helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
kud, već prione na posao bez roptanja." 83 Prebijanje žene je, takođe, veoma raširena pojava na selu, o čemu svedoče i veoma brojne i rasprostranjene izreke: "Ženu i konja treba čovek svakog trećeg dana tući"; "Ako ne biješ ženu četrdeset dana, ona poludi"; "Muž treba da bije ženu, da se zna ko je muška glava"; "Da se žena ne izbije, ona bi preskočila kuću"; "Brata i vola mititi, a ženu i konja tući"; "Muž je gospodar žene, i njegovo je pravo da je tuče". 84 I dok je grubost muža prema ženi uobičajena, pa čak i "preporučljiva", iskazivanje nežnosti je bilo "sramota". Mladi pečalbar, koji je u pečalbu otišao samo pet dana posle ženidbe, u pismima se, na primer, interesovao za svakog ukućanina, pa čak je i stoku poimenično pominjao, ali ni jednom rečju nije se setio svoje mlade žene. "Svi su se mogli i smeli radovati, ali ne – ni on, ni ona ... Rezil je ... pokazati naklonost." Na taj "rezil" nevesta je, posle drugog pisma, odgovorila vešanjem. "Iznad prazne postelje visila je obešena snaja. U jednoj zgrčenoj ruci bio je zgužvan koverat sinoć prispelog muževljevog pisma, u kome je bilo reči o svima, ali ne i o njoj." 85 Čvrst sistem vrednosti patrijarhalne porodice, vekovnim uobličavanjem moralnog profila žene, učinio je da žena "ostane rezervisana i diskretna", da ne očekuje nežnost od muža, ali ni da mu je pruža. "Muž i žena, sem seksualnih odnosa, gotovo ni nemaju jedno za drugo naklonosti i ljubavi. Često, čak, žena, i nekoliko godina posle udaje, muža nije smela ni imenom osloviti, kao on nju, već samo sa "ej". 86 Iskazujući, međutim, poniznost, ona mu je, u pojedinim krajevima, pred gostima ljubila i ruku, a nisu bili retki slučajevi da mu je ona, i u starosti, svlačila odeću i obuću. "Još baba dedi svlači obuću i pantalone, one suknene, usko krojene, što se teško svlače." Naročito surovi prema ženi bili su starešine zadruga, verovatno da bi dali primer. "Muž mi je u kući despot; nikad se sam ne izuva. Uvek neka od žena mora uveče da ga čeka, da ga izuje i opere noge. Ujutru ga ja obuvam", žalila se, na primer, žena starešine zadruge od 36 članova. 87 Osim u kući, potčinjenost žene na selu mužu, "starešini" i "gospodaru", bila je očita i u retkim prilikama kada su zajedno izlazili van kuće. "Ako čovek sa njom ide, čovek je uvek napred, a žena ostrag. Ako li čovek uđe sa ženom u kafanu, za sebe će poručiti kafu, a za ženu ništa. Ako se negde ide u društvo, na ručak, onda ljudi sednu sa ljudima, a žene ih dvore i donose jelo, pa posle jedu (zasebno)." 88 83 Isto. 84 Isto. 85 Isto. 86 Isto. 87 Isto, str. 196. 88 Isto. 154 Unižena kao ljudsko biće, seljanka je u izuzetno teškom i ekonomskom položaju, pogotovo u porodičnim zadrugama. Često je on gori nego i položaj sluge u toj istoj kući. Primera radi, dok sluga, uz besplatan stan, hranu, obuću, pa ponekad i odela, zaradi i izvesnu sumu novca, koju ne potroši na odelo, već mu, redovno, pretekne, "žena, međutim, u ponekim zadrugama, celog svog veka radi, rađa, vaspitava i neguje decu, i nema prava ne samo da nju zadruga odeva i kupi joj maramu, i drugo što joj treba, nego nema prava da to traži ni za svoju decu. A ona bar nisu samo njena, nego i njenog muža!" 89 Da bi obukla sebe i svoju decu, žena u zadruzi špekuliše "obeležjem", drži "osobine", trguje živinom, ili se, pak, koristi "mirazom", ukoliko ga je donela. 