09.01.2014 Views

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

LJUDI NA MARGINI (3)

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>LJUDI</strong> <strong>NA</strong> <strong>MARGINI</strong> (3)<br />

porodicu. Meñutim, prilikom obilaska<br />

ustanova smo se susreli sa više dece koja<br />

su pobegla iz hraniteljskih porodica, ili su<br />

promenili više hranitelja i nigde se nisu<br />

adaptirali. Opredeljenje države i resornog<br />

ministarstva da se što pre izvrši<br />

deinstitucionalizacija, pre svega ustanova<br />

za smeštaj dece bez roditeljskog staranja,<br />

stvorila je odreñenu vrstu presije nad<br />

centrima za socijalni rad da nañu<br />

hraniteljske porodice, u meri da se previña<br />

i ne poštuje propisana procedura – koliko<br />

su te porodice zaista kompetentne da brinu<br />

o detetu, kakav je njihov materijalni status,<br />

kakve uslove za razvoj i obrazovanje<br />

deteta mogu da obezbede itd.<br />

Procena i izbor podobne<br />

hraniteljske porodice očigledno moraju<br />

biti podignuti na viši nivo. Neprihvatljivo<br />

je i opasno da se zbog ubrzavanja reformi i<br />

približavanja evropskim standardima<br />

zanemari kvalitetna priprema, analiza i<br />

izbor hraniteljske porodice za svako<br />

pojedinačno dete. Ovo utoliko pre, jer je<br />

jasno da se u situaciji teške ekonomske<br />

krize i gubitka radnih mesta mnogi<br />

opredeljuju za hraniteljstvo jer tu vide, pre<br />

svega, rešenje svojih finansijskih problema<br />

i mogućnost za obezbeñivanje prihoda.<br />

Upravo zbog toga treba usporiti ovu<br />

tendenciju, osloboditi centre za socijalni<br />

rad pritiska da po svaku cenu moraju<br />

pronaći vaninstitucionalni smeštaj za dete,<br />

a pooštriti njihovu odgovornost za izbor<br />

hraniteljske porodice i nadzor nad zaštitom<br />

najboljeg interesa deteta. Uzimajući u<br />

obzir trenutne okolnosti i probleme,<br />

sasvim je jasno da su za neku decu domovi<br />

bolji od hraniteljskih porodica, ili su bar<br />

prihvatljiva alternativa.<br />

Kontakti štićenika sa centrima za<br />

socijalni rad su generalno, a naročito u<br />

slučajevima gde su oni zakonski staratelji,<br />

krajnje površni i bez koristi za dete. Izuzev<br />

u fazi prijema i prilikom otpusta,<br />

predstavnici centara se retko pojavljuju, a<br />

o stanju štićenika se uglavnom raspituju<br />

telefonom. Prema pojedinoj deci koja svoj<br />

uputni centar doživljavaju kao jedinu<br />

porodicu, ovakav odnos se može<br />

okarakterisati kao surovo, nehumano i<br />

ponižavajuće postupanje. Ističemo da je<br />

ovakvo ponašanje nekih centara ozbiljna<br />

povreda prava i drugih korisnika, jer oni<br />

ostaju uskraćeni za mnoge informacije i<br />

kontakte koje im centar može obezbediti.<br />

Objašnjenje da centri nemaju dovoljno<br />

kadrova i finansija samo je donekle<br />

prihvatljivo. Za bar nekoliko poseta godišnje<br />

se, jednostavno, moraju izdvojiti sredstva;<br />

osim toga, sa štićenicima se može<br />

komunicirati češće i telefonom, pismima,<br />

razglednicama... Čudno je da do sada niko<br />

nije pokušao da uspostavi komunikaciju<br />

preko Interneta (Skype, MSN, FaceBook...)<br />

izmeñu uputnih centara i korisnika, naročito<br />

u slučajevima kada su na većoj udaljenosti.<br />

Čini nam se da je to posebno važno kada je<br />

reč o deci i mladima koji su po prirodi stvari<br />

vrlo prijemčivi za nove tehnologije. Ovaj<br />

vid komunikacije bi deci značio veoma<br />

mnogo, a uputni centri bi mogli da imaju<br />

svakodnevnu informaciju direktno od deteta,<br />

i bez troškova koje podrazumeva klasičan<br />

obilazak. Takoñe bi bilo moguće ostvariti<br />

kontakt dece i roditelja ili srodnika, što nije<br />

bez značaja imajući u vidu da su porodice<br />

ove dece ekstremno socijalno ugrožene.<br />

Svaka od ustanova, i svaki centar za<br />

socijalni rad imaju bar po nekoliko<br />

kompjutera, a mnogi i po više desetina. Kao<br />

i u mnogo čemu drugom, nije problem u<br />

pronalaženju mogućeg rešenja, već u<br />

nedostatku volje. Ali, to svakako nije<br />

prihvatljivo opravdanje.<br />

Neshvatljiv propust postoji i u<br />

komunikaciji zavoda i sudova koji su izrekli<br />

vaspitnu meru. Sudije i javni tužioci za<br />

maloletnike imaju zakonsku obavezu da<br />

najmanje dva puta godišnje obiñu<br />

maloletnika smeštenog u zavodu i u<br />

neposrednom kontaktu sa njim i stručnim<br />

osobljem utvrde zakonitost postupanja i<br />

postignuti uspeh u vaspitanju i pravilnom<br />

razvoju ličnosti maloletnika. U praksi se to<br />

ne dešava. Takoñe, u zavodima ističu da<br />

ponekad čekaju i po pet-šest meseci da sud<br />

reaguje na njihov predlog za izmenu<br />

vaspitne mere, što potpuno obesmišljava<br />

svrhu sankcije i predstavlja drastično<br />

kršenje prava maloletnika, i to od strane<br />

sudova! Važno je istaći i da mnogi sudovi<br />

ne pokrivaju troškove smeštaja maloletnika<br />

u zavodima, čime značajno ugrožavaju<br />

funkcionisanje ovih vaspitnih ustanova, a<br />

time i maloletnika.<br />

Kontakti dece i mladih sa lokalnom<br />

zajednicom u kojoj se nalazi ustanova<br />

(opštinama, obrazovnim, sportskim,<br />

kulturnim i drugim ustanovama,<br />

10

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!