Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Helsinška povelja - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Šansa koja se može<br />
prokockati<br />
Piše: Stipe Sikavica<br />
Na samitu u Rigi, 28. i 29. novembra ove god<strong>in</strong>e, lideri<br />
26 zemalja članica NATO konačno su pozvali i Srbiju da<br />
se priključi programu Partnerstvo za mir (PZM). Ist<strong>in</strong>a,<br />
Srbija je primljena u tu bezbednosnu asocijacijaciju u<br />
“paketu” sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegov<strong>in</strong>om,<br />
jed<strong>in</strong>im evropskim zemljama (isključujući m<strong>in</strong>i države)<br />
koje nisu bile ni u kakvom “srodstvu” sa velikom NATO<br />
familijom. I to je za građane Srbije – sa stanovišta njihove<br />
lične slobode i bezbednosti, sa stanovišta bezbednosti<br />
njihovog društva i države, i uopšte, s aspekta njihovog<br />
prosperiteta – u celoj ovoj priči najbitnija č<strong>in</strong>jenica.<br />
Prijem Srbije u PZM predstavlja veliko iznenađenje čak<br />
i za najobaveštenije vojnopolitičke analitičare (naročito<br />
domaće), jer se (i prema izveštajima najuglednijih svetskih<br />
medijskih kuća) čak i ključni igrač Alijanse (američka<br />
adm<strong>in</strong>istracija sa predsednikom Džordžom Bušom na<br />
čelu) dugo dvomio u ovoj stvari i odluku je “prelomio” u<br />
korist Srbije bukvalno u m<strong>in</strong>ut do dvanaest. Stoga tvrdnje<br />
onih prognozera raznog profila – kako su oni bili “sigurni”<br />
da će se Srbija priključiti Partnerstvu na samitu u glavnom<br />
gradu Letonije – ne ostavljaju nimalo uverljiv utisak.<br />
No, to je tek uzgredna opaska. Uslovno uzev, značaj<br />
ulaska Srbije u predvorje Alijanse može se sagledavati sa<br />
unutrašnjeg (nacionalnog) i spoljašnjeg (na regionalnoj<br />
i na globalnoj ravni) aspekta. Naravno, valjda niko ne<br />
očekuje ekspresne i spektakularne efekte prijema Srbije u<br />
Partnerstvo ni u jednom segmentu bezbednsoti bilo da se<br />
značaj Partnerstva posmatra iz jednog ili drugog rečenog<br />
rakursa. Međutim, govoreći načelno, priključkom Srbije za<br />
kompoziciju pomenute asocijacije realno je očekivati da će<br />
bezbednosna arhitektura na sva tri nivoa (nacionalnom,<br />
regionalnom i globalnom) postati čvršća i konzistentnija,<br />
rečju – stabilnija. Podrazumeva se valjda: ne po nekoj<br />
<strong>in</strong>erciji (samo od sebe), nego uz određene uslove koje treba<br />
da ispune bezbednosni partneri, prvenstveno – Srbija<br />
i njene oružana sila. Dakle, zastanimo na unutrašnjem<br />
bezbednosnom polju.<br />
Program Partnersta ište re<strong>for</strong>misanje oružanih snaga,<br />
sistema odbrane, konačno i celog sektora bezbednosti<br />
prema standardima Alijanse, pri čemu PZM različitim<br />
oblicima, metodama i <strong>in</strong>strumentarijem – deluje kao<br />
evropska politika i balkanski bezbednosni izazovi<br />
katalizator u procesima trans<strong>for</strong>macije. U tom kontekstu,<br />
izuzetno je bitno to da Partnerstvo nudi mogućnost<br />
da se u Srbiji <strong>in</strong>staliraju novi civilno-vojni odnosi.To<br />
podrazumeva uspostavu demokratske kontrole nad<br />
oružanim snagama, što znači i nad tajnim službama,<br />
vojnim i civilnim, koje su do sada uglavnom izmicale bilo<br />