90 "Obeležje" je novac, ili dar u bilo kom vidu, kojim svekar dariva buduću snahu o proševini. Kako se taj novac, najčešće, ostavlja ženama na njihovo lično raspolaganje i posle udaje, one ga ili daju pod interes, ili, na primer, njime kupuju žito, pa ga u vreme najveće potražnje prodaju po znatno višim cenama, ostvarujući tako zaradu. 91 U zadrugama je naročito prisutan običaj da za podmirenje svojih, i potreba dece, često i muža, žena koristi prihod od "osobine", koju, najčešće, čine: nekoliko gusaka, ili nekoliko ćuraka, jedna ili dve svinje, nekoliko ovaca, ređe june ili krava. Ovu živinu, ili stoku, žena je ili dobila od svekrve, kao dar, prilikom udaje, ili ju je prenela iz roditeljske kuće. Da gajenje krupnije stoke, svinja i goveda, u vidu "osobine" ne bi remetilo odnose među zadrugarima, zbog sumnje da se ona hrani na račun zadruge, vlasnica takve osobine često stupa u ortakluk sa zadrugom. U tom slučaju hrana je zadružna, a priplod se deli na pola. Mnoge, pak, žene drže svoju "osobinu" kod roditelja, a neke u poverljivim domaćinstvima, pod istim uslovom kao i sa zadrugom. 92 U kojoj meri su "osobine", zapravo, reakcija žene na njen položaj u seljačkoj kući, kao i na uzajamni odnos nje i muža, pokazuju i slučajevi da "osobinu" drže, na primer, snaha i svekrva, i to u kući u kojoj su još samo: svekar, jedno muško i jedno žensko dete, pošto je snaha udovica. Na pitanje zašto tako radi, snaha je odgovrila: "Meni ‘oni’ (tj. zadruga) ništa ne daju. Bila sam bolesna, lečila sam se o svom trošku. Decu obuvam i odevam ja! ‘Oni’ im ništa ne daju!" Na isto, pak, pitanje svekrva je odgovorila: "Treba mi!" I 89 Isto. 90 Isto. 91 Isto. 92 Isto, str. 197. 155
dok je snahina "osobina" posledica njenog, manje-više, stvarnog položaja u zadruzi, dotle svekrvina "osobina" predstavlja više izraz privrženosti "osobini" iz mlađih dana, kada ni ona nije ništa dobijala od svog muža. Iz istih razloga, "osobinu", na primer, poseduje i svekrva, u zajednici sa dva sina i dve snahe, koje, takođe, imaju svoje "osobine". 93 Izuzetno značajan izvor ženinih prihoda predstavljala je živina, budući da se novac od "prodaje pileži", najčešće, nije uzimao za opšte kućne potrebe. Ovaj novac uzimala je obično najstarija žena u kući, svekrva, ili najstarija među jetrvama. Nekad je za njega ona kupovala šta svakoj ženi treba, a nekad ga je delila svakoj od njih, u zavisnosti koliko koja ima dece. 94 Najređu kategoriju ženinih prihoda u porodičnoj zadruzi činio je "miraz", s jedne strane, zato što ga udajom nisu ni donosile, a s druge što je on često korišćen za potrebe zadruge. Međutim, kada je postojao, obično je bio najznačajniji izvor prihoda žene u zadruzi. Kada se miraz sastojao od zemlje ili stoke, sa njim se postupalo kao i sa "osobinama", najčešće se ulazilo u ortakluk sa zadrugom. Mada je žena "obeležjem", "osobinama", "mirazom" i