 

{portnih plezalcev (Novak, 1994.). Ti so pri{li do spoznanja – kot ugotavlja Tomo 

êsen, predsednik komisije za {portno plezanje pri Planinski zvezi Slovenije – da 

Osp predstavlja najbolj{e mesto za {portno plezanje pri nas v Sloveniji; postopoma 

pa tudi do prepri~anja, da je eno najlep{ih plezali{~ v Evropi in celo v svetovnem 

merilu (saj nudi 250 smeri vseh teàvnostnih stopenj, ugodno klimo tudi v 

zimskem ~asu idr.). 

Informacije o tem so se za~ele {iriti na ve~ na~inov, osrednjega pomena pa sta bila 

dva “kanala”, ki sta omogo~ala – kot bi to ozna~il Vreg (2000.: 63) – diskurz 

“posebne” oziroma “strokovne javnosti” v svetovnem merilu. Po eni strani je {lo 

za objavo nekaj besedil in fotografij v vodilnih plezalskih revijah, kot so Climbing 

v ZDA, Vertical v Franciji, Desnivel v [paniji, Rotpunkt v Nem~iji, tem se pridruùjejo 

{e revija Klettern, ki izhaja v Avstriji, Rock and Ice v ZDA, v Sloveniji pa 

revija Grif. Pribli`no deset revij je nekak{en temelj informiranosti {portnih plezalcev 

vsega sveta in vse so objavile reportaò o Ospu. 

Ob tem pa je presenetljivo, da gre tudi v globalnem merilu za veliko vlogo neposrednega 

komuniciranja med plezalci – “od ust do ust”, {e zlasti ko gre za “finese” 

in podrobnej{a vpra{anja o konkretnih razmerah na dani lokaciji (glede plezanja, 

bivanja ipd.), o ~emer ni zadosti objavljenih informacij. Tudi v ~asu globalnih 

komunikacij torej neposredno komuniciranje od ust do ust ohranja svojo pomembno 

vlogo, ~e elektronsko komuniciranje spremlja tudi svetovna prostorska 

mobilnost, tako kot je to zna~ilno za {portne plezalce. Ti nenehoma preizku{ajo 

nove lokacije, se pri tem sre~ujejo, organizirajo tekmovanja in si osebno izmenjujejo 

informacije, konkretno – tudi o Ospu. 


68 

Tako danes na{i vodilni plezalci ugotavljajo, da “skorajda ni {portnega plezalca v 

svetu, ki ne bi vsaj vedel za Osp, ~e è osebno ni bil v Ospu”. Specifi~ni interesi 

in specializirani kanali komuniciranja jih navajajo ter jim omogo~ajo, da so celo 

bolj seznanjeni z Ospom kot pa drugi prebivalci koprske ob~ine ali Republike 

Slovenije. V Osp prihajajo iz {tevilnih evropskih dràv, pa tudi z vseh drugih celin, 

ko v svoje turneje po Evropi vklju~ujejo tudi Osp. Prikazano {irjenje informacij 

je {ele omogo~ilo primerjanje z drugimi kraji oziroma lokacijami in {ele s tem 

je bil podan izziv za izoblikovanje edinstvene identitete kraja (v smislu “identitete 

kot kriì{~a”). 22 Ob tem, ko se je Osp na podlagi dolo~ene naravne danosti è 

afirmiral kot identiteta za specifi~no populacijo v svetovnem merilu, pa stagnira 

ali celo nazaduje v demografskem in ekonomskem smislu. Toda temeljni nauk 

primera Osp vidim v tem, da dolo~ene krajevne posebnosti, ki za doma~ine prakti~no 

niso imele nobene vrednosti, lahko postanejo pomembna vrednota v raz{irjenem 

kontekstu, v katerega se vklju~uje z globalizacijo komunikacij. 

22 Navzlic zakasnitvi se sedaj vendarle za~enjajo pojavljati è odzivi na prikazani svetovni 

interes, npr. z zamislijo o ustanovitvi “plezalnega centra” in “mednarodne plezalne {ole”, s 

prizadevanji za legalizacijo kampa, Turisti~no dru{tvo ureja potrebne informacije, skrbi za 

red in varstvo narave, vklju~ujejo se “zeleni” i dr.


ê gre za nemo~ ostarelega prebivalstva ter za zapu{~enost in celo propadanje 

posameznih elementov naselja, se tudi to navezuje na (ne)povezanost s {tevilnimi 

(so)lastniki nepremi~nin, ki so razseljeni po vsem svetu. Prekinjene komunikacije 

z njimi precej hromijo razvojna prizadevanja in tudi odzivnost na prikazani izziv 

vse {tevilnej{ih obiskovalcev. Stara va{ka skupnost, demografsko in ekonomsko 

oslabljena ter izklju~ujo~a do morebitnih akterjev od drugod, ni zmogla primernega 

odziva na svetovni izziv. Zato so se doslej ob odsotnosti podjetni{ke odzivnosti 

obiskovalci v kraju pojavljali le kot nekak{en “mote~i dejavnik” v kontekstu 

podeèlskega mrtvila. Nove pobude pa obetajo bolj plodno sti~i{~e v kombinaciji 

lokalno-globalnih razvojnih potencialov. 23 

Prof. dr. sc. Sreten Vujovi} 

Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Odelenje za sociologiju, Beograd, Srbija 

e-mail: svujovic@f.bg.ac.yu 

Akteri urbanih promena u Srbiji 

Uvod 

Osnovni cilj ovoga rada jeste da ukratko predstavi glavne aktere zna~ajnijih socioprostornih 

promena u postsocijalisti~kim gradovima Srbije na prelazu milenijuma, 

tj. da skicira mesto i ulogu aktera u “proizvodnji prostora”, njihovu hijerarhiju, 

njihove vertikalne i horizontalne saveze, i to prvenstveno iz ugla urbane sociologije. 

U analizi urbanih promena polazimo od izmena u srbijanskom dru{tvu 

pod uticajem globalizacije i postsocijalisti~ke transformacije – makronivo, preko 

socioprostornih promena u gradovima – mezonivo, do promena u svakodnevnom 

ìvotu gra|ana – mikronivo. Re~ je, zapravo, o trijadi dru{tvo/dràva – 

grad/lokalna vlast – gra|anin/stan, susedstvo, kvart. Drugim re~ima, nastojimo da 

primenimo glokalni pristup transformacijskim strategijama pojedinaca i dru{tvenih 

grupa u Srbiji. 

U eri globalizacije i tranzicije veliki gradovi postaju mesta sve izraènijih socijalnih 

problema koji uti~u na globalno dru{tvo. Latentne napetosti u velegradovima ~esto 

izbijaju na povr{inu u obliku èstokih sukoba. înioci koji doprinose da napetosti i 

vi{estruki socijalni problemi poprime oblike urbanih sukoba jesu: siroma{tvo, et- 

23 Ob tem pa – ~eprav v manj{em {tevilu – Osp obiskujejo tudi jamarji, ki hodijo v jamo 

nad vasjo. Jamo propagirajo predvsem v tujini, in sicer prek medmre`ja, s prospektom v 

{tirih jezikih, prek komisije jamskih vodi~ev in ustno jamarji med seboj. Hkrati pa skozi 

kraj poteka slovenska planinska transverzala. 


69


ni~ke podele i antagonizmi, kriminal i nesigurnost. Nesigurnost, u stvari, proizlazi 

iz prvih triju tipova ~inilaca, bez obzira da li direktno uti~u na pojedinca ili ne. Socijalna 

polarizacija ~iji je jedan pol siroma{tvo, stvara obespravljene potklase, dru- 

{tveno isklju~ene grupe koje se koncentri{u u odvojenim gradskim lokalitetima, {to 

ukazuje na prostorni aspekt dru{tvenog izop{tavanja. U stru~nim krugovima preovla|uje 

mi{ljenje da su napu{tanje dràve blagostanja na Zapadu te slom socijalisti~kog 

redistributivnog sistema doveli do pove}anja dru{tvene polarizacije, tj. do 

porasta raznih oblika socijalne diferencijacije i segregacije. 

Za konkretniju empirijsku analizu na{ih postsocijalisti~kih gradova osloni}emo se 

na razli~ite izvore podataka, uklju~uju}i i anketu Instituta za sociolo{ka istraìvanja 

Filozofskog fakulteta u Beogradu iz 2003. godine. Pod urbanim akterima, slede}i 

Mi{ela Basana, podrazumevamo individuu ili grupu koja zauzima odre|eni poloàj 

u dru{tvu, pa otuda raspolaè razli~itim resursima, koja brani odre|ene interese 

ili vrednosti, oblikuje sopstveni identitet u interakciji s drugima te nudi projekte 

o razvoju grada i svakodnevnog ìvota, koje èli da realizuje (Bassand, 

2001.). Pritom treba ista}i da urbana mo} upravlja urbanim razvojem, a to zna~i 

da urbani razvoj proisti~e iz strukture mo}i, {to }e re}i iz sistema aktera, od kojih 

su neki nadre|eni a neki podre|eni; zajedno oni strukturi{u urbani fenomen. U 

savremenim gradovima, pa i u postocijalisti~kima, moèmo razlikovati ~etiri glavna 

tipa aktera: 1. stru~njake za prostor (arhitekte, urbaniste, inìnjere, itd.); 2. 

ekonomske aktere (razna industrijska preduze}a i servise, vlasnike gradskog zemlji{ta, 

banke, itd.); 3. politi~ke aktere (politi~ke lidere, njihove partije, pokrete, 

itd.); 4. stanovnike, korisnike/gra|ane, koji se diferencraju prema dru{tvenoj poziciji, 

ìvotnom stilu, starosti, obrazovanju, itd. 

Na{i sada{nji urbani akteri, s obzirom na njihove ciljeve i vrednosti, mogu se grubo 

podeliti i na reformske i antireformske. Posle ovog uvoda u kratkim }emo 

crtama najpre upozoriti na promene u strukturi, funkcijama i formi postsocijalisti~kih 

gradova, a zatim }emo ukazati na osnovne osobine glavnih urbanih aktera 

u Srbiji. 

Tegoban put od “etatisti~kog” do “liberalnog” grada 


70 

Da bi se bolje razumeo preobraàj gradova u Srbiji u toku poslednjih desetak godina, 

skicirat }emo glavne osobine urbanizacije u njenom socijalisti~kom periodu, 

a to su: 1. zakasnela urbanizacija koja je planirana i vo|ena iz centra; 2. preterana 

uloga industrijalizacije u urbanizaciji, tj. zanemarivanje tercijarnog sektora i infrastrukture 

kao, navodno, neproduktivnih; 3. kontinuirani zna~aj ruralnog sektora u 

procesu urbanizacije, {to je vezano za visoko u~e{}e me{ovitih doma}instava 

me|u zaposlenima, ali su ostale zna~ajne razlike izme|u gradova i sela na u{trb 

sela; 4. mala kohezija unutar urbane mreè, u smislu nedostatka ekonomskih 

mreà na lokalnoj ili regionalnoj osnovi, odnosno odlu~ivanje iz centra; 5. dominantna 

uloga preduze}a u obezbe|ivanju stanova, obavljanju drugih aktivnosti, 

{to govori o tome da je radno mesto bilo nadre|eno mestu stanovanja; 6. struktu-


ra i funkcionisanje urbanog dru{tva u socijalisti~kim gradovima razlikovalo se od 

onih u kapitalisti~kim gradovima, jer su elitu sa~injavali partijski rukovodioci, direktori 

dràvnih preduze}a i administrativni rukovodioci. Ovome treba dodati nedostatak 

civilnog dru{tva te ~injenicu da je profesionalna, kulturna i druga udru- 

ènja osnivala i kontrolisala dràva (Enyedi, 1996.: 115). Me|utim, klju~na razlika 

izme|u socijalisti~ke i kapitalisti~ke urbanizacije sastoji se u tome {to u prvoj nije 

bilo dejstva trì{ta i gradske rente. 

U odnosu na ishode urbanizacije u razvijenom kapitalisti~kom svetu, socijalisti~ki 

sistem nije uspeo da stvori ono {to se zove postindustrijski ili informacioni grad. 

Na tegobnom putu od “etatisti~kog” do “liberalnog” grada samo su retke metropole 

biv{ih socijalisti~kih zemalja dostigle rang “globalnog” grada (Moskva, Budimpe{ta...), 

kao komandnog i kontrolnog punkta za protok ljudi, kapitala, roba, 

finansija i informacija u svetkim razmerama. Socijalisti~ki sistem nije uspeo da postigne 

promene koje su po{le za rukom liberalnom kapitalisti~kom postindustrijskom 

sistemu u kome je, po~ev od 1970-ih godina, do{lo do restruktuiranja ekonomakog 

i dru{tvenog ìvota u njegovim metropolama. Savremene metropole karakteri{e 

deindustrijalizacija, promene u strukturi proizvodnje, trì{tu radne snage 

i profesionalnoj strukturi, u smislu opadanja broja zaposlenih u sekundarnom 

sektoru i ubrzanog rasta u tercijarnom, a naro~ito kvartarnom sektoru. Teì{te se 

pomerilo sa proizvodnje roba ka razvoju sektora usluga. 

Postavlja se pitanje – kakve su u tom kontekstu socioprostorne posledice postsocijalisti~ke 

transformacije? Iako o~ekivana, nije se pove}ala migracija selo – grad, 

kao ni izrazit porast stepena urbanizacije. Ilustracije radi, u Srbiji je u periodu od 

1991. do 2002. godine i ina~e nizak nivo urbanizacije – malo porastao: od 54,1% 

do 56,4%. Ekonomska kriza je dovela do porasta urbanog siroma{tva i razvoja 

strategija preìvljavanja koje se oslanjaju na poljoprivrednu proizvodnju za li~ne 

potrebe. Poja~ao se zna~aj dvojne ekonomije seoskih me{ovitih doma}instava. 

Usporena urbanizacija se nastavlja zato {to je broj radnih mesta u industrijskom 

sektoru gradova ograni~en, a industrijske grane koje su opstale i doìvele uspon, 

kao i tercijarni sektor, sada traè mla|e i visokokvalifikovano stanovni{tvo. S druge 

strane, u periodu tranzicije dolazi do otvaranja nacionalnih ekonomija, pa i do 

uvoènja jeftinije hrane, ~ime je doma}a seoska ekonomija izloèna konkurenciji. 

To je, uz druge nepovoljne uslove, doprinelo da je u Srbiji i Crnoj Gori ruralno siroma{tvo 

ve}e nego urbano. 

Razvoj gradova je ipak i{ao od homogenosti ka heterogenosti. Privatno preduzetni{tvo 

i komercijalizacija gradskih centara uslovili su brz rast malih radnji, restorana, 

raznih servisa, uli~ne prodaje i tome sli~no. Mnogi gra|ani bili su uklju~eni u 

uli~nu prodaju i sivu ekonomiju kao glavne strategije preìvljavanja. Tako je paralelna 

ekonomija, uz sve svoje lo{e strane, postala neophodna da bi se preìvelo. 

Osim toga, u isto~noevropskim gradovima, uklju~uju}i i srpske gradove, etni~ka 

heterogenizacija je u porastu. Socijalno devijantne pojave su tako|e u porastu: 

besku}ni{tvo, kriminal, prostitucija, narkomanija, pornografija… Sigurnost socijalisti~kih 

gradova je i{~ezla. Pove}ana dru{tvena nejednakost se teritorijalizovala 


71


kroz nove oblike socijalne segregacije, dèntrifikacije i rezidencijalne suburbanizacije. 

Sprega spolja{njih i unutra{njih razaraju}ih ~inilaca uticala je i na promene u gradovima 

postsocijalisti~ke Srbije. Poznato je da se jugoslovenski model socijalizma 

okon~ao na najgori na~in. Pro{li smo kroz ratne sukobe, raspad dràve, usporenu 

i blokiranu tranziciju, i jo{ uvek kaskamo u mu~noj i konfliktnoj postsocijalisti~koj 

transformaciji. Kao {to se gra|ani u postsocijalisti~koj transformaciji grubo 

mogu podeliti na dobitnike i gubitnike, ta podela vaì i za pojedine gradove i regione. 

Dok se u razvijenim evropskim zemljama razlike izme|u regiona, op{tina i 

gradova uklapaju u odnos jedan prema dva, u Srbiji (prema podacima Republi~kog 

zavoda za razvoj, 2002.) je najrazvijeniji Apatin, ~iji je nacionalni dohodak 

tri puta ja~i od prose~nog u Republici, 15 puta je razvijeniji od najnerazvijenijeg 

Pre{eva koje je dostiglo tek 20% republi~kog proseka. Jaz izme|u Beograda i 

gradova u provinciji se tako|e pove}ao. Me|utim, kao i drugde u svetu, ali iz 

druga~ijih razloga, najgore su pro{li monofunkcionalni industrijski centri – “gradovi-fabrike”, 

koji su za vreme socijalizma bili prosperitetna naselja. To su: Kragujevac, 

Bor, Majdanpek, Priboj, Vranje… U prva je tri navedena grada 2002. u 

odnosu na 1991. godinu do{lo do smanjenja broja stanovnika. Ovi gradovi su postali 

mesta siroma{tva, nezaposlenosti, nesigurnosti i socijalnih pobuna u obliku 

“divljih {trajkova”. 


72 

Generalno uzev{i, najzna~ajnije promene u dru{tvenoj strukturi postsocijalisti~kih 

gradova sastoje se u ponovnom uspostavljanju nadre|ene klase vlasnika i podre|ene 

klase siroma{nih, kao i u izmenjenoj srednjoj klasi. U isto~noevropskim 

gradovima, a naro~ito u na{ima, poseban problem jeste veoma izraèna bespravna 

izgradnja stanova, ku}a, poslovnog prostora i tome sli~no. Procenjuje se da u 

Srbiji ima oko milion bespravno podignutih gra|evinskih objekata. Za vreme samoupravnog 

socijalizma ve}ina aktera bespravne gradnje bili su radnici (oko 

80%), prete`no niìh kvalifikacija, a u “divljem kapitalizmu” njima su se pridruìle 

ratne izbeglice, privatni preduzetnici u gra|evinarstvu, ratni profiteri, kao i pojedini 

pripadnici lokalne i centralne elite. Iako je, strogo uzev{i, re~ o ilegalnoj 

praksi, smatra se da oznaka neformalna ili “siva” ekonomija vi{e odgovara mnogim 

varijantama “samopomo}i” u gra|evinarstvu. Bilo kako bilo, tokom 1990-ih 

centralni planski urbani sistem se preobraàva u razli~ite, manje ili vi{e trì{no 

orijentisane urbane sisteme. Na ovaj preobraàj uti~u unutra{nji akteri (pojedinci i 

grupe koji reformi{u sistem) te spolja{nji akteri (u~esnici u procesu globalizacije i 

pro{irenja Evropske unije). Prema Tosicsu, unutra{nji, reformski orijentisani akteri, 

nastoje da elimini{u spolja{ne aktere. 

A sada sledi malo konkretnija skica stru~njaka za prostor, politi~ara, privrednika i 

gra|ana kao glavnih aktera upravo ocrtanih urbanih promena u na{im postsocijalisti~kim 

gradovima. Nalazi ankete Instituta za sociolo{ka istraìvanja Filozofskog 

fakulteta u Beogradu iz 2003. godine pokazuju da su akteri urbanih promena, 

prema stepenu dru{tvene mo}i na op{tinskom nivou, ovako rangirani: 1. politi~ari 

(87%); 2. privrednici/preduzetnici (45%); 3. stru~njaci (12%) i 4. gra|ani


(3%). [to se hijerarhije aktera ti~e ni{ta se nije bitno promenilo od “samoupravnog 

socijalizma” do “burazerskog kapitalizma”. 

Stru~njaci za prostor se suo~avaju s krizom identiteta. Za gradske planere novi 

dru{tveni ambijent nije povoljan. Oni su i u vreme socijalizma uglavnom bili 

transmisija politi~ara (jednopartijske politi~ke elite), ali su tada imali ve}u mo} i 

efikasnost. Sada su suo~eni s ve}im brojem problema i nedoumica kao ismno- 

{tvom aktera, kao {to su heterogeni bespravni graditelji, razli~ite NVO, ratne izbeglice, 

politi~ke stranke, agencije za promet nekretnina, strani investitori, gra- 

|evinski aktivirana crkva, doma}i privatni preduzetnici, privatni biroi iz domena 

arhitekture i urbanizma, itd. Isto tako, nedostaju brojni zakoni koji reguli{u 

oblast urbanizma i gra|enja, ili su postoje}i anahroni. Nedovr{enost pravne 

dràve u ovoj oblasti, uz lo{e pla}eni rad nadle`nih stru~njaka i slu`benika, 

stvara pogodno tlo za korupciju i sivu ekonomiju u oblasti urbanizma i gra|evinarstva. 

Na osnovu jedne analize stavova beogradskih stru~njaka za prostor (Petrovi}, 

2004.) moè se zaklju~iti da je u periodu postsocijalisti~ke transformacije 

politi~ka elita zadràla najve}i stepen mo}i bez jasno definisane strategije urbanog 

razvoja, pri ~emu je autonomnost ekspertskog znanja u odlu~ivanju o gradskom 

razvoju prili~no redukovana. Ali pored uvi|anja potrebe za redefinisanjem 

mesta i uloge znanja u strukturi institucionalne mo}i odlu~ivanja, stru~njaci 

za prostor su svesni oskudice u resursima adekvatnima za novo urbano planiranje. 

S druge strane, u stavovima stru~njaka o~ituje se nedovoljna odre|enost u 

pogledu poèljnih mera i na~elne koncepcije dràvne intervencije u oblasti urbanizma. 

Me{avina stavova ekonomskog neoliberalizma i socijalisti~kog protekcionizma 

smatra se tipi~nom za aktere postsocijalisti~ke transformacije i kod nas 

i u drugim tranzicionim zemljama. 

A sada }emo ne{to re}i o politi~arima kao akterima urbanih promena. Prema 

na{oj anketi (2003.), ve}ina ispitanika smatra da politi~ari imaju najve}i uticaj na 

dono{enje odluka na op{tinskom nivou. Treba podsetiti da su u Srbiji za urbanisti~ke 

planove po zakonu nadle`ne op{tine, a za prostorno planiranje Republika. 

Pripadnici politi~ke elite u Srbiji (anketa M. Lazi}a, jun 2004.) u najve}em su broju 

slu~ajeva ~lanovi raznih politi~kih stranaka. Od 85 anketiranih republi~kih funkcionera 

samo dvanaest nisu u nekoj partiji, a od 54 gradskih sedmoro je bez 

partijske knjiìce. Partijnost (stran~arenje) bitno uti~e na kadrovsku politiku, i to 

ne samo kad je re~ o strukturama vlasti na centralnom i lokalnom nivou ve} i o 

privrednicima (direktorima dràvnih firmi), ~lanovima upravnih odbora, ~elnicima 

obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih, komunalnih, urbanisti~kih i drugih institucija. 

Primera radi, prema na{oj anketi (2003.), na pitanje da li ~lanstvo u partiji 

uti~e na odlu~ivanje na op{tinskom nivou ve}ina ispitanika je odgovorila potvrdno, 

a najvi{e njih, preko jedne tre}ine (35%) izjavilo je “da, samo ako je neko 

~lan vladaju}e stranke”. Kao najzna~ajnije “kanale” za ostvarivanje uticaja na 

op{tinskom nivou na{i ispitanici prepoznaju politi~ke partije (32%), poslanike u 

skup{tini op{tine (26%) i li~ne veze i korupciju (22%). Slede “kanali” odlu~ivanja 

kao {to su: mesne zajednice (7%), sindikati (12%), nevladine organizacije (1%) i 

peticije (0,8%). 


73


Nedavno je (2004.) Privredna komora Beograda organizovala okrugli sto na temu 

Pravni aspekti problema u vezi sa nepokretnostima. Klju~na poruka s ovog skupa 

jeste da bez privatnog gra|evinskog zemlji{ta nema trì{ta, kao i da bi re{enje 

moglo da se na|e tako {to bi politi~ari promenili Ustav Srbije, koji u ~l. 60. propisuje 

da gra|evinsko zemlji{te moè biti u dràvnoj i dru{tvenoj svojini, a da se 

pod uslovima odre|enim zakonom nad njim moè ste}i pravo kori{}enja. U~esnici 

ovog skupa smatraju da dru{tvenu svojinu kao pravni institut treba ukinuti i da 

bi gra|evinsko zemlji{te trebalo privatizovati. Postoje}e zakonske odredbe treba 

osavremeniti u vezi s eksproprijacijom, nadle`no{}u utvr|ivanja op{teg interesa, 

privatizacijom gra|evinskog zemlji{ta, izgradnjom i prometom nepokretnosti, legalizacijom 

i denacionalizacijom, itd. Na tom putu jedna od prepreka je nepotpun 

katastar nepokretnosti, koji je ura|en za 60% teritorije Srbije, ali nije za ve}e gradove. 

Problem predstavlja i nedostatak Zakona o denacionalizaciji i restituciji 

~ije se dono{enje stalno odlaè, a trenutno zavisi od odnosa politi~kih snaga u 

Skup{tini Srbije. 

Evo nekoliko re~enica i o privrednicima kao akterima urbanih promena u Srbiji. ^lanovi 

na{e ekonomske elite su prili~no obrazovani, relativno mladi, i vi{e reformski 

orijentisani nego ~lanovi politi~ke elite. Me|utim, uo~ljiva je simbioza izme|u pojedinaca 

i grupacija politi~ara s jedne, i privrednika s druge strane. Kod predstavnika 

ekonomske elite pravilo je da u~e{}e partijskih kadrova raste kada je re~ o direktorima 

ve}ih firmi. Tako|e, najvi{e ih je u dràvnim preduze}ima, manje u me{ovitima, 

a najmanje u privatnim firmama (Lazi}, 2004.). Recimo i to da su ekonomski eksperti 

uglavnom liberalne (trì{ne) orijentacije. Prema mi{ljenju jednog istaknutog urbanog 

ekomiste, u Srbiji se nasle|eni model svojine nad gra|evinskim zemlji{tem, kao i 

model planiranja i izgradnje gradova, zasniva na slede}im elementima: a) monopol 

javne svojine nad gradskim zemlji{tem; b) nepostojanje trì{ta gradskog zemlji{ta; c) 

administrativna alokacija gradskog zemlji{ta; d) diskrecione odluke dràvnih slu`benika; 

e) naknada kao parafiskalni mehanizam za pribavljanje javnih prihoda; f) nesputana 

i korumpirana dràvna/lokalna vlast (Begovi}, 2003.). 


74 

Srbija kasni s reformama, GDP je tek na polovini dostignutoj 1990. godine, i na 

dnu je lestvice stranih investicija po stanovniku. Mnoge zemlje u tranziciji napreduju 

znatno brè. Uz to, procenjuje se da je 34% stanovni{tva nezaposleno i da 

su ljudi razo~arani i nestrpljivi. Prema podacima iz oktobra 2001. godine, stanovnici 

Srbija i Crna Gora imaju oko pet puta manji dru{tveni proizvod nego Ma|ari, 

êsi i Poljaci, a gotovo jedanaest puta manji nego Slovenci. Najozbiljnija prepreka 

za vi{e stranih investicija je politi~ka nestabilnost dràve. Osim toga, prema 

re~ima jednog predstavnika stranih investitora, “Srpske kompanije nemaju sopstvenih 

sredstava, a nisu u mogu}nosti da dobiju kredite, imaju zastarelu tehnologiju, 

{to naravno uti~e na kvalitet proizvoda i usluga, nedostaje im nou-hau 

(know-how) u proizvodnji i na trì{tu. A strane investicije donose i nova znanja, 

tehnologiju i kanale prodaje” (Grojsing, 2004.). 

Ipak, u Beogradu i drugim ve}im gradovima Srbije vidljiv je po~etni uticaj globalizacije, 

{to se zapaà po sve ve}em prisustvu stranih banaka, u~e{}u stranaca u


izgradnji supermarketa i zakupljivanju poslovnih prostora razli~ite namene. Doma}i 

preduzetnici tako|e pokazuju inicijativu. Anketa me|u gra|anima i privatnim 

preduzetnicima iz Novog Sada (Pu{i} i saradnici, 2002.) pokazuje da najzna~ajnija 

pozitivna posledica preduzetni~ke delatnosti jeste: lak{e zadovoljavanje 

potreba stanovni{tva za pojedinim vrstama robe i usluga. Ali, gotovo jedna 

~etvrtina preduzetnika uo~ava negativne posledice preduzetni~ke delatnosti: previ{e 

kioska i kontejnerskih radnji, to “{to svi èle da budu preduzetnici, a to je 

apsurdno”, kao i to {to mnogi rade posao za koji nisu stru~ni i obrazovani, {to 

“doprinose bespravnoj gradnji jer se sve moè dobiti novcem”, itd. Indikativno je 

da je preko polovine preduzetnika izjavilo da ne zna da li su im urbanisti naklonjeni 

ili nisu. U svakom slu~aju, izme|u privatnih preduzetnika i urbanista kao 

aktera postoje neregulisani i izrazito ambivalentni odnosi. 

Na kraju ovog izlaganja najsaètije }emo ukazati da li i u kojoj meri gra|ani koriste 

svoje “pravo na grad”, odnosno delimi~no odgovoriti na pitanje za{to je njihov 

uticaj na dono{enje odluka na gradskom nivou najmanji u odnosu na uticaje 

drugih dosada pominjanih aktera. Mnogi gra|ani su bez motivacije za javno delovanje 

zato {to smatraju da su izgledi za saodlu~ivanje na lokalnom nivou mali ili 

nikakvi, pa su i efekti tako “mr{ave” participacije ni{tavni. To ne zna~i da oni ne 

uvi|aju da su se lokalne i centralne elite manje ili vi{e udaljile od svojih sugra|ana. 

Re~ju, smatramo da je participacija gra|ana u dono{enju odluka na lokalnom 

nivou nedovoljna, a kad je re~ o urbanisti~koj i stambenoj oblasti, zanemarljiva. 

Umesto partnerskog odlu~ivanja u gradovima postoji “lokalna hijerarhija 

statusa, s prepoznatljivom lokalnom elitom na vrhu”. Me|utim, kada se bolje 

osmotre transformacijske strategije ìvljenja i preìvljavanja “obi~nih ljudi”, ne bi 

se moglo re}i da su oni sasvim pasivni u “proizvodnji prostora”, makar to bilo i 

na periferiji na{ih gradova. Naprotiv, zavisno od sopstvenih mogu}nosti i oni pribegavaju 

samopomo}i grade}i neformalno. Zbog masovnosti ove pojave moè se 

re}i da postoji vertikalni interesni savez izme|u nosioca bespravne gradnje i politi~ara 

koji “tolerisanjem” ove pojave, uklju~uju}i i njenu zakonski regulisanu naknadnu 

legalizaciju, sebi obezbe|uju glasove na izborima. 

Zaklju~uju}i ovo izlaganje izne}u jedno gledi{te o mogu}nostima izbora tipa kapitalizma 

ka kojem na{e dru{tvo i njegovi gradovi mogu da streme. Neoliberalna 

ideologija tranzicije name}e utopijsku emancipatorsku koncepciju prema kojoj }e 

sam ~in promene vlasni{tva, odnosno uvo|enje privatne svojine i trì{ne privrede, 

ili pak prepu{tanje tokovima globalizacije, doneti fundamentalnu promenu 

razvojnih potencijala zavisnih, poluperiferijskih isto~noevropskih dru{tava i njihovih 

gradova. S tim u vezi Alan Skot iznosi slede}e prihvatljivo gledi{te: “Moèmo 

prihvatiti da potpuna pobeda politi~kog nad ekonomskim faktorom vodi onim 

vrstama neefikasnosti koje su se pokazale u socijalizmu koji vi{e ne postoji, istovremeno 

dokazuju}i da ona vrsta pobede ekonomije nad dru{tvenim i politi~kim 

koja bi se dogodila jednom za svagda, kako je zami{lja neoliberalizam, moè da 

se postigne samo uz veliku socijalnu cenu. (…) Smrt komunizma, ~ak i ako je 

dokaz ve}e efikasnosti trì{ta kao sredstva organizovanja ekonomskog ìvota, sama 

po sebi ne podràva neoliberalni zahtev po kome logika trì{nih odnosa tre- 


75


ba da istisne sve druge principe socijalne organizacije, izvan i s one strane ekonomske 

sfere. Ne moè biti jednom za svagda izvojevana pobeda kako ekonomskog, 

tako ni politi~kog faktora” (Skot, 2003.). Kada se ovakvo stanovi{te prenese 

na na{u idejnu (ideolo{ku) scenu, onda su nam blià gledi{ta egalitarnih liberala 

nego libertarijanaca, a od svih njih bliè nam je gledi{te o “obnovljenoj socijaldemokratiji”, 

odnosno Gidensov “tre}i put”. Ali, veliko je pitanje da li kod nas postoji 

dovoljno snaàn savez politi~kih i drugih aktera koji bi podrào ovakav izbor. 

Prof. dr. sc. Ksenija Petovar 

Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu; 

Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija 

e-mail: petovar@EUnet.yu 

Ako po~etak tranzicije ra~unamo od uvo|enja prvih vi{estrana~kih izbora, onda 

se pribliàva datum njenog punoletstva. âk i ako se sloìmo da je u Srbiji tranzicija 

bila blokirana do politi~kih promena u jesen 2000. godine, onda smo u{li ve} 

u sedmu godinu “neblokirane” tranzicije, odnosno zreli smo za zapo~injanje obaveznog 

{kolovanja. U Srbiji, ali i u drugim dràvama u tranziciji, me|utim, jo{ 

uvek se govori o “de~jim bolestima” tranzicije i o nekakvim nu`nim fazama/koracima 

kroz koje valja pro}i. Kako se tokovi tranzicije pokazuju u oblasti planiranja 

i ure|enja prostora? Da li se u oblasti planiranja i ure|enja prostora radi o jednom 

relativno novom sistemu vrednosti i poziciji aktera koji su mnogo vi{e udaljeni 

od evropskih standarda i normi nego {to je to bio slu~aj s praksom u socijalisti~koj 

Jugoslaviji? Ko su akteri promena u prostoru u okolnostima tranzicije? 


76 

Pozva}u se na praksu u Srbiji, budu}i da nemam dovoljno informacija o tome {ta 

se doga|a u drugim postsocijalisti~kim dràvama. U Srbiji je oblast planiranja i 

ure|enja prostora skrajnuta na marginu. I pored toga {to se rade brojni prostorni 

planovi (prostorni plan op{tine, prostorni planovi podru~ja posebne namene i 

sl.), kao i generalni i regulacioni planovi, ovi dokumenti imaju prvenstvenu ulogu 

da ispune zakonsku obavezu, odnosno da budu doneti. “Uskla|ivanje” planskih 

propozicija s teku}im interesima realizuje se kori{}enjem dobropoznatoga instituta 

iz ranijih vremena, tzv. “izmenama i dopunama plana”, kojim se vr{i korekcija 

planskog dokumenta u delu i na na~in koji odgovara investitoru. Investitor je, 

pak, svako ko je spreman da investira, a uz to ima podr{ku politi~kih nomenklatura, 

odnosno centara mo}i. Odoma}ena je ve} sintagma “investitorski urbanizam”, 

koju s ponosom i u pozitivnom zna~enju upotrebljavaju politi~ari i dobar 

deo stru~ne javnosti. “Investitorski urbanizam” ozna~ava prilago|avanje i pod~injavanje 

gradskog prostora interesima investitora, odnosno onoga ko je zainteresovan 

za izgradnju odnosno rekonstrukciju u odre|enom gradskom prostoru/bloku. 