kakvom društvenom nadzoru.<br />
Za razliku od – u nas (izgleda) dom<strong>in</strong>antnog (a<br />
pogrešnog) mišljenja – prema kome je program Partnerstva<br />
isključivo ispunjen sadržajima vojne naravi, treba reći da<br />
on sadrži i set političkih i društvenih pitanja, kao što su,<br />
na primer, ljudska i manj<strong>in</strong>aska prava, razvoj liberalne<br />
demokratije, i tako redom, naravno sve u saglasju sa<br />
novim mišljenjem i praktikovanjem bezbednosti. S druge<br />
strane, stabilna i dobro organizovana i uređena vojska<br />
bitna je pretpostavka stabilne države i stabilnog društva,<br />
što je opet jedan od ključnih uslova za priliv <strong>in</strong>ostranog<br />
kapitala u domaće privredne tokove, bez čega srpska<br />
ratom i krim<strong>in</strong>alom opustošena privreda ne bi preživela.<br />
Takođe, č<strong>in</strong> iz Rige o kojem je reč ovde se može tumačiti<br />
i kao dobijena važna bitka (mada, nažalost, još ne i rat!)<br />
demokratske i proevropske Srbije u političkoj borbi<br />
prsa u prsa protiv konzervativne i mračne Srbije oličene<br />
ponajpre u radikalima i socijalistima koji bi opet oružjem<br />
da stignu do svojih sumanutih velikonac<strong>in</strong>alnih ciljeva,<br />
što u aktuelnoj predizbornoj kampanji potežu kao svoj jak<br />
(ako ne i najjači!) adut. Najzad, kroz Partenrstvo se ulazi<br />
u NATO, a članstvo u Alijansi i Srbiji širom otvara vrata<br />
Evropske unije.<br />
Što se tiče regionalne i globalne bezbednosti, značaj<br />
ulaznice koju je Srbija dobila u Rigi već se može nazreti<br />
i iz naznačenih premisa. S obzirom na sasvim drugačije<br />
savremene bezbednosne izazove, rizike i pretnje<br />
(drugačije u odnosu na ratnu klasiku), svedoci smo<br />
č<strong>in</strong>jenice da se danas ni svetske vojne velesile ne oslanjaju<br />
isključivo na nacionalne vojne efektive već se sve više<br />
uključuju u različite oblike kolektivne bezbednosti.<br />
Kolektivna bezbednost, dakle, nije puki pomodni trend<br />
nego nasušna potreba savremenog čovečanstva. Zato<br />
već i danas postoji visok stepen međuzavosnosti između<br />
nacionalnih, regionalnih i bezbednosti na globalnoj ravni.<br />
Nakon samita u Rigi Srbija makar u <strong>for</strong>malnom smislu<br />
više neće biti crna rupa na bezbednosnoj mapi Evrope.<br />
Partnerstvo joj nudi šansu da to ne bude ni sušt<strong>in</strong>ski<br />
i najviše od nje zavisi hoće li iskoristiti priliku ili će je,<br />
daleko bilo, prokockati.<br />
Svemu uprkos, srpsko Partnerstvo za mir prekriveno je<br />
velikom senkom jer se Srbija za ulazak u tu asocijaciju nije<br />
kvalifikovala ispunjenjenjem svoje nakrupnije obaveze<br />
(iznad svega: obaveze prema žrtvama!) – izručenjem<br />
Haškom tribunalu generala Ratka Mladića – nego su<br />
joj članice Alijanse, kršeći pravila u koja gotovo da su se<br />
zakl<strong>in</strong>jale, iz raznih razloga progledale kroz prste i hapšenje<br />
srpaskog haškog begunca broj jedan prolongirale za 2007.<br />
god<strong>in</strong>u. Ne bismo da sada i ovde tragamo za odgovorom<br />
na pitanje zašto su ključni faktori međunarodne zajednice<br />
odustali od vlastitih načela, ali bismo se saglasili sa onim<br />
hels<strong>in</strong>ška <strong>povelja</strong>, novembar – decembar 2006 13