helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinki.org.rs
from helsinki.org.rs More from this publisher
09.01.2014 Views

zakonom. 28 Takvo rešenje dopušta mogućnost da zakonodavac uredi uslove pod kojima se neko ustavom garantovano pravo može koristiti i tako odredi stvarnu sadržinu prava. Pravo koje garantuje Ustav u tom slučaju gubi status ustavnog prava i dobija status zakonskog prava. Pored neposredne primene ljudskih prava garantovanih ustavom, nacrti ustava garantuju i neposrednu primenu ljudskih i manjinskih prava zajamčenih međunarodnim pravom (međunarodnim ugovorima koji su ratifikovani kao i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava), a koje garantuje i Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama. 29 Izričitim garantovanjem neposredne primene međunarodnih izvora ljudskih i manjinskih prava iskazuje se spremnost da se prihvate, uvaže i poštuju međunarodni standardi ljudskih i manjinskih prava, i određuje status međunarodnih izvora ljudskih prava u ustavnom sistemu. Izvesne razlike među nacrtima beležimo u odnosu na način rangiranja pravnih izvora ljudskih i manjinskih prava. Prema nacrtu ustava vlade Republike Srbije jedinstvenom odredbom obuhvaćen je princip neposredne primene svih pravnih izvora, uključiv i zakone i druge opšte akte, 30 dok se prema nacrtu ustava predsednika Republike posebno uređuje neposredna primena ljudskih prava garantovanih ustavom i međunarodnim pravom 31 i tako povlači jasna razlika između ustavnih i međunarodnih garancija ljudskih prava i garancija sadržanih u zakonima i drugim opštim pravnim aktima. 3.2 Ustavni okvir tumačenja ljudskih i manjinskih prava Novinu predstavljaju i odredbe o principima na kojima počiva tumačenje ljudskih i manjinskih prava i pravnim okvirima koji su osnov 28 Član 12 stavovi 1 i 2 Ustava Republike Srbije. 29 Član 7 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 24 stav 1 Nacrta ustava predsednika Republike. 30 «Ustavom se jemče, i kao takva neposredno se primenjuju ljudska i manjinska prava zajamčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima» (član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade Republike Srbije). 31 «Ustavom i međunarodnim pravom zajamčena ljudska i manjinska prava neposredno se primenjuju kao najviši zakon zemlje» (član 24 Nacrta ustava predsednika Republike). 194 tumačenja. 32 Opšti okvir tumačenja odredbi o ljudskim i manjinskim pravima određuju vrednosti demokratskog društva, a pravni okvir se nalazi u međunarodnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava kao i praksi međunarodnih tela koja nadziru primenu ljudskih i manjinskih prava. Kao relevantan izvor ljudskih i manjinskih prava navode se, dakle, ne samo akti međunarodnog prava i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava, već i praksa međunarodnih tela koja prate primenu međunarodnih standarda ljudskih prava u praksi. Polazeći od Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja takođe sadrži ovakvu odredbu 33 ovo pitanje uređeno je na identičan način u oba nacrta. Ustav Republike Srbije ne uređuje ovo pitanje. 3.3 Zabrana diskriminacije i politika jednakih mogućnosti Izričito se zabranjuje diskriminacija. Novinu predstavlja i preciziranje vidova diskriminacije, u skladu sa međunarodnim standardima i odredbama Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, 34 a koja može biti direktna ili indirektna. Bliže značenje direktne odnosno indirektne diskriminacije sadrže međunarodne konvencije, a kako se one neposredno primenjuju u samom tekstu nacrta ustava nisu bliže određeni sadržaji i oblici jednog odnosno drugog vida diskriminacije. Pored opšte zabrane diskriminacije, u posebnom odeljku o pravima pripadnika nacionalnih manjina, u oba nacrta ustava koje smo analizirali posebno se zabranjuje bilo koji vid diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina i posebno jamči njihova ravnopravnost pred zakonom i jednaka zakonska zaštita. 35 Ustav Republike Srbije ne sadrži izričitu odredbu o zabrani diskriminacije, niti o oblicima diskriminacije, već na opšti način garantuje 32 Član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 31 Nacrta ustava predsednika Republike. 33 Član 10 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama. 34 Članovi 3 i 49 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, član 19 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 25 stavovi 1 do 4 Nacrta ustava predsednika Republike. 35 Član 75 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 74 Nacrta ustava predsednika Republike. 195