Interesi investitora uspostavljaju se kao alfa i omega urbanisti~kog planiranja i 

izgradnje, bez obzira na posledice po okolni prostor i kvalitet stanovanja i ìvljenja 

u zoni izgradnje, pa i u gradu kao celini. Naravno da investitori nisu samo-


stalna i nezavisna pojava, ve} je njihova pozicija rezultat mnogih interesa koji se 

sustiù i ostvaruju u prostoru grada. Poku{a}u da skiciram nekoliko osnovnih aktera 

u prostoru grada, na primeru planiranja i ure|enja Beograda u poslednjih 

petnaest godina, odnosno od zapo~injanja procesa tranzicije. 

1. Investitori 

U ostvarivanju svojih interesa, mnogi investitori poseù za sredstvima koja se mogu 

ozna~iti kao nelegitimna – protivna zakonskim i drugim propisima i urbanisti~kim 

normama i standardima. Primena nelegitimnih sredstava mogu}a je u 

dràvi u kojoj je javni sektor proèt visokim obimom korupcije i kriminalizacije. 

Gra|evinske operacije koje donose profit ve}i od 50% su standardna mera zarade 

u Beogradu, a iz tako velikog profita je sasvim bezbolno izdvojiti procente za 

one koji }e pripremiti i potpisati “nepotpune” dozvole, prekora~enje odobrenih 

uslova, promenu dve-tri re~i u regulacionom planu kojima }e se promeniti status 

za{ti}enog objekta, “zatvoriti o~i” na nekoliko meseci dok objekat ne dobije potrebnu 

visinu i gabarit (pa se onda pristupa proceduri legalizacije za prekora~enje 

odobrenih uslova). Ako kojim slu~ajem i stignu do suda, obezbedi}e sporost, dugotrajnost 

i ostale smicalice dok se podnosilac tu`be ne obeshrabri i shvati da od 

“boginje pravde” nema {ta da traì niti o~ekuje. Jedan broj investitora (gra|evinsko-projektantsko-investitorskih 

firmi) je blagovremeno, ve} devedesetih godina, 

po~eo da gradi sprege sa tada{njim opozicionim liderima i vi|enim pristalicama 

vladaju}ih i opozicionih stranaka, i na taj na~in obezbedio potrebnu za{titu u 

slu~aju promene vlasti, {to se i potvrdilo nakon izbora u jesen 2000. godine. 

2. Gradska i op{tinske uprave 

Nakon prvih vi{estrana~kih izbora u zimu 1991. godine, u Srbiji je u mnogim 

op{tinama uspostavljena koalicija izme|u pobednika na lokalnim izborima. U beogradskoj 

op{tini Savski Venac ta koalicija bila je sastavljena od odbornika Milo{evi}eve 

Socijalisti~ke partije Srbije i Dra{kovi}evog Srpskog pokreta obnove; u 

Zemunu je vladala [e{eljeva Srpska radikalna stranka, itd. Nakon lokalnih izbora 

1996. godine u Srbiji, tada{nja opozicija dobija vlast u ve}em broju gradova i 

op{tina. U Beogradu vlast formira koalicija Srpski pokret obnove i Demokratska 

stranka, dok su na op{tinskom nivou kombinacije koalicija ne{to {arenije. U prole}e 

1997. godine, Srpski pokret obnove u celini preuzima vlast u Beogradu. 

Kr{enje urbanisti~kih propisa je evidentno. Probijanje uslova postavljenih u regulacionim 

planovima i/ili u urbanisti~kim uslovima nedvosmislen su dokaz da je 

svaki ~inovnik koji je potpisao nezakonite dozvole i saglasnosti, imao razlog 

za{to je to uradio. Javna je tajna da je tokom vladanja Beogradom, Srpski pokret 

obnove (SPO) raspodelio svojim pristalicama gotovo sve stanove iz gradskog fonda 

koji su sluìli za raseljavanje prilikom nove izgradnje (preko 600 stanova). 

Gra|ani Beograda su svoj sud o bilansu SPO vladavine dali na izborima u jesen 

2000. godine, kada SPO nije dobio niti jednog odbornika u Gradskoj skup{tini, a 


77


na prste su se mogli prebrojati SPO odbornici u op{tinskim skup{tinama. Izgleda, 

me|utim, da takav sud gra|ana nije bio nauk za novu politi~ku nomenklaturu 

koja je preuzela upravu nad Beogradom u jesen 2000. godine, i koja je jedva 

pro{la na izborima u jesen 2004. godine, kada je sada{nji gradona~elnik (iz Demokratske 

stranke) u drugom krugu dobio tek oko 8.000 glasova vi{e od kandidata 

Srpske radikalne stranke, a u mnogim su op{tinskim skup{tinama odbornici 

Socijalisti~ke partije Srbije i Srpske radikalne stranke povratili svoje ranije pozicije. 

Iako je sasvim o~igledno da su op{tinske i gradske slu`be u Beogradu (bile) glavni 

operator u davanju protivzakonitih uslova i dozvola za izgradnju, nije poznato 

da je barem jedan ~inovnik dobio otkaz ili bio krivi~no gonjen zbog zloupotrebe 

slu`benog poloàja. Nakon promene vlasti u jesen 2000. godine, neki su op{tinski 

i gradski ~inovnici, u ~ijem delokrugu rada su bile ove dozvole, sami dali otkaze 

i povukli se, bar privremeno, iz vidokruga javnog interesa. 

Nova vlast je u junu 2001. godine usvojila zakonsku odredbu kojom je bespravna 

izgradnja inkriminisana kao krivi~no delo. Me|utim, i to se pokazalo neefikasnim. 

Broj podnetih krivi~nih prijava protiv bespravnih graditelja i uzurpatora 

prostora je tek simboli~an, iako svakodnevno ~itamo u novinama da ve}ina investitora 

na ~ijim gradili{tima se de{avaju razli~ite nesre}e, i sa smrtnim ishodima, 

nemaju gra|evinsku dozvolu. Ovakva neefikasnost je posledica korumpiranosti 

gradskih i op{tinskih slu`bi i njihove sprege s uzurpatorima javnih i privatnih dobara 

i javnog interesa u gradu. Evidentna je nespremnost i nevoljkost nove politi~ke 

nomenklature da defini{e i implementira pravila pona{anja u gra|enju i kori{}enju 

prostora. Nakon {to je bespravna izgradnja inkriminisana kao krivi~no 

delo, u upotrebu je u{la sintagma “nepotpuna dozvola”. Kada nekog gradskog ili 

op{tinskog funkcionera upitaju kako je mogu}e da taj i taj gradi bez dozvole, 

dakle da vr{i krivi~no delo, dobija se odgovor da on u stvari ima dozvolu, ali nepotpunu 

i samo {to je nije kompletirao! 

3. Republi~ka nomenklatura 


78 

Mora se postaviti i pitanje za{to koalicija Socijalisti~ke partije Srbije i Srpske radikalne 

stranke, koja je dràla poluge vlasti na republi~kom nivou do jeseni 2000. 

godine, nije sankcionisala takvo pona{anje lokalnih vlasti, odnosno za{to je ostavila 

“zeleno svetlo” za kriminalne i korupcione poslove na lokalnom nivou. Po 

na{em sudu, to je bila dugoro~na strategija “drànja u {aci”, koja se potvrdila nakon 

promene politi~ke vlasti u jesen 2000. godine. Blagovremeno korumpiranje 

opozicije omogu}ilo je politi~koj nomenklaturi iz devedesetih godina ne samo da 

zadrì ostvarenu materijalnu dobit nego i da izbegne sudske procese i kazne za 

kr{enje zakona, jer je o~ito imala dokaze dovoljne za pacifikovanje novoustoli~ene 

politi~ke nomenklature. 

S druge strane, kada je izgubila vlast u Beogradu (delimi~no 1991. i potpuno 

1996. godine) i drugim velikim gradovima u Srbiji, Milo{evi}eva je partija (i koali-


cioni partneri) jo{ uvek imala dovoljno izvora za neograni~eno boga}enje i 

plja~ku (kontrola uvoza i izvoza i uvozno-izvozni kontingenti, {verc duvana, nafte, 

droge, kursne razlike i dr.). Pored toga, centralizovanjem ukupne dru{tvene i 

dràvne imovine i njenim preno{enjem pod upravu republi~ke vlade, obezbe|ena 

je kontrola nad svim vitalnim resursima u dràvi. Stoga joj nije bilo neisplativo 

da manje atraktivne izvore prihoda od nezakonitih radnji prepusti svojim 

koalicionim partnerima (Srpska radikalna stranka, Nova demokratija i sl.), odnosno 

opozicionim partijama, te time obezbedi lojalnost i “drànje u {aci” u slu~aju 

gubljenja vlasti. 

4. Partijske nomenklature (pozicione i opozicione) 

Partijske nomenklature su, bez izuzetka, po dolasku na vlast nedvosmisleno i bez 

zazora pokazale da im je prvenstveno stalo do strana~kih interesa i interesa svojih 

“zaslu`nih pristalica i tajkuna”, dok su javni interesi i zalaganje za javno dobro 

potisnuti u drugi plan. Umesto jednopartijske dràve, izgra|ena je vi{epartijska 

dràva, sa strankama koje su organizovane kao interesne grupe i korporativne organizacije. 

Stranke tzv. demokratske orijentacije ra~unaju sa strahom gra|ana od 

povratka strana~kih koalicija koje su tokom poslednje decenije doslovno “zavile 

Srbiju u crno”, dok su stranke “starog reìma” u me|uvremenu usavr{ile populisti~ku 

demagogiju i ve{to koriste {estogodi{nje proma{aje i neuspehe demokratskih 

stranaka u zadobijanju novih glasa~a. Za stranke tzv. demokratskog bloka, 

pove}anje broja gra|ana koji odbijaju da iza|u na izbore jo{ uvek nije signal da s 

njihovom politikom ne{to temeljno nije u redu, nego se tim istim gra|anima 

upu}uju upozorenja da }e zbog njihove apstinencije na vlast ponovo do}i oni koji 

su duè od jedne decenije uni{tavali Srbiju, protiv kojih smo mesecima protestovali 

u zimu 1996/1997. godine i traìli da odstupe s vlasti u jesen 2000. godine. 

Ne treba sumnjati da su politi~ke nomenklature koje obna{aju vlast posle izbora 

2000. godine, primenile isti metod korumpiranja opozicije, koji }e ih {tititi od 

sudskih procesa nakon gubljenja vlasti. 

5. Stru~njaci i profesionalna udruènja 

Stru~na i profesionalna udruènja su, po definiciji, nezavisne organizacije kojima 

je cilj da promovi{u kvalitet delanja svojih ~lanova, profesionalne vrednosti i norme, 

etiku struke, i da za{tite svoje ~lanove od razli~itih pritisaka suprotnih ciljevima 

i interesima struke. Gubljenje autonomije stru~nih i profesionalnih udruènja 

zapo~elo je jo{ pedesetih godina pro{log veka, ali je – zahvaljuju}i tradiciji, jakim 

pojedincima i ugledu {to su ga pojedine struke imale, taj proces i{ao relativno 

sporo. Pretvaranjem profesionalnih i stru~nih udruènja u paradràvne organizacije, 

autonomija delanja ovih organizacija je dokraj~ena. Nakon promene vlasti, u 

jesen 2000. godine, o~ekivalo se da }e stru~na i profesionalna udruènja povratiti 

autonomiju, ili bar po~eti da se bore za svoju autonomiju i za promovisanje profesionalnih 

vrednosti i normi. Me|utim, novoorganizovana stru~na udruènja 


79


umesto pod skutom dràve, organizovana su pod skutom stranaka, pa su umesto 

“paradràvnih” promenile boju u “parastrana~ke” organizacije. Na prste se mogu 

nabrojati reagovanja i protesti stru~nih i profesionalnih asocijacija u oblasti planiranja 

i ure|enja prostora zbog svega {to se doga|a u ovoj oblasti. Nije nam poznato 

da je bilo kome oduzeta licenca zbog u~estvovanja u projektovanju i izvo|enju 

neprijavljenih radova, probijanja urbanisti~kih uslova i sl. 

6. Sudska vlast 

Brojni primeri u kojima su nezakonite radnje legalizovane sudskim odlukama, 

obeshrabruju gra|ane i njihova udruènja da se obra}aju sudovima za za{titu legalnih 

interesa u gradskom prostoru. S druge strane, ukoliko i nije mogu}e obezbediti 

presudu u svoju korist, postoje brojni mehanizmi odugovla~enja procesa, 

odlaganja ro~i{ta, traènja dodatnih dokaza i sl. koji }e obeshrabriti i najupornije. 

Procesi mogu da traju godinama pa i decenijama. Sudski tro{kovi su, pored toga, 

toliko visoki da se gra|anin pita ima li smisla pla}ati za ne{to {to nema nikakve 

izglede da dobije korektan i pravi~an ishod. Korupcija u sudstvu se pravda niskim 

platama zaposlenih, {to je, naravno, besramno obja{njenje i opravdavanje 

jedne od najteìh zlouptreba vlasti i javnih ovla{}enja. 

Da li je ovaj prikaz realisti~an ili neobjektivno pristrasan, mora se prosu|ivati na 

osnovu temeljnih analiza i istraìvanja. Neko ko tuma~i da su ovo “de~ije bolesti 

tranzicije” nesumnjivo vidi “svetlo na kraju tunela”. Ukoliko, me|utim, ovo nije 

tek turbulencija u uslovima tranzicije, nego uspostavljanje novog sistema i strukturnih 

odnosa u dru{tvenoj zajednici, onda je to “svetlo” sve udaljenije i slabije. 

Dr. sc. Anka Mi{eti} 

Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska 

e-mail: Anka.Misetic@pilar.hr 


80 

Ovo izlaganje temeljit }e se na empirijskom istraìvanju {to ga je Institut Ivo Pilar 

2000. godine proveo za potrebe Zavoda za prostorno ure|enje Sisa~ko-moslava~ke 

ùpanije. Naime, Zavod je naru~io sociolo{ku studiju o naseljima na Lonjskom 

polju. Na Lonjskom polju ima 19 naselja koja su se, od trenutka kada je 

Lonjsko polje progla{eno parkom prirode, na{la u jednom novom reìmu ìvota. 

Rezultati istraìvanja objavljeni su u knjizi pod naslovom Budu}nost na rubu 

mo~vare, a ovdje }u se osvrnuti na neke nalaze koji su relevantni za dana{nju temu. 

Teme kojima smo se bavili bile su, op}enito re~eno, mogu}nosti razvoja, 

dakle razvojni izgledi naselja na Lonjskom polju. No najprije nekoliko rije~i o 

smje{taju Lonjskoga polja. Nalazi se uz rijeku Savu, izme|u Siska i Nove Gradi{ke, 

sjeverna granica mu je autoput Zagreb – Slavonski Brod, a ju`na rijeka Sava. 

Povr{ina mu je ne{to vi{e od 50.000 hektara.


Lonjsko je polje progla{eno parkom prirode 1990. godine. Me|utim, tek osam godina 

kasnije osnovano je kao javna ustanova i otada je zaista po~elo ìvjeti u propisanom 

reìmu. Treba re}i da su u rangu razli~ite vrste za{tite, na prvom mjestu 

i najstroè za{ti}eni nacionalni parkovi, dok parkovi prirode imaju ne{to labaviji 

reìm za{tite, zbog pretpostavke da }e lokalne zajednice koje su se zatekle na 

tom podru~ju i dalje nastaviti ìvjeti svojim ìvotom. Lonjsko polje je najve}e 

mo~varno za{ti}eno podru~je u cijelom dunavskom porje~ju. Prva ~injenica koja 

}e utjecati na ìvot u naseljima na lonjskom podru~ju jest jedna ekolo{ka ~injenica, 

a to je blizina mo~vare. Ta naselja su na rubu mo~vare ili su okruèna mo~varom, 

pa se i svako naselje javlja u fizi~kom smislu, a donekle i socijalnom, kao 

prirodno stani{te. Dakle, i naselje i ku}e predo~avaju se kao jedan nastavak procesa 

ra|anja i stvaranja, {to se onda kasnije moè pratiti kroz niz elemenata i 

obilje`ja i naselja i samih objekata, a nastojat }u vam neke od njih i prezentirati. 

Jedno od tipi~nih naselja u Lonjskom polju jest Muìlov~ica. Me|utim, najprije recimo 

ne{to o socijalnoj gusto}i toga podru~ja. Od 19 naselja u Lonjskom polju, 

preteìto se radi o malenim naseljima, seoskog tipa. Najve}e naselje je Jasenovac 

koje je zapravo op}insko sredi{te ali ono nema status grada. Najbrojnija su naselja 

u kategoriji od 100 do 500 stanovnika: u toj kategoriji ima 12 naselja. Prema popisu 

stanovni{tva iz 1991. godine, najve}e naselje, Jasenovac, imalo je 1.154 stanovnika. 

Napominjem da je kori{ten popis iz 1991. godine, jer podaci iz 2001. jo{ nisu 

bili poznati. Danas znamo da je taj broj jo{ manji i da u Jasenovcu ìvi svega 

799 stanovnika. Re}i }u ne{to i o prostornom modelu naselja. Rije~ je o kontinentalnim 

naseljima, dakle malim naseljima tzv. u{orenog tipa koja su izduèna, koja 

nemaju dubinu i koja svojim fizi~kim izgledom na neki na~in kao da opona{aju/prate 

tok rijeke Save; ta naselja u dubinu ~ine samo dva reda ku}a uz prometnicu. 

Po planu naselja Krapje, tipi~nog naselja na Lonjskom polju, lijepo se vidi 

kako ono prati tok rijeke Save i da dijelom nema ~ak niti ovu drugu stranu 

ku}a u nizu, nego se samo s jedne strane ceste nalaze objekti za stanovanje. 

[to se ti~e tipi~ne ku}e na Lonjskom polju, ona je jednokatnica, uvijek ima gospodarsko 

dvori{te a iza ku}e se nalazi prolaz prema obradivom zemlji{tu. Zbog 

~estih poplava koje su uvijek predstavljale opasnost ìvjelo se na prvom katu. Te 

ku}e su prvobitno nastale kao sojenice, a funkcionirale su po specifi~nom reìmu 

uporabe, tj. mogle su se “povu}i” po potrebi za 100 do 200 metara na velikim 

balvanima. Naravno, danas se ne ìvi na taj na~in. Me|utim, u selima se i dalje 

sa~uvao taj graditeljski stil koji sada traì odre|eno ulaganje i brigu. Briga o 

Lonjskom polju je krenula od za{tite prirodnih stani{ta, i to u prvom redu ptica, 

pa onda i drugih vrsta. Me|utim usporedno s tim tipom za{tite, i{la je i za{tita 

graditeljske ba{tine, tradicijske ba{tine i tradicijskog na~ina gra|enja. Premda je 

propisana, za{titu je vrlo te{ko realizirati zbog niza razloga, u prvom redu zbog 

toga {to ta naselja nisu muzeji, u njima se jo{ uvijek ìvi. Stanovnici jednostavno 

ne mogu sami podnijeti teret obnove takvog na~ina gra|enja kakav se od njih 

o~ekuje, a drugi na~in im nije dopu{ten. Tako dolazi do sukoba, nezadovoljstava, 

i do o~ekivanja da onaj tko je propisao za{titu, a tu je rije~ o dràvi, na neki 

na~in mora pomo}i da se to i ostvari. 


81


Slika 1. 

Tradicijska ku}a u Lonjskom polju 


Posebnu zanimljivost ~ine rode na krovovima ku}a, koje ilustriraju specifi~nost 

ìvota na tom podru~ju – potpunu uklopljenost u prirodu, dakle skladnu simbiozu 

izme|u dru{tvenih zajednica i nekih biolo{kih zajednica. U zimsko vrijeme 

ostaju samo prazna gnijezda, rode su oti{le, a i ljudi su se tako|er povukli u svoje 

ku}e. Posljedice toga ekolo{kog utjecaja koji se najvi{e iskazuju kroz mo~varu, 

odraàvaju se na izgled ku}e: ponajprije na odabir odre|enog tipa materijala od 

kojeg se gradi – drvo, te oblikovne predlo{ke, odabir ukrasa, ornamenata i na savez 

s drugim biolo{kim zajednicama, s rodama. Rode ne}e sagraditi gnijezdo ba{ 

na svakom tipu krova, na svakoj vrsti ku}e, one osje}aju gdje je taj prirodni sklad 

odràn. [to se ti~e obnove ba{tine koju sam ve} spominjala, napravila sam fotografiju 

za primjer. Za ilustraciju sam uzela ku}u direktora Parka prirode Lonjsko 

polje, gosp. Gugi}a, koji je do{ao iz inozemstva, vratio se i tu ìvi, i zaista je pokazao 

primjerom kako bi obnova trebala izgledati. Naàlost, to je ipak usamljen 

slu~aj zbog razli~itih razloga, u prvom redu financijskih, ali i graditeljskih zbog 

kojih je vrlo te{ko i zahtjevno izvesti takav tip obnove. 

82


Slika 2. 

Obnovljena ku}a u Lonjskom polju 

Ilustrirat }u vam i nekoliko osnovnih rezultata istraìvanja stavova lokalne javnosti 

o razvojnim mogu}nostima naselja na Lonjskom polju. Po{li smo od pretpostavke 

da je lokalna javnost vaàn i nezaobilazan akter koji bi trebao odlu~ivati i 

o razvojnim mogu}nostima, a njihove razvojne aspiracije svakako bi trebale odigrati 

va`nu ulogu u planiranju razvitka ovoga kraja. Metoda istraìvanja bila je anketni 

upitnik koji je primijenjen na 461 ispitaniku. Izvr{ena je teritorijalna stratifikacija 

po veli~ini naselja, dakle naselje s najve}im udjelom stanovnika imalo je 

proporcionalan udio u uzorku. Cilj je bio istraìti socijalni potencijal za odrìvi 

razvitak ovoga podru~ja. Izme|u ostalog, ispitanike smo pitali da navedu nekoliko 

najva`nijih simbola Lonjskog polja kao cjeline, kao jednoga jedinstvenog prostora. 

Pitanje je bilo otvorenog tipa, i zato drìmo da su ti odgovori jo{ dragocjeniji 

jer nisu ni na koji na~in bili sugerirani ispitanicima. Odgovore smo razvrstali 

u nekoliko skupina. U prvoj su skupini bili odgovori o povijesnim znamenitostima, 

a postoci predstavljaju postotak ispitanika od ukupnog broja onih koji su 

uop}e spomenuli odre|eni simbol: 12,6% od svih ispitanika spomenulo je da je 

spomen-podru~je Jasenovac simbol Lonjskog polja u cjelini, potom tu je crkvena 

arhitektura, lokalne kapelice, rimska graditeljska ba{tina i nalazi{ta, sastavnice 

hrvatske narodne tradicije, zbirke, no{nje, ku}e, primjeri tradicijske arhitekture; 

sve ovo ~ini povijesnu ba{tinu toga kraja. U drugu skupinu simbola moèmo 

svrstati prirodne znamenitosti koje se javljaju ~ak ~e{}e, {to upu}uje da je svijest 


83


o prirodnom bogatstvu i vrijednostima kraja prili~no izraèna. U prvom je planu 

istaknut ìvotinjski svijet, najvi{e ptice, ali i druge vrste, npr. za{ti}eni posavski 

konj, turopoljska svinja i govedo, zatim mo~varna stani{ta, pojedina~ni lokaliteti 

na rijeci, potom voda op}enito kao simbol podru~ja, biljni svijet te Lonjsko polje 

u cjelini kao sinteza svih tih elemenata. 

Tre}a kategorija bi bila graditeljska ba{tina. Gotovo polovica ispitanika stare drvene 

ku}e smatra simbolom Lonjskog polja u cjelini, zna~i svjesni su te tradicijske 

ba{tine i socijalno-kulturnog tradicijskog elementa kao simbola ovoga podru~ja. 

Naselja postaju simboli, me|u njima se isti~u naselje Krapje i naselje îgo}. Ona 

su specifi~na, jer su i jedno i drugo naselje u reìmu posebne za{tite: Krapje kao 

naselje u kojem je posebno za{ti}ena tradicijska arhitektura, u kojem je sa~uvan 

~itav blok drvenih ku}a, a îgo} – kao posebno mjesto poznato po rodama, koje 

je zadobilo status “europskog sela roda”. [to se ti~e samih naselja, prva posebnost 

odnosi se na kulturno-povijesnu ba{tinu, graditeljsku ba{tinu; kulturnu ba{tinu 

oko spomen podru~ja Jasenovac koju su spominjali uglavnom ispitanici iz Jasenovca. 

Druga posebnost se odnosi na prirodne resurse, ~ak se kao obilje`je naselja 

pojavilo i nalazi{te nafte, {to pokazuje osobit poloàj naselja pod reìmom 

za{tite, okruènih industrijskim gradovima: Siskom, Kutinom, Novskom. Slijede 

geografske osobitosti, vodotokovi, rijeke, ìvotinjske vrste i sl. Kao posebne karakteristike 

naselja javile su se i dvije koje moèmo nazvati socijalnim kapitalom 

naselja: ispitanici su odgovarali da je njihovo naselje specijalno jer je naprednije, 

vitalnije od ostalih naselja, ili pak da je specifi~no po aktivnostima mjesnih 

dru{tava, bilo da je to vatrogasno dru{tvo, neko kulturno dru{tvo, sportsko 

dru{tvo. 


84 

I na kraju, kao ~etvrti tip ozna~itelja naselja, pojavila su se negativna obilje`ja naselja: 

odgovor “izrazito teàk poloàj naselja”, ali i odgovor “ni{ta posebno” koji 

upu}uje na jednu zna~enjsku prazninu, na prazno identitetsko mjesto naselja i na 

njegovo socijalno uru{avanje. [to se ti~e samih aktivnosti, lokacijsku razdiobu 

djelatnosti koje obavljaju stanovnici toga podru~ja moèmo podijeliti u tri razine: 

1. lokalne aktivnosti koje oni obavljaju u svom mjestu stanovanja, a to su uglavnom 

vjerski obredi, posjeti rodbini i prijateljima te jedan dio svakodnevne kupovine; 

2. nadlokalne aktivnosti, gdje se obavlja tako|er jedan dio trgovine te radna 

djelatnost u slu~ajevima kada stanovnici rade u susjednom naselju; 3. izrazito ekscentrirane 

aktivnosti kao {to su {kolovanje, upravne, financijske usluge, ~ak 

po{tanske usluge, obrtni~ke, zdravstvene i ugostiteljske usluge. Djelatnosti aktivnih 

~lanova u naseljima na Lonjskom polju su u prvom redu poljoprivreda, zatim 

uslu`ne djelatnosti, a industrija je na drugom i tre}em mjestu. 

Prema odgovorima ispitanika glavne te{ko}e u naseljima u prvom su redu prometne 

te{ko}e, slabo su prometno povezani, a zbog poplava u ki{nim i zimskim 

mjesecima u ovom mo~varnom podru~ju moè do}i i do potpune izolacije pa se 

bez ~amca ne moè iza}i iz naselja; potom slijedi slaba socijalna infrastruktura, 

zna~i nemogu}nost bilo kakvoga socijalnog ìvota, osim razgovora s ~lanovima 

obitelji, rodbine i posjeta; slaba je i komunalna infrastruktura, a tu su i nezaposle-


nost, siroma{tvo i demografsko propadanje. Ina~e, demografska analiza koja je 

napravljena u sklopu ovog istraìvanja pokazala je da su sva naselja u kategoriji 

“duboke starosti” i pokazuju trend smanjenja broja stanovnika te procese iseljavanja. 

Ono {to svakako valja naglasiti jest va`nost socijalno-odrìvog razvitka prostora 

Lonjskog polja. Za{to? Zato {to se u brizi za ovaj prostor u prvom redu krenulo 

od brige za prirodni okoli{, za razli~ite biljne i ìvotinjske zajednice i sl. 

Me|utim, i raznovrsnost prirodnog svijeta ne bi bila mogu}a bez odrìvog razvitka 

naselja, bez socijalne komponente koja se o~ituje kroz na~in ìvota, tradicijske 

djelatnosti i poljoprivredu. Prema tome, ono {to treba re}i, jest da je socijalni element 

odrìvosti i odrìvosti naselja tako|er uvjet odrìvosti i nekih drugih zajednica 

koje ìve u me|usobnom savezu. Iskustvo je pokazalo da se u situacijama 

kada je naselje bilo napu{teno ili, primjerice, gdje se odustalo od poljoprivrede, 

mijenjao i sastav vegetacije pa tu nisu dolazile ptice koje su ina~e ranije dolazile 

{to je potaknulo niz promjena u ìvotu ovoga kraja… Tako je Lonjsko polje jedan 

izvrstan primjer za studiju slu~aja socijalne odrìvosti i prirodne odrìvosti. Na 

kraju, kao zaklju~ak, moèmo re}i da se prostoru Lonjskog polja valja pri}i ne samo 

kao za{ti}enom prirodnom naslije|u, nego i kao osjetljivom socijalnom, gospodarskom 

i kulturnom sustavu. 

Ovo }u izlaganje zavr{iti optimisti~nom slikom: u naseljima Lonjskog polja osim 

roda doga|a se i socijalna ìvost. Koji su to dru{tveni akteri s kojima treba 

ra~unati za taj novi razvojni savez na podru~ju Lonjskog polja? To su u prvom redu 

lokalne seoske zajednice koje ìve na tom prostoru. Kao drugi tip aktera identificirali 

smo zainteresirane udruge iz civilnog sektora, bilo da su to eko udruge, 

zelene akcije, bilo da je rije~ o kulturnim udrugama koje njeguju tradiciju toga 

kraja, o nekim sportskim udrugama, i sl. Zatim tu su regionalna sredi{ta, regionalni 

gradski centri, odnosno gradovi koji se nalaze u okruènju Lonjskog polja, u 

prvom redu Sisak. Ovi gradovi tako|er imaju interes za dobrobit Lonjskog polja i 

njegovih naselja. Pogotovo ako govorimo o novoj ulozi gradova u policentri~noj 

mreì, onda se i ovi gradovi na neki na~in mogu afirmirati kroz razvojne resurse i 

bogatstva naselja i ìvota na Lonjskom polju. êtvrti je akter dràva: ona se javlja 

kroz ulogu specifi~nog aktera, a to je javna ustanova Park prirode Lonjsko polje. 

Naime, dràva je onog trenutka kad je za{titila to podru~je, postala jednim od 

glavnih aktera koji izravno upravljaju tim podru~jem: podru~jem upravlja javna 

ustanova koju imenuje Sabor i koja je pod njegovom ingerencijom. I peti, mogu}i 

akter, jesu me|unarodne institucije. Lonjsko polje je ina~e ~lan Ramsarske konvencije 

i umreùje se s drugim sli~nim podru~jima koja imaju sli~ne razvojne probleme 

i potrebe. 

I za kraj, da poveèmo tu prvu razinu lokalne zajednice s globalnom razinom 

me|unarodnih institucija, te da se podsjetimo na ono {to smo ~esto ovdje spominjali, 

na proces glokalizacije. îni mi se da imam za to ba{ dobru ilustraciju, a to je 

slika Dan sela îgo} – europskog sela roda. To je jedno malo selo s hrvatske periferije, 

koje je u globalnom svijetu zadobilo ulogu prvoga europskog sela roda, pa tako, 

i za ovu na{u raspravu, moèmo na jednom slu~aju ilustrirati kako zapravo glokalizacija 

izgleda u praksi, te {to ona moè zna~iti u razvojnom smislu. 


85


Slika 3. 

Primjer glokalizacije u Lonjskom polju 

II. dio – diskusija 

Miodrag 

Vujo{evi} 


86 

Ja bih najpre komentarisao ovo {to je kolega Hodì} rekao jutros, govore}i o diskusiji 

koleginice Ksenije Petovar i kolege Sretena Vujovi}a. Zbilja, u Srbiji (ne 

znam da li je tako bilo i u Hrvatskoj i u Sloveniji) jedna od najva`nijih stvari koje 

su negativno uticale na odvijanje prostornih procesa bilo je jedno evidentno antirazvojno 

i antiplansko stanovi{te elita, u poduèm periodu i tako re}i sve do pre 

nekoliko godina. Pre toga, svako ko bi ukazivao na neophodnost neke dru{tvene 

mobilizacije, ili kakvog socijetalnog konstruktivizma u bilo kojem obliku, osim 

kroz trì{nu interakciju – bio je naprosto ismejavan. Posebno su ve} ranije etablirani 

ekonomisti planiranje razumevali i dovodili u vezu s modelom koji je njima 

jedino bio poznat, naime, s planiranjem iz socijalisti~kih “herojskih” vremena i tada 

uobi~ajene prakse u ekonomskim institutima. Sli~no je bilo i s novijim evropskim 

kategorijama, kao {to je paradigma “odrìvi razvoj” – dok su se i tome gro-


hotom smejali donedavno (ekonomski rast je imperativ, a ne nekakvi nimbusi 

poput odrìvosti, zar to nije svima jasno!?); sada je to ve} postala svojevrsna politi~ka 

i profesionalna mantra, pa i me|u ekonomistima, do~im jo{ uvek ne znamo 

{ta ve}ina ekonomista pod tim podrazumeva. 

Naro~ito i posebno su predmet podsmeha, pa i prezira, bili oni koji bi ukazivali na 

neophodnost naj{ire participacije aktera u pripremanju i dono{enju va`nih odluka, 

pa i onih u oblasti planiranja/politike razvoja. Ni{ta nije pomagalo to {to su 

upu}eni govorili da je participacija ponovo imperativ trenutka u Evropskoj uniji, 

ve} bi vam odmah spo~itali da je participacija isto {to i samoupravljanje, tj. “endemski 

relikt samoupravnog socijalizma”, pa da se stoga nema {ta vi{e govoriti o 

njoj, bilo o radnoj participaciji, ili o teritorijalnoj, u uslovima deregulacije, privatizacije, 

marketizacije itd. Na svoj na~in u ~itavoj ovoj pri~i ima i ne~ega apsurdnog. 

Naime, dok na{e elite postojano odbijaju da se uspostavi stvarni diskurs o participaciji 

(sve nastoje}i da to prikaù kao odocneli sentiment malog broja pojedinaca 

“koji ne razumeju nove trendove i imperative”), ona je od kraja devedesetih godina 

“na velika vrata” u{la u plansko i drugo odlu~ivanje u mnogim zemljama Evropske 

unije, pa i SAD. Me|utim, to nije uvedeno napre~ac, ve} uz neophodno promi{ljanje 

i pripreme. Primera radi, ja ~esto navodim slu~aj Norve{ke, gde su zakonski 

propisani i formalizovani postupci planske participacije u pripremanju, dono{enju 

i ostvarivanju planova integralnog razvoja uvedeni “tek” sredinom 1980-ih, 

dakle u vreme kada su sistem i praksa samoupravnog planiranja u ve}ini republika 

biv{e SFRJ ve} bili doìveli kolaps, pa tako i ~itav sistem teritorijalne samouprave. 

Ali, u Norve{koj to nije u~injeno ishitreno, ve} nakon vi{egodi{njih priprema, tokom 

kojih su uvedeni svi neophodni institucionalni, organizacioni i drugi aran`mani 

koji omogu}avaju da participacija bude stvarna i uspe{na. Naro~ito je mnogo 

ra|eno na pobolj{anju ekspertske i “lai~ke” saznajne gra|e koja omogu}ava naj- 

{irem gra|anstvu da kompetentno u~estvuje u pripremanju i dono{enju planskih 

odluka, koje }e ujedno biti i demokratski zasnovane i kvalitetne i implementabilne, 

tj. koje se mogu efektivno sprovesti. U tome su od naro~ite koristi razni ekspertski 

sistemi podr{ke naj{irem krugu aktera-u~esnika, koji pomaù da proces odlu~ivanja 

ne bude “zagu{en” nepotrebnim akcijama i nedovoljno informisanim uvidima, 

naro~ito prilikom izrade i evaluacije varijantnih opcija (“alternativnih scenarija”). 

