Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
nije došla u sukob sa međunarodnom zajednicom, kao<br />
što je slučaj sa tri pomenuta režima, niti je vodila politiku<br />
kolonijalnog osvajanja, sukoba sa susedima i nacionalne<br />
i rasne netrpeljivosti. Neki granični slučajevi (sovjetsko<br />
zaposedanje Istočne Evrope u progonu nemačkih trupa,<br />
rat u Koreji, oružani sukobi SSSR-K<strong>in</strong>a, K<strong>in</strong>a-Vijetnam,<br />
Vijetnam-Kambodža, <strong>in</strong>tervencija SSSR u Avganistanu<br />
idr.) kao i identični postupci suprotne strane (napad<br />
Britanije i Francuske na Egipat 1956. god<strong>in</strong>e, rat u<br />
Vijetnamu, okupacija Grenade od strane SAD, brojne<br />
direktne i <strong>in</strong>direktne <strong>in</strong>tervencije SAD po Lat<strong>in</strong>skoj<br />
Americi, rat V. Britanije i Argent<strong>in</strong>e oko Malv<strong>in</strong>a itd.),<br />
više su posledica tradicionalnog obrasca nadmetanja u<br />
međunarodnim odnosima, posebno nadmetanja Istok-<br />
Zapad koje, u izvesnom smislu, i danas traje, kao i tadašnje<br />
blokovske podele sveta, nego one logike koja je motivisala<br />
fašističku ekspanziju. Prema tome, ono antikomunistima<br />
tako drago izjednačavanje komunizma i fašizma, ne<br />
može da izdrži proveru upravo na ovom elementu koji<br />
predstavlja diferentia specifica rašizma: njegov sukob<br />
sa međunarodnom zajednicom zbog drastičnog kršenja<br />
normi međunarodnog prava. A kada je reč o takozvanom<br />
jugoslovenskom komunizmu, onda je ovakva paralela<br />
potpuno besislena. U periodu 1945-1988/90. Jugoslavija<br />
je bila jedan od najvažnijih faktora borbe za mir,<br />
razoružanje, mirno rešavanje međunarodnih sporova,<br />
izgradnju sistema kolektivne bezbednosti, afirmacije<br />
UN i poštovanja normi međunarodnog javnog prava, što<br />
joj je pribavilo veliki ugled i uvažavanje u celom svetu.<br />
Nasuprot tome, režim Milošević-Šešelj je dospeo u najširu<br />
međunarodnu izolaciju, Srbija (SRJ) je proglašena za<br />
međunarodnog pariju i na kraju su i ona i glavni akteri tog<br />
režima stavljeni pred najviše međunarodne suske <strong>in</strong>stance<br />
pod optužbom za genocid. Zbog svega toga, tvrdnja da je<br />
režim Milošević-Šešelj nastavak komunističkog sistema i<br />
Titove politike, ili da je iz njih logično prizašao, predstavlja<br />
smišljen pokušaj da se nešto od ogromnog međunarodnog<br />
ugleda bivše SFRJ transplatira na režim Milošević-Šešelj i<br />
da se zataškaju njegova evidentna nacional-socijalistička<br />
obeležja, prirodno proizašla iz spajanja dve dom<strong>in</strong>antne<br />
struje u srpskom društvu: nacionalizma i socijalizma.<br />
OPAKA DOPADLJIVOST: Neophodno je još jednom<br />
precizirati da negativan emotivni i vrednosni stav prema<br />
fašizmu (što je zajednički term<strong>in</strong> za sva tri pomenuta<br />
režima), nije zasnovan na unutrašnjoj praksi tih režima,<br />
pogotovo ne na odnosu prema “svom” narodu, već<br />
na njegovoj spoljnoj politici i odnosu prema drugim<br />
narodima. Fašizam nije bio “fašizam” prema sopstvenom<br />
narodu, već prema drugim narodima. Da li će neki režim<br />
biti def<strong>in</strong>isan kao fašistički ili ne, najmanje je merodavno<br />
protivljenje građana i teoretičara tih zemalja. Njihova<br />
empirijska svest je sasvim drugačija od onoga što se pod<br />
tim term<strong>in</strong>om uobičajeno podrazumeva. Za def<strong>in</strong>isanje<br />
fašizma merodavni su sudovi onih naroda i etničkih<br />
grupa koji su bili njegove žrtve. Stoga, izbegavanje srpske<br />
političke misli da režim Milošević-Šešelj def<strong>in</strong>iše kao<br />
fašistički, nema nikakvu teorijsku vrednost.<br />
I zbog ovog evazivnog odnosa, čak i kritičkog dela<br />
srpske političke misli, potrebno je ponovo vratiti se na<br />
pitanje: kako je bilo moguće da samoubilačka politika ovih<br />