jednakost građana u pravima i dužnostima kao i jednaku zaštitu nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti. 36 U skladu sa načelnim pristupom prema kome je država odgovorna za sprovođenje politike jednakih mogućnosti izraženim u oba nacrta ustava utvrđena je i mogućnost preduzimanja mera afirmativne akcije, a u skladu sa međunarodnim standardima i rešenjima koje sadrži Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama. 37 Mere afirmativne akcije predstavljaju novinu u ustavnom sistemu Srbije. Nacrti ustava predviđaju mogućnost uvođenja ovih mera, (neke mere utvrđuju se i samim ustavom 38 ) ukoliko je to neophodno za ostvarivanje ravnopravnosti, potrebne zaštite i napretka lica ili grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju. Cilj uvođenja ovih mera je da omoguće potpuno uživanje ljudskih i manjinskih prava pod jednakim uslovima. Mere afirmativne akcije su privremene, a primenjuju se dok se ne ostvare ciljevi zbog kojih su preduzete. 3.4 Zaštita ljudskih i manjinskih prava Zapažamo da se u oba nacrta ustava podjednaka pažnja poklanja kako sadržaju kataloga ljudskih i manjinskih prava tako i njihovoj zaštiti. 39 Rešenja polaze od međunarodnih standarda i odredbi Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama i potpunija su u odnosu na ona koja sadrži Ustav Srbije, a garancije obuhvataju i više novih instituta. Osnovni vidovi zaštite ljudskih i manjinskih prava uključuju zaštitu pred unutrašnjim pravom, posebno sudsku i ustavno – sudsku zaštitu, i zaštitu pred međunarodnim telima. Sudska zaštita je primarni oblik zaštite ljudskih i manjinskih prava u unutrašnjem pravu. Pored sudske obezbeđuje se i neposredna ustavno – sudska zaštita ljudskih i manjinskih prava. Nacrti ustava garantuju pravo na delotvornu sudsku zaštitu ljudskih i manjinskih 36 Član 13 Ustava Republike Srbije. 37 Član 3 stav 4 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, član 20 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 25 stavovi 4 i 5 Nacrta ustava predsednika Republike. 38 Videti npr. član 55 koji utvrđuje obavezu države da unapređuje uslove života u svim oblastima ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, kao i član 52 stav 1 alineja 9 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama kao i član 80 i član 94 stav 3 Nacrta ustava predsednika Republike. Nacrt ustava vlade Republike Srbije ne sadrži ove odredbe. 39 Šire o tome videti: dr M. Pajvančić Zaštita ljudskih prava u projektima Ustava Srbije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu XXXVIII/II, 2004, str. 7 – 27. 196 prava, "uključiv i uklanjanje posledice povrede ili uskraćivanja prava". 40 Među nacrtima ustava beležimo i jednu razliku u načinu na koji je u tekstu nacrta iskazana garancija sudske zaštite ljudskih i manjinskih prava. Nacrt ustava koji je pripremila vlada Republike Srbije utvrđuje da "Republika Srbija omogućuje (podvukla M. Pajvančić) delotvornu sudsku zaštitu ljudskih i manjinskih prava", dok se u nacrtu ustava predsednika Republike, kao i u Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama garantuje da "svako ima pravo (podvukla M. Pajvančić) na delotvornu sudsku zaštitu". Razlika nije samo terminološke već suštinske prirode. Novinu u sistemu zaštite koji se obezbeđuje u unutrašnjem pravu predstavlja institut ustavne žalbe kao instrument neposredne zaštite ljudskih i manjinskih prava pred ustavnim sudom, koji garantuju oba nacrta ustava. 41 Može se, međutim primetiti da se u opštim odredbama o zaštiti ljudskih i manjinskih prava, ni u jednome od nacrta ustava, kao ni u Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama izričito ne pominje neposredna ustavno – sudska zaštita ljudskih prava. Odredbe o zaštiti ljudskih prava grupisane su u odeljku o ustavnom sudu. Među nacrtima postoje i izvesne razlike. Nacrt ustava vlade Republike Srbije dopušta mogućnost da se ustavna žalba koristi kao instrument za zaštitu tuđeg prava ili slobode (svojevrsna actio popularis), a subjekte koji raspolažu ovim pravom bliže određuje ustav i zakon, 42 dok se prema nacrtu ustava predsednika Republike ovo pravo garantuje samo ombudsmanu uz uslov da za to postoji pristanak lica čije je pravo povređeno. 43 Ustav Srbije ne poznaje institut ustavne žalbe, niti garantuje neposrenu zaštitu ljudskih i manjinskih prava pred Ustavnim sudom. Ipak, mora se reći da ovo nije nov institut u unutrašnjem pravu. Ustav SR Jugoslavije 44 garantovao je pravo na neposrednu zaštitu ljudskih i manjinskih prava pred Saveznim ustavnim sudom. 40 Član 9 stav 1 Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, član 21 stav 1 Nacrta ustava vlade Srbije i član 30 Nacrta ustava predsednika Republike. 41 Član 174 Nacrta ustava vlade Srbije i član 191 stav 1 alineja 7 Nacrta ustava predsednika Republike. 42 Član 174 stav 2 Nacrta ustava vlade Srbije. 43 Član 191 stav 2 Nacrta ustava predsednika Republike. 44 Ustav SR Jugoslavije donet je 1992 godine. Članom 124 stav 1 tačka 6 utvrđuje nadležnost Saveznog ustavnog suda da odlučuje o ustavnim žalbama, a članom 126 utvrđuje uslove pod kojima se može koristiti institut ustavne žalbe. Više o tome kod: dr M. Pajvančić: Zaštita sloboda i prava građana, Arhiv za pravne i društvene nauke br. 2 – 3/2001 str. 317 – 331. 197

