09.01.2014 Views

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>LJUDI</strong> <strong>NA</strong> <strong>MARGINI</strong> (3)<br />

Svi zaposleni su naveli da im je<br />

najveći problem, u smislu kompetentnosti,<br />

rad sa decom koja imaju psihijatrijske<br />

probleme. S obzirom da je broj ove dece u<br />

porastu, osoblje smatra da bi najefikasnije<br />

bilo da se ovoj deci obezbedi smeštaj u<br />

posebnoj ustanovi sa kompetentnim<br />

kadrom: „... Moramo da primamo decu za<br />

koju ne postoje sistemska rešenja i koju<br />

niko neće, prema zvaničnoj kategorizaciji<br />

nigde ne pripadaju“. Takoñe, postoji<br />

uverenje da ova deca remete koheziju<br />

grupe što značajno umanjuje mogućnosti i<br />

efekte rada sa ostalom decom. Naš je<br />

utisak da je ovakav stav kontradiktoran sa<br />

onim u vezi pozitivnih efekata PIT.<br />

Duboko verujemo da adekvatan,<br />

individualizovan i maksimalno<br />

profesionalan pristup u radu sa svakim<br />

detetom daje pozitivne efekte, bez obzira o<br />

kojoj „kategoriji“ dece je reč. U prilog<br />

ovome je i izjava jednog od vaspitača: „...<br />

Dete je kategorisano kao intelektualno<br />

ometeno, nije mogao da se uklopi, nismo<br />

znali šta sa njim... Kada sam prošao<br />

program Marije Montesori i konsultovao<br />

se sa ljudima sa fakulteta, pokušao sam da<br />

to primenim u radu i dete je<br />

profunkcionisalo, nemam nikakvih<br />

problema... neverovatno... A sad hoće da<br />

ga smeste u Sremčicu“.<br />

Osoblje navodi da u periodu<br />

adaptacije najteže ide prihvatanje kućnog<br />

reda, što se manifestuje različitim<br />

poremećajima ponašanja. Kažu da to<br />

rešavaju češćim razgovorima sa<br />

konkretnim detetom i izlaženjem u susret<br />

zadovoljenju onih potreba koje je u<br />

konkretnim okolnostima moguće<br />

zadovoljiti. Kada smo korisnike pitali, da<br />

mogu, šta bi promenili u Zavodu, svi su<br />

prvo akcenat stavili na meñusobne odnose:<br />

„... da se deca meñusobno ne diraju i da<br />

vaspitači budu bolji...“ Iz razgovora smo<br />

saznali da je bilo slučajeva meñusobnog<br />

zlostavljanja dece (počinioci koji su<br />

trenutno u pritvoru). Ono što je značajno<br />

jeste svest vaspitača da deca u principu, ne<br />

smeju da se povere ako ih neko maltretira i<br />

da to čine kada više ne mogu da izdrže,<br />

kada ih preplave strah i nesigurnost!?<br />

Slučaj koji se desio je, po njima, otkriven<br />

jer je vaspitač posumnjao na osnovu nekih<br />

indikatora, a samo priznanje žrtve je<br />

zahtevalo veliku senzibilnost i taktičnost<br />

vaspitača. Utvrdilo se da je ovo dete, pre<br />

nego što je priznalo, dugo bilo žrtva<br />

zlostavljanja od strane druge dece. S druge<br />

strane, kada smo jednog korisnika pitali da li<br />

zna kome može da se obrati ako ga neko<br />

maltretira, on je kazao: “... Jedino direktoru,<br />

nikom više... ne verujem vaspitaču...“ Iz<br />

ovoga indirektno zaključujemo da i meñu<br />

vaspitačima ima onih koji se trude i<br />

uspevaju da izgrade odnos meñusobnog<br />

poverenja i obezbede korisnicima preko<br />

potreban osećaj sigurnosti, i onih vaspitača<br />

koji izgleda u tome ne uspevaju. U prilog<br />

ovome je i objašnjenje, da kada nastanu<br />

„problemi“ (npr. učestala bekstva) u nekoj<br />

grupi, rešenje je promena vaspitača: „... U<br />

početku mi je bilo čudno, rešetke i sve to...<br />

pomogli su mi da se snañem, ali sam<br />

promenila 6 vaspitača... neki vaspitači su<br />

bolji“. Na konkretno pitanje da li su uvek<br />

isti vaspitači ti koji imaju probleme sa<br />

grupom, odnosno oni koji uspevaju da<br />

uspostave dobru koheziju i odnose u grupi,<br />

dobili smo pozitivan odgovor. U svakom<br />

slučaju, evidentno je da se osoblje teško nosi<br />

sa problemima kao što su česta bekstva,<br />

agresivno i destruktivno ponašanje<br />

korisnika, kako prema stvarima tako i<br />

meñusobno, pokušaji i česte verbalne<br />

pretnje samoubistvom, problemi zloupotrebe<br />

psihoaktivnih supstanci... Uzimajući u obzir<br />

specifičnosti i karakteristike uzrasta<br />

korisnika, ovakvi incidenti mogu se<br />

razumeti i kao reakcija na trpljenje i<br />

frustracije. U tom smislu je veoma važno<br />

locirati i uzroke koji su van porodičnih, a<br />

meñu njima i institucionalne.<br />

U zgradi Zavoda se nalazi škola za<br />

osnovno i srednje obrazovanje „Vožd“. Ova<br />

škola se vodi kao eksperimentalna i pripada<br />

Ministarstvu prosvete. Nekada je bila<br />

namenjena samo deci iz Zavoda, a od pre 4–<br />

5 godina u srednju školu koja ima frizerski,<br />

kuvarski, autolimarski i autolakirerski smer<br />

upisuju se i deca iz otvorene sredine sa<br />

poremećajima u ponašanju, kojih sada već<br />

ima 250. Direktor Zavoda ističe da im jako<br />

smeta što imaju zajednički ulaz i stepenište i<br />

da su, zbog brojnih problema, povukli svu<br />

svoju decu iz srednje škole. Prema njegovoj<br />

proceni, bar 50 odsto aktuelnih<br />

srednjoškolaca nema nikakav poremećaj, ali<br />

su došli do odgovarajućih potvrda koje im<br />

omogućuju lak upis i sticanje diplome u<br />

ovoj školi. Trenutno 15 štićenika Zavoda<br />

73

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!