helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia

helsinki.org.rs
from helsinki.org.rs More from this publisher
09.01.2014 Views

"Srpsko lekarsko društvo" je na to često upozoravalo, dajući tako dokaz sopstvene modernosti. Posebno je važno napomenuti da su tekstove, koji će u ovom članku biti korišćeni, pisali lekari koji su izrađivali državne sanitetske statistike. Ta činjenica njihovim člancima daje ubedljivost i stručni autoritet, ali nema podataka da su njihovi zaključci doveli do bitnije promene državne politike u oblasti zdravstva. U svojim tekstovima autori su tragali za uzrocima određenih demografskih pojava na koje su ukazivale državne statistike. Posebno su izdvajali jedan uzrok opšteg lošeg zdravstvenog stanja: loše stanje zdravlja ženske populacije. Statistički podaci ukazuju na mnoge zabrinjavajuće pokazatelje koji su od "ženskog pitanja" činili poseban problem u Srbiji početkom XX veka, ili, čak, kako je napisao jedan od autora, "goruće pitanje našeg opstanka" 109 . Prvi alarmantni pokazatelj bio je kvantitativni odnos među polovima, jer su u varošima Srbije, 1903. godine, na 1.000 muškaraca dolazilo svega 752 žene 110 . Polna ravnoteža je posebno bila ugrožena u Beogradu, u kome je, na 1.000 muškaraca, dolazila 731 žena. Nešto je bolja bila struktura među seoskim stanovništvom, ali je i tu broj žena bio manji od broja muškaraca, i to sa tendencijom opadanja (1903. bilo je 981, a 1905. 969 žena na 1.000 muškaraca u seoskim sredinama 111 ). Taj podatak ukazivao je na stanje koje je bilo suprotno stanju u drugim evropskim zemljama u kojima je broj žena nadmašivao broj muškaraca 112 , što se objašnjavalo time da muškarci stradaju u ratovima, doživljavaju više nesrećnih slučajeva, više na poslu iscrpljuju organizam i, konačno, iseljavanjem u Ameriku menjaju demografsku ravnotežu 113 . U našoj literaturi je mala pažnja posvećena tom fenomenu i kao najvažniji uzrok toj pojavi navođena je činjenica da su gradovi, posebno Beograd, bili imigracione sredine i da su sa sela u gradove uglavnom prelazili neoženjeni muškarci, što je uticalo na demografsku strukturu stanovništva 114 . Ne isključujući i taj faktor, ipak je neophodno uočiti i druge pokazatelje koji upućuju na zaključak da su žene u Srbiji živele kraće od muškaraca. Statistike pokazuju da su muškarci prosečno živeli po desetak godina duže od žena, pa je prosečni vek muškaraca 1903. godine u gradovima bio 50,93 109 Dr. H. Joksimović, "Zdravlje naših ženskinja", u: NZ, br. 4, 1911,s. 70. 110 Statistički godišnjak Kraljevine Srbije za 1903. godinu, Beograd 1906, s. 43. 111 Upredi: Statistički godišnjak za 1903 godinu, s. 43. Statistički godišnjak za 1907. i 1908 godinu, Beograd 1912, s.47. 112 Poečtkom XX veka u Nemačkoj je bilo 1.032 žene na 1.000 muškaraca, u Austriji 1.035, Engleskoj 1.063, Norveškoj čak 1.060. H. Joksimović, "Zdravlje naših ženskinja", s. 64. 113 Isto. 114 M. Radovanović, "Demografski odnosi 1815-1914" u: Istorija Beograda, 2, Beograd 1974, s. 270. 162 godine a žena 40,66, dok je na selu taj odnos iznosio 49,69 prema 41,74. godine. Naročito je upozoravajući odnos bio između prosečnog životnog veka razvedenih stanovnika gradova, jer su u toj populaciji muškarci živeli prosečno 49,71 godinu, a žene svega 35,22 115 , što se objašnjava teškim životom koji su vodile razvedene, samohrane majke. Taj odnos nije se menjao do 1908, što je godina za koju je poslednji put objavljena državna statistika pred Prvi svetski rat 116 . Ti podaci jasno pokazuju da je u Srbiji, suprotno stanju u drugim evropskim državama, žensko stanovništvo umiralo u mlađem dobu od muškog, što je jasan pokazatelj da imigraciona priroda gradskog stanovništva nije dovoljno objašnjenje činjenice da je u Srbiji postojala polna neravnoteža. Rešenje pitanja polne neravnoteže dobija jasnije konture kada se uzme u obzir uzrast u kome je dolazilo do razlike u smrtnosti između muškaraca i žena. Statistike pokazuju da su do puberteta više umirala muška deca (što je bilo i evropsko iskustvo), ali da posle vremena puberteta počinje period veće smrtnosti žena. Tako je u periodu od 1902. do 1906, na 100 muških beba mlađih od jedne godine, umrlo 86 ženskih; na 100 neoženjenih muškaraca (računa se da je to vreme do 17. godine) umirale su 93,61 devojke, da bi na 100 oženjenih muškaraca umrlo 116 udatih žena (populacija iznad 15 godina) 117 . Državne statistike pokazuju da se broj umrlih žena naglo povećava u periodu od 11. do 15. godine života, kada je na 76 umrlih momaka u gradovima dolazilo 114 umrlih devojaka, dok je na selu taj odnos bio još izraženiji, pa je na 831 umrlog muškarca dolazilo 1.270 umrlih žena 118 . Ti podaci jasno govore o tome da je problem ženske smrtnosti bio direktno povezan sa njihovom polnom zrelošću, tj. sa zdravstvenim problemima koji su proisticali iz trudnoće, rađanja i perioda majčinstva. Autor teksta "Zdravlje naših ženskinja", posebno je upozoravao da kod "kulturnih naroda" žene žive duže od muškaraca jer su, kako je pisao, životni uslovi takvi da "omogućavaju ženskoj da se bolje sačuva od nepogoda životnih, one žive u izvesnoj zavetrini od velike borbe za opstanak", dok je "praktičnom primenom savremenih napredaka i otkrića u medicinskoj nauci" bitno smanjena smrtnost na porođaju 119 . Smrt na porođaju bila je jedan od najčešćih uzroka skraćivanja životnog doba žena. Tačno je da je broj umrlih na porođaju opadao (1894, od 115 Statistički godišnjak za 1903. godinu, s. 176. 116 1908. godine, prosečna starost muškaraca u varošima bila je 50,23, a žena 41,19. Statistički godišnjak za 1907 i 1908. godinu, s. 138 117 H. Joksimović, "Zdravlje naših ženskinja", s.67. 118 Statistički godišnjak za 1907. i 1908. godinu, s. 171. 119 H. Joksimović, "Zdravlje naših ženskinja", s. 68. 163