prodajom živine, zapravo, štedela opštezadružna sredstva, ona je njima, ipak, rušila zadrugu. S jedne strane, sukobljavanjem među zadrugarima, zbog prebacivanja da se iza ovih oblika sticanja prihoda krije nelegalno korišćenje zadružne imovine, a s druge, zato što su žene u zadruzi, podmirujući na ovaj način potrebe svoje dece, svoje, pa i svoga muža, okupljale i čvršće vezivale svoje uže porodice, koje su, zbog sve većih razlika u potrebama, mnogo teže, odnosno sve ređe ostajale zajedno u porodičnoj zadruzi. "Ali sada, kad jedno dete ide u školu a drugo ostaje kod kuće, jedno puši, a drugo ne, jedno se bavi trgovinom, drugo se interesuje za politiku, kad nevesta mirazom donosi imetak, koji se vremenom uvećava, kad se i ženski radovi individualiziraju – homogenost zadruge se razbija." 95 Glavna uloga žene, a ne muškarca, u razbijanju porodičnih zadruga na selu, koja je u Srbiji naročito došla do izražaja po završetku Prvog svetskog rata, izražena je tadašnjim opštim vajkanjem: "Podelili se zbog žena nesretnih, bog im sudio". I ovom prilikom, žena je, dakle, osuđivana, jer je upropastila nešto što je bilo dobro, i zato je treba kazniti. Novi uslovi stvoreni ubrzanim prodiranjem kapitalizma na selo nisu uzimani u obzir, a upravo su oni naterali ženu da radi samo u korist svoje najuže porodice. U inokosnoj seoskoj porodici, društveni i ekonomski položaj žene nije se bitnije razlikovao od onog u zadruzi, iako se ona, kao privredni subjekt, skoro potpuno izjednačila sa mužem. I dalje, žena je bila potpuno podređena mužu i izložena njegovim grubostima. Takođe, nisu bili retki slučajevi da se muževi, i u inokosnim porodicama, ne staraju o potrebama svoje žene i svoje dece, pa su se žene morale služiti ilegalnom prodajom: živine, jaja, pšenice, kukuruza i sl., prikrivajući to onda na veoma različite načine. Da bi bile pošteđene grubosti i oskudice, žene su se mirile i sa raznovrsnim avanturama svoga muža. "Neka ide kud hoće. Samo neka mene ostavi na miru!", ili: "Štogod je bilo potrebno da ima u kući živ Srbin, imala sam. Nikad me nije mlatio (tukao)." 96 Sve više radna snaga, žena u inokosnoj porodici skoro da i nije smela biti bolesna, "Odavno sam bolesna. Osećala sam se teško, a bila sam ipak na nogama deset dana dok nisam pala u krevet. Posao u kući, oko dece, oko stoke i u dvorištu, te nema kad ni da se sedne, a kamo li legne. A mi ženske na selu vučemo se ko prebijene mačke i ne smemo da legnemo. Niko nam ne veruje da smo bolesne dokle god mrdamo. A kad legnemo, onda sav posao stane. Tad nas ljudi mnogo više žale kao radnu snagu, a ne kao druga, ženu, majku dece." 97 S obzirom da je u Srbiji, usled ogromnih ljudskih žrtava u Prvom svetskom ratu, bilo mnogo udovica na selu, neophodno je analizirati i njihov društveno-ekonomski položaj, specifičan u odnosu na ostale žene. Svakako, on je najjednostavniji ako su žene, izgubivši muža, ostale same sa decom, pošto je tada udovica starešina i jedini "gospodar" u kući. U kućama, zadrugama, gde je udovica zajedno sa svekrom, ili, pak, još i sa deverima, pa i stričevima pokojnog muža, njen položaj je, svakako, mnogo složeniji, a time i znatno teži, pogotovo ako je to mlada žena i još sa sitnom decom. "Ona će se požaliti da je posle smrti pokojnog muža niko ne zarezuje, da je niko ništa ne pita, a druge žene postupaju s njom kao sa služavkom. Deca rastu bez roditeljske nege, jer i na njih niko i ne gleda, i 'niko da na njih podvikne'. Niko se ne pita treba li joj što bilo za nju samu, bilo za njenu dečicu." 