helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Vrhovnom islamskom starešinstvu, tj. Islamskom verskom starešinstvu u Prištini. Za otvaranje medrese Vlada NRS dodelila je sumu od 2 miliona dinara. 60 U nju su se upisivali učenici sa teritorije Kosova i Metohije. U prvu školsku godinu upisalo se 30 učenika, ali je do četvrte dospelo samo 17. Nastava je bila na šiptarskom jeziku. Učenici su imali 21 predmet, od čega 5 verskih i 13 opšteobrazovnih (arapski, turski, srpski i šiptarski jezik, krasnopis i dr.). Broj časova u nedelji iznosio je u I godini 36, u II godini 38, u III godini 37, u IV godini 38. Učenici su uglavnom poticali sa sela i to iz porodica koje su želele da im sinovi budu hodže. Za učenike je uvedeno plaćanje školarine, što je delimično smanjilo broj polaznika. Uplaćivalo se 1.500 dinara mesečno u početku, ali je polovinom šezdesetih mesečni iznos bio 6.000 do 7.000 dinara u zavisnosti odakle učenici dolaze. Škola je bila internatskog tipa, a njen upravitelj u početku, Ahmed Mustafa. Školovanje je trajalo 4 godine. U školskoj 1952/53. nisu primljeni učenici u prvi razred, a neki honorarni nastavnici su razrešeni dužnosti. U školskoj 1953/54. bilo ih je 30. 61 Nova zgrada za internat u Prištini podignuta je 1957. godine, ali ni posle toga osnovni higijenski i radni uslovi u ovoj školi nisu bili zadovoljavajući. Školske 1959/60. u školi je bilo 65 učenika i 10 nastavnika, od kojih su dva bila stalna a ostali honorarni. Naredne godine učenika je bilo 79. Realne potrebe za novim imamima bile su pet na godinu, a svršenih imama je bilo oko 30. 62 Medresa je imala finansijskih teškoća, a živela je uglavnom od dotacija Izvršnog veća Srbije. 63 VIS se 1955. godine obratio SKVP sa zahtevom da se odobri upis dece u medrese sa četiri razreda osnovne škole umesto osam, navodeći kao razlog nepostojanje osmogodišnjih škola u svim mestima, kao i nedostatak učenika za medrese. U vezi sa tim bila je doneta odluka da se propisi ne mogu menjati, ali da se, s obzirom na tešku situaciju verskih škola VIS, može dozvoliti da se internim propisom izuzetno mogu primati i kandidati sa četiri razreda osnovne škole u onim mestima gde nema pune osnovne škole, samo ukoliko deca potiču iz "dobrih porodica koje vole svoju zemlju." 60 AJ, SKVP, 144-5-103. 61 AJ, SKVP, 144-10-164; Glasnik VIS u FNRJ, br.10-12, 1951/II; br.8-12, 1952/III; br.8-11, 1953/IV. 62 AJ, SKVP, Značajniji momenti iz odnosa sa verskim zajednicama, 7. 10. 1960, 144-44- 396. 63 NR Srbija je 1953. izdvojila Starešinstvu za izdržavanje medrese u Prištini godišnju svotu od 2 miliona dinara. Kada je Starešinstvo 1959. donelo odluku da se za internatske troškove učenika mora plaćati po 4.000 dinara mesečno od 1960. Mustafi Canhaziju, predsedniku Starešinstva IVZ za NRS, Džavid Nimani, Dušan Mugoša i Fadilj Hodža rekli su da suma ne sme prelaziti iznos od 3.500 dinara jer se radi o siromašnim porodicama. Canhazi je potom tražio pomoć od SKVP. AJ, SKVP, 144-10-164, 11-195 i 23-275, 51-441 334 Prema prethodno donetoj odluci, 1961/62. medresa nije vršila upis u prvi razred a broj učenika je trebao da se svede na 35 do 40. Primani su učenici sa svršena 4 razreda osnovne škole ili sa svršenih 8 razreda. Školske 1963. u Alaudinovoj medresi je bilo 57 polaznika, a 1964. i 1965. bilo je upisano 68 učenika, od čega 20 iz Makedonije i 6 iz Crne Gore. Nastavu su izvodila tri stalna i tri honorarna nastavnika. 