zakonom. 28 Takvo rešenje dopušta mogućnost da zakonodavac uredi uslove<br />

pod kojima se neko ustavom garantovano pravo može koristiti i tako odredi<br />

stvarnu sadrž<strong>in</strong>u prava. Pravo koje garantuje Ustav u tom slučaju gubi status<br />

ustavnog prava i dobija status zakonskog prava.<br />

Pored neposredne primene ljudskih prava garantovanih ustavom,<br />

nacrti ustava garantuju i neposrednu primenu ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava<br />

zajamčenih međunarodnim pravom (međunarodnim ugovorima koji su<br />

ratifikovani kao i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava), a koje<br />

garantuje i Povelja o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima i građanskim<br />

slobodama. 29 Izričitim garantovanjem neposredne primene međunarodnih<br />

izvora ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava iskazuje se spremnost da se prihvate,<br />

uvaže i poštuju međunarodni standardi ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava, i<br />

određuje status međunarodnih izvora ljudskih prava u ustavnom sistemu.<br />

Izvesne razlike među nacrtima beležimo u odnosu na nač<strong>in</strong> rangiranja<br />

pravnih izvora ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava. Prema nacrtu ustava vlade<br />

Republike Srbije jed<strong>in</strong>stvenom odredbom obuhvaćen je pr<strong>in</strong>cip neposredne<br />

primene svih pravnih izvora, uključiv i zakone i druge opšte akte, 30 dok se<br />

prema nacrtu ustava predsednika Republike posebno uređuje neposredna<br />

primena ljudskih prava garantovanih ustavom i međunarodnim pravom 31 i<br />

tako povlači jasna razlika između ustavnih i međunarodnih garancija<br />

ljudskih prava i garancija sadržanih u zakonima i drugim opštim pravnim<br />

aktima.<br />

3.2 Ustavni okvir tumačenja ljudskih<br />

i manj<strong>in</strong>skih prava<br />

Nov<strong>in</strong>u predstavljaju i odredbe o pr<strong>in</strong>cipima na kojima počiva<br />

tumačenje ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava i pravnim okvirima koji su osnov<br />