98 S druge strane, zadrugari će se, pak, obrušiti na udovicu, ističući: "Nema ništa gore, nego imati posla sa udovicama! Udovica u kući je prava nesreća! Što mlađa, sve grđe! Nikad zadovoljna! Večito se na nešto i nekog žali! Sve im je malo! Uvek 93 Isto. 94 Isto. 95 Isto. 156 96 Isto, str. 198. 97 Isto. 98 Isto. 157
- Page 27 and 28: dece u gimnazije. Ženskoj deci je,
- Page 29 and 30: Vrsta škole TABELA 4. STUDENTI U S
- Page 31 and 32: Rad i zaposlenost žena Centralno p
- Page 33 and 34: novi radnici, često se izbegavaju
- Page 35 and 36: opada 135 . To smanjenje može se u
- Page 37 and 38: 82.400 imale su obrazovanje na nivo
- Page 39 and 40: tivne forme braku slabo su razvijen
- Page 41 and 42: stanovništva, do koga je došlo od
- Page 43 and 44: ka za vreme trudnoće žene, odnosn
- Page 45 and 46: dele imovine među supružnicima, 2
- Page 47 and 48: a žene da radi van sopstvenog doma
- Page 49 and 50: nad ženama u porodici. Neke od že
- Page 51 and 52: sleno 12 ljudi, učiteljice, vaspit
- Page 53 and 54: Zdravstvena zaštita žene Jedan od
- Page 55 and 56: Stopa smrtnosti odojčadi je u prot
- Page 57 and 58: Bolesti srca i krvnih sudova, kao i
- Page 59 and 60: nim delatnostima i nedovoljnog broj
- Page 61 and 62: dečaka, bili su glavna obeležja r
- Page 63 and 64: je dovela do značajnije promene tr
- Page 65 and 66: IZVORI I LITERATURA Neobjavljeni iz
- Page 67 and 68: Od ranih godina na svoja nejaka ple
- Page 69 and 70: dele ono što imaju za jelo, iz jed
- Page 71 and 72: činile u severnoj Srbiji 43,10%, a
- Page 73 and 74: ako je i mlađi", dok u kosmajskom
- Page 75 and 76: veća, i to naročito u inokosnim d
- Page 77: druge, pak, strane, kako se porođa
- Page 81 and 82: Dubravka Stojanović U senci "velik
- Page 83 and 84: ukupnog broja umrlih žena, na poro
- Page 85 and 86: Izuzetno su bili loši oni pokazate
- Page 87 and 88: stanovništvo svedoči i "profesion
- Page 89 and 90: Majka i udarnica Sanja Petrović To
- Page 91 and 92: kama i deci nisu smatrala prioritet
- Page 93 and 94: položaju 39 . Smatralo se da se "o
- Page 95 and 96: Dr Olivera Milosavljević Otac - ge
- Page 97 and 98: kroz prigodne pesmice, a starijima
- Page 99 and 100: koji su pratili njihovu smenu. Kao
- Page 101 and 102: Rođendani Kao što je vladar "otac
- Page 103 and 104: Dve godine kasnije objavljeno je da
- Page 105 and 106: "...Radosno je svako lice - 'na kra
- Page 107 and 108: "Pozdravljam Te mladi Kralju Iz car
- Page 109 and 110: U omladinskoj štampi je opisivano
- Page 111 and 112: Krunisanja, veridbe i ženidbe Mož
- Page 113 and 114: nu lađu za putovanje (jahtu) u vre
- Page 115 and 116: Od stvaranja Kraljevine SHS u deči
- Page 117 and 118: slušati roditelje, braniti pravdu