64 Škola i internat bili su smešteni u 4 prizemne zgrade u dvorištu Alaudin džamije. U jednoj od zgrada sa tri prostorije bile su smeštene spavaonice, a u hodniku je ostavljana obuća. U sobama nije bilo ni peći ni dovoljno prekrivača, tako da je u krevetima spavalo zimi po dvoje učenika. Prostorije nisu krečene, a podovi su propali od starosti. Jedna od zgrada, dozidana 1957, imala je svega dve prostorije i hodnik i u njoj su bile učionice. U klupama su sedela po tri učenika, a u istom prostorijama, bez dovoljno inventara provodilo se i slobodno vreme. Nedaleko od medrese proticao je potok sa smrdljivom vodom, a bunar koji se nalazio u krugu nije mogao da se koristi. U odvojenoj zgradi nalazila se trpezarija sa podom od cementa i nedovoljnim prostorom za 60 učenika. Najgore stanje bilo je sa kupatilima, pošto u tom delu Prištine nije bilo ni kanalizacije, ni vodovoda. Pitomci su se svakih 15 dana kupali u gradskom kupatilu. Nastavno osoblje nije imalo ni stručne spreme, ni pedagoškog iskustva za rad. Škola je imala biblioteku koja se sastojala od tridesetak knjiga a čuvala se zajedno sa apotekom i ostalim stvarima u jednom ormaru. Krajem pedesetih godina razgovaralo se o mogućnosti ukidanja medrese u Prištini. Njeno izdržavanje je koštalo državne organe, a uslovi rada i života učenika bili su nezadovoljavajući. 65 Stupanje na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta bilo je dodatno pogođeno izdržavanje medrese u Prištini. Jedan deo rukovodećeg kadra IVZ smatrao je da medresu treba ukinuti kako zbog materijalnih razloga, tako i zato što ona nije imala status srednje stručne spreme, mada su učenici pri upisu u medresu morali imati završenu osnovnu školu. Naime, u prištinskoj medresi se, za razliku od sarajevske, nisu učili opšteobrazovni predmeti i ona je stoga imala niži rang. Republička komisija za verske poslove NR Srbije nije se složila sa ukidanjem medrese i ona je nastavila sa radom i posle 1959. godine. 66 Nižoj medresi u Prištini dat je rang srednje škole 1963. godine. Starešinstvo IVZ za Republiku Srbiju usvojilo je aprila 1965. godine Pravilnik o srednjoj medresi 64 AJ, SKVP, 144-84-598. 65 AJ, SKVP, 144-50-403. 66 AJ, SKVP, 144-30-322. 335
Alaudin u Prištini. Pokrenuta je i inicijativa za izgradnju novih i adaptaciju postojećih prostorija. Režim u medresama bio je znatno liberalniji nego u drugim verskim školama. Deca su imala izlaz u grad tri puta nedeljno, a bilo je dopušteno i delovanje Narodne omladine. Od 1961/2. školovanje u medresi je skraćeno sa osam na pet godina. Na teritoriji NR Srbije je bilo i slučajeva privatnog obučavanja mladića za hodže, pa je tako Verska komisija imala podatke da se 1955. samo iz Bujanovca 32 mladića pripremalo privatno za sveštenički poziv, a takvih primera je bilo i u drugim mestima. Početkom šezdesetih godina, u vreme usvajanja novog ugovora o socijalnom osiguranju, IVZ je morala da preuzme obaveze za kvalifikovanje svojih verskih službenika. Dotadašnji sistem redovnog školovanja verskih službenika IVZ nije obezbeđivao ni minimalne potrebe ove zajednice. 