09.01.2014 Views

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>LJUDI</strong> <strong>NA</strong> <strong>MARGINI</strong> (3)<br />

Takoñe, gotovo svi zaposleni<br />

smatraju da njihov rad nije adekvatno<br />

vrednovan i društveno priznat, imajući u<br />

vidu visoku odgovornost i sve teže izazove<br />

koje im nameće izmenjena struktura<br />

korisnika. Činjenica je, meñutim, da je<br />

položaj zaposlenih nesumnjivo poboljšan<br />

poslednjih godina, kao i uslovi rada (čak<br />

mnogo više nego u nekim drugim<br />

oblastima, u kojima je isto tako visok<br />

stepen odgovornosti), ali svakako da uvek<br />

može biti i bolje. Smatramo da je<br />

ekspanzija priče o ljudskim pravima,<br />

odgovornosti za rad sa vulnerabilnim<br />

grupama i marginalizovanom položaju i<br />

korisnika i zaposlenih, doprinela podizanju<br />

svesti o značaju celokupne socijalne<br />

oblasti, što je svakako dobro. Taj pomak,<br />

nažalost, najčešće ne prati i individualna<br />

potreba zaposlenih za profesionalnim<br />

usavršavanjem, sticanjem novih znanja i<br />

veština, i promenama u praksi koje bi<br />

dovele do unapreñenja položaja korisnika<br />

socijalne zaštite. Zaposleni u ustanovama<br />

socijalne zaštite za decu i mlade, čak i<br />

kada su veoma posvećeni i dobronamerni,<br />

još uvek nisu profesionalno osposobljeni<br />

da ponašanje štićenika sagledaju u<br />

najširem kontekstu u kome su tesno<br />

isprepleteni uticaji porodice, ustanove, šire<br />

zajednice, vršnjaka... Poremećen sistem<br />

vrednosti u celom društvu nužno je doveo<br />

i do promene strukture korisnika. Iako se<br />

organizuju dodatne edukacije, zaposleni<br />

nemaju odgovarajuću podršku od strane<br />

države da razvijaju profesionalne<br />

kompetencije uz pomoć kojih bi pružali<br />

bolju zaštitu ekstremno osetljivoj grupi<br />

mladih i adekvatno odgovorili na nove<br />

izazove. Stručna savetodavna pomoć bi<br />

svakako mogla da umanji ogromne<br />

propuste i loš tretman, dok se ne podigne<br />

kompetentnost na zadovoljavajući nivo. U<br />

meñuvremenu, treba nastaviti sa<br />

edukacijom, ali i sa kreiranjem<br />

specijalizovanih programa za kojima se<br />

ukazuje potreba, kako bi se pronalazila<br />

konstruktivna rešenja za veoma delikatne<br />

situacije koje su svakodnevna pojava.<br />

Mišljenja smo i da sami zaposleni moraju<br />

da pokažu više inicijative. Ne postoji ni<br />

mreža podrške ustanovama socijalne<br />

zaštite različitih sektora društva, uz pomoć<br />

koje bi se kompenzovao nedostatak<br />

porodice, što je centralni problem ove<br />

grupe mladih. Bilo bi veoma korisno ako bi<br />

se zaposlenima pružila podrška u vidu<br />

profesionalnog osnaživanja za sagledavanje<br />

sopstvene odgovornosti, jasnije definisanje<br />

polja sopstvenog delovanja, za razvijanje<br />

timskog rada i delotvornije povezivanje sa<br />

institucijama drugih sektora države<br />

(zdravstvo, obrazovanje, rad…). Treba ih,<br />

takoñe, osnažiti za stvaranje uslova i<br />

razvijanje jednog raznovrsnijeg i<br />

obuhvatnijeg koncepta života u ustanovi i<br />

van nje, koji će doprineti većem osećanju<br />

smisla kod korisnika i prihvaćenosti od šire<br />

zajednice. Ti problemi ne mogu da se<br />

rešavaju u okviru jednog sektora (socijalne<br />

zaštite), niti njima može uspešno da se bavi<br />

samo jedna ustanova. Država bi morala da<br />

počne da razvija delotvornije oblike brige za<br />

ovu grupu dece i mladih.<br />

Veoma važnim smatramo uočene<br />

simptome apatije i depresije kod zaposlenih<br />

u socijalnoj zaštiti. Očigledno je, takoñe, da<br />

je sindrom „izgaranja“ zunatno prisutniji u<br />

malim sredinama i ustanovama, gde su se<br />

umorili i najveći optimisti i borci. Bez<br />

obzira na brojne faktore koji su uzrokovali<br />

takvo stanje, to je problem kome se mora<br />

posvetiti odgovarajuća pažnja. Prvenstveno<br />

zbog korisnika, koji ne dobijaju adekvatnu<br />

pomoć i zaštitu, ali i zbog mlañih kadrova,<br />

koji u takvoj radnoj atmosferi lako i brzo<br />

gube početni entuzijazam i ostaju trajno<br />

uskraćeni za profesionalno iskustvo i<br />

napredovanje.<br />

Medicinska nega dece i mladih je<br />

organizovana kroz regularni postupak u<br />

odgovarajućim zdravstvenim ustanovama, a<br />

kvalitet zdravstvenih usluga se uglavnom<br />

procenjuje kao zadovoljavajući. Meñutim,<br />

ustanove ne posvećuju istu pažnju ovom,<br />

veoma važnom aspektu za mlade u razvoju.<br />

Neke su uspostavile mehanizme<br />

kontinuiranog nadzora nad zdravstvenim<br />

stanjem štićenika, dok druge reaguju samo u<br />

slučaju potrebe. Primera radi, Zavod za<br />

vaspitanje u Beogradu organizuje vanredne<br />

sistematske preglede za decu više puta<br />

tokom godine, dok štićenici Zavoda u<br />

Knjaževcu nikada nisu bili obuhvaćeni ovim<br />

oblikom preventivne zdravstvene zaštite. U<br />

ostalim ustanovama, deca koja pohañaju<br />

školu su u sistemu organizovane<br />

zdravstvene zaštite sa drugom decom, ali je<br />

zato različit tretman onih koji su van<br />

školskog sistema. Ovako neujednačen<br />

6

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!