ukupnog broja umrlih žena, na porođaju je umrlo 8,24 odsto, dok je 1903. umrlo 6,10 odsto, a 1908. 5,24 odsto), ali je taj broj, u odnosu na evropske prilike, i dalje ostajao veoma visok. Kada se analiziraju statistike, posebno postaje upadljivo da je veoma velika razlika bila u procentu umrlih na porođaju u gradu Beogradu i svim drugim okruzima po Srbiji. Dok je u periodu od 1899. do 1908. prosečno u Beogradu procenat umrlih na porođaju od ukupnog broja umrlih žena iznostio 1,78, u valjevskom okrugu taj je procenat bio mnogostruko veći. Zbog toga dajemo pregled stanja u nekim okruzima Srbije od 1899. godine do 1908. 120 okruzi 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. % Beogradski 7.90 13,94 11,00 8,28 12,86 9,21 8,37 5,90 5,99 5,49 8,89 Valjevski 8,68 8,74 9,71 5,57 7,16 8,80 6,88 7,42 7,51 5,31 7,58 Vranjski 6,06 5,49 6,60 5,88 6,59 6,22 6,23 7,87 7,27 7,79 6,60 Kragujevački 6,14 5,69 5,98 4,84 5,11 5,43 5,24 6,01 5,41 5,11 5,50 Krajinski 6,64 9,93 6,87 7,60 8,27 7,99 7,44 6,01 7,42 6,67 7,48 Kruševački 7,20 7,88 7,21 6,09 8,77 6,98 7,18 8,04 5,42 5,38 7,01 Moravski 7,88 5,78 5,84 4,00 6,25 6,78 5,22 8,24 7,46 4,65 6,21 Niški 3,33 4,21 3,95 4,90 3,61 6,43 4,82 5,15 4,25 4,91 4,56 Smederevski 10,10 9,12 6,54 9,21 8,70 5,92 4,92 5,57 4,35 5,28 6,97 Užički 11,09 9,29 8,51 6,03 6,71 8,48 8,60 5,71 9,90 6,49 8,08 Grad Beograd 2,90 0,95 3,13 - 1,44 2,97 1,32 1,14 1,47 0,78 1,78 Po varošima 3,38 3,29 3,42 3,15 2,50 3,94 2,32 2,94 2,95 2,66 3,05 Po selima 6,62 7,53 7,30 6,19 6,68 7,37 6,32 6,64 6,64 6,39 5,58 Nije beznačajan ni podatak da su od ukupnog broja žena umrlih na porođaju, u periodu od 1904. do 1908, njih 92,66 odsto bile žene zemljoradnika, što je bio veći procenat od ukupnog procena zemljoradnika u stanovništvu (87,5 odsto). Ti podaci pokazuju da najvažniji uzrok smrtnosti na porođaju treba tražiti u uslovima u kojima su se porođaji odvijali, jer su gradski uslovi zaštite zdravlja bitno smanjili smrtnost. Zanimljivi mogu biti i podaci koji govore o smrtnosti na porođaju (1908. godine) u različitim životnim dobima 121 . Okruzi Do 20 god. 20- -21 21- -22 22- -23 164 23- -24 24- -25 25- -26 26- -30 31- -35 36- -40 U gradovima 10,34 - - 6,90 10,34 6,90 27,59 27,59 10,34 - Na selu 8,03 3,04 5,64 4,77 5,86 9,33 25,81 14,53 18,44 3,9 Ukupno 8,16 2,86 5,31 4,90 6,12 9,18 25,92 15,31 17,96 3,67 120 Statistički godišnjak za 1907. i 1908. godinu, s. 204. 