helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia helsinške sveske 22 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinki.org.rs
from helsinki.org.rs More from this publisher
09.01.2014 Views

3. Neusklađenost ustava federalnih jedinica sa saveznim Ustavom ima za posledicu i sukob zakonodavnih nadležnosti federacije i federalnih jedinica. Ustav SRJ je za savezno zakonodavstvo rezervisao značajan krug nadležnosti u materiji sloboda i prava građana, posebno kada su u pitanju pojedine osnovne slobode i prava građana (lična sloboda, sloboda kretanja i nastanjivanja, tajnost pisama, slučajevi u kojima okrivljeni mora imati branioca i sl.) ili njihova ograničenja. Ovo ilustruje više upečatljivih primera: - Ustav SRJ utvrđuje da se razlozi i postupak lišenja slobode uređuju saveznim zakonom (član 23 stav 2) i tako isključuje zakonodavnu nadležnost federalnih jedinica u ovoj oblasti, dok Ustav Republike Srbije (član 15 stav 2) utvrđuje da se razlozi i postupak lišenja slobode utvrđuju zakonom, i tako dopušta republičku nadležnost u ovoj oblasti. - Slučajevi u kojima okrivljeni mora imati branioca uređuju se saveznim zakonom (član 29 stav 4 Ustava SRJ). Istu materiju Ustav Srbije (član 24 stav 4) rezerviše za zakon federalne jedinice. - Pravo na rehabilitaciju, naknadu štete i druga prava lica koje je bez osnova osuđeno ili je bez osnova bilo lišeno slobode uređuju se saveznim zakonom (član 27 stav 3 Ustava SRJ). Istu materiju Ustav Republike Srbije delegira republičkom zakonodavcu (član 23 stav 4). - Sloboda kretanja i nastanjivanja se saglasno saveznom Ustavu (član 30 stav 2) može ograničiti saveznim zakonom. Ustav Republike Srbije (član 17) utvrđuje da se ova ograničenja uređuju republičkim zakonom. 4. Pojedina značajna prava koja štite osnovne slobode, posebno pravo na život i ličnu slobodu nisu zagarantovana ustavima federalnih jedinica, već samo Ustavom SRJ, ili su u ustavima uređena različito. Neusaglašenost ustava federalnih jedinica sa sveznim Ustavom u navedenim primerima, rađa opravdanu sumnju da će načelo supremacije saveznog Ustava biti primenjeno u ovakvim slučajevima. Npr: Savezni Ustav garantuje zabranu ponovne osude u istoj stvari (član 28), dok Ustav Republike Srbije ne sadrži ovu garanciju. Savezni Ustav zabranjuje propisivanje smrtne kazne za krivična dela utvrđena saveznim zakonom (član 21 stav 2), dok ustavi obeju federalnih jedinica sadrže odredbe o smrtnoj kazni i dopuštaju izuzetno propisivanje, pa i izricanje smrtne kazne za najteže oblike teških krivičnih dela (npr. član 14 stav 2 Ustava Republike Srbije). 5. Između Ustava SRJ i Ustava Republike Srbije posloji nesklad u sadržaju i domašaju osnovnih procesnih garancija zaštite sloboda i prava građana. 26 Procesne garancije zaštite sloboda i prava sadržinski su uže koncipirane u Ustavu SRJ, dok su u Ustavu Republike sadržinski bliže i preciznije određene. Ustav SRJ garantuje pravo na jednaku zaštitu sloboda i prava, samo u postupku koji je utvrđen zakonom, dok Ustav Republike Srbije 17 prezicnije uređuje pred kojim organima (državnim i nedržavnim) se obezbeđuje jednakost građana u postupku. Npr. Ustav SRJ (član 26 stav 1) utvrđuje da "svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u zakonom utvrđenom postupku", dok je Ustavom Republike Srbije (član 22 stav 1) bliže uređeno da se pravo na jednaku zaštitu prava ostvaruje "u postupku pred sudom, drugim državnim ili bilo kojim organom ili organizacijom". 6. Građani u SRJ u različitoj su poziciji u odnosu na mogućnosti da se koriste međunarodno – pravnom zaštitom sloboda i prava. Jedino Ustav Republike Crne Gore poznaje ovakvu mogućnost. 7. Neusklađenost Ustava Republike Srbije sa Ustavom SRJ može imati neposredne posledice po status sloboda i prava građana Srbije u vreme vanrednog stanja. Neusaglašenosti se posebno odnose na: - Različito utvrđivanje razloga za donošenje odluke o uvođenju vanrednog stanja, kao i uslova pod kojima je moguće doneti takvu odluku. Npr. oba ustava razlikuju: rat, neposrednu ratnu opasnost i vanredno stanje. Kada određuju kategoriju vanrednog stanja između ustava postoje razlike. Prvo, Ustav Republike Srbije institut vanrednog stanja vezuje za teritorijalno ograničeno područje (deo teritorije Republike, član 83 stav 1 tačka 8) dok Ustav SRJ dopušta da se vanredno stanje može prostirati na čitavom području SRJ. Drugo, Ustav Republike Srbije kao razloge zbog kojih može biti uvedeno vanredno stanje navodi: ugrožavanje bezbednosti Republike Srbije; ugrožavanje sloboda i prava građana i ugrožavanje rada državnih organa (član 83 stav 1 tačka 8). Ustavom SRJ razlozi za uvođenje vanrednog stanja nisu precizirani. - Donošenje odluke o ograničavanju sloboda i prava građana u vreme rata, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja ustavi stavljaju u nadležnost različitih organa. Ovaj osnov za sukob nadležnosti vodi mogućoj neizvesnosti u odnosu na odlučivanje o statusu ustavnih sloboda i prava građana u vreme vanrednog stanja. Npr. Ustav SRJ rezerviše nadležnost u ovim pitanjima za Saveznu vladu (član 99 stav 1 tačke 10 i 11), dok su u Ustavu Republike Srbije one poverene predsedniku Republike (član 83 stav 1 tačke 7 i 8). Eventualni sukob nadležnosti u ovoj materiji rešavao bi, saglasno Ustavu SRJ, Savezni 17 Član 22 stav 1 Ustava Republike Srbije. 27

