Radio HRS 2/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

More documents

Recommendations

Info

praktièna elektronika Piše: Zvonko Bocak, 9A6KGG Izrada tiskanih ploèica fotopostupkom Od ideje do realizacije nekoga elektronièkog sklopa u opisu se èesto izostavlja izrada tiskane ploèice. Veæina konstruktora taj dio ne smatra zanimljivim, niti osobito važnim. Iako se izrada èini vrlo jednostavnom, na putu do gotove tiskane ploèice postoje mnogi sitni detalji koji mogu pokvariti konaèan rezultat ili izradak uèiniti neupotrebljivim. U literaturi sam èesto nalazio na kratke upute koje su uglavnom toène, ali bez nekih važnih detalja. Kako se veæ dugi niz godina bavim konstruktorskim radom odluèio sam opisati postupak koji primjenjujem, kako bih pomogao drugim radioamaterima-konstruktorima u izradi kvalitetne tiskane ploèice, bez višestrukoga ponavljanja postupka. Izrada jednostranih ploèica Pri izrezivanju materijala za tiskanu ploèicu obavezno uzeti nadmjeru od 10 mm po širini i duljini ploèice. Kao primjer uzmimo dimenzije gotove ploèice 100 mm × 80 mm. Materijal za izradu takve ploèice izrezat æemo na dimenziju 110 mm × 90 mm. Srh od rezanja obavezno odstraniti finom turpijom i napraviti blagu kosinu na svim rubovima, kako bi foto-lak mogao lakše otjecati s površine bakra. Površina bakra mora biti potpuno èista. Nalaze li se i najmanji tragovi masnoæe ili druge neèistoæe na površini bakra, foto-lak neæe prekriti takva mjesta i neæe ih zaštititi od jetkanja. Površina se najjednostavnije èisti tvrdom gumicom za brisanje u kojoj se nalaze sitna zrnca pijeska. Kao najbolje pokazale su se bijelo-sive TOZ gumice ili crvenoplave Pelikan gumice br. 40. Ako je površina bakra jako oksidirala, taj sloj oksida potrebno je odstraniti prije èišæenja gumicom. Za to je najbolje sredstvo s pijeskom, kao što je popularni vim. Materijal prebacite 1/3 preko ruba stola i odozdo obuhvatite palcem lijeve ruke s jedne, a ostalim prstima s druge strane. Èišæenjem zapoènite od gornjeg lijevog kuta kratkim potezima gumicom. Povremeno èistite i samu gumicu. Za èišæenje upotrijebite èistu i suhu pamuènu krpu. Strogo pazite da gumica ili krpa ne doðu u dodir s bilo kakvom masnoæom. Nakon èišæenja površinu ne dodirujte prstima, a obavezno je i završno poliranje, koje je najbolje izvesti papirnom maramicom (dobro æe poslužiti i presaviti mekani troslojni WC papir). Na tako pripremljenu površinu bakra prskanjem nanesite tanak sloj foto-laka. Ako je temperatura okoline viša od 25 °C lak se prebrzo suši, pa je sloj nejednolike debljine. U takvim sluèajevima preporuèujem hlaðenje laka na temperaturu oko 10 °C. Obavezno je centrifugiranje laka. To je najjednostavnije izvesti na preraðenom gramofonu, kojem je poveæan broj okretaja tanjura s 45 okretaja na oko 120 okretaja u minuti. Za tu namjenu su osobito pogodni gramofoni s istosmjernim motorom i remenskim prijenosom. Ploèicu prièvrstite za tanjur gramofona samoljepivom trakom na dva dijagonalna vrha. Centrifugirajte je oko 15 minuta i zatim sušite na sobnoj temperaturi barem 24 sata. Sušenje možete skratiti na oko dva sata ako povisite temperaturu ploèice na 60 °C. Pri sušenju ploèicu zaštitite od svjetla, jer je veæ i dijelom osušen lak osjetljiv na svjetlo. Ako se ne bavite intenzivno konstruktorskim radom i ne trebate veæe kolièine tiskanih ploèica, preporuèujem kupovinu veæ oslojenih materijala. Nešto su skuplji, ali zato bitno skraæuju vrijeme izrade, jer izbjegavate najzahtjevniji dio postupka. Za kvalitetno