121 Statistički godišnjak za 1907. i 1908. godinu, s. 201. Iz priloženog se vidi da je veliki procenat smrtnih slučajeva bio među porodiljama mlađim od 20 godina (8,16 odsto), i da je procenat smrtnosti naglo rastao kod porodilja starijijh od 26. godina. Iako nemamo analize koje bi ukazale na uzroke povećane smrtnosti u tim uzrastima, može se pretpostaviti da je najveći broj žena rađao u uzrastu do 20 godina, pa je, samim tim, i procenat smrtnosti bio uvećan. Ne treba, doduše, isključiti ni činjenicu nedovoljne fizičke zrelosti u tom uzrastu, jer je zakonom bilo predviđeno da se devojke mogu udavati od svoje 15 godine, pa se zbog toga jedan od razloga može tražiti i u fizičkoj slabosti mladih porodilja. Drugi podatak koji govori o naglom povećaju smrtnosti posle 26 godine, svedoči najverovatnije o činjenice da su u pitanju bili učestali, mnogostruki porođaji i da su iscrpljena tela žena starijih od 26 godina gubila bitku. Te žene su često bile bolesne, najčešće od rahitisa i tuberkuloze, što je na prođaju dovodilo do fatalnog ishoda. Ipak, najčešći uzrok bili su nehigijenski uslovi. Takvo stanje vladalo je svuda u Evropi tokom XIX veka, gde su infekcije tokom porođaja bile najčešći uzrok smrtnosti. Ipak, u Evropi su se uslovi znatno poboljšali tokom druge polovine veka. Smrtnost na porođaju bila je bitno smanjena zahvaljujući činjenici da se sve veći procenat porođaja počeo odvijati, bilo u bolnicama ili kod kuće – uz pomoć lekara. Medicinska otkrića kao što su anestezija, razni antiseptički metodi, novi hirurški šavovi i, možda na prvom mestu, carski rez, smanjili su smrtnost na porođaju u razvijenim zemljama na oko 2 odsto 122 . Kada je reč o uzrocima visoke stope smrtnosti na porođaju u Srbiji na prelomu XIX i XX veka, može se, i bez opsežnijih istraživanja, zaključiti da je su najčešći uzrok te pojave činili loši uslovi u kojima se porođaj odvijao. O tome je, za međuratni period, već pisao Momčilo Isić 123 , ali su te činjenice bili svesni i lekari početkom veka, pa su u više navrata, u časopisima koji su im bili na raspolaganju, opisivali uslove koje su viđali, naročito prilikom porođaja na selu. Opisujući u časopisu Narodno zdravlje uobičajene uslove, jedan učitelj je ovako pisao: "U kući je poveći broj ukućana i ona se (buduća majka) mora od njih sklanjati. Za to ide na polje, gde se često puta pod vedrim nebom, na jakom mrazu i snegu rastavlja s 'bremenom'. U dobu najvećih muka ona mora da ciči (ne sme glasno da kuka) te da je ne bi niko opazio ni čuo. I što je najvašnije tada se obično oko nje niko ne nalazi. Stojeći dupke (tako rađaju sve seljanke i mnoge varošanke) pri porođaju, dete pada 122 G. Duby, M. Perrot, Histoire des femmes, 4, Paris 1991, s. 359. 123 M. Isić, "Žene u seoskoj porodici u Srbiji između dva svetska rata", u: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka, II, Položaj žena kao merilo modernizacije, Beograd 1996, s.183- 200. 165