- Page 119 and 120: "brižno vaspitana", duhovita, govo
- Page 121 and 122: U slavu kralja Aleksandra i čitave
- Page 123 and 124: Pominjalo se i njegovo uspešno šk
- Page 125 and 126: vodi ka slobodi. U Glasu omladine s
- Page 127 and 128: vala da joj već postignuti rezulta
dok je snah<strong>in</strong>a "osob<strong>in</strong>a" posledica njenog, manje-više, stvarnog položaja u<br />
zadruzi, dotle svekrv<strong>in</strong>a "osob<strong>in</strong>a" predstavlja više izraz privrženosti "osob<strong>in</strong>i"<br />
iz mlađih dana, kada ni ona nije ništa dobijala od svog muža. Iz istih razloga,<br />
"osob<strong>in</strong>u", na primer, poseduje i svekrva, u zajednici sa dva s<strong>in</strong>a i dve<br />
snahe, koje, takođe, imaju svoje "osob<strong>in</strong>e". 93<br />
Izuzetno značajan izvor žen<strong>in</strong>ih prihoda predstavljala je živ<strong>in</strong>a,<br />
budući da se novac od "prodaje pileži", najčešće, nije uzimao za opšte kućne<br />
potrebe. Ovaj novac uzimala je obično najstarija žena u kući, svekrva, ili najstarija<br />
među jetrvama. Nekad je za njega ona kupovala šta svakoj ženi treba,<br />
a nekad ga je delila svakoj od njih, u zavisnosti koliko koja ima dece. 94<br />
Najređu kategoriju žen<strong>in</strong>ih prihoda u porodičnoj zadruzi č<strong>in</strong>io je<br />
"miraz", s jedne strane, zato što ga udajom nisu ni donosile, a s druge što je<br />
on često korišćen za potrebe zadruge. Međutim, kada je postojao, obično je<br />
bio najznačajniji izvor prihoda žene u zadruzi. Kada se miraz sastojao od zemlje<br />
ili stoke, sa njim se postupalo kao i sa "osob<strong>in</strong>ama", najčešće se ulazilo u<br />
ortakluk sa zadrugom.<br />
Mada je žena "obeležjem", "osob<strong>in</strong>ama", "mirazom" i prodajom<br />
živ<strong>in</strong>e, zapravo, štedela opštezadružna sredstva, ona je njima, ipak, rušila zadrugu.<br />
S jedne strane, sukobljavanjem među zadrugarima, zbog prebacivanja<br />
da se iza ovih oblika sticanja prihoda krije nelegalno korišćenje zadružne<br />
imov<strong>in</strong>e, a s druge, zato što su žene u zadruzi, podmirujući na ovaj nač<strong>in</strong> potrebe<br />
svoje dece, svoje, pa i svoga muža, okupljale i čvršće vezivale svoje uže<br />
porodice, koje su, zbog sve većih razlika u potrebama, mnogo teže, odnosno<br />
sve ređe ostajale zajedno u porodičnoj zadruzi. "Ali sada, kad jedno dete ide<br />
u školu a drugo ostaje kod kuće, jedno puši, a drugo ne, jedno se bavi trgov<strong>in</strong>om,<br />
drugo se <strong>in</strong>teresuje za politiku, kad nevesta mirazom donosi imetak,<br />
koji se vremenom uvećava, kad se i ženski radovi <strong>in</strong>dividualiziraju – homogenost<br />
zadruge se razbija." 95<br />
Glavna uloga žene, a ne muškarca, u razbijanju porodičnih zadruga<br />
na selu, koja je u Srbiji naročito došla do izražaja po završetku Prvog svetskog<br />
rata, izražena je tadašnjim opštim vajkanjem: "Podelili se zbog žena nesretnih,<br />
bog im sudio". I ovom prilikom, žena je, dakle, osuđivana, jer je<br />
