Radio HRS 3/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

ISSN 1330-0407 

ÈASOPIS HRVATSKOGA RADIOAMATERSKOG SAVEZA 

godište 15. Broj 3 (116) svibanj 2006. 

cijena 15 kuna 

TEME BROJA: 

 

 

 

Radiokomunikacije na poèetku 20. stoljeæa (I.) 

ARG odašiljaè KMT-80 

Pravila KV natjecanja “TESLA 150 KUP” 

U susret WRTC-u 2006. 

 

Rezultati UKV natjecanja

ISSN 1330-0407 

ÈASOPIS HRVATSKOGA RADIOAMATERSKOG SAVEZA 

godište 15. Broj 3 (116) svibanj 2006. 

cijena 15 kuna 

TEME BROJA: 

 

 

 

Radiokomunikacije na poèetku 20. stoljeæa (I.) 


Pravila KV natjecanja “TESLA 150 KUP” 


 

Rezultati UKV natjecanja

nakladnik 

HRVATSKI RADIOAMATERSKI SAVEZ 

Dalmatinska 12, p.p. 149 

HR - 10002 ZAGREB 

Hrvatska / Croatia 

E-mail: 9a0hrs@hamradio.hr 

Web: www.hamradio.hr 

Uredništvo i administracija: 

HRVATSKI RADIOAMATERSKI SAVEZ 

Dalmatinska 12 

p.p. 149 

HR - 10002 ZAGREB 

Hrvatska / Croatia 

Telefon: + 385 (0)1 48 48 759 

Telefaks: + 385 (0)1 48 48 763 

E-mail: 9a0hrs@hamradio.hr 

Glavni urednik 

dr.sc. Zvonimir Jakoboviæ, 9A2RQ 

zjakob@lzmk.hr 

Zamjenik glavnog urednika 

Zlatko Matièiæ, 9A2EU, 

zmaticic@inet.hr 

Urednièki kolegij 

Vijesti iz HRS-a 

mr.sc. Petar Milièiæ, dipl.ing., 9A6A 

9a6a@hamradio.hr 

Mate Botica, dip.ing., 9A4M 

9a4m@hamradio.hr 

Elektronika za mlade 

mr.sc. Božidar Pasariæ, 9A2HL 

bozidar.pasaric@ri.htnet.hr 

IARU 

mr.sc. Željko Ulip, dipl.ing., 9A2EY 

zeljko.ulip@ina.hr 

Elektronika 

Antun Dretviæ, 9A3PX 

9a3px@hamradio.hr 

KV aktivnosti 

Zlatko Matièiæ, 9A2EU 

zmaticic@inet.hr 

Diplome 

Vladimir Pavlica, ing., 9A9R 

9a9r@hamradio.hr 

IOCA program 

Emir Mahmutoviæ, prof., 9A6AA 

emir-9a6aa@inet.hr 

UKV aktivnost 

Željko Dražiæ-Karaliæ, 9A4FW 

9a4fw@hamradio.hr 

Digitalne komunikacije 

Branko Plazaniæ, dipl.ing., 9A3PM 

9a3pm@hamradio.hr 

ARG 

Oto Predaniæ, 9A4OP 

oto.predanic@gmail.com 

CW aktivnost 

Milan Drliæ, 9A2WJ 

milan.drlic@zg.htnet.hr 

DX i QSL info 

Krešimir Kovarik, 9A5K 

kresimir.kovarik@getro.hr 

Informiranje i mali oglasi 

Ljiljana Božak, 9A5BL 

9a0hrs@hamradio.hr 

Lektorica 

Tihana Nakomèiæ, 9A6PBT 

tihanakom@net.hr 

Tehnièki urednik 

Romildo Vuèetiæ, 9A4RV 

9a4rv@hamradio.hr 

Uvodnik 

Dragi èitatelji! 

Nakon nekoliko godina ponovno vam se obraæa stari – novi glavni urednik. Pridružujem 

se urednièkom kolegiju koji je s puno truda vodio Radio HRS posljednjih godina. 

Svi u uredništvu Radio HRS-a nastojimo naèiniti što boljim naš zajednièki èasopis. 

Što bolji – to znaèi Radio HRS zanimljiv širokom krugu radioamatera i drugih tehnièara, 

znaèi da u njemu ima za svakoga ponešto, da svatko naðe èlanak ili vijest koja 

ga zanima. Nadalje, to znaèi Radio HRS sukladan vremenu, sadržajem, grafièkim 

izgledom, naèinom donošenja starih i novih vijesti o radiokomunikacijama, radiotehnici, 

ponajprije onih što zanimaju radioamatere. 

Naš zajednièki – to znaèi da je Radio HRS rezultat rada sviju nas, ne samo uredništva 

i onih redovitih pisaca priloga, nego što tješnje suradnje s èitateljima. Suradnja, to 

znaèi koliko prilozi u obliku èlanaka, vijesti, slikovnoga materija, toliko i primjedbe, 

preporuke, savjeti. 

Zato vas sve èitatelje, niti prvi niti posljednji puta, pozivamo na suradnju. Urednièki 

kolegij i stalni suradnici ne mogu biti na svakom mjestu i pri svakom dogaðaju u našem 

radioamaterizmu. Ako vi ne napišete nešto zanimljivo što ste naèinili, vidjeli, proèitali, 

saznali, ostat æe zatvoreno samo u vašem uskom krugu, ostat æe zaboravljeno. Zato 

svaku vašu suradnju shvatite kao sked, ne na bandu, nego na trajnom sredstvu. 

Posebna tema ovoga broja je 80 godina Hrvatskoga radija. Mi, hrvatski radioamateri, 

ponosni smo na tu godišnjicu, ona je dijelom i naša. Naši su prethodnici, veæ davne 1924. 

godine osnovali Radioklub Zagreb, s glavnim zadaæama: promicanje radio-športa, kako 

su tada nazivali radioamaterizam, te podizanje u radiostanice Zagrebu. Nakon svih 

poteškoæa, Radio-Zagreb je krenuo u eter 15. svibnja 1926., te je time ostvarena želja 

hrvatskih radioamatera da imaju vlastitu postaju za radiofoniju kako su tada nazivali 

radiodifuziju. Prvi tehnièari Radio-Zagreba bili su naši radioamateri, prvi slušatelji bili su 

tadašnji ljubitelji radio-športa. Oni su bili graditelji i serviseri tadašnjih radioprijamnika, 

oni su razapinjali prve antene diljem Lijepe naše. Zato mi, ponosni na doprinos radioamatera 

pokretanju Radio-Zagreba kojim je zapoèeo današnji Hrvatski radio, ponosni na 

doprinos razvoju radiodifuzije u Hrvatskoj, želimo SRETAN OSAMDESETI ROÐENDAN 

HRVATSKOME RADIJU I PEDESETI ROÐENDAN HRVATSKOJ TELEVIZIJI! 

Zato æete na stranicama ovoga broja Radio HRS-a naæi opis rada prvoga odašiljaèa 

Radio-Zagreba iz 1926. godine, a kao protutežu vijest o ponovno neèem prvom na 

ovim prostorima, o digitalnom odašiljanju radijskoga programa Hrvatskoga radija na 

srednjem i kratkom valu. 

U želji da u ovom broju Radio HRS-a naðete i druge zanimljive priloge, pozdravlja 

vas vaš 

glavni urednik 

Èasopis izlazi svaka dva mjeseca – 6 brojeva u godini. 

Rukopisi i ilustracije se ne vraæaju. 

Èasopis je ubilježen u Ministarstvu kulture Republike 

Hrvatske 19. ožujka 2004. god., pod brojem 

532-03-3/04-02. 

Priprema za tisak: Romildo Vuèetiæ, 9A4RV 

Tisak: PRIUS, Medarska 69, Zagreb 

Naklada: 1 200 primjeraka 

Poštarina plaæena u Pošti 10000 Zagreb. 

Godišnja pretplata sa èlanarinom HRS-a: .......... 150 kn 

Cijena pojedinog primjerka: .................................. 15 kn 

Godišnja pretplata: ............................................ 100 kn 

Cijena pojedinog primjerka za inozemstvo: ........ 3,5 eura 

Godišnja pretplata za inozemstvo: ...................... 20 eura 

Prosjeèna naklada – 1 216 brojeva 

Prihod ostvaren prodajom u 2005. godini – 250 kuna 

Prihod ostvaren na tržištu oglašavanja u 2005. godini – 12 831,21 kuna 

Pretplata u kunama uplaæuje se u korist žiro-raèuna: 

Hrvatski Radioamaterski Savez, Zagreb 

2360000-1101561569 

poziv na broj 12 + JMBG uplatitelja. 

Devizna pretplata uplaæuje se u korist raèuna HRS-a kod 

Zagrebaèke banke: 30101-601-16-2500-3222756 

(svrha doznake: Pretplata na Radio-HRS) 

Tijela upravljanja HRS-a (mandat: 2003 – 2007.) 

Predsjednik HRS-a: 

mr.sc. Petar Milièiæ, dipl.ing., 9A6A, 9a6a@hamradio.hr 

Dopredsjednik HRS-a: 

Mate Botica, dipl.ing., 9A4M, 9a4m@hamradio.hr 

Tajnik HRS-a: 

Vladimir Severinac, 9A6ISV 

Administrativni tajnik: 

Ljiljana Božak, 9A5BL, 9a0hrs@hamradio.hr 

Èlanovi Izvršnog odbora HRS-a: 

Željko Dražiæ-Karaliæ, 9A4FW, 9a4fw@hamradio.hr 

Zvonimir Karnik, 9A3LG, zvonimir.karnik@bj.htnet.hr 

Zlatko Matièiæ, 9A2EU, zmaticic@inet.hr 

Miljenko Moroviæ, ing., 9A4ML, miljenko.morovic@zg.htnet.hr 

Branko Pavlakoviæ, 9A3LD, branko.pavlakovic@power.alstom.com 

Vladimir Pavlica, ing., 9A9R, 9a9r@hamradio.hr 

Stjepan Španiæ, 9A4SS, stjepan.spanic@os.htnet.hr 

Nadzorni odbor HRS-a: 

Zdenko Blažièeviæ, ing.el. 9A2HI, zdenko.blazicevic@zg.htnet.hr 

Conjo Diankov, 9A2CD, conjod@yahoo.com 

Biserko Spudiæ, dipl.ing., 9A3FR, biserko.spudic@ka.htnet.hr 

Sud èasti HRS-a: 

Stojan Cerovac, ing.el., 9A3OL, ibis@europronet.hr 

Antun Jelèiæ, 9A5JA, 9a5ja@hamradio.hr 

Boris Jugoviæ, ing. 9A2EI, boris.jugovic@sb.htnet.hr 

Radio HRS – 3/2006 

www.hamradio.hr 3

SADRŽAJ 

Prvi odašiljaè Radio-Zagreba – iz postave 

u Tehnièkom muzeju u Zagrebu 

(foto Zvonimir Ambruš) 

str. 5 

str. 7 

str. 13 

str. 26 

str. 44 

Uvodnik ...................................................................................................................... 3 

Redovita Skupština HRS-a.......................................................................................... 5 

"Faust Vranèiæ" dodijeljen Radioklubu "Jan Hus"...................................................... 7 

Prestižne nagrade i radioamaterima ............................................................................ 8 

Radioamaterizam – povijest ili buduænost... ............................................................ 10 

U Radioklubu "Hanibal Luciæ" još 22 radioamatera ................................................ 11 

U Kraljevici održana podjela nagrada za KV i UKV natjecanja 

u organizaciji HRS-a ................................................................................................ 12 

Radiokomunikacije na poèetku 20. stoljeæa (I.)........................................................ 13 

Radio-communications at the Beginning of 20 th Century (I) 

Digitalno odašiljanje radijskih programa Hrvatskoga radija na srednjem i 

kratkom valu.............................................................................................................. 17 

Digital Broadcasting of the Croatian Radio on the Middle and Short Waves 

Elektronika za mlade – 14. nastavak ........................................................................ 18 

Electronics for the Young Ones – Part 14 

Stabilizirani ispravljaè za 24 V ................................................................................ 20 

Stabilized Power Source 24 V 

ARG odašiljaè KMT-80 ............................................................................................ 23 

Amateur Radio Direction Finding Transmitter KMT-80 

Bargraf – SWR metar................................................................................................ 26 

Bargraf – SWR meter 

Jednostavan instrument za mjerenje impedancije antene ........................................ 28 

Simple Instrument for Antenna Impedance Measuring 

Jednostavan PIC programator – RCD programator .................................................. 30 

Simple PIC Programmer – RCD Programmer 

Pravila KV natjecanja................................................................................................ 32 

Rezultati KV natjecanja ............................................................................................ 33 

Sortiranje QSL karata................................................................................................ 33 

Baleari 2006 – low cost DX ekspedicija .................................................................. 35 

U susret WRTC-u 2006. ............................................................................................ 36 

Rezultati UKV natjecanja.......................................................................................... 39 

Kako do EDI formata? .............................................................................................. 43 

Otvoreno prvenstvo Bjelovarsko-bilogorske županije u amaterskoj 

radiogoniometriji na 144 MHz i 3,5 MHz ................................................................ 44 

Struèno osposobljavanje pedagoga tehnièke kulture ................................................ 48 

DX i QSL info .......................................................................................................... 50 

4 www.hamradio.hr 

Radio HRS – 3/2006

vijesti iz HRS-a 

Piše: Emir Mahmutoviæ, 9A6AA 

Redovita Skupština HRS-a 

U 

Zagrebu je održana još jedna Skupština Hrvatskoga 

radioamaterskog saveza. Iako je najavljeni datum 

(1. travnja) na poèetku izazivao nedoumice, dostatan broj 

pristiglih delegata ukazivao je da su svi svoju ulogu shvatili 

ozbiljno. Predloženo je Radno predsjedništvo (Moroviæ, Botica 

i Milièiæ) i moglo se poèeti s radom. 

Iako su ovoj Skupštini prethodile dvije burne sjednice 

Izvršnog odbora HRS-a, ipak sve se (za sada) završilo mirno. 

Delegati su obaviješteni da su temeljem Statuta HRS-a 

iz udruge brisani sljedeæi radioklubovi: "Zelingrad" (9A1CTB), 

iz Sv. Ivana Zeline, "Orahovica" (9A1COH), iz Orahovice, 

"Caprontza" (9A1CXX), iz Koprivnice, "Petrinja" (9A1CJK), iz 

Petrinje i "Novigrad" (9A1CEJ), iz Novigrada. U krovnu radioamatersku 

organizaciju primljeni su sljedeæi radioklubovi: 

"Milna" (9A1CDO), iz Milne, "Sokol" (9A1CMC), iz Tršæa, 

"Rovinj" (9A1AAM), iz Rovinja te "Školski radioklub Županja“ 

(9A1COL), iz Županje. 

Izvješæe o ostvarenju programskoga rada Hrvatskoga 

radioamaterskog saveza za razdoblje sijeèanj-prosinac 2005., 

podnio je predsjednik HRS-a, mr. sc. Petar Milièiæ, 9A6A. 

Tajnik, gosp. Vladimir Severinac, 9A6ISV, dopunio je financijsko 

izvješæe s potankostima koje se odnose na navedeno 

razdoblje. 

Predsjednik Nadzornog odbora, Zdenko Blažièeviæ, 9A2HI, 

rekao je da je Odbor uvidom u godišnje statistièko izvješæe 

te pregledom svih relevantnih dokumenata zakljuèio da je 

udruga poslovala po zakonu. 

U ime Suda èasti, njen predsjednik, Boris Jugoviæ, 9A2EI, 

obavijestio je nazoène da, na sreæu, Sud nije zaprimio niti 

jedan zahtjev i da se nije sastajao s ostalim èlanovima. 

Prema Programu rada za proteklu godinu, glavne i nezaobilazne 

aktivnosti bile su brzo i kvalitetno informiranje 

èlanstva putem èasopisa Radio HRS i web stranice, te 

izuzetno bogata meðunarodna aktivnost i promocija HRS-a i 

Hrvatske u svijetu. 

Jedan od pokazatelja uspješnog rada sadašnjih èelnih 

ljudi Hrvatskoga radioamaterskog saveza i njegove struène 

službe, podatak je o znatnom, svakodnevnom poveæanju broja 

èlanova HRS-a. Sve je više novih èlanova, ali i onih koji se 

uèlanjenjem u radioamaterske klubove nakon dugogodišnjeg 

izbivanja vraæaju u matiènu organizaciju. To posebno veseli 

kada se zna da èlanstvo u HRS-u nije više uvjet za dobivanje 

operatorske licence. Oèigledno je da je sve više onih koji 

sadašnju organizaciju prepoznaju kao onu u kojoj mogu ostvariti 

svoje interese. 

Ostvarenje Programa rada HRS-a za 2005. godinu 

“Obnovom i razvojem repetitorske mreže, kvalitetnim 

povezivanjem svih dijelova Hrvatske brzim digitalnim radioamaterskim 

sustavom te gradnjom magistralnih radiofarova, 

ukljuèili smo Hrvatsku i HRS u nezaobilazni dio razvijene 

Europe, što je bitno pridonijelo ugledu naše zemlje u svijetu, 

ali i poveæanju èlanstva HRS-a. Kvalitetnim radom vodstva 

HRS-a i struène službe u 2005. godini poveæali smo broj 

registriranih radioamatera s plaæenom èlanarinom HRS-u 

za 10% u odnosu na prethodnu godinu, pa je konaèno, nakon 

8 godina zaustavljen višegodišnji veliki pad èlanstva”, rekao 

je Milièiæ. 

Navedimo još neke od naglasaka iz osvrta na ostvarenje 

Programa rada: 

- U sklopu osposobljavanja mladih radioamatera, završetkom 

velikog projekta u izdavaštvu i izlaskom knjige 

Radiokomunikacije, omoguæeno je mladima da svoje 

spoznaje obogate informacijama o elektronici i fizikalnim 

svojstvima radiovalova, te da lakše nauèe potrebno gradivo 

za polaganje ispita za radioamatere. Kao rezultat trinaest 

teèajeva provedenih u isto toliko radioklubova, ispit za 

radioamatere A razreda položilo je 16, a za P razred 271 

polaznik. 

- Govoreæi o èasopisu Radio HRS, Milièiæ je rekao da èasopis 

izlazi u A4 formatu u boji, i to svaka dva mjeseca 

(6 brojeva godišnje). Prosjeèna naklada mu je 1 300 komada, 

na najèešæe 48 stranica. 

- Predstavnici Hrvatskoga radioamaterskog saveza bili su 

prošle godine nazoèni i na dva važna meðunarodna okupljanja: 

u Friedrischafenu i Pordenoneu. Na HAM Radio 

sajam u Friedrischafen HRS je organizirao zajednièki 

odlazak 48 radioamatera autobusom. I za nastup HRS-a u 

talijanskome Pordenoneu iskazano je veliko zanimanje 

posjetitelja, poglavito za novootvorene moguænosti za 

inozemne operatore glede dobivanja hrvatske pozivne 

oznake. Ostvarena je odlièna suradnja s novim vodstvom 

talijanskog saveza ARI. 

- O izuzetno uspješnoj travanjskoj Pripremnoj konferenciji 

IARU R1 srednjoeuropskih država, koja je u suradnji s 

austrijskom radioamaterskom udrugom, a pod pokroviteljstvom 

našega Ministarstva mora, turizma, prometa i 

razvitka održana prošle godine u Jezerima na Murteru, veæ 

je dosta pisano. Samo napomena da su uz sudjelovanje 

26 predstavnika iz 14 država svijeta, glavni zakljuèci bili 

usvajanje prijedloga HRS-a da zajednièki regionalni kandidat 

za èlana Izvršnog odbora IARU regije 1. bude Nikola 

Perèin, 9A5W, te da se Generalna skupština IARU R1 

održi u Hrvatskoj, u hotelu Croatia u Cavtatu 2008. godine. 

- HRS je zapoèeo izradu projekta sustava veza koji bi se 

pokrenuo u sluèaju elementarnih nepogoda, kao i pri raznim 

kriznim situacijama. 

- Hrvatska trinaestoèlana ekipa sudjelovala je na 15. europskom 

prvenstvu u ARG-u na Tari (Srbija i Crna Gora). 

Osvojeno je izvrsno 3. mjesto i bronèana medalja na 

3,5 MHz u kategoriji ekipno (M50). 

- Želeæi zaokružiti radioamatersku aktivnost HRS je pokrenuo 

i ostvario zapažene rezultate na zanimljivoj radioamaterskoj 

djelatnosti: osvajanju diploma. Pokrenute su 

zanimljive diplome, a neke stare doživjele su znaèajne 

promjene. Pravila za njihovo osvajanje prevedene su na 

nekoliko jezika, a uskoro æe biti tiskana i knjižica kako bi 

promidžba bila što uspješnija. Ne treba zaboraviti da su 


www.hamradio.hr 5


dva èlana HRS-a izravno ukljuèena u rad jedne od najpoznatijih 

svjetskih diploma, IOTA. IOTA checkpointom za 

Hrvatsku i okolne države imenovan je Zlatko, 9A2EU, 

dok je IOTA country assistantom odreðen Emir, 9A6AA. 

To je svakako podiglo ugled naše udruge u svijetu. 

Za drugu godinu svoga mandata predsjednik HRS-a, Petar 

Milièiæ, odredio je i glavne smjernice svoga rada, koje bi bila i 

okosnica aktivnosti u krovnoj hrvatskoj radioamaterskoj organizaciji. 

Glavne smjernice i program rada HRS u 2006. godini 

Meðu prioritetne zadaæe za sljedeæu godinu, g. Milièiæ je 

istakao: 

– nastavljanje osposobljavanja mladih radioamatera, 

– poboljšavanje informiranja èlanstva o radu HRS-a, 

– unapreðenje glasila Radio HRS i web stranica HRS-a, 

– raditi na meðunarodnoj aktivnost i promociji Hrvatske u 

svijetu, 

– i dalje graditi dobre odnose s državnim institucijama, 

– podržati sudjelovanje naših natjecatelja u državnim i 

meðunarodnim natjecanjima (KV, UKV, ARG), 

– podržati program diploma HRS-a, 

– sudjelovati u obilježavanju 150. obljetnice roðenja Nikole 

Tesle, 

– raditi na razvoju magistralne repetitorske, digitalne mreže 

i radio-farova, 

– usavršiti rad struène službe HRS-a. 

Kada je rijeè o meðunarodnoj aktivnosti HRS-a, Petar, 9A6A, 

planirao je posjet sajmovima u Pordenoneu (travanj) i 

Friedrichshafenu (lipanj), te unaprijed dogovorio neke susrete. 

Na žalost, zbog nepoznavanja stanja stvari i neprepoznavanja 

aktualnog trenutka u kojem se naša organizacija nalazi, dio 

èlanova Izvršnog odbora nije podržao prvu od tih aktivnosti, 

što je nanijelo golemu štetu našoj udruzi. 

Slijedi sajam u Friedrichshavenu. Planira se organizacija 

štandova s prikazom aktivnosti HRS-a, hrvatskih diploma, 

proslave 150 godina roðenja Nikole Tesle, povijesti i sadašnjost 

radioamaterskog pokreta, kao i ljepotama Hrvatske. 

Takoðer, na štandu IARU istovremeno æe biti predstavljena 

suradnja HRS-a s tom krovnom svjetskom radioamaterskom 

udrugom. 

U sklopu Zagreb Radio Festa HRS æe organizirati sastanak 

predsjednika nacionalnih saveza država srednje Europe, gdje 

æe Nikola Perèin, 9A5W, biti promoviran kao predstavnik cijele 

regije. Na sastanku æe se dogovoriti suradnja u organizaciji 

Generalne skupštine IARU u Cavtatu 2008. Bit æe razraðena i 

zajednièka platforma za sastanak EC IARU Regije 1. koji æe se 

održati u travnju 2007. god. u Cavtatu. 

Dosadašnja nemila dogaðanja u svijetu ukazuju da je 

izgradnja sustava radioamaterskih veza u kriznim situacijama 

(SRVKS) jedan od imperativa u buduæem razdoblju. Zapoèeti 

projekt koji bi se pokrenuo u sluèaju raznih elementarnih 

nepogoda, kao i pri raznim kriznim situacijama, treba doraditi. 

On mora biti spreman za rad u humanitarnim, ekološkim i 

drugim akcijama i pružanju pomoæi u prirodnim, tehnološkim i 

ostalim nesreæama. Organizirat æe se vježba koja æe se održati 

u listopadu na kojoj æe se pokazati sposobnost èlanova 

HRS-a u povezivanju svih dijelova Hrvatske pomoæu radiopostaja 

napajanih alternativnim izvorima napajanja. 

Èlanovi Hrvatskoga radioamaterskog saveza aktivno æe 

sudjelovati u brojnim aktivnostima na polju amaterske goniometrije 

(ARG-a). Od prioritetnih aktivnosti je organizacija 

državnog ARG prvenstva i državnog ARG prvenstva za slijepe 

radioamatere u Bjelovaru, te organizacija i pronalaženje sponzora 

za sudjelovanje državne ARG reprezentacije na IARU 

svjetskom prvenstvu u Bugarskoj za seniore i IARU prvenstva 

za mlade u Poljskoj. 

Predsjednik je izvijestio da je naèinjen projekt pokrivanja 

cijele Hrvatske dvometarskim i sedamdeset centimetarskim 

repetitorima. Mrežom repetitora bit æe obuhvaæeni svi veæi 

gradovi i glavne prometnice u Hrvatskoj, autocesta A1, te 

cijela obala. Tijekom ove godine postavit æe se magistralni 

dvometarski repetitor na Lièku Plješivicu, a u skladu s preporukama 

IARU pojedini repetitori æe biti povezani echolinkom. 

HRS se veæ ukljuèio u proslavu obilježavanja 150 godišnjice 

roðenja Nikole Tesle. Iz svih hrvatskih županija bit æe aktivne 

radiopostaje sa specijalnom pozivnom oznakom, 9A150NT. 

Kao dodatna aktivnost planirano je KV natjecanje "Nikola 

Tesla" oko 10. srpnja 2006. (Teslin roðendan), a tiskat æe se i 

prigodna diploma i QSL kartica. 

U izviješæu je najavljeno unapreðenje suradnje s Hrvatskom 

zajednicom tehnièke kulture i drugim nacionalnim savezima u 

zajednièkim poslovima od interesa za HZTK-u i tehnièke kulture 

uopæe. Struèna služba HRS-a treba efikasno služiti i biti 

struèna pomoæ svim èlanovima HRS-a prema zakonu, Statutu 

HRS-a i odlukama Izvršnog odbora. Potrebno je organizirati i 

produžiti sve dozvole za magistralne repetitore i digitalne 

èvorove. 

Ovo je dio planiranih aktivnosti i zacrtanih smjernica koje je 

u svome izlaganju iznio predsjednik HRS-a, Petar Milièiæ, 

9A6A, a koje su usvojili delegati na Skupštini. Naravno, za 

uspješno ostvarenje zahtjevnog programa nužna su i financijska 

sredstva, kojih je iz proraèuna sve manje. Poveæanje 

razumijevanja Hrvatske zajednice tehnièke kulture jedan je 

od preduvjeta za uspješan rad jedne od njenih najuspješnijih 

èlanica. 