ukupnog broja umrlih žena, na porođaju je umrlo 8,24 odsto, dok je 1903.<br />

umrlo 6,10 odsto, a 1908. 5,24 odsto), ali je taj broj, u odnosu na evropske prilike,<br />

i dalje ostajao veoma visok. Kada se analiziraju statistike, posebno postaje<br />

upadljivo da je veoma velika razlika bila u procentu umrlih na porođaju<br />

u gradu Beogradu i svim drugim okruzima po Srbiji. Dok je u periodu od<br />

1899. do 1908. prosečno u Beogradu procenat umrlih na porođaju od ukupnog<br />

broja umrlih žena iznostio 1,78, u valjevskom okrugu taj je procenat bio<br />

mnogostruko veći. Zbog toga dajemo pregled stanja u nekim okruzima Srbije<br />

od 1899. god<strong>in</strong>e do 1908. 120<br />

okruzi 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. %<br />

Beogradski 7.90 13,94 11,00 8,28 12,86 9,21 8,37 5,90 5,99 5,49 8,89<br />

Valjevski 8,68 8,74 9,71 5,57 7,16 8,80 6,88 7,42 7,51 5,31 7,58<br />

Vranjski 6,06 5,49 6,60 5,88 6,59 6,22 6,<strong>23</strong> 7,87 7,27 7,79 6,60<br />

Kragujevački 6,14 5,69 5,98 4,84 5,11 5,43 5,24 6,01 5,41 5,11 5,50<br />

Kraj<strong>in</strong>ski 6,64 9,93 6,87 7,60 8,27 7,99 7,44 6,01 7,42 6,67 7,48<br />

Kruševački 7,20 7,88 7,21 6,09 8,77 6,98 7,18 8,04 5,42 5,38 7,01<br />

Moravski 7,88 5,78 5,84 4,00 6,25 6,78 5,22 8,24 7,46 4,65 6,21<br />

Niški 3,33 4,21 3,95 4,90 3,61 6,43 4,82 5,15 4,25 4,91 4,56<br />

Smederevski 10,10 9,12 6,54 9,21 8,70 5,92 4,92 5,57 4,35 5,28 6,97<br />

Užički 11,09 9,29 8,51 6,03 6,71 8,48 8,60 5,71 9,90 6,49 8,08<br />

Grad Beograd 2,90 0,95 3,13 - 1,44 2,97 1,32 1,14 1,47 0,78 1,78<br />

Po varošima 3,38 3,29 3,42 3,15 2,50 3,94 2,32 2,94 2,95 2,66 3,05<br />

Po selima 6,62 7,53 7,30 6,19 6,68 7,37 6,32 6,64 6,64 6,39 5,58<br />

Nije beznačajan ni podatak da su od ukupnog broja žena umrlih na<br />

porođaju, u periodu od 1904. do 1908, njih 92,66 odsto bile žene zemljoradnika,<br />

što je bio veći procenat od ukupnog procena zemljoradnika u<br />

stanovništvu (87,5 odsto). Ti podaci pokazuju da najvažniji uzrok smrtnosti<br />

na porođaju treba tražiti u uslovima u kojima su se porođaji odvijali, jer su<br />

gradski uslovi zaštite zdravlja bitno smanjili smrtnost.<br />

Zanimljivi mogu biti i podaci koji govore o smrtnosti na porođaju<br />

(1908. god<strong>in</strong>e) u različitim životnim dobima 121 .<br />

Okruzi<br />

Do 20<br />

god.<br />

20-<br />

-21<br />

21-<br />

-22<br />

22-<br />

-<strong>23</strong><br />

164<br />

<strong>23</strong>-<br />

-24<br />

24-<br />

-25<br />

25-<br />

-26<br />

26-<br />

-30<br />

31-<br />

-35<br />

36-<br />

-40<br />

U gradovima 10,34 - - 6,90 10,34 6,90 27,59 27,59 10,34 -<br />

Na selu 8,03 3,04 5,64 4,77 5,86 9,33 25,81 14,53 18,44 3,9<br />

Ukupno 8,16 2,86 5,31 4,90 6,12 9,18 25,92 15,31 17,96 3,67<br />

120 Statistički godišnjak za 1907. i 1908. god<strong>in</strong>u, s. 204.<br />

121 Statistički godišnjak za 1907. i 1908. god<strong>in</strong>u, s. 201.<br />

Iz priloženog se vidi da je veliki procenat smrtnih slučajeva bio<br />

među porodiljama mlađim od 20 god<strong>in</strong>a (8,16 odsto), i da je procenat smrtnosti<br />

