helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

kao instrument kojeg valja preoteti i potom koristiti za (ovoga puta
demokratske) poželjne ciljeve". 10 Moć ustava i prava nije stvarna. Ona je
virtuelna, jer postavlja fundament za potencijalne, očekivane i željene
promene. Kako se ostvaruje ustavnosudska kontrola ustavnosti zakona u
ustavno – pravnom ambijentu čije su osnovne konture iznete u prethodnim
napomenama? U takvim okolnostima ustavni sudovi se, prilikom ocene
ustavnosti zakona, mogu osloniti na, manje ili više, pouzdane kriterijume
utvrđene u samom ustavu i zasnovane na formalnom legalitetu i
konsensualno prihvaćenom legitimitetu ustavnog okvira. Postoje, dakle,
neke od osnovnih pretpostavki da se ustavni sud. Pri oceni ustavnosti
zakona, osloni na ustav kao pouzdanog vodiča i kreće u osnovi unutar
njegovih okvira.
Konsenzus je, međutim, sadržinski parcijalan, a ustav još uvek nema
puni sadržinski ustavni kapacitet, koji pretpostavlja sistem vladavine prava.
To su nesumnjivo faktori koji ograničavaju mogućnost da ustavni sud,
odlučujući o ustavnosti zakona, deluje strogo u okvirima ustava. Još uvek,
dakle, ustavni sud prilikom ocene ustavnosti zakona deluje ne samo kao
zaštitnik ustava, već i kao institucija koja, silom prilika, gradi i formuliše
konsenzus o pitanjima koja je ustavotvorac ostavio otvorenim. Ustavni sud je
prinuđen da deluje i kao ustavotvorac, stoga jer ustav još uvek ne predstavlja
"stabilni i efektivni okvir unutar kojeg se odigravaju pravni i politički
procesi." 11 Otuda poseban značaj ustavnog sudstva u ovim ustavnim
sistemima, posebno njegova osnovna nadležnost da ocenjuje ustavnost
zakona. Interpretacija ustava iskazana u odluci ustavnog suda, može ustav
približiti liberalno – demokratskom konceptu konstitucije, ili ga pak udaljiti
od njega.
Osnovne karakteristike ustavnosti (ustava) u SR Jugoslaviji
i njihov uticaj na mogućnost ustavnog suda da ocenjuje
ustavnost zakona
Upoređujući osnovne indikatore koji govore o ustavnosti i
svojstvima ustava kao merila ocene ustavnosti u zemljama tranzicije sa
ustavnom situacijom u Jugoslaviji, zapažaju se izvesne razlike. U čemu je
ustavna situacija različita od one u zemljama post – komunizma?
a) Karakter ustavne revizije. U proces ustavne tranzicije u Jugoslaviji
nije se ušlo postupno revizijom važećih ustava- U Jugoslaviji je donet novi
savezni Ustav 1992. godie, nakon što su neke od federalnih jedinica koje su
ulazile u sastav savezne države (najpre Hrvatska, a potom Srbija) već 1990.
godine, dakle, pre raspada bivše SFRJ, donele nove ustave. Izvršena je, dakle,
potpuna revizija kako saveznog Ustava tako i ustava jedne od federalnih
jedinica (Srbija) koje danas ulaze u sastav SR Jugoslavije. Ustavna tranzicija u
drugoj federalnoj jedinici (Crna Gora) odvijala se, najpre putem delimične
revizije ustava, da bi nakon donošenja saveznog Ustava ova federalna
jedinica donela svoj novi ustav.
b) Socijalno – političke prilike u kojima je izvršena ustavna revizija. Ustav
SR Jugoslavije donet je u vreme velikih i ozbiljnih društvenih potresa,
raspada bivše zajedničke države, u ratnom okruženju, dakle, u ambijentu
koji po svim svojim odlikama nije pogodan za čin ustavotvorstva i donošenje
ustava. Naprotiv, u takvim okolnostima socijalni konflikti teško se mogu
rešavati na ustavan način. 12 Komparativno konstitucionalno iskustvo
potvrđuje da ustavi doneti u takvim prilikama nemaju velikih izgleda na
dugovečnost.
c) Postupak formalne revizije – donošenje Ustava SR Jugoslavije. Prilikom
donošenja Ustava SR Jugoslavije nije poštovan ustavom propisani postupak
za donošenje ustava. Izostalo je učešće svih federalnih jedinica u postupku
donošenja Ustava SRJ, a što je bio ustavom propisani uslov za njegovo
donošenje. Četiri od šest federalnih jedinica nisu sudelovale u postupku
donošenja ovog Ustava. One nisu dale svoju saglasnost na donošenje Ustava,
što je postupak ustavne revizije nalagao. Dom Savezne skupštine koji je
usvojio Ustav, nije imao kvorum, jer u njegovom radu nisu sudelovali
poslanici iz četiri federalne jedinice, a mandat preostalih poslanika je istekao.
Isticanje argumenta da su proceduralne manjkavosti u ovom slučaju
posledica fakticiteta (četiri federalne jedinice odvijile su se od SFRJ), te da se
otuda ima smatrati da je procedura ustavne revizije poštovana (u meri u
kjojoj je to, s obzirom na fakticitet, bilo moguće), upravo potvrđuje da je
Ustav SR Jugoslavije donet iz faktičke, a ne prav ne situacije. Postupak
donošenja Ustava nije se odvijao u legalnim ustavno – pravnim okvirima. Sa
formalno – pravnog stanovišta Ustav SRJ je manjkav. Otuda se ne može
govoriti o formalnom ustavnom kontinuitetu uprkos tome što Ustav
(preambula) insistira na ustavnom kontinuitetu.
10
Dr N. Dimitrijević: Op. cit. str. 13.
11
B. Azkin: On the Stability and Reality of Constitutions, Studies in Economic
and Social Sciences, Jerusalem, 1956. III, str. 314 – 315.
12
12
O socijalnim prilikama koje prethode ovom vremenu šire kod: dr Z.
Đinđić Jugoslavija kao nedovršena država, Knjićevna zajednica Novog Sada, 1988.
godine.
13