ustavni sud (član 124 stav 1 tačka 7). S obzirom na prirodu materije, teško je poverovati da bi u okolnostima pretnje ratom i drugim vanrednim prilikama Savezni ustavni sud imao mogućnosti i dovoljno vremena koliko to procedura njegovog rada zahteva, da o tome odlučuje. - Utvrđeni su različiti uslovi za donošenje odluka kojima se uređuje režim sloboda i prava građana u vreme rata, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja. Npr. Savezna vlada može doneti akt kojim se ograničavaju slobode i prava građana (član 99 stav 1 tačke 10 i 11) samo za vreme rata, ali ne i za vreme neposredne ratne opasnosti pod uslovom da su kumulativno ispunjene sledeće pretpostavke: da Savezna skupština nije u mogućnosti da se sastane; da sasluša mišljenje predsednika veća Savezne skupštine. Ustav Republike Srbije utvrđuje nadležnost predsednika Republike da, na predlog Vlade, ali i po sopstvenoj inicijativi donosi akte za vreme vanrednog stanja. Predsednik Republike obavezan je da sasluša mišljenje Vlade, pod uslovom na Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, samo kada se rado o donošenju odluke o utvrđivanju neposredne ratne opasnosti ili proglašenju rata (član 83 stav 1 tačka 6), ali ne i u vezi sa aktima koje donosi i kojima može ograničiti slobode i prava građana. - Značajne su neusklađenosti i u odnosu na mogući opseg, sadržaj i domašaj akata kojima se za vreme vanrednog stanja ograničavaju slobode i prava građana. Ograničenja izvršne vlasti u takvim prilikama znatno su preciznije i restriktivnije uređena u saveznom Ustavu, dok su u Ustavu Republike Srbije formulisana uopšteno i široko. Npr. Savezni Ustav taksativno navodi koje slobode i prava građana se izuzimaju od mogućih ograničenja u vreme vanrednog stanja (član 99 stav 1 tačka 11). Ustav Republike Srbije to čini uopšteno – "mogu se ograničiti pojedine slobode i prava" (član 83 stav 1 tačka 7). Ovim Ustavom predviđena je i mogućnost da se aktima koje donosi predsednik Republike u vreme rata ili neposredne ratne opasnosti "izmeni organizacija, sastav i ovlašćenja Vlade i ministarstava, sudova i javnih tužilaštava" (član 83 stav 1 tačka 7 in fine). Ovlašćenja predsednika Republike proširuju se i na uređivanje organizacije vlasti, pa je zamislivo da u vreme vanrednog stanja sadržaj Ustava (slobode i prava građana i organizacija vlasti) bude izmenjen predsedničkim dekretima. - Različito je uređeno i vremensko dejstvo odluke o ograničavanju sloboda i prava građana za vreme rata, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja. 28 Npr. Prema odredbama saveznog Ustava akti kojima se uređuje režim sloboda i prava građana u vreme rata imaju ograničeno dejstvo – "dok to stanje traje" (član 99 stav 1 tačka 11), dok u Ustavu Republike Srbije ovakvog izričitog ograničenja nema. 8. Neusklađenosti ustava federalnih jedinica sa Ustavom SRJ u uređivanju odnosa međunarodnog i unutrašnjeg prava u oblasti sloboda i prava građana stavlja građane SRJ u nejednak položaj. U ustavnom sistemu u kome ustavi federalnih jedinica nisu usklađeni sa saveznim Ustavom, građani SRJ nisu u istoj poziciji s obzirom na mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u zaštiti sloboda i prava garantovanih ustavom. Povređeno je načelo jednakosti građana i princip jednakih mogućnosti zaštite njihovih osnovnih sloboda i prava. Npr. Ustav Republike Srbije uopšte ne uređuje ova pitanja. Ustav Crne Gore (član 44 stav 2), pak daje pravo građanima ove federalne jedinice da se obraćaju međunarodnim institucijama radi zaštite sloboda i prava garantovanih Ustavom, mada savezni Ustav takvu mogućnost ne poznaje. 9. Načelo supremacije saveznog Ustava nad ustavima federalnih jedinica 18 moglo bi otkloniti nedoumice o sadržaju sloboda i prava građanina. Primenu ovog načela demantuje i višegodišnja praksa Saveznog Ustavnog suda. 19 U proteklih sedam godina od donošenja saveznog Ustava, uprkos inicijativama ovakve vrste, a posebno javno iznetim mišljenjima i kritikama stručne javnosti, Savezni ustavni sud nije pokrenuo postupak usklađivanja ustava federalnih jedinica sa saveznim Ustavom, iako je to jedna od njegovih najznačajnijih nadležnosti utvrđena Ustavom, 20 koju Ustavni sud ostvaruje koristeći se pravom da sam pokrene postupak za ocenu ustavnosti. 21 Ogled 4. SUSPENDOVANJE USTAVA IZMENAMA USTAVNOG ZAKONA ZA SPROVOĐENJE USTAVA Jedan poseban vid kršenja ustava opstojava već više godina u ustavnom sistemu Jugoslavije. To je prikrivena faktička suspenzija Ustava izvršena u formi izmena Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava. 18 Član 115 stav 2 Ustava SRJ. 19 Videti dr Z. Đukić Veljović, Op. cit. str. 227 i dalje. 20 Član 124 stav 1 tačka 1 Ustava SRJ. 21 Član 127 stav 3 Ustava SRJ. 29