Da li se iz ovog primera mogu izvesti neke implikacije za sistem planiranja u 

Srbiji i koje su to implikacije? Nema sumnje da mogu, najpre sa stanovi{ta dveju 

op{tih karakteristika srbijanskog dru{tva. Prvo, elite, po svemu sude}i, uop{te jo{ 

nisu spremne za {ire uvo|enje participacije u odlu~ivanju; na stranu to {to, mogu}no, 

to i ne odgovara mnogim “reformatorima”, koji su prete`no naklonjeni autoritarnim 

modelima odlu~ivanja. Drugo, planska profesija ne obezbe|uje dovoljno 

ekspertske podr{ke {irem i kompetentnijem u~e{}u gra|anstva u planiranju, 

{to je velik hendikep, koji je dodatno potenciran okolno{}u da je jedna tre}ina (a 

pojedini uvidi kazuju da su to i do dve tre}ine) punoletnog stanovni{tva funkcionalno 

nepismeno. O kakvoj participaciji moète pri~ati u toj situaciji, i {ta je sve 

potrebno prethodno obezbediti da bi participacija bila, kako ve} rekoh, demokratski 

legitimisana i uz to efikasna i efektivna? 


87


Da jo{ zao{trim ovu tezu: za{to bi na{i novi liberali uop{te traìli – i pristali na – 

vi{e participacije? Ako je njihova namera da dominantni tranzicijski model ostane 

oktroisan, bez naj{ireg dru{tvenog legitimisanja i bez u~e{}a i pristanka ve}ine 

aktera, oni }e u tome imati uzore i u sasvim drugim ideolo{kim i politi~kim grupama 

i u~enjima. Primera radi, nije zgorega prisetiti se da su svojevremeno Lenjin 

i drugovi imali isti problem (1905. godine), pa su nakon samo jednog sastanka na 

kojem su bili dobili neubedljivu ve}inu za svoje predloge (naime, protiv Martova 

i njegovih), ove druge trajno obeleìli kao menj{evike, a docnije i sve druge politi~ke 

oponente (na primer, socijal-revolucionare, “esere” i dr.), dok su se oni 

ustoli~ili kao bolj{evici. 

Tako|e je uputno prisetiti se kako je u îleu sru{en Aljende, dakle jedan demokratski 

izabrani, socijalisti~ki predsednik koji, uz to, nije hteo koristiti vojnu i drugu 

silu da se brani i odbrani, iako ju je imao na raspolaganju. U teorijskoj i politi~koj 

racionalizaciji ovog poduhvata (“vra}anja îlea u slobodu, demokratiju i 

ekonomiju nesputanog trì{ta”) prednja~ili su ovoga puta upravo pojedini liberalni 

bardovi, vode}i ekonomisti – dobitnici Nobelove nagrade. Prisetimo se, neposredno 

nakon izvr{enog dràvnog udara 1973. godine, Dèjms Bjukenen (James 

Buchanan) je odrào govor u sedi{tu Admiraliteta u mestu Vinja del Mar, kada su 

u île navrat-nanos doleteli i Milton Fridman (Milton Friedman), Gordon Talok 

(Gordon Tullock) i Fridrih fon Hajek (Friedrich A. von Hayek), koji su svi odmah 

zatim bili ekonomski savetnici Pino~eove vojne hunte, naime ve} u vreme kada 

je bio zapo~eo masovni teror prema pristalicama svrgnutog predsednika i opozicije. 

(Docnije ovih se epizoda oni nisu voleli da prise}aju, kao {to i na{i neoliberali 

postojano pre}utkuju svoje neslavno u~e{}e u konsolidaciji Pino~eovog re- 

ìma. Uz to, kao da na{i neoliberali tako|e vole da previde one delove iz Hajekovih 

knjiga u kojima se govori u prilog dràvne intervencije kroz urbanisti~ko 

planiranje – {to je, nema sumnje, veoma pomoglo da se nakon Drugog svetskog 

rata legitimi{e planiranje kao neophodno za za{titu i ostvarivanje javnog interesa 

te da nastane njegov procvat, dok na sva usta hvale zna~aj i prednosti katalaksije, 

a sve se ~ini i da su pre~uli nedavno Miltonovo “priznanje” da se njegova monetaristi~ka 

teorija pokazala pogre{nom. Tako|e su prevideli i novije Bjukenenove 

komentare o pogre{nim tezama i preterivanjima u sopstvenom delu.). 


88 

Jo{ }u ne{to re}i u vezi s ovim {to je Ksenija Petovar govorila o problemu odnosa 

izme|u individualnih (privatnih) i kolektivnih (javnih) interesa. Ovde postoji jedan 

problem koji je i teorijske i prakti~ke prirode. Naime, nakon socijalisti~kog 

perioda tokom kojega, u uslovima ideolo{kog i politi~kog monopola, na interpretaciju 

{ta se ima smatrati legitimnim interesom, bilo javnim ili privatnim, a {ta to 

nije, ogroman broj parcijalnih interesa ostao je naprosto latentan, jer nije imao 

prilike da se javno manifestuje. Sa slomom socijalizma i sastavnom krizom velikog 

broja do tada neupitnih javnih interesa, na povr{inu i u javnost su nahrupili 

mnogi “novi” individualni/privatni interesi, od kojih se najmo}niji sada nadme}u 

za suprematiju i, mogu}no, za nove (“postsocijalisti~ke/ranokapitalisti~ke”) javne 

interese. U takvoj situaciji zbilja je otvoreno pitanje: {ta se ima smatrati legitimnim 

individualnim interesom, kako se individualni interesi me|usobno balansiraju i


{ta je zapravo javni interes? Pitanje nije fiktivno, jer upravo novija iskustvena evidencija 

ukazuje na to da je velik broj novih individualnih interesa potencijalno 

destruktivan po razna javna dobra, naro~ito u situaciji kada se jo{ uvek ne raspolaè 

institucionalnim, organizacionim i drugim aran`manima i instrumentima za 

njihovo plansko artikulisanje i balansiranje, naime, u uslovima efektivnog kolapsa 

planiranja, nerazvijenog i “divljeg” trì{ta i “divlje” i nekontrolisane privatizacije. 

Evidentno je da su stari instrumenti passée, a nove, koji bi u svemu bili kompatibilni 

s glavnim tranzicijskim faktorima (naime, s deregulacijom/liberalizacijom, 

privatizacijom, marketizacijom itd.) i pomo}u kojih bismo se mogli nositi s mno- 

{tvom nasle|enih i novih dru{tvenih problema u ovoj oblasti, naprosto jo{ uvek 

nemamo na raspolaganju. 

Mo`da je jedna od najboljih ilustracija za prikaz te{ko}a u uspostavljanju kvalifikovanog 

javnog diskursa o navedenom pitanju u Srbiji, u kojem bi bio minimizovan 

uticaj ve} pomenute “sistematske i organizovane prisile, manipulacije i pristrasnosti”, 

upravo pripremanje i dono{enje Zakona o planiranju i izgradnji iz 

2003. godine. Zakon je izglasan u republi~kom parlamentu nakon jedne orkestrirane 

javne rasprave, u kojoj je barem 90% najkompetentnijih stru~njaka argumentovalo 

da je on pred-moderan, ne-evropejski, ~ak i “bezvezan”, ali sve to nije pomoglo. 

Nasuprot tome, kriti~ari su ube|ivani da je Zakon zapravo perfektan, da 

ministra i Vladu podràva i Centar za liberalno-demokratske studije, a tako i Svetska 

banka, Me|unarodni monetarni fond, Evropska agencija za rekonstrukciju i 

razvoj te mno{tvo drugih va`nih doma}ih i me|unarodnih aktera. Me|u raznim 

odredbama Zakona jedna je naro~ito znakovita, a to je ona o legalizaciji bespravno 

izgra|enih objekata. Dosad je ta odredba ostvarena u veoma malom opsegu 

(tj. legalizovano je svega nekoliko procenata bespravnih objekata) – uostalom, 

kao {to su to kriti~ari i bili predvi|ali – ali su zato, sude}i po mnogim parcijalnim 

uvidima (jer sistematskih i zaokruènih jo{ uvek nema) svi stari/novi tajkuni 

uspeli legalizovati ono {to su “divlje” gradili tokom devedesetih godina i nakon 

toga, uz nekoliko izuzetaka koji se u svemu tome nisu najbolje sna{li, ili se nisu 

najbolje umeli dogovoriti s prostorno-urbanisti~kim vlastima na raznim upravlja~kim 

nivoima; svi drugi su uredno podneli prijave, platili ono {to je trebalo platiti, 

pa sada raspolaù legalizovanom imovinom – o ~ijem poreklu ih se zapravo 

ne sme vi{e ni pitati (valjda kao {to to je uvek bivalo u istoriji kada je o ovakvom 

na~inu “sticanja” re~). Nota bene, ti su objekti u svemu najve}i. (Ina~e, raznih nevolja 

ima toliko u sprovo|enju Zakona, ne samo glede legalizacije bespravno izgra|enih 

objekata, da se, kako je neko slikovito to opisao, “Srbiji kosa diè na 

glavi” od celog tog poduhvata, najpre zbog toga {to nijedna od klju~nih pretpostavki 

za njegovo dono{enje i implementaciju nije bila prethodno obezbe|ena.). 

Ko, me|utim, ~ini grupu glavnih srbijanskih “barona postsocijalisti~ke tranzicije”? 

Me|u njima je velik broj onih koji su svoj inicijalni kapital (“prljavi i krvavi novac 

devedesetih”, kako se to kaè u Beogradu) stvorili u toj “stra{noj” deceniji, dakle 

pod reìmom Milo{evi}a i u uslovima nekoliko ratova, me|unarodne izolacije i 

sankcija prema SR Jugoslaviji. Povrh novca koji je potro{en na rat, iz zemlje je izneta, 

tj. oplja~kana, ogromna koli~ina drugog novca (procene ekonomista varira- 


89


ju od 8 preko 12 pa sve do 20 milijardi US dolara), od ~ega se nakon 2000. godine 

deo polako vra}a u zemlju – {to je evidentno, iako, opet pouzdanih, javnih, 

transparentnih i sistematskih podataka o tome nema, te se “pere” u raznim ekonomskim 

poduhvatima kao {to su privatizacija, gra|evinsko preduzetni{tvo, bankarstvo, 

finansiranje uvoza itd. Ova skupina je ve} veoma mo}na i u sve bolje orkestriranim 

akcijama, s akterima ~iji se biznis u svemu moè smatrati legalnim, 

vr{i velik pritisak na politi~ke instance i dràvne organe da etablira svoj postoje}i 

poloàj i za{titi svoje budu}e interese, {to joj, naravno, lako polazi od ruke u 

uslovima izrazite asimetrije mo}i me|u akterima, nerazvijene javnosti i kontrolisanog 

javnog polja. Koliko su, me|utim, imu}ni u Srbiji stvarno bogati i na koji 

na~in to uti~e na prospekte razvoja Srbije? Evo jednog pore|enja, na osnovu kojeg 

moè svako sam da sudi. Dok imovina Bila Gejtsa ne prema{uje jedan promil 

godi{njeg ameri~kog BDP-a, u Srbiji nekoliko tuceta mi{kovi}a, kari}a i drugova 

raspolaè ogromnim delom srbijanskog BDP-a i imovine (sve ~e{}e i u oblasti 

poljoprivrede, sa zemlji{nim posedima od vi{e hiljada ha, po ~emu vi{e idemo k 

nekakvom sistemu latifundija nego u moderni kapitalizam). Kartel kontroli{e i 

uvoz, trgovinu na veliko i trgovinu na malo, u ~emu ima izda{nu pomo} banaka 

koje se zaduùju u inostranstvu i tim novcem zapravo finansiraju potro{nju trajnih 

(uvoznih) dobara i pomaù nevoljnicima da premoste teku}e nov~ane probleme 

– jo{ jedan hit u Srbiji glasi “laki ke{”! Kamate na bankarske zajmove za 

produktivno investiranje su prohibitivno visoke, pa se doma}a {tednja, ina~e izvor 

svakog solidnog i trajnog finansiranja investicija, jedva i koristi za te svrhe. Po 

osnovu obadva faktora, tj. zaduìvanja banaka izvan zemlje i ogromnog uvoza 

(uz nedovoljan izvoz), enormno raste spoljna zaduènost zemlje, u ~emu nemalu 

ulogu igra i precenjena vrednost dinara, koju kontroli{u monetarne vlasti. (Samo 

usput da pomenem, trgovinske marè i bankarske kamate su u Srbiji najve}e u 

regionalnom okruènju, i me|u najve}ima su u Evropi.) 


90 

Imamo, dakle, scenu gde je ve}ina javnih “narativa” fingirana, bilo da su oni liberalno-demokratski, 

egalitaristi~ki, ili koji drugi. Domiraju razni oblici kartelnog i 

oligopolskog (i oligopsonskog) povezivanja, {to sve uti~e na potenciranje postoje}ih 

i stvaranje novih prostornih neravnoteà. Novi prostorni obrasci, u visokom 

stepenu generisani ba{ delatno{}u oligarha, ve} jesu onaj faktor koji }e na dugi 

rok odre|ivati budu}i razvoj Srbije, bilo da se posmatraju odnosi me|u regijama 

(kao i me|u op{tinama), ili oni unutar pojedina~nih gradskih naselja (naime, izme|u 

gradskog centra i periferije). Oni ~ine okvir u kojem pojedina~ni akteri ve} 

razvijaju i u kojem }e razvijati svoje individualne strategije. Ovde jo{ treba naglasiti 

da su na{i uvidi u interakciju/korelaciju prostornih obrazaca, socijalnih obrazaca 

i ekonomske dinamike jo{ uvek skromni, pa tako i nedovoljni. Saznajna 

gra|a koja je neophodna za jednu produbljeniju evaluaciju postoje}eg stanja i budu}ih 

izgleda, pa mogu}no i za neku novu politiku prostornog razvoja, jo{ uvek 

nam nije na raspolaganju. 

Jo{ bih kratko hteo komentarisati problem glokalizacije. Ja razumem malopre 

iskazanu tezu da ovaj proces moè biti produktivan i vidim poneku mogu}nu korist 

od ovog procesa za lokalne aktere. Ali tako|e skre}em pa`nju i na njene lo{e


strane, u skladu s jednim novijim tuma~enjem, koje se odnosi upravo na komparativne 

prednosti i konkurentnost pojedinih prostornih entiteta, prostorne strukture 

i na plansko usmeravanje u ovoj oblasti. Nedavno je u Beogradu bila jedna 

mlada i pametna èna s Univerziteta Yale, Keller Easterling, koja je odràla veoma 

zanimljivo predavanje o ovom fenomenu. Rekla je da, nema sumnje, pojedini 

locales uspevaju da u “igri globalnoga i lokalnoga” iskoriste ne{to od svojega tzv. 

“teritorijalnog kapitala”, ali da ve}ina to ne uspeva, ba{ zbog toga {to krupni kapital 

kroz TNK, uz podr{ku vojno-politi~ki najmo}nijih aktera, ima svu mo} da instrumentalizuje 

najrazli~itije motive i resurse u svoju korist i za sopstvene svrhe. 

U tome upravo globalno trì{te i njegovi akteri funkcioni{u kao glavni “podmaziva~i” 

u marketizaciji prostornih elemenata, ali i obratno (“spatial products as lubricating 

agents of market”). 

Ljubinko 

Pu{i} 

îni mi se da je temu o akterima urbanih promena, u kontekstu umreènog 

dru{tva kojim se danas bavimo, jedino sociologija “prihvatila” kao svoju. Ostale 

dru{tvene nauke (politikologija, ekonomija, pravo) u stvari se ne bave preciznim 

prepoznavanjem aktera u recentnim dru{tvenim procesima, pogotovo kada je re~ 

o globalizaciji, modernizaciji, raznim vrstama dru{tvenih mreà i sli~no. Njih vi{e 

interesuju pojedinici nego dru{tvene grupe, te se otud ne vidi celina uzroka i posledica 

dru{tvenih promena. To moè da zna~i da je sociologija, po ko zna koji 

put, preuzela da se bavi onim {to je drugima nelagodno ili neizvesno; to joj je 

valjda usud u dru{tvima poput na{ega. 

Ali, kako u dru{tvenom ambijentu koji je tako ru{evan, biti sistemati~an i sociologi~an? 

înjenica je da u Srbiji (ne znam kako je u Sloveniji i Hrvatskoj) ne postoji 

ni{ta {to bi se moglo zvati dru{tvenim bilansom minulog perioda. Ve} i to je dovoljno 

da stvori situaciju u kojoj su dru{tvene nauke u svojevrsnom vakuumu, jer 

ne mogu da prona|u oslonac u realnosti. Prirodno je da je za takav dru{tveni bilans 

prevashodno zainteresovana dràva, da ona inicira takav projekat, te da se 

nau~ni aparat uklju~uje u proces bilansiranja, kao ne{to bez ~ega realan dru{tveni 

presek nije mogu}e sa~initi. Tek tada bi poslenici u dru{tvenim naukama, me|u 

njima na prvom mestu sociolozi, imali istinsku mogu}nost da daju svoje validne 

ocene o stanju dru{tva. Me|utim, dràva kod nas nije zainteresovana za takvu 

vrstu dru{tvene anamneze; verovatno znaju}i da bi se tom prilikom pokazalo kako 

je ona istovremeno i uzrok i posledica stanja dru{tvenog kolapsa! 

Me|utim, ~ini mi se da jo{ uvek postoji mogu}nost da se gradi sociolo{ki mozaik 

u kome bi se, u novom svetlu, jasno prepoznala vrsta i karakter aktera u urbanim/dru{tvenim 

promenama. Re~ je o jednoj novo-staroj temi koja u ovom vremenu 

nije dovoljno aktuelizovana niti problematizovana, a odnosi se na socijalni 

kapital. O~evidno je da je u ovim tranzicijskim vremenima socijalni kapital 


91


doìveo strukturalne i kvalitativne transformacije. Tada bi se videlo kakav je 

strukturalni odnos izme|u socijalnog kapitala koji se “proizvodi” u elitnim kategorijama 

dru{tva i onog koji bi trebao da bude rezultat dru{tvenih odnosa i veza 

u donjim delovima socijalne piramide. îni se da bi se tada videlo kako ovaj drugi, 

u stvari, gotovo i ne postoji. Me|utim, to je kod nas, u kontekstu dru{tva u 

tranziciji, jo{ uvek nedovoljno ispitano socijalno polje. Sve se to mo`da najjasnije 

vidi u urbanim sredinama. Uzmimo za primer odnos aktera urbanih promena 

prema izgradnji na{ih gradova. Ono oko ~ega bismo se lako sloìli je ~injenica da 

je danas u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji na delu takozvani investitorski urbanizam. 

Budu}i da ga isklju~ivo pokre}e kapital odnosno profit, ne moè se o~ekivati da 

je sentimentalan prema bilo kojoj vrsti zate~enih urbanih vrednosti. On proizvodi 

svoje sisteme vrednosti koje u dru{tvu i prostoru ~itamo kao “novokomponovane”, 

sa svim svojim negativnim konotacijama. 


92 

Evo jednog primera kako taj investitorski urbanizam izgleda kada se otme svim 

gra|anskim, demokratskim i pravnim regulama. Poznato je kako je jedan od kriterijuma 

globalnosti i svetskosti u urbanom kontekstu, veli~ina investicija u odre- 

|enoj sredini. Podatke o koncentraciji kapitala u gradskim sredinama, posmatrano 

kroz koncentraciju presti`nih institucija, posebno u gradskim jezgrima, nalazimo 

na mnogim mestima. O toj temi dosta je pisano u sociolo{koj i literaturi koja 

prati temate iz urbanog razvoja. Uglavnom su poznati slu~ajevi pore|enja na ovoj 

osnovi velikih gradova poput Londona, Njujorka, Frankfurta i Tokija, na primer. 

Me|utim, slika u~e{}a liberalnog kapitala u gra|enju ovakvih pokazatelja globalnosti 

i svetskosti u zemljama u tranziciji moè da deluje karikaturalno. U nekoliko 

poslednjih tekstova koje sam objavio, bavio sam se novim akterima na srpskoj 

kriminalizovanoj sceni, posebno onima koji su ispisali novije stranice urbanisti~ke 

i gra|evinske mafija{ke svakodnevice. (Uzgred, interesantno je da je izraz “urbanisti~ka 

mafija” skovan ne u akademskim ve} u politi~kim krugovima, i to od 

strane onih koji su, kasnije se ispostavilo, zdu{no participirali u poslovima kriminalnog 

gradogra|enja.) Za ilustraciju kriminalizovanog ambijenta u kome se grade 

na{i gradovi moè da posluì jedan gotovo bizaran primer, baziran na izve{tajima 

State Departmenta. Dok u srprskim medijima traje neka vrsta takmi~enja izme|u 

gradona~elnika velikih gradova poput Novog Sada i Beograda, na primer, 

o tome gde je ve}i zamah gradogradnje i gde su ve}e investicije u njegovu izgradnju, 

putem State Departmenta dobijamo podatke o tome koliko je nelegalnog 

novca s trì{ta narkotika “oprano” kroz stambenu i izgradnju poslovnih objekata 

u srpskim gradovima. 

Ve} dve godine uzastopce, prema dostupnim podacima State Departmenta koji se 

bavi tokovima novca u jugoisto~noj Evropi i Balkanu, objavljuje se i izve{taj o 

putevima droge. Iznosi se da mese~no kroz Srbiju pro|e izme|u 3i5tona heroina, 

a da oko 15% ukupne vrednosti odlazi na logistiku i/ili se “pere” kroz nekretnine 

u velikim gradovima Srbije. Ako je cena heroina na ulici izme|u 45–50 evra 

za jedan gram, onda je lako izra~unati koliko je to novca. Prema tome, ono {to 

doìvljavamo kao ekspanziju liberalnog kapitalizma i investicija u gradovima, kao 

jedan pokazatelj pravca u kome se kre}e globalizovani svet, u nekim drugim sre-


dinama moè se doìveti na sasvim druge na~ine. Na primer, kada u Novom Sadu 

vidite da je gra|evinska operativa zaposlena 24 sata dnevno a da u mnogim 

od izgra|enih stanova nikada ne}e stanovati oni koji su u njih uloìli novac, da 

mnogi novoizgra|eni lokali i poslovni prostori ne mogu da na|u svoje rentijere, 

da je na Zlatiboru u poslednjih nekoliko godina izgra|eno ~ak 80.000 m 2 prostora 

(vi{e nego u bilo kom turisti~ko-banjskom centru u Evropi), tada ima smisla 

postavljati pitanja o tome ko su novi akteri promena kod nas. Jasno je da je u 

takvom dru{tvenom ambijentu moralo do}i do konverzije, odnosno strukturalnih 

promena i samim zna~enjima socijalnog kapitala. O tome {ta se tu zapravo dogodilo, 

da li je re~ o iscrpljenoj paradigmi, ili je to jedna interesantna stvar koja 

moè da nam pomogne da bolje razumemo {ta se u urbanim globalizacijskim 

procesima de{ava, sve to vidim kao otvoren prostor za sociolo{ka promi{ljanja, 

jednako u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. 

Sreten 

Vujovi} 

Mnoge smo teme na~eli, a sada ne{to konkretnije o globalizaciji. Mi sociolozi 

skloni smo da vi{e govorimo o tamnim stranama ìvota (problemi, sukobi, nejednakosti…), 

jer su te tamne strane ~esto, barem u Srbiji, prevla|uju}e. Pored ostalog, 

postavlja se pitanje koji su to prepoznatljivi znaci procesa globalizacije. Naravno, 

prepoznatljivi su elementi onoga {to se zove informati~ko dru{tvo i informati~ka 

tehnologija kao jedan od bitnih sastavnica u globalizaciji uop{te. Ali, Beograd 

je na neki na~in dotaknula globalizacija, prvo, preko nekih manje va`nih 

stvari: najpre, preko mekdonaldizacije, a potom, preko bilbordizacije (sada imamo, 

umesto drvoreda, bilborde). S druge strane, kao znaci globalizacije prepoznaje 

se {irenje internacionalnih lanaca hotela, {to je po~elo s Intercontinentalom, pa 

Hajatom, a sad su zainteresovani i predstavnici drugih hotelskih firmi, zatim 

{irenje mreà stranih i doma}ih supermarketa – slovena~kog Mercatora i drugih. 

Pored toga, o kojim je drugim jo{ zna~ajnijim urbanim promenama u postsocijalisti~kom 

periodu re~? Nabrojimo ih: 1. komercijalizacija starog dela grada – centra, 

posredstvom delatnosti krupnih i sitnih privatnih preduzetnika; 2. pove}ana rezidencijalna 

mobilnost zahvaljuju}i privatizaciji stanova; 3. rezidencijalna i komercijalna 

suburbanizacija (video sam i u Zagrebu, pored autoputa i drugde, da su podignuti 

poslovni objekti, skladi{ta, autosaloni i dr.); 4. pove}ana socijalna segregacija 

u gradskom prostoru. Ono za {to su se sociolozi uvek interesovali jeste kako 

se dru{tvena nejednakost, koja je u tranzicionom periodu pove}ana, projektuje 

u prostoru. Pomenuto je da u Zagrebu postoje neka nova stambena naselja, 

neki stambeni blokovi koji su kao elitisti~ki segregirani. Sli~nih pojava ima i na 

Novom Beogradu i drugim delovima Beograda. 

Kad je re~ o u~e{}u stranih investicija, ja sam nedavno obi{ao beogradsku Direkciju 

za gra|evinsko zemlji{te i tamo sam dobio informaciju da je u~e{}e stranih 

investicija kad je re~ o nekretninama u Beogradu, 30%. Me|u investitorima, to 


93


jest me|u stranim dràvljanima, na prvom mestu su Austrijanci, pa Izraelci, Grci, 

Nemci itd. Ali prednja~e doma}i investitori. Me|u doma}ima je ve} pomenut i 

vlasnik “Delta holdinga” Mi{kovi}, koji ima najvi{e nekretnina, najvi{e investicija. 

Nije mu bio dovoljan gradski prostor nego se usmerio i na Vojvodinu i kupio je 

prili~no zadru`ne zemlji{ne svojine i neke propale poljoprivredno-industrijske 

kombinate. Procenjuje se da ima oko 25 hiljada hektara poljoprivrednog zemlji{ta 

u svojini, te da je on jedan od najve}ih zemljoposednika u Evropi. To je jedna 

nova pojava. Bilo bi zanimljivo ~uti da li ne{to sli~no postoji u Hrvatskoj. 

Skrenu}u pa`nju na jo{ jedan problem. Svedoci smo utrkivanja izme|u gradova 

kako na nacionalnoj tako i na internacionalnoj sceni. To je va`no uo~iti i prona}i 

odre|ene indikatore koji pokazuju koje mesto zauzimaju pojedini gradovi u nacionalnoj 

i internacionalnoj hijerarhiji gradova – balkanskih, evropskih, pa i svetskih. 

Kad je re~ o Beogradu, on je bio vi{e kozmopolis 60-ih ili 70-ih nego {to je 

danas. Bio je na neki na~in kulturna prestolnica Balkana, zahvaljuju}i FESTU, 

BITEFU, BEMUSU i sli~nim manifestacijama. On je, naravno, tu poziciju izgubio i 

te{ko da je ubrzo moè dosti}i, jer smo kaskali i i{li unatrag, dok su drugi napredovali. 

To je jedna stvar. Druga gde se vidi ta me|ugradska utakmica jeste, primera 

radi, jagma oko toga koji }e grad dobiti naziv kulturne prestolnice Evrope. 

Ako neki grad dobije taj status, onda je to velika garancija da }e se u taj grad 

mnoge investicije suste}i i da }e on prosperisati. Nedavno su u Beogradu bili studenti 

arhitekture iz Be~a, interesovali su se za Novi Beograd i za njegovu obnovu 

i rekonstrukciju, jer on je najzanimljiviji za doma}e, a naro~ito za strane investitore. 

Ne znam kakav je slu~aj s Novim Zagrebom u tom pogledu? Novi Beograd je 

najinteresantniji za strane i doma}e investitore jer u njemu ima najmanje imovinsko-pravnih 

problema, ima najbolju saobra}ajnu infrastrukturu, opremljenost i 

sad se u njemu podiù tzv. “pametne” zgrade koje su savremeno opremljene: internetom 

i svim drugim modernim tehnolo{kim dostignu}ima. Be~kim studentima 

je tada, izme|u ostalog, re~eno da se u Beogradu nalazi jedan od najve}ih pravoslavnih 

hramova na svetu (Hram Sv. Save na Vra~aru), da imamo najve}u sportsku 

halu na Balkanu (Hala “Limes” na Novom Beogradu) itd. Ove su gra|evine 

istaknute kao na{e velike prednosti, dostignu}a, {to tako|e spada u tu me|ugradsku 

utakmicu o kojoj govorim. 


94 

Pomenu}u jo{ jednu temu kad je re~ o akterima urbanih promena, dosta je 

va`na, vezana je za ulogu pojedinca u liku gradona~elnika. S tim u vezi, pominju 

se ~uveni gradona~elnici New Yorka, Barcelone itd. Za{to su gradona~elnici postali 

zna~ajni pojedina~ni akteri? Ne samo zato {to je, u nekim slu~ajevima, re~ o 

izuzetnim i harizmati~nim osobama nego i zbog toga {to su njihove ingerencije 

na osnovu zakona postale ve}e. Oni se, kad je re~ o Beogradu i mnogim drugim 

na{im i stranim gradovima, biraju na izborima neposrednim glasanjem, a kada 

obna{aju vlast, odlu~uju o budètu, raspolaù budètom i drugim klju~nim stvarima. 

Ranije je to u na{im uslovima bila uglavnom ceremonijalna funkcija, a sada je 

klju~na, o ~emu svedo~i i jagma politi~kih stranaka da njihovi kandidati zaposednu 

gradona~elni~ka mesta, osobito u glavnim gradovima, {to svakako nema samo 

simboli~nu ulogu. Zato bi u sociolo{koj analizi i tome trebalo pokloniti vi{e


pa`nje i pokazati {ta i kako gradona~elnici rade, i to prvenstveno prate}i tokove 

novca. 

Kolega Pu{i} je skrenuo pa`nju na izvore podataka o cenama poslovnog prostora 

i ostalih stvari. Primerice, tokom 1990-ih godina u Beogradu je delovala jedna 

strana banka, a sada je te{ko prebrojiti koliko ih ima, a njihovi predstavnici tvrde 

da imaju neki poslovni interes. Ima ih puno i ne{to rade, i to je nezanemarljiv 

znak globalizacije. Pored umnoàvanja stranih bankarskih i finansijskih institucija, 

o ~emu se mogu dobiti podaci i preko interneta, u Beogradu postoji, a verovatno 

i u Zagrebu, Savet stranih investitora kao jedno koordinaciono i informativno telo 

koje s vremena na vreme izdaje tzv. “belu knjigu” u kojoj se iznose ocene ekonomskog 

i privrednog ambijenta, i bez ikakvog snebivanja kritikuje se postoje}a 

praksa i predlaè regulativa i praksa koja bi im odgovarala. Naravno, njima bi odgovaralo 

potpuno otvoreno trì{te, kupnja gra|evinskog zemlji{ta, pritom ne samo 

da imaju svoj objekat, nego i gra|evinsko zemlji{te. Nekad ih na{e vlasti prihvataju 

ozbiljno a nekad ne, ali oni postoje i korisni su za na{e analize. Na osnovu 

njihove aktivnosti moè se videti kako procenjuju razvojne sposobnosti Beograda, 

lokalne vlasti, centralne vlasti, u {ta bi i kako hteli da investiraju. Ne znam da 

li ovome postoji neki pandan u Zagrebu, a ako postoji onda to moè biti nezanemarljiv 

izvor sociolo{kih informacija. 

Skrenu}u pa`nju i na veoma ra{irenu bespravnu gradnju. Pre dve-tri godine u 

Srbiji je do{lo do promene i bespravna se izgradnja tretira kao krivi~no delo zbog 

koga po~inilac moè provesti nekoliko godina u zatvoru. Do tada je ta pojava bila 

u nadle`nosti sudije za prekr{aje. Me|utim, bespravna gradnja je i dalje masovna 

pojava, a niko nije osu|en za takvu praksu, iako se izdaju brojna re{enja o 

obustavi izgradnje i o ru{enju, ali niko ne snosi ozbiljnu odgovornost, to jest sankcije 

se ne primenjuju. To zna~i da i u ovom domenu ne deluje pravna dràva. 

Osnovni uzrok ovoj pojavi jesu korumpiranost i nepotizam koji postoji u dugom 

lancu aktera koji o njoj donose odluke. I na kraju, slaèm se da je mogu}e izdvojiti 

petu grupu aktera kao uzurpatora, zastupnika nelegitimnih interesa, kao kriminalizovanu 

grupu, ali moj je utisak, i ne samo utisak ve} i ube|enje, da me|u 

svim ovim tipovima aktera, tj. me|u politi~arima, privrednicima, stru~njacima za 

prostor i gra|anima postoje pojedinci i grupe koje se kriminalizovano (korumptivno) 

pona{aju. Me|utim, ako je re~ o samo jednoj izdvojenoj i posebno umreènoj 

grupi, onda je to ono {to se zove urbanisti~ka mafija; sad je u modi sintagma 

“zlo~ina~ko udruènje”. Da li ovakvo udruènje zaista postoji na nacionalnom 

nivou, ili velegradskom nivou to }e pre saznati nekorumpirani policijski organi 

nego sociolozi-istraìva~i. 

U knjizi koleginice Petovar Na{i gradovi izme|u dràve i gra|anina ima dobrih 

analiza i brojnih ilustrativnih podataka; u njoj se vrlo dokumentovano saop{tava 

kakvi sve oblici bespravne gradnje postoje i dokle seè uzurpacija gradskog 

gra|evinskog zemlji{ta. Ne znam da li ste obave{teni o tome kakvih primera ilegalne 

ili polulegalne gradnje ima usred Beograda (neko ima urbanisti~ku i gra- 

|evinsku dozvolu za prizemlje i tri sprata, a on podigne i ~etvrti sprat i potkrov- 


95


lje, i nikom ni{ta!) Dokle seù drskost i ma{ta bespravnih graditelja pokaza}u na 

dva primera. Prvi, donedavno je u strogom centru Beograda, pored Brankovog 

mosta, postojala {estospratna zgrada s ravnim krovom. Jednog dana su tu nikle 

dve manje ku}e s krovovima, na dve vode. Pitali su navodnog vlasnika za{to je 

ba{ tako gradio kao da je ispred sebe imao ledinu. Odgovor je glasio da nije 

imao izbora jer ima dva sina, pa jednom jedna a drugom druga ku}a. I {ta je 

ura|eno? Ni{ta nije sru{eno nego je posle nekoliko godina zakamuflirano da se 

sa ulice i mosta ne vidi o kakvim je ku}ama re~. Drugi se primer odnosi na bespravnog 

graditelja koji je ozbiljno naru{io regulacionu liniju i svojim vi{espratnim 

stambenim objektom zauzeo pola trotoara. Me|utim, tu se ispre~ila visoka 

uli~na svetiljka koju je on nekako progurao kroz dva balkona svoje ku}e i re{io 

problem. U ovom slu~aju epilog mi nije poznat. 

