Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Ko je pobedio u<br />
Prvom i Drugom<br />
svetskom ratu<br />
Piše: Dubravka Stojanović<br />
Udžbenici istorije su u Srbiji, od početka ratova u<br />
bivšoj Jugoslaviji, menjani dva puta. Prvi put, u vreme<br />
Slobodana Miloševića, 1993. god<strong>in</strong>e, u jeku rata u Bosni<br />
i Hercegov<strong>in</strong>i. Drugi put, posle pada Miloševića sa vlasti<br />
2000. god<strong>in</strong>e, posle početka “demokratske tranzicije”. U<br />
oba slučaja motivi za promenu udžbenika bili su politički.<br />
Prvi put, promena udžbenika bila je posledica potrebe da<br />
se istorija koja se dogodila prilagodi istoriji koja je u toku,<br />
da se ratovi koji su se upravo dešavali stave u istorijski<br />
kontekst koji je trebalo da bude neka vrsta opravdanja.<br />
Drugi put, promena udžbenika bila je rezultat nesigurne<br />
potrage za novim, demokratskim identitetom, koji se<br />
tražio, pre svega, u potpunom raskidu sa svim prethodnim<br />
paradigmama koje su se vezivale za “nenarodni režim”,<br />
pa samim tim, i za “staru istoriju”. Dakle, u oba slučaja<br />
promena udžbenika doživljavana je kao legitimacija<br />
novonastalih istorijskih prilika, kao odbrana pr<strong>in</strong>cipa<br />
na kojima se zasnivala aktuelna vlast. Č<strong>in</strong>jenica da<br />
je Srbija sada među poslednjim zemljama u regionu<br />
koje još uvek imaju državni monopol nad izdavanjem<br />
udžbenika istorije, da još nisu uvedeni ravnopravni<br />
konkursi i mogućnost izbora među više alternativnih<br />
učila, govori o tome da su i prethodna i nova vlast<br />
nastavi istorije dale državotvorni karakter. Upravo taj<br />
podatak analizi srpskih udžbenika daje poseban značaj.<br />
Oni su i u komunističkom periodu, i pod Miloševićem,<br />
a i danas izraz težnji vladajuće elite da “kreira istoriju” u<br />
skladu sa svojim potrebama, da uobliči istorijsko sećanje<br />
i nacionalnu svest prema projektovanim nacionalnim<br />
ciljevima. Zbog toga udžbenici istorije ostaju jedan od<br />
najpouzdanijih istorijskih izvora za analizu vladajućih<br />
političkih koncepata u Srbiji.<br />
Za ovu priliku odabrala sam da analiziram<br />
<strong>in</strong>terpretacije dva svetska rata i dva nastanka Jugoslavije<br />
u XX veku. Te dve tačke preokreta u prethodnom veku<br />
pokazuju se kao lakmus papir za ideološke preokrete u<br />
Srbiji, preko promena u njihovom tumačenju prelama<br />
se dramatična potraga srpske političke i <strong>in</strong>telektualne<br />
vladajuće elite za novim nač<strong>in</strong>ima samodef<strong>in</strong>isanja.<br />
Put koji je Srbija prošla u proteklih 15 god<strong>in</strong>a od<br />
socijalističke republike u okviru SFRJ, preko Savezne<br />
Republike Jugoslavije u kojoj se našla sa još jed<strong>in</strong>im<br />
preostalim saveznikom – Crnom Gorom, preko više nego<br />
konfederalne Državne zajednice Srbije i Crne Gore, do,<br />
od proleća 2006. god<strong>in</strong>e, nezavisne Srbije, uticao je na<br />
promenu tumačenja srpskih nacionalnih ciljeva tokom<br />
XX veka. Kao prva žrtva tih promena palo je nekadašnje<br />
tumačenje Jugoslavije. Nužno, posledično, to je vodilo i u<br />
potpunu promenu odnosa prema dva svetska rata.<br />
Budući da je zadatak Miloševićevih udžbenika istorije<br />
bio da ratove devedesetih stave u odgovarajući istorijski<br />
kontekst, jedan od najvažnijih zadataka bio je prikazati<br />
istoriju jugoslovenskih naroda kao istoriju konflikata. U<br />
takvoj slici prošlosti u kojoj je sukob pokazan kao neka<br />
vrsta prirodnog stanja, svako zajedništvo se doživljava<br />
kao demanti, pa su gotovo svi primeri saradnje “ispali<br />
iz istorije”. Jugoslovenstvo je moralo biti prikazano kao<br />
nešto što “sa nama” nema gotovo nikakve veze, pa je zato<br />
bilo neophodno napisati sledeću rečenicu u udžbeniku<br />
za 8. razred, iz 1993. god<strong>in</strong>e: “Ideja jugoslovenstva nije<br />
bila početkom XX veka raširena u Srbiji, jer su pobedama<br />
u Prvom i Drugom srpskom ustanku stvoreni uslovi za<br />
samostalni, politički i kulturni razvoj”. To izbacivanje<br />
onoga što je u istoriji postalo nepodobno značilo je<br />
falsifikovanje sopstvene prošlosti. Uz to, prikazivanje<br />
nastanka Jugoslavije kao ploda slučajnosti i tuđih odluka,<br />
može srpsku javnost dodatno udaljiti od mogućnosti da<br />
se racionalno suoči sa svojom novijom istorijom, pa i<br />
uzrocima sloma do koga je došlo krajem XX veka.<br />
Ipak, bez obzira na to što je stvaranje Jugoslavije<br />
1918. god<strong>in</strong>e, u udžbeniku iz 1993. god<strong>in</strong>e ostalo<br />
bez istorijskog konteksta, tumačenje samog rata i<br />
toka nastanka Jugoslavije nije bilo bitno izmenjeno.<br />
Ambivalentna Miloševićeva propaganda koja je lavirala<br />
između tumačenja vladajuće politike devedesetih kao<br />
odbrane Jugoslavije, s jedne strane, i borbe za državu<br />
u kojoj će “živeti svi Srbi”, s druge, nije dozvoljavala<br />
potpuno odricanje od ideala jugoslovenstva, pa je i<br />
u udžbenicima zadržano staro tumačenje nastanka<br />
Jugoslavije sa pozitivnim predznakom.<br />
Udžbenici nastali posle Miloševićevog pada 2000.<br />
god<strong>in</strong>e uneli su veće promene u tumačenje Prvog<br />
svetskog rata i stvaranja Jugoslavije. Prvo, ta dva<br />
istorijska događaja su u udžbeniku za četvrti razred<br />
gimnazije fizički sasvim odvojena. Čitav kompleks<br />
pitanja od Niške deklaracije do proglašenja ujed<strong>in</strong>jenja 1.<br />
decembra 1918. god<strong>in</strong>e, svoje mesto u udžbeniku našao je<br />
posle svih lekcija u kojima je opisana medjuratna istorija<br />
28 hels<strong>in</strong>ška <strong>povelja</strong>, novembar – decembar 2006