helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
helsinške sveske 23 - Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Savez pionira Jugoslavije trebalo je da "uči svoje članove da vole domov<strong>in</strong>u<br />
i sve njene bratske narode, da uče i rade tako kako bi zemlja bila što<br />
bogatija i lepša". Prvi zadatak svakog pionira bio je da dobro uči, jer, "mi<br />
ćemo biti vojnici naše armije, <strong>in</strong>ženjeri, piloti, rudari, majstori za strugom.<br />
Zato uči, bogati svoja znanja, čeliči svoju snagu – to domov<strong>in</strong>a danas od nas<br />
traži". 2<strong>23</strong> I posleratna organizacija "izvidnika i plan<strong>in</strong>ki" je imala svoju zakletvu<br />
koju su polagali budući članovi, ali u njoj se nije pom<strong>in</strong>jao Tito. Poč<strong>in</strong>jala<br />
je rečima, da "izvidnik voli svoju domov<strong>in</strong>u i njene narode", a sledilo je, da<br />
čuva čast svoje organizacije, izvršava zadatke, koristan je, učtiv, poštuje roditelje,<br />
štedljiv je i čuva "narodnu imov<strong>in</strong>u", dobar je drug, iskren je i govori<br />
ist<strong>in</strong>u, voli prirodu, trezven je, ne puši i ne psuje. 224 Zakletva Drugog kongresa<br />
antifašističke omlad<strong>in</strong>e Jugoslavije Titu iz 1951, sadržavala je između ostalog:<br />
"Zakl<strong>in</strong>jemo Ti se čašću, naporima, žrtvama i budućnošću naših naroda i<br />
naše omlad<strong>in</strong>e da nećemo žaliti ni svoje živote ni svoje snage u borbi za slobodu,<br />
u borbi za savjest, čast i budućnost svakog omlad<strong>in</strong>ca i omlad<strong>in</strong>ke Jugoslavije.<br />
[...] Ovaj naš zavjet je naša najpunija hvala Tebi za sve ono što si<br />
uč<strong>in</strong>io za naše narode i omlad<strong>in</strong>u". Zakletva se završavala rečima da, "za djelo<br />
i život druga Tita stoji čitava omlad<strong>in</strong>a Jugoslavije kao jedan borac", i usklikom<br />
– "Živio Maršal Jugoslavije drug Tito!" 225<br />
Deca (ni)su videla vladara<br />
Iako je vladar primarno morao da bude junak/heroj, pa je za svoja<br />
velika dela nagrađen dečijom ljubavlju i uzajamnim žrtvovanjem, njegov lik<br />
je približavan deci i drugom važnom osob<strong>in</strong>om koja mu je pripisivana, a koja<br />
se odnosila na njegovu darežljivost 226 i ljubav prema (siromašnoj) deci. Zanimljivo<br />
je da je nedodirljivost kraljeva i prestolonaslednika potencirana njihovim<br />
slikama namenjenim deci, ali nikada sa decom iz naroda. Istovremeno,<br />
"politička korektnost" nije poznavala <strong>in</strong>stituciju socijalne pravde, pa je bilo<br />
normalno da se o deci govori kao o "sirotanima" koji žive u "izbama", čime se<br />
potencirala velikodušnost vladara koji ih dariva. Zanimljivo je i kako su<br />
dečiji listovi ocenjivali značaj dobrotvornog rada kraljeva, naročito kada su<br />
poklanjali odeću i hranu siromašnoj deci. U skladu sa "svetim zavetom" i<br />
stalnim upućivanjem dece da rastu i jačaju da bi u budućnosti i sami položili<br />
život za kralja, neskriveno je bilo uverenje da će kraljeva darivanja pomoći<br />
da se deca u budućnosti žrtvuju za njega. Suprotno tome, u vreme Tita su<br />
potencirane upravo njegove slike sa pionirima, a jed<strong>in</strong>o pojavljivanje socijalno<br />
ugrožene dece odnosilo se na ratnu siročad. Očekivanje je bilo da će deca<br />
posle svoje posete Titu još bolje učiti i "nastaviti delo revolucije", odnosno,<br />
graditi zemlju i čuvati "bratstvo i jed<strong>in</strong>stvo".<br />
Srpče prati putovanje osmogodišnjeg Aleksandra Obrenovića po Srbiji,<br />
navodeći: "kad je njegovo Visočanstvo naš dični i mili prestolonaslednik,<br />
naša uzdanica, prolazio putem Beograd – Niš, pozdravljan je svuda pored<br />
Njihovih Veličanstava oduševljeno, naročito od našeg manjeg đačkog sveta".<br />
U Stalaću ga je dočekalo 130 đaka sa učiteljima, koji su mu predali venac od<br />
cveća a učenik Vladislav Bešević, "đačić" I razreda osnovne škole, izgovorio<br />
je stihove:<br />
"Vaše visočanstvo: Srećniji časak nismo imali,<br />
dobro nam doš'o, diko, ponose, no što ga danas imamo.<br />
uzdanje naše, radosti naša, kad tebe 'vako radosno sretamo.<br />
velikog oca cvete milosti, Primi ovaj venac, naša svetlosti,<br />
naroda Srpskog zvezdo ponosna! ovaj venac, naša svetlosti,<br />
Dobro nam doš'o. Što ti ga ovde Srpčad podnose<br />
za dokaz svoje tople ljubavi.<br />
2<strong>23</strong> Poletarac, br. 3, 1948, Na dan Republike.<br />
224 Pioniri, <strong>23</strong>. maj 1952, Šta je to Savez izvidnika i plan<strong>in</strong>ki.<br />
225 Mladi borac, 5. maj 1951, Zakletva Drugog kongresa.<br />
258<br />
226 Aleksandar Makedonski je opisivan kao "od prirode darežljiv", što je bilo spojeno s<br />
njegovom ljubaznošću, "koja jed<strong>in</strong>a dobroč<strong>in</strong>stvima daje pravu vrednost". I za Cezara se tvrdilo<br />
da je mnogo trošio na svečane litije i javne gozbe pridobijajući volju naroda na svoju stranu (Plutarh,<br />
Slavni likovi antike, II, s. 151, 206).<br />
259