osvjetljavanje potreban je dobar izvor svjetlosti. Ništa manje važan nije niti predložak na kome je otisnut konaèan izgled tiskane ploèice. Predložak mora biti potpuno neproziran tamo gdje æe biti površine bakra. Djelom propustan predložak rezultirat æe površinama bakra koje su prepune sitnih rupica, a vodovi su istanjeni i puni prekida. Predložak je najbolje otisnuti na paus-papir ili foliju, na kvalitetnom tintnom ili laserskom pisaèu. Prije konaènog otiska isprobajte razne opcije koje su ponuðene u pogonskom programu pisaèa. Osvjetljavati je najbolje za vedra sunèana dana, jer je svjetlost Sunca najbolji izvor ultraljubièastoga zraèenja (UV) na koje je osjetljiv foto-lak. Dovoljno je osvjetljavati oko 90 sekunda. Kako Sunèeva svjetlost nije uvijek na raspolaganju, dobro je imati prièuvni izvor svjetla. Najboljim se po karakteristikama i po cijeni pokazao reflektor s halogenom žaruljom od 500 W. Na udaljenosti oko 30 cm od tiskane ploèice dovoljno je osvjetljavati 6 minuta, a rezultat je slièan kao da ste osvjetljavali na Sunèevoj svjetlosti. Predložak centrirajte tako da sa svih strana ostane rub od 5 mm i pokrijte obiènim staklom ili još bolje pleksi-staklom debljine 4 mm. Vrlo je važno da izmeðu laka i predloška ne ostane praznina. To se može dogoditi ako materijal za tiskanu ploèicu nije ravan ili paus-papir zbog velike kolièine tinte nabubri. Nakon ovog dijela na red dolazi kemija. U plastiènu bocu od 5 dL nalijte oko 3 dL mlake vode. Oprezno dodajte male kolièine kaustiène sode (NaOH) i prièekajte dok se u potpunosti ne otopi u vodi. Prodaje se u trgovinama elektronièkim komponentama pod nazivom Razvijaè za foto-lak. Tek nakon otapanja možete dodati novu kolièinu. Kontrolirajte temperaturu kako preburna kemijska reakcija ne bi previše zagrijala otopinu. Kada otopina postane blago zamuæena, a otapanje razvijaèa postane jako dugo, došlo je do zasiæenja i treba prestati s dodavanjem nove kolièine sode. U plastiènu posudicu (najbolje su posude za razvijanje fotografija) nalijte hladne vode (koliko je potrebno da ploèica bude u potpunosti prekrivena vodom). Prije uranjanja ploèice dodajte oko 2% otopine razvijaèa, od ukupne kolièine vode u posudi. Dobro promiješajte i tek nakon toga uronite jedan rub (onaj "višak" materijala od 5 mm širine). Ako razvijanje laka nije poèelo, izvadite ploèicu i dodajte novu kolièinu otopine razvijaèa. Promiješajte i pokušajte ponovno. Zasiæenost razvijaèem je dovoljna kada nakon desetak sekunda po uranjanju ploèice poène razvijanje laka. Preostalu kolièinu otopine razvijaèa dobro zatvorite i spremite za kasniju upotrebu. Èuvajte je na tamnom i hladnom mjestu. Pazite da razvijanje nije prebrzo jer to može oštetiti i lak na mjestima gdje æe ostati vodovi. Nakon razvijanja ploèicu dobro isperite vodom. Sušenje nije potrebno, jer je još preostao jedan "mokri" postupak, a to je jetkanje viška bakra. Za jetkanje se najèešæe upotrebljava otopina željeznoga klorida, poznata i pod trgovaèkim nazivom feriklorid, ili otopina solne kiseline u koncentraciji od 18% i vodikovog peroksida (hidrogena) u koncentraciji 30%. Otopina feriklorida je manje agresivna i kod jetkanja ne dolazi do razvoja plinova. Postupak je nešto sporiji, posebno ako je otopina upotrijebljena nekoliko puta. Ako jetkate otopinom kiseline i hidrogena, miješajte ih u odnosu pet dijelova kiseline i jedan dio hidrogena, s tim da hidrogen dodajete u kiselinu. Nemojte pripremati veæu kolièinu od potrebne, jer aktivnost hidrogena slabi s vremenom. Ako ste pripremili premalu kolièinu otopine, možete je "osvježiti" dodavanjem male kolièine hidrogena. Kada otopina promijeni boju u zelenu, a jetkanje je vrlo sporo, došlo je do zasiæenja bakrom i ako jetkanje nije dovršeno, potrebno je pripremiti novu kolièinu otopine. Jetkanje ovim postupkom obavezno radite na otvorenom prostoru, jer dolazi do razvoja otrovnih plinova. Nakon jetkanja ploèicu dobro 12 www.hamradio.hr Radio HRS – 2/2006