Du{ica 

Seferagi} 

Htjela sam re}i da sve {to opisujemo i analiziramo zvu~i stra{no, kao da je to na{ 

izum. Ali nije tako. Sje}anja su pradavna i odnose se na prastare zemlje na globusu 

koje traju otkada i kenozoik (pojava ~ovjeka na zemlji). Da ne idemo u srednji 

vijek, sjetimo se samo pojave Eiffelova tornja u Parizu, Hausmannovih bulevara, 

arapskih grobova na najstarijem pari{kom groblju, kupovine dijelova Londona za 

privatne potrebe. Isto tako moèmo dodati sjajne ideje Atenske povelje i gospodina 

Le Corbusiera, zahvaljuju}i kojima su nastala nova stambena naselja najnehumanijeg 

tipa, posebno u siroma{nim komunisti~kim i socijalisti~kim zemljama, 

koja }e ostati, bojim se, zauvijek jer nikada ne}e biti dovoljno novca da se ona 

sru{e i izgrade bolja. Dapa~e, po na{im istraìvanjima, dio stanovnika ih voli i 

smatra dobrima! Stoga ti procesi (analiti~arima uvijek negativni) traju, tj. mijenjaju 

se. Mi kao “povr{ni” analiti~ari dru{tva i prostora, uvijek nezadovoljni jer smo 

ne{to htjeli a ne{to drugo dobili, moramo imati strpljenja u na{im analizama. Povijesni 

tijek, premda veoma ubrzan, ipak traje dugo, a mi mo`da i ne}emo doìvjeti 

rasvjetljenje, no moramo ga analizirati inkrementalisti~ki, korak po korak, jer 

su nam vizije u ovom vremenskom razdoblju naprosto uskra}ene. 


96 

An|elina Svir~i} Gotovac 

Kratko bih se nadovezala na zapo~etu diskusiju. Kad je prof. Vujovi} spominjao 

brojne primjere iz Beograda i pitao kako se mogu usporediti Novi Beograd s Novim 

Zagrebom, sjetila sam da ta situacija, upravo obrnuta, i nije usporediva s 

na{om situacijom. Nedavno sam u magistarskom radu analizirala zagreba~ku regiju, 

pa time i Novi Zagreb, i primjetila da mu se broj~ana veli~ina stanovnika, od 

njegova nastanka 60-ih godina 20. stolje}a do danas nije mijenjala. Gotovo nika-


kav porast broja stanovnika nije se dogodio u zadnjih ~etrdeset godina, {to se vidi 

iz popisa stanovni{tva iz 2001. godine prema kojem je imao ne{to vi{e od 

100.000 stanovnika, jednako kao u {ezdesetim godinama 20. stolje}a. Vjerojatno 

je to tako jer Novi Zagreb kao gradska lokacija nikad nije bila privla~na ve}ini 

stanovnika, i kao takva u nju se nije mnogo ulagalo te je postala i ostala “spavaonica 

Zagreba” do danas. Novi Zagreb je slijepo crijevo cijelog Zagreba, a i danas 

je ve}im dijelom neprivla~an te je mjesto jeftinijeg stanovanja, u koji sporije ulaze 

noviji trendovi gradnje s elitnim stanovima, urbanim vilama i sl. To potvr|uje 

poznatu tezu o Zagrebu kao gradu na relaciji istok – zapad, do rijeke Save. Rijeka 

Sava dijeli stari od novog Zagreba kao brana ili nekakva barijera koju Zagreb 

te{ko prelazi i mo`da nikad ne}e potpuno prije}i. Radije se bira smjer sjever, prema 

Sljemenu i Medvednici kao najpoèljnijim lokacijama danas, nego prema jugu 

– prema Savi i Novom Zagrebu. U podsljemenskoj zoni gdje god postoji prazno 

mjesto izniknut }e urbana vila, bez obzira {to uz nju nema mjesta za parking, ili 

za stablo, ili za park. Novi Zagreb je i usputna i nezaobilazna stanica prema 

obli`njoj, trenutno aktualnoj, poslovnoj zoni Buzinu, smje{tenoj na putu za Veliku 

Goricu, u kojoj ni~u brojne poslovne zgrade doma}ih i stranih investitora, pa 

je zbog nje ubudu}e mogu}e o~ekivati ve}e promjene i u Novom Zagrebu. 

Zdravko 

Mlinar 

U Sloveniji je, zbog malog mjerila teè ustanoviti neke pojave i tendencije u 

ve}im naseljima, za razliku od Zagreba i Beograda. Tako treba spomenuti kineske 

enklave (~etvrti) koje su nastale u Trstu (umjesto Ponte Rossa), u Beogradu i 

Zagrebu. Moète li to komentirati? 

Alija 

Hodì} 

Ukratko, u Beogradu je jo{ za vrijeme Milo{evi}eve vlasti boravila vrlo zna~ajna 

grupa Kineza. Prema njima je u gra|anstvu bio formiran negativan stav, najve}im 

dijelom zato jer se tvrdilo da je njihovo prisustvo vezano upravo za tu vlast. Govorilo 

se ~ak i to da }e dobiti srbijansko dràvljanstvo i da, s obzirom da ih je 

mnogo, mogu utjecati na rezultate izbora. Kasnije se vidjelo da su to bila velika 

pretjerivanja. O tome postoje i neka manja istraìvanja vezana uz prisustvo Kineza 

u Budimpe{ti i Beogradu. U Zagrebu oni imaju i jedno posebno naselje, na lokaciji 

Kajzerice, a bave se trgovinom i uslugama. Nedavno sam ~itao intervju s 

jednim mladim Kinezom koji je u Hrvatsku do{ao kao trgovac. On je niz godina s 

tom jeftinom robom dobro prolazio, sve dok se jeftina roba nije pojavila i u velikim 

trgova~kim lancima. Mladi se Kinez sada bavi ugostiteljstvom: on je fleksibilan, 

sam kaè da se mora vrlo brzo prilago|avati djelatnostima koje donose pro- 


97


fit. Dakle, Kinezi su prisutni i u Beogradu i u Zagrebu, ali po svoj prilici ni{ta vi{e 

negoli u drugim sredinama. 

Pitao bih kolege Mlinara i Ho~evara ne{to {to je u vezi sa slikom koju su dali o 

Sloveniji, koja ima, kako su rekli, na svojim rubovima {est relativno velikih gradova: 

Trst, Goricu, Klagenfurt, Graz, Zagreb i Rijeku. Oni, naime, pod pretpostavkom 

ve}eg otvaranja i slabljenja granica mogu biti gravitacioni centri stanovnika 

Slovenije. Jesu li, zanima me, o tome i kod vas ra|ena neka istraìvanja, neke 

analize, i ako jesu, volio bih ~uti rezultate tih analiza. 

Sreten 

Vujovi} 

To spada u temu o etni~koj heterogenizaciji kao procesu karakteristi~nom za gradove 

u postsocijalisti~koj transformaciji. Kad je re~ o primetnoj imigraciji pripadnika 

drugih rasa, taj fenomen je u najnovijoj istoriji Jugoslavija imala za vreme titoisti~ke 

politike nesvrstavanja, a sada ga imaju mnogi tranzicioni gradovi u 

ve}ini njenih biv{ih republika. 


98 

Postoje brojne dimenzije kineske imigracije, a posebno dolaska Kineza u Beograd. 

Pomenimo prvo politi~ku i ideolo{ku dimenziju ove pojave za vreme Milo{evi}evog 

reìma. Tada je njegova èna izjavljivala da svaki zna~ajan grad u 

svetu ima kinesku ~etvrt, pa treba da je ima i Beograd. Kako bilo, urbanisti su 

dobili zadatak da odrede lokaciju koja je najpogodnija za trgovinski centar gde 

}e Kinezi biti glavni prodava~i, i to je mesto na|eno u stambenom bloku 70 na 

Novom Beogradu. Me|utim, to je jedan poslovni objekat u kome ima pedesetak 

kineskih prodavnica razli~ite, prete`no tekstilne robe, ali oni tu ne stanuju tako 

da ne moè biti re~i o onome {to se, recimo, u ameri~kim gradovima naziva 

China town. Za prisustvo Kineza na Novom Beogradu se zainteresovala grupa 

studenata i nastavnika s Arhitektonskog fakulteta u Be~u. Verovatno su oni 

do{li do zanimljivih podataka o njihovom broju, poslovima, na~inu ìvota, itd. 

Nadajmo se da }e i do nas dopreti rezultati njihovog istraìvanja. Ponekad se 

~udim kako kineski imigranti uop{te opstaju. To {to oni nude, odgovara potrebama 

domicilnog pauperizovanog stanovni{tva. Kinezi se jo{ uvijek snalaze, oni 

zasad uspe{no preìvljavaju i predstavljaju se kao marljiva i snala`ljiva etni~ka 

zajednica. Ima indikacija da su njima Beograd, pa i Srbija, tranzitne destinacije, 

a da su krajnje neke zapadne zemlje i njihovi gradovi. S druge strane, izgleda 

da oni ne dolaze samoinicijativno i bez organizovane podr{ke kineskih vlasti. 

îni se, naime, da njihovu emigraciju planski i politi~ki i finansijski podràva 

njihova matica. 

Milo{evi}ev reìm je vodio spoljnu politiku oslanjaju}i se na Rusiju, Kinu, Irak, Libiju, 

pa se u takvoj politici moè videti spremnost da se Kinezima otvore granice 

Srbije i da im se u dobijanju odgovaraju}ih “papira” i nastanjivanju daju odre|ene


pogodnosti. U ideolo{kom smislu to se uklapalo u “ruì~aste” antiglobalisti~ke vizije 

Mirjane Markovi}. 

Sociolo{ki zanimljiva dimenzija prisustva Kineza u Beogradu jeste njihov odnos s 

Beogra|anima i obrnuto. Drugim re~ima, postavlja se pitanje spremnosti doma}eg 

stanovni{tva za tolerantnu komunikaciju s drugima i druga~ijima. Sociolo{kih istra- 

ìvanja o ovim me|uetni~kim odnosima nema. Moj utisak je da postoji vi{e latentnih 

nego manifestnih napetosti i sukoba na relaciji domicilno stanovni{tvo – Kinezi. 

Kinezi su se najpre doìvljavali kao {to su se doìvljavale izbeglice i prognanici 

iz drugih republika ratom zahva}ene SFRJ, kao konkurencija na trì{tu rada, budu}i 

da su ekonomska kriza i nezaposlenost veliki, a etnifikacija politike prejaka. Otuda 

su Kinezi bili vi|eni kao neko ko im “sre}u kvari”, ali se taj sukob interesa donekle 

ublaàvao time {to u kineskim radnjama radi i doma}e stanovni{tvo. Na sre}u, do 

sada nije bilo ozbiljnih etni~ki obojenih sukoba nego samo sporadi~nih ~arki, ali se 

ne moè re}i da nema latentnih napetosti. Moè se zaklju~iti da stanje u Beogradu 

u tom pogledu nije zabrinjavaju}e, ali se ose}a izvesna nelagoda koja tinja. U svakom 

slu~aju korektan odnos prema kineskim sugra|anima je za srpsku i beogradsku 

sredinu jo{ jedan ozbiljan test iz multikulturalizma. 

Miodrag 

Vujo{evi} 

“Kinesko pitanje” je, me|utim, ne{to sloènije nego {to ga je nekada{nja opozicija, 

a dana{nja vlast, prikazivala za vreme Milo{evi}evog reìma. Nema sumnje, od 

sredine devedesetih broj Kineza, do{ljaka u Srbiju, mahom preprodavaca i trgovaca 

na malo, naglo je porastao. Njih nije bilo onoliko koliko je opozicija tvrdila da 

ih je bilo. îm je opozicija do{la na vlast, odmah se uvidelo da su njene ranije 

procene bile preterane i da njih, zapravo, ima mnogo manje nego {to je ranije 

ustvr|ivano. Nastranu motivi reìma da privu~e {to ve}i broj Kineza, nema sumnje 

da je njihova najnovija emigracija ka “zapadnom prolazu” jedna globalna 

stvar, u osnovi ekonomski motivisana i determinisana, i da nema mnogo veze s 

prilikama u pojedina~nim zemljama. Zatim, Kinezi su konkurentni i uspe{ni, naro~ito 

u jeftinoj ode}i/tekstilu i obu}i i nizu drugih “sitnica”, u odnosu na sve 

druge u regionu (turske proizvo|a~e, novopazarske radionice, {panske manufakture 

jeftine robe, itd.), a {to je upravo ono {to sebi jedino moè priu{titi ogroman 

broj osiroma{enih gra|ana, pa je stoga tra`nja za ovom robom neprestana i raste. 

Prodavnice s robom “sve za po jedan evro” ({to je deviza dana i sezone u velikom 

broju zemalja u regionu), koja je mahom kineskog i drugog dalekoazijskog 

porekla, ni~u skoro svakodnevno, ali je glavni centar ovih ekonomskih migranata 

ipak u novobeogradskom bloku br. 70, poznatom kao “kineski buvljak”. 

Veoma je zanimljiv fenomen spore i selektivne integracije Kineza u Srbiji koja, 

me|utim, jo{ uvek ne poprima obrise nekakve “akulturacije”, a pitanje je kakve 

perspektive ima me|u domicilnim stanovni{tvom, koje ovu grupu neretko po- 


99


smatra najpre kao konkurentsku, nepoznatu i stranu, uz to veoma rezervisanu da 

razvija intenzivnije kontakte ({to se ne odnosi na manji broj pojedinaca, koji su 

zapravo izuzeci). Ta se integracija manifestuje na nekoliko na~ina (o ~emu, dodu{e, 

nemamo pouzdanu, sistematsku i zaokruènu evidenciju, jer istraìvanja 

ove vrste skoro i da nema u Srbiji). Najpre, sve ve}i broj Kineza napravio je 

aran`mane s lokalnim poljoprivrednicima (ba{tovanima) u Ma~vi, Sremu i drugde 

da proizvode razne vrste “kineskog” povr}a, tako da ga ne moraju vi{e uvoziti iz 

drugih zemalja. Zatim, ne moè biti sumnje da se kroz najam stanova odvija 

me|usobno upoznavanje i druga, mahom rudimentarna interakcija i komunikacija. 

Na kraju, prema nekim uvidima, stvoreno je nekoliko neformalnih “bra~nih” 

zajednica izme|u beogradskih Kineza i lokalnih Roma/Cigana, pa }e iz tih veza, 

valjda, biti i de~ice ({to bi bilo prvi put na ovim meridijanima). 

Jo{ je va`no re}i da se ~ini da gradske vlasti Beograda nisu u svemu naklonjene 

kineskoj skupini: “zli jezici” govore da je to najpre zbog toga {to Kinezi nisu toliko 

spremni da pla}aju razne vrste formalnih i neformalnih nameta koji se zbirno i 

eufemisti~ki nazivaju “institucionalna renta u urbanizmu”, a {to bi bio slu~aj i pre 

2000. godine. 

Du{ica 

Seferagi} 

Dakako, ne radi se samo o Kinezima. Pri~a je beskrajno {ira, a nije niti po~ela! Mi 

smo tako “lijepo” o~istili na{e zemlje da se ~udimo svakom strancu, svakom Kinezu, 

Crncu, Arapinu, Azijatu, pa i Ma|arima, Rusima, êsima…, “{to oni tu rade, 

kupuju nam zemlju i naseljavaju se u njoj, a to je Na{a zemlja!”. Kako je nastala 

Ju`na i Sjeverna Amerika, Kanada, Australija?! Dokle god Kinezi budu nu`no prodavali 

jeftinu robu i jeftinu “klopu”, isto tako povremeni Indijci, Indijanci koji sviraju 

i pjevaju na glavnim trgovima glavnih gradova, dokle god im se budemo 

~udili, dotle niti Zagreb, niti Ljubljana, niti Beograd i Novi Sad ne}e biti svjetski 

gradovi, o globalnima da i ne govorim. 


100 

Alija 

Hodì} 

Ova je godina od Europske komisije progla{ena godinom za unapre|enje mobilnosti. 

Ra~una se s tim da bi pove}anje pokretljivosti radne snage izme|u dràva 

~lanica pove}ala konkurentnost Europske unije na svjetskom trì{tu. Zasada je ta 

pokretljivost, prema podacima Eurostata vrlo mala. Radi se o svega 2% radne 

snage izvan mati~ne dràve, ~lanice EU. Pokretljivost se ovdje smatra zna~ajnim 

indikatorom same globalizacije. Ja sam i dalje zainteresiran za va{u diskusiju u 

Sloveniji: {to je, u ovom kontekstu, s onih {est gradova?


Marjan 

Ho~evar 

Ja se slaèm s obadvije va{e teze. Prva je {to smo sociolozi i uvijek nam jako dobro 

ide kad kritiziramo ne{to, kad smo kritizeri, te vrlo rado prou~avamo nejednakost. 

Svi se slaèmo da je ima, ali rijetko prou~avamo razli~itosti u smislu – nije to 

takav problem kao nejednakost, {to je sad u drugoj intervenciji do{lo do izraza kod 

vas. Kinezi su sada uvijek neka prijetnja za pove}avanje nejednakosti “kod nas”, “u 

na{em konkretnom dru{tvu”, “za na{e ljude” i uvijek vidimo stvari lo{e, ogra|eno 

partikularno ili nacionalno, ali ne kao globalne razvojne trendove koji preraspore|uju 

nejednakost i ukazuju na razli~itosti. Ali to je samo usput. Druga stvar, nije 

istina da je samo 2% migranata u Europi. To su podaci koje koristi Eurostad, koja 

je jako konzervativna institucija, kao i institucije koje se bave prostorom. Tamo rade 

nekompetentni ljudi, uàsna europska birokracija. Sada je oko 8% unutareuropske 

migracije, ali normalno kad je se ra~una fleksibilno, a ne kao postotak trajno 

preseljenih koji ìve kao domicilno stanovni{tvo. Mi znamo da vi{e ljudi negdje ìvi 

privremeno ili povremeno, a zbog fleksibilizacije rada te{ko je raditi statistiku. 

Re}i }u ne{to o hijerarhiji globalnih gradova. Slovenci su kao da su najbogatiji na 

svijetu, da najbolje ìve, ne sele se, gotovo nemamo migranata, pogotovo ako se 

uspore|ujemo sa Poljacima, êsima itd. Neki su izra~unavali: sada kad je bila Eurovizija, 

Slovenci ne}e nikad do}i u finale, jer nemaju gastarbajtera, i to je gotovo 

istina, jer je to prvi kriterij za dolazak na Euroviziju. Turska }e uvijek do}i, 

Srbija }e uvijek do}i, a Slovenija ne}e do}i jer nema emigranata i nikad ih ne}e 

imati jer su Slovenci jednostavno nemobilni. Ali to je dugoro~no vrlo lo{e. To je 

autarkija, sasvim protiv trendova. Ni{ta posebno se ne radi da bi se ljudi selili, jer 

prva stvar je to da 87% ljudi kod nas ima vlasni{tvo nad stanovima (po tome smo 

drugi u svijetu), zna~i mobilnost je apsolutno nula, izrazito niska, ~ak i unutar 

Slovenije, to je u principu hendikep sa stanovi{ta europske integracije. Ali ako 

gledamo druge podatke, npr. jako puno ljudi putuje i za to je sve vi{e razloga, ne 

samo turisti~ki i poslovno, te moèmo predvidjeti da }e i Slovenci u}i u moderne 

trendove povezivanja. 

Zna~i, {ta je s migracijama, je li to ne{to {to je vezano trajno, ili ono {to je 2 ili 3 

ili 5 mjeseci pa se to ubraja u privremeni rad? Slovenci su po tome ve} prvi u Europi 

jer jako malo ljudi ide vani raditi na duè od 6 mjeseci (iznimka su eurokrati 

kojih sada ima puno i bit }e ih jo{ vi{e). Izgleda da smo mi najbogatiji, najbolji, 

sve. Ali ja mislim da je na djelu tradicionalna sedentarnost, autarkija koja }e se 

morati preobraziti u modernije shva}anje odnosa dom/inozemstvo. 

Antun 

Petak 

Jeste li posvetili neku pa`nju pojavi s va{e granice – izme|u Gorizie i Nove Gorice 

{to se dogodilo – i ima li tu nekih promjena? 


101


Marjan 

Ho~evar 

Nemam ba{ puno toga za re}i. Mentalne granice nema, ali ljudi ne migriraju, ne 

odseljavaju, ne}e i}i ìvjeti negdje drugdje. Kolega Mlinar je jedanput prou~avao: 

ako bi na{eg ~ovjeka netko pitao {to bi uradio sa stanom ako ide na godinu dana 

negdje drugdje, naj~e{}e se vidjelo da nitko ne}e stan unajmiti nekome (ne}e nitko 

prestupiti “moj” prag, bolje da je godinu dana prazan, ali ne}u ja nikome dati 

moj stan). Kada mi prou~avamo nivoe teritorijalne pripadnosti, {to ve} godinama 

prou~avamo, 70% ljudi je vezano za lokalni nivo. Nivo Slovenije – nacionalni, 

ipak je malo niì. Zanimljivi su nivoi Europe i svijeta. Ljudi ne razlikuju globalni 

od europskog nivoa, {to zna~i: “sve {to je izvan nacionalnih granica isto je”. Ali 

ipak je istina, {to mo`da obja{njava autarkiju, npr. ako pratite u nekim statisti~kim 

procjenama: Ljubljana je uvijek me|u deset gradova Europe, gdje se po 

sumiranju vi{e kriterija, najbolje ìvi. Opet, druga stvar su kriteriji globaliziranja. 

Kad Ljubljana ne bi bila glavni grad, ona bi i{la dolje na ljestvici postupnog globaliziranja. 

Gradovi se globaliziraju i ako su najmanji i ako su u klasi~nom smislu 

periferni, to se vidi po statistikama. U Ljubljani nema stranaca, relativno malo 

stranih korporacija i sli~no. Ovdje vidim paradoks: Slovenija je u neku ruku postmoderna, 

a u neku ruku tradicionalna, predmoderna. Paradoksalno je dakle: 

Ljubljana je jako “neglobalna”, puno manje nego Beograd, Zagreb ili Graz u Austriji, 

ali se u njoj jako dobro ìvi, barem tako misle ljudi koji tamo ìve, a tako 

ocjenjuju i vani, jer imaju neke kriterije, kulturne, politi~ke itd. Ljubljana je dosadan 

grad i ovdje je dobro ìvjeti za onoga tko ne}e Kineza, Crnca, tko ne èli 

razli~itosti (o kojima sam prije govorio); oni ho}e imati garaè i ku}e prazne da 

mogu dolaziti kada ho}e i sl. Jako konzervativno, tradicionalno, antiurbano! Ali 

{to se ti~e hijerarhija, mislim da je globalizacija afirmativna, jer ako ni{ta drugo, ja 

to vidim kada istraùjem primjer “zatvorene” Ljubljane: nema priljeva razli~itih ljudi, 

pa se onda na neki na~in ona konzervira jo{ vi{e nego kada smo bili u Jugoslaviji; 

tada je ona bila u neku ruku otvorenija. Imali smo 20 milijuna “klijenata”, 

to su bili glumci, pisci i svi drugi, a sada imamo samo dva milijuna stanovnika. 

Zapravo sve je supsumirano u problemu stranoga i doma}ega. U tome je Slovenija 

daleko od (post)modernih dru{tvenih trendova. Ali princip europske integracije 

djelovat }e dugoro~no i na Sloveniju, na Ljubljanu, na ljude koji u njoj ìve. 


102 

Du{ica 

Zavr{na rije~ 

Seferagi} 

Na kraju }u dodati jo{ nekoliko informacija o situaciji u Hrvatskoj. Ipak nas veè 

taj “bermudski trokut” htjeli mi to ili ne. Hrvatska je uvijek bila, a to je i danas, 

negdje izme|u Slovenije i Srbije, ne samo fizi~ki dakako. Slovenija je, kako poka-


zuju podaci, najrazvijenija od tri navedene zemlje, ali kaè M. Ho~evar ima “ruralni 

vrijednosni sistem” i odre|enu “zatvorenost” (da ne kaèmo ksenofobiju). Srbija 

jo{ uvijek ide u metropolu, kako iz nje same, tako i iz Bosne i Hercegovine, 

Kosova i Crne Gore. Vojvodina ima svoj Novi Sad, metropolu Vojvodine. Hrvatska 

ima piramidalnu mreù naselja sa Zagrebom kao metropolom na vrhu i u njoj 

i u Srbiji jo{ djeluju centralizacijske tendencije ali vi{e prema periferiji (suburbiji) 

ve}ih gradova nego prema samim centrima. Sli~no, kao {to je opisala K. Petovar, 

grad izlazi u okolicu fizi~ki ali okolica ulazi “kulturalno” u grad (sindrom ibarske 

magistrale ili dugoselske ceste) ~ime se uistinu poni{tavaju razlike selo – grad. 

Bez obzira na konurbacijske tendencije u Hrvatskoj jo{ uvijek postoje zna~ajne 

razlike i nejednakosti u prostoru; selo – grad, manji gradovi – ve}i graadovi; centar 

– periferija; kontinent – otoci itd. Ili kako je pisao S. [uvar: “od zaseoka do 

metropolisa”. To je situacija u prostoru Hrvatske. Mogu}nost razvoja je u mreì 

naselja, bliòj dostupnosti i dobrim prometnim vezama. Nije racionalno ni pomisliti 

da }e sva sela biti urbanizirana, a svi gradovi ekolo{ki odrìvi. S obzirom da 

“smrt” urbanizma, te neoliberalizam u odlu~ivanju u dru{tvu i prostoru, predvi|anja 

i nisu naro~ito smislena. Je li to kaos pravila ili pravilo kaosa, ostaje nam 

puno vremena za istraìti. 

Iako su na{a izlaganja i diskusije bile raznorodne sukladno na{im teorijskim pristupima 

i razli~itim istraìvanjima, mislim da smo postigli neke zajedni~ke zaklju~ke: 

sli~nost novih dru{tveno-prostornih konteksta, ovisnost prostornih promjena 

o dru{tvenim uvjetima, rastu}a uloga novih aktera koji bitno utje~u na promjene 

u prostoru, te potreba da se – usprkos deregulaciji i padu zna~aja urbanizma 

kao planske kategorije – ne{to poku{a u~initi sa strane dru{tvenih znanosti odnosno 

ponuditi znanstvenu podlogu za dono{enje odluka o prostoru. Tu po~inje i 

zavr{ava na{a uloga kao znanstvenika, tu je na{a mo} i na{a slabost. 

Ustanovili smo da bolje poznajemo svjetsku literaturu, posebno “celebrities”, nego 

{to se poznajemo me|usobno. Naj~e{}a re~enica na ovom skupu bila je: 

“Ovako je u Srbiji / ili Sloveniji / ili Hrvatskoj”, a ne znamo kako je u drugima od 

tih zemalja. Ovo je porazna ~injenica za nas dru{tvene istraìva~e, iz tako fizi~ki i 

dru{tveno bliskih zemalja. Na nama je da nastavimo, na ovom skupu obnovljenu 

suradnju te da se bolje upoznamo kao istraìva~i, premda se poznajemo kao kolege 

i prijatelji. 

Jo{ jedanput zahvaljujem svima i usrdno se nadam da }emo se sresti jednoga dana 

u nekom drugom gradu. 


103

UDK 316.334.54:316.4 

Izvorni znanstveni rad 

Kvaliteta stanovanja u mreì naselja 

Hrvatske 




SA@ETAK Rad je tematski povezan sa znanstveno-istraìva~kim projektom Instituta 

za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu pod naslovom Sociolo{ki aspekti mreè naselja 

u kontekstu tranzicije, koji je realiziran u periodu od 2002. do 2005. godine. U 

sklopu toga provedeno je terensko istraìvanje 2004. godine, a dio dobivenih podataka 

iz njega bit }e tema ovoga rada. Navedeni se projekt odnosio na sociolo{ko 

istraìvanje mreè naselja u cijeloj Hrvatskoj, s veli~inom uzorka od ukupno 154 

naselja razli~itog tipa. Mreà naselja je sustav urbanih i ruralnih naselja koji zajedno 

~ine prostornu i funkcionalnu cjelinu. Predmet istraìvanja rada jest ispitati kvalitetu 

ìvota u mreì naselja, i to preko elemenata stanovanja, opremljenosti ku}anstava, 

te opremljenosti neposredne okoline ili susjedstva u naseljima. Iz dobivenih rezultata 

istraìvanja utvrdila se postoje}a kvaliteta stanovanja u naseljima, te primarna 

i sekundarna razina opremljenosti ku}anstava u mreì naselja. O~ekivano, rezultati 

su najbolji za najve}e gradove, naro~ito za Zagreb, a najlo{iji za seoska naselja. 

Op}enito se potvrdila postoje}a hijerarhijska struktura ispitivane mreè naselja, sa 

Zagrebom na vrhu. Me|utim, u detaljnoj analizi zamijetili smo da je situacija ipak 

znatno kompleksnija. êsto su podaci bolji za makroregionalne i regionalne centre 

nego za Zagreb, a za seoska su naselja bolja nego za gradska, ali to ovisi o ispitivanom 

kriteriju ili elementu kvalitete ìvota odnosno stanovanja. 

Klju~ne rije~i: mreà naselja, kvaliteta ìvota, tranzicija, globalizacija, stanovanje, opremljenost 

ku}anstava, opremljenost neposredne okoline (susjedstva) 

Primljeno: 20. rujna 2006. 

Prihva}eno: 17. listopada 2006. 

Uvod 

Rad se neposredno nastavlja na dosada{nju analizu podataka i rezultata proizi{lih 

iz istraìvanja velikoga znanstvenog projekta provedenoga 2004. godine u Institutu 

za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Podaci su prikupljeni strukturiranim upitnicima 

na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovni{tva i naselja Hrvatske u 

prolje}e 2004. godine, oslanjaju}i se na popisne podatke iz 2001. godine. Istraìvanje 

je provedeno na uzorku od 154 naselja: 47 od ukupno 123 gradska naselja, 

19 ùpanijskih sredi{ta (od ~ega su, ne ra~unaju}i metropolu, tri makroregionalna 




105


centra i 27 ostalih, slu~ajno izabranih gradskih naselja, te 107 slu~ajno izabranih 

(od ukupno 6.531) ostalih, odnosno seoskih naselja, od kojih su 33 op}inska sredi{ta, 

a 74 ostala seoska naselja. Planirana veli~ina uzorka bila je 2.200, a anketirano 

je 2.220 ispitanika (Hodì}, 2005.). Hrvatska kao mreà naselja ima najve}i 

broj seoskih naselja i malih gradskih naselja u svom sastavu, te samo nekoliko 

velikih gradova iznad 100.000 stanovnika i grad Zagreb s oko 800.000 stanovnika 

(cijela zagreba~ka regija ima oko milijun stanovnika), a on je i najve}i grad u 

zemlji. Ve}ina ùpanijskih ili regionalnih sredi{ta naj~e{}e ima ispod 50.000 stanovnika, 

odnosno kao ukupne regije imaju oko 100.000 stanovnika (13 od 20 

ùpanija u sastavu RH). êsto veli~ina naselja ima zna~ajan utjecaj na ukupan 

razvoj pojedinog naselja, a kako Hrvatska ima najve}i broj malih naselja, dijelom 

se uzrok slabije razvijenih naselja moè traìti i u njihovoj nedovoljnoj veli~ini. 

Danas u hrvatskom urbanom sustavu ili sustavu sredi{njih naselja postoje sljede}e 

kategorije gradova: glavni grad (Zagreb), ~etiri makroregionalna centra (Zagreb, 

Split, Rijeka i Osijek), ve}a regionalna sredi{ta (11 gradova), regionalna sredi{ta 

(14 gradova), manja regionalna sredi{ta (41 grad), podru~na i lokalna sredi{ta 

(52 grada) (Izvje{}e o stanju u prostoru RH 2003., 2003.: 125). Taj se sustav naziva 

i regionalnim sustavom Hrvatske, a dijeli se na makroregije, regije i subregije. 

Makroregije su prva i najve}a razina toga sustava, a nositelji razvoja su joj veliki 

gradovi. Druga razina su regije ~iji su nositelji ve}i srednji gradovi, a tre}a razina 

su subregije s gradovima srednje veli~ine ili srednjim srednjim gradovima ([imunovi}, 

1999.: 159–160.). S obzirom da u teritorijalnom ustroju Hrvatske nema dovoljan 

broj jakih srednjih gradova (onih do 200.000 stanovnika), ve} prevladavaju 

manji gradovi (do 50.000 stanovnika) i jedan veliki (iznad 500.000 stanovnika), 

tendencija jest da ja~aju upravo takvi srednji gradovi, kao budu}i nositelji urbanog 

razvoja. Srednji gradovi zapravo su neiscrpan rezervoar u koji se moè smjestiti 

sve one funkcije koje ne mogu opstati u malim sredi{tima i sve one koje su 

nepoèljne u velikima (Marinovi}-Uzelac, 2001.: 281). To se odnosi na ukupan 

prostor Hrvatske, a naro~ito na one dijelove u kojima ne postoji dovoljan broj 

ja~ih srednjih sredi{ta koji bi zadràli svoje stanovni{tvo i postali pokreta~i razvoja. 

Tekst koji slijedi bavi se sociolo{kom analizom kvalitete ìvota u mreì naselja cijele 

Hrvatske, a prema klasifikaciji razli~itih tipova naselja. Prema postoje}em teritorijalnom 

ustroju zemlje stvorena je klasifikacija, ili tipologija naselja, kori{tena u 

istraìvanju. Sva su naselja u ukupnom uzorku u cijeloj Hrvatskoj podijeljena na 

sljede}i na~in: 


106 

1. glavni grad i makroregionalno sredi{te, odnosno Grad Zagreb – koji je i posebna 

teritorijalna jedinica, tzv. 21. ùpanija u sastavu RH. Prema popisu stanovni{tva 

iz 2001. godine podru~je Zagreba~ke ùpanije imalo je 309.696 stanovnika, 

a sam Zagreb 779.145 stanovnika (DZS, 2001.), pa je ukupan broj 

stanovnika tzv. zagreba~kog prstena ili zagreba~ke regije svega malo iznad milijun 

stanovnika, to~nije 1.088.841; 

2. makroregionalni centri – Split, Rijeka i Osijek, odnosno regije uz te centre: 

Splitsko – dalmatinska ùpanija s 463.676 stanovnika, Osje~ko – baranjska s 

330.506 i Primorsko – goranska s 305.505 stanovnika (DZS, 2001.);

A. Svir~i} Gotovac: Kvaliteta stanovanja u mreì naselja Hrvatske 

3. regionalni centri ili ùpanije u sastavu RH – njih 16 + Zagreba~ka – 17, njihove 

regije imaju uglavnom oko 100.000 stanovnika; 

4. gradska naselja – ili {iri lokalni centri u sastavu su regionalnih i makroregionalnih 

sredi{ta; 

5. op}inski centri – ili seoski lokalni centri u sastavu su regionalnih i makroregionalnih 

sredi{ta i nemaju status grada (gradskog naselja); 

6. seoska ili ostala naselja – sva ostala naselja u uzorku. 

Vi{e od 50% gradova u Hrvatskoj ima do 15.000 stanovnika {to je 20% ukupnog 

stanovni{tva RH. Isto tako ne{to vi{e od 30% naselja u Hrvatskoj ima do 1.000 

stanovnika, a to je ukupno tako|er oko 20% stanovnika zemlje {to govori u prilog 

velikom broju malih naselja (Statisti~ki ljetopis RH, 2005.: 63). “Hrvatska ima 

sustav od gotovo 700 sredi{njih naselja. Osim gradova u toj je mreì oko 75% seoskih 

sredi{ta” (@upan~i}, 2005.: 617). Prema popisu stanovni{tva iz 2001. godine 

vi{e je od dvije tre}ine seoskih naselja u kategoriji do 300 stanovnika, a naro~ito 

je pove}an broj onih s najmanjim brojem: 37% sela ima manje od 100 stanovnika 

(@upan~i}, 2005.: 629). 