67 Posle Drugog svetskog rata obe medrese je završilo ukupno 63 đaka (46 u Sarajevu i 17 u Prištini do 1960. godine), a od tog broja ostalo je na radu u IVZ 15 đaka, dok su ostali nastavili školovanje ili prešli u državnu službu. Zbog toga je pokrenuta reforma nastavnih programa koja je dovršena tokom 1962. godine. Sarajevska medresa je postala petorazredna i u nju su primani đaci koji su završili osnovnu školu. Oktobra 1962. otputovalo je pet svršenih učenika Gazihusrevbegove medrese (Hamdija Jusufspahić, Ahmed Smajlović, Merzuk Vejzagić i Salko Čanić) na teološke studije na Univerzitetu El Ashar u Kairo, kao stipendisti Ministarstva vakufa UAR. 68 Upućivanje svršenih đaka Gazihusrevbegove medrese na dalje teološko obrazovanje trebalo je da omogući ovoj verskoj zajednici da dobije kvalifikovani kadar sa kojim je oskudevala. Ovi kadrovi su trebali da preuzmu rukovodeće funkcije u organima IVZ. Osim toga, planirano je da se na ovaj način smanji pritisak za osnivanje Teološkog fakulteta IVZ. Maja 1964. u SKVP je bilo dogovoreno da se pošalje još 5 učenika Gazihusrevbegove medrese u Sarajevu na studije u Kairo. Praksa upućivanja studenata na školovanje u arapskom svetu nastaviće se i narednih godina. Odlučeno je takođe da se prouči problem Gazhusrevbegove medrese i da se traži rešenje u reformi medrese i materijalnom obezbeđenju službenika IVZ. Prvi put posle Drugog svetskog rata, 1964. godine je u IVZ ostalo u službi svih 17 učenika koji su završili školovanje u medresama. 67 Na jednoj sednici Odbora za unutrašnju politiku, 13. 12. 1955, Dobrivoje Radosavljević je rekao da je najviše uspeha postignuto sa problemom svešteničkog podmlatka kod IVZ, pošto niko neće u medresu. AJ, SIV, Zapisnici sa sednica Odbora za unutrašnju politiku SIV-a, 130-992-1502. 68 Prilikom zvanične posete delegacije IVZ-a Egiptu, februara 1958. godine, postignut je dogovor sa rektorom El Ashara o školovanju kandidata iz Jugoslavije. Godinu dana kasnije odabrani su najbolji maturanti sarajevske medrese i upućeni na odsluženje vojnog roka. Zbog odugovlačenja sa izdavanjem putnih isprava, neki kandidati su odustali od odlaska u Kairo. 336 337
- Page 117 and 118: slušati roditelje, braniti pravdu
- Page 119 and 120: "brižno vaspitana", duhovita, govo
- Page 121 and 122: U slavu kralja Aleksandra i čitave
- Page 123 and 124: Pominjalo se i njegovo uspešno šk
- Page 125 and 126: vodi ka slobodi. U Glasu omladine s
- Page 127 and 128: vala da joj već postignuti rezulta
- Page 129 and 130: Redakcija je objavila i Titovu novo
- Page 131 and 132: Tvrda je vera što ti je gajimo od
- Page 133 and 134: Smrt vladara Smrt voljenih vladara,
- Page 135 and 136: "I čuvaćemo amanet taj sveti Sve
- Page 137 and 138: duboko usadio Tito". U Šapcu "osvi
- Page 139 and 140: "I on stupa na tle prestonice svoje
- Page 141 and 142: zašto vole svoju učiteljicu: "na
- Page 143 and 144: "Tito - to je bratstvo i jedinstvo
- Page 145 and 146: države i obezbeđivanja "stare sla
- Page 147 and 148: A. L. Šemjakin "Svet detinjstva" u
- Page 149 and 150: Balkana, koja je u očima Evrope im
- Page 151 and 152: ograničavanjem detetovog života -
- Page 153 and 154: samo molitve i ponešto od svetog p
- Page 155 and 156: Kod Srba, kao etničke grupe, takva
- Page 157 and 158: "nek mu je prokleto i poslednje kol
- Page 159 and 160: očekivalo se da rade na "pridobija
- Page 161 and 162: počeo 10. oktobra 1947. godine. 16
- Page 163 and 164: stavili, pa je 22. maja 1964. došl
- Page 165 and 166: stavnika i drugih stanara. Zgrada n
- Page 167: internatskog tipa i učenici su pos
- Page 171 and 172: dalje nego do čitanja i pisanja u
- Page 173 and 174: udućnost gledao je s pesimizmom: "
- Page 175 and 176: nasleđivali od svojih očeva, kole
- Page 177: Dr Andrej Leonidović Šemjakin (19
Alaud<strong>in</strong> u Prišt<strong>in</strong>i. Pokrenuta je i <strong>in</strong>icijativa za izgradnju novih i adaptaciju<br />