isperite vodom i osušite. Preostalo je još izrezati ploèicu na potrebne dimenzije i izbušiti rupe. Višak materijala možete izrezati pilom za metal ili pilicom za rezbarenje. Još je bolje koristiti male kružne pile napravljene baš za tu namjenu. Srh preostao nakon rezanja odstranite finom turpijom. Rupe bušite modelarskom bušilicom koja se napaja iz istosmjernog izvora napona 12 do 24 V. To je najjednostavnije i najbrže. Na raspolaganju neka su vam svrdla za metal razlièitih promjera (od 0,8 mm do barem 3 mm). Ne kupujte vidija svrdla malih promjera, jer su vrlo krhka i njima je moguæe bušiti rupe samo pomoæu kvalitetne stolne bušilice. To je sporo, a izgledi pucanja svrdla su veliki. Kod bušenja vitroplasta vrlo brzo dolazi do gubljenja oštrine svrdla. Nabrusiti ih možete pomoæu finoga brusnog papira gradacije 200. Fotolak ne brišite s površine ploèice jer je to vrlo dobro zaštitno sredstvo koje sprjeèava patiniranje bakra, a ne smeta kod lemljenja. Izrada dvostranih ploèica Ukratko æu opisati i postupak za izradu dvostranih tiskanih ploèica. Njihovu izradu najveæi dio radioamatera-konstruktora izbjegava zbog problema u postizanju toènosti preklapanja gornje i donje strane vodova. Najkritiènije su tiskane ploèice s puno integriranih sklopova, posebno ako se izmeðu izvoda još provlaèe i dodatni vodovi. Nakon što je otisnut predložak gornjih i donjih vodova, izrežite ih s rubovima širine 20 mm sa svake strane. Tri ruba jednog praktièna elektronika predloška (dva kraæa i jedan dulji) namažite u tankom sloju širine ne više od 5 mm od ruba, nekim višenamjenskim ljepilom. Dobro je upotrebljavati ljepila koja se sporo suše. Na taj predložak zalijepite drugi predložak, pazeæi pri tome da je okrenut ispravno, odnosno da se sve rupe preklapaju na oba predloška. Nakon sušenja u tako dobivenu vreæicu umetnite oslojeni materijal, prekrijte s obadvije strane staklom i osvijetlite. Prvo jednu, a zatim i drugu stranu. Ostali dio postupka je isti kao i za jednostrane ploèice. Na ovaj naèin postižem bez ikakvih problema toènost preklapanja od 0,5 mm. Na najveæem broju izraðenih dvostranih tiskanih ploèica toènost je bila i puno bolja. Važne napomene Kemikalije koje se upotrebljavaju pri izradi tiskanih ploèica su vrlo agresivne za kožu i okolinu. Hidrogen u koncentraciji od 30% može izazvati teške opekline kože. Zbog toga obavezno upotrebljavajte zaštitne gumene rukavice i naoèale. Na dohvat ruke neka vam uvijek bude dovoljna kolièina vode za ispiranje. Prije upotrebe dobro prouèite upute otisnute na ambalaži proizvoda. Ako kemikalije ne spremate u originalnu ambalažu, obavezno na naljepnici jasno naznaèite o kojem se proizvodu ili sadržaju radi, kako greškom ne bi došlo do zamjene. Sav pribor i kemikalije držite na tamnom, hladnom i prozraènom mjestu izvan dosega djece. Najbolje je za tu namjenu imati posebni ormariæ. Držanje svega navedenog u kupaonici, s drugim sredstvima za èišæenje koja se upotrebljavaju u domaæinstvu, najgore je rješenje. Nadam se da æe ove upute pomoæi svima, i onima koji veæ imaju iskustva u izradi i onima koji æe