upropastila nešto što je bilo dobro, i zato je treba kazniti. Novi uslovi stvoreni<br />
ubrzanim prodiranjem kapitalizma na selo nisu uzimani u obzir, a upravo<br />
su oni naterali ženu da radi samo u korist svoje najuže porodice.<br />
U <strong>in</strong>okosnoj seoskoj porodici, društveni i ekonomski položaj žene nije<br />
se bitnije razlikovao od onog u zadruzi, iako se ona, kao privredni subjekt,<br />
skoro potpuno izjednačila sa mužem. I dalje, žena je bila potpuno podređena<br />
mužu i izložena njegovim grubostima. Takođe, nisu bili retki slučajevi da se<br />
muževi, i u <strong>in</strong>okosnim porodicama, ne staraju o potrebama svoje žene i svoje<br />
dece, pa su se žene morale služiti ilegalnom prodajom: živ<strong>in</strong>e, jaja, pšenice,<br />
kukuruza i sl., prikrivajući to onda na veoma različite nač<strong>in</strong>e. Da bi bile<br />
pošteđene grubosti i oskudice, žene su se mirile i sa raznovrsnim avanturama<br />
svoga muža. "Neka ide kud hoće. Samo neka mene ostavi na miru!", ili:<br />
"Štogod je bilo potrebno da ima u kući živ Srb<strong>in</strong>, imala sam. Nikad me nije<br />
mlatio (tukao)." 96<br />
Sve više radna snaga, žena u <strong>in</strong>okosnoj porodici skoro da i nije smela<br />
biti bolesna, "Odavno sam bolesna. Osećala sam se teško, a bila sam ipak na<br />
nogama deset dana dok nisam pala u krevet. Posao u kući, oko dece, oko stoke<br />
i u dvorištu, te nema kad ni da se sedne, a kamo li legne. A mi ženske na<br />
selu vučemo se ko prebijene mačke i ne smemo da legnemo. Niko nam ne<br />
veruje da smo bolesne dokle god mrdamo. A kad legnemo, onda sav posao<br />
stane. Tad nas ljudi mnogo više žale kao radnu snagu, a ne kao druga, ženu,<br />
majku dece." 97<br />
S obzirom da je u Srbiji, usled ogromnih ljudskih žrtava u Prvom<br />
svetskom ratu, bilo mnogo udovica na selu, neophodno je analizirati i njihov<br />
društveno-ekonomski položaj, specifičan u odnosu na ostale žene. Svakako,<br />
on je najjednostavniji ako su žene, izgubivši muža, ostale same sa decom,<br />
pošto je tada udovica stareš<strong>in</strong>a i jed<strong>in</strong>i "gospodar" u kući. U kućama, zadrugama,<br />
gde je udovica zajedno sa svekrom, ili, pak, još i sa deverima, pa i<br />
stričevima pokojnog muža, njen položaj je, svakako, mnogo složeniji, a time i<br />
znatno teži, pogotovo ako je to mlada žena i još sa sitnom decom. "Ona će se<br />
požaliti da je posle smrti pokojnog muža niko ne zarezuje, da je niko ništa ne<br />
pita, a druge žene postupaju s njom kao sa služavkom. Deca rastu bez roditeljske<br />
nege, jer i na njih niko i ne gleda, i 'niko da na njih podvikne'. Niko se<br />
ne pita treba li joj što bilo za nju samu, bilo za njenu dečicu." 98 S druge strane,<br />
zadrugari će se, pak, obrušiti na udovicu, ističući: "Nema ništa gore, nego<br />
imati posla sa udovicama! Udovica u kući je prava nesreća! Što mlađa, sve<br />
grđe! Nikad zadovoljna! Večito se na nešto i nekog žali! Sve im je malo! Uvek<br />
93 Isto.<br />
94 Isto.<br />
95 Isto.<br />
156<br />
96 Isto, str. 198.<br />
97 Isto.<br />
98 Isto.<br />
157