postojećih prostorija.<br />
Režim u medresama bio je znatno liberalniji nego u drugim verskim<br />
školama. Deca su imala izlaz u grad tri puta nedeljno, a bilo je dopušteno i<br />
delovanje Narodne omlad<strong>in</strong>e. Od 1961/2. školovanje u medresi je skraćeno sa<br />
osam na pet god<strong>in</strong>a.<br />
Na teritoriji NR Srbije je bilo i slučajeva privatnog obučavanja<br />
mladića za hodže, pa je tako Verska komisija imala podatke da se 1955. samo<br />
iz Bujanovca 32 mladića pripremalo privatno za sveštenički poziv, a takvih<br />
primera je bilo i u drugim mestima.<br />
Početkom šezdesetih god<strong>in</strong>a, u vreme usvajanja novog ugovora o socijalnom<br />
osiguranju, IVZ je morala da preuzme obaveze za kvalifikovanje<br />
svojih verskih službenika. Dotadašnji sistem redovnog školovanja verskih<br />
službenika IVZ nije obezbeđivao ni m<strong>in</strong>imalne potrebe ove zajednice. 67 Posle<br />
Drugog svetskog rata obe medrese je završilo ukupno 63 đaka (46 u Sarajevu<br />
i 17 u Prišt<strong>in</strong>i do 1960. god<strong>in</strong>e), a od tog broja ostalo je na radu u IVZ 15<br />
đaka, dok su ostali nastavili školovanje ili prešli u državnu službu. Zbog toga<br />
je pokrenuta re<strong>for</strong>ma nastavnih programa koja je dovršena tokom 1962.<br />
god<strong>in</strong>e. Sarajevska medresa je postala petorazredna i u nju su primani đaci<br />
koji su završili osnovnu školu.<br />
Oktobra 1962. otputovalo je pet svršenih učenika Gazihusrevbegove<br />
medrese (Hamdija Jusufspahić, Ahmed Smajlović, Merzuk Vejzagić i Salko<br />
Čanić) na teološke studije na Univerzitetu El Ashar u Kairo, kao stipendisti<br />
M<strong>in</strong>istarstva vakufa UAR. 68 Upućivanje svršenih đaka Gazihusrevbegove<br />
medrese na dalje teološko obrazovanje trebalo je da omogući ovoj verskoj zajednici<br />
da dobije kvalifikovani kadar sa kojim je oskudevala. Ovi kadrovi su<br />
trebali da preuzmu rukovodeće funkcije u organima IVZ. Osim toga, planirano<br />
je da se na ovaj nač<strong>in</strong> smanji pritisak za osnivanje Teološkog fakulteta<br />
IVZ. Maja 1964. u SKVP je bilo dogovoreno da se pošalje još 5 učenika Gazihusrevbegove<br />
medrese u Sarajevu na studije u Kairo. Praksa upućivanja studenata<br />
na školovanje u arapskom svetu nastaviće se i narednih god<strong>in</strong>a.<br />
Odlučeno je takođe da se prouči problem Gazhusrevbegove medrese i da se<br />
traži rešenje u re<strong>for</strong>mi medrese i materijalnom obezbeđenju službenika IVZ.<br />
Prvi put posle Drugog svetskog rata, 1964. god<strong>in</strong>e je u IVZ ostalo u službi<br />
svih 17 učenika koji su završili školovanje u medresama.<br />
67 Na jednoj sednici Odbora za unutrašnju politiku, 13. 12. 1955, Dobrivoje<br />
Radosavljević je rekao da je najviše uspeha postignuto sa problemom svešteničkog podmlatka<br />
kod IVZ, pošto niko neće u medresu. AJ, SIV, Zapisnici sa sednica Odbora za unutrašnju politiku<br />
SIV-a, 130-992-1502.<br />
68 Prilikom zvanične posete delegacije IVZ-a Egiptu, februara 1958. god<strong>in</strong>e, postignut<br />
je dogovor sa rektorom El Ashara o školovanju kandidata iz Jugoslavije. God<strong>in</strong>u dana kasnije<br />
odabrani su najbolji maturanti sarajevske medrese i upućeni na odsluženje vojnog roka. Zbog<br />
odugovlačenja sa izdavanjem putnih isprava, neki kandidati su odustali od odlaska u Kairo.<br />
336<br />
337