I na kraju, ne treba zaboraviti da se cijeli rad Hrvatskoga 

radioamaterskog saveza temelji na radu dviju osoba koji taj rad 

obavljaju profesionalno te na brojnim volonterima (ukljuèujuæi 

i predsjednika) bez kojih ova organizacije ne bi opstala. 





"Faust Vranèiæ" dodijeljen 

Radioklubu "Jan Hus" 

Dana 28. ožujka 2006. godine u Muzeju Mimara dodijeljena 

je Državna nagrada tehnièke kulture "Faust Vranèiæ" za 

2005. godinu. Meðu dobitnicima iz raznih podruèja tehnièke 

kulture, Godišnju nagradu dobio je i jedan naš radioklub: "Jan 

Hus" iz Daruvara, 9A1CCY. 

Ovo znaèajno priznanje, koje nosi ime po Faustu Vranèiæu, 

najvažnijem konstruktoru i tehnièkom piscu u Hrvata na prijelazu 

iz 16. u 17. stoljeæe, dodjeljuje Ministarstvo znanosti, 

obrazovanja i športa, izmeðu ostaloga, i "za izniman doprinos 

razvoju i unapreðivanju tehnièkog odgoja i obrazovanja 

graðana Republike Hrvatske, posebice mladeži, u izvanškolskim 

i izvannastavnim aktivnostima u tehnièkim, prirodoslovnim 

i drugim znanstvenim podruèjima kojima se razvijaju 

sposobnosti, znanja i vještine za znanstveno-tehnièko i radno 

stvaralaštvo te ostvaruje znanstveno i tehnièko opismenjivanje, 

osposobljavanje i usmjeravanje za izbor znanstvenih i 

tehnièkih zanimanja..." 

Nagradu je uruèio državni tajnik Ministarstava znanosti, 

obrazovanja i športa, prof. dr. sc. Dražen Vikiæ-Topiæ, a u ime 

Radiokluba "Jan Hus" primio ju je njegov predsjednik Zvonimir 

Karnik, 9A3LG. Uz Zvonka, sveèanosti su bili nazoèni gosp. 

Zvonko Cegledi, gradonaèelnik Daruvara i Ante Zadro, 9A5AZ, 

tajnik Radiokluba. 

U obrazloženju, koje je proèitao èlan povjerenstva za dodjelu 

ove nagrade, naš Zvonimir Jakoboviæ, 9A2RQ, reèeno je 

sljedeæe: 

"Radioklub 'Jan Hus' iz Daruvara, kao klub èeške manjine u 

Hrvatskoj djeluje punih 35 godina i za to vrijeme teèajeve za 

operatore i konstruktore, koji se održavaju svake godine u 

Klubu, je pohaðalo 350 èlanova, pretežno uèenika, ali i 

graðana Daruvara i njegove šire okolice. Èlanovi Kluba bili su 

nekoliko puta prvaci Hrvatske u radioamaterskoj goniometriji, 

u UKV natjecanjima Klub je veæ desetak godina najbolji i 

vodeæi klub u Hrvatskoj, poznat u cijeloj Europi. Poznati su i 

po održavanju veza odrazom od mjeseèeve površine (EME) 

i meteorskih tragova (MS). Na KV podruèjima su održavali 

veze s gotovo svim državama svijeta. Svake godine sudjeluju 

na dvadesetak natjecanja nacionalnog i svjetskog karaktera 

i redovito osvajaju vodeæa mjesta. Klub i njegovi èlanovi bili 

su organizatori mnogih ekspedicija koje su aktivirale rijetka 

QTH polja i otoke na Jadranu. Klub je organizator svih do 

sada održanih državnih natjecanja u odašiljanju i prijamu 

Morzeovih znakova, te imao svoje predstavnike u Državnoj 

reprezentaciji na svjetskim natjecanjima. Osim primopredajnih 

i informatièkih aktivnosti u Klubu, odlièno radi konstruktorska 

sekcija. U tu svrhu èlanovi Kluba vlastitim su sredstvima 

klupsku radionicu opremili antenama i pojaèalima. Klub se 

redovito svake godine na svoj specifièan naèin ukljuèuje u 

organizaciju kulturno-umjetnièkih i športskih priredbi na razini 

grada, županije i Saveza Èeha u Republici Hrvatskoj. 

Državnom nagradom tehnièke kulture Faust Vranèiæ za 

2005. godinu Radioklub 'Jan Hus' u Daruvaru nagraðuje se za 

iznimne doprinose razvoju i unapreðenju radioamaterizma u 

Hrvatskoj, ugledu Hrvatske u svijetu te razvijanju prijateljstva i 

suradnje s drugim državama u podruèju tehnièke kulture..." 

Napomenimo i to da je ovom prigodom nagradu Faust 

Vranèiæ za životno djelo dobio Dubravko Malviæ, dugogodišnji 

tehnièki urednik našeg èasopisa, koji veæ 48 godina aktivno 

djeluje u podruèju tehnièke kulture i publicistike. 

Na kraju ove sveèanosti gosp. Dražen Vikiæ-Topiæ je istaknuo 

važnost približavanja i ukljuèivanja mladih u sve tehnièke 

sadržaje koje prate njihov život i rad. Sada, 400 godina nakon 

Vranèiæa, razvijanje tehnièkih sposobnosti, znanja i vještina u 

mladeži, potrebno je kao nikad prije. 

Ova nagrada je i povod da kažemo još nekoliko rijeèi o 

Radioklubu "Jan Hus". 

Klub je osnovan je u Daruvaru 1971. godine, prvotno kao 

jedna od sekcija Radiokluba Daruvar pri Èeškoj osnovnoj školi. 

Glavni inicijatori i nositelji tadašnje aktivnosti bili su Vladimir 

Varat, 9A2LP, nastavnik matematike u toj školi, te Vladimir 

Koudela, 9A2YF, tada student ETF-a u Zagrebu. Na organiziranim 

teèajevima u školi Vladimir, 9A2LP, uspijeva mladim 

naraštajima uliti istinsku ljubav prema radioamaterizmu, pa su 

oni danas glavni oslonac Kluba. Radioklub staje na svoje 

noge godine 1978. odvajajuæi se od matiènog kluba, te nastavlja 

rad kao Radioklub "Èeška osnovna škola". Godine 1981. 

mijenja ime u Radioklub "Jan Hus", po velikom prosvjetitelju 

i reformatoru iz èeške povijesti (veæi dio od 13 tisuæa stanovnika 

u Daruvaru èine Èesi, koji su se naselili u te krajeve 

koncem 19. stoljeæa). 


www.hamradio.hr 

7


Kao pravi domoljubi dali su svoj obol i u Domovinskom ratu, 

pa su njihova oprema i operatori uvijek bili na raspolaganju 

hrvatskim obrambenim snagama. 

Za potrebe paketnog radija klub posjeduje lokalni èvor 

9A0XDA i BBS 9A0YDA koji je smješten na Petrovom vrhu. 

Suvlasnici su lokalnog repetitora na 2 m smještenog u prostoru 

Tehnièke škole u Daruvaru. 

Nakon skromnih tehnièkih poèetaka koje su obilježili home 

made postaja snage 30 W te antologijski Trio TS-510 i jednostavna 

žièana antena, Klub danas raspolaže kvalitetnim ureðajima 

i antenskim sustavima. 

Kao jedan od pokazatelja aktivnosti, kako Kluba tako i 

pojedinca, nerijetko se iznose podaci o broju održanih veza ili 

potvrðenih entiteta. Za ovaj Radioklub ti podaci izgledaju 

ovako: 

Band 1,8 3,5 7 10 14 18 21 24 28 

Entities 151 204 281 205 284 255 294 226 241 

Iako je Klub poèeo svojim radom u skuèenom prostoru 

ispod stepeništa, današnji rad je obilježen brojnim plaketama, 

peharima, diplomama i priznanjima sa svjetskih i domaæih 

natjecanja na svim podruèjima i vrstama rada. Klub je bio 

domaæin i organizator svih hrvatskih QRQ natjecanja. Kroz 

Radioklub "Jan Hus" prošlo je više od 300 èlanova, a danas 

ih broji 90, od koji su mnogi vrsni poznavatelji elektronike i 

mehanike. To je bio solidan temelj za razvitak aktivne konstruktorske 

grupe. 

Mode CW SSB RTTY 

Entities 320 311 167 

Recimo na kraju da Radioklub "Jan Hus" vrlo dobro suraðuje 

s istovrsnim udrugama u Daruvaru, Sisku, Belišæu i 

Garešnici. Pored Hrvatskoga radioamaterskog saveza, Klub je 

èlan Zajednice tehnièke kulture Grada i Županije, Èeške 

besede Daruvar i Saveza èeha u Republici Hrvatskoj. 

Službene kontakte uspostavio je i s Radioklubom "Holice", 

OK1KHL, iz Èeške Republike. 


Prestižne nagrade i radioamaterima 

Na tradicionalnu dodjelu nagrada, priznanja i poèasnih 

zvanja koje na prijedlog Odbora za dodjelu javnih priznanja 

Hrvatske zajednice tehnièke kulture (HZTK) dodjeljuje njen 

Izvršni odbor, pozvani su i naši radioamateri. I to s razlogom. 

Svi zaljubljenici u naš hobi koji su se toga dana okupili 

u dvorani HZTK-e, bili su ponosni kada je prof. dr. sc. Ante 

Markotiæ, predsjednik Hrvatske zajednice tehnièke kulture, 

èestitao Zvonimiru, 9A2RQ (Nagrada za životno djelo), i Vladimiru, 

9A2B (Godišnja nagrada), te predstavnicima radioklubova 

iz Pule, Pazina i Siska (Povelje HZTK-e). 

Evo i potankosti o laureatima s izvadcima iz obrazloženja 

koja, iako skraæena, ipak vjerodostojno predstavljaju njihova 

dosadašnja djelovanja na podruèju tehnièke kulture, napose 

radioamaterizma: 

I. Nagrada za životno djelo Hrvatske zajednice tehnièke 

kulture 2005. godine 

"Dr. sc. ZVONIMIRU JAKOBOVIÆU iz Samobora, Nagrada 

Hrvatske zajednice tehnièke kulture za životno djelo dodijeljena 

je za izniman i trajan doprinos razvitku i promicanju 

tehnièke kulture tijekom polustoljetnog profesionalnog i dragovoljnog, 

amaterskog bavljenja tehnièkom kulturom, a 

poglavito za iznimna postignuæa u pedagoškom, struènom, 

znanstvenom i publicistièkom radu i organizacijskom doprinosu 

razvitku tehnièke kulture, navlastito u podruèju radioamaterizma 

i njegovanja radioamaterskog duha u Republici 

Hrvatskoj. 

Jakoboviæ je radioamater od svoje jedanaeste godine, èlan 

radioklubova (slijedom) u Brèkom, Zagrebu i Samoboru, te 

radioamaterski operator od 1955., s osobnim pozivnom oznakom 

od 1956. 

Autor je pet samostalnih knjiga, a zajedno s Božom 

Metzgerom i R. Sabol-Videc suautor je knjige Radiopriruènik 

za amatere i tehnièare objavljene u èetiri preraðena i dopunjena 

izdanja. 

Pokrenuo je èasopis Radio HRS i bio mu 11 godina glavnim 

urednikom. Bio je i predsjednik Hrvatskoga radioamaterskog 

saveza od 9. svibnja 1992. do 10. lipnja 1995. godine, u doba 

prijama Saveza u meðunarodnu radioamatersku udrugu i 

dodjeljivanja vlastite državne pozivne oznake 9A. 

Za svoj rad dr. sc. Zvonimir Jakoboviæ je primio mnoga 

priznanja. Najvrjednije je Državna nagrada tehnièke kulture 

"Faust Vranèiæ" 1999. godine..." 



2. Godišnja nagrade Hrvatske zajednice tehnièke kulture 

za 2005. godinu 

"VLADIMIR BOŽAK iz Jastrebarskog, dobitnik je Godišnje 

nagrade Hrvatske zajednice tehnièke kulture za izuzetan doprinos 

razvitku i unapreðivanju tehnièke kulture i osobite uspjehe 

u radioamaterizmu, poglavito konstruktorstvu na podruèju 

profesionalne i amaterske primopredajne radiotehnike. Radioamaterizmom 

se poèeo baviti 1964. godine u Radioklubu 

"Nikola Tesla" u Bjelovaru. Prvu radioamatersku klasu položio 

je 1968., a od 1986. operator je A razreda. 


Cijeli njegov radni vijek povezan je s elektronikom i telekomunikacijama. 

Desetak godina bio je instruktor tehnièkih 

aktivnosti i voditelj Centra za tehnièki odgoj mladih naselja 

Špansko u Zagrebu i polaznici tog Centra, zahvaljujuæi njegovu 

afinitetu i sposobnosti za rad s mladima u izvannastavnim i 

izvanškolskim tehnièkim aktivnostima, redovito su postizali 

ponajbolje uspjehe na smotrama tehnièkog stvaralaštva. 

Posljednjih desetak godina zaposlen je u tvrtki Odašiljaèi i 

veze. 

U 2005. godini završio je višegodišnji projekt konstrukcije i 

ispitivanja dodatne radioamaterske opreme koja pridonosi 

kvalitetnijem radu profesionalne i amaterske primopredajne 

tehnike te omoguæuje znatno bolje rezultate u natjecanjima i 

predstavljanju Hrvatske u radioamaterskom svijetu..." 

3. Dobitnici Povelje Hrvatske zajednice tehnièke kulture 

2005. 

"Radioklub 'Arena – Pula' iz Pule osnovan je 6. prosinca 

1949. godine i u svom gotovo šezdesetogodišnjem djelovanju 

jedan je od najaktivnijih radioklubova, èlanova Hrvatskoga 

radioamaterskog saveza u amaterskoj radiogoniometriji i orijentaciji. 

Iako se u Klubu njeguju sve radioamaterske discipline i Klub 

dobro radi njegovi uspjesi ne bi bili tako vrijedni bez stalne 

skrbi o mladima odnosno radioamaterskom podmlatku. A kad 

je rijeè o tome – onda je briga o mladima stalno na prvome 

mjestu: izvannastavne i izvanškolske radioamaterske aktivnosti 

djece i mladeži, posebice u amaterskoj radiogoniometriji 

i orijentaciji, samogradnji, te širenje tehnièkih postignuæa u 

svrhu popularizacije i promidžbe tehnièke kulture, predmetom 

su stalne skrbi Radiokluba 'Arena – Pula'..." 

"Radioklub Pazin iz Pazina utemeljen je 1973. godine i 

trideset godina njegova djelovanja teško je sažeti u nekoliko 

reèenica. On ulazi u red najaktivnijih radioklubova u Hrvatskoj 

i to posebice u doba novih tehnika i tehnologija koje je prihvatio 

i uspio zadržati razinu aktivnosti i èlanstvo. 

U 2004. godini Klub je pokrenuo i meðunarodni susret 

mladih radioamatera WWYC Meeting u namjeri da se svake 

godine održava u drugoj zemlji, pa je drugi 2005. i održan u 

Darlowu u Poljskoj. Iste godine postavljene su i nove dinamièke 

internetske stranice Kluba, a nakon deset godina organiziran 

je i prvi ispit za radioamaterske operatore za taj dio 

Istre..." 

"Radioklub Sisak iz Siska nagraðen je za višegodišnji i 

izniman doprinos razvitku i promicanju tehnièke kulture i postignute 

rezultate u radu s mladima u podruèju radioamaterizma 

i uvoðenju novih tehnièkih programa u rad Kluba. 

Sisak ima dugu tradiciju radioamaterizma. Pouzdano se zna 

da se iz Siska jedan radioamater javljao na kratkom valu još 

1930. godine. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, oko 

1950., u Sisku je osnovan Radioklub Sisak, koji je kao sve 

druge udruge imao uspona i padova. 

Nemjerljiv je doprinos sisaèkih radioamatera i njihove 

opreme u prvim danima Domovinskog rata, i to od motrišta 

sustava veza za potrebe ratnih operacija, preko komunikacijskih 

kanala gospodarskog i društvenog života do motrišta 

humanitarnog djelovanja..." 

Na žalost organizatora, predstavnici istarskih radioklubova 

nisu nazoèili ovom dogaðanju, iako su oèekivani do zadnjeg 

trenutka. Stvar je donekle spasio tajnik gradske i županijske 

zajednice tehnièke kulture Istarske županije, gosp. Željko 

Košara, koji je preuzeo njihova priznanja, dok je u ime 

Radiokluba Sisak povelju primila Tihana Nakomèiæ, 9A6PBT. 

U ime svih nagraðenih dirljivim rijeèima zahvalio se dr. sc. 

Zvonimir Jakoboviæ, 9A2RQ, koji je posebno napomenuo da 

dosadašnje uspjehe ne bi postigao bez podrške i razumijevanja 

svoje obitelji, kojoj se ovom prigodom posebno zahvalio. 

Mnogima nazoènima, koji veæinu slobodnoga vremena 

posveæuju svome hobiju, te Zvonkove rijeèi zvuèale su blisko – 

kao njihove, te su ga iskreno nagradili burnim pljeskom. 

I na kraju, parafrazirajmo rijeèi predsjednika HZTK-e: 

Bavljenje radioamaterizmom zalog je dugog življenja... 


www.hamradio.hr 9



Radioamaterizam – povijest ili 

buduænost... 

Tema pod nazivom Radioamaterizam 

– povijest ili buduænost... pokazala 

se dovoljno izazovnom da okupi studente 

Prirodoslovno-matematièkog fakulteta 

Sveuèilišta u Zagrebu koji su poželjeli 

saznati nešto više o našem hobiju. Kako 

i ne bi kada je kao predavaè najavljen 

predsjednik Hrvatskoga radioamaterskog 

saveza, mr. sc. Petar Milièiæ, 9A6A. 

Inaèe, èetvrtak je dan kada se na ovome 

Fakultetu, u Bijenièkoj 30, održavaju 

predavanja slobodnih tema iz svih 

podruèja života, a njihov izbor ovisi 

iskljuèivo o zainteresiranosti slušatelja. 

Naš predsjednik pokazao se zanimljivim 

sugovornikom. U pouènom predstavljanju 

radioamaterizma obuhvatio je 

sljedeæe podteme: povijest, sadašnjost i 

buduænost radioamaterizma, èime se 

sve radioamateri bave, koje sve tehnologije 

koriste, èemu sve to služi, kako 

postati radioamater te radioamaterizam 

u Hrvatskoj. Ni nazoèni studenti nisu 

ostali ravnodušni: "Što je to YAGI?", 

"Da li se moraju znati Morseovi znaci?", 

"Ima li mladih meðu radioamaterima?", 

"Kada je radioamaterizam kod nas prvi 

puta pravno reguliran?", "Što sve amaterski 

operatori smiju slušati radiopostajom?", 

"Kakva je buduænost radioamaterizma?", 

bila su to samo neka od njihovih 

pitanja postavljena tijekom predavanja. 

U kratkoj šetnji kroz povijest, od 

1840. godine kada je Samuel Morse 

patentirao telegrafiju, preko 1924. kada 

je osnovan prvi radioklub u Zagrebu, i 

1978. godine u kojoj je predstavljen 

paketni radio, pa do današnjih dana 

koje obilježavaju još suvremeniji digitalni 

oblici komuniciranja, slušatelji su mogli 

steæi predodžbu o brzini razvoja radioamaterizma 

koji je, prateæi napredak 

suvremene tehnike, nerijetko bio i ispred 

nje, njenom vodiljom. 

Nije moguæe ukratko odgovoriti èime 

se sve radioamateri bave. Potankosti je 

teško iznijeti pred auditorijem poglavito 

onome s manjkavim temeljnim predznanjem 

o tome. Ipak, Petar, 9A6A, našu 

aktivnost sažeo je u nekoliko djelatnosti: 

radioamateri komuniciraju na KV podruèjima 

s radioamaterima cijelog svijeta, a 

na UKV-u s radioamaterima iz svoje 

okolice ili odbijanjem od Mjeseca ili ionizirane 

atmosfere; održavaju radioveze 

ureðajima male i velike snage u svrhu 

eksperimentiranja; ostvaruju radioveze 

amaterskom i slow scan televizijom, digitalnim 

vrstama emisija, preko aktivnih i 

pasivnih repetitora; konstruiraju i sklapaju 

elektronièke ureðaje i antene; sudjeluju 

u natjecanjima i osvajaju diplome; 

natjeèu se u traženju skrivenih odašiljaèa; 

održavaju veze u kriznim situacijama... 

Radioamaterizam se temelji na 

elektrotehnici, elektronici i radiotehnici, 

koje su jedna od vodeæih znanstvenih 

disciplina u suvremenome svijetu. Nesumnjivo 

je da su vodeæi pojmovi radioamaterizma 

bežièna komunikacija i 

eksperimentiranje... 

Na pitanje da li se radioamateri zadovoljavaju 

samo održavanjem uobièajenih 

radioveza, gosp. Milièiæ je rekao: "Povijesno 

gledajuæi, radioamateri su od 

državnih institucija na poèetku dobivali 

dozvole za rad prvenstveno kao eksperimentatori. 

To ogranièavanje njihovih 

aktivnosti nije ih sputavalo u znatiželji i 

kreativnosti. Paèe, nerijetko je urodilo 

plodom vrijednim divljenja. Radioamateri 

su otkrili: ionosferske slojeve i moguænosti 

kratkog vala, nove vrste modulacije 

(PSK, PACTOR, AMTOR), nove 

tipove antena (Yagi i Quad), uspostavili 

su prve veze odbijanjem od Mjeseca i 

meteoritskih tragova...". 

"Što danas s telegrafijom?" – bilo je 

pitanje koje se više puta èulo na ovom 

predavanju. Reèeno im je da radioamaterizam 

u cijelom svijetu zadnjih mjeseci 

prolazi kroz novu prekretnicu. Sve je 

manje zemalja u kojima je poznavanje 

telegrafije temeljni preduvjet kao nekada, 

za stjecanje zvanja amaterskog 

operatora koji time dobiva moguænost 

održavanja radioveza na svim radioamaterskim 

frekvencijama, te posebne 

pogodnosti glede 

snaga odašiljaèa.. 

"Telegrafija više nije 

obvezna na ispitima 

ni u Hrvatskoj, ali to 

ne znaèi da je njena 

upotreba prestala. 

Telegrafska amaterska 

podruèja danas 

su punija nego 

ikada, a i tipkanje 

je brže i kvalitetnije 

– zahvaljujuæi elektronièkim 

tipkalima 

i raèunalnim programima. 

Onaj tko želi 

raditi i na tim podruèjima, 

potrudit æe se 

nauèiti telegrafiju, 

ali sada po vlastitom izboru. Iako je 

neobvezna, ipak ima znatiželjnika koji 

je žele nauèiti, jer je uvriježeno pravilo 

da pravi radioamater mora poznavati 

telegrafiju. Èinjenica je da ona i nadalje 

ostaje važan oblik modulacije za održavanje 

amaterskih veza. Natjecanja u 

kojima se rabi iskljuèivo telegrafija nisu 

izgubila na svojoj popularnosti. Èlanovi 

ekspedicija na daleke otoke i rijetke 

entitete i danas naprave zadivljujuæi 

broj radioveza upravo telegrafijom. Ne 

treba zaboraviti da se telegrafija èuje tri 

puta dalje od SSB modulacije, a ova tri 

puta dalje od amplitudne modulacije", 

ponovio je Petar rijeèi iskusnih radioamatera. 

Znatiželjni studenti saznali su da 

Hrvatski radioamaterski savez danas 

broji zavidnih 2 500 èlanova koji imaju 

svoje glasilo i web stranicu. Struèna 

služba HRS-a je servis koji vodi administrativne 

poslove te je na usluzi svim 

èlanovima. Nazoènima je objašnjen put 

kojim se treba proæi od teèaja pa do 

dobivanja dozvole za rad, osobne pozivne 

oznake i radiopostaje. Zakonskom 

regulativom ureðeno je na kojim se 

frekvencijama smije raditi, a to ureðuje i 

odreðuje Pravilnik o radioamaterskim 

radijskim komunikacijama. Iako èlanstvo 

u nekome od radioklubova nije obvezno, 

svakodnevno se susreæemo s èinjenicom 

da se sve više operatora udružuju 

kako bi kao èlanovi udruge jednostavnije 

i uspješnije zadovoljili zajednièke 

interese. 

Petar je nazoènima pojasnio i ulogu 

radioamatera kao nezaobilaznog èimbenika 

u sustavu veza u kriznim situacijama 




i elementarnim nepogodama. Nedavni nemili dogaðaji s katastrofalnim 

posljedicama tijekom i nakon tsunamija koji su imali 

globalne razmjere, te katastrofa nakon prolaska tajfuna 

Katrina, opet su iznjedrili radioamatere kao jedinu relevantnu 

snagu u svako doba spremnu da prva organizira fleksibilan 

sustav radioveza. Hrvatski radioamaterski savez æe koncem 

ove godine organizirati pokaznu vježbu kojom æe prigodom 

biti aktiviran i dio njegovog Sustava radioamaterskih veza u 

kriznim situacijama (SRVKS). 

Upit gdje je buduænost radioamaterizma se nameæe sam od 

sebe. Iako suoèen s ubrzanim razvojem mobilne tehnologije, 

smatra se da radioamaterizam nije zapao u krizu. Napredni 

radioamateri stavili su Internet i raèunala u svoju službu. Oni 

su usvojili najmodernije naèine digitalnog komuniciranja, a taj 

naèin radioveza bio je i preteèa Interneta. Sadašnje wireless 

mreže koje koriste radioamaterske dijelove opsega (2,3 GHz) 

moguæe je legalizirati kao radioamaterske èvorove, tako da æe 

wireless komunikaciju moæi (mogu) koristiti samo radioamateri 

sa svojim pozivnim oznakama. 

"Radioamaterizam može (i treba) mijenjati svoj pojavni oblik 

u skladu s razvojnim stupnjem znanosti i tehnologije, može se 

promijeniti èak i profil ljudi koji se njime bave, ali nema opasnosti 

da bi se kao amaterska djelatnost mogao ugasiti", 

zakljuèio je na kraju predsjednik Hrvatskoga radioamaterskog 

saveza. 

Piše: Mirko Crnèeviæ 

U Radioklubu "Hanibal Luciæ" 

još 22 radioamatera 

Radioklub "Hanibal Luciæ" (9A1CHL) 

iz Hvara, u Jelsi je, dakle, na 

središnjem dijelu otoka, organizirao ispit 

za radioamatere operatore P-razreda. 

Time je hvarski Klub, koji je do sada 

brojio tek 15-ak zaljubljenika u radiofrekvencije, 

svoje èlanstvo poveæao za 

èak 22 radioamatera, uglavnom mlaðe 

životne dobi. Ispit su u rodnom mjestu 

velikoga hrvatskog glazbenika Antuna 

Dobroniæa, položila i trojica Makarana, 

što ih je s doveo Ozren Pivac, tajnik i 

v. d. predsjednika Radiokluba "Biokovo". 