Kvalitetu ìvota kao koncept ~ine brojne sastavnice ili elementi koje su indikatori 

odre|ene razine stanovanja, obrazovanja, uvjeta rada, zdravlja, odmora i rekreacije 

(slobodnog vremena), te prehrane. Unutar elementa stanovanja ispitat }e se 

opremljenost ku}anstava i opremljenost neposredne okoline stanovanja ili susjedstva, 

kao njegovi va`niji indikatori. Osnovni cilj jest postizanje zadovoljavaju}e razine 

pojedinog elementa kvalitete ìvota i to kako one primarne ili osnovne razine, 

tako i sekundarnih i ostalih razina. “Dakako da se teì onim stambenim 

strukturama i oblicima njihova kori{tenja u kojima je mogu}nost podizanja ukupne 

civilizacijske razine ku}e, susjedstva, ulice ili naselja ve}a” (Rogi}, 1990.: 558). 

Zadovoljavaju}a razina je te{ko odrediva na jednak i objektivan na~in za ukupnu 

populaciju, naro~ito stoga {to na nju utje~u razli~ite preferencije i izbor stanovnika, 

ali se ipak postiè mjerenjem odre|enoga dogovorenog minimuma za pojedinu 

razinu. U daljnjem tekstu detaljno }e biti analizirani i operacionalizirani elementi 

stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne okoline 

stanovanja (susjedstva), a u mreì naselja Hrvatske. 

1. Neki suvremeni trendovi 

Dana{nje dru{tvene tokove ponajvi{e odre|uje proces globalizacije te njoj srodni 

procesi. Oni utje~u na mnoge segmente dru{tvenog i privatnog ìvota a time i na 

ukupnu kvalitetu ìvota. Globalizacija nam omogu}uje da suvremene procese i 

promjene vidimo bliìma, neminovnima i svima dostupnima, prije ili kasnije. U 

svim sustavima ljudskog djelovanja dolazi do promjena i transformacija unutar i 

izvan njih, pa njihove strukture me|usobno utje~u jedna na drugu. “Globalna priroda 

svijeta zahtijeva od nas da vidimo urbanu promjenu kao me|usobno povezan 

proces. Industrijska aktivnost premje{tena je u nove regije i gradove, porast i 


107


opadanje se izmjenjuju, demografske i dru{tvene strukture su izmijenjene tako|er” 

(Thorns, 2002.: 69). 

I element prostora poprima novi na~in poimanja i to zbog tzv. prostorne globalizacije 

koja transformira proces urbanizacije i {iri je na sve ve}i prostor ~ime ga 

mijenja. Tu novu dimenziju procesa urbanizacije mnogi autori nazivaju ~etvrtom 

urbanizacijom ili ~etvrtom urbanom revolucijom a ~ini je sve brì razvoj informacijske 

tehnologije. “Prijelaz s modernog na postmoderni metropolis moè se promatrati 

i kao ~etvrta urbana revolucija koja nam govori {to }e se doga|ati s gradovima 

u novom tisu}lje}u” (Soja, 2000.: 149). Posljedica toga je “smanjivanje” i 

“pribliàvanje” svijeta kroz neprestani razvoj sektora visoke tehnologije i informatizacije. 

Poznati moto globalno je lokalno i obrnuto, ve} nekoliko desetlje}a 

odraàva svoju aktualnost. Globalni gradovi (Sassen, 2001.: 4) samo su primjer 

prestrukturiranja urbanog svijeta. S druge pak strane, svijet se sve vi{e lokalizira i 

usmjerava na, za ve}inu stanovnika jedino realan i postoje}i svijet, tzv. svijet mikrokozmosa, 

koji ~esto ostaje netaknut zbivanjima u svijetu makrokozmosa ili globalnom 

svijetu. Iz toga proizlazi da mnogi gradovi i prostori vjerojatno ne}e nikada 

postati dijelom svjetskih ili globalnih umreàvanja. Ta “dijalektika istodobne 

globalizacije tokova me|u gradovima i lokalizacije globalnih tokova unutar gradova“ 

(Ho~evar, 2005.: 692) prikaz je nove urbane promjene. S obzirom da je za 

to „ekonomski faktor od najve}eg utjecaja, moè se re}e da je na sceni nova urbano 

– ekonomska rekoncentracija, odnosno zauzimanje novih pozicija. Kao i 

uvijek, to zna~i da neki gradovi gube, a neki dobijaju nove ekonomske funkcije” 

(Pu{i}, 2001.: 81). 


108 

Procesi kao {to su deteritorijalizacija i reteritorijalizacija tako|er su posljedice 

nove urbanizacijske i globalizacijske dinamike. Reteritorijalizacija urbanizacije zna~i 

promjenu urbane forme koja se vidi u gubitku ili slabljenju dosada{nje raspodjele 

na gradski centar i periferiju; ona ozna~ava ja~i urbani utjecaj koji se {iri i na dotada{nje 

neurbanizirane prostore. Kroz takav pove}ani utjecaj lokalne, regionalne, 

nacionalne i globalne ekonomije gradovi danas postaju masivne i policentri~ne 

urbane regije – megalopolisi, a sve manje su modeli koncentri~nih zona koje se 

{ire od metropolitanske jezgre, kako su to prikazivali u ~ika{koj {koli. “Deteritorijalizacija 

se odnosi na slabljenje privrènosti mjestu, odnosno teritorijalno definiranim 

zajednicama i kulturama rangiranim od doma}instva, gradskog susjedstva, 

do grada, metropolisa, regije i na kraju do najsna`nije suvremene teritorijalne zajednice 

identiteta, tj. moderne nacionalne dràve. U isto vrijeme proces reteritorijalizacije 

stvara nove forme dru{tvene prostornosti i teritorijalnog identiteta koji 

ako ve} ne zamjenjuju stare, stvaraju nove humane geografije prostora, koje su 

zna~ajno razli~ite i sloènije od onih koje poznajemo iz pro{losti” (Soja, 2000.: 

152). Prema istom autoru, razdoblje modernog metropolisa je zavr{eno, {to ne 

zna~i da }e metropolis nestati ve} samo da njegova dru{tvena, politi~ka i ekonomska 

dominacija kao “distinktivna organizacijska forma ljudskog habitata vi{e 

nije ista; a da se nova urbana forma i habitat pojavljuju, ne kao potpuna zamjena 

ve} kao vode}i suvremeni urbani razvoj” (Soja, 2000.: 238–239.). A ta nova urbana 

forma, prema Soji, forma je postmetropolisa.


Na primjeru Hrvatske postmoderan grad u {irem globalnom smislu ne postoji, ali 

mu je najbliì ipak Zagreb kao najve}i grad. Odre|ena se obilje`ja mogu prona}i 

i na zagreba~kom primjeru ali je izvjesno da ne}e postati globalnim ili svjetskim 

gradom jer za to nema preduvjete. To, me|utim, moè biti i prednost danas kad 

je, prema svjetskim kriterijima, Zagreb malen grad koji jo{ moè kontrolirati svoj 

rast i veli~inu. U brojnim svjetskim metropolisima to ina~e nije slu~aj. Po nekim 

ostalim razvojnim smjernicama Zagreb (a time i Hrvatska) postao je dio toga postmodernog 

svijeta. “Postmoderan svijet je onaj gdje je dru{tveni ìvot sve vi{e oblikovan 

individualnim ukusom i iskustvom. Porast nove srednje klase koja se separira 

od mase (ve}ine) nastoje}i stvoriti sve razli~itiji ìvotni stil – novu urbanu 

ideologiju, osnovna je komponenta promjene” (Thorns, 2002.: 69). 

Postmoderna faza urbanizacije nije prisutna svuda na jedinstven na~in ve} ima 

svoje razli~ite forme i posebnosti. Kako tranzicijske zemlje, me|u njima i Hrvatska, 

èle ubrzano dosti}i razvijene zemlje slijede}i sli~ne razvojne faze, ~esto dolazi 

do negativnih posljedica najvidljivih u gospodarstvu i ekonomiji, ali i ostalim 

sektorima djelatnosti. Brojni su razlozi tome, ali je nesumnjivo da razli~iti povijesno-kulturni 

te politi~ki konteksti tranzicijskih zemalja imaju presudnu ulogu u 

oblikovanju njihova dana{njeg tempa razvoja. U hrvatskom slu~aju iz toga slijede 

netransparentni i neefikasni u~inci politike i gospodarstva vidljivi u razvoju na{ih 

urbano-ruralnih prostora. Dok veliki gradovi, njih svega nekoliko, ubrazano rastu 

i time preuzimaju àri{ne uloge, ostali manji gradovi i sela ~esto stagniraju ili nazaduju 

u svom razvoju. Hrvatska mreà naselja kompleksna je i s velikim nejednakostima 

unutar sebe, {to }e se nastojati pokazati u sljede}im dijelovima rada. 

Poku{at }e se kontekstualizirati mreà naselja preko uvida u kvalitetu svakodnevnog 

ìvota stanovnika. To se ponajvi{e odnosi na kvalitetu primarne ili osnovne 

razine ìvljenja u lokalnoj ili nabliòj ìvotnoj sredini, ali i na razinu iznad primarne, 

tj. onu sekundarnu. 

2. Mreà naselja kao prostorni sustav 

Uz proces globalizacije nerazdvojno idu i procesi stvaranja raznih mreà, me|u 

njima i prostornih mreà. Jedna od definicija mreè glasi: “mreà je skup me|usobno 

povezanih ~vorova. ^vor je to~ka u kojoj se krivulja sije~e. Uklju~enje / 

isklju~enje u mreè i arhitektura odnosa izme|u mreà koje se radom informati~ke 

tehnologije zbiva brzinom svjetlosti, oblikuju dominantne procese i funkcije 

u na{im dru{tvima” Castells, 2000.: 494). Takvi, dijelom novi prostorni oblici 

sna`no utje~u na sve segmente ìvota na globalnoj, ali i na lokalnoj razini. Nova 

prostorna umreàvanja karakteriziraju nove dru{tvene dinamike kao one prostorno-vremenske 

relacije u kojima urbani prostori dobivaju novo zna~enje. “Gradovi, 

dakle, vi{e nisu, u prvome redu, ekskluzivni instrumenti najve}e fizi~ke dostupnosti 

i zbijene dostupne raznovrsnosti izme|u to~aka a i b u prostoru” 

(Ho~evar, 2005.: 713). Moè se re}i da u dana{njem globalnom kontekstu grad 

dobiva potpuno novo zna~enje jer se u mre`noj prostornoj hijerarhiji odnosi na 

gradsku cjelinu ili na urbanu regiju kao takvu, a ne vi{e na grad sam. Grad je i 

dalje na vrhu piramidalne mreè naselja (Seferagi}, 2005.: 579), ali je njegov utje- 


109


caj ve}i a prostorni razmje{taj {iri i ~esto naslonjen na ostala naselja u mreì. Vrijednost 

dobivaju urbanizirani prostori kao sustavi, odnosno urbanizirane cjeline 

kao mre`ne strukture. “Urbani sistemi su i socijalni i prostorni sistemi, a me|usobno 

se razlikuju po veli~ini prostora, pa se moè govoriti o lokalnim, regionalnim, 

nacionalnim i internacionalnim urbanim sistemima” (Vresk, 2002.: 17). 

Hrvatska kao primjer nacionalne mreè naselja ili nacionalnoga urbanog sistema, 

unutar sebe sadrì i ostale tipove urbanih sistema. Sva naselja u urbaniziranom 

prostoru ~ine neravnopravan i nejednak odnos naro~ito spram seoskih naselja, ali 

tek svi zajedno ~ine prostor mreè naselja. Stoga unutar mreè razlikujemo centre 

ili mjesta razli~ite va`nosti i veli~ine, tzv. ~vori{ta, ovisno o tome jesu li urbani ili 

ruralni tipovi naselja. Gradovi i op}ine, tj. naselja (gradskog i seoskog tipa) u njegovu 

sastavu, tzv. su gradovi-sateliti i ~ine mreù naselja (Seferagi}; Popovski, et 

al., 1987.) ili naseljsku mreù, {to zna~i da su svi dijelovi mreè u stalnom 

me|usobnom odnosu. “Mreà naselja zna~i takav sistem naselja u kome postoje 

funkcionalne, socijalne i druge veze me|u naseljima sa svrhom zadovoljenja potreba 

svih stanovnika unutar mreè naselja” (Seferagi}, 1987.: 70). 


110 

Iako su gradovi danas postali dijelovi pro{irene urbane cjeline, tj. prostornoga sustava 

unutar kojeg utje~u na transformaciju okolnog podru~ja, i ranije kroz povijest 

oni su ~inili sli~ne sustave pa proces umreàvanja ne moèmo vezati samo za 

dana{nje doba. Kod nas su ti sustavi i mreè najbrè nastajali kroz razvoj i porast 

gradova nakon Drugoga svjetskog rata. U svijetu je ova pojava bila najintenzivnija 

po~etkom stvaranja gradova i velegradova u 19. st. u zapadnoj Europi, ali to ne 

zna~i da ona nije postojala i ranije u urbanoj povijesti, naro~ito u doba antike. 

Anti~ke gradove–polise moèmo smatrati prvim urbanim mreàma ili sustavima. 

Me|utim, prvo pravo masovno pojavljivanje ovakvih struktura u prostoru zapo~inje 

ipak s industrijskom revolucijom i modernim dobom (Vresk, 2002.). Nagla 

i konstantna urbanizacija gradova karakteristi~na za gotovo cijelo pro{lo stolje}e, 

te kraj 19. st., u ve}em dijelu svijeta zamjenjuje se procesom urbanizacije 

~itavih prostora, a ne vi{e samo gradova. To zna~i pomicanje procesa urbanizacije 

u okolna podru~ja, tj. u okolicu ve}ih gradova, a time i preno{enje urbaniziranog 

na~ina ìvota u dosad neurbanizirane dijelove. Takav tip decentraliziranoga 

prostornog razmje{taja ili prostorne dinamike poèljan je u dana{njem globalizacijskom 

kontekstu. U takvom se prostoru moè pojaviti nekoliko ravnopravnih 

urbanih sredi{ta (~vori{ta) unutar mreè, koji onda me|usobno dijele urbane funkcije 

i sadràje. To je tzv. policentri~ni prostorni razmje{taj urbanih sadràja i funkcija 

(Seferagi}, 1987.). Policentri~ni tip mreè naselja, koji zastupa jednaku vrijednost 

naselja u prostoru, naj~e{}e ustupa mjesto piramidalnoj ili hijerarhijskoj 

mreì naselja. Takav tip ima i hijerarhiziranu podjelu funkcija i utjecaja s jednim 

vode}im centrom. U Hrvatskoj je vode}i centar Zagreb i zagreba~ka mreà naselja 

s najja~im urbanim sredi{tem, i ujedno njezinim glavnim gradom 1 . 

1 Vidjeti i radove jo{ nekih autora sa spomenutoga projekta: Hodì}, Seferagi}, @upan~i}, et 

al.: “Sociologijski aspekti mreè naselja”. Sociologija sela, 43 (2005.) 169 (3) te magistarski 

rad Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji An|eline Svir~i} Gotovac, 2006.


S obzirom da danas vi{e ne postoji o{tra granica izme|u sela i grada ili da postaje 

sve manja, velika metropolitanska podru~ja i mre`ne strukture oko njih nemaju 

strogo karakteristi~an oblik ve} ih ponajvi{e karakterizira neprestana ekspanzija 

u odre|eni prostor. êsto tu ekspanziju prati manjkavost i neure|enost dru{tvene, 

infrastrukturne ali i prirodne okoline, zamjetnih preko lo{e opremljenosti i na~ina 

o~uvanja zelenih povr{ina ili same prirode. Prirodni resursi uni{tavaju se za nove 

stambene komplekse ili ~ak ~itave gradove. To je specifi~no i za ukupno hrvatsko 

podru~je, a naro~ito za najve}e gradove poput Zagreba i Splita. Na zagreba~kom 

podru~ju do{lo je do srastanja pojedinih naselja (gradova i sela); grad se 

{iri na sve strane unutar regije, ~ak i u za{ti}ene prirodne rezervate ili podru~ja 

od posebne prirodne vrijednosti kao {to su zagreba~ka Medvednica ili podsljemenska 

zona. Primjeri neplanske i stihijske gradnje brojni su i na moru gdje tzv. 

betonizacija obale uzima sve ve}i danak mijenjaju}i nepovratno taj prostor. Problemi 

stanovanja te velika potra`nja za stanovima u na{im najve}im ili makroregionalnim 

centrima dijelom potenciraju taj problem. 

U hijerarhiziranim sustavima koji se ne mogu nositi sa sve brojnijim urbanim problemima, 

kao jedno od mogu}ih rje{enja name}u se procesi decentralizacije i dekoncentracije 

tih sustava. “Urbanizacija se polako mijenja u korist nove urbanizacije 

i urbane dinamike koju karakteriziraju procesi suburbanizacije i dekoncentracije 

u okolni prostor ili okolicu. Okolica dobiva novo zna~enje te poprima urbana 

obilje`ja i urbane funkcije pa se dobar dio stanovni{tva ipak zadràva u tom 

prostoru” (Svir~i} Gotovac, 2006.: 150). Naravno da je za cijelu Hrvatsku te{ko 

istaknuti sli~ne ili iste pojave i procese, naro~ito zbog njezine bitne raznolikosti i 

nejednake atraktivnosti svih podru~ja, ali op}enito se moè re}i da su ovi procesi 

ipak prisutni. Decentralizacija prostora najprisutnija je u najrazvijenijem dijelu svijeta, 

a mnogo manje u njegovu ne tako razvijenom dijelu, iako vode}i svjetski i 

europski gradovi i dalje njeguju svoju centralizacijsku tradiciju. Decentralizacijski 

prostorni razmje{taj u mre`nim sustavima naj~e{}e usporava i prati nepostojanje 

kompatibilnih struktura koje bi omogu}ile stvarni ìvot u cijeloj mreì a ne samo 

onaj smje{tajni. 

3. Kvaliteta stanovanja i opremljenosti ku}anstava, kao indikatori 

kvalitete ìvota 

Sociolo{ki aspekti mreè naselja kao tema obuhva}aju nekoliko koncepata unutar 

sebe. Spomenuto je ve} da je to prvenstveno koncept kvalitete ìvota u 

mreì naselja koju se moè analizirati preko brojnih elemenata. Ovdje }e se 

analizirati elementi stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne 

okoline stanovanja unutar mreè. Kvaliteta ìvota definira se kao stupanj 

zadovoljenosti postoje}om ìvotnom situacijom pojedinca ili grupe, i to kroz zadovoljstvo 

osnovnim ljudskim potrebama, zatim razvijenim potrebama ili onim 

ekskluzivisti~kim (specijaliziranim) potrebama. Kvaliteta ìvota je “situacija, egzistencijalno 

stanje manje ili ve}e (ne)zadovoljenosti potreba pojedinca, odnosno 

potreba razli~itih grupnih entiteta kao {to su: slojevi, klase, profesionalne 


111


grupe, itsl.” (Lay, 1991.: 3) 2 . Specijalizirane potrebe obi~no se ispoljavaju i nastaju 

nakon ispunjenja i zadovoljenja prvih dviju vrsta potreba, tj. osnovnih i 

razvijenih. S pove}anjem ukupne kvalitete ìvota pojedinaca i grupa pove}avaju 

se i njihove aspiracije i èlje za sve ekskluzivnijim potrebama. Stoga popis ljudskih 

potreba danas nema kona~an broj ve} on raste iz dana u dan. To je posljedica 

konzumeristi~ko-industrijskog dru{tva i mentaliteta u kojem ìvimo iukojem 

{to vi{e potreba zadovoljimo sve vi{e ih se i dalje stvara. “Kvaliteta ìvota je 

cjelovit proces proizvodnje, raspodjele i potro{nje upotrebnih vrijednosti i ljudskih 

odnosa primjerenih neotu|enim potrebama svih grupa i pojedinaca” (Seferagi}, 

1988.: 17). 


112 

Postoji bezbroj potreba i elemenata kvalitete ìvota preko kojih se mjeri njezin 

sadràj i razina. Neki glavni elementi koji su izabrani i dogovoreni jesu tzv. indikatori 

blagostanja ili osnovnih potreba, atosu:prehrana, zdravlje, stanovanje, 

uvjeti rada, odmor i rekreacija (slobodno vrijeme), obrazovanje itd. Svaki se od 

ovih elemenata koristi odre|enim brojem varijabli da bi se dobili indeksi kvalitete 

ìvota. “Stanovanje se npr. mjeri ~etvornim metrima prostora, sobno{}u, opremom 

itd., a svi zajedno ~ine indeks kvalitete stanovanja” (Seferagi}, 2000.: 111). 

Iz rezultata istraìvanja mogu se odrediti i skupni indeksi pojedinih elemenata 

kvalitete ìvota ili elemenata opremljenosti ku}anstava i naselja, a prema njihovim 

primarnim ili sekundarnim karakteristikama i pokazateljima. Primarne ili 

osnovne potrebe sli~ne su i lako odredive u ve}ine ljudi (mogu se nazvati i minimumom 

ìvotnog standarda), za razliku od sekundarnih koje su odre|ene aspiracijama 

i izborom stanovnika ovisno o realizaciji tog tipa potreba. Postoje i elementi 

iznad ovih dviju razina koji ~ine duhovnu razinu kvalitete ìvota, a to su visokorazvijene 

potrebe slobode, samoodre|enja, samopo{tovanja i sl. One su 

odre|ene razli~itim okolnostima, od dru{tvenih, kulturnih, povijesnih do geografskih, 

pa je njihova kvaliteta vrijednosno relativisti~ka i ovisna o odre|enoj kulturi. 

“Sintagma kvalitetan ìvot zadobila je svojstvo koje }e u 20. st. postati jedno od 

najva`nijih: alternativnost. Kvalitetno ìvjeti zna~i, sukladno tome, ìvjeti s pravom 

na brojne alternative, i to u razli~itim sferama opstanka” (Rogi}, 1992.: 145). 

Mogu}nost izbora ili alternative moè se promatrati i kao razvijena potreba kojom 

se potvr|uje da je razina osnovnih ili temeljnih potreba ispunjena te da se otvaraju 

dodatne mogu}nosti i aspiracije prema jo{ vi{im i neostvarenim potrebama ili 

razinama. Danas je, me|utim, nesumnjivo da “zabrinutost za kvalitet ìvota ima 

globalne razmjere” (Pu{i}, 2001.: 265), odnosno zajedni~ka je svima neovisno o 

stupnju i mogu}nostima razvoja. 

Opremljenost naselja i opremljenost ku}anstava odnosi se na institucionalnu i infrastrukturnu 

opremljenost naselja, te na tzv. tehni~ku opremljenost ku}anstava. 

Ku}anstva mogu biti opremljena osnovnim ili primarnim tehni~kim uvjetima i se- 

2 I grupa autora iz Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu po~etkom 1990-ih godina 

(Seferagi}, Popovski, Stojkovi}) bavila se istraìvanjem kvalitete ìvota i njenim pojedinim 

koncepcijama, stvaraju}i tako cjelovitu sliku kvalitete ìvljenja tada u nas.


kundarnim uvjetima koji su iznad razine osnovnih uvjeta. Primarni uvjeti u 

ku}anstvu su elektrifikacija (struja), vodovod (teku}a voda), grijanje, javna kanalizacija 

ili zamjena iste svrhe, kupaonica, te ostale popratne instalacije. Danas je ta 

primarna razina dostignuta u ve}ini razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, odnosno 

procesom modernizacije ispunjeni su osnovni uvjeti opremljenosti ku}anstava, 

pa je taj tip modernizacije u njima zavr{en. Zna~i da je i u Hrvatskoj taj proces 

zavr{io, a osnovna ili elementarna razina kvalitete ìvota za ve}inu je naselja 

ispunjena. Ta je razina jo{ uvijek nedovoljno dostignuta u nerazvijenim i siroma{nim 

zemljama (zemljama tzv. tre}ega svijeta). 

Sekundarne uvjete opremljenosti ku}anstava ~ini postojanje tehni~kih naprava i 

ure|aja za svakodnevno funkcioniranje ìvota, kao {to su ku}anski aparati, telefon, 

ali i sve one manje osnovne ali suvremene i potrebne instalacije, kao npr. 

priklju~ak na internet. U ovom drugom tipu opremljenosti razina zadovoljenja 

svim ili samo nekim potrebama postaje ovisna o mnogim pokazateljima, a time i 

teè objektivno odrediva. Na primjer, ovisno o {kolskoj spremi stanovnika, ukupnim 

prihodima u ku}anstvu ili nekim osobnim i subjektivnim preferencijama i 

aspiracijama, ova razina opremljenosti moè znatno varirati, ali se vremenom 

ipak objektivizira njezin najniì rang; iako je objektivan, istovremeno ga je nemogu}e 

potpuno definirati. 

Element opremljenosti susjedstva ili kvarta moè se objasniti opremljeno{}u neposredne 

okoline ìvljenja stanovnika, odnosno koliko ta okolina ispunjava minimalne 

standarde potrebne za funkcioniranje i olak{anje svakodnevnog ìvota stanovnika. 

O~ituje se u postojanju ili nepostojanju osnovnih dru{tvenih institucija u 

okolini, kao {to su {kole (osnovne i srednje), dje~ji vrti}i, trgovine mje{ovitom robom 

i specijalizirane trgovine, te ostale institucije vi{eg i nièg ranga va`nosti, 

poput razli~itih javnih slu`bi. “U sociolo{kom smislu susjedstvo predstavlja grupu 

ljudi koji ìve na odre|enom prostoru i koje povezuju odre|ene dru{tvene okolnosti” 

(Pu{i}, 1997.: 233). I opremljenost se naselja, kao i opremljenost ku}anstava, 

moè prikazati tehni~kom i dru{tvenom opremljeno{}u. Tehni~ku opremljenost 

~ini osnovna infrastrukturna razina opremljenosti (trgovine mje{ovitom robom, 

stanica javnog prijevoza i sl.), a dru{tvenu ~ini institucionalna opremljenost ({kole, 

vrti}i, po{ta i sl.). “U naj~e{}em zna~enju infrastruktura nekog naselja podrazumijeva 

tehni~ku opremljenost koja je preduvjet za uspje{no funkcioniranje raznovrsnih 

slu`bi i naselja kao cjeline” ([tambuk; Mi{eti}, 2002.: 157). U manjim naseljima 

ta se opremljenost odnosi na cijelo naselje, dok se u ve}ima i gradovima 

ona ispituje preko opremljenosti susjedstava ili kvartova u njima. Naj~e{}e se takva 

opremljenost mjeri kriterijem udaljenosti od oko 15 minuta hoda do postoje}ih 

najbliìh institucija. Op}enito gledaju}i, a ovisno o tom kriteriju udaljenosti potrebnih 

sadràja, opremljenost naselja i susjedstva moè biti lo{a, srednja i dobra 

(tri vrijednosne razine). Postoje}i standard ili razina kvalitete susjedstva u naseljima 

moè se nazvati i tzv. upotrebnom vrijedno{}u naselja, koja bi zna~ila postojanje 

pretpostavki za cjelovit svakodnevni ìvot na lokalnoj razini, a temeljila bi 

se na pojmu potreba, kao njezinu prostornom korelatu i materijalizaciji u prostoru 

(Seferagi}, 1988.: 29). Dobro ili lo{e opremljeno naselje nejednako zadovoljava 


113


svakodnevne potrebe stanovnika naselja, te stoga ima dobru ili lo{u upotrebnu 

vrijednost. 

Kroz analizu navedenih elemenata kvalitete ìvota preko dimenzije materijalnih 

ili egzistencijalnih ljudskih potreba te dimenzija stanovanja, opremljenosti ku}anstava 

i susjedstva, prikazuju se interni i eksterni uvjeti ìvota u ukupnoj mreì naselja, 

ponajvi{e na lokalnoj razini ìvota. Iz tih osnovnih lokalnih uvjeta dobiva se 

pregled op}eg stanja u cjelokupnoj mreì, temeljem kojega se zatim moè odrediti 

zajedni~ka srednja vrijednost ispitivanih elemenata. Istraìvanjem primarnih i 

sekundarnih potreba moè se utjecati na njihovo pobolj{anje i na prilagodbu novonastalim 

procesima globalizacije i tranzicije, pod ~ijim se uvjetima one nesumnjivo 

mijenjaju. 

4. Kvaliteta stanovanja, opremljenost ku}anstava i opremljenost 

neposredne okoline: rezultati istraìvanja 

Kvalitetu stanovanja moèmo mjeriti preko tipa vlasni{tva stana ili ku}e, sobnosti 

ili veli~ini stana ili ku}e, ukupnoj povr{ini u ~etvornim metrima, te razini (primarnoj 

i sekundarnoj) komunalne opremljenosti stana ili ku}e i sl. “Standard stanovanja 

definiramo kao fizi~ke pokazatelje stambenog fonda, povr{inu, sobnost, 

starost, komunalnu opremljenost, te stambene statuse i vlasni{tvo u odnosu na 

demografske pokazatelje” (Beòvan, 2005.: 24). 

Prema tablici 1., vidi se da je u Hrvatskoj vlasni{tvo nad stanom ili ku}om u najve}em 

postotku privatnog tipa (oko 90%), a ste~eno je iz razli~itih izvora: kupljenih, 

sagra|enih, i naslije|enih stanova ili ku}a ima oko 75% 3 . Ostali se dio odnosi 

na otkupljene stanove (10,1%), te na stanove kod roditelja ili ro|aka (5,9%). 

Najmanje je dràvnih i nacionaliziranih stanova/ku}a (2,5%) {to je i o~ekivano s 

obzirom na ubrzanu privatizaciju provedenu u zadnja dva desetlje}a. Na privremeni 

i nu`ni smje{taj (podstanarstvo npr.) odnosi se 6,9% ku}anstava. Prema tipu 

naselja, najve}i broj privatnih ku}anstava ima, o~ekivano, u selima (oko 95%), 

dok je u ostalim naseljima on ne{to manji (iznad 80%). 


114 

3 Prema podacima popisa stanovni{tva iz 2001. godine u Zagrebu privatnog vlasni{tva ili 

suvlasni{tva nad stanom ili ku}om ima 80,8% ku}anstava (Izvor: Beòvan, 2005.: 29; tablica 

2.). Taj se postotak moè usporediti sa podatkom dobivenim iz spomenutog istraìvanja 

(2004.) prema kojem privatnih (kupljenih, sagra|enih i naslije|enih) stanova ili ku}a ima 

ukupno u Zagrebu 63,0%. Razlika je vjerojatno nastala zbog podatka o privatnim otkupljenim 

(u otkupu) stanovima (16,5%) koji je u istraìvanju (2004.) izdvojen kao zaseban podatak.


Tablica 1. 

Tip vlasni{tva stana ili ku}e prema naseljima (u %) 

Naselje stanovanja 

Tip vlasni{tva 

stana/ku}e 

Zagreb 

Makroregionalni 

centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Privatni (kupljen, sagra|en, 

naslije|en) 

Privatni (otkupljen u 

otkupu) 

Privatni (stanuje kod 

roditelja/ro|aka) 

63,0 47,5 66,3 70,0 83,5 92,0 74,5 

16,5 32,9 12,1 15,5 1,4 ,7 10,1 

2,6 7,9 8,0 3,9 8,6 4,7 5,9 

Dràvni i nacionaliziran 3,7 2,9 4,7 3,9 1,8 ,5 2,5 

Unajmljen i privremeni/ 

nu`ni smje{taj 

14,2 8,8 8,9 6,8 4,8 2,1 6,9 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0% 

Prema podacima istraìvanja (2004.) o sobnosti ili veli~ini stana/ku}e u Hrvatskoj 

(tablica 2.) najve}i broj ispitanika ima dvije (28,8%) i tri sobe (32,3%), i to uglavnom 

u Zagrebu i ostalim makroregionalnim centrima (Split, Rijeka i Osijek), dok 

je situacija bolja u seoskim naseljima (selima i seoskim lokalnim centrima zajedno) 

gdje su ~este obiteljske ku}e s ve}im brojem soba. 

Tablica 2. 

Sobnost stana ili ku}e prema naseljima (u %) 


Sobnost 

stana/ku}e 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

1 soba 15,5 10,4 5,6 5,8 4,3 2,9 6,8 

2 sobe 42,8 28,8 30,8 28,0 26,7 20,8 28,8 

3 sobe 24,1 35,4 35,2 40,6 31,7 32,2 32,3 

4 sobe 10,8 16,3 15,1 14,0 21,3 24,2 18,1 

5 i vi{e soba 6,8 9,2 13,3 11,6 16,1 19,9 14,0 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0% 

Prema podacima o stambenoj povr{ini stana ili ku}e u tablici 3., o~ito je da najve}i 

broj svih ku}anstava spada u kategoriju od 61 do 80 m 2 (25,2%), ali je zanimljivo 

da su vrlo male razlike me|u ostalim kategorijama, s iznimkom kategorije 

od 20 do 40 m 2 koja je najmanje prisutna (8,8%) u ukupnom uzorku ali najvi{e 

u gradu Zagrebu (19,7%), gdje ipak velik broj stanovnika ìvi u malim stanovima. 


115


To je tipi~no za velike gradove, gdje su i cijene stanova ili ku}a visoke pa 

odre|eni broj stanovnika ne moè sebi priu{titi ve}i stambeni prostor te time utjecati 

na cjelokupnu kvalitetu ìvota. Moè se re}i da je stambena povr{ina stana/ku}e 

prema tipu naselja u cijeloj mreì naselja o~ekivano najve}a u seoskim 

naseljima (iznad 100 m 2 ima 31,7% ispitanika), dok ona opada prema gradovima 

ili gradskim naseljima. 

Tablica 3. 

Stambena povr{ina stana/ku}e prema naseljima (u%) 


Povr{ina 

stana/ku}e 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Manje od 20 m 2 ,0 ,0 ,0 ,0 ,0 ,2 ,0 

20 do 40 m 2 19,7 10,0 7,1 6,3 7,0 4,6 8,8 

41 do 60 m 2 34,1 28,3 22,5 19,3 19,5 15,0 22,2 

61 do 80 m 2 23,4 31,3 26,6 31,9 22,2 23,0 25,2 

81 do 100 m 2 13,4 14,6 19,8 23,7 26,0 25,5 21,3 

101 i vi{e m 2 9,4 15,8 24,0 18,8 25,3 31,7 22,5 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 

Prema ukupnom mjese~nom prihodu ispitanika u ku}anstvima, opet je stanje bolje 

u gradskim naseljima, a naro~ito u Zagrebu gdje najve}i broj ku}anstava ima prihod 

iznad 8.000 kn (njih 29,7%), u makroregionalnim centrima 28,3% ku}anstava 

ima isti prihod, a u selima taj je postotak upola manji i iznosi svega 14,5%. 

Tablica 4. 

Prosje~ni ukupni mjese~ni prihod u hrvatskim ku}anstvima (u%) 


Prosje~ni mjese~ni 

prihod 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 


0 kn 1,8 1,3 1,5 1,4 2,7 1,6 1,8 

Do 2000 kn 10,5 10,8 13,9 12,1 18,6 22,2 16,0 

2001 do 4000 kn 24,4 22,5 24,6 24,2 28,3 26,0 25,4 

4001 do 6000 kn 17,3 21,3 21,6 22,2 23,3 23,2 21,7 

6001 do 8000 kn 16,3 15,8 16,3 17,4 9,7 12,4 14,0 

8001 i vi{e kn 29,7 28,3 22,2 22,7 17,4 14,5 21,1 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 

116


êtvrtina svih ku}anstava (25,4%) ima ukupan mjese~ni prihod u iznosu od 2.001 

do 4.000 kn, {to je iznimno lo{a situacija i pokazatelj da mjese~ni prihod direktno 

utje~e na kvalitetu ìvota velikog broja na{ih stanovnika. Tome u prilog govori i 

podatak o 16% ku}anstava s manje od 2.000 kn prihoda mjese~no, {to zna~i da 

ne{to iznad 40% svih hrvatskih ku}anstava ima prihod do 4.000 kn te da njihova 

ukupna kvaliteta ìvota zasigurno nije na zadovoljavaju}oj razini. 

