Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>LJUDI</strong> <strong>NA</strong> <strong>MARGINI</strong> (3)<br />
organizovana samo pre podne, a nastavnici<br />
dolaze iz matične škole u Nišu. Čak i<br />
ovako skroman izbor za obrazovanje<br />
štićenika sada je potpuno neadekvatan.<br />
Naime, s obzirom da škola traje 3 godine,<br />
a vaspitne mere se izriču u maksimalnom<br />
trajanju do 2 godine, postavlja se pitanje<br />
svrsishodnosti ovog vida obrazovanja?<br />
Niko nije znao da nam da odgovor na<br />
pitanje šta se dešava sa trećom godinom<br />
školovanja ili sa decom koja imaju<br />
vaspitnu meru u kraćem trajanju? Šta<br />
ukoliko dete poñe u školu, a onda se<br />
vaspitna mera ukine, što takoñe<br />
dozvoljava Zakon o maloletnicima? Ovo<br />
je još jedan primer nestručnog i<br />
neodgovornog pristupa reformama u<br />
društvu. Kako nam se čini, u ovom slučaju<br />
je Ministarstvo pravde donelo zakon ne<br />
vodeći računa o drugim aspektima koji su<br />
od krucijalne važnosti za uvoñenje<br />
alternativnih sankcija. Ministarstvo<br />
prosvete očito nema plan za obrazovanje<br />
ove kategorije maloletnika, a Ministarstvo<br />
socijalne politike je stavljeno pred svršen<br />
čin: ustanove moraju da prime decu, da ih<br />
upišu u školu, ali i da ih otpuste kada sud<br />
donese takvo rešenje. O interesu dece,<br />
niko ne vodi računa. Ovo je veoma<br />
ozbiljno, rekli bismo, čak drastično kršenje<br />
dečjih prava koje je i Srbija u obavezi da<br />
poštuje. Posebno je pitanje šta društvo<br />
uopšte dobija ovako stihijskim i<br />
neosmišljenim reformama?<br />
Osim svakodnevnih obaveza oko<br />
učenja i škole, korisnici su nam rekli da<br />
slobodno vreme koriste za sportskorekreativne<br />
aktivnosti (teretana, fudbal,<br />
košarka...), gledanje televizije ili filmova,<br />
šah, kompjutere... Kao i u drugim<br />
ustanovama, i ovde se korisnici žale na<br />
česte meñusobne krañe i sukobe. Iako je<br />
osoblje upoznato sa Posebnim protokolom<br />
u vezi sa zlostavljanjem i zanemarivanjem<br />
dece, interesantno je da smo u spontanom<br />
razgovoru saznali da se često iz<br />
bezbednosnih razloga mladima koji trpe<br />
nasilje druge dece daju pozitivne ocene o<br />
ponašanju i funkcionisanju, i u saradnji sa<br />
centrima za socijalni rad se šalju kući. Da<br />
li se u praksi ovo pokazuje kao<br />
najefikasnija mera u zaštiti od zlostavljanja<br />
druge dece? Sve i da takva praksa ima<br />
smisla, ko i na koji način dalje radi sa<br />
maloletnicima – onima koji su vršili<br />
zlostavljanje i onima koji su žrtve takvog<br />
ponašanja? Ko vodi računa o traumatičnim<br />
posledicama zlostavljanja? Ovo su samo<br />
neka od značajnih pitanja koja se<br />
postavljaju, a na koja nema odgovora.<br />
Iako je formiran tzv. interni tim,<br />
korisnici su odgovorili da nemaju telefon<br />
osobe kojoj mogu da se obrate ako ih neko<br />
maltretira i zlostavlja. Takoñe, bili su<br />
zbunjeni kada smo ih pitali da li su čuli za<br />
Konvenciju UN o dečijim pravima i da li<br />
znaju koja su njihova prava. Uglavnom su<br />
svi korisnici izjavili da su zadovoljni svojim<br />
vaspitačima, a jedini problem im je što<br />
moraju rano da ustaju.<br />
Iz ugla osoblja, problemi sa kojima<br />
se teže nose tiču su zloupotrebe alkohola u<br />
kombinaciji sa tabletama; droge, kako kažu,<br />
nema, ali se duva lepak; bekstva... Takoñe,<br />
jedan korisnik je pokazivao suicidne ideje<br />
zbog čega je 3 dana bio u bolnici pod<br />
„stručnim nadzorom“. Rešenje navedenih<br />
problema sa korisnicima osoblje vidi u<br />
upošljavanju neuropsihijatra.<br />
Uz podatak o čestim meñusobnim<br />
sukobima, ovi incidenti mogu se sagledati i<br />
kao reakcija mladih na uslove života i<br />
moguće osećanje straha i nesigurnosti koje<br />
doživljavaju u ustanovi ili svom okruženju.<br />
Ne treba zaboraviti da ispod nasilnosti i<br />
agresivnosti adolescenata uvek postoji<br />
depresivnost koja generiše ovaj oblik<br />
ponašanja, odnosno da sve ove reakcije<br />
imaju za cilj da oslobode, makar trenutno,<br />
mladu osobu trpljenja koje dostiže stepen<br />
nepodnošljivosti. Takoñe, depresivnost,<br />
nesigurnost i strah vode gubitku<br />
samopouzdanja, gubitku osećaja važnosti i<br />
moći koji su na ovom uzrastu neophodni.<br />
Zbog te neophodnosti, mladi su spremni da<br />
preduzmu gotovo bilo šta ne bi li povratili<br />
osećaj zadovoljstva sobom, jer je sa<br />
stanovišta psihološkog funkcionisanja nekih<br />
adolescenata potpuno svejedno da li će to<br />
osećanje važnosti i moći obezbediti<br />
socijalno prihvatljivim, ili socijalno<br />
neprihvatljivim sredstvima ili aktivnostima.<br />
52