Mladi radioamateri ispit su pripremali 

koristeæi se važeæim priruènikom i polagali 

ga pred komisijom u sastavu Zoran 

Mikulka (predsjednik), Tomislav Stanèiæ i 

Zvonko Papp. Pokazali su sasvim solidno 

znanje iz tehnièkog dijela, hrvatskih 

i meðunarodnih pravila i postupaka, 

odnosno propisa. Obraæajuæi se svojim 

kolegama, Mikulka je istaknuo zadovoljstvo 

zbog zaustavljanja trenda opadanja 

èlanova HRS-a, posebno obnavljanjem 

radioamaterizma u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji. Svima je poželio uspješan 

rad, planiranje i provoðenje korisnih 

akcija. 

U ime Kluba domaæina, Papp je 

naglasio da raduje èinjenica što na 

podruèju županije, unatoè ekspanziji 

suvremenih komunikacijskih 

sredstava, 

poput mobitela i 

Interneta, djeluje više 

od 80 radioklubova. 

Istaknuo je i da 

Hvarani iskazuju sve 

više i više zanimanja 

za druženje na radiovalovima. 

Velike 

zasluge za to ima 

aktualni predsjednik 

HRS-a, mr. sc. Petar 

Milièiæ. Poznati entuzijast, 

Marinko Juriæ, 

jedan od najvrjednijih 

èlanova Radiokluba 

"Hanibal Luciæ", rekao je da treba nastaviti 

s edukacijom i podizanjem tehnièke 

kulture, kako bismo uvijek bili spremni 

priskoèiti u pomoæ kada je u pitanju 

spašavanje ljudi, protupožarna zaštita i 

sliène okolnosti. 

Radioamaterizam nije samo druženje 

i razonoda, njime se može itekako 

pomoæi èovjeèanstvu. Nazoèni su to 

ponajbolje ilustrirali aktivnošæu njihovih 

kolega tijekom razornog tsunamija u 

zemljama uz Indijski ocean. Zahvaljujuæi 

njima spašeni su mnogi životi i pružena 

pomoæ nastradalom stanovništvu. Prvih 

sedam dana katastrofe kompletan sustav 

veza, koje ovise o javnoj energetici 

je jednostavno "pao", ali zato su tu bili 

radioamateri. Informacije o razmjerima 

nesreæe vrlo vješto su prenosili èak i na 

vrlo velike udaljenosti, naravno, služeæi 

se kratkovalnim vezama. 



11

Piše: Mate Botica, 9A4M 

U Kraljevici održana podjela nagrada za 

KV i UKV natjecanja u organizaciji HRS-a 

U 

Nacionalnom centru tehnièke kulture u Kraljevici, 8. 4. 

2006., održana je podjela nagrada za KV natjecanje 

Kup Jadrana 2005. i UKV natjecanja iz proteklog razdoblja u 

organizaciji HRS-a (IARU R1 VHF 2004., 9A activity 2004., 

Proljetni HRS-ov kup 2005., 9A VHF/UHF/SHF contest 2005., 

Alpe Adria VHF i UHF 2005., Hrvatski ljetni kup 2005., IARU 

R1 VHF i UHF/SHF 2005., 9A CW VHF CONTEST 2005.). 

Sama ideja oko organizacije ovakve vrste okupljanja proizašla 

je iz potrebe da se organizira podjela nagrada za novo 

KV natjecanje HRS-a Kup Jadrana. Želja organizatora bila je 

izvršiti obavezu podjele nagrada negdje na obali. I tako, malo 

po malo, redale su se ideje, da bismo se na kraju odluèili za 

novootvoreni Nacionalni centar tehnièke kulture u Kraljevici i 

to na naèin da se uprilièi i podjela nagrada za UKV natjecanja 

te cijeli niz foruma vezanih za KV i UKV natjecanja. 

Od strane Izvršnog odbora HRS-a odreðeni neposredni 

organizatori okupljanja, Zlatko Matièiæ, 9A2EU, Željko Dražiæ 

Karaliæ, 9A4FW, tajnik HRS-a Vladimir Severinac, 9A6ISV, i 

autor ovih redaka, poèeli su s pripremama oko dva mjeseca 

prije samog skupa. Nekoliko pripremnih sastanaka, nebrojeno 

telefonskih poziva. Svatko je na sebe preuzeo dio obaveza. 

Od nabavke plaketa i pehara, tiskanja diploma, tehnièke organizacije 

(dvorana, pomagala – projektor, razglas, domjenak), 

pripreme "kompozicije" cijeloga dogaðaja… 

S organizacijom novog KV natjecanja Kup Jadrana možemo 

biti zadovoljni. Od broja sudionika u samom natjecanju, 

do same obrade rezultate i podjele nagrada. Sve je izvršeno 

u prihvatljivom roku od šest mjeseci (natjecanje je održano 

8. 10. 2006.). 

U sklopu predviðenih foruma voðeno je niz više ili manje 

zanimljivih rasprava koje su na kraju dovele i do zakljuèaka 

i to: 

Sudjelovanje 9A0HQ u IARU HF World championship-u 

Zakljuèeno je da æe HRS uputiti pozive svim radioklubovima 

kako bi ustanovili da li ima dovoljno interesa za organizaciju 

rada kao 9A0HQ u IARU KV natjecanju u srpnju. Za koordinatora 

ove akcije odreðen je KV menadžer HRS-a za KV 

natjecanja, Zlatko Matièiæ, 9A2EU, koji æe iz prispjelih ponuda 

odrediti lokacije za pojedine opsege, a na kraju skupiti 

sve dnevnike na jedno mjesto i poslati organizatoru ovog 

natjecanja. 


KV natjecanje Nikola Tesla 

Nakon konstruktivne i opsežne rasprave prihvaæena su 

pravila ovog natjecanja koje æe se održati 15. srpnja od 1200 

do 2359 UTC. Pravila ovog natjecanja usklaðena su tijekom 

rasprave, a bit æe objavljena u èasopisu Radio HRS i na web 

stranicama Saveza. 

Pravila 9A CW natjecanja 

Sudionici su pohvalili organizaciju ovog natjecanja i sve 

veæi broj primljenih natjecateljskih dnevnika, kao i napore 

organizatora kako bi se rezultati obradili posve elektronièki i 

izvršila provjera svih natjecateljskih dnevnika. Zakljuèeno je 

da u naredne dvije godine ne treba mijenjati pravila. 

Croatian Contest Club 

Sudionici rasprava složili su se oko potrebe formaliziranja 

statusa Croatian Contest Cluba (CRO CC) koji bi bio formiran 

kao interesna skupina radioamatera, a djelovao bi u skladu sa 

Statutom HRS-a. 

Odluèeno je da dopredsjednik HRS-a Mate Botica, 9A4M, 

izradi prijedlog pravila i ciljeva formiranja CRO CC, da se to 

objavi na Internetu te da se na tim temeljima otvori javna 

rasprava na web forumu HRS-a, nakon èega æe se uputiti 

konaèni prijedlog Izvršnom odboru HRS-a. 

U bloku foruma na temu UKV natjecanja takoðer je bilo niz 

zanimljivih rasprava. UKV menadžer HRS-a tako je demonstrirao 

novi naèin obrade natjecateljskih dnevnika u UKV natjecanjima, 

kao i naèine pripravljanja dnevnika za odašiljanje na 

obradu (edi format). Takoðer, pripremljeno je tridesetak kopija 

CD-a s najpopularnijim UKV softverom. 

Na skupu u Kraljevici bilo je pedesetak radioamatera iz 

gotovo svih krajeva Hrvatske (otoka Braèa, Splita, Zadra, 

Rijeke, Pazina, Poreèa, Karlovca, Samobora, Zagreba, 

Zaprešiæa, Varaždina, Èakovca, Siska, Ivaniæ Grada, 

Bjelovara, Daruvara, Vinkovaca, Belišæa,…). Moglo se vidjeti 

i nekoliko naših kolega iz susjedne Slovenije. Kraljevica je, 

èini se, svima "podjednako blizu i podjednako daleko". 

Ocjena veæine nazoènih je da je dobro da se na ovaj naèin 

pokreæe komunikacija na relaciji HRS – klubovi – èlanovi. 

Ideja organizatora je da u buduænosti ovo okupljanje postane 

tradicionalno. Nadamo se da æe veæ iduæe godine susret u 

Kraljevici biti još sadržajniji. Vremena za analizu ovogodišnjeg 

i pripremu novog ima dovoljno. 



povijest – suvremenost 

Piše: prof. dr. sc. Ivan Jelenèiæ 

Radiokomunikacije na poèetku 

20. stoljeæa (I.) 

Radio-communications at the Beginning of 20 th Century (I) 

Razvoj telekomunikacija trajao je 

kroz nekoliko stoljeæa otkriæa, spoznaje 

i eksperimentiranja veæeg broja 

znanstvenika i istraživaèa, najviše u 

Europi i Americi. Tek su se u drugoj 

polovici 19. i poèetkom 20. st. sva 

znanja skupila i dovela do ostvarenja 

praktièkih primjena. 

Telekomunikacije žièanim vezama 

poèele su kada je 1844. god. poslana 

prva telegrafska poruka linijom izmeðu 

Washingtona i Baltimorea u SAD 

(Morseovim kodom iz 1837.). Veæ 

1850. god. elektrièki telegraf stiže do 

Zagreba, kada je banu Jelaèiæu poslan 

prvi brzojav u Beè. Meðunarodni savez 

za telekomunikacije (ITU, prema engl. 

International Telecommunication Union) 

osnovan je 1865. god. Žièana telefonija 

poèinje 1876. god., kada je G. Bell 

ostvario žièanom vezom prijenos govora, 

pa komunikacije preko žica od tada 

povezuju svijet. 

Radiokomunikacije ili bežiène komunikacije, 

kako su u poèetku nazivane, 

poèele su 1868. god., kada je O. Lodge 

ostvario prijenos iskrica izmeðu induktivno 

vezanih zavojnica. H. Hertz 

dokazuje 1887. god. postojanje elektromagnetskih 

valova a N. Tesla 1890-ih 

obavlja pokuse bežiènoga prijenosa. 

E. Branly 1890. god. i G. Marconi 1897. 

god. potvrðuju prijenos iskrica i telegrafskih 

znakova s pomoæu koherera kao 

detektora elektromagnetskih valova. 

Marconi 1901. god. prenosi telegrafske 

znakove preko Atlantika, W. D. B. 

Duddell 1899. god. proizvodi niskofrekvencijski 

"pjevajuæi elektrièni luk". 

V. Poulsen pomoæu luka takvoga proizvodi 

1903. god. neprigušene elektriène 

oscilacije do frekvencije 1,5 MHz. 

Prva meðunarodna konferencija za 

bežiènu telegrafiju održana je u Berlinu 

1906. god. Od oko 1890. do 1920. god. 

doba je telegrafskih radijskih odašiljaèa 

s elektriènim iskrištem ili lukom. 

Radijski odašiljaèi s iskrištem 

Radiokomunikacije se ostvaruju 

radiovalovima, koji prenose informacije 

od odašiljanja do prijamnika. Za to su 

potrebna odreðena znanja, sredstva i 

tehnièka pomagala, a poèetkom 20. 

stoljeæa su ona bila primjerena toj dobi. 

Prvi odašiljaèi su bili s iskrištem 

(sl. 1.), a proizvodili su samo prigušene 

Slika 1. – Osnovna shema odašiljaèa s iskrištem 

elektriène titraje, a po njima i takve valove, 

u širokom frekvencijskom pojasu, 

popraæeni mnogim elektrièkim šumovima. 

Bili su prikladni samo za bežiènu 

telegrafiju. 

Titrajni LC-krug pobuðuje se na titranje 

jednokratnim nabijanjem kondenzatora 

C. Pri postignutom naponu naponom 

U na iskrištu preskoèi iskra, koja 

kratko spoji titrajni krug, pa se kondenzator 

C poène prazniti preko zavojnice L. 

Tako poèinje titranje elektriène i magnetske 

energije, frekvencijom koja je 

odreðena vrijednostima L i C, dok zbog 

gubitaka titraji ne prestanu. Za stalno 

titranje treba kondenzator stalno nabijati. 

To se može postiæi izmjeniènim signalom, 

koji na svakom svojem vrhu pali 

iskru (sl. 2.). Kao izvor izmjeniènih signala 

je najprikladniji generator izmjeniène 

struje, tzv. alternator. 

Slika 2. – Grafièki prikaz izmjeniènoga napona koji 

tek pri vršnoj vrijednosti pali iskru 

Izmjenièni napon iz generatora se 

diže na vrijednost potrebnu za paljenje 

iskre preko visokonaponskog transformatora 

velikoga omjera transformacije. 

Iz sl. 2. je vidljivo da dvostruka frekvencija 

napona generatora odreðuje 

frekvenciju ponavljanja iskri. 

Titraji LC-kruga su znatno prigušeni 

jer se zbog iskre veæi dio raspoložive 

energije pretvara u toplinu. Iskoristivost 

je veæa što se više iskri dogodi u sekundi, 

no ne smije ih biti previše, jer se 

poènu preklapati i nastaje elektrièni luk. 

Za takav rad odašiljaèa luk mora imati 

sasvim druge elemente i izvedbu. Broj 

iskri se ipak može znatno poveæati (i do 

2 000 Hz), ako se iskrište razdijeli u više 

njih, koji se spajaju u seriju, s posebnim 

rotirajuæim "palilom iskri". 

Rad iskrišta je bilo u ono vrijeme 

"mala nauka", jer se moralo postiæi: što 

više iskri, brzo gašenje iskri, dovoljno 

hlaðenje, spreèavanje ioniziranog oblaka 

oko iskrišta, toplinski otporne materijale 

za iskrište, motorni pogon "palila 

iskri", i dr. 

Motor - alternator odašiljaèa s iskrom, 

s paljenjem iskre u vrlo pravilnim razmacima 

vremena, tzv. sinkroni disk za 

pražnjenje (engl. synchronous disk discharger) 

prikazan je na sl. 3. 

Slika 3. – Motor - alternator sa sinkronim diskom za 

pražnjenje 

Nazubljeno "palilo iskre" je sinkronoga 

tipa, ima istu kutnu brzinu kao 

alternator, a pali iskru na svakom zubu. 

Brzina je bila 1 900 okr./min, a alternator 

je proizvodio izmjeniènu struju frekvencije 

190 Hz, što èini 380 paljenja u sekundi. 

To je u prijamniku proizvodilo ton, 

pa su ga nazivali glazbenim iskrištem. 

Gotovo sve zahtjeve u vezi iskrišta 

zadovoljavala su posebna serijska 

iskrišta, sastavljena od više ploèa, tzv. 

gašena iskrišta (engl. quenched spark 

gap) (sl. 4.). 

Pri radu su iskre bile vrlo male i putovale 

po površini ploèa, bez zagrijavanja 

i bez veæeg optereæenja iskrišta. 


www.hamradio.hr 13

Slika 4. – Serijsko iskrište s više ploèa, A izolatori 

od tinjca, B uèvrsni vijak, C ploèe za hlaðenje 

Ostali dijelovi odašiljaèa bili su tipkalo, 

zavojnica za vezu s LC-krugom i 

antena. Tipkalo se stavlja u krug generatora 

izmjeniène struje, odnosno u 

primarni krug transformatora, pa se 

kondenzator nabijao samo dok je tipkalo 

bilo pritisnuto. 

Odašiljaèi s iskrištem odašiljali su 

seriju prigušenih titraja, odijeljenih razmjerno 

dugim stankama uz slabu 

uèinkovitost, pa su ih nazivali odašiljaèima 

s jednakomjernom iskrom (engl. 

timed spark transmitter). Veæa se 

uèinkovitost postiže ako antena odašilje 

neprestano, signale što stalnije amplitude, 

i za cijelo vrijeme dok je tipkalo 

pritisnuto. Tako je nastala telegrafija sa 

stalnim valom (CW, prema engl. continuous 

wave). To se konstrukcijom odašiljaèa 

može postiæi na više naèina (prije 

elektronskih cijevi naviše se radilo s 

visokofrekvencijskim alternatorima), pa 

su s CW telegrafijom radili svi bolji 

odašiljaèi s iskrom. CW telegrafija se 

rabila desetljeæima, a radioamateri ju 

rabe još i danas. 

Kada se odašiljala CW telegrafija (što 

je znaèilo poboljšanje u prijamnièkom 

selektiranju) u slušalicama prijamnika 

se nije èulo tipkanje, veæ samo lagani 

"klik" na poèetku i kraju titranja. To se 

ispravlja na dva naèina. Prvi je, da se 

uz telegrafske znakove odašilje i neki 

izmjenièni napon sliène frekvencije, pa 

se tada èuje ton. To je telegrafija s 

isprekidanim stalnim valovima (ICW, 

prema engl. interrupted continuous 

wave). Drugi je naèin da se u ulazne 

krugove prijamnika induktivno doda signal 

sliène frekvencije prijamnoj, pa se 

èuje ton razlike frekvencija primljenoga 

i lokalnoga signala. Zato je potreban 

dodatni oscilator za izbijanje frekvencije 

(BFO, prema engl. beat-frequency oscillator), 

a cijeli sklop tada èini heterodinski 

sustav prijamnika. 

Da bi se koristilo "valovodom" tlo - 

ionosfera, posebno za vrlo daleke veze, 

odašiljaèi s prigušenim titrajima uglavnom 

su radili na frekvencijama nižim od 

50 kHz (na primjer na 21,5 kHz, tj. na 

valnoj duljini 14 km). Najniža frekvencija 

na kojoj se, zbog dimenzija antenske 

konstrukcije moglo raditi, bila je 20 kHz. 

Buduæi da su ti antenski sustavi bili 

zapravo veliki neugoðeni LC-krugovi 

(sastavljeni od dugih žica iznad zemlje), 


a njihovi elementi samo dijelovi valnih 

duljina, antene su bile vrlo loše i zraèile 

su. 

Radijski odašiljaèi s elektriènim 

lukom i visokofrekvencijskim 

alternatorima 

Radijski odašiljaèi s elektriènim 

lukom 

S do sada opisanim alternatorima 

(generatorima izmjeniène struje) moglo 

se proizvoditi samo prigušene titraje. Za 

proizvoðenje neprigušenih titraja upotrebljavali 

su se generatori s elektriènim 

lukom i visokofrekvencijski alternatori. 

Slika 5. – Osnovna shema odašiljaèa s 

elektriènim lukom 

Elektrièni luk u krugu takva odašiljaèa 

prespaja serijski LC-krug i pobuðuje ga 

na titranje. Luk èine dvije ugljene elektrode, 

prikljuèene na generator istosmjerne 

struje. Ako se elektrode dodirnu, 

nastaje luk koji stvara veliku toplinu, što 

ionizira zrak, i on postaje vodljiv. Vodljivi 

zrak omoguæuje protok struje, pa luk 

ostaje, i ako se elektrode malo razmaknu 

(do granice kada se struja smanji, 

a napon više nije dovoljan da održi luk, 

koji se tada ugasi). 

Karakteristièna je tzv. krivulja luka, 

koja pokazuje odnos struje koju uzima 

luk, i napona potrebnog da se luk održi. 

Iz te krivulje slijedi, da se potrebni napon 

smanjuje kada se struja poveæava. 

U praksi se upotrebljava izvor stalnoga 

napona, pa se u seriju s lukom ukljuèuje 

otpornik, koji ga stabilizira. 

Elektrièni luk ima negativni otpor, pa 

je s njime moguæe podržavati titranje. 

Ako se spoji s titrajnim krugom, negativni 

otpor luka kompenzira sve gubitke zbog 

topline i zraèenja kruga, pa krug može 

stalno titrati frekvencijom koja je odreðena 

vrijednostima L i C). Moguæe je 

postiæi frekvencije i do nekoliko stotina 

kiloherca. 

U praksi se luk za odašiljaèe izvodio 

tako, da luk gori u jakom magnetskom 

polju, zatvoren u prostoru ispunjenom 

ugljikovodikom (koji bolje odvodi toplinu 

od zraka). Izgled takvoga luka je na sl. 6. 

Na tome presjeku A je ulaz, B izlaz 

vode za hlaðenje, C bakrena anoda 

(prva elektroda), D magnetski polovi, 

E zavojnica magneta, F ugljena katoda 

(druga elektroda), koju neprestano 

okreæe motor G. 

Slika 6. – Presjek konstrukcije elektriènoga luka u 

zatvorenoj atmosferi i magnetskome polju 

Prekidanje samog luka je nemoguæe, 

pa se tipkalo stavlja u krug dodanog 

prekidaèa. Prvo se ugodi rad s lukom 

na odabranoj frekvenciji, s nepritisnutim 

tipkalom. Kada se tipkalo pritisne, proradi 

magnetski prekidaè ili relej, koji 

kratko spoji dio antenske induktancije, 

pa se tada promijeni frekvencija. Tako 

se odašilju dva signala razlièitih frekvencija, 

obzirom na rad tipkalom. 

Radijski odašiljaèi s visokofrekvencijskim 

alternatorima 

Da bi se moglo odašiljati na višim 

frekvencijama upotrebljavali su se strojni 

generatori, tj. visokofrekvencijski alternatori, 

koji su izravno djelovali na titrajne 

krugove odašiljaèa. To su bili generatori 

izmjeniène struje posebnog naèina gradnje, 

koji su uz odreðenu prilagodbu 

(umnažanje frekvencije) mogli proizvoditi 

struje frekvencija i do 1 MHz. 

Jedan od najuspješnijih visokofrekvencijskih 

alternatora bio je Alexandersonov 

stroj (sl. 7.). Alternator èini posebno 

izvedena armatura, gdje magnetski 

Slika 7. – Presjek Alexandersonova stroja; 

A zavojnica magneta, B armaturna zavojnica, 

C nemagnetski materijal u utorima 

na periferiji diska 




tok ide preko zraènog raspora. Ako se u 

raspor stavi željezni lim, jakost æe se 

polja poveæati. To je uèinjeno s tankim 

željeznim diskom, koji rotira u rasporu. 

Kako disk, koji na obodu ima više 

zraènih utora, rotira, u rasporu se 

izmjenjuje željezo i zrak. To mijenja 

magnetsko polje, a te promjene induciraju 

izmjeniènu struju u armaturnoj 

zavojnici. Zbog velike brzine okretanja 

diska nastaje otpor zraka zbog utora 

na periferiji, pa se oni ispunjavaju nemagnetskim 

materijalom. 

Tipkalo se prekidanjem struje kroz 

zavojnice magneta ili kratkim spajanjem 

alternatora. Konstrukcija i izvedba navedenih 

alternatora, koji su mogli davati 

struje frekvencija i više od 200 kHz, bila 

je relativno skupa. Stoga su se gradili 

ureðaji za udvostruèenje ili utrostruèenje 

frekvencije. Vrlo uspješan je bio udvostruèivaè 

frekvencija tzv. Joly, koji je 

djelovao s više zavojnica na zatvorenoj 

transformatorskoj jezgri, a udvostruèavao 

je frekvenciju primjenjujuæi zasiæenje 

jezgre. 

Ipak, najbolji frekvencijski umnoživaèi 

bili su s elektronskim cijevima, koje su 

se poslije pronalaska triode pojavile iza 

1906. god. Uvoðenjem elektronskih 

cijevi mnogi problemi radiokomunikacija 

su se poèeli rješavati, kako odašiljaèa 

(oscilatori i pojaèala svih frekvencija i 

snaga), tako i prijamnika (osjetljivost, 

selektivnost, pojaèanje). Bili su praktièniji 

u svakom pogledu, pa je radiodifuzija 

mogla poèeti. 

Radiodifuzijske komunikacije 

na poèetku 20. stoljeæa 

Poèetak radiodifuzije obilježila su dva 

zaslužna znanstvenika, koji imaju više 

stotina pronalazaka i patenta iz podruèja 

telekomunikacija. To su bili prof. R. A. 

Fessenden u Kanadi i Lee De Forest u 

Sjedinjenim državama. Oni su 

1906/1907. god. poèeli odašiljati radiofonijski 

program za javnost. U to vrijeme 

je veæ bila pronaðena elektronska cijev 

s pojaèanjem (trioda, L. D. Forest 

1906. god.), što je bio poticaj naglom 

razvoju radiokomunikacija. 

U godinama koje su slijedile poèinju 

svugdje u Europi i SAD radiodifuzijske 

emisije. Tako je 1910. god. prenošena 

glazba s Eiffelova tornja u Parizu. Iste 

godine L. D. Forest prenosi koncert 

tada poznatoga tenora E. Carusa iz 

Metropolitan Opere u New Yorku, R. 

Braillard emitira 1914. god. dnevno 

glazbu iz Royal Castla u Laekenu 

(Belgija), itd. 

U vrijeme Prvoga svjetskog rata 

dolazi do zastoja u razvoju radiodifuzije, 

no poslije se opet ubrzano razvija, 

osobito u SAD-u. 

U Europi Nizozemac H. Idzerda 

1918/1919 god. razvija proizvodnju 

odašiljaèa za radiodifuzijske programe, 


koji rade s tada patentiranom amplitudnom 

modulacijom. Nizozemska 

obiteljska tvrtka Philips (prvotno 

poduzeæe za duhan i kavu), 1891. god. 

prelazi na proizvodnju elektriène 

opreme. Prve odašiljaèke triode proizvodi 

1919. god., zajedno s H. Idzerdom, 

pod nazivom Philips-Ideezet soft triodes 

(s oko 5 do 10 W visokofrekvencijskoga 

izlaza). Za kratko vrijeme se razvija 

proizvodnja odašiljaèkih cijevi. Tako na 

primjer 1921. god. britanska tvrtka 

Mullard proizvodi cijevi za 250 W, a veæ 

1922. god. za 1,5 kW. 

Nemoguæe je kronološki i opisno 

navesti sve dogaðaje i ljude koji su djelovali 

u dvadesetak godina naglog razvoja 

radiodifuzije (od 1906. do 1926. god.), 

jer u literaturi ima vrlo mnogo podataka 

koji se èesto preklapaju, a èesto su i 

proturjeèni. 

Prva radiodifuzijska stanica, po današnjem 

znaèenju radiodifuzije (odašiljanje 

u javnost na tržišnom naèelu) postavljena 

je u Pittsburgu u SAD-u u kolovozu 

1920. god., a u Europi na Eiffelovu 

tornju u Parizu u veljaèi 1921. god. 

Radio-Zagreb, prva radiodifuzijska stanica 

u Hrvatskoj i prva u ovom dijelu 

Europe poèela je s radom 15. svibnja 

1926. 

Odašiljaè Radio-Zagreba iz 

1926. god 

Radiodifuzijski odašiljaè Radio-Zagreba 

iz 1926. god. proizvod je njemaèke 

tvrtke Telefunken (1924. god.). Prvo je 

postavljen za Radio-Salzburg, koji je 

ubrzo dobio snažniji odašiljaè, pa je ovaj 

1926. god. prenesen u Zagreb (sl. 8.). 

Shema izvornoga odašiljaèa je na sl. 

9. (odašiljaè je u prvim godinama rada 

Radio-Zagreba nekoliko puta pregraðivan 

i dograðivan). Odašiljaèka cijev E 1 

je snažna trioda RS 15g, u spoju 

samouzbudnoga oscilatora s amplitudnom 

modulacijom. Druga cijev E 2 

je modulacijska, takoðer trioda RS 55g, 

sasvim uklopljena u radni sastav odašiljaèa. 