3. Neusklađenost ustava federalnih jed<strong>in</strong>ica sa saveznim Ustavom<br />

ima za posledicu i sukob zakonodavnih nadležnosti federacije i federalnih<br />

jed<strong>in</strong>ica. Ustav SRJ je za savezno zakonodavstvo rezervisao značajan krug<br />

nadležnosti u materiji sloboda i prava građana, posebno kada su u pitanju<br />

pojed<strong>in</strong>e osnovne slobode i prava građana (lična sloboda, sloboda kretanja i<br />

nastanjivanja, tajnost pisama, slučajevi u kojima okrivljeni mora imati<br />

branioca i sl.) ili njihova ograničenja.<br />

Ovo ilustruje više upečatljivih primera:<br />

- Ustav SRJ utvrđuje da se razlozi i postupak lišenja slobode uređuju<br />

saveznim zakonom (član 23 stav 2) i tako isključuje zakonodavnu nadležnost<br />

federalnih jed<strong>in</strong>ica u ovoj oblasti, dok Ustav Republike Srbije (član 15 stav 2)<br />

utvrđuje da se razlozi i postupak lišenja slobode utvrđuju zakonom, i tako<br />

dopušta republičku nadležnost u ovoj oblasti.<br />

- Slučajevi u kojima okrivljeni mora imati branioca uređuju se<br />

saveznim zakonom (član 29 stav 4 Ustava SRJ). Istu materiju Ustav Srbije<br />

(član 24 stav 4) rezerviše za zakon federalne jed<strong>in</strong>ice.<br />

- Pravo na rehabilitaciju, naknadu štete i druga prava lica koje je bez<br />

osnova osuđeno ili je bez osnova bilo lišeno slobode uređuju se saveznim<br />

zakonom (član 27 stav 3 Ustava SRJ). Istu materiju Ustav Republike Srbije<br />

delegira republičkom zakonodavcu (član 23 stav 4).<br />

- Sloboda kretanja i nastanjivanja se saglasno saveznom Ustavu (član<br />

30 stav 2) može ograničiti saveznim zakonom. Ustav Republike Srbije (član<br />

17) utvrđuje da se ova ograničenja uređuju republičkim zakonom.<br />

4. Pojed<strong>in</strong>a značajna prava koja štite osnovne slobode, posebno<br />

pravo na život i ličnu slobodu nisu zagarantovana ustavima federalnih<br />

jed<strong>in</strong>ica, već samo Ustavom SRJ, ili su u ustavima uređena različito.<br />