28<br />

Član 12 stavovi 1 i 2 Ustava Republike Srbije.<br />

29<br />

Član 7 Povelje o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima i građanskim slobodama,<br />

član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 24 stav 1 Nacrta ustava<br />

predsednika Republike.<br />

30<br />

«Ustavom se jemče, i kao takva neposredno se primenjuju ljudska i<br />

manj<strong>in</strong>ska prava zajamčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i<br />

potvrđenim međunarodnim ugovorima» (član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade<br />

Republike Srbije).<br />

31<br />

«Ustavom i međunarodnim pravom zajamčena ljudska i manj<strong>in</strong>ska prava<br />

neposredno se primenjuju kao najviši zakon zemlje» (član 24 Nacrta ustava<br />

predsednika Republike).<br />

194<br />

tumačenja. 32 Opšti okvir tumačenja odredbi o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima<br />

određuju vrednosti demokratskog društva, a pravni okvir se nalazi u<br />

međunarodnim jemstvima ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava kao i praksi<br />

međunarodnih tela koja nadziru primenu ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava. Kao<br />

relevantan izvor ljudskih i manj<strong>in</strong>skih prava navode se, dakle, ne samo akti<br />

međunarodnog prava i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava, već i<br />

praksa međunarodnih tela koja prate primenu međunarodnih standarda<br />

ljudskih prava u praksi. Polazeći od Povelje o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim<br />

pravima i građanskim slobodama, koja takođe sadrži ovakvu odredbu 33 ovo<br />

pitanje uređeno je na identičan nač<strong>in</strong> u oba nacrta. Ustav Republike Srbije ne<br />

uređuje ovo pitanje.<br />

3.3 Zabrana diskrim<strong>in</strong>acije i politika<br />

jednakih mogućnosti<br />

Izričito se zabranjuje diskrim<strong>in</strong>acija. Nov<strong>in</strong>u predstavlja i<br />

preciziranje vidova diskrim<strong>in</strong>acije, u skladu sa međunarodnim standardima<br />

i odredbama Povelje o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima i građanskim<br />

slobodama, 34 a koja može biti direktna ili <strong>in</strong>direktna. Bliže značenje direktne<br />

odnosno <strong>in</strong>direktne diskrim<strong>in</strong>acije sadrže međunarodne konvencije, a kako<br />

se one neposredno primenjuju u samom tekstu nacrta ustava nisu bliže<br />

određeni sadržaji i oblici jednog odnosno drugog vida diskrim<strong>in</strong>acije. Pored<br />

opšte zabrane diskrim<strong>in</strong>acije, u posebnom odeljku o pravima pripadnika<br />

nacionalnih manj<strong>in</strong>a, u oba nacrta ustava koje smo analizirali posebno se<br />

zabranjuje bilo koji vid diskrim<strong>in</strong>acije pripadnika nacionalnih manj<strong>in</strong>a i<br />

posebno jamči njihova ravnopravnost pred zakonom i jednaka zakonska<br />

zaštita. 35<br />

Ustav Republike Srbije ne sadrži izričitu odredbu o zabrani<br />

diskrim<strong>in</strong>acije, niti o oblicima diskrim<strong>in</strong>acije, već na opšti nač<strong>in</strong> garantuje<br />

32<br />

Član 17 stav 2 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 31 Nacrta ustava<br />

predsednika Republike.<br />

33<br />

Član 10 Povelje o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima i građanskim<br />

slobodama.<br />

34<br />

Članovi 3 i 49 Povelje o ljudskim i manj<strong>in</strong>skim pravima i građanskim<br />

slobodama, član 19 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 25 stavovi 1 do 4<br />

Nacrta ustava predsednika Republike.<br />

35<br />

Član 75 Nacrta ustava vlade Republike Srbije i član 74 Nacrta ustava<br />

predsednika Republike.<br />

195

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!