Radna frekvencija odašiljaèa je 

bila 1 086 kHz, tj. valna duljina 276,2 m 

(srednji val), a snaga 0,35 kW. 

Slika 9. – Shema prvoga odašiljaèa Radio-Zagreba iz 1926. god. 

Slika 8. – Prvi odašiljaè Radio-Zagreba 

(snimka iz 1924. god.) 

www.hamradio.hr 15


Modulirani samouzbudni sklop odašiljaèa 

izveden je prema jednoj podvrsti 

rešetkine modulacije, tzv. strujnoj modulaciji 

na rešetki (po Schäfferu). To je spoj 

u kojemu je anoda modulacijske cijevi E 2 

spojena na katodu odašiljaèke cijevi E 1 , 

a njezina katoda je spojena na rešetku 

samooscilatora. 

U tom spoju, kroz cijev E 2 teèe struja 

rešetke cijevi E 1 , pa modulacijska cijev, 

zajedno sa signalnom žaruljom i premosnim 

žièanim otpornikom, služi kao 

rešetkin odvodni otpornik. VF prigušnica 

PR 2 spreèava prolaz VF struji iz cijevi E 1 

(preko E 2 ) na minus pol anodnoga izvora 

(nulti potencijal). 

Modulacijski signali idu preko 

niskofrekvencijskoga transformatora u 

rešetkin krug cijevi E 2 mijenjajuæi njezin 

unutarnji otpor, što u taktu modulacije 

mijenja struju rešetke cijevi E 1 . Tako se 

na isti naèin mijenja i vrijednost VF 

anodne, odnosno antenske struje, pa to 

znaèi da je odašiljaèka cijev amplitudno 

modulirana. 

Radna toèka odašiljaèke cijevi mora 

biti na sredini ravnog dijela krivulje modulacije 

(koja pokazuje ovisnost VF 

napona na cijevi E 1 , o prednaponu 

rešetke cijevi E 2 ). Vrijednost (dinamika) 

modulacijskog signala morala je biti 

dobro regulirana, jer se može dogoditi 

da kod prevelikog signala doðe do znatnih 

izoblièenja. Zato je u odašiljaèu 

bio izabran "sigurni" niskofrekvencijski 

signal, za samo 60% modulacije. 

Kontrola modulacije i cijelog odašiljaèa 

provedena je s instrumentima na 

prednjoj ploèi, i to: s dvama ampermetrima 

(kontrola anodne struje cijevi E 1 i 

VF izlazne antenske struje) i dvama voltmetrima 

(kontrola visokog anodnog 

napona i rešetkinog prednapona cijevi 

E 1 ). Prednapon rešetke cijevi E 2 može se 

regulirati potenciometrom P, a struja 

rešetke cijevi E 1 se kontrolira žaruljicom. 

Niskofrekvencijski modulacijski dio 

odašiljaèa je èinilo cijevno pretpojaèalo 

(baterijsko, tzv. studijsko pojaèalo) s 

izlazom prikljuèenim na modulacijski 

transformator, dok su na ulazu bile 

utiènice za mikrofon i telefon. Mikrofon 

je bio ugljeni s istosmjernim napajanjem, 

u mramornoj kocki, tzv. Reissov mikrofon 

(dimenzije stranice 10 cm, masa 

2,1 kg), ovješen o elastiène opruge na 

prikladnom stalku. 

Generator visokoga istosmjernog 

napona (4 000 V) bio je ispravljaè 

prikljuèen na mrežu, dok je prednapon i 

grijanje cijevi bilo iz akumulatora. 

Antenski sustav odašiljaèa sastojao 

se od LC-elemenata za prilagoðavanje, 

kabela za VF napajanje i antene. 

Prilagodna zavojnica bila je zakretna, 

pa se (s obzirom na izlaznu zavojnicu) 

mogla mijenjati induktivna veza, a nekoliko 

serijskih kondenzatora se moglo 

spajati po potrebi. Kabel za napajanje 

išao je zraèno iz odašiljaèa (koji je bio 

na tavanu zgrade) preko dvorišta, do 

antenskog stupa visine oko 50 m (što je 

oko 1/6 valne duljine). 

Opisani elementi antenskoga sustava 

imali su odreðenu impedanciju (tj. otporno, 

induktivno-kapacitivnu reaktanciju), 

dok je antena imala radni otpor i kapacitivnu 

reaktanciju. 

Na tim je radnim frekvencijama odašiljaèa 

osobito važno dobro uzemljenje. 

Pretpostavlja se da je zemlja (kao protuuteg) 

bila u obliku položenih ili ukopanih 

vodièa (žièanih radijatora) u dvorištu 

zgrade radiostanice, oko stupa antene. 

Samouzbudni oscilatori, kao što je 

ovaj, skloni su titranju na neželjenim 

frekvencijama, što je uvjetovano nekontroliranim 

parazitnim kapacitetima i 

induktivitetima odašiljaèa i antenskoga 

sustava. 

Doseg odaslanoga signala na srednjim 

valovima ovisi o dobu danu i noæi 

te o godišnjem dobu. Po danu, zbog 

D sloja ionosfere, bile su slabe refleksije, 

pa se uglavnom širio površinski 

val, ogranièen na nekoliko stotina kilometara. 

Po noæi D sloj nestaje, i ionosferski 

(reflektirani) valovi omoguæuju dalji 

doseg. 

Pri postavljanju odašiljaèa Radio- 

Zagreba 1926. god. pomagao je zagrebaèki 

radioamater Gustav Pataèiæ, èlan 

Radiokluba Zagreb od poèetka 1924. 

god. do svoje smrti 1982. god. S tehnièarom 

Meštroviæem, izveo preko telefona 

jedan od prvih prijenosa moto-trka. 

Prema njegovim rijeèima: "Jedan telefon 

je bio na trkalištu, a drugi u radiostanici 

na Gornjem Gradu. Sve je ispalo jako 

dobro, iako je bilo mnogo improvizacije." 

Radio-Zagreb se po danu pouzdano 

primao, s tadašnjim jednostavnim prijamnicima, 

na udaljenostima 100 do 

200 km, a po noæi i dalje. A opisi takvih 

prijamnika su zanimljiva prièa za drugi 

puta. 

Upute suradnicima 

Molimo suradnike da radi lakšeg ureðivanja, obrade i pripreme èasopisa Radio HRS priloge pripremaju i dostavljaju prema slijedeæim 

uputama. 

1. Priloge slati u elektronièkom obliku. Iznimno crteži i fotografije mogu biti na papiru. 

2. Tekst treba biti u pisan u programu Microsoft Word. Tekst oblikovati opæim naredbama Oblikovanje – Odlomak, a izbjegavati 

oblikovanje nepotrebnim pojedinaènim naredbama (tabulatorima, uvlakama, razmacima, prijelomima redova i stranica te dr.). 

Tekst slati u formatima *.doc, *.rtf, ili *.txt. 

3. Formule pisati u programima za pisanje formula (Microsoft Equation ili MathType Equation), te navesti znaèenje upotrijebljenih 

znakova. 

4. U tekst ne unositi ilustrativne priloge, nego oznaèiti mjesta na koje dolaze prilozi i napisati popratne tekstove (tzv. legende) s 

pridijeljenim brojevima. 

5. Ilustrativne priloge (tablice, crteže i fotografije) dati odvojeno u posebnim dokumentima, s prepoznatljivim nazivima dokumenta 

(skraæeni naziv èlanka) i pridijeljenim brojevima (Sl.1., Sl., 2., Foto. 1., Tabl. 1., itd.). 

6. Tablice pisati u programu Microsoft Word – Tablica. 

7. Crteže crtati u programu CorelDRAW, ili skenirati iz predloška. 

8. Fotografije slati sa što više boje, što manje komprimirane. Fotografije i skenirane priloge slati u formatima *.jpg ili *.tif. Za slike 

preuzete s Interneta navesti link web-stranice s koje je preuzeta. 

9. Priloge koji moraju biti u mjerilu 1:1 (tiskane ploèice) slati kvalitetno kopirane i bez presavijanja. 

10. Pri pisanju i crtanju poštivati pravila hrvatskoga pravopisa, a za strane nazive navesti podrijetlo. Slovne i crtežne znakove 

primjenjivati prema meðunarodnim i hrvatskim normama (ISO, HRN) i preporukama IEC-a. Izbjegavati zastarjele znakove 

elektronièkih elemenata i komponenata, te pisanje nenormiranih znakova fizikalnih velièina i nezakonitih znakova mjernih 

jedinica, pisanje indeksa i eksponenata u osnovnom retku i sl. Uzorak obrade teksta i ilustrativnih priloga su èlanci objavljeni u 

Radio HRS-u. 

11. Ako prilog sadrži više od tri dokumenta, slati ih u zajednièkoj mapi. 

12. U prilozima jasno navesti: ime i prezime, pozivnu oznaku, klasiènu ili e-adresu. 

13. Priloge dostavljati na elektronièkom mediju (disketa, CD) ili elektronièkom poštom. Navesti toènu adresu i broj žiro-raèuna 

autora. Priloge slati iskljuèivo: a) na adresu: Hrvatski radioamaterski savez, Dalmatinska 12, 10 000 Zagreb (s naznakom: 

Za Radio HRS), ili b) na e-adresu: 9a0hrs@hamradio.hr (s naznakom: Za Radio HRS). 

14. Propagandne oglase i Male HAM oglase slati na iste adrese. 




Piše: Nikola Perèin, 9A5W 

Digitalno odašiljanje radijskih programa 

Hrvatskoga radija na srednjem i kratkom valu 

Digital Broadcasting of the Croatian Radio on the Middle and Short Waves 

U 

godini koja je 80-a obljetnica pojave 

prvoga radijskog signala na 

srednjem valu u jugoistoènoj Europi i 

meðu prvima u srednjoj Europi, nasljednici 

tehnièke službe prvoga Radio 

Zagreba, današnji Odašiljaèi i veze 

d.o.o., nastavljaju tradiciju odašiljaèkih 

inovacija iz naše domovine. Oni su prvi 

poèeli odašiljati radijski program 1926. 

godine, televizijski program 1956. 

godine, te televizijske programe u digitalnoj 

tehnologiji preko satelita 1997. 

godine. Jednako tako, poèetkom 2006. 

godine pustili su u pogon mrežu digitalnih 

zemaljskih televizijskih odašiljaèa, 

koja u eksperimentalnoj fazi veæ pokriva 

podruèje na kojem je oko 70% stanovnika 

Republike Hrvatske. 

Poèetkom veljaèe ove godine Odašiljaèi 

i veze su omoguæili prvo odašiljanje 

radijskoga programa u digitalnoj tehnici 

na srednjem valu (tzv. DRM, prema 

Digital Radio Mondiale, Svjetski digitalni 

radio) na podruèju srednje i jugoistoène 

Europe. 

DRM je digitalna tehnologija najnovije 

generacije, kojom se postiže veæa kvaliteta 

prijamnog signala na kratkom i sre- 

Predsjednik Vlade RH dr. sc. Ivo Sanader pušta u pogon 

srednjovalni DRM-odašiljaè u Deanovcu 

dnjem valu. Upotrebom 

DRM-a nestaju šumovi, 

smetnje, te mijenjaje 

jakosti signala, što je 

sve karakteristièno pri 

prijenosu radijskim valovima 

na tim frekvencijama. 

Temeljne odlike DRMsignala 

su što širina 

radijskog kanala odgovara 

širini dosadašnjeg 

analognog, što kvaliteta 

prijamnog signala odgovara 

prijamu na UKV 

podruèju, te što je za 

kvalitetan prijam dovoljna 

èetiri do pet puta 

manja snaga odašiljaèa 

nego za jednak prijenos 

u analognoj tehnici. 

U Europi, pa i u cijelom 

svijetu, trenutaèno 

se eksperimentira s 

odašiljanjem radijskih 

programa u DRM-tehnologiji 

radi ispitivanja prijenosa 

signala i kvalitete 

njegova prijama. 

Takvi odašiljaèi 

u Europi rade u 

Vatikanu, Njemaèkoj, 

Luksemburgu, 

Francuskoj i Velikoj Britaniji 

za potrebe nacionalnih radija, kao 

što su Deutche Welle, Radio 

France International, BBC, Radio 

Luxembourg i Radio Vatikan. 

Odašiljaèi i veze su se u 

eksperimentalnom odašiljanju 

pridružili najveæim europskim i 

svjetskim tvrtkama, jer su procijenili 

da æe DRM u skoroj buduænosti 

premostiti kvalitetu prijama 

radijskih programa. Krajem ove 

godine oèekuje se pojava prijamnika 

po obliku i cijeni prihvatljivoj 

za prosjeènoga slušatelja. 

Pri uvoðenju DRM-a u potpunosti 

je iskorišteno znanje 

hrvatskih struènjaka. Projekte 

instalacije opreme izradili su i 

opremu postavili inženjeri i 

tehnièari Odašiljaèa i veza. 

Oprema je nabavljena od tvornice 

RIZ - Odašiljaèi d.d. iz Zagreba. 

Vrijednost investicije je oko 1,8 

Antena odašiljaèa u Deanovcu 

milijuna kuna i financirana je iz vlastitih 

prihoda Odašiljaèa i veza. 

Prvi DRM odašiljaè je 8. veljaèe ove 

godine sveèano pustio u pogon predsjednik 

Vlade Republike Hrvatske dr. sc. 

Ivo Sanader, uz nazoènost èlanova 

Vlade Republike Hrvatske i drugih 

visokih gostiju. Puštanjem u pogon 

DRM srednjevalnog odašiljaèa u 

Deanovcu, pokraj Ivaniæ Grada, na 

frekvenciji 594 kHz, omoguæen je 

kvalitetan prijam programa Glasa 

Hrvatske u cijeloj srednjoj i jugoistoènoj 

Europi. 

Prvi rezultati mjerenja pokazuju da 

je podruèje kvalitetnog prijama znatno 

veæe nego što se predviðalo proraèunima, 

posebno u prostiranju prostornoga 

vala. 

Tako je o svojoj 80-godišnjici Hrvatski 

radio dobio suvremene tehnièke moguænosti 

za svoje emitiranje, ponovno prvi 

u ovom dijelu Europe. 


www.hamradio.hr 17

elektronika za mlade 

Piše: Božidar Pasariæ, 9A2HL 

Elektronika za mlade – 14. nastavak 

Electronics for the Young Ones – Part 14 

4. Prijamnici 

Radioamaterima-operatorima glavni 

je cilj održavanje bežiènih veza s drugim 

radioamaterima. Stoga ih najviše 

zanimaju prijamnici i odašiljaèi, koje su 

nekada sami izraðivali, dok se danas 

u pravilu kupuju tvornièki proizvodi. 

Osnovne funkcije prijamnika upoznali 

smo uglavnom u prošlom nastavku, a 

danas æemo ukratko opisati naèelnu 

strukturu nekoliko vrsta prijamnika. 

4.1. Osnovno poznavanje funkcija 

prijamnika 

Prvu elektronsku cijev koja je mogla 

pojaèavati, njen izumitelj Lee de Forest 

nazvao je audionom (lat. audire, èuti). 

Meðutim, uskoro je nazvana triodom, 

dok je audion poslije toga ostao nazivom 

vrste radioprijamnika. Audion, kao spoj, 

obilježio je prvih dvadesetak godina 

razvoja radiotehnike, kako u radiodifuzijskim 

(tada se to nazivalo radifonijom), 

tako i u komunikacijskim profesionalnim 

i radioamaterskim prijamnicima. Odlikuje 

ga jednostavnost, velika osjetljivost, za 

ono vrijeme dobra selektivnost, stabilnost 

frekvencije, kao i moguænost primanja 

amplitudne modulacije (AM) i 

nemodulirane telegrafije (CW). Zato je 

do 1930-ih godina bio "srce" radiodifuzijskih 

prijamnika na srednjem i dugom 

valu, kada ga je poèeo zamjenjivati 

superheterodinski prijamnik. 

Shemu klasiènoga audiona vidimo na 

sl. 1. Trioda pojaèava VF signal koji stiže 

iz antene na njenu prvu rešetku preko 

titrajnoga kruga L 1 C 1 i kondenzatora 

od 500 pF. Izabrani pojaèani VF signal 

na anodi ne može poæi desno, jer ga u 

tome sprjeèava VF prigušnica, veæ kreæe 

lijevo preko zavojnice za povratnu 

spregu L r , koja je induktivno spregnuta 

s titrajnim krugom na ulazu. Tako se 

VF signal višekratno pojaèava "u krug", 

a ujedno se poveæava i selektivnost tog 

prijamnika. Jakost povratne sprege 

namješta se promjenljivim kondenzatorom 

C r od 250 pF. Ako njegovu osovinu 

okrenemo previše udesno i tako poveæamo 

kapacitet, cijeli spoj poèinje titrati. 

Pretvorit æe se u oscilator, dakle, malen 

odašiljaè na frekvenciji titrajnoga kruga 

L 1 C 1 . Za prijam radiodifuzijskih postaja 

(AM) kondenzator C r treba postaviti tik 

pred osciliranje, a za prijam nemodulirane 

telegrafije (CW) ga treba namjestiti 

na sam poèetak osciliranja. Kombinacija 

rešetka-katoda u triodi ponaša se kao 

dioda, pa na tome mjestu dolazi i do 

Slika 1. – Povijesni audionski prijamnik s diodom, kakav su radioamateri 

gradili sve do 1960-ih godina, do pojave tranzistora na tržištu 

demodulacije VF signala. Pojaèana 

niska frekvencija javlja se zatim na anodi 

triode, ali ne može poæi lijevo jer C r ima 

za nju prevelik otpor, veæ preko VF 

prigušnice ide desno, na visokoomske 

slušalice (1 do 4 kΩ). Postoje ozbiljni 

struènjaci koji tvrde da tko u životu nije 

spojio i iskušao audion ne može steæi 

pravi osjeæaj za radiotehniku. 

Danas se audion može naèiniti 

i pomoæu tranzistora, osobito 

FET-a, koji je vrlo slièan triodi. 

O tome æemo govoriti nekom 

drugom prilikom. 

4.2. Blok-shema jednostavnih 

prijamnika 

Prijamnici s audionom ili drugom 

vrstom demodulatora nazivaju 

se direktnim prijamnicima jer 

su svi titrajni krugovi u njemu 

namješteni neposredno na 

frekvenciju koju primamo. Na 

sl. 2. vidimo blok-shemu takvog 

prijamnika s èetiri stupnja, kojega 

èine: VF pretpojaèalo, audion, 

NF pretpojaèalo i NF izlazno 

pojaèalo. Nekada se takav prijamnik 

oznaèavao kao 1-V-2 (prema njem. 

Vergleicher, detektor, demodulator), tj. 

jedan stupanj VF pretpojaèanja, audion 

i dva stupnja NF pojaèanja. 

Kratkovalni prijamnik 0-V-1 s dvije 

cijevi iz tridesetih godina prošloga stoljeæa 


Slika 3. – Izgled prijamnika s dvjema cijevima, tipa 0-V-1, 

kakav se rabio 1920-ih i 1930-ih godina, 

dakle u poèetcima radiodifuzije u nas 

Slika 2. – Blok-shema direktnog prijamnika, tipa 1-V-2 



elektronika za mlade 


Slika 4. – Blok-shema superheterodinskoga prijamnika za srednji val 

Takvim prijamnikom radioamateri su 

održavali veze s cijelim svijetom. U to 

je vrijeme direktne prijamnike poèeo 

zamjenjivati superheterodinski prijamnik, 

zbog svoje veæe selektivnosti i 

osjetljivosti na slabe signale. Blokshemu 

takvog jednostavnog superheterodinskoga 

prijamnika vidimo na 

sl. 4. Na ulazu ima stupanj za miješanje, 

u koji ulaze dva signali, ona iz antene 

(frekvencije f u ), i onaj iz pomoænog, 

tzv. lokalnog oscilatora (f osc ). Miješanjem 

tih dvaju signala nastaje signal meðufrekvencije 

(frekvencije jednake razlici 

tih dviju frekvencija), koji se dalje pojaèava 

i demodulira. Superheterodinski 

prijamnik riješio je problem selektivnosti. 

Naime, veæa selektivnost 

postiže se veæim brojem titrajnih 

krugova. Kako u direktnih prijamnika 

ovi moraju biti promjenljivi, javila se 

potreba za sve veæim brojem promjenljivih 

kondenzatora na istoj osovini, 

èije je titrajne krugove bilo sve teže 

ugaðati. (Praktiènu granicu predstavljao 

je trostruki promjenljivi kondenzator, 

što još nije bilo dovoljno.) Kako je 

meðufrekvencija kao rezultat miješenja 

u superheterodinskom prijamniku uvijek 

ista, broj nepromjenljivih titrajnih krugova 

u sljedeæim stupnjevima mogao 

je biti mnogo veæi. Normirana meðufrekvencija 

radiodifuzijskih prijamnika u 

pravilu je oko 460 kHz, pa se tako izraðuju 

i tzv. meðufrekvencijski transformatori. 

Nedostatak superheterodinskoga 

prijamnika su tzv. zrcalne ili simetriène 

frekvencije. Naime, kako je rezultat 

miješanja i razlika i zbroj dviju frekvencija, 

uvijek postoje dvije frekvencije na 

ulazu koje æe takav prijamnik primiti. 

Jednu od njih, onu simetriènu, treba 

ukloniti, što se postiže kvalitetnim titrajnim 

krugovima na ulazu u prijamnik, a 

i odabranom višom meðufrekvencijom. 

Krajem tridesetih godina dvadesetoga 

stoljeæa poèeli su se javljati tvornièki 

prijamnici namijenjeni radioamaterima, 

osobito u Americi, dok se poslije Drugog 

svjetskog rata njihov broj naglo poveæao. 

Komunikacijski superheterodinski prijamnik 

SX-100, nekada èuvene tvrtke 

Hallicrafters, tada san mnogih radioamatera, 


Postoji i treæa vrsta prijamnika, a 

izmislili su je radioamateri prije tridesetak 

godina. To su tzv. DCR-prijamnici 

(prema engl. Direct Conversion Receivers, 

prijamnici s neposrednim miješanjem). 

Kod njih kao rezultat miješanja 

odmah nastaje niskofrekvencijski signal 

u podruèju èujnih frekvencija. Pogodni 

su za prijam nemodulirane telegrafije 

(CW), te SSB i DSB signala (sl. 6.). 

Kod takvog prijamnika lokalni oscilator 

radi vrlo blizu ulazne frekvencije. Npr., 

ako je ulazna frekvencija 7 000 kHz, 

lokalni oscilator radi na 6 999 kHz, 

tako da je rezultat miješanja signal 

frekvencije 1 kHz. To je niska frekvencija, 

koja se dalje pojaèava i vodi u 

slušalice. Najpoznatiji spoj takvog prijamnika 

je onaj s dvjema antiparalelno 

spojenim diodama ruskoga amatera 

Vladimira Polyakova. Takav je prijamnik 

vrlo otporan na prejake signale, a i 

lokalni oscilator mu radi na dvostruko 

nižoj frekvenciji, što daje veæu stabilnost 

frekvencije. Može ga lako naèiniti i 

poèetnik. 

Danas smo upoznali sljedeæe pojmove: 

- audion s pozitivnom povratnom 

spregom, 

- blok-shemu direktnog prijamnika, 

- blok-shemu superheterodinskog 

prijamnika, 

- meðufrekvenciju, 

- simetriène ili zrcalne frekvencije, 

- blok-shemu prijamnika s neposrednim 

miješanjem (DCR). 

U sljedeæem nastavku govorit æemo 

o osnovnim funkcijama i 

blok-shemama odašiljaèa. 

Slika 5. – Telekomunikacijski prijamnik SX-100 amerièke 

tvrtke Hallicrafters iz 1960-ih godina 

Slika 6. – Blok-shema prijamnika s neposrednim miješanjem 

www.hamradio.hr 19

praktièna elektronika 

Piše: Zvonko Bocak, 9A6KGG 

Stabilizirani ispravljaè za 24 V 

Stabilized Power Source 24 V 

Prošle godine su se u radioamaterskoj 

"ponudi" iznenada našli profesionalni 

FM radioureðaji koji rade na 

frekvencijama vrlo bliskim opsegu od 

430 do 440 MHz. Za napajanje trebaju 

stabilan napon 24 V i struju oko 6 A, pa 

se ukazala potreba za izradom stabiliziranog 

ispravljaèa navedenih karakteristika, 

kako bi se moglo obaviti mjerenja i 

eventualno pristupiti preradi ureðaja za 

radioamatersku upotrebu. Kupovina 

gotovog ispravljaèa nije dolazila u obzir 

zbog malog izbora i dosta visokih cijena. 

U "skladištu" svakog radioamatera konstruktora 

nalazi se veæina dijelova potrebnih 

za izradu takvog sklopa. Nakon 

provedene "inventure" ustanovio sam da 

mi za realizaciju kvalitetnog ispravljaèa 

nedostaje samo mrežni transformator. 

Zapravo, bilo ih je nekoliko koji bi odgovarali 

po snazi, ali im napon sekundara 

nije odgovarao namjeni. Jedino rješenje 

bilo je da se sekundar premota ili naruèi 

izrada novog transformatora. Odluèio 

sam se ipak na prematanje transformatora 

snage 250 VA, koji nije bio impregniran, 

pa se lako moglo rastaviti jezgru 

i odmotati neodgovarajuæi sekundarni 

namotaj. 

Osnovu ispravljaèa (sl. 1.) èini integrirani 

sklop LM723CN. To je kompletni 

stabilizator napona koji izvana zahtijeva 

samo još nekoliko elemenata, ovisno o 

naponu i izlaznoj struji sklopa. U kuæištu 

s 14 izvoda nalazi se izvor stabilnoga 

referentnog napona, pojaèalo greške, 

sklop ogranièenja izlazne struje i serijski 

tranzistor. Na tržištu je veæ vrlo dugo i 

još se èesto koristi, osobito kod radioamatera 

konstruktora. Popularan je zbog 

niske cijene i dobrih karakteristika, a 

kupiti se može gotovo u svakoj trgovini 

elektronièkim dijelovima. 

Mrežni transformator TS 1 transformira 

napon elektriène energetske mreže s 

230 V na 25 V (efektivno) i osigurava 

galvansko odvajanje izlaza ispravljaèa 

od elektriène mreže. 

Transformirani napon ispravlja se 

diodnim mostom (Graetzov sklop) kojeg 

èine èetiri diode MR 754. Nakon ispravljanja 

slijedi filtracija kondenzatorom 

C 1 . Bez optereæenja nestabilizirani 

napon na C 1 je vrijednosti nešto veæe od 

35 V. Na izvodu 6 sklopa IC 1 nalazi se 

stabilni referenti napon vrijednosti oko 

7,1 V, koji je spojen neposredno na neinvertirajuæi 

ulaz pojaèala greške. Preko 

djelitelja napona, kojeg èine otpornik R 4 i 

trimerski potenciometar P 1 , napon se 

dovodi s izlaza ispravljaèa na invertirajuæi 

ulaz pojaèala greške (izvod 4). 