režima, politika konfrontacije sa drugim narodima i celom<br />
međunarodnom zajednicom, uživa nepodeljenu podršku<br />
sopstvene javnosti? To je bilo moguće zato što su ovi režimi<br />
(sa izuzetkom, donekle, Južnoafričke Republike) pružili<br />
evidentne koristi svom stanovništvu, u ekonomskom<br />
i kolektivno-psihološkom pogledu, u odnosu na druge<br />
narode, pa čak i u odnosu na periode koji su im prethodili.<br />
Jer, potrebno je reći da ovi režimi za svoje stanovništvo<br />
(ostavljajući po strani opoziciju i etničke manj<strong>in</strong>e), uopšte<br />
nisu bili loši. Brojne č<strong>in</strong>jenice ukazuju na to da je u njihovo<br />
vreme, što naročito važi za režime Musol<strong>in</strong>ija i Hitlera,<br />
došlo do značajnog ekonomskog rasta, poboljšanja<br />
snabdevanja i javnih usluga, veće zaposlednosti i<br />
povećanja životnog standarda. Otuda nemački teoretičar<br />
Ali Gec za Hitlerov režim upotrebljava term<strong>in</strong> “dopadljiva<br />
diktatura”. On tvrdi da je režim saglasnost podanika<br />
kupovao poreskim olakšicama, urednim snabdevanjem<br />
i na razne druge nač<strong>in</strong>e, tako da su mnogi Nemci, čak i<br />
tokom rata, osetili značajno poboljšanje životnih uslova.<br />
Dok su drgi porobljeni narodi u Evropi prolazili kroz<br />
pakao okupacije, sistem snabdevanja mlekom građana<br />
Berl<strong>in</strong>a funkcionisao je besprekorno sve do februara 1945.<br />
god<strong>in</strong>e, tj. Gotovo do samog kraja rata.<br />
Musol<strong>in</strong>ijev fašiza nije bio tako efikasan kao Hitlerov,<br />
ali je svejedno, obezbedio vidlji ekonomski napredak. U<br />
1939. god<strong>in</strong>i Italija je proizvodila 2,2 puta više čelika,<br />
pet puta više električne energije i šest puta više livenog<br />
gvožđa u odnosu na ’1922. god<strong>in</strong>u, a prosečan pr<strong>in</strong>os<br />
žita po hektaru porastao je sa 10 na 14 metričkih centi,<br />
dok su veliki gradovi na isušivanju močvara i građev<strong>in</strong>ski<br />
poduhvati u Rimu u imperijalnom stilu imali velikog<br />
značaja za imidž fašizma, za njegovu “dopadljivost”.<br />
Čak je i režim Milošević-Šešelj bio “dopadljiv”, a<br />
njegova unutrašnja politika uživala je podršku već<strong>in</strong>e<br />
građana. Iako je društveni proizvod Srbije u 1993. god<strong>in</strong>i<br />
smanjen za gotovo dve treć<strong>in</strong>e u odnosu na 1989. god<strong>in</strong>u,<br />
broj nezaposlenih sa oko 400.000 popeo se na govoro<br />
750.000, dok je hipernflacija dostigla dnevni rast od<br />
više od 60 odsto, što je sve imalo za posledicu drastično<br />
osiromašenje stanovništva, to nije bitnije umanjilo<br />
podršku režimu. Naime, režimska propaganda i njegove<br />
pristalice nisu upoređivale trenutno stanje sa onim iz<br />
prethodnog perioda, već sa nekim virtuelnim stanjem<br />
kakvo bi postojalo da srpskom narodu nije “nametnut”<br />
rat, da mu nisu nametnute “neopravdane i ničim izazvane<br />
sankcije”, da na Srbiju nije izvršena “agresija” NATO<br />
pakta itd. Takvom logikom se lako dolazilo do zaključka<br />
da bi i ekonomsko stanje u Srbiji bilo daleko bolje nego<br />
u prethodnom periodu, što znači da je režim Milošević-<br />
Šešelj bio bolji i uspešniji od onog prethodnog.<br />
KO JE PROFITIRAO: Jedan, ne mali, deo stanovništva<br />
prihvatao je ovu logiku sa realnim ubeđenjem, zasnovanim<br />
na č<strong>in</strong>jenici da je njemu pod ovim režimom zaista blo bolje<br />
nego pod prethodnim. Ovaj deo stanovništva sastojao<br />
se iz dve grupe. U prvoj su bili svi politički protivnici<br />
Titovog režima (disidenti, četnici, <strong>in</strong><strong>for</strong>mbirovci) koji su<br />
pod režimom Miloševć-Šešelj dobili dugo čekanu slobodu<br />
političkog izražavanja i delovanja i od kojih su neki<br />
22 hels<strong>in</strong>ška <strong>povelja</strong>, novembar – decembar 2006