tek poèeti, da izrade kvalitetnu tiskanu ploèicu iz prvog pokušaja. Popis materijala i pribora potrebnih za izradu tiskanih ploèica: - pertinaks ili vitroplast (jednostrani i dvostrani), - foto-lak (Positiv 20) u spreju, - sredstvo za èišæenje (vim), - razvijaè za foto-lak (kaustièna soda), - feriklorid ili solna kiselina 18% + hidrogen 30%, - gumica za brisanje (TOZ bijelosiva ili Pelikan br. 40), - pamuèna krpa, - papirnate maramice, - staklo (prozorsko) ili pleksi-staklo 4 mm, - posude za razvijanje fotografija, barem dvije velièine, - centrifuga (preraðeni gramofon), - samoljepiva traka, - modelarska bušilica, - svrdla za metal: 0,8 mm, 1 mm, 1,1 mm, 1,2 mm, 1,3 mm, 1,5 mm, 2 mm, 2,5 mm, 3 mm, - gumene zaštitne rukavice, - zaštitne naoèale, - višenamjensko ljepilo. Piše: Alen Zahornicki, 9A5AZA Prilagodba Icoma IC-V100 za paketni radio Jarun ZRF 2003. godine. Gužva na HRS-ovom štandu, prodaje se radiooprema. Jedan od ureðaja bio je ICOM IC-V100 koji je bio prihvatljive cijene te sam ga kupio. Na ureðaju je pisalo: "Ne radi SQL". Slijedeæi problem bio je programirati ureðaj na frekvencije digipitora. To sam lako riješio uporabom diodne matrice, bez upotrebe programa za programiranje. Napisao sam program za programiranje ureðaja preko LPT-porta, ali elektronika još nije zalemljena. Poèet æu s prilagodbom. Prvo treba sniziti snagu ureðaja. Snaga od 35 W prevelika je za paket, ako nam je digipitor u blizini. Velikom snagom zagušujemo frekvenciju, tako da je ostalim korisnicima teže raditi. Snagu možemo spustiti smanjivanjem napona B-E na tranzistoru Q 2 . Tranzistor Q 2 pobudi Q 3 , IC 1 i izlazni tranzistor Q 1 . Rješenje je vrlo jednostavno – izmeðu baze i emitera spojimo trimerski potenciometar P1 od 5 kΩ. Prikljuèimo ureðaj na ispravljaè 13,8 V i na ampermetru gledamo smanjenje struje dok je ureðaj u odašiljanju, tj. smanjujemo vrijednost otpora trimera. Time dolazi do smanjenja napona na bazi Q 3 . Posljedica toga je smanjenje izlazne snage na izlaznom Slika 2. Prednja strana ureðaja tranzistoru Q 1 . Snaga oko 20 W postiže se s 3,5 A. Ako je digipitor u blizini snagu treba namjestiti da je manja od 5 W. Ako imamo ispravnu antenu, makar i GP, paket æe raditi odlièno i nema potrebe da radimo snagom od 35 W i zagušujemo frekvenciju. Ja na paketu radim sa snagom od 350 mW, jer je udaljenost do digija 22 km. Jednom je FT-23R ostao na odašiljanju, loš kone- Radio HRS – 2/2006 www.hamradio.hr 13
Page 1 and 2: ISSN 1330-0407 ÈASOPIS HRVATSKOGA
Page 3 and 4: nakladnik HRVATSKI RADIOAMATERSKI S
Page 5 and 6: vijesti iz HRS-a Piše: Emir Mahmut
Page 7 and 8: elektronika za mlade Piše: Božida
Page 9 and 10: praktièna elektronika Piše: Zvonk
Page 11: praktièna elektronika Poveæalom p
Page 15 and 16: antene Slika 6. Trimer regulacije s
Page 17 and 18: antene Slika 3. Karakteristika Yagi
Page 19 and 20: antene Piše: Andra Todoroviæ, YU1
Page 21 and 22: 3D Dijagram 1. SQ fs V plot Dijagra
Page 23 and 24: KV Pravila KV natjecanja Hrvatski r
Page 25 and 26: Rezultati KV natjecanja KV Kup Jadr
Page 27 and 28: KV CQ WW WPX SSB natjecanje 2005. O
Page 29 and 30: Piše: Zlatko Matièiæ, 9A2EU DX-e
Page 31 and 32: KV I hrvatski radioamateri ukljuèi
Page 33 and 34: diplome Diplome Diploma DLD DLD je
Page 35 and 36: 39. OM Slovaèka od 1. 1. 1993. 40.
Page 37 and 38: UKV Rezultati UKV natjecanja Služb
Page 39 and 40: Piše: Adam Alièajiæ, 9A4QV UKV P
Page 41 and 42: DX i QSL info Piše: Zlatko Matièi

Radio HRS 2/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?