Omjer otpora tih dvaju otpornika odreðuje 

izlazni napon. Ako bi se napon na 

izlazu zbog promjene optereæenja 

snizio, snizio bi se i napon na invertirajuæem 

ulazu pojaèala greške. Zbog toga 

bi došlo do porasta napona na izlazu 

pojaèala. Kako je baza serijskog tranzistora 

spojena na izlaz pojaèala greške, 

porastao bi i izlazni napon i nadomjestio 

pad zbog promjene optereæenja. Tranzistori 

T 1 , T 2 i T 3 imaju naponsko pojaèanje 

manje od jedan, ali im je zato strujno 

pojaèanje vrlo veliko. U krugovima emitera 

izlaznih tranzistora T 2 i T 3 nalaze se 

otpornici vrijednosti 0,15 Ω. Oni osiguravaju 

podjednaku raspodjelu izlazne 

struje na oba tranzistora. Paralelno 

jednom otporniku spojen je ampermetar 

kojim kontroliramo izlaznu struju ispravljaèa. 

Kondenzatori C 2 i C 5 dodatno filtriraju 

izlazni napon, a kod naglih promjena 

optereæenja, smanjuju vršne vrijednosti 

struja tranzistora T 2 i T 3 . U prvoj 

inaèici ispravljaèa nije bilo zaštitnih 

otpornika R 6 i R 7 . Sluèajni kratki spoj na 

izlazu pokazao je da ogranièenje struje 

ne može zaštititi izlazne tranzistore ni 

integrirani sklop. "Zakon inata" se još 

jednom nepogrešivo potvrdio i dokazao 

da ni najbrži osiguraè nije ni približno 

brz kao najsporiji tranzistor. Osim toga, 

otpornost komponenti na uništenje je 

obrnuto proporcionalna njihovoj cijeni! 

U seriju s bazom tranzistora za ogranièenje 

struje veæ je interno spojen otpornik 

vrijednosti oko 400 Ω, ali to nije 

dovoljno. Stavljanje otpornika R 7 u seriju 

s kolektorom T 1 i otpornika R 6 u seriju s 

bazom tranzistora za ogranièenje struje 

je riješilo problem. Nekoliko namjernih 

Slika 1. – Shema stabiliziranoga ispravljaèa 




Slika 2a. – Tiskana ploèica ispravljaèa 

Slika 2b. – Montažna shema ispravljaèa 

kratkih spojeva na izlazu ispravljaèa 

rezultiralo je samo neispravnošæu osiguraèa 

OS 2 . Taj osiguraè je srednje brzi 

(razreda M) za struju od 10 A. Otpornik 

R 8 trajno optereæuje ispravljaè strujom 

oko 70 mA i sprjeèava sklonost malih 

promjena izlaznog napona, kada 

potrošaè odspojimo i optereæenje naglo 

padne na nulu. 

Sklop stabiliziranog ispravljaèa je 

napravljen na dvije tiskane jednostrane 

ploèice od vitroplasta, debljine 1,5 mm 

(sl. 2a., 2b., 3a. i 3b.). Dimenzije ploèice 

ispravljaèa su 122 mm × 52 mm, a stabilizatora 

85 mm × 51 mm. Svi vodovi 

kroz koje teku velike struje su pokositreni. 

Osobito treba obilno pokositriti 

vodove na koje su zalemljene diode D 1 

do D 4 . Problem nisu velike struje, koliko 

je zagrijavanje dioda. Velike površine 

kositra dobro "upijaju" toplinu, pa temperatura 

dioda kod najveæeg optereæenja 

ne prelazi 100 °C, što je daleko od 

temperature koja bi ih uništila. 

Tranzistori T 2 i T 3 su prièvršæeni na 

rebrasti aluminijski hladnjak dimenzija 

125 mm × 80 mm × 70 mm. Toplinski 

otpor hladnjaka je nešto manji od 

1 °K/W, uz uvjet da je prièvršæen s 

okomito postavljenim rebrima i u slobodnom 

prostoru. Najbolje ga je prièvrstiti 

na zadnju stranu kutije, podignutog od 

dna kutije za barem 20 mm. Vodovi kojima 

su spojeni emiteri i kolektori T 2 i T 3 su 

presjeka 1 mm 2 , a vodovi baza mogu biti 

upola manjeg presjeka. Vodovi do 

izlaznih utiènica su presjeka 2 mm 2 . 

Otpornike R 2 , R 3 i R 8 zalemite odmaknute 

od tiskane ploèice za oko 15 mm, a R 7 

zalemite sa strane vodova. Hladnjak za 

tranzistor T 1 izradite od aluminijskog 

lima debljine 1,5 mm, prema nacrtu na 

sl. 4. Tranzistor i hladnjak stegnite na 

ploèicu prema sl. 5. 

Slika 3a. – Tiskana ploèica stabilizatora 

Slika 3b. – Montažna shema stabilizatora 

Slika 4. – Nacrt hladnjaka tranzistora 


www.hamradio.hr 21


Slika 5. – Montaža hladnjaka i tranzistora 

Klizaè P 1 kojim se namješta izlazni 

napon, obavezno spojite na pozitivnu 

izlaznu utiènicu, kako bi se otklonio utjecaj 

padova napona na spojnim vodovima. 

Za ugradnju ne preporuèujem plastiène 

kutije, zbog velike težine gotovog 

ureðaja i zbog elemenata koji se zagrijavaju. 

Najbolje je kutiju izraditi od aluminijskog 

lima debljine 2 mm, kako bi se 

osigurala dobra mehanièka èvrstoæa i 

dobro hlaðenje. Mrežni transformator 

može biti i s toroidnom jezgrom. U odnosu 

na klasiène transformatore s "EI" 

jezgrom, manjih su dimenzija, imaju 

manje rasipno magnetsko polje i osjetno 

manju struju magnetiziranja. Kratkotrajno 

podnose veæe struje optereæenja od 

nazivne, a jedino treba obratiti pažnju na 

odabir mrežnog osiguraèa. Zbog velikih 

struja kod ukljuèenja transformatora, 

osiguraè mora biti spori (razreda T), vrijednosti 

2 A. 

Kada je sve spojeno, još jednom 

pažljivo provjerite sve spojeve. Ako je 

sve u redu, zakrenite oba klizaèa trimerskih 

potenciometara P 1 i P 2 u srednji 

položaj. Namjestite digitalni voltmetar na 

podruèje 200 V i prikljuèite na izlazne 

utiènice. Ukljuèite ispravljaè i provjerite 

napon na voltmetru. Izlazni napon bi trebao 

biti oko 20 V. Namještanjem klizaèa 

P 1 namjestite izlazni napon na 24 V. Na 

izlaz prikljuèite otpornik otpora 4 Ω, 

snage barem 100 W, i namjestite klizaèem 

P 2 pokazivanje struje na ampermetru 

na 6 A. Otpornik držite kratko vrijeme 

prikljuèenim na izlaz ispravljaèa, jer se 

jako grije. Temperaturu nemojte nikako 

provjeravati prstima! Za provjeru djelovanja 

ogranièenja struje, na izlaz 

prikljuèite još jedan otpornik jednakoga 

otpora i jednake snage. Napon bi na 

izlazu trebao pasti ispod 20 V. 

Izgled stabiliziranoga ispravljaèa 

prikazan je na sl. 6. i sl. 7. 

Ovaj spoj stabiliziranog ispravljaèa je 

vrlo lako prilagoditi i za druge napone i 

struje. Za niže napone treba smanjivati 

napon primara mrežnog transformatora i 

vrijednost otpora RP 1 potenciometra P 1 . 

Izlazni napon je lako izraèunati iz formule 

U 

U 

R 

R 

P1 4 

iz 

 

ref 

, 

R4 

gdje je usporedbeni napon U ref u 

rasponu od 6,8 do 7,5 V, što ovisi o primjerku 

LM723CN ugraðenom u sklop. 

Obièno je taj napon oko 7,1 V. 

Slika 6. – Stabilizirani ispravljaè 

(pogled s prednje strane) 

Proizvoðaè navodi puno veæi raspon 

kako bi što više izraðenih integriranih 

sklopova ušlo meðu 

ispravne. Za veæe struje 

treba paralelno dodati još 

dva izlazna tranzistora (T 2 

i T 3 ) s pripadajuæim emiterskim 

otpornicima. 

Smanjenjem njihove vrijednosti 

na 0,1 Ω mogli 

bismo dobiti i više od 20 A 

izlazne struje. Naravno, 

tada je potreban hladnjak 

puno veæih dimenzija i za 

izlazne i za pobudni 

Slika 7. – Stabilizirani ispravljaè (pogled odozgor) tranzistor (T 1 ). 

Rezultati mjerenja na gotovom sklopu: 

– izlazni napon bez optereæenja: 

........................................ 24,1 V, 

– izlazni napon uz struju od 6 A: 

...................................... 24,05 V, 

– najveæa izlazna struja: 

............................................ 8 A, 

– prag djelovanja strujne zaštite: 

........................................oko 9 A 

(ovisi o vrijednosti R 2 ), 

– šum i brum uz struju od 6 A: 

................................ oko 40 mV. 

Otpornici 

R 1 1 W/5% tol. 3,3 kΩ 

R 2 , R 3 5 W/5% tol. 0,15 Ω 

R 4 0,25 W/5% tol. 5,6 kΩ 

R 5 0,25 W/5% tol. 560 Ω 

R 6 0,25 W/5% tol. 820 Ω 

R 7 1 W/5% tol. 68 Ω 

R 8 5 W/5% tol. 330 Ω 

P 1 trim. pot. PT 10 H 25 kΩ 

P 2 trim. pot. PT 10 H 2,5 kΩ 

Kondenzatori 

C 1 , C 2 elektrolitski, 40 V 10000 µF 

C 3 keramièki, 50 V 100 pF 

C 4 tantalski, 50 V 22 µF 

C 5 keramièki, 50 V 220 nF 

Poluvodièi 

D 1 , D 2 , 

D 3 , D 4 6 A, 400 V MR 754 

D 5 LED, 5 mm, crvena 

T 1 TO 220 2N6488 

T 2 , T 3 TO 3 2N3771 

IC 1 DIL 14 LM723CN 

Ostalo 

A mikroampermetar 250 µA 

OS 1 tromi osiguraè (T) 

5 mm × 20 mm 1,25 A 

OS 2 srednje brzi osig. (M), 

5 mm × 20 mm 10 A 

TS 1 mrežni transformator 

PR 1 mrežni kip – prekidaè 2 × 1 

– podnožje za IC DIL 14 

– hladnjak 

120 mm × 80 mm × 70 mm 

– hladnjak 

21 mm × 30 mm × 30 mm, 

prema nacrtu 

– kontaktni stupiæi promjera 

1,3 mm 19 kom 

– izolator od tinjca TO3 

2 kom 

– pokrovna kapica TO3 

2 kom 

– kuæište osiguraèa 5 × 20 

za šasiju 2 kom 

– utiènice izolirane, 4 mm, 

crvena i crna 2 kom 




Piše: Željko Ulip, 9A2EY 


Amateur Radio Direction Finding Transmitter KMT-80 

Hrvatski radioamaterski savez (HRS) 

pokrenuo je program amaterske 

radiogoniometrije (ARG) u okviru sustava 

natjecanja klubova mladih tehnièara 

(KMT), koje provodi Hrvatska zajednica 

tehnièke kulture (HZTK). Time je naèinjen 

bitan iskorak prema velikoj skupini 

mladih ljudi, koji se sada imaju priliku 

upoznati i baviti radijskom tehnikom kroz 

ARG-natjecanja, po posebnim, za to prilagoðenim, 

pravilima. Može se oèekivati 

da æe jedan dio sudionika KMT ARG-natjecanja 

postati èlanovima HRS-a i nastaviti 

s aktivnošæu u radioamaterizmu. 

U èlanku æe biti opisana gradnja jednostavnog 

odašiljaèa za frekvencijsko 

podruèje 3,5 MHz, koji je namijenjen za 

vježbu i provoðenje natjecanja u ovoj 

zanimljivoj tehnièko-sportskoj disciplini. 

Iz ranijeg iskustva u provoðenju ARGnatjecanja 

za slijepe radioamatere, 

može se zakljuèiti da je za postizanje 

domašaja do 300 metara dovoljno 

upotrebljavati odašiljaè izlazne snage 

oko 1 mW, s okomito prema tlu posta- 

i kondenzatora C 2 vodi na tranzistor Tr 1 , 

vljenom žièanom antenom, duljine 3 do 

griranoga sklopa IC 1 preko otpornika R 7 griranoga sklopa IC 1 vode na nožicu 14 

4 metra. Pri tome efektivna izraèena koji radi kao izlazno pojaèalo odašiljaèa. 

snaga ne prelazi vrijednost od 100 µW. Prigušnica L 1 dovodi istosmjerni napon 

Pozivna oznaka koju odašiljaè, dok je tranzistoru i sprjeèava da visokofrekvencijski 

signal bude odveden na masu 

ukljuèen, neprekidno odašilje, sastoji se 

od jednoga slova kodiranog Morseovim preko baterije. Kondenzator C 6 i zavojnica 

L 1 èine titrajni krug, koji rezonira na 

kodom. U provoðenju natjecanja upotrebljava 

se tri do pet odašiljaèa, pa treba 

frekvenciji 3,5 MHz, i time izdvaja korisni 

signal, a potiskuje neželjene kompo- 

odabrati toliko razlièitih slova, koja se 

mogu kodirati jednostavnim sklopom. 

nente u frekvencijskom spektru signala. 

Cjelovita elektrièka shema odašiljaèa 

U toèku A spaja se antena koja je naèinjena 

od komada žice, duljine oko 4 

prikazana je na sl. 1. Oscilator je ostvaren 

logièkim NI-sklopom integriranoga 

metra. 

sklopa IC 1 (CD4093). Frekvencija oscilatora 

upravljana je kristalom Q. Signal 

1 

Na nožicu 2 integriranoga sklopa IC 

oscilatora vodi se s nožice 10 na ulaze 

spojeni su elektrolitski kondenzator C 1 i 

12 i 13 integriranoga sklopa IC 1 na otpornik R 3 . Taj dio integriranoga sklopa 

NI-sklop, koji ostvaruje funkciju odvajaèkoga 

stupnja. Signal se dalje vodi s (astabilni multivibrator) koji daje ritam 

IC 1 radi kao sklop generatora impulsa 

nožice 11 na ulaz 5 integriranoga sklopa 

IC 1 na NI-sklop, kojim se ostvaruje propuštanje 

signala prema izlaznom stupnju, u 

ritmu tipkanja pozivne oznake Morseovim 

kodom. Signal se s nožice 4 inte- 

tipkanja Morseovih znakova. Ako se želi 

sporije tipkanje, potrebno je poveæati 

otpor otpornika R 3 , uz zadržavanje iste 

vrijednosti kapaciteta elektrolitskog kondenzatora 

C 1 . Impulsi se s nožice 3 inte- 

Slika 1. – Shema ARG-odašiljaèa 


www.hamradio.hr 23


integriranoga sklopa IC 2 (CD4017), koji 

radi kao brojaè-dekoder. Diode D 1 , D 2 ... 

D n , koje se spajaju na izlaze integriranoga 

sklopa IC 2 , odreðuju slovo u 

Morseovom kodu, koje odašilje odašiljaè. 

Signal se s njihovih katoda vodi na 

nožicu 6 integriranog kruga IK 1 na NI 

sklop kojime se ostvaruje tipkanje. Na 

shemi je prikazan primjer postavljanja 

dioda i spoja ulaza za resetiranje integriranoga 

sklopa IC 2 (pin 15), ako se želi 

odašiljati slovo "N". U tabl. 1. prikazan je 

naèin postavljanja dioda i ulaza za resetiranje 

za izbor razlièita slova koja se 

odašilju. 

Za nadzor rada odašiljaèa upotrebljava 

se svjetleæa dioda (LED), 

koja se pali i gasi u ritmu 

tipkanja pozivne oznake. S 

katoda dioda za odreðivanje 

pozivne oznake, impulsi se 

preko otpornika R 4 vode na 

bazu tranzistora Tr 2 . On u ritmu 

tipkanja propušta struju kroz 

otpornik R 5 i LED, èime je ostvarena 

svjetlosna signalizacija. 

Za potrebe ispitivanja rada 

odašiljaèa na sklopu je predviðena 

moguænost postavljanja 

kratkospojnika na pinove s 

oznakom P 1 . Kada se kratkospojnik 

postavi na za to predviðeno 

mjesto, odašiljaè je u 

stanju odašiljanja neprekinutoga 

stalnog signala. U normalnom 

radu odašiljaèa taj kratkospojnik 

mora biti uklonjen. Odašiljaè se napaja 

iz baterije napona 9 volta. 

Važna napomena pri izradi odašiljaèa 

odnosi se na izbor integriranoga sklopa 

IC 1 (CD4093). Zamijeæeno je da se 

frekvencija odašiljaèa razlikuje èak do 

300 Hz kada se upotrebljavaju integrirani 

sklopovi razlièitih proizvoðaèa. Zato 

je kod nabavke potrebno naglasiti da svi 

integrirani sklopovi 4093, koji se ugraðuju 

u jednu seriju odašiljaèa, moraju biti 

od istog proizvoðaèa! 

Nacrt postavljanja sastavnih dijelova 

na tiskanu ploèicu KMT-80 prikazan je 

na sl. 2. Pored elektronièkih dijelova 

može se uoèiti držaè baterije oznaèen s 

DB. On je naèinjen od aluminijskog lima, 

debljine 1 mm, oblikovanog (savinutog) 

tako da èvrsto drži bateriju napona 9 V. 

Držaè baterije se vijcima s upuštenom 

glavom uèvršæuje na tiskanu ploèicu. Lik 

tiskane ploèice, koja je izmjera 88 mm × 

48 mm, prikazan je na sl. 3. Tiskana 

ploèica sa svim sastavnim dijelovima 

prikazana je na sl. 4. Popis svih dijelova 

koji se ugraðuju na tiskanu ploèicu je u 

tabl. 2. 

Sklop odašiljaèa se nakon postavljanja 

svih sastavnih dijelova na tiskanu 

ploèicu prikljuèuje na bateriju napona 

9 V, radi ispitivanja prije ugradnje u 

kutiju. Treba naglasiti da je sklop pripravan 

za rad bez potrebe za bilo kakvim 

ugaðanjem, što ga èini jednostavnim za 

izradu. Tiskana ploèica ugraðuje se u 

plastiènu kutiju izmjera 120 mm × 60 mm 

× 40mm, kakva se može nabaviti u prodavaonicama 

Chipoteke. Na gornjoj 

ploèici poklopca kutije buše se rupe za 

uèvršæenje utiènice za antenu, preklopnika 

za ukljuèenje odašiljaèa i svjetleæu 

diodu. Na donjoj ploèici poklopca kutije 

buši se rupa za uèvršæenje metalne 

šipke (aluminij ili mjed) sa šiljkom za 

postavljanje odašiljaèa na zemlju ili 

držaè, tj. nosaè, ako se odašiljaè postavlja 

na asfalt ili beton. Kabelska stopica, 

koja se postavlja ispod matice koja drži 

Slika 2. – Raspored dijelova na tiskanoj ploèici 

metalnu šipku, žicom se spaja na jedan 

od pinova P 3 , kojim se ostvaruje uzemljenje 

tiskane ploèice. Popis svih dijelova 

koji se ugraðuju u kutiju odašiljaèa je u 

tabl. 3. 

Unutarnji izgled sastavljenog odašiljaèa 

prikazan je na sl. 5., a odašiljaè u 

položaju pripravnom za rad na sl. 6. 

S obzirom na to da je do sada pokazan 

interes za izradu takvih odašiljaèa, 

Ivan Marcijan, 9A2AY, organizirao je 

izradu tiskanih ploèica, te mu se zainteresirani 

mogu javiti sa svojim potrebama. 

Slika 3. – Tiskana ploèica ARG-odašiljaèa 

Slika 4. – Tiskana ploèica s postavljenim dijelovima 




Tablica 1. – Programiranje pozivne oznake na IK2 

Pozivna Diode se spajaju na slijedeæe pinove Pin 15 

oznaka IC 2 (reset) na 

A 3 4 7 10 9 

D 2 3 4 5 10 masa 

E 3 10 

H 3 4 5 10 masa 

I 3 4 5 

M 1 2 3 4 5 10 masa 

N 2 3 4 10 9 

R 3 4 5 7 10 masa 

S 3 4 10 9 

T 2 3 4 5 

U 1 3 4 5 10 masa 

Slika 5. – Unutarnji izgled ARG-odašiljaèa 

Tablica 2. – Popis materijala tiskane ploèice KMT-80 

Komponenta 

Vrijednost 

R 1 

1 MΩ 

R 2 

10 kΩ 

R 3 

47 kΩ 

R 4 

15 kΩ 

R 5 

1,8 kΩ 

R 6 

2,2 kΩ 

R 7 

3,3 kΩ 

R 8 

120 Ω 

R 9 

10 kΩ 

C 1 10 µF 

C 2 

220 pF 

C 3 

22 nF 

C 4 

10 nF 

C 5 

10 nF 

C 6 

33 pF 

C 7 100 µF 

D 1 

1N4148 

D 2 

1N4148 

D 3 

1N4148 

D 4 

1N4148 

D 5 

1N4148 

TR 1 

BFJ92 (BC550) 

TR 2 

BFJ92 (BC550) 

IC 1 

CD4093 

IC 2 

CD4017 

L 1 prigušnica 22 µH 

L 2 prigušnica 68 µH 

Q 

kristal 3,579 MHz 

P 1 

2 pina rastera 2,54 mm 

P 2 


P 3 


KS 1 

CuZn kratkospojnik 

KS 2 

CuZn kratkospojnik 

TISP tiskana ploèica KMT-80 

V 1 vijak M 2,5 

V 2 vijak M 2,5 

M 1 matica M 2,5 

M 2 matica M 2,5 

PD 1 podloška M 2,5 

PD 2 podloška M 2,5 

KB kontakt za bateriju 6F22, 9 V 

DB 

držaè baterije 

(aluminijski lim 1 mm) 

Tablica 3. – Popis dijelova kompletnog odašiljaèa 

Slika 6. – ARG-odašiljaè spreman za rad 

Br. Opis 

1. jednopolna utiènica za antenu 

2. jednopolni utikaè na anteni 

3. LED 5 mm 

4. držaè LED-a 

5. kutija 60 mm × 120 mm × 40 mm 

6. matica M 5 

7. podloška M 5 

8. kabelska stopica 5 mm 

9. vijak za lim 2,9 mm × 6,5 mm 

10. šiljak s navojem 

Al 5 mm × 200 mm 

11. žica LiYv 0,5 mm 2 

12. antenski izolator 

13. termostiskajuæi bužir 

14. preklopnik 

15. žica za spajanje 


www.hamradio.hr 25


Piše: Alen Zahornicki, 9A5AZA 

Bargraf – SWR metar 

Bargraf – SWR meter 

Kratak opis rada 

Opisani mjerni instrument prikljuèuje 

se izmeðu KV ureðaja i antene. Kada je 

KV ureðaj na odašiljanju, kroz koaksijalni 

kabel u SWR mostu protjeèe struja 

èija vrijednost ovisi o izlaznoj snazi KV 

ureðaja. Koaksijalni kabel prolazi kroz 

feritni prsten u kojem se stvara magnetsko 

polje, i inducira napon na sekundarnoj 

zavojnici od 10 zavoja, koja je 

namotana na feritni prsten. 

Ovisno o vrijednosti snage, imat 

æemo i prikaz na bargrafskom pokazniku 

(engl. bargraf-displey), a prikaz SWR-a 

ovisit æe o odnosima napona U fwd i U ref . 

Na sl. 1. prikazan je bargraf-indikator 

VSWR-a i snage s direktnim oèitavanjem 

u kojem je upotrijebljen bargrafmodul 

TSM3914 (10 LED + LM3914 nalaze 

se na vitroplastu dimenzija 50 mm × 

20 mm). Tim je modulom izbjegnuta 

uporaba indikatora s pomiènim svitkom. 

Mjerni se ureðaj sastoji od dvaju 

dijelova i crtkano oznaèeno na shemi 

oznaèava oklopljeni VSWR-most i drugi 

dio bargraf-modula, te napajanje. 

Mjerna sonda VSWR-mosta je VF torusna 

jezgra, koja funkcionira kao strujni 

transformator, èiji je primar dio koaksijalnog 

kabela impedancije 50 Ω (RG58, 

duljine 4 cm), koji prolazi kroz VF torusnu 

jezgru. 

Samo jedan kraj opleta koaksijalnoga 

kabela spajamo na masu (spajanjem oba 

kraja na masu napravili bismo samo kratko 

spojeni zavoj na primaru strujnoga 

transformator). Poèetak i kraj srednjeg 

voda RG58 lemimo na srednji izvod 

ženskog UHF-konektora. Sekundarni 

namotaj strujnog transformatora ima 10 

zavoja lakirane bakrene žice (promjera 

0,3 mm). 

Razmaci izmeðu pojedinih zavoja na 

sekundaru transformatora moraju biti 

jednaki! Na krajeve sekundarnog namota 

spojena su dva otpornika R 1 i R 2 od 

47 Ω, snage 2 W. Na njima se stvara 

pad napona prilikom mjerenja. 

Kondenzatori C 1 i C 2 èine kapacitivni 

djelitelj napona, tj. preko C 1 kalibriramo 

mjerni ureðaj. Kondenzatori C 3 i C 4 

dovode napon na diode D 1 i D 2 , kojeg 

ispravljaju u istosmjerni napon i otpornicima 

R 3 i R 4 dovode na drugi dio mjernog 

ureðaja. 

Svi elementi koji se nalaze u prvom 

djelu, trebaju biti postavljeni geometrijski 

simetrièno! 

Za diode upotrijebit æemo germanijske 

AA112 ili sliène (OA90). 

Provodni kondenzatori C 5 , C 6 i C 7 sprjeèavaju 

nastajanje parazitskih signala na 

vodovima koji povezuju prvi i drugi dio 

mjernoga ureðaja. Njih æemo zalemiti na 

dvostrani vitroplast, èiji donji rub zalemimo 

okomito u kutiju od bijeloga lima. 

Lemiti treba odgovarajuæim lemilom, 

snage oko 120 W. Prije lemljenja potrebno 

je dobro oèistiti bijeli lim i bakar 

Slika 1. – Bargraf-indikator VSWR-a i snage s direktnim oèitavanjem 




na vitroplastu, prilikom lemljenja dobro 

zagrijati lim i bakar kako bismo s dodavanjem 

tinola imali kvalitetan spoj. 

Drugi dio bargraf-modula i napajanje 

Napajanje mjernog ureðaja je 11… 

15 V. Za napajanje bargraf-modula 

TSM3914 koriste se naponski stabilizatori 

IC1 7805. Kondenzatori C 8 i C 9 

filtriraju ulazni napon, a kondenzator C 10 

filtrira izlazni napon. 

Naponski stabilizator IC 2 78L08 (potrebno 

je paziti kako ga stavljamo na 

ploèicu da ga ne bismo krivo zalemili) 

dovodi referentni napon na bargrafmodul 

IC 3 TSM3914. 