U tablici 5. nalaze se podaci o prosje~nim mjese~nim reìjama u ku}anstvima u 

mreì naselja, koji pokazuju da reìje naj~e{}e iznose do 1.000 kn (63,0% ku}anstava). 

Dakle, najve}i broj ku}anstava ima najmanji iznos koji izdvaja za mjese~ne 

reìje, a s obzirom da brojna ku}anstva ({to se vidi iz tablice 4.) nema dovoljne 

mjese~ne prihode, o~ito je da stanovnici nastoje u{tedjeti na tro{kovima svoga 

ku}anstva da bi mogli podmiriti ostale ìvotne tro{kove, a to su obi~no tro{kovi 

za hranu i ostale ku}ne potrep{tine, pa moèmo re}i da dvije tre}ine hrvatskog 

stanovni{tva tro{i svoje mjese~ne prihode na reìje i hranu, a za ostale potrebe ne 

ostaje mnogo. Stoga se njihova kvaliteta ìvota moè svesti samo na zadovoljenje 

egzistencijalne ili elementarne razine ìvota, dok ostale razine iznad toga te{ko 

mogu biti ostvarive 4 . 

Tablica 5. 

Prosje~ne mjese~ne reìje (struja, plin, telefon, grijanje, voda, komunalije itd.) u hrvatskim ku}anstvima 

(u %) 


Prosje~ne 

mjese~ne reìje 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Do 1000 kn 58,8 53,8 58,3 58,9 70,8 67,5 63,0 

1001 do 1500 kn 25,5 27,1 24,9 21,3 16,7 19,9 21,9 

1501 do 2000 kn 11,8 12,1 9,8 15,9 7,0 7,8 9,9 

2001 i vi{e kn 3,9 7,1 7,1 3,9 5,4 4,7 5,3 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 

U daljnjoj }e se interpretaciji koristiti podaci o opremljenosti ku}anstava i susjedstava 

ili neposredne okoline, koji su analizirani i nazvani indeksom socijalnog 

blagostanja (Lay, 1991.: 7) ili indeksom opremljenosti doma}instva (Seferagi}, 

1990.: 149.). U ovom su slu~aju izra~unata tri grupna ili op}a indeksa: indeks primarne 

tehni~ke opremljenosti ku}anstva, indeks sekundarne tehni~ke opremljeno- 

4 Iz ovih se podataka moè i{~itati hrvatska svakodnevica {to je ~esta tema istraìvanja 

svih nas, ali i tipi~na zna~ajka tranzicijskih zemalja u kojima jo{ nije dostignuta kvaliteta 

razvijenih zemalja. No za takvu situaciju i politika ve} dovoljno dugo ne nalazi odgovaraju}a 

rje{enja. 


117


sti ku}anstva, te indeks tehni~ke opremljenosti susjedstva ili neposredne okoline, a 

rangirana su prema trima vrijednosnim razinama opremljenosti: lo{oj, srednjoj i 

dobroj. 

Indeks primarne tehni~ke opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj sa~injen je od sedam 

elemenata ili pitanja iz upitnika iz 2004. za pojedince o posjedovanju priklju~ka 

na javni vodovod, priklju~ka na javnu kanalizaciju, kupaonice, priklju~ka 

na javnu plinsku mreù, fiksnog telefona, centralnoga gradskog grijanja, te eta- 

`nog centralnog grijanja. Svim trima indeksima pridodani su odre|eni vrijednosni 

bodovi iz kojih su, prema ukupnom rezultatu bodovanja pojedinih varijabli, 

sa~injeni bazni indeksi (u %). Kod indeksa primarne tehni~ke opremljenosti maksimalan 

broj bodova je 21; kod indeksa sekundarne tehni~ke opremljenosti 23 

boda, a kod indeksa opremljenosti susjedstva ili kvarta 19 bodova. Tako dobiveni 

podaci ukr{tali su se s utvr|enom klasifikacijom naselja za cijelu zemlju (1. Zagreb, 

2. makroregionalni centar, 3. regionalni centar, 4. {iri lokalni centar, 5. seoski 

lokalni centar, 6. sela), kako bi se najlak{e dobio uvid u stanje opremljenosti 

ku}anstava i neposredne okoline u razli~itim tipovima naselja. 

Tablica 6. 

Primarni indeks opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (u %) 

Zagreb 

Razina 

opremljenosti 


centar 


Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Primarni indeks 

opremljenosti 

ku}anstva 

Lo{a 1,8 9,2 8,0 13,5 45,2 54,6 27,8 

Srednja 10,8 50,8 38,5 37,7 35,1 29,1 31,7 

Dobra 87,4 40,0 53,6 48,8 19,7 16,3 40,5 

Ukupno 381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 


118 

Iz indeksa primarne opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj vidljivo je da ukupno 

lo{u opremljenost ima 27,8% ku}anstava, srednju opremljenost ima 31,7% ku}anstava, 

a dobru opremljenost ima 40,5% ku}anstava u zemlji. To zna~i da je u 

ve}ini naselja razina primarne opremljenosti ku}anstava relativno zadovoljavaju}a. 

Iznimku ~ini Zagreb i njegova regija u kojoj dobru razinu opremljenosti ima 

~ak 87,4%, ku}anstava {to je i o~ekivano s obzirom da su neki ispitivani elementi 

u najve}oj mjeri prisutni samo u zagreba~koj regiji pa je ona u prednosti pred 

ostalim regijama. Elementi opremljenosti centralnim gradskim grijanjem i eta`nim 

centralnim grijanjem, te priklju~kom na javnu plinsku mreù naj~e{}e su prisutni 

upravo u toj regiji, {to ide u prilog njezinoj dobroj opremljenosti. U Splitu i Rijeci 

ti elementi postoje u zanemarivom broju u odnosu na Zagreb i Osijek, pa se indeks 

za te gradove pokazao lo{ijim, ali prema ostalim elementima primarne 

opremljenosti podaci su im bolji. Stoga su se ukupnim indeksom pokazale postoje}e 

velike razlike u opremljenosti prema tipu regije u zemlji, u ovom slu~aju vid-


ljive kroz podjelu na kontinentalni i primorski dio zemlje. Prema podjeli na gradska 

i seoska naselja, prisutna je velika razlika u korist ve}ih gradskih naselja, naro~ito 

Zagreba, makroregionalnih i regionalnih centara, gdje je lo{a opremljenost 

ispod 10%. U seoskim lokalnim centrima i selima, lo{a opremljenost iznosi oko 

50% {to govori o njihovoj deficitarnoj primarnoj opremljenosti. Op}enito se, 

me|utim, moè re}i da je minimum ìvotnog standarda postignut u svim tipovima 

naselja u mreì, ali i da u ve}ini seoskih naselja on postoji samo kao minimum 

ili najniè dostignuta razina ove opremljenosti, dakle nije dovoljna i moè 

se pobolj{avati. 

Tablica 7. 

Ostali elementi primarne opremljenosti ku}anstava po naseljima (u %) 


Ostali elementi 

primarne 

opremljenosti 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Hidrofor 3,10 2,90 5,90 7,20 29,40 34,00 17,70 

Bunar 2,10 3,30 9,20 12,60 39,40 45,60 23,70 

Cisterna/Gusterna 0,50 3,30 1,80 1,90 7,50 12,90 5,90 

Ru~na pumpa 2,90 0,80 8,30 3,90 11,50 13,70 8,30 

Septi~ka jama 5,00 12,10 19,50 29,50 77,10 78,80 45,00 

U tablici 7. izdvojeni su ostali elementi primarne opremljenosti ku}anstava koji 

nisu bili uklju~eni u indeks primarne opremljenosti ku}anstava, ali su kori{teni 

u istraìvanju. Pokazalo se da oni nisu relevantni za mjerenje grupnog (ukupnog) 

indeksa, jer nisu dovoljno prisutni u svim tipovima naselja, pa su izdvojeni 

da bi se ipak vidjela njihova prisutnost u pojedinim naseljima. Tako npr. najve}i 

postotak ku}anstava u selima ima septi~ku jamu (78,8%) kao zamjenu gradskoj 

kanalizaciji, a hidrofor (34%) ili bunar (45,6%), tako|er u visokom postotku, 

zamjena su javnom vodovodu. Iz ovoga slijedi da brojna hrvatska sela jo{ uvijek 

nemaju priklju~ak na javnu kanalizaciju i javni vodovod, {to su poraàvaju}i podaci. 

Iz indeksa sekundarne opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (tablica 8.) moè 

se zapaziti koliko je dobro opremljena sekundarna razina ku}anstava u mreì, 

{to omogu}ava uvid u aspiracije i mogu}nosti stanovnika o posjedovanju sljede}ih 

ispitivanih elemenata: perilice za rublje, zamrziva~a, perilice za posu|e, 

muzi~ke linije, priklju~ka na internet, satelitske antene ili kablovske TV-mreè, 

videoure|aja ili DVD playera, osobnog ra~unala (PC), prijenosnog ra~unala ili 

laptopa – ukupno 9 elemenata. Iz dobivenog indeksa slijedi da lo{u razinu sekundarne 

opremljenosti ima 45,5% svih ku}anstava, srednju razinu 39,5% te dobru 

razinu samo 15,0% ku}anstava u zemlji. Podjednako dobru razinu dijele 

gradska naselja (oko 20%) dok je znatno lo{ija situacija u seoskim naseljima 

(ispod 10%). 


119


Tablica 8. 

Sekundarni indeks opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (u %) 


Indeks 

opremljenosti 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Sekundarni 

indeks 

opremljenosti 

ku}anstava 

Lo{a 32,3 27,9 38,8 35,7 55,9 60,3 45,5 

Srednja 45,4 47,9 42,3 46,9 35,3 31,5 39,5 

Dobra 22,3 24,2 18,9 17,4 8,8 8,2 15,0 

Ukupno 

381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 

Tablica 9. 

Ostali elementi sekundarne opremljenosti ku}anstava (u %) 

Ostali elementi 

sekundarne 

opremljenosti 

Zagreb 


centar 


Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Umjetnine (slike, 

namje{taj...) 

Biblioteka (vi{e 

od 100 knjiga) 

29,40 43,30 32,50 26,10 17,20 12,90 24,10 

30,70 29,20 22,80 23,20 7,90 7,70 17,70 

Zbirka CD/plo~a 43,00 51,30 45,30 44,40 26,20 22,20 35,30 

Bicikl 57,50 48,80 68,90 61,80 70,80 66,80 63,90 

Motocikl 5,80 10,40 11,20 16,90 14,90 16,50 12,90 

âmac 3,40 9,20 6,80 8,70 5,20 3,30 5,40 

Jahta 0,50 0,40 0,60 0,50 0,00 0,20 0,30 


120 

U tablici 9. izdvojeni su elementi sekundarne opremljenosti ku}anstava koji nisu 

bili uklju~eni u ukupan indeks sekundarne opremljenosti ku}anstava, ali jesu bili 

uklju~eni u istraìvanje i postoje u mreì naselja. Oni pokazuju tzv. elitnu stranu 

sekundarne opremljenosti ku}anstava, koja je obi~no i najmanje prisutna. Najvi{e 

ku}anstava ima zbirku CD/plo~a (35,3%), zatim umjetnine (slike, namje{taj, skulpture) 

(24,1%), te bicikl (63,9%) kao najmanje elitnog elementa. O~ekivano, gotovo 

zanemariv postotak otpada na posjedovanje jahte (0,3%), a ne{to vi{e na posjedovanje 

~amca (5,4%). 

Indeks opremljenosti neposredne okoline stanovanja ili susjedstva/kvarta u Hrvatskoj 

(tablica 10.) pokazuje trenutno stanje u komunalnoj i institucionalnoj opremljenosti, 

kroz koju stanovnici ispunjavaju svoje svakodnevne potrebe. Dostupnost 

ili nedostupnost elemenata (oko 15 minuta hoda) koji ga ~ine klju~an je kriterij 

za procjenu stvarne situacije. Ispitivani su sljede}i elementi: stanica javnog prijevoza, 

trgovina mje{ovitom robom, specijalizirane trgovine, ambulanta, stomato-


lo{ka ordinacija, veterinarska stanica, po{ta, ljekarna, dje~ji vrti}, osnovna {kola, 

crkva. Prema dobivenom indeksu ukupno lo{u razinu opremljenosti susjedstva 

ima 26,4%, srednju razinu ima 17,5%, a dobru razinu 56,1% susjedstava u zemlji. 

Opet su, o~ekivano, bolji podaci za gradska naselja, a naro~ito za Zagreb kao 

glavni grad (89,5%). Podaci potvr|uju hijerarhijsku strukturu mreè naselja, a Zagreb 

je na vrhu te hijerarhije. 

Tablica 10. 

Indeks opremljenosti susjedstva ili kvarta u naseljima u Hrvatskoj (u %) 


Razina 

opremljenosti 

Zagreb 


centar 

Regionalni 

centar 

[iri 

lokalni 

centar 

Seoski 

lokalni 

centar 

Selo 

Ukupno 

Indeks 

opremljenosti 

susjedstva / 

kvarta 

Lo{a 2,4 12,9 14,8 8,2 9,5 71,2 26,4 

Srednja 8,1 16,7 15,7 17,4 31,0 15,0 17,5 

Dobra 89,5 70,4 69,5 74,4 59,5 13,7 56,1 

Ukupno 

381 

100,0 

240 

100,0 

338 

100,0 

207 

100,0 

442 

100,0 

612 

100,0 

2220 

100,0 

5. Zaklju~ak 

U tekstu je dijelom ispitana kvaliteta ìvota unutar cijele zemlje, i to kroz analizu 

nekih dimenzija te kvalitete. Prvenstveno su to dimenzije stanovanja i opremljenosti 

ku}anstava u naseljima u mreì Hrvatske. Razli~iti tipovi naselja klasificirani 

su prema postoje}em teritorijalnom ustroju na {est dijelova (1. Zagreb, 2. makroregionalni 

centar, 3. regionalni centar, 4. {iri lokalni centar, 5. seoski lokalni centar, 

6. sela), kori{tenih u istraìvanju i interpretaciji rezultata. Prema zadnjem popisu 

stanovni{tva iz 2001. godine izveden je reprezentativan uzorak punoljetnog 

stanovni{tva, s veli~inom od 2.220 ispitanika iz ukupno 154 naselja. Ukr{tanjem 

tipologije naselja i pojedinog elementa kvalitete ìvota obradile su se dimenzije 

stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne okoline stanovanja. 

Prema dobivenim podacima o stanju unutar mreè naselja Hrvatske pokazalo 

se da je kvaliteta ìvota preko elementa stanovanja i opremljenosti ku}anstava 

na osrednjoj razini, ali i da nije sasvim zadovoljavaju}a. Prema ispitivanim 

dimenzijama naj~e{}e su lo{i podaci za seoska naselja (sela i seoske lokalne centre 

zajedno), a najbolji za Zagreb i ostale makroregionalne centre (Split, Rijeka i 

Osijek). To se pokazalo i na primarnoj inasekundarnoj razini opremljenosti 

ku}anstava i neposredne okoline stanovanja, {to se u seoskim naseljima mogu jo{ 

pobolj{avati. Me|utim, moè se re}i da je minimum ìvotnog standarda postignut 

za sve tipove naselja, odnosno da je u njima ispunjena elementarna razina ìvota. 

Elemente kvalitete ìvota ispitalo se trima ukupnim ili op}im indeksima za tri dimenzije 

kvalitete ìvota: indeks primarne tehni~ke opremljenosti ku}anstva, in- 


121


deks sekundarne tehni~ke opremljenosti ku}anstva, te indeks tehni~ke opremljenosti 

susjedstva ili neposredne okoline stanovanja, a rangirani su prema trima vrijednosnim 

razinama opremljenosti: lo{oj, srednjoj i dobroj. Dobra razina opremljenosti, 

prema ve}ini elemenata, naj~e{}e se pokazala u Zagrebu i zagreba~koj mreì 

naselja, ~ime se potvrdio njihov najvi{i poloàj unutar hijerarhijske strukture 

hrvatske mreè naselja. To, me|utim, ne zna~i da Zagreb nema svoje slabe to~ke 

razvoja, ve} da se one nisu toliko istaknule na ovoj op}oj razini. I u Zagrebu i u 

cijeloj zagreba~koj regiji postoji velik broj zapu{tenih dijelova grada i manjih sela 

koji po svojoj opremljenosti samo djelomi~no zadovoljavaju osnovnu razinu kvalitete 

ìvota stanovnika u njima. Periferizacija grada u Zagrebu je ve} dugo na 

djelu, naro~ito u zadnjim tranzicijskim godinama, u kojima je prisutno uljep{avanje 

i gentrifikacija strogoga gradskog sredi{ta, dok se ostali dijelovi grada zapu{taju 

jer nisu dovoljno atraktivni. U takvim je dijelovima prisutan i velik broj pauperiziranog 

ili osiroma{enog stanovni{tva. 

Po opremljenosti Zagreb slijede i ostali makroregionalni i regionalni centri, odnosno 

ve}a gradska naselja, dok manja gradska i seoska naselja znatno zaostaju za 

njima. Pokazalo se da hrvatska mreà naselja ima dvostruku podjelu unutar sebe: 

izme|u Zagreba i ostatka zemlje kao prva podjela, te izme|u ve}ih gradskih naselja 

i ostalih manjih naselja kao druga podjela. To svakako nije obe}avaju}a perspektiva 

za razvoj ve}ine naselja u zemlji, kad oni uglavnom spadaju u kategoriju 

manjih naselja, a i razvoj im je time usporen. No i sama dràvna politika pridonosi 

tim razlikama, jer ona najvi{e potpomaè razvoj ve}ih naselja, a naro~ito Zagreba 

kao jedine metropole. Takav hijerarhijski izgled mreè naselja s brojnim problemima 

nastalim u dugom periodu tranzicije, ne ~ini se najboljim putem za daljni 

razvoj urbano–ruralnih prostora. Velike razlike me|u naseljima u mreì ~esto 

su stvorene zbog geografskih podjela izme|u kontinentalnih i primorskih dijelova 

koji nemaju uvijek jednake mogu}nosti za razvoj, a time nastaje i nejednaka razina 

ukupne kvalitete ìvota. Stoga se moè zaklju~iti da je hrvatska mreà naselja 

iznimno kompleksna, i s brojnim razli~itostima unutar sebe {to oteàva njezin cjelokupan 

razvoj. Stoga se i nadalje mogu o~ekivati velike razlike me|u pojedinim 

naseljima i regijama Hrvatske. 


122 

Od dobrih obilje`ja u mreì naselja, naro~ito u ve}im gradskim naseljima (zagreba~ka 

i splitska regija npr.), moè se primjetiti da je prisutna sve manja razlika u 

tehni~kom standardu i razini opremljenosti ku}anstava u selu i gradu, upravo 

zbog procesa umreàvanja i {irenja procesa urbanizacije. U zadnjim se desetlje}ima 

zamje}uju i obrnuti fenomeni koji se o~ituju u kvalitetnijem stanovanju i 

opremljenosti ku}anstava na selu od onih u gradovima, te trendu ìvljenja u ruralnim 

prostorima, ali sa visokom razinom opremljenosti (i primarnom i sekundarnom). 

Me|utim, moraju se spomenuti i lo{i primjeri, poput ìvota u slabo naseljenima 

ili depopulariziranim seoskim naseljima u kojima nema gotovo nikakvih 

uvjeta za dobar ìvot te se zbog toga uglavnom napu{taju i u njima ostaje samo 

starije stanovni{tvo. O~ito je da je hrvatska mreà naselja primjer i iznimno 

dobrih i iznimno lo{ih slu~ajeva koji utje~u na ukupnu kvalitetu ìvota njezinih 

stanovnika.


Literatura 

1. Allen, John; Massey, Doreen; Pile, Steve (edt.) (1999.): City Worlds. – London and 

New York : The Open University. 

2. Beòvan, Gojko (2005.): Procjena standarda stanovanja u Zagrebu kao razvojnog resursa. 

– Zagreb : Revija za socijalnu politiku, god. 12, br. 1, str. 23–44. 

3. Castells, Manuel (2000.): Uspon umreènog dru{tva, sv. I. – Zagreb : Golden marketing. 

4. Caldeira, Teresa (1996.): Proximity and high walls: Sao Paulo in the 1900s. – In: Amin, 

Ash; Graham, Stephen (1999.): Unsettling Cities. Movement / Settlement. – London; 

New York : The Open University. 

5. âldarovi}, Ognjen (1985.): Urbana sociologija: socijalna teorija i urbano pitanje. – 

Zagreb : Globus. 

6. âldarovi}, Ognjen (1987.): Suvremeno dru{tvo i urbanizacija. – Zagreb : [kolska 

knjiga. 

7. âldarovi}, Ognjen (1989.): Dru{tvena dioba prostora. – Zagreb : Sociolo{ko dru{tvo 

Hrvatske. 

8. Downey, John; McGuigan, Jim (1999.): Tehnocities. – London; Thousand Oaks; New 

Delhi : Sage Publications. 

9. Giddens, Anthony (1990.): The Consequences of Modernity. – Polity press, UK. 

10. Hall, Peter (1966.): The World Cities. – New York; Toronto : World University Library. 

11. Harvey, David (1989.): The Urban Experience. – Oxford, UK., Blackwell Publishers. 

12. Harvey, David (1994.): The Condition of Postmodernity. – Oxford, UK., Blackwell Publishers. 

13. Ho~evar, Marjan (2005.): Koncept umreìvanja gradova – globalizacija. – Sociologija 

sela, 43 (2005) 169 (3): 691–725. 

14. Hodì}, Alija (2005.): Mreà naselja u umreènom dru{tvu. – Sociologija sela, 43 

(2005) 169 (3): 497–525. 

15. Hodì}, Alija (2005.): Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst. – Sociologija 


16. Izvje{}e o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003. Tekstualni dio, knj. 1., srpanj 

2003. – Zagreb : Ministarstvo za{tite okoli{a i prostornog ure|enja; Zavod za prostorno 

ure|enje. 

17. Lay, Vladimir (1991.): Kvaliteta ìvota dru{tvenih slojeva u Hrvatskoj: socijalno strukturiranje 

blagostanja. – U: Socijalna struktura i kvaliteta ìvota u Hrvatskoj: zbornik 

radova. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta. 

18. Lefebvre, Henri (1988.): Kritika svakida{njeg ìvota. – Zagreb : Naprijed. 

19. Marinovi} – Uzelac, Ante (2001.): Prostorno planiranje. – Zagreb : Dom i svijet. (Biblioteka 

Posebna izdanja). 

20. Popis stanovni{tva 2001.: kontingenti stanovni{tva, po gradovima/op}inama – Zagreb : 

DZS, 2004. () 

21. Popovski, Vesna (1987.): Pristup istraìvanju mreè naselja SR Hrvatske. – U: Mreà 

naselja SR Hrvatske. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta. – (Studije 

i izvje{taji) 

22. Pu{i}, Ljubinko (1997.): Grad, dru{tvo, prostor: sociologija grada. – Beograd : Zavod 

za ud`benike i nastavna sredstva. 

23. Pu{i}, Ljubinko (2001.): Odrìvi grad: ka jednoj sociologiji okruènja. – Beograd : Nova175. 

24. Rogi}, Ivan (1990.): Stanovati i biti: rasprave iz sociologije stanovanja. – Zagreb : Sociolo{ko 

dru{tvo Hrvatske. – (Biblioteka revije za sociologiju; knj. 18) 


123


25. Rogi}, Ivan (1992.): Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije. – Zagreb : 

Sociolo{ko dru{tvo Hrvatske. 

26. Sassen, Saskia (2000.): New Frontiers facing Urban Sociology at the Millennium. – 

British Journal of Sociology, 51 (2000) 1. URL: (lipanj 2003.) 

27. Sassen, Saskia (2001.): The Global City. New York, London, Tokyo. (Second edition). – 

Princeton; Oxford : Princeton University Press. 

28. Seferagi}, Du{ica (1981.): Procesi metropolitanizacije na zagreba~kom podru~ju. – U: 

Dru{tveni aspekti povezanosti Zagreba i okolnih podru~ja. – Zagreb : Institut za 

dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu. – (Studije i izvje{taji) 

29. Seferagi}, Du{ica (1987.): Mreà naselja u planovima SR Hrvatske. – U: Mreà naselja 

SR Hrvatske. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta. – (Studije i izvje{taji) 

30. Seferagi}, Du{ica (1988.): Kvaliteta ìvota i nova stambena naselja. – Zagreb : Sociolo{ko 

dru{tvo Hrvatske. 

31. Seferagi}, Du{ica (2000.): Selo izme|u tradicionalne i virtualne zajednice. – U: Seferagi}, 

Du{ica, (ur.) Selo: izbor ili usud. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. 

(Biblioteka Znanost i dru{tvo, knj. 4) 

32. Seferagi}, Du{ica (2005.): Piramidalna mreà gradova. – Sociologija sela, 43, 169 (3): 

579–617. 

33. Soja, W. Edward (1994.): Postmodern Geographies. – New York : Verso. 

34. Soja, W. Edward (2000.): Postmetropolis: Critical Studies of Cities and Regions. – 

Oxford, UK. : Blackwell Publishers. 

35. Statisti~ki ljetopis RH 2005. – Zagreb : DZS, 2006. () 

36. Svir~i} Gotovac, An|elina (2006.): Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji. 

Magistarski rad. – Zagreb : Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu. 

37. [imunovi}, Ivo (1999.): Srednji gradovi u regionalnom sustavu Hrvatske. – U: Rogi}, 

I.; Salaj, M. (ur.): Srednji gradovi u hrvatskoj urbanizaciji. – Zagreb : Institut dru{tvenih 

znanosti Ivo Pilar. 

38. [tambuk, Maja; Mi{eti}, Anka (ur.) (2002.): Neki elementi socijalne i tehni~ke infrastrukture 

hrvatskog sela. – U: Prostor iza: kako modernizacija mijenja hrvatsko selo. – 

Zagreb : Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. – (Biblioteka Zbornici; knj. 17) 

39. Thorns, C. David (2002): The Transformation of Cites: Urban Theory and Urban Life. – 

London; New York : Palgrave Macmillan. 

40. Vresk, Milan (2002.): Razvoj urbanih sistema u svijetu. – Zagreb : [kolska knjiga. 

41. Vresk, Milan (2002.): Grad i urbanizacija. – Zagreb : [kolska knjiga. 

42. @upan~i}, Milan (2005.): Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja. – Sociologija 



124



Institute for social research in Zagreb, Zagreb, Croatia 


Original scientific paper 

The quality of living in the settlements network in Croatia 

Abstract 

This paper is topically related to the research project of the Institute for Social Research in 

Zagreb “Sociological aspects of the settlements network in the context of transition” (2002 – 

2005). In 2004 a field research was carried out as a part of it, and some of its results will 

be the theme of this paper. The said project referred to the sociological research of the 

settlements network of the whole Croatia with a sample of 154 settlements of different 

types. The settlements network is a system of urban and rural settlements that make together 

a spatial and functional whole. The subject matter of the research is to examine the 

quality of life in the settlements network, using as parameters the dwelling and the quality 

of equipment of the households, the immediate surrounding or neighborhood. The obtained 

results served to ascertain the existing quality of living in the settlements and a primary 

and secondary level of the quality of equipment of the households in the settlements 

network. As expected, the results showed the best quality in the biggest cities, especially 

Zagreb, and the worse in small villages. In general, the existing hierarchic structure of the 

network with Zagreb on top was confirmed. However, by using a detailed analysis, it can 

be seen that the situation is much more complex. The results for macro-regional and regional 

centers are often better than for Zagreb, and for rural settlements than for urban, 

but it depends on the examined criterion or the element of quality of living, dwelling respectively. 

Key words: settlements network, quality of living, transition, globalization, dwelling, quality 

of equipment of the households and immediate surrounding (neighborhood) 

Received on: 20 th of September, 2006 

Accepted on: 17 th of October, 2006 


125



Institut de Recherche sociale à Zagreb, Zagreb, Croatie 


Article scientifique original 

La qualité de l'habitation dans le réseau des localités de Croatie 

Résumé 

Ce travail est thématiquement lié au projet de recherches scientifiques de l'Institut de Recherche 

sociale à Zagreb sous le titre Les aspects sociologiques du réseau des localités dans 

le contexte de la transition, qui a été réalisé au cours de la période de 2002 à 2005. Dans 

l'ensemble de ceci ont été réalisées des recherches sur le terrain en 2004, et une partie des 

données qui en ont été obtenues sera le thème de ce travail. Le projet mentionné se rapportait 

à la recherche sociologique sur le réseau des localités dans toute la Croatie, avec 

un échantillon de 154 localités de type différent au total. Le réseau des localités est le système 

des localités urbaines et rurales qui forment ensemble l'ensemble fonctionnel et de 

l'espace. L'objet de ce travail de recherche est d'examiner la qualité de la vie dans le réseau 

des localités, et ce au moyen des éléments en matière d'habitation, d'équipement des 

ménages et d'équipement de l'environnement direct ou voisinage dans les localités. 

D'après les résultats obtenus des recherches a été déterminée la qualité de l'habitation 

existante dans les localités, et le niveau primaire et secondaire de l'équipement des ménages 

dans le réseau des localités. Comme on s'y attendait, les résultats sont les meilleurs 

pour les plus grandes villes, surtout pour Zagreb, et les plus mauvais pour les villages. En 

général s'est confirmée la structure hiérarchique existante du réseau examiné des localités, 

avec Zagreb au sommet. Cependant dans une analyse détaillée, nous avons remarqué que 

la situation est bien plus complexe. Souvent les données sont meilleures pour les centres 

macrorégionaux et régionaux que pour Zagreb, et pour les villages elles sont meilleures 

que pour les villes, mais cela dépend du critère de l'examen ou de l'élément de la qualité 

de la vie, à savoir de l'habitation. 

Mots-clés: réseau des localités, qualité de la vie, transition, globalisation, habitation, équipement 

des ménages, équipement de l'environnement direct (voisinage) 


Reçu: 20 septembre 2006 

Accepté: 17 octobre 2006 

126

Recenzije knjiga i zbornika 

An|elka Mili} (ur.) 

Dru{tvena transformacija i strategije dru{tvenih 

grupa: svakodnevica Srbije na po~etku tre}eg 

milenija 

Beograd, Institut za sociolo{ka istraìvanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, 

2004., 463 str. 

Zbornik radova pod gornjim naslovom donosi 14 priloga koje je napisao ve}i 

broj autora, okupljenih na longitudinalnim projektima fokusiranima na problemima 

transformacije srpskog dru{tva u duèm vremenskom periodu. Ovo je tre}i 

zbornik koji se konceptualno i problemski naslanja na prethodna dva, a u cilju 

kontinuiranog pra}enja “burnih kriznih procesa i promena koji od 1991. godine 

potresaju svakodnevni ìvot stanovni{tva”, kako isti~u autori u njegovu predgovoru. 

Iako mnogi istraìva~i ovo razdoblje promatraju iz globalno strukturalno-institucionalne 

perspektive, tri spomenuta istraìvanja imaju druga~iju perspektivu. 

Kako se u uvodnim razmatranjima navodi “tri potonja istraìvanja u Institutu imala 

su od po~etka druga~iju orijentaciju: u njima je poku{ano da se dru{tvena zbivanja 

sagledaju 'odozdo' iz mikro perspektive svakodnevnog ìvota pojedinaca, 

njihovih porodica i socijalnih mreà koje ih objedinjavaju, njihovih svakodnevnih 

egzistencijalnih aktivnosti i ambivalentnih ose}anja straha, nade, zadovoljstava i 

teskoba koje ih obuzimaju u nastojanjima da preìve i preusmere nepovoljne 

okolnosti u kojima se tako dugo nalaze”. 

Ovaj poduì citat iz prolegomene studije trebao bi pokazati o kakvom se zama{nom 

i sofisticiranom poslu radi kada se pristupa ovako zami{ljenom projektu 

te s kakvim su se problemima susretali istraìva~i ne bi li do{li do odgovora 

na postavljena pitanja. Iako je ve}ina radova oslonjena na anketu i empirijsku 

evidenciju prikupljenu istraìvanjima na ve}em i reprezentativnom uzorku gra- 

|ana Srbije, ipak su mnogi autori koristili i druge izvore i metode, tako da je i 

“sociolo{ka imaginacija” do{la do punog izraàja, {to i odgovara refleksivno-kriti~kim 

pristupima svojstvenim postmodernim nastojanjima u istraìvanju svakodnevice. 

Temeljito prikazati cjelinu ove vrijedne i opse`ne studije prema{uje mogu}nosti 

jedne recenzije. Stoga smo se odlu~ili za parcijalan odabir nekih, po 

na{em sudu relevantnijh priloga, i to prevenstveno onih koji su vezani za uù 

problematiku urbanih i ruralnih promjena, dakle onoga {to je vi{e vezano uz fenomene 

prostornog planiranja i ure|enja, kao i neke radove “globalnijeg” karaktera 

iz kojih se i{~itava cjelokupan smjer promjena i ambijent svakodnevice 

gra|ana Srbije. 




127


Tako, primjerice, prvi prilog S. Antoni}a naslovljen Dru{tvena osnova i sada{nji 

poku{aj modernizacije, ima ambiciju ocijeniti rezulatate dosada{njih modernizacijskih 

poku{aja u Srbiji, u njezinoj gotovo dvjestogodi{njoj povijesti, i odgovoriti 

na pitanje kakve su perspektive dana{nje ~etvrte po redu, modernizacije 

srpskog dru{tva. Autor plasti~no opisuje dosada{nje modernizacijske valove, koriste}i 

razne izvore, po~ev{i od historijske gra|e, statisti~kih podataka, pa do 

upotrebe novinskih ~lanaka. Svi dosada{nji modernizacijski napori dali su samo 

ograni~ene rezultate. Najuspje{nije je ipak bilo razdoblje “komunisti~ke” modernizacije 

1946.–1973., nakon kojega je slijedilo razdoblje visokoga ìvotnog standarda 

i blagostanja; autor ga naziva “komunisti~kim dru{tvom blagostanja”, {to 

obja{njava kao rezultantu djelovanja dvaju povoljna faktora: industrijom koja je 

uspje{no izvozila proizvode zapadne tehnologije i dizajna na Istok, te kreditnim 

zaduìvanjem u inozemstvu {to je iskori{teno za podgrijavanje prevelike potro{nje. 

Vjerojatno su tome doprinjele i zarade radnika u inozemstvu, {to autor 

posebno ne spominje jer se tada svuda, pa i u selu, ìvjelo i tro{ilo kao nikada 

dosad. Nakon tih “sedam debelih krava” slijede kataklizmi~ke 90-te godine: raspad 

Jugoslavije i zajedni~kog trì{ta, krvavi ratovi, izolacija i NATO-vo bombardiranje 

Srbije, koja je vra}ena time decenije godina unazad. Osiroma{enje i bijeda 

najvi{e je pogodila urbano stanovni{tvo. Opisi bijede i poniènja opisani su kroz 

vrlo dojmljive slike, primjerice kako umirovljenici u prodavaonici ~uju da je cijena 

kruha preko no}i utrostru~ena, pa nakon toga svi, pa i trgovci, skupljaju novac 

kako bi svatko nabavio komad te namirnice. Ili, slu~aj nezaposlene lije~nice 

koja “pritisnuta neima{tinom, bila je prinu|ena da sa svoje dve }erke ode u javnu 

kuhinju. Ugledav{i neobi~na lica izgladnelog polusveta, dete je zamolilo majku 

da mu objasni gde su to do{li. Majka je, u o~aju i èle}i da sa~uva makar mrvicu 

ponosa, jedino uspela da kaè: 'To je specijalni restoran u kome ne moè jesti 

svako'”. 

