09.01.2014 Views

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>LJUDI</strong> <strong>NA</strong> <strong>MARGINI</strong> (3)<br />

preduzećima itd.) su nedovoljni i najčešće<br />

površni. U nešto boljoj situaciji su domovi<br />

za decu i omladinu bez roditeljskog<br />

staranja, koji sarañuju sa nevladinim<br />

organizacijama ili ponekim sportskim<br />

klubom i sl., dok su štićenici zavoda<br />

uglavnom nepoželjno društvo. Pomoć i<br />

podrška privrednih subjekata je izuzetno<br />

retka, a i tamo gde postoji, nije dovoljna.<br />

Evidentno je da su štićenici ustanova<br />

izrazito marginalizovani, ponekad i<br />

potpuno izolovani, i stigmatizovani od<br />

kompletne zajednice. Smatramo da je<br />

obaveza države da ovu populaciju i njene<br />

probleme učini vidljivim, ali i da<br />

preduzme potrebne mere kako bi se<br />

javnost senzibilisala i motivisala na<br />

promenu ovako negativnog i<br />

diskriminatornog pristupa.<br />

Imajuću u vidu sve što je rečeno,<br />

jasno je da su garancije prava i osnovnih<br />

sloboda štićenika socijalnih ustanova na<br />

veoma niskom nivou. Oni su u značajnoj<br />

meri uskraćeni za mnoga prava, a u<br />

brojnim situacijama su subjekti<br />

nehumanog i ponižavajućeg tretmana. S<br />

obzirom na njihov uzrast, jasno je da oni u<br />

procesu smeštaja u ustanovu nemaju<br />

nikakav izbor. Zbog toga je na ustanovama<br />

velika odgovornost da dete zbrinu na<br />

najbolji mogući način, ali i da obezbede<br />

poštovanje njegovih prava i potreba. Ništa<br />

manja odgovornost je i na uputnim<br />

centrima za socijalni rad, koji bi morali da<br />

dobro razmotre svaku moguću alternativu<br />

pre nego što se odluče za smeštaj u<br />

ustanovu. Sistemskim rešenjem je<br />

centrima stavljena u nadležnost gotovo<br />

kompletna pravna zaštita korisnika, što su<br />

ustanove prihvatile i u skladu s tim se<br />

ponašaju već decenijama. Pritom, ranije<br />

nije ni bilo dokumenata koji garantuju<br />

prava korisnika, zbog čega je u ovom<br />

smislu došlo do uspostavljanja<br />

neadekvatne prakse i, nažalost, verovatno<br />

brojnih slučajeva nezakonitog ponašanja.<br />

Činjenica je, takoñe, da su i sami<br />

domovi i zavodi najčešće nezainteresovani<br />

za aktivniji angažman kada je reč o<br />

pravima štićenika. Samo u jednoj ustanovi<br />

smo zabeležili ozbiljniji i aktivniji pristup<br />

korisnicima koji podrazumeva širi spektar<br />

zaštite, uključujući i inicijative za<br />

preispitivanje odluka i rešenja koji su van<br />

domena odlučivanja same ustanove.<br />

Nažalost, moramo da konstatujemo da ovi<br />

retki primeri najčešće ostaju bez<br />

odgovarajućeg odjeka koji bi morali da<br />

imaju. Smatramo da bi, za početak, makar<br />

resorno ministarstvo moralo da takvim<br />

naporima pokloni odgovarajuću pažnju i<br />

podršku, kako bi i ostali delovi društva<br />

krenuli u transformaciju sistema koji je<br />

neprihvatljiv sa aspekta ljudskih prava. Ne<br />

vidimo prepreku da i ustanove, na primer,<br />

budu inicijatori boljih i češćih kontakata sa<br />

porodicom gde je to moguće, kao i da<br />

pronalaze vikend-hranitelje u okviru lokalne<br />

zajednice. To nikako ne isključuje ulogu<br />

centara, već je samo olakšava, a za decu bi<br />

bilo izuzetno korisno. Isto tako, ustanove bi<br />

trebalo da pokreću postupke za<br />

„dekategorizaciju“ dece, jer su najbolje<br />

upoznate sa njihovim mogućnostima. Inače<br />

šablonizirana, zastarela i birokratizovana<br />

procedura koja se primenjuje pri<br />

razvrstavanju dece (u kojoj učestvuju<br />

komisije za pregled dece ometene u razvoju,<br />

centri za socijalni rad i druge institucije),<br />

apsolutno zahteva hitno preispitivanje i<br />

usklañivanje sa aktuelnim medicinskim,<br />

pravnim i obrazovnim standardima.<br />

Tokom obilaska ustanova nismo<br />

naišli na slučajeve eksplicitnog zlostavljanja<br />

štićenika od strane zaposlenih, niti su nam<br />

deca sugerisala da postoje takva ponašanja.<br />

U nekim ustanovama su ranije zabeleženi<br />

slučajevi bludnih radnji izmeñu vaspitača i<br />

maloletnih štićenica koji su imali i sudski<br />

epilog sa neprimereno blagim sankcijama.<br />

Meñutim, u nekim ustanovama postoji<br />

zlostavljanje izmeñu štićenika, na koje<br />

osoblje različito reaguje. Zlostavljanje<br />

korisnika koji su institucionalno zbrinuti je<br />

uvek moguće, i teško ga je otkriti. Zato je, u<br />

tom smislu, uvek potreban oprez. Na državi<br />

je da mogućnost nedozvoljenog ponašanja<br />

svede na minimalnu meru, a ukoliko do njih<br />

ipak doñe, da kazni počinioce. Meñutim,<br />

smatramo da i zaposleni u ustanovama<br />

imaju obavezu da primete, prijave i spreče<br />

svaki oblik ponašanja koji bi mogao dovesti<br />

do zlostavljanja. Šta više, oni mogu i treba<br />

da budu i krivično odgovorni ukoliko su<br />

načinili propust te vrste. Ovoj problematici<br />

se apsolutno mora dati prioritet, a država<br />

mora sprečiti svaki pokušaj prikrivanja i<br />

uticaja da takvi slučajevi ne dospeju u<br />

javnost i ne okončaju se na jedini ispravan<br />

način. Zbog toga bi trebalo obezbediti<br />

11

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!