Kada je preklopnik S 1 u položaju snaga, 

napon s R 3 se dovodi na ulaz sklopa 

IC 3 . Tada IC 3 daje upotrebljivu indikaciju 

izlazne snage u opsegu 1…10 W, te ima 

važnu prednost pred analognim pokazivaèima 

(kako nema inercije, pokazuje 

trenutaènu snagu). 

Kada je preklopnik u položaju SWR, 

napon s R 4 dovodi se na ulaz sklopa IC 3 , 

ali sad je referenca na IC 3 napon s otpornika 

R 3 , tj. U FWD . 

Na ovaj naèin bargraf-modul pokazuje 

omjer U FWD i U REF i može se kalibrirati 

da pokazuje VSWR neovisno od razini 

snage. 

Elementi R 3 , D 3 i D 4 dovode mali 

napon na bargraf-modul, kako bi ugasili 

sve LED-ove kada je KV ureðaj na prijamu. 

Unutrašnjost sagraðenoga mjernog 

instrumenta prikazana je na sl. 2., pogled 

u unutrašnjost s boène strane je na 

sl. 3., a na slici 4. vidimo prednju stranu 

ureðaja (s prikazom SWR-a 1:1). 

Prednja strana ureðaja (uz veliki SWR) 

je na sl. 5. 

Raspored komponenata na tiskanoj 

ploèici predoèen je na sl. 6., a tiskani 

vodovi ploèice od drugog dijela ureðaja 

su na sl. 7. 

Slika 4. – Prednja strana ureðaja (SWR 1:1) 

Slika 6. – Raspored komponenata na tiskanoj 

ploèici bargraf-indikatora 


– napajanje: 11…15 V, 

– mjerni opseg snaga: 1…100 W, 

– mjerni opseg SWR-a: 1,0…00, 

– frekvencijsko podruèje: 3,5 

MHz…30 MHz, 

– optereæenje: 50 Ω, 

– potrošnja: 

– 130 mA sve LED ukljuèene, 

– 15 mA sve LED iskljuèene. 

Slika 2. – Unutrašnjost sagraðenoga mjernog instrumenta 

Slika 5. – Prednja strana ureðaja (uz veliki SWR) 

Slika 7. – Tiskani vodovi ploèice od drugog 

dijela ureðaja 

Slika 3. – Pogled u unutrašnjost s boène strane 

Stabilizatori 

IC 1 7805, 

IC 2 78L08, 

Bargraf-modul 

IC 3 

TSM3914, 

Diode 

D 1 i D 2 

AA112, 

D 3 i D 4 1N4148, 

Kondenzatori 

C 1 

2…27 pF (trimerski), 

C 2 

100 pF (keramièki), 

C 3 , C 4 , C 8 10 nF (keramièki), 

C 5 , C 6 , C 7 1000 pF (provodni), 

C 9 22 µF (elektrolitski vertikalni), 

C 10 , C 11 2,2 µF (elektrolitski vertikalni), 

Preklopnik 

2 × 2 položaja, 

Utiènice, utikaèi 

Chinc (M, Ž), 

utiènica PL259 (2 kom), 

utikaè PL259 (2 kom), 

Otpornici 

R 1 , R 2 47 Ω/2 W, 

R 3 , R 4 4,7 kΩ/ 1 / 4 W, 

R 5 , R 6 1,5 kΩ/ 1 / 4 W, 

R 7 10 kΩ/ 1 / 4 W, 

R 8 1,2 kΩ/ 1 / 4 W, 

R 9 3,3 kΩ/ 1 / 4 W. 


27


Piše: Mladen Petroviæ, 9A4ZZ 

Jednostavan instrument za 

mjerenje impedancije antene 

Simple Instrument for Antenna Impedance Measuring 

Mjerilo impedancije antene je instrument 

koji bi veæina radioamatera 

htjela imati, ali su komercijalni instrumenti 

te vrste (npr. MFJ259B i sl.) relativno 

skupi za veæinu radioamatera, 

posebno ako æe instrument upotrijebiti 

samo nekoliko puta godišnje. U ovom se 

èlanku prikazuje jednostavnom i jeftin 

instrument za odreðivanje kompleksnoga 

otpora (impedancije) antene, 

kombiniran s grafièkim postupkom, koji 

je objavio Doyle Strandlund, W8CGD, 

u èasopisu QST od lipnja 1965. godine. 

Postupak se temelji na mjerenju 

napona u serijskom krugu, koji se sastoji 

od poznatoga djelatnog i kapacitivnog 

otpora, te nepoznatoga kompleksnog 

otpora antene. Serijski se krug napaja iz 

odašiljaèa na radnoj frekvenciji, a mjere 

se naponi na elementima u krugu. 

Rezultati se unose u vektorski dijagram, 

iz kojih se oèitava aktivna komponenta 

impedancije antene R z i reaktivna komponenta 

± j X. 

Instrument za mjerenje 

Shema mjernoga instrumenta prikazana 

je na sl. 1. Iz nje se vidi da se 

napon mjeri u pet toèaka pomoæu digitalnoga 

voltmetra, zbog njegovoga 

velikoga unutarnjeg otpora i toènosti. 

Kondenzator C se mijenja zavisno od 

frekvencije, odnosno frekvencijskoga 

opsega na kojem se odreðuje impedancija 

antene, jer njegov reaktivni otpor 

mora biti uvijek oko 50 Ω. U primjeni 

zadovoljavaju i vrijednosti u rasponu 25 

do 100 Ω, što daje širokopojasnost, pa 

jedan kondenzator može pokrivati cijeli 

opseg. Poželjno je da kondenzator bude 

stirofleksni ili keramièki. 

Kondenzator C ima vrijednosti: 2 000 pF 

za opseg 1,8 MHz, 1 000 pF za opseg 

3,5 MHz, 500 pF za opseg 7 MHz, 

300 pF za opseg 14 MHz, 200 pF 

za opseg 21 MHz, 100 pF za opseg 

28 MHz, 50 pF za opseg 50 MHz i 22 pF 

za opseg 144 MHz. 

Dijelovi su: 

– Otpornik R, koji mora biti ugljeni ili 

neki drugi neinduktivni, vrijednosti 

50 Ω/1 W (5% ili bolji). Svi spojevi 

moraju biti što kraæi kako se ne 

bi unosio dodatni kapacitet i 

induktivitet. 

– Stirofleksni ili keramièki kondenzatori 

C 1 do C 5 , kapaciteta po 

1 000 pF/20%/500 V. 

– VF germanijske diode D 1 i D 2 , 

1N191 ili sl. 

– Prikljuènice su SO 239 ili BNC), 

– Ostali otpornici su vrijednosti R 1 do 

R 5 po 1MΩ, R 6 èini pet paralelno 

spojenih otpornika po 220 Ω/2 W 

(ugljeni), i R 7 je 10 Ω/2 W (ugljeni). 

–P 1 i P 2 su keramièki preklopnici. 

Naèin mjerenja i odreðivanje 

impedancije 

Raspored ureðaja za mjerenje impedancije 

prikazan je na sl. 2., na kojoj se 

vide mjerne toèke na kojima se mjeri 

napon. Generator signala je odašiljaè sa 

snagom oko 10 W, da bismo dobili odgovarajuæe 

napone. Mjeri se napon napajanja 

U a , pad napona U R na otporu R, 

napon U C na kondenzatoru C, kao i 

napon U Z na nepoznatoj impedanciji 

antene Z. Mjerimo i napon U CZ na serijskom 

spoju kondenzatora i antene. Te 

napone kao vektore poznate vrijednosti 

i smjera (U R i U C ) nanosimo u dijagram 

(sl. 3.). Za to je potreban milimetarski 

papir, šestar, trokut i olovka. Izabrat 

æemo impedanciju koju æemo mjeriti 

Z = (47 - j 77) Ω, koju smo dobili spaja- 

Slika 1. – Shema instrumenta za odreðivanje impedancije antene 



njem u seriju otpornika R = 47 Ω i 

kondenzatora od 560 pF, koji na radnoj 

frekvenciji 3 675 kHz ima kapacitivni 

otpor od - j 77 Ω. 

1. Prvo se izabere odgovarajuæi 

kondenzator kapaciteta C, èiji 

kapacitivni otpor X C iznosi približno 

50 Ω na frekvenciji mjerenja. 

To je kapacitet od oko 1 000 pF 

za opseg od 3,5 MHz. Kapacitet 

C se raèuna za bilo koji frekvenciju 

f iz jednadžbe za induktivni otpor 

X C = 1/(2 π × f × C), iz èega slijedi 

C = 1/(2 π × f × X C ). 

2. Snaga odašiljaèa odabere se tako 

da napon U R bude 0,5 V do 1 V, 

npr. 1 V. Nakon toga snaga odašiljaèa 

se ne mijenja, sve dok se ne 

završi mjerenje. Vrijednost 1 V 

nanosimo na milimetarski papir na 

vodoravnu os u odreðenom mjerilu, 

npr. 1 V ≈ 20 mm. Ujedno ta 

vrijednost odgovara poznatom 

otporu R = 50 Ω. 

3. Izmjeri se na kondenzatoru C 

napon U C = 0,9 V, te se odredi 

njegova vrijednost u odnosu na 

1 V ≈ 20 mm, tj. 0,9 V × 20 mm/V = 

' 18 mm. Zbog faznoga pomaka 

prema aktivnom otporu nanosi se 

prema dolje pod kutom 90°. 

Za ta dva poznata elementa, R i C, 

znamo sada i vrijednost i smjer 

vektorskih velièina napona i otpora, 

te æe oni biti temelj za odreðivanje 

nepoznate rezultante Z = R Z ± j X. 

Slika 2. – Raspored mjernih toèaka u instrumentu 


Slika 3. – Vektorski dijagram nacrtan iz izmjerenih vrijednosti napona na milimetarskom papirul 

4. Od vrha vektora U C crtamo 

vodoravnu crtu na desno, na kojoj 

æe se odrediti vrijednost vektora R Z . 

5. Mjerimo napon U A = 3,14 V i 

odreðujemo njegovu vrijednost u 

milimetrima, tj. 3,14 V × 20 mm/V = 

62,8 mm. To je vrijednost polumjera 

kružnice sa središtem u poèetku 

vektora U R , koju ucrtavamo u 

dijagram. 

6. Zatim mjerimo napon U CZ = 2,65 V i 

izraèunavamo njegovu vrijednost u 

milimetrima, tj. 2,65 V × 20 mm/V = 

53 mm. To je polumjer kružnice sa 

središtem u spoju vektora U R i U C . 

7. Nakon toga mjerimo napon 

U Z = 1,82 V; i izraèunavamo 

njegovu vrijednost u milimetrima, 

tj. 1,82 V × 20 mm = 36,4 mm. 

To je polumjer kružnice sa 

središtem u vrhu vektora U C . 

8. Presjek svih triju kružnica odreðuje 

vrh vektora nepoznate reaktancije, 

èiju vrijednost oèitavamo kao 

X = 32 mm. Ako je vektor ispod 

vodoravne crte, tj. okrenut prema 

dolje, onda je reaktancija kapacitivna, 

tj. - j X, što je naš sluèaj, 

a ako je okrenut prema gore onda 

je reaktancija induktivna, tj. +j X. 

Ako se tri kružnice sijeku tako da se 

dobije mali trokut, u njegovom 

središtu je vrh vektora X .To se 

može dogoditi ako postoji izrazitija 

pogreška u mjerenju bilo kojeg 

napona. 

9. Od tog vrha vektora X povlaèimo 

crtu prema dolje ili gore kao u 

našem primjeru. Na presijeku s 

vodoravnom crtom je vektor R Z , s 

poèetkom u vrhu vektora U C . 

Vrijednost toga vektora je realni dio 

impedancije Z = R Z ± j X, a oèitana 

je kao 18 mm. 

Zatim iz zadanoga mjerila odreðujemo 

vrijednosti R Z i X. Kako smo 

postavili odnos da 50 ≈ 20 mm, to 

je vrijednost jednoga milimetra 

(50/20) Ω/mm, tj. 2,5 Ω/mm. 

Vrijednost otpora R Z slijedi iz 

R Z = 18 mm × 2,5 Ω/mm = 45 Ω. 

Vrijednost reaktancije X slijedi iz 

X = 32 mm × 2,5 Ω/mm = 80 Ω. 

Slijedi da je impedancija 

Z = (45 - j 80) Ω. 

Vidimo da nam mjereni rezultat 

prihvatljivo odstupa od stvarne 

vrijednosti impedancije. 

Instrument na sl. 4. i 5. naèinio je 

Vlado, 9A2NV, u Radioklubu Zagreb, za 

potrebe mjerenja u okviru radionice, na 

kojoj su bili zainteresirani radioamateri iz 

više klubova. 

Slika 4. – Izgled instrumenta izraðenoga u Radioklubu Zagreb, prednja strana 

(oznake napona su kao u izvornome èlanku) 


www.hamradio.hr 29

Zbog originalnoga rješenja mjerenja 

impedancije taj je instrument i poslije 40 

godina ponovo zanimljiv. Naponi se 

mjere pomoæu digitalnoga voltmetra, 

umjesto analognoga, èime se dobiva na 

toènosti, te umjesto grafièkoga postupka 

odreðivanja impedancije, možete mjerne 

rezultate unijeti u program koji je dat na 

web.ukonline.co.uk/g3ldo/aegextra.htm, 

te time dobiti brži i toèniji rezultat. 

Mjerenje može biti kritièno pri 

frekvencijama višim od 50 MHz, jer se 

javljaju problemi s parazitnim induktivitetima 

i kapacitetima spojnih vodova, što 

unosi zamjetnu pogrješku mjerenja. Na 

to treba obratiti pozornost pri konstruiranju 

i izradi tiskane ploèice. 

Takoðer je zbog karakteristike germanijskih 

dioda poželjno da naponi koji 

se mjere ne budu niži od 0,3 V, jer bi veæ 

bile velike pogrješke mjerenja, što se 

regulira snagom odašiljaèa. Pri mjerenju 

ulazne impedancije antena, elektrièna 

duljina spojnog koaksijalnog kabla mora 

biti cjelobrojni umnožak polovice elektriène 

valne duljine. Time se postiže 

preslikavanje impedancija antene na 

strani kabela gdje mjerimo. Može se 

mjeriti na samoj anteni, s kratkim kabelom, 

ako je to moguæe. 


Opisani instrument i postupak 

mjerenja impedancije, mogu se primijeniti 

za mjerenje antena, baluna, transformatora 

impedancije, kao i raznih filtara, 

krugova za prilagoðavanje otpora, 

kapaciteta i induktiviteta. 

Slika 5. – Unutrašnjost instrumenta 

Literatura: 

1. Amateur Measurement of R+jX, by 

Doyle Strandlund, W8CGD. QST, 

1965. 

2. http://web.ukonline.co.uk/g3ldo/ 

aegextra.htm 

3. http://www.qsl.net/n8xpv/index.html 

4. http://hamradio.hr/9a4zz 

Piše: Marko Perniæ, 9A8MM 

Jednostavan PIC programator – 

RCD programator 1 

Simple PIC Programmer – RCD Programmer 

Upotreba mikrokontrolera vrlo je 

široka: od najjednostavnijih sklopki 

do upravljanja manjim automatiziranim 

sustavima (npr. sustav navodnjavanja). 

PIC mikrokontroleri su meðu poznatijima 

na tržištu, lako se nabavljaju i jednostavno 

programiraju. Tri su bitna koraka 

kod izrade sklopa s PIC-em: odabir mikrokontrolera, 

pisanje programa i programiranje 

(zapisivanje programa u mikrokontroler). 

Svaki PIC ima drukèije karakteristike: 

broj pinova, broj ulaza/izlaza, AD konvertor, 

EEPROM/Flash ili CMOS memorija, 

kapacitet memorije za kod programa i 

drugo. Treba paziti da PIC koji odaberemo 

u svakom pogledu zadovoljava naše 

zahtjeve. 

Program za PIC može se pisati u 

nekom od za to namjenjenih programskih 

jezika: asembler, C, BASIC. 

Proizvoðaè PIC-eva, Microchip (www. 

microchip.com), daje besplatno svoj 

MPLAB paket koji se sastoji od skupa 

programa za pisanje i kompajliranje 

(prevoðenje) koda, simulaciju i zapisivanje 

HEX koda u PIC (HEX kod generira 

prevoditelj, MPASM 

kao dio MPLAB paketa, 

i najèešæe je u INHX8S 

formatu). Ako program 

želimo pisati u C-u, moramo 

upotrijebiti neki od 

komercijalnih programa 

za to, npr. CCS C 

Compiler (www.ccsinfo. 

com), Hi-Tech C ili neki 

drugi, da bismo dobili 

konaèni (HEX) kod. 

Jedna od najveæih 

prednosti PIC-eva je lako 

programiranje. 

Kada se na _MCLR_ pin dovede napon 

programiranja (U pp ), on postaje spreman 

za upis/èitanje podataka. Iako razlièiti 

PIC-evi primjenjuju razlièite metode programiranja, 

primjenjuje se ili paralelno 

(svi se bitovi naredbe zapisuju odje- 

1 Programator sastavljen od otpornika, kondenzatora i dioda. 

Slika 1. – PIC-programator smješten u raèunalo 




Slika 2. – Shema RCD programatora 

dnom) ili serijsko (potrebne su samo 

dvije linije za serijski prijenos podataka) 

zapisivanje. 

U mod za programiranje ulazi se tako 

da se pinovi CLOCK (ISCPCLK) i DATA 

(ISCPDAT) drže na niskoj razini (0 V), a 

pin _MCLR digne iz niske u visoku (5 V) 

razinu. Važno je da se najprije dovede 

napon na _MCLR pin, a tek tada na U dd 

nožicu PIC-a, èime se osigurava da se 

program PIC-a neæe poèeti izvršavati, 

veæ da æe odmah uæi u mod za programiranje. 

Na isti naèin se ulazi i u mod 

za provjeru podataka. Kada PIC postavimo 

u mod za programiranje, u njega 

možemo zapisati, ili iz njega proèitati, 

program (program memory), konfiguraciju 

(configuration memory) ili podatke 

(data memory). Mod za programiranje 

postavlja sve ulaze/izlaze u 'reset' 

stanje, i isprazni programsko brojilo (PC). 

Upotrebljavajuæi taj programator, svi se 

podaci u PIC zapisuju serijskim putem. 

RCD programator se razvio iz popularnog 

JDM programatora, ispravljajuæi 

njegove pogrješke. Za njega nije potrebno 

vanjsko napajanje (sve potrebno 

dobiva iz serijskog porta raèunala). 

Ugraðen u raèunalo prikazan je na sl. 1., 

a njegova shema je na sl. 2. 

Kondenzator C 1 radi kao udvostruèivaè 

napona. Kad je na TxD negativni 

napon, C 1 se puni preko D 7 . Ako TxD 

prelazi u novo stanje, tj. na pozitivan napon, 

napon na C 1 æe porasti. Dobiveni 

napon regulira se s D 7 na oko 13V. CTS 

i RTS pinovi takoðer sudjeluju u stvaranju 

napona napajanja. Napon VDD 

treba biti zakašnen, a to se postiže preko 

C 2 i R 4 . Kako je pad napona na 

diodama D 1 do D 5 zanemariv, one mogu 

biti bilo koje diode, npr. 1N4148. Izmjere 

ploèice su 5 cm × 3,8 cm. 

Da bismo isprogramirali PIC tim programatorom, 

treba nam i odgovarajuæi 

softver. Wolf, DL4YHF, izradio je besplatan 

program WinPIC koji se može 

"skinuti" s njegove web stranice: 

www.qsl.net/dl4yhf/winpicpr.html. 

Slika 3. – Tiskana ploèica (lijevo) i raspored elemenata (desno) 

Prototip izraðen u radionici Radiokluba 

Pazin izgleda prikazan je na sl. 4. 

Izvor: 

http://feng3.cool.ne.jp/en/rcd.html 

Slika 4. – Izgled izraðenoga prototipa programatora 


www.hamradio.hr 31

KV 

Pravila KV natjecanja 

KV natjecanje 

"TESLA 150 KUP" 

Ovo natjecanje se održava povodom obilježavanja 

150. godišnjice roðenja velikoga 

hrvatskog znanstvenika Nikole Tesle koji se 

rodio u selu Smiljan pored Gospiæa i koji je 

svijet zadužio mnogim tehnièkim izumima. 

Povodom ove velike obljetnice Hrvatski 

radioamaterski savez organizira kratkovalno 

natjecanje. 

Datum i vrijeme 

Od 1200 UTC do 2359 UTC 

15. srpnja 2006. godine. 

Frekvencije 

3,5/7/14 MHz. 

Vrste rada 

CW, SSB i RTTY. 

Kategorije sudionika 

A – jedan operator, svi opsezi, miješano, 

B – jedan operator, svi opsezi, samo CW, 

C – jedan operator, svi opsezi, samo SSB, 

D – jedan operator, svi opsezi, samo RTTY, 

E – jedan operaor, jedan opseg, miješano, 

F – više operatora, svi opsezi, miješano, 

G – SWL. 

Za postaje s više operatora postoji vremensko 

ogranièenje od najviše 10 promjena 

opsega ili vrste rada u jednom punom satu. 

Snaga odašiljaèa 

– velika snaga > 150 W, 

– mala snaga < 150 W, 

– QRP 5 W i manje. 

Izmjena 

– hrvatske postaje daju RST i broj 

županije, 

– strane postaje daju samo RST. 

Bodovanje 

Veza s postajom 9A150NT donosi 150 bodova, 

veze s ostalim 9A postajama donose 10 

bodova, veze s postajama s drugih kontinenata 

donose 3 boda, a veze s vlastitim kontinentom 

donose 2 boda. 

Množitelji 

Dvoznamenkasti brojevi hrvatskih županija 

posebno na svakom opsegu bez obzira 

na vrstu rada. 

Konaèni rezultat 

Konaèni rezultat dobiva se množenjem 

ukupnog zbroja QSO bodova sa svih opsega 

s ukupnim brojem množitelja sa svih opsega. 

Dnevnici 

Elektronièke dnevnike šaljite na e-mail: 

teslakup@hamradio.hr. Dnevnici trebaju biti u 

Cabrillo formatu ili u èistom ASCII formatu. 

Ime datoteke treba biti vašapozoznaka.log. 

Elektronièki logovi su obavezni za sve koji 

kandidiraju za visoki plasman. 

Papirnati dnevnici se vode posebno za 

svaki opseg. Duple veze treba jasno oznaèiti. 

Svaka veza mora sadržavati vrijeme, poz. 

oznaku korespondenta, izmjenu i broj bodova 

za tu vezu. Množitelj oznaèite samo kad je 

Kalendar KV natjecanja 

SVIBANJ 2006. 

3 – 4. 5. 0000-2359 MARAC County Hunters Contest CW 

3 – 4. 5. 2000-1959 ARI DX International Contest CW/SSB/RTTY 

10 – 11. 5. 1200-1200 Volta RTTY DX Contest RTTY 

10 – 11. 5. 2100-2100 CQ-M Contest CW/SSB 

17 – 18. 5. 1800-1800 His Majesty the King of Spain Contest CW 

17 – 18. 5. 2100-0200 Baltic Contest CW/SSB 

24 – 25. 5. 0000-2359 CQ WW WPX Contest CW 

LIPANJ 2006. 

3 – 4. 6. 1500-1459 IARU Region 1 Fieldday CW 

10 – 11. 6. 0000-2359 ANARTS WW RTTY Contest RTTY 

10 – 11. 6. 0000-1600 WW SA CW Contest CW 

17 – 18. 6. 0000-2400 All Asian DX Contest CW 

18. 6. 0600-1200 DIE Contest CW/SSB 

24 – 25. 6. 1400-1400 Marconi Memorial Contest CW 

24 – 25. 6. 1800-1800 His Majesty the King of Spain Contest SSB 

SRPANJ 2006. 

7. 7. 0000-2359 RAC Canada Day Contest CW/SSB 

1 – 2. 7. 0000-2400 YV Ind. Day Contest CW/SSB 

1 – 2. 7. 1100-1059 DL DX RTTY Contest RTTY 

8 – 9. 7. 1200-1200 IARU HF Championship CW/SSB 

8 – 9. 7. 1800-1800 UK DX RTTY Contest RTTY 

15. 7. 1200-2359 Tesla 150 Contest 80/40/20 m CW/SSB/RTTY 

29 – 30. 7. 1200-1200 IOTA Contest CW/SSB 

29 – 30. 7. 0000-2400 Russian RTTY Contest RTTY 

novi na opsegu. Zbrojni list mora sadržavati: 

ime i prezime natjecatelja, punu adresu, kategoriju 

sudionika, broj veza, broj množitelja i 

QSO bodova po opsegu i ukupno i konaèni 

rezultat, kao i izjavu o pridržavanju pravila 

natjecanja. Adresa za slanje papirnatih 

dnevnika najkasnije do 31. srpnja (vrijedi žig 

pošte) je: 

Hrvatski radioamaterski savez 

za Tesla kup 

p. p. 149 

10 003 Zagreb 

Nagrade 

Prvoplasirani u kategorijama A, B, C, D i F 

u Hrvatskoj i u svijetu bit æe nagraðeni posebnim 

plaketama s likom Nikole Tesle, a prvoplasirani 

u svakoj kategoriji po DXCC entitetima 

dobit æe prigodne diplome s naznakom 

plasmana. Ako bude potrebno organizator æe 

ocijeniti i dodijeliti posebne plakete za postaje 

koje budu radile malom snagom i QRP. 

Rezultati æe biti objavljeni u èasopisu 

Radio HRS i web stranici Hrvatskoga radioamaterskog 

saveza. 

Veze iz ovog natjecanja raèunaju se i za 

diplomu hrvatskih županija. 

Popis županija 

s pripadajuæim brojevima 

01 – Zagrebaèka županija, 

02 – Krapinsko-zagorska, 

03 – Sisaèko-moslavaèka, 

04 – Karlovaèka, 

05 – Varaždinska, 

06 – Koprivnièko-križevaèka, 

07 – Bjelovarsko-bilogorska, 

08 – Primorsko-goranska, 

09 – Lièko-senjska, 

10 – Virovitièko-podravska, 

11 – Požeško-slavonska, 

12 – Brodsko-posavska, 

13 – Zadarska, 

14 – Osjeèko-baranjska, 

15 – Šibensko-kninska, 

16 – Vukovarsko-srijemska, 

17 – Splitsko-dalmatinska, 

18 – Istarska, 

19 – Dubrovaèko-neretvanska, 

20 – Meðimurska, 

21 – Grad Zagreb. 



Rezultati KV natjecanja 

CQ WPX CW natjecanje 2005. 