No kakvi su izgledi najnovije modernizacije? Autor nije previ{e optimisti~an u pogledu 

raspoloènja gra|ana Srbije i prihva}enosti “puta u Europu”. Svi dru{tveni 

slojevi su nezadovoljni, rasprostranjen je i osje}aj ogor~enosti prema toj Europi 

koja mnogo zahtijeva, a ima malo razumijevanja za njezine posebnosti, a i ina~e 

premalo nudi. Privreda nije u stanju da se uklopi u svjetsko trì{te, pa i to poti~e 

uvjerenje da je bolje biti siroma{an, ali bi to barem bilo u dru{tvu jednakih. Stoga 

autor isti~e potrebu stvaranja rezervne strategije, kako eventualni neuspjeh priklju~enja 

Srbije europskim integracijama, ne bi opet doveo do sloma srpskog 

dru{tva. 


128 

Promene dru{tvene strukture u Srbiji: slu~aj blokirane post-socijalisti~ke transformacije, 

me|u najinteresantnijima je prilozima u knjizi, a autori su mu Mladen Lazi} 

i S. Cveji}. Lazi} problematizira materijalni poloàj i karakteristike socijalne 

pokretljivosti tokom i nakon 90-ih godina, u razdoblju deblokiranja transformacijskih 

procesa. Odre|eno oìvljavanje privrede nakon 2000. godine dovelo je do 

daljnje ekonomske diferencijacije klasa i slojeva. Konsolidirana je ekonomska elita, 

a u ekspanziji je i sitno poduzetni{tvo. Donekle je stabiliziran i poloàj srednjih 

slojeva. Poljoprivrednici i manualni radnici i dalje su najve}i gubitnici u no-


vonastalim i ne{to povoljnijim prilikama. U pogledu socijalne mobilnosti zapaà se 

pove}anje barijere najniìm slojevima u usponu na socijalnoj ljestvici. Ta je barijera 

ve}a u sitnih seljaka i nekvalificiranih radnika nego u grupaciji kvalificiranog 

radni{tva. Srednje klase nisu nai{le na tako pove}ane barijere u uzlaznoj pokretljivosti. 

Uo~en je i daljnji rast zatvorenosti stru~nja~kog sloja, {to govori da je najvi{e 

{kolovanje sve manje dostupno siroma{nijim slojevima. Me|utim, zapaà se 

da je pove}ana otvorenost klase na vrhu dru{tvene ljestvice (krupni poduzetnici, 

menadèri, politi~ari), {to se obja{njava da nakon razdoblja umjerenog protoka i 

nagla{enog samoobnavljanja klase na vrhu, dolazi do naglih promjena i ulaska 

svjeìh snaga na dru{tveni vrh. 

Analiza vrijednosnih orijentacija ukazuje na izrazitu ambivalentnost njihova formiranja 

i koegzistencije proturje~nih vrijednosti. Uz opadanje tradicionalizma i autoritarnosti 

i dalje se osje}a perzistencija i pritisak nacionalisti~kih orijentacija. Liberalna 

i modernisti~ka orijentacija je i dalje zapostavljena. Prisustvo nacionalisti~kih 

stereotipa i manjak liberalne opcije posljedice su reproduciranja onih odnosa i 

snaga koji su djelovali i prije petnaestak godina. Perzistencija nacionalisti~kog i 

tradicionalisti~kog sklopa vrijednosti, naro~ito u niìm klasama, moè blokiraju}e 

djelovati na daljnju transformaciju dru{tva, tim vi{e {to se i unutar vi{ih klasa nalaze 

grupacije koje nemaju liberalni profil mi{ljenja. Spomenuti procesi nekonzistentne 

klasne diferencijacije na materijalnom, grupno-reprodukcijskom i ideolo{kom 

planu vode izraènoj dru{tvenoj fragmentaciji koja ne omogu}uje da 

dru{tvene grupacije uspostave stabilnu i racionalnu vezu izme|u svojih strukturnih 

interesa i vrijednosnih orijentacija. Takvo “rasuto” dru{tvo je pogodan objekt 

za masovnu mobilizaciju za najrazli~itije, pa i retrogradne politi~ke paradigme. 

Snaàn transformacijski i progresisti~ki blok jo{ uvijek je krajnje neizvjestan u dana{njoj 

Srbiji. 

Silvano Bol~i} je autor napisa Post-socijalisti~ka transformacija i nove radne orijentacije: 

Srbija 1990-2003 godine. U ovom se radu pokazuje da je obujam profesionalne 

pokretljivosti u spomenutom razdoblju u Srbiji bio ne{to manji nego u 

drugim tranzicijskim zemljama. Istraìvanje ukazuje na porast spremnosti ljudi na 

prihva}anje novijih i fleksibilnijih oblika rada, umjesto ranije orijentacije na sigurno 

zaposlenje, u pravilu u istom zanimanju i za istog poslodavca (dràvu). Stoga 

autor zaklju~uje da bi intenzivnije radno angaìranje ljudskih potencijala moglo 

ubrzati prevladavanje daljnjeg ekonomskog i socijalnog uru{avanja. 

Sreten Vujovi} je priloìo vrlo zanimljiv rad pod naslovom Akteri urbanih promena 

u Srbiji, u kojem znala~ki pokazuje {to se sve desilo na urbanom planu u godinama 

kolapsa i uru{avanja dru{tvene strukture Srbije. U nedostatku planske urbanizacije 

i ravnomjernijega regionalnog razvoja do{lo je do pove}ane regionalne 

polarizacije: porasle su regionalne razlike u razvijenosti, tako da je raspon izme|u 

najrazvijene sredine i one na dnu bio – 1 naprama 15. Najgore su pro{li 

nekada prosperitetni industrijski gradovi, poglavito oni koji su ovisili o jednoj 

tvornici ili sektoru proizvodnje, kao {to su Kragujevac, Bor, Majdanpek, u kojima 

je zabiljeèn i pad stanovni{tva u odnosu na 1991. Ti gradovi-tvornice postali su 


129


mjesto siroma{tva, nezaposlenosti, socijalnih pobuna i “divljih” {trajkova. Osim 

bespravne stambene izgradnje, kao naslje|a biv{eg sistema, u periodu “divljeg 

kapitalizma” do{lo je do prave eskalacije razli~itih formi bespravne izgradnje 

ku}a, poslovnih prostora, stambenih ~etvrti. Dok su ranije ve}ina bespravnih graditelja 

bili radnici niìh kvalifikacija, u novijem razdoblju njima su se pridruìli 

ratne izbjeglice, privatni poduzetnici, ratni profiteri, kao i pojedini pripadnici lokalnih 

i centralnih elita. Razvila se ìlava, neformalna siva ekonomija u oblasti 

gra|evinarstva i urbanizma., koja je unijela mnogo stihije i malverzacija u toj 

oblasti. Beograd je vi{e od ostalih doìvio promjene u svojoj unutra{njoj strukturi 

i u odnosu prema drugim sredinama. Podignute su nove elitne rezidencijalne 

~etvrti, relativno homogena nova stambena naselja, ali su niknula i bespravno izgra|ena 

naselja i mnoge “sklepane” siroma{ne ~etvrti {to je dovelo do ve}e diferencijacije 

u prostoru, uz porast segregacije me|u pojedinim skupinama stanovni{tva. 


130 

Da bi se shvatio preobraàj gradova u postsocijalisti~koj epohi, autor skicira neke 

aktualne trendove zajedni~ke svim zemljama u tranziciji: tercijarizacija, privatizacija, 

komercijalizacija, rezidencijalna mobilnost, dualizacija i socijalna segregacija. 

Socijalisti~ki sistem nije uspio da stvori ono {to se zove postindustrijski 

ili informacijski grad. Suvremene postindustrijske metropole karakterizira deindustrijalizacija, 

promjene u strukturi proizvodnje, trì{tu radne snage i profesionalnoj 

strukturi, naro~ito u smjeru opadanja radne snage u sekundarnom sektoru 

te ubrzanog rasta u tercijarnom i kvartarnom sektoru. Vidljive su i promjene 

u na~inu upravljanja gradovima: prelazi se od tradicionalnoga k poduzetni~kom 

tipu upravljanja, koje implicira javno-privatno partnerstvo, ve}u ulogu trì{ta, preuzimanje 

dijela rizika od strane gradskih vlasti u odnosu na privatne investicije. 

Dràva se potiskuje kao glavni akter planiranja urbanog razvoja, a sve ve}i utjecaj 

imaju poduzetnici i drugih akteri komercijalizacije gradova. Vujovi} akceptira 

Bassandovu definiciju urbanih aktera, kao individuu ili grupu, koji zauzimaju 

odre|eni poloàj u dru{tvu, pa otuda raspolaù resursima dru{tva; oni brane 

odre|ene interese i vrijednosti, oblikuju vlastiti identitet u interakciji s drugima, 

nude}i projekte o razvoju grada i svakodnevnog ìvota. Svaki tip dru{tva sadrì 

sistem hijerarhiziranih aktera, a svakom sistemu odgovara odre|ena struktura 

mo}i. Autor razlikuje ~etiri tipa aktera, a to su: stru~njaci za prostorno planiranje; 

ekonomski akteri, kao poduze}a, banke, vlasnici gradskog zemlji{ta; politi~ki akteri 

i lideri te njihove stranke; te stanovnici koji su korisnici gradskog prostora. I 

me|u stru~njacima se zapaàju odre|ene podjele i razlike. Ve}ina ih smatra da je 

efikasnost planiranja ve}a unutar trì{ta i demokratskih institucija nego u sistemu 

komandnog planiranja. Stru~njaci preferiraju javno vlasni{tvo nad gradskim zemlji{tem, 

smatraju}i da se dobrim planiranjem mogu uskladiti ciljevi ekonomske 

efikasnosti te sprije~iti zloupotrebe i ekstremna polarizacija u prostoru. 

Politi~ari i partitokracija ìlava su pojava svugdje, a sna`no su prisutni i u sferi urbane 

politike. Svoj utjecaj oni ostvaruju kroz strukture vlasti na lokalnoj i centralnoj 

razini. Sve je zna~ajnija i uloga gradona~elnika, pa sve politi~ke stranke nastoje 

osvojiti tu funkciju za svoje ljude. Privrednici i strani investitori su sve va`niji


akteri u oblasti urbanizma. Njihovi su interesi najvidljiviji u izgradnji hotela, supermarketa, 

poslovnih kompleksa. Doma}e su kompanije preslabe za takmi~enje 

s inozemnima, a strane investicije donose nova znanja, tehnologiju i kanale prodaje. 

Strane kompanije i banke traè jasnu regulativu i pobolj{anje infrastrukture 

te kvalitetnu telekomunikacijsku mreù. 

Kako pak gra|ani koriste svoje “pravo na grad”? Oni su svjesni da o njihovim 

problemima i interesima odlu~uju politi~ari i partijski funkcionari, interesne grupe, 

razni lobiji, te da se vlast udaljila od ve}ine gra|ana. Ipak i oni sudjeluju u 

proizvodnji prostora, kada pribjegavaju samopomo}i, grade}i bespravne objekte, 

i barem na taj na~in postaju “urbani akteri”. U zaklju~nom dijelu Vujovi} se doti~e 

nekih problema metropolizacije, globalizacije i glokalizacije koje nastaju u interakciji 

gra|ana kao stanovnika svojega grada te metropole i gra|ana koji je istovremeno 

pripadnik globalnog svijeta. 

Srpsko selo i selja{tvo na prelazu vekova: izme|u strategija preìvljavanja i modernizacije 

naslov je priloga M. Mitrovi}a. U prilogu se razmatra sudbina srpskog 

sela u pro{lom stolje}u, pri ~emu autor najvi{e prostora posve}uje razli~itim inovacijskim 

valovima, koji su zapljuskivali selo u duèm vremenskom razdoblju. 

Naime, kroz te inovacijske cikluse zorno se moè pratiti {irina promjena u selu. 

Posebno su istaknute promjene u na~inu rada, stanovanja, ishrane, komunikacija, 

koje su, po autoru, u srpskom selu imale epohalan karakter. Kori{tenjem anketnih 

podataka novijeg istraìvanja, autor dolazi do komparativnog uvida u razlike 

izme|u grada i sela u uvjetima dru{tvene krize, pauperizacije i borbe za preìvljavanje. 

I u tim okolnostima poljoprivreda je bila amortizer dru{tvene krize, jer je 

ve}ina onih koji su neformalno privre|ivali (razne vrste sive ekonomije) to ostvarivali 

u toj privrednoj grani. To je, naravno, “tanjilo” i iscrpljivalo fondove poljoprivrednih 

doma}instava, pa je tako 75% ispitanika iz sela (anketa je provedena 

2003.) odgovorilo da njihovo doma}instvo u posljednjih godinu dana nije imalo 

ulaganja u obrazovanje, potro{nju ili kupovine u vrijednosti preko 1000 eura. Autorova 

je refleksija kako selo, zbog svojega relativnog zaostajanja za gradom, 

lak{e podnosi zaostajanje i bezbolnije preìvljava krize i padove, ali se zato u uvjetima 

ponovnog podizanja sporije i teè pokre}e, i oteàno dostiè raniju razinu. 

U nastavku se predlaè {iri repertoar mjera koje bi, uz pomo} ve}ega agrarnog 

budèta i njegova racionalnijeg kori{tenja, trebale pospje{iti napredak poljoprivrede 

i njeno lak{e uklapanje u liberalizirano doma}e i svjetsko trì{te i europske 

integracije. Autor pledira za odgovaraju}u sistemsku dràvnu potporu koja bi bila 

cjelovitija i trajnija, kako bi poljoprivreda postala strate{ki oslonac nacionalnoj 

ekonomiji. 

Poseban blok u Zborniku posve}en je problematici porodi~nog ìvota, stambenoj 

situaciji porodi~nih doma}instava i posljedicama produènog boravka potomaka 

unutar roditeljskog doma}instva te vra}anje na starije forme pro{irene i vi{egeneracijske 

porodice, ja~anju patrijarhalnog obrasca autoriteta uslijed patrilinearnosti 

i patrilokanosti, {to sve govori o retradicionalizaciji porodi~nog ìvota. Prilog 

An|elke Mili} Transformacija porodice i doma}instva – zastoj i strategija preìv- 


131


ljavanja najbolje prikazuje svu dramati~nost zbivanja u porodi~noj atmosferi. Po 

njezinim nalazima, ve}ina porodica – pod udarom sna`noga dru{tvenog i porodi~nog 

osiroma{enja te egzistencijalne ugroènosti – usmjerila se prema strategijama 

dnevnog preìvljavanja i vratila nekim prethodno odba~enim, tradicijskim 

oblicima porodi~nog ìvota. U porastu su porodice u kojima obitavaju stari ljudi, 

sama~ka doma}instva, a propu{ta se ili odga|a ulazak u brak mladih, dolazi do 

znatnog uzmicanja i smanjenja va`nosti nuklearne porodice koja je izvori{te biolo{ke 

reprodukcije ali i centralna modernizacijska kategorija dru{tva. Mladi ostaju 

privezani za roditeljsku porodicu, odlaù}i osamostaljivanje i formiranje vlastite 

porodice. Privatisti~ka orijentacija i familisti~ka ideologija samo dopunjavaju proces 

sveukupne privatizacije u dru{tvenom ìvotu. Me|utim, autorica primje}uje 

da ove krajnje nepovoljne prilike ra|aju otpor i pojavu kriti~nijeg stava prema 

porodici, stavu koji ne njeguje poslu{nost prema kolektivitetu i instituciji, nego se 

traga i za novim na~inima intimnog zadovoljavnja i osobne satisfakcije. Usprkos 

velikom nezadovoljstvu, li{avanjima i frustracijama sada{njih generacija, time se, 

po autorici, otvaraju novi putovi za deblokiranje modernizacijskih tokova u porodi~noj 

sferi. 

Iz dosada prikazanih radova, a izostavljaju}i mnoge druge vrijedne priloge, vode}i 

ra~una o naprijed iznesenom kriteriju izbora radova za prikazivanje, vidljivo 

je da Zbornik “pokriva” prakti~ki sve teme od vitalnog ìvotnog interesa gra|ana 

Srbije, a koje su iz sociolo{kog rakursa znanstveno vrlo sofisticirano obra|ene. 

Lako je sloìti se s mi{ljenjem recenzenta, istaknutom na ovitku knjige, da po teorijskom 

pristupu, na~inu prikupljanja i obrade gra|e kao i tuma~enju podataka, 

srpska sociologija nimalo ne zaostaje za europskim dostignu}ima. Problem je 

ho}e li i kako odgovorne i nadle`ne institucije izvu}i potrebne pouke iz studije i 

pretvoriti ih u svoje programe i strategije prevladavanja kriznog stanja. Bilo bi 

vrlo korisno kada bi i druge zemlje, zahva}ene turbulentnim procesima tranzicije 

i globalizacije, pa i kad nisu u tako dramati~noj situaciji u kakvoj je srpsko 

dru{tvo, mogle upregnuti svoje znanstvene i sociologijske kapacitete i realizirati 

takvu znanstvenu elaboraciju i dru{tvenu dijagnozu, kakvu smo na{li u ovom 

Zborniku. 

Milan @upan~i} 

Institut za dru{tvena istraìvanja, Zagreb, Hrvatska 


132


Vlasta Ili{in (ur.) 

Mladi Hrvatske i europska integracija 

Zagreb, Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, 2005., 353 str. 

Knjiga Mladi Hrvatske i europska integracija novo je u nizu izdanja kojima se nastavlja 

tradicija u prou~avanja mladih u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, 

{to je i sama urednica napomenula u predgovoru ove knjige. Sama ~injenica 

da se Institut ve} desetlje}ima bavi provo|enjem empirijskih istraìvanja stavova i 

vrijednosti mladih u hrvatskom dru{tvu, da prepoznaje va`nost ovakvog tipa 

istraìvanja, tj. da se profilirao kao referentno mjesto kada govorimo (i èlimo 

~uti) o mladima, trebala bi biti dovoljan razlog da se njegova izdanja ~itaju. Dodatan 

razlog u slu~aju ove knjige, javlja se zbog va`nosti i aktualnosti njezine teme. 

Naime, ovom se prilikom istraìva~ki tim unutar Instituta odlu~io pozabaviti 

odnosom mladih spram Europske unije te integracije Hrvatske u istu. Ova je tematika 

vi{estruko bitna, no klju~an je argument, {to navode i sami autori, da su 

mladi upravo ti o kojima ovisi dosljedna i potpuna integracija u Europsku uniju. 

Knjiga objavljena krajem 2005. godine, ~ija se pak analiza zasniva na podacima 

prikupljenim po~etkom 2004. godine, izuzetno je aktualna u Hrvatskoj koju jo{ 

~ekaju iscrpni pristupni pregovori prije ulaska u EU. 

Navedeni podaci prikupljeni su unutar znanstvenoistraìva~kog projekta Mladi i 

europski integracijski procesi ~ija je provedba zapo~ela krajem 2002. godine (voditeljica 

Vlasta Ili{in). Specifi~nost je ovog istraìvanja, u usporedbi s ve}inom 

istraìvanja mladih, {to se ispitivao i kontrolni uzorak starijih. Ovakav istraìva~ki 

pristup omogu}io je autorima da, osim komparaciji stavova mladih Hrvata i Europljana, 

pristupe i analizi potencijalnih me|ugeneracijskih razlika hrvatskih ispitanika. 

Komparativna analiza u~injena je na jo{ jednoj razini: vremenskoj. Tako je 

na temelju rezultata istraìvanja Vrijednosni sustav mladih i dru{tvene promjene u 

Hrvatskoj provedenoga 1999. godine, u~injena i komparacija generacija mladih iz 

1999. i 2004. godine. Ovi aspekti analize ~ine tu knjigu, ina~e prvu od planirane 

dvije znanstvene monografije koje }e nuditi cjelovitu interpretaciju podataka, jo{ 

iscrpnijom i znanstveno bolje utemeljenom. 

Knjiga je zapravo zbornik radova. Me|utim, ono {to vrlo brzo postaje razvidno 

jest srodnost tekstova u znanstvenom stilu i naraciji. Navedeni znanstveni stil i 

naracija ~ine knjigu prijem~ljivom: jezgrovitost i jednostavnost (ne i banalizacija) 

prikazivanja statisti~kih podataka i zaklju~aka koji se iz njih izvode, sljede}a su 

kvaliteta ove knjige (usudila bih se primijetiti, karatkeristika koja odlikuje i ostale 

autorske i uredni~ke uratke Vlaste Ili{in). Upravo ~itkost ovog izdanja ~ini ga 




133


primjerenim i {iroj, ne samo znanstvenoj publici, ~ak i onoj koja nije upoznata s 

logikom i metodama empirijskih istraìvanja. Ne zaboravljaju}i pritom na iscrpnost 

analize i svjeè teze koje knjiga postavlja, dolazimo do zaklju~ka da ovo 

izdanje zadovoljava sve kriterije obveznog {tiva za politi~ke aktere i dràvne 

slu`benike. Upravo bi se oni u osmi{ljavanju strategija educiranja i informiranja, 

dakle pripremanja gra|ana za ulazak u Europsku uniju, trebali posluìti ovom 

knjigom. 

Zami{ljena kao istraìva~ka studija, knjiga je podjeljena na 7 autorskih tekstova 

koji se bave razli~itim aspektima glavne teme. Integralni dio knjige tako|er su i 

Saètak, Summary te Prilog. Osobama koje su zainteresirane za rezultate cjelokupnog 

istraìvanja, Prilog koji sadrì upitnik te distribuciju postotaka odgovora 

ispitanika (pri ~emu su dati postotci odgovora i mladih i starijih ispitanika) zasigurno 

}e mnogo pomo}i. 


134 

U uvodnom tekstu Mladi, Hrvatska i Europa: uvod u istraìvanje, urednica Vlasta 

Ili{in daje nam pregled odnosa Hrvatske i Europske unije od po~etka devedesetih 

naovamo, potom razvoj teorija o europskom ujedinjenju, teorijskih i empirijskih 

nalaza o mladima te na kraju obrazlaè metodologiju istraìvanja na 

kojem se knjiga i temelji. Ve} u ovom tekstu nailazimo na zanimljive uvide: autorica 

spominje, referiraju}i se pritom na iskustva anketara koji su radili na projektu, 

zabrinjavaju}u tendenciju koja poga|a sve znanstvenike i empirijske istra- 

ìva~e u Hrvatskoj. Naime postaje sve teè kvalitetno provesti ovakav tip istraìvanja: 

u poplavi anketa i ispitivanja javnog mnijenja kako od strane marketin{kih 

agencija tako i od razli~itih politi~kih institucija, gra|ani postaju sve nevoljniji 

odvojiti svoje vrijeme za ispunjavanje upitnika. Osim toga, a ujedno i 

mnogo bitnije, gra|ani su mi{ljenja kako znanstvena istraìvanja i onako nisu 

relevantna za njihove ìvote jer, ona ostaju mrtva slova na papiru. Donositelji 

zakona i odredaba koje direktno utje~u na njihovu svakodnevicu ne obaziru se 

na potrebe i interese gra|ana – ovaj je stav jo{ jedan indikator rezignacije hrvatskih 

gra|ana politikom i politi~arima. Na razini samog uzorka mogu se, pak, 

i{~itati neke zanimljive tendencije. Prva od njih je ta {to mlade generacije postaju 

sve obrazovanije, tj. u prosjeku prema{uju obrazovanje svojih o~eva, a posebice 

svojih djedova. Ova se pozitivna tendencija o~itava u oba aspekta, iupove}anju 

broja visokoobrazovanih, kao i u smanjivanju broja mladih koji ostaju 

bez kvalifikacija. Ipak, na to sjenu baca podatak kako je obrazovanje dostupnije 

mladima iz urbanih sredina, te da postoji tendencija reprodukcije socijalnog statusa 

o~eva od strane mladih. Zanimljivo je i da povezanost bra~nog statusa ispitanika 

s dobi i spolom istovremeno potvr|uje i stabilnost, ali i promjene tradicije. 

Autorica zaklju~uje kako je i ova analiza strukture uzorka potvrdila tendencije 

otkrivene i u ostalim istraìvanjima mladih. 

U sljede}em tekstu, Politi~ka aksiologija Europske unije: ciljevi i vrijednosti europske 

integracije, Damir Grubi{a osvr}e se na genezu i etape razvoja Europske 

unije, kao i evolucijski put koju su pro{le teorije o istoj. Tako autor napominje 

kako je proces europske integracije kao predmet znanstvenog istraìvanja pro-


{ao razvoj od irenologije, preko teorija me|unarodnih odnosa i ekonomije, do 

komparativne politike. Sama integracija zapo~ela je izgradnjom odozdo, sustavom 

kooperacije tzv. spillover procesom kojemu je primaran cilj bio osiguranje 

mira u poslijeratnoj Europi. Paralelno s ovim procesom odvija se i kodifikacija 

osnovnih politi~kih vrijednosti no, kao {to autor i sam napominje, evolucijom 

europske integracije dolazi do njihova mijenjanja. Tako se ve} ugovorom o 

osnivanju EEZ prvotni cilj napu{ta, a novim ciljem postaje ostvarivanje ekonomskog 

i socijalnog napretka dràva-~lanica, a daljnjim razvojem europsko se zajedni{tvo 

{iri i na politi~ku i pravnu sferu. Ovakav razvoj kona~no dovodi i do 

dono{enja Europskog ustava koji decidirano utvr|uje ciljeve i vrijednosti Europske 

unije. No, zaklju~uje autor, usvajanje Ustava aktualizira problem kojega naziva 

“obrazovni deficit” – sami europski gra|ani imaju nedovoljno znanje, ali i 

nepotpunu informiranost o procesu integracije, o institucijama i akterima te vrijednostima 

zajednice u kojoj ìve (tako skoro dvije tre}ine gra|ana uop}e nije 

upoznato sa sadràjem Ustava). 

Tre}i tekst, Politi~ke vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i promjene, 

autorice Vlaste Ili{in, bavi se analizom politi~kih vrijednosti i participacije 

mladih, kao i promjenama u njihovoj percepciji dru{tvenih problema. Kao {to autorica 

i sama nagla{ava u uvodnom dijelu svoga teksta, ovakav tip analize potreban 

je kako bi se objasnile promjene u suvremenim demokracijama, te kako bi se 

one mogle prognozirati. U slu~aju Hrvatske, usporedba sa starijim ispitanicima 

ukazuje na nekoliko tendencija: generacijske razlike postoje, no nisu znatnije izraèna 

te se u ve}ini slu~ajeva mogu objasniti teorijom ìvotnih ciklusa. Autorica 

zaklju~uje kako je upravo ova odsutnost dubljih me|ugeneracijskih razlika indikator 

hrvatskog ulaska u fazu demokratske konsolidacije. Razlike postoje i u 

manjem prihva}anju tradicionalnih vrijednosti od strane mladih (pri ~emu su mladi 

Hrvatske ipak konzervativniji od svojih europskih vr{njaka) te u niòj socijalnoj 

participaciji. Longitudinalno pra}enje stavova mladih ukazuje na porast prihva}anja 

gotovo svih ustavnih na~ela tj. kako “politi~ka kultura mladih u nizu 

aspekata svjedo~i o pribliàvanju potrebnim demokratskim standardima” (str. 

135). 

Dunja Poto~nik, u ~etvrtom tekstu naslovljenom Ljudska prava kao ulaznica u 

demokratsku Europu, analizira kako mladi vrednuju ljudska prava i percipiraju 

njihovu za{titu u Hrvatskoj. Nakon kratkog uvoda o razvoju koncepta ljudskih 

prava (i njegove primjenljivosti), autorica nas uvodi u hrvatski kontekst. Mladi 

Hrvatske u najve}em broju prihva}aju prava na obrazovanje, osobnu sigurnost, 

privatnost, socijalnu za{titu starih i ugroènih, jednakost pred zakonom, prava 

èna te pravo na vlasni{tvo. Jedino pravo koje, po niskoj prihva}enosti, odudara 

od ostalih prava jest pravo na azil – podatak koji zasigurno nije ohrabruju}i za 

razvoj hrvatskog dru{tva. [to se pak ti~e percepcije po{tivanja i doprinosa za{titi 

ljudskih prava, zaklju~ak koji se name}e jest da su mladi kriti~niji od starijih ispitanika 

(iako je porastao broj mladih koji smatraju da se u Hrvatskoj ljudska prava 

po{tuju), a indikativno je spomenuti kako mladi oporbi i pravosu|u pripisuju najmanje 

doprinosa u ostvarivanju ovih prava. Analiza zavr{ava autori~inom opa- 


135


skom kako se, iako mladi u visokom stupnju prihva}aju na~ela ljudskih prava, 

pojavljuju nesuglasja kada sami moraju procijeniti njihovu prakti~nu primjenu. 

U tekstu Furia Radina Nacionalna vezanost i odnos prema Europi analizira se fenomen 

nacionalne vezanosti mladih te ukazuje na promjene do kojih je do{lo 

unutar ovoga fenomena. Specifi~nost je ovoga teksta {to za komparaciju odnosa 

mladih prema vlastitoj naciji, autor koristi i rezultate istraìvanja iz 1986. godine, 

~ime analiza dobiva dvadesetogodi{nji raspon. Uzev{i u obzir recentnu hrvatsku 

povijest kao i ~injenicu, koju navodi autor, da je pitanje nacionalne vezanosti i 

njezina kompatibilnost s idejom ujedinjene Europe sukus procesa pristupanja 

Uniji, upravo ova analiza dobiva na va`nosti. Pozitivan je podatak da su kod mladih 

najvi{e zastupljeni stavovi umjerene nacionalne identifikacije, zatim stavovi 

otvorenosti prema svijetu, a etnocentri~ni su stavovi tek na dnu liste. Ipak, ono 

{to ostavlja prostora za oprez jest da istovremeno s porastom zastupljenosti umjerenih 

nacionalnih stavova dolazi i do porasta onih ekstremnih. A upravo su ti, etnocentri~niji 

ispitanici skloniji imati negativnu percepciju Europske unije, te ~e{}e 

od ostalih odbijaju pristupanje Hrvatske ovoj asocijaciji. 

Vlasta Ili{in i Ivona Mende{, u tekstu Mladi i Europska unija: percepcija posljedica 

integracije, analiziraju o~ekivanja od procesa integracije Hrvatske s europskom 

unijom te percepciju potencijalnih gubitnika, tj. dobitnika ovog procesa. 

Podatke prezentirane u ovome tekstu same autorice uzimaju s odmakom: prvenstveno 

je rije~ o dojmovima koji su znatno fluidniji od ~vrsto izgra|enih stavova. 

No bez obzira, oni su po mnogo ~emu zanimljivi. Tako autorice napominju kako 

je ve}ina mladih i starijih ispitanika imala neutralan stav o Europskoj uniji te, iako 

je skoro 90% ispitanika podràvalo ulazak Hrvatske u nju, me|u njima je najve}i 

broj euroskeptika. Tako|er, iako i mladi i stariji ispitanici o~ekuju vi{e prednosti 

nakon integracije, indikativno je da mladi smatraju kako }e dobitnici tog procesa 

biti upravo one dru{tvene skupine koje se istovremeno smatraju i dobitnicama 

hrvatske tranzicije. Jedina se (ohrabruju}a) razlika pritom javlja kada mladi govore 

o sebi: iako trpe od osje}aja marginaliziranosti u hrvatskom dru{tvu, sami sebe 

svrstavaju u dobitnike europske integracije. 


136 

U posljednjem tekstu Znanje i informiranost o Europskoj uniji, Ivona Mende{ 

analizira kakvo je znanje i informiranost mladih o europskoj integraciji i njezinim 

institucijama. Stoga ovaj tekst moèmo doìvjeti kao analizu “obrazovnog deficita” 

o Europskoj uniji, kako ga je definirao Damir Grubi{a. Autorica navodi kako 

mladi Hrvatske zaostaju za starijim ispitanicima, ali i ispitanicima iz biv{ih zemalja-kandidatkinja 

za ulazak u EU, kada je rije~ o op}enitom informiranju i informiranosti. 

Tako|er, mladi su puno manje zainteresirani za politi~ke negoli za 

dru{tvene i kulturne teme. Istovremeno, {to se pak pojavljuje kao iznena|uju}i 

nalaz, vi{e od polovine mladih smatra da su dobro informirani o Europskoj uniji, 

a 44% njih smatra i da su dobro informirani o procesu hrvatskog pribliàvanja u 

istu. Ispitivanje objektivnog znanja pokazalo je, me|utim, svu nekriti~nosti ispitanika. 

Zato autorica zaklju~uje kako je nu`no “provesti sna`nu i sveobuhvatnu javnu 

kampanju usmjerenu upravo na pove}anje i informiranosti i znanja gra|ana o 

Europskoj uniji” (str. 282).


Na kraju bih zaklju~ila: ovo originalno i aktualno znanstveno djelo treba i moè 

ra~unati na {irok krug ~itatelja. Pored svih, ve} navedenih razloga, spomenula bih 

ovdje jo{ jedan – a kojeg navodi i recenzent Vjeran Katunari} – “zbog toga {to se 

radi o istinski znanstvenom djelu u njemu }e svoj oslonac na}i i euroskeptici i 

eurooptimisti”. 

Marjeta [inko 

Zagreb, Hrvatska 

Grace Davie 

Religija u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja 

Zagreb, Golden marketing; Tehni~ka knjiga, 2005., 286. str. 

Ova izuzetno zanimljiva, teorijski i empirijski fundirana studija o religiji u Europi, 

poznate britanske sociloginje religije Grace Davie, zna~ajan je doprinos razumijevanju 

religijske situacije u europskom kontekstu, ali i {ire. Knjiga sadrì popis slika 

i tablica, te uvod, 10 poglavlja, bilje{ke, popis literature i indeks. 

U uvodu autorica obrazlaè osnovnu namjeru knjige – opisati, objasniti i razumjeti 

prirodu religioznosti u Europi krajem dvadesetoga i po~etkom dvadeset i 

prvog stolje}a u kontekstu globalnih zbivanja. Teorijsko-analiti~ki pristup je prije 

svega sociolo{ki, dakle razmatra se odnos religije i {ireg dru{tva, i to dru{tva kojega, 

nagla{ava autorica, karakterizira izrazita promjenljivost. Empirijsko polazi{te 

za analizu su razli~iti sociolo{ki izvori, kvalitativni i kvantitativni (ponajvi{e longitudinalni 

podaci Europskih istraìvanja vrednota – EVS). Me|utim, autorica velik 

zna~aj pridaje i povijesnoj dimenziji bez koje ne bi bilo mogu}e razumjeti europsku 

religijsku situaciju kao cjelinu. Teorijski se u tom smislu ona oslanja na Davida 

Martina i osobito na Daniele Hervieu-Leger i njezin koncept religije kao lanca 

sje}anja, drugim rije~ima, tradicije. Autorica se, nadalje, u svojim analizama oslanja 

na rezultate svojega dugogodi{njeg rada na prou~avanju religije u suvremenoj 

Engleskoj te konceptu “vjerovanja bez pripadanja” koji je razvila i koji se, po njezinu 

mi{ljenju, {iri na Europu. 