Neusaglašenost ustava federalnih jed<strong>in</strong>ica sa sveznim Ustavom u navedenim<br />

primerima, rađa opravdanu sumnju da će načelo supremacije saveznog<br />

Ustava biti primenjeno u ovakvim slučajevima.<br />

Npr: Savezni Ustav garantuje zabranu ponovne osude u istoj stvari<br />

(član 28), dok Ustav Republike Srbije ne sadrži ovu garanciju.<br />

Savezni Ustav zabranjuje propisivanje smrtne kazne za krivična dela<br />

utvrđena saveznim zakonom (član 21 stav 2), dok ustavi obeju federalnih<br />

jed<strong>in</strong>ica sadrže odredbe o smrtnoj kazni i dopuštaju izuzetno propisivanje,<br />

pa i izricanje smrtne kazne za najteže oblike teških krivičnih dela (npr. član<br />

14 stav 2 Ustava Republike Srbije).<br />

5. Između Ustava SRJ i Ustava Republike Srbije posloji nesklad u<br />

sadržaju i domašaju osnovnih procesnih garancija zaštite sloboda i prava<br />

građana.<br />

26<br />

Procesne garancije zaštite sloboda i prava sadrž<strong>in</strong>ski su uže<br />

koncipirane u Ustavu SRJ, dok su u Ustavu Republike sadrž<strong>in</strong>ski bliže i<br />

preciznije određene. Ustav SRJ garantuje pravo na jednaku zaštitu sloboda i<br />

prava, samo u postupku koji je utvrđen zakonom, dok Ustav Republike<br />

Srbije 17 prezicnije uređuje pred kojim organima (državnim i nedržavnim) se<br />

obezbeđuje jednakost građana u postupku.<br />

Npr. Ustav SRJ (član 26 stav 1) utvrđuje da "svako ima pravo na<br />

jednaku zaštitu svojih prava u zakonom utvrđenom postupku", dok je<br />

Ustavom Republike Srbije (član <strong>22</strong> stav 1) bliže uređeno da se pravo na<br />

jednaku zaštitu prava ostvaruje "u postupku pred sudom, drugim državnim<br />

ili bilo kojim organom ili organizacijom".<br />

6. Građani u SRJ u različitoj su poziciji u odnosu na mogućnosti da<br />

se koriste međunarodno – pravnom zaštitom sloboda i prava. Jed<strong>in</strong>o Ustav<br />

Republike Crne Gore poznaje ovakvu mogućnost.<br />

7. Neusklađenost Ustava Republike Srbije sa Ustavom SRJ može<br />

imati neposredne posledice po status sloboda i prava građana Srbije u vreme<br />

vanrednog stanja. Neusaglašenosti se posebno odnose na:<br />

- Različito utvrđivanje razloga za donošenje odluke o uvođenju<br />

vanrednog stanja, kao i uslova pod kojima je moguće doneti takvu odluku.<br />

Npr. oba ustava razlikuju: rat, neposrednu ratnu opasnost i<br />

vanredno stanje. Kada određuju kategoriju vanrednog stanja između ustava<br />

postoje razlike. Prvo, Ustav Republike Srbije <strong>in</strong>stitut vanrednog stanja vezuje<br />

za teritorijalno ograničeno područje (deo teritorije Republike, član 83 stav 1<br />

tačka 8) dok Ustav SRJ dopušta da se vanredno stanje može prostirati na<br />

čitavom području SRJ. Drugo, Ustav Republike Srbije kao razloge zbog kojih<br />

može biti uvedeno vanredno stanje navodi: ugrožavanje bezbednosti<br />

Republike Srbije; ugrožavanje sloboda i prava građana i ugrožavanje rada<br />

državnih organa (član 83 stav 1 tačka 8). Ustavom SRJ razlozi za uvođenje<br />

vanrednog stanja nisu precizirani.<br />

- Donošenje odluke o ograničavanju sloboda i prava građana u<br />

vreme rata, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja ustavi stavljaju u<br />

nadležnost različitih organa. Ovaj osnov za sukob nadležnosti vodi mogućoj<br />

neizvesnosti u odnosu na odlučivanje o statusu ustavnih sloboda i prava<br />

građana u vreme vanrednog stanja.<br />

Npr. Ustav SRJ rezerviše nadležnost u ovim pitanjima za Saveznu<br />

vladu (član 99 stav 1 tačke 10 i 11), dok su u Ustavu Republike Srbije one<br />

poverene predsedniku Republike (član 83 stav 1 tačke 7 i 8). Eventualni<br />

sukob nadležnosti u ovoj materiji rešavao bi, saglasno Ustavu SRJ, Savezni<br />

17<br />

Član <strong>22</strong> stav 1 Ustava Republike Srbije.<br />

27

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!