KV 

O natjecanju 

Ovo natjecanje se održava zadnji vikend u mjesecu svibnju 

i prostiranja su nepredvidiva. Prostiranja su bila prosjeèna, ali 

je ipak ostvareno nekoliko novih europskih rekorda. Emil, 

9A9A, ostvario je novi najbolji rezultat u Europi na 7 MHz, 

velikom snagom. Postaje iz 9A ostvarile su nekoliko zapaženih 

rezultata u top plasmanu: 

– 9A3VM - prvi u svijetu, 28 MHz, mala snaga, 

– 9A2U (op. 9A3ZA) – prvi u svijetu, 28 MHz, assisted, 

mala snaga, 

– 9A1V (op. 9A4M) – prvi u svijetu, 21 MHz assisted, 

velika snaga, 

– 9A3B (op. 9A1AA) – prvi u Europi, drugi u svijetu 

14 MHz, mala snaga, 

– 9A9A – prvi u Europi, 7 MHz, velika snaga, 

– 9A5RR – drugi u Europi, 21 MHz, velika snaga, 

– 9A7D – treæi u Europi, 28 MHz, velika snaga, 

– 9A3RE – treæi u Europi, 1,8 MHz, mala snaga, 

– 9A6A – šesti u Europi, 3,5 MHz, velika snaga, 

– 9A7T – osmi u Europi u kategoriji više operatora, dva 

odašiljaèa. 

Organizator moli sve sudionike da dnevnike šalju u Cabrillo 

formatu elektronièkom poštom na slijedeæi e-mail: 

cw@cqwpx.com. 

Rezultati 9A postaja 

Poz. oznaka Kategorija Bodovi Broj veza Prefiksi 

9A8A SOAB 5 873 556 2 822 897 

9A7D SO10 303 933 679 353 

9A5RR SO15 2 771 872 1 918 752 

9A4W SO20 2 191 652 1 684 694 

9A9A SO40 4 120 956 1 882 711 

9A6A SO80 646 020 690 370 

*9A3GI SOAB 645 975 797 405 

*9A5K SOAB 333 519 531 321 

*9A5CW SOAB 92 920 309 202 

*9A5YY SOAB 4 550 52 50 

*9A3VM SO10 299 155 721 335 

*9A5ST SO15 159 820 340 262 

*9A3B (op. 9A1AA) SO20 2 511 600 1 644 728 

*9A4RV SO80 89 003 193 153 

*9A3RE SO160 95 934 271 177 

9A5AND QRPAB 89 404 258 217 

9A8MM QRP20 26 568 138 123 

9A4KW AAB 138 706 289 223 

9A2U (op. 9A3ZA) A10 250 388 566 326 

9A1V (op. 9A4M) A15 2 338 857 1 643 747 

9A4VV A80 6 273 54 51 

9A7T M2 3 965 790 2 299 811 

* - oznaèava malu snagu AB - svi opsezi 

SO - jedan operator 

A - “assisted” 

M2 - više operatora, dva odašiljaèa 

Operatori na postajama s više operatora: 

9A7T: 9A2EU, 9A2NO, 9A4KJ, 9A5MR. 

Piše: Marinko Marušiæ, 9A3JB 

Sortiranje QSL karata 

Sortiranje QSL kartica vjeèna je tema. 

Ovdje æu se na detaljan naèin osvrnuti 

na taj problem i pokušati ga približiti 

na što jednostavniji naèin. Možda vam 

se èini da je to sve jednostavno i da tu 

nema neke velike mudrosti. Mudrosti 

svakako nema, no reda i redoslijeda ima. 

Situaciju dodatno otežava i veliki broj 

razlièitih predmetaka koje koriste pojedine 

zemlje kao na primjer: Rusija, 

Ukrajina, Ujedinjeno kraljevstvo, Filipini, 

Finska, Švedska, Francuska i mnogi 

drugi. Kod navedenih zemalja najèešæe 

dolazi do zamjena i nepravilnog sortiranja 

QSL karata. To za posljedicu ima 

gubitak, ili u najboljem sluèaju veliko 

kašnjenje QSL kartice do primaoca. 

Zbog toga i njezin povratak kuæi traje 

godinama. 

Svaki QSL ured ima neki svoj sustav 

kako sortira QSL kartice i on uglavnom 

ovisi o broju èlanstva i rasprostranjenosti 

tog èlanstva po zemlji. Dolazni QSL 

ured je mjesto na koje stižu sve kartice 

i iz njega se onda distribuiraju u manje 

ogranke istog ureda. Ovdje æu se osvrnuti 

na ruski QSL ured koji svojom 

velièinom spada meðu najveæe, ako ne 

i najveæi ured na svijetu. 

Posebnu pozornost zaslužuje i stoga 

jer u zadnje vrijeme sve više naših amatera 

"ganja" vrlo lijepe diplome iz programa 

RDA, RRA, RFF, RLHA i još barem 

pedesetak drugih ruskih programa, a 

koji kao uvjet za osvajanje diploma traže 

i potvrdu veze QSL karticom. Treba reæi 

i to da su ruske kartice svojom kvalitetom 

i motivima izbile u sam vrh. 

To znaèi da nam je u interesu da 

promet u oba smjera ide što brže. Stoga 

treba zapamtiti neke od slijedeæih parametara 

da zadovoljstvo bude èim veæe. 

Rusi kartice u uredima sortiraju prema 

prvom slovu u sufiksu za svaki broj 

posebno. To znaèi da ne treba slagati 

kartice po prefiksima (posebno UA ili RA 

i slièno). Ako zaista želite ubrzati cijelu 

stvar – uèinite slijedeæe: 

– Sve kartice s brojem 1 - UA1, 

RA1 -RZ1 složite po prvim slovima 

sufiksa od A do Z i tako za svaki 

broj posebno. Na taj naèin æe ruski 

kolega vrlo brzo razvrstati kartice i 

one æe lako stiæi do željene osobe. 

– Ako tomu nije tako, onda cijela 

prièa traje jako dugo jer se svaka 

kartica mora uzeti u ruku posebno i 


www.hamradio.hr 33

KV 

staviti na odgovarajuæe mjesto, 

a to traje malo duže i vrijeme do 

povratka željene kartice se bitno 

produžava. 

Prièa koje mene više zanima jest 

kako æete razlikovati koje kartice kuda 

spadaju i sprijeèiti da zalutaju u krivi kup 

i da tako odu u neželjenom pravcu. Vi 

kartice uglavnom slažete i zasebno ih 

odvajate papiriæima ili gumicama. Da 

stvar bude još bolja napišete na papiriæ 

kojem savezu kartice pripadaju. No, 

nisam imao baš puno povjerenja i 

detaljnijim pogledom unutar kupa, 

naišao sam na zaèuðujuæu salatu i 

zbrku. Sve je ispremiješano, tj. SSSR 

još uvijek "živi" i vi ne razlikujete tko je 

tko. Problem je u tome što tako poslane 

kartice nikada ne doðu na željeno 

odredište jer to za primaoca znaèi 

dodatne troškove, pa je koš za smeæe 

puno jeftinije rješenje. 

Da tomu stanemo na kraj, donosim 

vam tablicu s detaljnim prikazom tko i 

kuda spada. 

Sve one postaje koje imaju 

menadžere treba vidno istaknuti. 

RW6HS je menadžer koji ne prima kartice 

preko biroa, pa tako ne šaljite karte 

za stanice kojima je on menadžer preko 

biroa, nego s 2 IRC kupona samo direktno. 

Ista je stvar i s W3HNK. 

Ako šaljete poštu u Rusiju i navedene 

zemlje – šaljite preporuèenom poštom. 

Pošta uglavnom nestane, osobito u 

kavkaskim zemljama, pa onda skuplje 

postane jeftinije i sigurnije. 

Obratite pozornost i na pozivne 

oznake postaja s kojima radite, jer ako 

ne spadaju u nijednu seriju iz tablice – 

onda nešto nije u redu pa ili niste dobro 

primili znak ili ga postaja èudno izgovara 

ili kuca. U tim sluèajevima dobivamo vrlo 

èudne znakove. Problem je osobito 

izražen kod digitalnih vrsta rada što 

vidim po velikoj kolièini karata koje 

vraæam nazad jer je znak krivo primljen. 

U tablici su obuhvaæene najèešæe 

korištene serije pozivnih oznaka navedenih 

zemalja i moguæe su još neke 

kombinacije (ali rijetko). 

Nadam se da sam ovim tekstom 

uèinio mali korak naprijed i olakšao vam 

sortiranje i slanje vaših kartica. 

TABLICA S PREFIKSIMA 

R0 - R9 

RA0 - RA9 

RC, RD 

RF, RG 

RH, RI, RJ 

RK0 - RK9 

RL, RM 

RN0 - RN9 

RO 

RP0 - RP9 

RS, RT 

RU0 - RU9 

RV0 - RV9 

RW0 - RW9 

RX0 - RX9 

RY 

RZ0 - RZ9 

RUSIJA 

U0 - U4 

U6 - U9 

UA0 - UA9 

UE0 - UE9 

UF 

R2, RA2, RK2 UA2 

RN2, RP2, RV2 KALININGRAD 

RW2, RZ2 

UE2 

U5 

UR0 - UR9 

EM0 - EM9 

US0 - US9 

EN0 - EN9 

UT0 - UT9 

EO0 - EO9 UKRAJINA UU0 - UU9 

UV0 - UW9 

UX0 - UX9 

UY0 - UY9 

UZ0 - UZ9 

4J, 4K AZERBEJDŽAN 

4L 

EK 

ER 

EU 

EV 

EW 

EX 

EY 

EZ 

UI, UK 

UN 

UO 

UP 

UQ 

GRUZIJA 

ARMENIJA 

MOLDAVIJA 

BJELORUSIJA 

KIRGISTAN 

TADŽIKISTAN 

TURKMENISTAN 

UZBEKISTAN 

KAZAKHSTAN 



Piše: Hrvoje Horvat, 9A6XX 

KV 

Baleari 2006 – low cost DX ekspedicija 

Od ideje do polaska 

Završetkom našeg road 

tripa po Europi i sudjelovanja 

na 2. WWYC susretu 

najavili smo da low cost 

letove ostavljamo za drugu 

priliku (Radio HRS 1/06). 

I sami smo veæ nekoliko 

godina èekali povoljan 

trenutak i "lovili" priliku, 

kako s financijama tako i sa 

slobodnim vremenom da se 

otisnemo izvan Hrvatske, 

isprobamo nešto drugaèije. 

Ta se prilika pojavila u razgovorima 

sa 17 godišnjim 

Rogerom (EA3ALZ) koji nam je u nekoliko 

navrata prièao o njegovim aktivnostima 

s EA6IB. Prvo smo zamolili Vincenta 

(EA6FO) kod kojega je smještena postaja 

EA6IB (URE – Union de Radioaficionades 

Espanoles ogranak na Ibizi) da se 

s te postaje aktiviramo u Russian DX 

Contestu – jednom od najboljih natjecanja 

danas. On je zbog priprema za turistièku 

sezonu u to vrijeme bio zauzet pa 

se to nije moglo ostvariti. Nismo oèajavali 

jer jedno je bilo sigurno: ako nema EA6IB 

u natjecanju te ako odemo i postavimo 

sve sami, vjerojatno æemo biti jedini ili 

gotovo jedini množitelj u kontestu. Takva 

je situacija i odluka za Marka (9A8MM) i 

Hrleta (9A6XX) bila u studenome, a Igoru 

(9A3AXX) nije trebalo reæi dvaput da se 

krene u akciju. Uskoro nam se lista popunjavala 

s još zainteresiranih, a poèela su 

i planiranja – google.com je radio svoje, a 

prvi je plan izašao u sijeènju. Na tom je 

planu bilo 8 osoba, što radioamatera, što 

djevojaka, što ostalih – 7 dana putovanja, 

od èega bi se više vremena provelo u 

Barceloni. Nažalost, krajem sijeènja karte 

na letu prema Barceloni naglo su "skoèile" 

pa smo odluèili skratiti sve na 5 

dana, i u tih 5 dana iskljuèivo raditi na 

kontest planu. Brzo rezerviramo 4 karte, 

4 leta, 4 noæenja, a u ekipi ostaju Igor 

(9A3AXX), Adam (9A4QV), Hrle (9A6XX) 


i Marko (9A8MM). Kroz veljaèu planiramo 

setup i ideju o radu s dvije stanice paralelno. 

A kada su stvari bile prilièno jasne, 

10-ak dana prije samog polaska Adam 

(9A4QV) odustaje zbog poslovnih obaveza. 

Ipak, samo par sati kasnije imamo 

novog èlana posade – Rudy (9A3RE), a 

nekoliko dana kasnije i otprilike pogled na 

setup. Prije ekspedicije još smo obavili 

jedno testiranje antena na 9A3RE lokaciji, 

te "skoknuli" do Ljubljane po nezaobilazne 

band pass filtre (hvala S55OO) koji 

su nam bili potrebni za multi/two rad. 

Polazak i putovanje 

Prije polaska smo torbe napunili s 50 kg 

žica, koaksa, raznoraznih multiband dipola, 

zatega, 4 ribièka štapa, raèunalne 

opreme, te naravno IC706MK2 i FT857D 

s pripadajuæom opremom. Osobna prtljaga 

svedena je na minimum, a sve što se 

moglo dijeliti se dijelilo. Zacrtana ruta bila 

je Pazin – Trst – Treviso – Barcelona – 

Ibiza. Pazin – Trst odradili smo autom, 

Trst - Treviso dvosatnim putovanjem vlakom, 

a Treviso - Barcelona i Barcelona - 

Treviso avionom. Ono što je iznenaðujuæe, 

problema s opremom nismo imali 

nigdje. Otkako smo prešli hrvatskoslovensku 

granicu, gdje smo sve u 10 

minuta uredno prijavili, nitko nas ništa o 

opremi nije pitao. Ipak, prvo i jedino neugodno 

iskustvo bilo je 

pred prvi let gdje smo, 

zbog neiskustva platili 

22,50 eura za ribièke 

štapove koji su se raèunali 

kao dodatna sportska 

oprema, iako smo ih pripremili 

da budu unutar 

limita koje prtljaga dopušta. 

Tu je bio i prvi i jedini 

pretres ureðaja koje smo 

nosili s nama u gornju 

kabinu. Talijani su nam 

djelovali dosta paranoièno 

u odnosu na ostale, a 

ostali smo gotovo užasnuti 

tretmanom prema 

tamnoputijim putnicima. Tada smo nauèili 

i prve dvije lekcije: na blagajni uvijek "pikirajte" 

na ženske osobe, a ribièke štapove 

ukrasite žicama i kažite da je to "amateur 

radio equipment" jer nakon toga slijedi 

tupi pogled u prazno i prolaz bez dodatnih 

plaæanja. Prvi let obavljen, Barcelona 

je tu, a i susret s našim vodièem Rogerom, 

EA3ALZ. Doduše, veæ su 22 sata, 

èetvrtak je, 16. ožujka, i odradili smo 12 

sati putovanja što se svelo uglavnom na 

èekanja što je realnost zrakoplovnog 

prometa. To nas ne smeta da se konaèno 

susretnemo i sa španjolskom gastronomskom 

kulturom. Vremena za spavanje 

nema jer buðenje je u 5:30, prijaviti se 

treba do 7, jer ukrcavanje u avion je u 

7:30, a mi smo još imali za obaviti promjenu 

imena pošto su rezervacije bile na 

Adama, 9A4QV. Sama promjena imena 

na karti koštala je Damira, 9A3RE, gotovo 

koliko i karta! 

Ibiza, pripreme za natjecanje 

10:00 petak, 17.ožujak, Ibiza je pred 

nama. Turistièki raj, jedna od najpoželjnijih 

lokacija mladih ljudi. Palme, plavetnilo, 

noæni život. Naime, tako smo si to zamišljali. 

Doèekalo nas je oblaèno vrijeme, 

gotovo prazna zrakoplovna luka, prilièno 

neuredan okoliš – vansezonsko raspoloženje, 

masovna gradnja. To je realnost 

ožujka na Ibizi. Naravno, idealno vrijeme 

za kontestiranje s tog otoka. Bili smo jedini 

u apartmanima, a doèekuje nas simpatièna, 

mediteranski nasmiješena i raspjevana 

spremaèica koja nije znala niti rijeè 

engleskog. Uspijemo se povezati rijeèi 

"diretore" i sreæemo prvu osobu sa znanjem 

engleskog jezika, vlasnikom apartmana. 

On nam bez problema daje pristup, 

doduše na samo jednu polovinu 

krova, vjerojatno misleæi kako æemo 

postaviti nešto nalik satelitskim antenama. 

Mi pak kreæemo u akciju podižuæi 

ribarske štapove i na njih kombinirajuæi 

sve i svašta. "Vertikalke" su nam bila prva 

ideja jer zauzimaju malo prostora. 

Postavljamo "vertikalke" za 40, 20 i 15 m, 

a najteži dio, 80 m i 160 m ostavljamo za 

predveèer. Prve veze na 20 m idu jako 

loše, jako sporo i uz veliki QSB. S Ibize 

na gornjim bandovima centralna Europa 

nabija sto na sat i radimo uglavnom 

DL/OK/SP. 15 m "vertikalka" nije proradila, 

ali samo zbog toga jer se IC706MK2 

protresao prilikom vožnje i oèitavanje 

SWR-a samo na 15 m i 80 m bilo je katastrofalno, 

a to smo shvatili tek drugi dan 

kada smo isprobavali iste antene s oba 

ureðaja. Stanje u petak naveèer nije bilo 

obeæavajuæe. 7 sati na krovu, a jedini 

dobar band je 40 m, koji ide baš onako 

kako smo si priželjkivali. Lijepi pile up. 

Doduše, malo smo i "gluhi" prema 

www.hamradio.hr 35

Rusima. Subota ujutro nosi nove ideje – 

dižemo "dipol" za 20 m, te "dipol” za 

15/10 metara, sve na isti stup, te se 

odluèujemo na noænu antenu za 80 m. 

Naime, parcele su sve ograðene visokim 

zidovima, a ulazak u tuðu parcelu vjerojatno 

vrlo nepoželjan èin. 

EA6/9A8MM rusko DX Natjecanje 

Poèinjemo paralelno na 20 i 15 m. 

Iako se prije natjecanja 15 m èinio dosta 

praznim nakon 1200z poèinje prava 

fiesta. U prva 3 sata s 2 dipola i 100 W 

uradismo 450 veza, a iznenaðeni smo i 

brojem hrvatskih oznaka u našem logu – 

sve telegrafijom. Tada se 15 m polako 

zatvara i tu poèinju prvi problemi. Na 

40 m još ne ide, pogotovo ne fonijom, a 

i pokušaj s 20 m fonijom s drugom 

stanicom rezultira jako loš rate. Ipak, 

nekako smo se othrvali i uglavnom telegrafijom 

stižemo na 7 sati i 800 veza u 

logu. Poèinje akcija noæna antena što se 

pokazalo kao vrlo umarajuæa akcija koja 

je trajala gotovo 3 sata. "Dipol" za 80 m 

KV 

nikako da rezonira, a teško je naæi i 

pravi smještaj za 40 metara žice. 

Konaèno Marko, 9A8MM, i Damir, 

9A3RE, postavljaju "dipol" koji je bio 

otvoren prema SAD-u, ali s druge 

strane dosta zatvoren na Europu. 

Ipak, 300 veza na 80 m opravdalo 

je muku, ali i rezultiralo tome da smo 

gotovo cijelu noæ radili samo s 

jednom stanicom zbog iscrpljenosti 

operatora. Nakon 12 sati rada i 

1 100 veza ipak to izgleda vrlo solidno 

i negdje u skladu s našim oèekivanjima. 

Jutro doèekujemo vrlo 

sporo i bez otvaranja prema središnjoj 

Europi prilike za neki pile up su jako 

male. Fonija ne ide, pa ne ide, ukupno tek 

100 veza. Pri kraju natjecanja ponovno 

poèinje otvaranje na 15 m i 20 m, no bilo 

je kasno da se dokopamo 2 000 veza. 

1 620 veza nakon 24 sata natjecanja, a s 

onime prije natjecanja više 200. Ostvaren 

je postavljeni cilj od 2 000 veza s Ibize. 

Dojmovi po završetku ekspedicije 

Zadovoljni smo i reakcijama radioamatera, 

nismo bili teška meta, a po DX 

cluster spotovima vrlo poželjna. S osmijehom 

na licu i ostvarenjem velike želje 

odmah po završetku natjecanja gasimo 

ureðaje i kreæemo u popodnevnu šetnju 

Ibizom. Konaèno i sunce se pokazuje u 

pravom smislu i hodajuæi uz nebrojne 

palme konaèno osjeæamo Ibizu. Okušavamo 

se i u noænom životu koji ožujskom 

nedjeljom i nije neki, ali pivo i uz pivo 

masline, stvara se odlièan ugoðaj s 

temperaturom u kasnim veèernjim satima 

istom kao i kod nas kod kuæe u sred 

dana. 

20. ožujak, ponedjeljak, 10 ujutro, sjedimo 

u zrakoplovnoj luci Ibiza, pišemo 

razglednice i razmišljamo kamo dalje. 

Putovanja su se u današnje vrijeme ipak 

svela na "da li æu moæi dobiti godišnji" 

ili "ne ženim se još 10 godina", a manje 

na cijenu samih putovanja. Do te male 

cijene dolazi se jedino mukotrpnim pretraživanjem 

Interneta i konstantnim traženjem 

najpovoljnijih ponuda. 

Troškovi ekspedicije 

Želimo objaviti i trošak ove ekspedicije 

u nadi da to potakne i druge 9A radioamatere 

da se aktiviraju iz razlièitih krajeva, 

ne želeæi time umanjiti vrijednost 

naših otoènih ekspedicija. 

Po osobi: 

– troškovi 4 avionska leta – 130 eura, 

– troškovi smještaja u Barceloni 

(1 noæ) i na Ibizi (3 noæi) – 50 eura, 

– ostali troškovi putovanja 

(vlak, taksi, bus) – 50 eura, 

– troškovi hrane i ostali troškovi – 

80 eura. 

Ukupno oko 300 eura po osobi uz 

napomenu da se naravno lišenjem komoditeta 

može proæi i jeftinije, te da smo 

avionske karte mogli dobiti i 30 eura jeftinije 

da smo rezervirali samo tjedan 

dana prije. Ima i puno drugih troškova 

koji bi nastali da nije bilo pomoæi dobrih 

ljudi oko nas, no ti se troškovi upravo 

ovakvim naèinom mogu izbjeæi. 

Smatramo da je dobra volja i želja ipak 

najvažniji faktor ovakve aktivnosti. Vidimo 

se uskoro iz nekog drugog DXCC entiteta! 

Više informacija na: 

http://www.rkp.hr/ea6. 

Piše: Hrvoje Horvat, 9A6XX 


WRTC - najprestižnije radioamatersko natjecanje - radioamaterska olimpijada - 

timsko radioamatersko natjecanje - svjetsko radioamatersko prvenstvo 

Zašto WRTC? 

U regularnim radioamaterskim natjecanjima 

može natjecati s bilo koje toèke 

na kugli zemaljskoj, a cilj je ostvariti što 

više radioveza po odreðenim pravilima u 

danom vremenskom formatu. U takvim 

su natjecanjima neke od tih toèaka bolje 

ili lošije za ostvarivanje dobrih rezultata, 

isto tako je i oprema drugaèija – netko 

ima bolje, netko lošije antene, netko 

veæu, netko manju snagu, stoga je vrlo 

teško doæi do odgovora o najboljim 

natjecateljima. Cilj WRTC-a je upravo 

natjecanje u što je moguæe identiènim 

uvjetima kako bi se vidjelo tko je zaista 

najbolji. Svi su timovi unutar 50 do 

100 km i koriste iste antene i istu snagu. 

U takvim uvjetima snalažljivost, brzina i 

znanje radioamatera najviše dolaze do 

izražaja. 

Povijest WRTC-a 

Prvi se WRTC održao 1990. godine u 

Seattleu, SAD, drugi puta 1996. godine 

u San Franciscu, SAD, treæi puta 2000. 

na Bledu u Sloveniji, a èetvrti 2002. u 

Finskoj. Iako je cilj da se WRTC organizira 

svake 4 godine, kao i olimpijske 

igre, to do sada nije bio redoviti sluèaj. 

U buduænosti æe tako vjerojatno biti. 

Više o povijesti WRTC-a možete proèitati 

i u Radio HRS-u broj 107, 5/2004. 

Kako se WRTC organizirao uvijek u 

sklopu IARU HF World Championship 

natjecanja tako æe biti i ove godine, 

toènije 8. i 9. srpnja od 12:00 po GMT-u 

u trajanju od 24 sata. 

WRTC se 2006. godine organizira na 

samom jugu Brazila, na predivnom 

otoku Santa Catarina u okolici Florianapolisa, 

što æe zbog svoje specifiène 

lokacije, daleko od centara radioamaterske 

aktivnosti (Europa, SAD, Japan) 

predstavljati veliki izazov svima koji se 

naðu u 50-ak dvoèlanih timova. 



Sustav kvalifikacije 

Za 2006. godinu je predstavljen potpuno 

novi sustav kvalificiranja operatora. 

Neki kažu najotvoreniji i najrealniji, no 

neki redoviti dosadašnji sudionici su 

upravo zbog toga izgubili svoje mjesto 

na tom velikom dogaðaju. Do sada su 

osobni rezultati igrali ulogu uglavnom 

samo u tzv. wild card pozivnicama kojih 

nije bilo puno, dok su ostale timove 

predstavljali savezi najveæih radioamatersko 

natjecateljskih nacija ili natjecateljskih 

klubova. Od 2006. pozivnice 

su poslane samo prošlim pobjednicima i 

predstavnicima organizatora prethodnih 

WRTC natjecanja, a svi su ostali morali 

poslati svoje prijavnice s bodovima 

"izvuèenim" iz najjaèih svjetskih natjecanja. 

8 najboljih rezultata iz 33 najteža 

natjecanja održana od 2002. do 2004. 

godine bodovalo se prema shemi koju je 

dao organizator. Kandidati su zatim 

mogli odabrati kategoriju u koju æe se 

prijaviti: 32 regionalna tima (od èega 15 

iz europe, 5 po regiji I., II. i III.) ili pak 

3 mlada tima (22 godine ili manje 31. 

12. 2005.), te 2 sponzorirana tima u koje 

se ulazi aukcijom – poèetna cijena je bila 

"sitnih" 12 000 USD. Naknadno je još 

dodan jedan mladi tim, jedan ženski tim 

te još jedan sponzorirani tim. 

Kvalifikacije 

Prijavnice su bile potpuno otvorene 

za javnost s krajnjim rokom dospijeæa 

31. 12. 2005. koji se kasnije produžio 

na 20. 1. 2006. Ukupno je pristiglo 150 

prijavnica za voðe timova. Jednom 

izabrani voðe timova tada biraju svoje 

partnere. Naravno da bi prijavnica bilo i 

više da je proces bio zatvoren – ovako 

svatko je mogao vidjeti svoj rang i znao 

je da li se uopæe treba prijavljivati. 

Same kvalifikacije su bile više nego 

napete do zadnje sekunde i rezultati 

prilièno iznenaðujuæi – neke od velikih 

radioamaterskih nacija kao Velika Britanija, 

Maðarska, Španjolska, pa i manjih, 

ali utjecajnih kao Belgija, Nizozemska, 

ostali su bez svojih predstavnika. S druge 

strane, najviše predstavnika u Europi 

zauzela je Europska Rusija s 8, a iza 

nje Finska i Hrvatska, obje s po 4 predstavnika. 