naglo rastao kod porodilja starijijh od 26. god<strong>in</strong>a. Iako nemamo analize<br />

koje bi ukazale na uzroke povećane smrtnosti u tim uzrastima, može se pretpostaviti<br />

da je najveći broj žena rađao u uzrastu do 20 god<strong>in</strong>a, pa je, samim<br />

tim, i procenat smrtnosti bio uvećan. Ne treba, doduše, isključiti ni č<strong>in</strong>jenicu<br />

nedovoljne fizičke zrelosti u tom uzrastu, jer je zakonom bilo predviđeno da<br />

se devojke mogu udavati od svoje 15 god<strong>in</strong>e, pa se zbog toga jedan od razloga<br />

može tražiti i u fizičkoj slabosti mladih porodilja. Drugi podatak koji govori<br />

o naglom povećaju smrtnosti posle 26 god<strong>in</strong>e, svedoči najverovatnije o<br />

č<strong>in</strong>jenice da su u pitanju bili učestali, mnogostruki porođaji i da su iscrpljena<br />

tela žena starijih od 26 god<strong>in</strong>a gubila bitku. Te žene su često bile bolesne,<br />

najčešće od rahitisa i tuberkuloze, što je na prođaju dovodilo do fatalnog ishoda.<br />

Ipak, najčešći uzrok bili su nehigijenski uslovi. Takvo stanje vladalo je<br />

svuda u Evropi tokom XIX veka, gde su <strong>in</strong>fekcije tokom porođaja bile<br />

najčešći uzrok smrtnosti. Ipak, u Evropi su se uslovi znatno poboljšali tokom<br />

druge polov<strong>in</strong>e veka. Smrtnost na porođaju bila je bitno smanjena<br />

zahvaljujući č<strong>in</strong>jenici da se sve veći procenat porođaja počeo odvijati, bilo u<br />

bolnicama ili kod kuće – uz pomoć lekara. Medic<strong>in</strong>ska otkrića kao što su anestezija,<br />

razni antiseptički metodi, novi hirurški šavovi i, možda na prvom<br />

mestu, carski rez, smanjili su smrtnost na porođaju u razvijenim zemljama<br />

na oko 2 odsto 122 .<br />

Kada je reč o uzrocima visoke stope smrtnosti na porođaju u Srbiji<br />

na prelomu XIX i XX veka, može se, i bez opsežnijih istraživanja, zaključiti<br />

da je su najčešći uzrok te pojave č<strong>in</strong>ili loši uslovi u kojima se porođaj odvijao.<br />

O tome je, za međuratni period, već pisao Momčilo Isić 1<strong>23</strong> , ali su te č<strong>in</strong>jenice<br />

bili svesni i lekari početkom veka, pa su u više navrata, u časopisima koji su<br />

im bili na raspolaganju, opisivali uslove koje su viđali, naročito prilikom<br />

porođaja na selu. Opisujući u časopisu Narodno zdravlje uobičajene uslove, jedan<br />

učitelj je ovako pisao: "U kući je poveći broj ukućana i ona se (buduća<br />

majka) mora od njih sklanjati. Za to ide na polje, gde se često puta pod vedrim<br />

nebom, na jakom mrazu i snegu rastavlja s 'bremenom'. U dobu<br />

najvećih muka ona mora da ciči (ne sme glasno da kuka) te da je ne bi niko<br />

opazio ni čuo. I što je najvašnije tada se obično oko nje niko ne nalazi. Stojeći<br />

dupke (tako rađaju sve seljanke i mnoge varošanke) pri porođaju, dete pada<br />

122 G. Duby, M. Perrot, Histoire des femmes, 4, Paris 1991, s. 359.<br />

1<strong>23</strong> M. Isić, "Žene u seoskoj porodici u Srbiji između dva svetska rata", u: Srbija u modernizacijskim<br />

procesima 19. i 20. veka, II, Položaj žena kao merilo modernizacije, Beograd 1996, s.183-<br />

200.<br />

165

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!