U prvom poglavlju daje se empirijski pregled i profil religije u zapadnoj Europi, 

temeljem analize podataka iz Europskog istraìvanja vrednota. Kompariraju}i po- 




137


datke za “katoli~ke zemlje” – Belgiju, Francusku, Irsku, Italiju, Portugal, [panjolsku, 

zatim “mije{ane zemlje” – Veliku Britaniju, Nizozemsku, Sjevernu Irsku, Zapadnu 

Njema~ku, te “luteranske zemlje” – Dansku, Finsku, Island, Norve{ku i 

[vedsku, autorica opisuje trendove koji su zajedni~ki kontinentu u cjelini. To je 

balansiranje izme|u jedinstva i razli~itosti kako u vremenu tako i u prostoru – izme|u 

zajedni~koga religijskog naslije|a na osnovi kr{}anskih vrijednosti, zajedni~koga 

uo~enog trenda necrkvenosti, ali i razlikama u religioznosti izme|u religioznijih 

katoli~kih zemalja i manje religioznih protestantskih zemalja s europskog 

sjevera. Pritom se izdvajaju zemlje u kojima je znatan dio stanovni{tva bez 

religijske pripadnosti. Autorica, me|utim, ukazuje i na nedostatke podataka EVS-a 

iz kojih se ne moè utvrditi zbog ~ega postoje tako zna~ajne razlike me|u pojedinim 

europskim zemljama. Obja{njenje se traì u odnosima izme|u crkve i dràve, 

te u napetosti i partnerstvu izme|u religije i potrage za nacionalnim integritetom i 

identitetom. Klju~ne to~ke za razumijevanje problema jesu i raskol kr{}anstva u 

11. stolje}u na katoli~anstvo i pravoslavlje, a zatim i reformacija. Autoricu to dovodi 

do zaklju~ka da se ne moè govoriti o europskoj religiji, ve} o religijama Europe. 

Na kraju ona obrazlaè povezanost ekumenizma i traènja zajedni~koga europskog 

identiteta. 

U drugom poglavlju autorica se bavi teorijskim pitanjima koja proizlaze iz navedenih 

empirijskih nalaza, i tu se oslanja na tri recentna teorijska koncepta koji se, 

svaki na svoj na~in, nastavljaju na prija{nje rasprave o sekularizaciji D. Martina, B. 

Wilsona, K. Dobbelearea, P. Bergera, T. Parsonsa itd. To su razmatranja o sekularizaciji 

S. Brucea, J. Casanove i D. Hervieu-Leger od kojih svaki, iz promjenljive 

prirode europske religije, izvodi razli~ite zaklju~ke. Specifi~nost vjerskog ìvota 

Europe jest niska razina aktivne religioznosti, {to autoricu navodi na zaklju~ak da 

“Europa vjeruje, no ne pripada”, te da }e religija u Europi na razme|u tisu}lje}a 

poprimiti oblik sje}anja. 

Tema tre}eg poglavlja su odnosi crkve i dràve: problemi financiranja, unutarnjih 

promjena u crkvama, problemi sve}enstva (uklju~ivanja èna u sve}enstvo), dugoro~nih 

posljedica razlika izme|u vjerovanja u èna i mu{karaca te uloge èna u 

odràvanju religijskog sje}anja, a potom i pitanja poloàja crkve u civilnom 

dru{tvu. 


138 

U ~etvrtom poglavlju autorica se, za razliku od prethodnoga, ne usredoto~uje na 

institucije, ve} na ljude. Tu se raspravljaju zna~aj i uloga crkve u obredima prijelaza, 

dakle njihova tradicionalna zada}a, te promjene koje su se u tom smislu dogodile 

u demografski izmijenjenoj Europi. Na primjeru pona{anja crkve prilikom 

smrti predsjednika Mitteranda i princeze Diane, nagla{ava se uloga crkve u ozna~avanju 

kraja ìvota. 

Peto, {esto i sedmo poglavlje bavi se institucionalnim mehanizmima izvan samih 

institucionalnih crkava, koji su postali va`ni nositelji vjerskog sje}anja u europskom 

kontekstu: obrazovanjem, ulogom religije u medijima, pluralizmom, pravnim definiranjem 

religije i raznim na~inima na koje “vjerski” slu~ajevi dolaze na sudove.


Tema osmoga poglavlja su novi oblici religioznosti u suvremenoj Europi. No najzna~ajnijom 

autorica drì osvije{tenost o religijskim inovacijama koje dolaze kako 

u konzervativnom tako i u radikalnim oblicima. Tu se posluìla primjerom Opusa 

Dei (izvorno {panjolskoga) i eklezijalnog pokreta Communione e Liberazione (talijanskoga). 

Nastavljaju}i se na ove rasprave, u devetom poglavlju razmatra se sve ve}a popularnost 

svetih mjesta i hodo~a{}a, {to dovodi do odnosa turizma i hodo~a{}a, te 

va`nosti estetike (arhitekture, umjetnosti i glazbe) kao nositelja svetoga – “europske 

katedrale kao muzeji”. Ovo poglavlje tematizira i liturgijske promjene, kao i 

zna~aj vjerskih svetkovina koje mogu privu}i zna~ajan dio mladih, unato~ vrlo niskoj 

razini religijske prakse u toj dobnoj skupini. 

U posljednjem, desetom poglavlju, autorica nudi svoj teorijski koncept za obja{njenje 

i razumijevanje religije u Europi kroz koncept sje}anja i njegovih varijacija: 

namjesni~ko sje}anje kojim manjina odràva tradiciju u ime ve}ine, zavisno 

sje}anje, posredovano sje}anje, alternativna sje}anja, simboli~ka sje}anja, ugasla 

sje}anja, prekinuta i/ili ponovo otkrivena sje}anja, konfliktna sje}anja i, na kraju, 

sje}anje koje mutira – nastavak rekonstrukcije europske religije na prelasku stolje}a. 

Nude}i intrigantne i heuristi~ki plodne nalaze i pojmove pogodne za komparativne 

analize, knjiga predstavlja zna~ajan doprinos sociologiji religije uop}e. Posebno 

je zanimljiva za rasprave s obzirom na religijsku situaciju u Hrvatskoj u kontekstu 

njezina uklju~ivanja u Europsku uniju. Sva tematizirana pitanja izuzetno su 

poticajna za komparativno promi{ljanje poloàja i uloge religije i Crkve u hrvatskom 

dru{tvu – od ideje o zajedni~kim kr{}anskim korijenima Europe, podjele na 

katoli~ke, mije{ane i protestantske zemlje, vjerovanja bez pripadanja, necrkvene 

Europe, povijesne povezanosti religije s formiranjem nacionalnih identiteta, poloàja 

religije u obrazovnom sustavu, njezine uloge u medijima, susreta/konfrontacije 

s pluralizmom i pojave alternativnih oblika religioznosti, do va`nosti odnosa 

dràve i crkve. Ova vrijedna knjiga moè biti izrazito zanimljiva znanstvenoj i 

stru~noj javnosti te posebno svim stru~njacima koji se bave religijom, a ne samo 

sociolozima. 

Dinka Marinovi} Jerolimov 



139


Okrugli stol i promocija knjige Grace Davie 

“Religija u suvremenoj Europi: mutacija 

sje}anja” 

Zagreb, Novinarski dom, 21. rujna 2006. 

Okrugli stol i promocija knjige britanske sociologinje religije Grace Davie Religija 

u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja, odràni su u ~etvrtak, 21. rujna 2006. godine 

u Novinarskom domu u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog sociolo{kog 

dru{tva i Golden marketinga – Tehni~ka knjiga. Zami{ljen kao kombinacija osvrta 

na teorijski i metodolo{ki doprinos knjige o sociologiji religije u suvremenoj Europi 

i svijetu, kao i refleksije u odnosu na mogu}nosti aplikacije pojedinih koncepata 

religijskoj zbilji u Hrvatskoj, ovaj doga|aj nije, naàlost, nai{ao na ve}i odaziv 

me|u ~lanovima HSD-a. Me|utim, raduje nas da su se skupu odazvali predstavnici 

manjih vjerskih zajednica u Hrvatskoj te da je, prisustvovanjem novinara, 

ipak izazvao primjerenu medijsku pozornost. Urednica biblioteke Mirjana Pai} Jurini} 

na samom je po~etku, u ime izdava~a izrazila zadovoljstvo i zahvale povodom 

izlaska knjige iz tiska te odràvanja ovoga skupa. Nakon toga svoja su izlaganja 

odràli Dinka Marinovi} Jerolimov, Ankica Marinovi} Bobinac, Milan Mesi} 

i Sini{a Zrin{~ak. 

Dinka Marinovi} Jerolimov je na po~etku svoga izlaganja naglasila kako G. Davie 

kroz sociolo{ki, analiti~ko-teorijski pristup, empirijsko utemeljenje u kvantitativnim 

(longitudinalni podaci EVS) i kvalitativnim istraìvanjima (nagla{ava povijesnu 

dimenziju) te dugogodi{nji rad na istraìvanju religije u Engleskoj uz kori{tenje 

koncepta “vjerovanja bez pripadanja”, nastoji prikazati prirodu religioznosti 

u suvremenoj Europi. Kroz sve to autorica daje pregled i profil religije u zapadnoj 

Europi te opisuje trendove koji se mogu opisati kao balansiranje izme|u 

jedinstva (npr. naslije|e kr{}anskih vrijednosti, trend ne-crkvenosti) i razli~itosti u 

vremenu i prostoru (npr. ve}a religioznost katoli~kih naspram protestantskih zemalja, 

uz zemlje sa znatnom populacijom onih bez religijske pripadnosti). 


140 

Obja{njenje takve situacije autorica traì u odnosima crkve i dràve, religije i nacionalnoga 

te nagla{avanjem zna~aja raskola izme|u katolika i pravoslavaca u 11. 

stolje}u i u doba reformacije. Isto tako, religijskoj raznolikosti doprinose i religijske 

manjine (@idovi, Hindusi, Sikhi i Muslimani), te pojava novih religijskih pokreta 

koje Davie promatra kao mjerilo tolerancije i pluralizma. Zbog toga se, nastavlja 

Dinka Marinovi} Jerolimov, autorica i okre}e raspravi o sekularizacijskoj 

tezi, nagla{avaju}i da nije SAD iznimka ve} da je Europa izuzetak. U tom pothvatu 

ona se referira na tri recentna teorijska koncepta koja se bave sekularizacijom 



Prikazi znanstvenih skupova 

iz razli~itih kutova. Steve Bruce razmatra suvremenost i odumiranje tradicionalnih 

oblika vjerskog ìvota kroz reformaciju te procese individualizacije i racionalizacije. 

Jose Casanova pod sekularizacijom razmatra tri tvrdnje: diferencijaciju sekularnoga 

od vjerskoga, marginalizaciju religije u privatno podru~je, te slabljenje religijskih 

vjerovanja i praksi. Jedino je prva tvrdnja bit teze o sekularizaciji, dok 

ostale dvije pokazuju rezistentnost. Nadalje, Davie se priklanja Daniele Hervieu-Leger 

i njezinom konceptu religije kao lanca kolektivnog sje}anja, kao tradicije 

na kojoj po~ivaju te zajednice. Suvremena europska dru{tva su amnezijska 

dru{tva koja su manje sposobna zadràti sje}anja vezana uz religiju. 

Na tome tragu i Davie analizira ~imbenike odràvanja i preno{enja religijskog 

sje}anja kroz poglavlja vezana uz Crkvu, pojedince – vjernike, institucionalne mehanizme 

izvan institucionalnih crkava (obrazovni sustav, mediji, alternativna sje- 

}anja poput new agea), uz raspravu o popularnosti svetih mjesta. Isto tako ona 

nagla{ava i utjecaj demografskih i dru{tvenih promjena poput pitanja braka, obitelji, 

djece, ili homoseksualnih zajednica. Takve uvide – naglasila je Dinka Marinovi} 

Jerolimov – autorica podupire nizom primjera iz zapadne Europe, a manje 

isto~ne, {to predstavlja i zanimljive uvide koji su primjenljivi s obzirom na religijsku 

situaciju i u nas. 

Ankica Marinovi} Bobinac je u uvodu izlaganja naglasila zna~aj ove knjige za sociologiju 

religije u svijetu i Europi, kao i za hrvatski kontekst pridruìvanja Europskoj 

uniji, apostrofiraju}i autori~in naglasak na religijskom ìvotu u Europi manje 

kao prototipu, a vi{e kao jednom od mnogih smjerova koji predstavljaju bit Europljana. 

Isto se tako osvrnula i na autori~inu raspravu o razlikama izme|u protestanata 

i katolika, kr{}anskih i manjinskih europskih religija (ìdovi, muslimani, 

hindusi, sikhi), ali i svih njih u odnosu na nove religijske pokrete. Dominantno se 

raspravlja o slu~ajevima u zapadnoj, a manje u srednjoj i isto~noj Europi. Me- 

|utim, knjiga je inspirativna u kontekstu hrvatske sociologije religije u kojoj je na 

djelu upravo obrnut proces – revitalizacije religije i svojevrstan povratak Bergerova 

svetog baldahina; tu se radi o problematici odnosa dràve i Crkve, financiranja 

vjerskih zajednica, povrata crkvene imovine, vjeronauka u {kolite pravnih definicija 

vjerskih zajednica {to ih je autorica obradila u knjizi. 

U kontekstu hrvatske religijske situacije, smatra Ankica Marinovi} Bobinac, treba 

se osvrnuti na dva aspekta odnosa Crkve i dràve: financiranje vjerskih zajednica 

te religijsko obrazovanje. Tako Davie razmatra razli~ite tipove odnosa dràve i 

Crkve, s posebnim naglaskom na financiranje vjerskih zajednica. Primjerice, u 

slu~aju Njema~ke i dràvnih crkava skandinavskih zemalja, crkve se financiraju 

putem crkvenog poreza, za razliku od Velike Britanije u kojoj imaju ograni~enu 

potporu. Kod nas je ustavom nagla{ena odvojenost dràve i Crkve, iako dràva 

izda{no financira Katoli~ku crkvu, ali i neke druge vjerske zajednice. [panjolska, 

Portugal i Italija, kao daljnji primjeri, nagla{avaju sloènost odnosa zakonskih 

rje{enja i dràvne financijske potpore. Francuska uop}e ne financira vjerske zajednice 

zbog striktne odvojenosti dràve i Crkve. Indikativan je i primjer zaklju~ka 

parlamentarnog povjerenstva za odnose dràve i crkve u [vedskoj – da se 


141


izbjegava favoriziranje bilo koje denominacije, ali da dràva i dalje financira neke 

crkvene aktivnosti te odràvanje njihovih zgrada od povijesne va`nosti; ovo je 

va`nan podatak, jer zapadnoeuropska dru{tva gube vjersku homogenost, a povijesne 

crkve gube i privla~nost, dok se istodobno javlja ve}i broj novih vjerskih 

zajednica, {to oteàva opravdavanje financiranja samo nekih. Nasuprot tome, u 

tranzicijskim su zemljama problemi znatno sloèniji, jer ve}ina podupire dominantne 

vjerske zajednice kada je financiranje u pitanju (npr. kod nas se one financiraju 

iz dràvnog prora~una i obveza su svih poreznih obveznika), a pojavljuje 

se i problematika povrata crkvene imovine. 

[to se religijskog obrazovanja ti~e, Davie nagla{ava da posredovanje religijskog 

sadràja u {kolama ima dva oblika: konfesionalno i nekonfesionalno. U ve}ini zemalja 

zapadne Europe postoji uhodani na~in: konfesionalni pristup, alternativno 

konfesionalni i nekonfesionalni pristup, te pristup bez posebnog predmeta. U 

ve}ini tranzicijskih zemalja je uvedeno konfesionalno obrazovanje (vjeronauk), a 

autorica knjige je koristila primjer Poljske. U Hrvatskoj su se odvijali sli~ni procesi 

tijekom devedesetih, smatra Ankica Marinovi} Bobinac, a trenutna vjeronau~na 

praksa u Hrvatskoj ukazuje na nerazrije|enu konfesionalnu poruku. Tu je vaàn i 

doprinos u~itelja koji predaju vjeronauk; metode koje se u nastavi koriste te {iroko 

znanje i sposobnost empatije kod nastavnika. Na kraju svoga izlaganja Ankica 

Marinovi} Bobinac je jo{ jednom ukazala na vrijednost komparativnog vidika ove 

knjige, kao svojevrsnog poticaja za hrvatsku sociologiju religije da u europskom 

kontekstu potraì svoje prioritete istraìvanja. 


142 

Milan Mesi} je svoje izlaganje zapo~eo uvodnom napomenom da o knjizi moè 

govoriti kroz prizmu multikulturalizma i etniciteta. Naglasio je da je konvencionalna 

sociologija povezala fenomene religije i etniciteta u svom projektu modernog 

dru{tva, nagla{avaju}i ideju prosvije}enosti, primarnost autonomnoga, razumnog 

pojedinca spram partikularnog pripadni{tva (etni~koga, vjerskoga), rastu}e 

povjerenje u neograni~ene mogu}nosti znanosti, rezultat ~ega je sekularizacija 

i slabljenje religije. Referiraju}i se na Bhiku Parekha, Mesi} navodi njegovu 

slabiju i stroù ina~icu sekularisti~ke teze; ova druga je pred te{ko}ama, pogotovo 

u slu~aju SAD-a. îni se, smatra Mesi}, da je projekt moderne u dubokoj krizi: 

partikularisti~ki identiteti se obnavljaju i afirmiraju u javnoj sferi; sekularizacija je 

zastala, a religija se revitalizira u tranzicijskim dru{tvima; kod mnogih imigrantskih 

grupa u imigrantskim, multikulturnim dru{tvima dolazi do porasta vrijednosti 

i zna~aja religijskog pripadni{tva i vjerovanja; duboko je uzdrmana vjera u apsolutne 

potencijale znanosti. 

Nadalje, nastavlja Mesi}, o knjizi se moè raspravljati i kroz perspektivu studija 

novih dru{tvenih pokreta. Novi religijski pokreti su kao studij napredovali usporedno, 

kao paralelan diskurs, a oba su koristila teoriju mobilizacije resursa, a kasnije 

i koncepte identiteta, te su se bavili sli~nim pitanjima (pitanja seksualnoga i 

rodnog identiteta). Tako fundamentalisti~ki religijski pokreti odgovaraju na modernizacijske 

i globalizacijske procese, kao i drugi novi dru{tveni pokreti, samo iz 

konzervativne perspektive (otuda i naziv kontra-pokreti), izraàvaju}i ovosvjetov-


ne patrijarhalne interese, naspram svjetovne i vjerske participacije èna. S druge 

strane, novi religijski pokreti, a pogotovo neki aspekti new agea, mogu se promatrati 

kao odgovor na institucionalizirane crkve i njihove duhovne pozicije, kao 

potraga za op}eljudskim i za smislom ljudske egzistencije. 

Klju~no pitanje budu}nosti religije i dru{tva jest, smatra Mesi}, pozicija èna u njima 

te njihova ovosvjetovna a jo{ vi{e njihova vjerska emancipacija. Patrijarhalnost 

dru{tva je prisutna u vjerskim svetim tekstovima, koji su ugradili i rodne vrijednosti, 

a i znanost je poku{ala rodnodiskriminacijski poredak legitimirati svojim autoritetom. 

Prema tome, obje su velike metanaracije, svjetovna (liberalizam) i religijska 

(institucionalizirana religija), po~ivale na la`nom univerzalizmu. Sudbina ~ovje~anstva 

u suvremenom svijetu ovisi o neisklju~ivom svjetovnom i religijskom 

univerzalizmu i pluralizmu koji priznaju kulturno uvjetovane razli~itosti, zaklju~uje 

Mesi}. 

Nakon svih ovih izlaganja Sini{a Zrin{~ak je pozdravio sve nazo~ne u ime Grace 

Davie, zahvalio im na njihovom prisustvu u ime HSD-a te inicirao raspravu o izloènome. 

Za rije~ se javilo nekoliko znanstvenika te pripadnika manjih vjerskih 

zajednica. Rasprava se uglavnom odnosila na financiranje vjerskih zajednica i 

konfesionalno obrazovanje u {kolama u Hrvatskoj, te na komparaciju poloàja 

muslimana i islama u Europi i Hrvatskoj. Nakon toga su slijedile neformalne rasprave 

sudionika na domjenku. 

Goran Goldberger 



143


Panel on Sociological Analysis of Spatial Changes 

in Three Transitional Countries: Slovenia, Croatia 

and Serbia 

London, 22. rujna 2006. 

Na University College London, School of Slavonic and East European Studies, Centre 

for South – East European Studies, u Londonu 22. rujna 2006. odràn je skup na temu 

dru{tvenih promjena u trima tranzicijskim dràvama – Sloveniji, Hrvatskoj i 

Srbiji. Gosti skupa bili su: dr. sc. Marjan Ho~evar (Sveu~ili{te u Ljubljani, Ljubljana, 

Slovenija), dr. sc. Du{ica Seferagi} (Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, 

Hrvatska), dr. sc. Ksenija Petovar (Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija). 

Skup su organizirali dr. sc. Ger Duijzings i dr. sc. Vesna Popovski, a trajao je jedan 

dan. Prisustvovali su mu studenti navedene {kole te drugi zainteresirani gosti i uzvanici. 

Skupu je prisustvovao i predstavnik hrvatskoga izaslanstva u Engleskoj. Na 

ovom je skupu bilo izloèno nekoliko referata s popratnim diskusijama. Tri gosta, 

navedenim redom, iznijela su svoja izlaganja o tranzicijskim promjenama u prostorima 

svojih zemalja. Promotrit }emo upravo njihove analize. 

Marjan Ho~evar je u svom referatu Some Socio-Spatial Changes in Slovenia: Antiurban 

Values and Attitudes uredno i iscrpno iznio brojne statisti~ke podatke o 

Sloveniji i njezinu prostoru. Podaci pokazuju da je Slovenija, u odnosu na Hrvatsku 

i Srbiju, najrazvijenija: ima najvi{i bruto nacionalni dohodak, najvi{i dohodak 

po glavi stanovnika, najvi{u obrazovnu strukturu, najbolju komunalnu opremljenost 

svih naselja te najdecentraliziraniju mreù naselja Kada i nema elemenata 

vrhunske opremljenosti, postoje dobre prometne veze i male udaljenosti me|u 

ve}im i manjim naseljima tako da se mogu zadovoljiti potrebe stanovni{tva. 

Ho~evar, kao istinski urbofil, donekle zamjera Slovencima orijentaciju na ruralni 

na~in ìvota, {to su diskutanti smatrali upitnom tvrdnjom jer se odnosi na dobro 

urbaniziranu zemlju. U “Zelenoj deèli” moè se ìvjeti na selu a imati urbanu 

kvalitetu ìvljenja. 


144 

Du{ica Seferagi}, u izlaganju Pyramidal Network of Settlements in Croatia, govorila 

je o utjecajima globalizacije, socijalizma, tranzicije te neoliberalizma na prostorne 

promjene u Hrvatskoj. Dakako, spomenula je i posljedice rata na deteritorizaciju 

prostora u zemlji. Nedovr{ena modernizacija u socijalizmu Jugoslavije proizvela 

je naprasnu deruralizaciju (egzodus seljaka u gradove) i nepotpunu urbanizaciju 

(smje{tanje industrije i ljudi u gradove a bez adekvatne urbane infrastrukture). 

Ova je pri~a bila potrebna Englezima, a ovdje je i ne razvijamo jer je predobro 

znamo. 




Tranzicija je Hrvatsku pogodila na dva te{ka na~ina: ratom koji je uni{tio najmanje 

~etvrtinu ukupnog teritorija, te neoliberalnim metodama pretvorbe, privatizacije, 

prodaje doma}ih vrijednosti novostvorenim bogatunima i stranim investitorima. 

Sve se to odnosi i na prostor: od gradova, obale, mora, otoka, {uma, tvornica... 

U prostoru su se dogodile promjene, poput “smrti” urbanizma kao neovisne 

i moralne struke, te nedostatak ikakvih urbanih normi. Sprega politike, struke i 

novca (u svim podru~jima) izjeda hrvatski prostor. Istovremeno se u puno ve}em 

broju mnoì sirotinja; umirovljenici, nezaposleni, mladi, prosjaci, doseljenici i 

sli~no. Hrvatska ima potencijalno dobru mreù naselja, lagano piramidalne strukture 

s metropolom na vrhu, tri makroregionalna centra, s ve}im brojem srednjih i 

malih gradova i najve}im brojem malih i patuljastih sela. Potonji nemaju razvojne 

perspektive, jer dràvna politika metropolitanizacije ne podupire policentri~ni 

koncept pa je njihova sudbina, kao i cijele zemlje, lo{a. Autori~in zaklju~ak jest 

da bi politika policentri~noga ili decentraliziranog razvoja bila puno bolja za 

Hrvatsku i njezinu mreù naselja, ali se ona ne nazire u konceptu razvoja centralizirane 

zemlje. 

Ksenija Petovar je u svom izlaganju What happened with built space in Belgrade 

at the end of 20. century iznijela situaciju u Srbiji, prete`no govore}i o Beogradu 

kao glavnom gradu i jedinom koji nosi (svoj) razvoj onako kako mu je zadano. 

Beograd je srpska metropola sa svim najboljim i najgorim konsekvencama {to ih 

takva uloga nosi. Svi doseljavaju u Beograd nadaju}i se boljem ìvotu nego u 

provinciji, pa provincija drasti~no propada. Istovremeno Beograd je popri{te najve}e 

korupcije, zlo~ina, bijede i socijalnih nejednakosti o kojima govore i drugi 

urbani sociolozi u Srbiji. Uzrok tome je sprega politi~ara, ekonomske mafije i 

ignoriranja pravnog sistema u zemlji. Beograd se kao velegrad, {to je nekada bio, 

uru{ava u postoje}oj politi~ko-ekonomskoj situaciji. Ostali manji gradovi i, naravno, 

bezbrojna sela ne pokazuju nikakve razvojne perspektive. Autorica, ina~e posebno 

osjetljiva na pravnu dràvu, analizira nepridràvanje, pa i nestvaranje normi 

i pravila, te opisuje brojne aktere zaslu`ne za navedenu situaciju (investitore, 

gradske uprave, republi~ku nomenklaturu, stru~njake, sudsku vlast itd.). Petovar 

ne vidi svijetle perspektive ni u dru{tvu ni u prostoru pa se jedino oslanja na funkcioniranje 

pravne dràve. 

Gledaju}i iz rakursa referata troje autora, bez obzira na kriti~ke analize, Slovenija 

neosporno stoji najbolje, potom osrednje stoji Hrvatska dok je u Srbiji najlo{ije 

stanje. U diskusiji je najvi{e interesa izazvala teza M. Ho~evara o ruralnim vrijednostima 

u Sloveniji kao antiurbanim, a {to su diskutanti pripisali dobroj urbaniziranosti 

cijele zemlje (poput Nizozemske), pa odatle i nedostatku potrebe da se 

ìvi ba{ u Ljubljani. Potpuno je suprotna slika u Srbiji gdje svi bjeè u Beograd, 

dok je Hrvatska na sredini: urbaniziraju se ~etiri makroregionalna centra ali ne 

vi{e u samim gradovima ve} u njihovim okolicama. No i to se ne pokazuje dobrom 

solucijom, jer stanovanje uni{tava ekolo{ke resurse ve}ih gradova. Poseban 

interes stranaca izazvala je betonizacija i privatizacija hrvatske obale, o kojoj su 

toliko lijepoga ~uli i nadali se doìvjeti je osobno. 


145


Neke zapo~ete, ali prekinute politi~ke diskusije, nisu uspjele sniziti razinu znanstvenosti 

ovoga skupa. Na kraju ove komparativne analize ustanovilo se da su 

sve tri zemlje sli~ne na generalnoj razini, ali veoma razli~ite na lokalnoj razini. 

Skup je zavr{io prijateljstvima uz ~a{icu pi}a, u nadi da }e studenti i dalje pokazati 

interes za na{e i njima sli~ne zemlje. 

Du{ica Seferagi} 



146

In memoriam 

Miroslavu Jileku 

(1945.-2005.) 

Prerano nas je napustio na{ kolega i prijatelj Miroslav Jilek. Bio je dugogodi{nji 

suradnik na projektima Instituta za dru{tvena istraìvanja, uvijek traèn i uvijek 

pouzdan. Svi mi koji smo sura|ivali s njim nikada ne}emo zaboraviti zajedni~ke 

trenutke provedene u radu, ali i u opu{tanju nakon rada. Nedostajat }e nam. 

Miroslav Jilek ro|en je u Gornjem Daruvaru, 7. svibnja 1945. godine. U Daruvaru 

je zavr{io osnovnu i srednju {kolu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 

je sociologiju i filozofiju. Magistrirao je na Arhitektonskom, a doktorirao 

na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. îtav svoj radni vijek proveo 

je na Odsjeku za sociologiju. Objavio je preko pedeset radova iz podru~ja 

sociologije grada i prostora, sociologije kulture, sociologije religije, sociologije 

mladih, sociologije masovnih komunikacija, slobodnog vremena, turizma i ìvotnih 

stilova. 

U svoje ime i u ime svih nas s na{im Mirekom opra{ta se njegov bliski prijatelj 

Mladen Labus. 

Dragi moj Mirek, 

Pismo kolegi i prijatelju Miroslavu Jileku! 

Ovo pismo zasigurno ne}e sti}i redovnom po{tom, a nekako slutim da }e ono ipak 

do}i do Tebe. 

Pi{em Ti jer si oti{ao tako iznenada. Nismo se stigli ni pozdraviti. 

Toliko si bio tih i samozatajan. Svoju spoznaju nosio si postojano i dostojanstveno, 

do kraja. 

Mislio sam, srest }emo se ovih blagdanskih dana, kao {to smo to ~inili gotovo 

svakog tjedna proteklih pet godina. 

Iako nasmije{en, sada kada gledam na{u zajedni~ku fotografiju, snimljenu po~etkom 

prosinca 2005., Tvoj pogled kao da je odlutao daleko, daleko... 

Tada to nisam primijetio. 

Rastav{i se na Trgu, obojica ùre}i na tramvaj, mahnuli smo si i viknuli: “vidimo 

se”! 




147


Tada nisam znao da je to posljednji pozdrav. 

Vi{e se nismo vidjeli. 

Koliko smo samo proveli pravih trenutaka prijateljstva! 

Iskri~avih {ala sa salvama smijeha, ali i razgovora o ozbiljnim temama, u samom 

sredi{tu ìvota. 

To si uvijek nagla{avao, i kao znanstvenik sociolog. Sam ìvot smatrao si svojim 

pravim istraìva~kim projektom. 

Tvoja boemska i nekonvencionalna narav, nekako mu je prirodno pripadala, i tek 

u njemu za Tebe su se otvarala prava istraìva~ka pitanja. 

Tvoj osje}aj za socijalnu pravdu, za dostojanstvo svakog ~ovjeka, dolazio je do izraàja 

u problematiziranju gotovo svakog sociolo{kog ili filozofskog pitanja. 

Pro{ao si teàk put i ponosio se ~injenicom da si dijete sela. 

Sje}am se mnogih sli~ica o tom ìvotu i obi~ajima, o kojima si pri~ao s toliko topline. 

Rano si se susreo sa ìvotom. 

A Tvoje poznavanje uzgoja loze i spravljanja vina, bilo je prava filozofija vina. O 

tome si govorio sa zanosom i koncentracijom istovremeno, kao i o mnogim drugim 

ìvotnim temama. 

S istinskim po{tovanjem obra}ali su Ti se s “profesore”, a Ti si to primao nevoljko 

i najradije bi otklonio kao ne{to nepotrebno i suvi{no. Htio si biti obi~an, ~ovjek. 

I tu si bio izuzetan. 


Dao si velik doprinos sociologiji, cijelim nizom istraìva~kih i znanstvenih projekata 

na kojima si radio, kao i generacijama studenata kojima si predavao i bio im 

potpuno predan. Brinuo si o visokim metodolo{kim i profesionalnim kriterijima 

svakog znanstvenog istraìvanja. Sociolo{ka ma{ta i kriti~ka interpretacija rezultata 

bili su Ti izuzetno va`ni, ali ipak Ti je najva`nije bilo otvaranje i formuliranje 

novih problema i hipoteza, dopiranje do spoznaje dubljih slojeva i zna~enja 

dru{tvenih pojava i procesa. 

U suradnji na zajedni~kom istraìvanju, od Tebe sam najvi{e nau~io o sloènosti i 

mogu}nostima sociolo{kih metoda. 

Usprkos svemu tome, nisi pripadao “akademskom pogonu” u uobi~ajenom smislu. 

Bio si druk~iji. Tebe su istraìva~ki problemi sustizali iz samoga ìvota. 

148

In memoriam: Miroslav Jilek 

îtavim svojim habitusom bio si nagnut na lijevu stranu. To nije spre~avalo “ortopediju 

Tvog uspravnog hoda”. Naprotiv, ono ju je omogu}avalo. 

Vjerujem da bi se srda~no nasmijao ovom paradoksu, kao {to si ~esto ~inio, i vjerojatno 

bi mi, kao i obi~no, uz {iroki osmijeh, dobacio: “Ti si nepopravljivi dijalekti~ar”. 

Nisi se odricao svojih uvjerenja, ~ak ni u vremenu tolikih “ljudskih pretvorbi”, alkemi~arskih 

transsupstancijacija. Na to si odgovarao rje~itom {utnjom! 

Naravno, to ne zna~i da se i Ti, s novim spoznajama i ìvotnim iskustvom, nisi 

mijenjao. Ali ona su, na neki na~in, ~inila temelj Tvojega ethosa i Tvoje biografije. 

Tvoje pripadanje “Praxisu” i projektu humanog socijalizma, sa slobodnim i cjelovitim 

~ovjekom, bio je Tvoj prirodni izbor. 

To Ti je donijelo ne malo neprilika i te{ko}a, ali Ti si o tome govorio duhovito, s 

ha{ekovskim humorom, {vejkovski. 

Oba su bili teme na{ih razgovora i urnebesnog smijeha. 

Sanjao si svoj san, svoju utopiju, humanost na djelu, koju si sam ne{tedimice 

poklanjao. 

Mo`da to danas zvu~i zastarjelo, ~ak pateti~no. Mo`da! Ali to je pravo slobode, 

pravo na san. 

Rado si se prisje}ao kor~ulanskih dionizijskih dana i no}i, svjetskog utopijskog 

sna, mladena~kih zanosa, pa i zabluda. 

U svojim stavovima nikada nisi bio isklju~iv. 

Upravo suprotno, jer oni su uklju~ivali ne{to neizmjerno {ire, ~ovjeka koji tek 

mora prispjeti k sebi, svojemu imenu. 

Tvoja otvorenost i blagost naprosto su o~aravali. 

Ne sje}am se da si ikada povisio glas, osim kada si se smijao. Ili da si koga povrijedio. 

To je bilo posve strano Tvojemu bi}u. Tvoja obzirnost i pa`ljivost prema 

drugima, proizlazila je iz duboke spoznaje ìvota i ljudske egzistencije. 

Koliko si samo pravih trenutaka podario na{im druènjima i prijateljstvu! 

I Tvoj {iroki, dobro}udan, ozareni osmijeh. 

Mo`da je sada nad Lastovom koje si toliko volio. 


149


Dragi moj Mirek, 

Znam da ovo pismo ne}e sti}i redovnom po{tom, ali slutim da }e ono ipak nekako 

do}i do Tebe. 

Tvoja blaga i dobra du{a boravi sada negdje drugdje, ali ona pripada i svima nama 

koji smo Te poznavali i voljeli, kojima si u~inio toliko dobra i darovao nam 

najboljega sebe. 

Uvijek }e{ stanovati u mojemu srcu, dragi moj Mirek. 

Tvoj 

Mladen Labus 

U Zagrebu, 31. 12. 2005. 


150

Sociologija sela 2006-1.pdf - Institut za druÅ¡tvena istraÅ¾ivanja u ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?