Ukupno najviše natjecatelja ima 

SAD, èak 25. 

WRTC setup, juèer i danas 

Kad govorimo o istim uvjetima za sve, 

onda se to odnosi na identièan antenski 

sustav, jednaku izlaznu snagu svih predajnika, 

moguænost korištenja 2 ureðaja 

i 2 raèunala, s time da samo jedan ureðaj 

može odašiljati signale (drugi je namijenjen 

samo prijamu). Sve to nadzire 

sudac. Na prošlim su se prvenstvima 

antenski sustavi sastajali od jednog 

manjeg tribandera za gornje te žice 

za donje bandove te izlaznu snagu od 

100 W. Brazilski su se pak organizatori, 

KV 

s obzirom na geografski položaj odluèili 

ponuditi prilièno zahtjevniji setup. Bit æe 

tu 8-elementni Log Periodic (20…10 m), 

2-elementni beam za 40 m i žièana 

antena za 80 m. Svi æe timovi dobiti 

po jedno linearno pojaèalo ACOM1010 

s dopuštenom snagom od 500 W. Svu 

ostalu opremu, osim gore navedenu, 

moraju donijeti sami natjecatelji. Takoðer, 

skinuta su neka ogranièenja koja su 

postojala izmeðu 2 operatora, jer se teži 

ka tome da WRTC ide u smjeru kategorije 

više operatora. To još uvijek nije 

moguæe jer bi tada antenski sustav 

morao biti puno skuplji. 

WRTC zanimljivosti 

Osim ove glavne kategorije natjecatelja 

(50 dvoèlanih timova) WRTC 

2006 uveo je i novu kategoriju od 10-ak 

stanica s kojih æe raditi više operatora 

nazvanih Multi-Single Multi-National. 

Dakle, ukupno æe biti 60-ak aktivnih 

radiopostaja tijekom IARU HF natjecanja. 

Što se pozivnih oznaka tièe, ono što 

se za sada zna je da æe timovi koristiti 

pozivne oznake s PW5 i PT5 u prefiksu 

te još jednim slovom u sufiksu što je zanimljivo 

i za WPX lovce. Oni koji pak 

imaju pristup Internetu moæi æe pratiti 

bodovno stanje natjecatelja tijekom 

cijelih 24 sata preko tzv. online scoring 

sustava koji su vrlo uspješno uveli Finci 

2002. godine. Bodovi svih timova bit æe 

ažurirani svakih sat vremena na web 

stranici www.wrtc2006.com. 

Hrvatska na WRTC 2006 

Zasigurno jedno od najveæih iznenaðenja 

su 4 Hrvatska predstavnika. Mark, 

9A8A, se kvalificirao u najtežoj EU-1 

skupini te za partnera odabrao Krešu, 

9A5K, dok se Hrle, 9A6XX, kvalificirao u 

tim mladih, a partner æe mu biti Fabian, 

DJ1YFK. Davor, 9A1UN, je pozvan od 

strane Mattea, IZ3EYZ, u takoðer jedan 

od mladih timova. Time je Hrvatska 

uzela 2 od ukupno 8 mjesta za mlade 

meðu kojima nema nikoga iz SAD-a i 

Rusije. 

O našim predstavnicima 

Regionalni tim - Europa 1 - Hrvatska 

- Mark, 9A8A, i Krešo, 9A5K 

Stjepan Ðurin iz Varaždina, svima 

nam poznatiji kao Mark, 9A8A, s 47 

godina najstariji je i najiskusniji od odabrane 

èetvorke, ali i njemu je to, kao i 

ostalima, prvi WRTC. Postao je radioamater 

1972., a prvo se poèeo baviti UKV 

natjecanjima i to više kaže on "penzionerski" 

zbog skromnih tehnièkih moguænosti 

tog doba. Pravo "kontestiranje" 

za njega, kao i za njegovu ekipu iz 

Varaždina, poèinje 1989. godine dobivanjem 

na korištenje lokacije Radio Varaždina. 

Polako se na tom polju poèinju 

slagati antene, a i rezultati. Prvo u radu 

u single band kategorijama, a kasnije se 

varaždinski deèki pretvaraju u jednu od 

najjaèih europskih ekipa. 

Uz natjecanja Mark je odradio sve 

DXCC i tako zaslužio HONOR ROLL 

No.1 plaketu u MIX, a s 330 na SSB i 

318 na CW dolazi blizu i u tim kategorijama. 

Odradio je gotovo sve ekspedicije 

u posljednje vrijeme, a zadnjih ga se 

godina može najviše èuti na magiènom 

6 m bandu. Na WRTC se plasirao kao 

voða regionalnog tima, a njegov partner, 

Krešimir Kovarik iz Bjelovara, 9A5K, 

bit æe zadužen najviše za tehnièku 

pripremu setupa. Krešo i Mark radili su 

zajedno u tek 2, 3 natjecanja, ali se 

nadaju dobro odraðenom WRTC-u. 

Krešo se poèeo baviti radioamaterizmom 

1988. godine u Radioklubu 

"Nikola Tesla" iz Bjelovara èiji je i danas 

èlan. Od samih poèetaka se bavio i 

natjecanjima, 

prvo na UKV-u uz 

pomoæ Duška, 

9A2KK, a kasnije 

se usredotoèio na 

njemu zanimljivija 

KV natjecanja. 

Iako je u natjecanjima 

najviše radio 

u kategoriji jedan 

operator, kroz više navrata sudjelovao 

je u radu ekipa 9A9D, 9A7A te naravno 

9A1A. Osim natjecanja, privlaèi ga i konstruktorska 

strana radioamaterizma, 

posebice izrada i dizajniranje antena. 

Kako se profesionalno bavi informatikom, 

odnosno razvojem i izradom 

raèunalnih programa, to mu olakšava i 

korištenje raznih programa u radioamaterske 

svrhe, dakako i u samim natjecanjima. 

U proteklih nekoliko godina 

izradio je nekolicinu radioamaterskih 

programa, od kojih je vjerojatno najpoznatiji 

KLog, program za voðenje radioamaterskih 

dnevnika. Na žalost, profesionalne 

obveze mu ne dopuštaju neki 

ozbiljni rad na daljnjem razvoju aplikacije. 

Nadamo se da æe u dogledno vrijeme 

pronaæi slobodnog vremena i za te 

namjene. O WRTC-u su obojica skromno 

izjavili kako se nadaju najboljem 

rezultatu, te kako æe dati sve od sebe. 

"Uz to da se radi o drugom podneblju, 


www.hamradio.hr 37

KV 

rasprostiranju valova koje vjerojatno nije 

jednako kao i kod nas te je stoga vrlo 

teško pretpostaviti konaèan plasman", 

rekao je Mark. 

Mladi tim - World - Hrvatska/Njemaèka 

- Hrle, 9A6XX, i Fabian, DJ1YFK 

22-godišnji Hrvoje Horvat, 9A6XX, iz 

Pazina drugi je hrvatski predstavnik koji 

je kao voða jednog tima izborio pravo 

sudjelovanja na WRTC-u. Bodovno 

izražen kroz najtežu Europa 1. regiju 

plasirao se u samo 3 odabrana mlada 

tima iz cijelog svijeta. 4. tim mladih je 

naknadno odabran i nema veze s kvalifikacijskim 

procesom. Danas student 4. 

godine fakulteta Ekonomije i Turizima 

u Puli, Hrle se poèeo baviti radioamaterizmom 

1995. godine i najviše je vremena 

proveo radeæi u kategoriji jedan 

operator, svi bandovi, mala snaga, s 

gradske lokacije Radiokluba Pazin, 

9A7P. Od 1996. do danas sudjelovao 

je više u 200 razlièitih natjecanja, a prekretnica 

u bavljenju radioamaterizmom 

dogodila se 1999. kada zajedno s 

drugim mladim radioamaterima osniva 

WWYC (World Wide Young Contesters) 

klub. 2000. godine posjeæuje WRTC u 

Sloveniji, postaje i juniorski QRQ prvak 

Hrvatske te iz 9A6NHH mijenja znak u 

9A6XX. 2004. postaje i menadžer za 

Europsko Sprint natjecanje. Glavni je 

pokretaè ideje o susretu mladih radioamatera 

koji se 2004. održao u Pazinu, 

2005. u Darlowku u Poljskoj, a 2006. æe 

se održati u susjednom Novom Sadu. 

Iako je ideja o partneru za WRTC bio 

Davor, 9A1UN, zbog pravila da mladi 

timovi moraju imati partnera iz druge 

zemlje Hrle odabire Fabiana Kurza, 

DJ1YFK. Fabian i Hrle znaju se od 

samih WWYC poèetaka. Nekada rivali 

na QRQ podruèju, puno su suraðivali 

tijekom posljednjih 5 godina, ali nažalost 

nikada nisu zajedno radili u nekom 

natjecanju. Fabian je trenutaèno student 

na Tehnièkom sveuèilištu u Dresdenu 

(DL0TUD) i jedan od, ako ne i najbolji, 

telegrafist u Njemaèkoj, redoviti posjetitelj 

velikih QRQ natjecanja. Fabian 

èesto radi s veæim ekipama kao što su 

DF0CG, DA0HQ. Dobar je konstruktor i 

operator, radio je i iz nekoliko atraktivnih 

lokacija kao što su 8Q, OY, TF, te naravno 

9A. Hrle i Fabian se nadaju ostvariti 

najbolji plasman od mladih ekipa, a 

samim time i dobar WRTC plasman, što 

æe uvelike ovisiti o njihovoj meðusobnoj 

kompitabilnosti u prvom zajednièkom 

nastupu. Ne treba ni reæi da im je telegrafija 

vjerojatno glavni adut. 

Mladi tim - World - Italija/Hrvatska 

- Matteo, IZ3EYZ i Dave, 9A1UN 

Student Hotelijersko turistièkog fakulteta 

u Iki, Davor Kucelin, 9A1UN, iz 

Poreèa bit æe vjerojatno najmlaði 

sudionik WRTC-a 2006. Roðen 1985. od 

malih je nogu u radioamaterskim vodom 

prije svega preko svog djeda, 9A2BN, te 

svog oca, 9A2RD. 1995./1996. sudjeluje 

u svojim prvim ozbiljnim natjecanjima i 

to na 2-metarskom podruèju. Od 1997. 

do 2000. sam uèi telegrafiju te osvaja 

mnogobrojna prva mjesta u 

UKV natjecanjima radeæi s 

znakom svog oca, 9A2RD. 

1999. radi prvi ozbiljno KV natjecanje 

gdje postiže odlièan 

rezultat na 10 m snagom od 

100 W. Slijede 

mnogobrojna 

KV natjecanja 

od kojih izdvaja 

IOTA natjecanje 

sa Sv. Nikole 

2002., te mnogobrojne 

aktivnosti u 

radu više operatora 

s lokacije 

Radiokluba 

Poreè, 9A1P, 

èiji je èlan. 

Treba spomenuti 

i ekspedicije sa svjetionika Savudrija. 

Jedan je od glavnih kotaèiæa oko 

pretvaranja 9A1P lokacije u jednu od 

najboljih europskih postaja za rad s više 

operatora. Davor postaje 9A6NDX 

2000. godine, a zatim novim Pravilnikom 

mijenja svoju oznaku u 9A1UN na temelju 

izvanrednog rada na UKV podruèju 

– više od 20 ostvarenih DXCC na 2 m. 

Davor æe biti partner Matteu, IZ3EYZ, i 

zasigurno æe èiniti najkompatibilniji mladi 

tim. Matteo i Davor imaju vrlo sliènu 

povijest, oboje se poèinju baviti radioamaterizmom 

u obiteljskom okruženju, 

oboje su prilièno samouki, imaju sliène 

poglede na kontestiranje, a i vrlo su 

dobri konstruktori. Matteo je takoðer godinama 

radio s pozivnom oznakom 

svoga oca, I3MLU, te osvajao zapažene 

rezultate u WAE i IARU natjecanjima, 

èime se plasirao na WRTC kao voða 

tima. Od 2003. redoviti je èlan poznate 

IR4X ekipe iz okolice Bologne. Iako su 

oboje dobri telegrafisti, fonija je definitivno 

njihova omiljena vrsta rada. Razradom 

strategije odali su tajnu onoga što 

smatraju kljuèem uspjeha na WRTC 

2006: odraditi što bolje "pile up" USA/EU 

stanica na gornjim bandovima te što više 

množitelja na donjima. Uz to nadaju se 

dobroj zabavi i što manjim problemima s 

tehnikom. 

Ovime je predstavljen WRTC 2006 u 

Brazilu i ono što je bitnije za hrvatske 

radioamatere. Pisanjem ovog èlanka svi 

putnici za Brazil željeli bi naglasiti i 

zahvalnost Hrvatskom radioamaterskom 

savezu, a posebice potpredsjedniku 

Mate Botici, 9A4M, bez èijeg poticaja, 

obeæanja i pomoæi ne bi bilo ni nas u 

Brazilu. Zahvaljujemo Savezu za 3 avionske 

karte (30,000 kn), a zbog naknadnog 

ukljuèenja Davora, 9A1UN, i 

promptne reakcije za uspostavljanje 

pomoæi u sakupljanju novaca još jedne 

avionske karte (10 000 kn), te naravno 

svima onima koji su potpomogli svojim 

donacijama da se za ovu èetvorku 

ostvari vrhunac bavljenja ovim hobijem. 

9A1AAX Radioklub Poreè 600,00 Kn 

9A1CCY Radioklub Jan Hus, Daruvar 300,00 Kn 

9A1CHI Radioklub Vinkovci 300,00 Kn 

9A1DFG Radioklub Sisak 500,00 Kn 

9A1FAB Radioklub Kutina 250,00 Kn 

9A1GIJ Radioklub Nikola Tesla, Bjelovar 500,00 Kn 

9A1R Rafael Koci, Zagreb 100,00 Kn 

9A1V Radioklub ECRA, Vela Luka 200,00 Kn 

9A1ZRS Zagrebaèki radioamaterski savez, Zagreb 700,00 Kn 

9A2VJ Velimir Jež, Ludbreg 100,00 Kn 

9A2YC Ivan Vlašiæ, Zagreb 100,00 Kn 

9A3AG Saša Vincetiæ, Ludbreg 250,00 Kn 

9A3BO Branimir Polèiæ, Virovitica 150,00 Kn 

9A3WP Goran Galiæ, Samobor 100,00 Kn 

9A4FW Željko Dražiæ Karaliæ, Vinkovci 250,00 Kn 

9A4M Mate Botica, Sisak 300,00 Kn 

9A4RV Romildo Vuèetiæ, Vela Luka 200,00 Kn 

9A4WW Alen Kuten, Bjelovar 250,00 Kn 

9A5ADH Davor Hulina, Brdovec 100,00 Kn 

9A6ZT Zdravko Todorovski, Zagreb 100,00 Kn 

9A7R Ivica Soriæ - Braco, Draganiæi 250,00 Kn 

Hrvatska zajednica tehnièke kulture, Zagreb 1 249,00 Kn 

Zajednica tehnièke kulture Istarske županije, Pula 3 000,00 Kn 



UKV 

Rezultati UKV natjecanja 

9A CW VHF natjecanje 2005. 

(i meðunarodni plasaman u natjecanju 

Marconi Memorial) Rev. 1.0 

Jedan operator 

EU 9A Pozivna oznaka QTH lokator Rezultat % - bod Ispr. Oduz.veza ODX poz.oznaka ODX lok. Snaga (W) 

1. OM2VL JN87WV 142 680 1,6 400 -13 SM7WT JO65QQ 600 

2. DK3DM JO41GU 139 227 2,4 395 -23 G4RRA IO80BS 750 

3. OK1AR JO60RA 136 707 2,9 433 -11 YU1EV KN04CN 600 

11. 1. 9A2KD JN85EG 110 595 7,0 264 -18 DK0BN JN39VX 500 

34. 2. 9A2VR JN95FQ 75 080 4,7 195 -7 DR2X JO40QL 600 

93. 3. 9A4MF JN85NK 37 338 1,8 112 -8 DR0X JO40QL 100 

284. 4. 9A5AB JN75VV 8 401 6,5 40 -2 OL7Q JN99FN 20 

320. 5. 9A3TU JN95EH 6 272 0,0 32 -0 I5PVA/6 JN63GN – 

401. 6. 9A5YY JN75WT 960 0,0 11 -0 9A5Y JN85PO – 

U plasmanu Marconi memoriala u ovoj kategoriji nalazi se ukupno 416 postaja. 

Više operatora 

EU 9A Pozivna oznaka QTH lokator Rezultat % - bod Ispr. Oduz.veza ODX poz.oznaka ODX lok. Snaga (W) 

1. DK0BN JN39VX 206 781 0,8 514 -6 HA6W KN08FB 700 

2. DR2X JO40QL 191 068 2,6 517 -18 F6FHP IN94TR 600 

3. OL4A JO60RN 189 256 5,1 527 -43 YU1BT KN03KN 1 500 

9. 1. 9A5Y JN85PO 159 968 1,2 358 -5 DF2ZC JO30RN 1 000 

24. 2. 9A2L JN86HF 133 713 8,0 335 -26 SK7MW JO65MJ 1 000 

31. 3. 9A1B JN85OV 113 007 4,6 290 -13 DK0BN JN39VX 300 

37. 4. 9A7D JN95CI 105 661 1,7 251 -3 DF0CI JO51CH 600 

54. 5. 9A1W JN75ST 84 521 3,3 241 -7 LZ1ZP KN22ID 1 000 

104. 6. 9A6D JN74RS 35 694 18,6 102 -21 DK0ON JO42GA 500 

U plasmanu Marconi memoriala u ovoj kategoriji nalazi se ukupno 146 postaja. 

Operatori na postajama sa više operatora: 

9A1B – 9A4EW, 9A4WW, 9A6DUL, 9A2YY, 9A2KK, 

9A1W – 9A2HM, 9A3WP, 9A5AZS, 

9A2L – 9A2AE, 9A2AY, 9A2VJ, 9A3AG, 9A3DF, Tom, 

9A5Y – 9A3LG, 

9A6D – 9A7R, 9A3ZA, 

9A7D – 9A2SD, 9A2YO, 9A3HX, 9A4FW, 9A4LW, 9A4RM, 9A2JN, 9A2CN, 9A7KBT, 9A7GLB. 

Rezultate izradio 


HRS-ov UKV menadžer 

IARU I. regija UHF/SHF natjecanje 2005. 

Kategorija A1 – 432 MHz, jedan operator 

mjesto pozivna oznaka lokator rezultat veza ODX QRB PWR antena Asl/m 

1. 9A2AE JN86HF 67 275 190 IQ1KW 762 600 8 × 8 el. M2 263 

2. 9A5KK JN86GF 43 920 147 DK0R 680 300 4 × 26 el. Yagi 270 

3. 9A2KK JN85OV 36 000 110 DF0YY 773 50 4 × 19 el. DL6WU 260 

4. 9A2SB JN95GM 16 199 47 DL8UWE 683 10 26 el. DJ9BV 92 

5. 9A3AQ JN75WS 8 883 44 DJ5IR 652 1 16 × 23 el. 121 

6. 9A2WA/p JN83AL 6 960 20 I1NDP 686 50 14 el. DL6WU 80 

7. 9A4VM JN85FS 5 038 28 OK1NOR 500 10 4 × 10 el. Quad 124 

8. 9A1DL JN95CD 251 3 9A2KK 114 20 15 el. DL6WU 88 

Kategorija A2 – 432 MHz, više operatora 


1. 9A7D JN95CI 34 168 91 DK4WW 723 200 38 el. DJ9BV 230 

2. 9A6V JN74VG 11 807 38 OK1FFG 633 200 38 el. M2 1 200 

3. 9A1W JN75ST 9 232 49 SN9D 504 60 4 × 15 el. DL6WU 804 

Kategorija B1 – 1,3 GHz, jedan operator 


1. 9A2SB JN95GM 6 344 18 OL3Z 582 70 50 el. G3JVL 92 

2. 9A2KK JN85OV 3 693 18 I4LCK/4 504 ? 55 el. F9FT 260 

3. 9A3AQ JN75WS 1 112 8 I4LCK/4 403 10 50 el. G3JVL 121 

Kategorija B2 – 1,3 GHz, više operatora 


1. 9A6V JN74VG 3 562 14 I4LCK/4 359 100 4 × 50 el. DL6WU 1 200 

2. 9A1W JN75ST 674 8 S59AW 130 6 28 el. CLOOP 804 


www.hamradio.hr 39

UKV 

Kategorija C1 – 2,3 GHz, jedan operator 


1. 9A2SB JN95GM 1 009 3 OL2R 488 20 50 el. DL2AM 92 

2. 9A3AQ JN75WS 239 3 S50C 100 5 45 el. LOOP 121 

Kategorija E1 – 10 GHz, jedan operator 


1. 9A1Z JN86EL 3 121 14 OK2PWY 399 1W 75 cm DISH 300 

2. 9A3AQ JN75WS 327 4 S50C 100 90 cm DISH 121 


9A6V – 9A6CM, 9A3EO, 9A2KL, 9A6NND, 9A6NNK, 

9A7D – 9A2SD, 9A3HX, 9A4FW, 

9A1W – 9A3WP, 9A5ASZ, 9A5EX. 

Ako na ove rezultate ne bude primjedbi u roku 8 dana od dana objavljivanja, isti æe postati i službeni rezultati. Moguæe primjedbe možete poslati 

na e-mail: 9a4fw@hamradio.hr. 

Rezultate izradio: 



IARU I. regija VHF natjecanje 2005. – službeni rezultati 9A postaja 

Kategorija A – jedan operator 


1. 9A2VR JN95FQ 135 644 357 DR2X 858 600 W 24 el. DJ9BV 100 m 

2. 9A4VM JN85FS 88 452 276 DK0BN 797 200 W 8 × 13 el. DL7KM 124 m 

3. 9A4QV JN75BB 66 641 167 DF0OL 764 350 W 10 el. DK7ZB 260 m 

4. 9A7KM JN85NK 56 692 200 DK0R 775 50 W 11 el. Yagi 21 m 

5. 9A5AB JN75TT 40 677 185 OL4A 551 20 W 14 el. L. Yagi 640 m 

6. 9A2EY JN75XV 34 976 153 LZ2FO 584 5 W 9 el. F9FT 980 m 

7. 9A2WA/p JN83AL 20 802 64 OK1KCR 699 30 W 7 el. DL6WU 

8. 9A1DL JN95CD 15 200 76 LZ1KWT 680 50 W 2 × 7 el. DL6WU 88 m 

9. 9A2UI (1. FM) JN95FQ 14 634 102 YU1R 304 45 W 2 × 7el. K7MYU 94 m 

10. 9A2GA JN75WR 11 713 73 UR7D 624 10 W 8 el. YAGI 135 m 

11. 9A5ADH (2. FM)JN75TT 8 218 91 YZ1MGN 457 50 W HB9CV 600 m 

12. 9A4DI (1. YL) JN75XS 6 204 82 9A6GWQ 235 15 W Ringo R 105 m 

13. 9A3AQ/p JN75GC 4 454 29 IK5AMB/5 337 10 W 5 el. 10 m 

14. 9A7BWJ JN95HN 2 497 21 S57HPW 251 50 W 4 × 7 el. Yagi 95 m 

15. 9A7KVZ JN95HN 1 560 15 9A5ADH 235 50 W 10 el. D. LOOP 95 m 

16. 9A6C JN83FM 237 3 IQ7ML/7 208 10 W 5/8 VERT 25 m 

Kategorija B – više operatora 


1. 9A5Y JN85PO 236 886 560 DL0SAW 918 1 000 W 4 × 18 el. DJ9BV 250m 

2. 9A2L JN86HF 203 693 528 SK7JM 1 053 1 000 W 8 × 24 el., 4 × 13 el. 262m 

3. 9A0V JN95MI 159 187 385 DK0BN 985 500 W 20 el. BVOPT 86m 

4. 9A1B JN85OV 142 089 397 DK6AS 859 350 W 4 × 17 el. F9FT 240m 

5. 9A4C JN85LN 119 624 319 DF0TEC/p 875 500W 8 × 7 el. DL6WU ?m 

6. 9A1C JN75RM 82 308 237 EA6VQ 1 205 1 000 W 2 × 18 el. Yagi 318m 

7. 9A6D JN74UT 58 617 183 LZ1KWT 859 50 W DJ9BV 1637m 

8. 9A1CIG/p JN83EN 56 215 134 DL0GTH 892 900 W 4 × 17 el. DK7ZB 517m 

9. 9A0C JN75VS 50 481 174 DK0BN 757 100 W 16 el. 260m 

10. 9A1W JN75ST 12 062 68 YO3FFF/p 775 

11. 9A1CEQ/p (3. FM) JN85HQ 4 924 68 170 25 W 12 el. Yagi 130m 


Pobjednici po kategorijama i potkategorijama: 9A1CIG – 9A3MR, 9A5DI, 9A6KWN, 9A6LNH, 

A: jedan operator, sve vrste rada: 9A2VR; 9A4C – 9A3RU, 9A3TF, 9A3ZV, 9A7W, 

jedan ili više operatora, samo FM: 9A2UI; 9A2L – 9A2AE, 9A2VJ, 9A3AG, 

YL, sve vrste rada: 9A4DI. 9A0V – 9A2SD, 9A2YO, 9A4RM, 9A4FW, 

B: više operatora, sve vrste rada: 9A5Y. 9A1C – 9A3LD, 9A6JWF, 9A4LT , 9A7DAQ, 

9A0C – 9A2HI, 9A4TK, 

"Boldani" su pobjednici u 9A za EU plasman. 9A1B – 9A4EW, 9A2KK, 

9A1W – 9A2HM, 9A3WP, 9A5ASZ, 

9A6D – 9A6D, 9A2R, 9A7R, 9A3ZA, 

9A6V – 9A6CM, 9A3EO, 

9A5Y – 9A3LG, 9A3NM. 






UKV 

Proljetni HRS-ov kup 2006. 

Kategorija A1, 144 MHz – jedan operator, sve vrste rada 

Mj. Poz. oznaka QRA lokator Rezultat QSO ODX QRB P(W) Antenski sustav 

1. 9A4VM JN85FS 62 901 225 DQ4B 792 200 8 × 13 el. DL7KM 

2. 9A4M JN85EG 44 638 143 SP7DCS 726 600 4 × 13el. Yagi 

3. 9A5AB JN75VV 12 878 109 DL0HEU 556 20 14 el. L. Yagi 

4. 9A5ADH JN75UW 10 724 86 DL0HEU 548 25 3 el. Yagi 

5. 9A2UB JN86OB 9 114 53 DG3FK 599 25 16 el. F9FT 

6. 9A3UV JN85ER 8 432 63 DL0HEU 605 10 9 el. DL6WU 

7. 9A4CW JN95AD 8 032 37 OK1RQ 589 30 9 el. Yagi 

8. 9A2GA JN75WR 6 653 79 I5MZY/4 391 10 8 el. Yagi 

9. 9A3AQ JN75WS 4 241 25 IK1AZV/1 680 10 11 el. Yagi 

10. 9A3LM JN86KD 3 728 31 OK2KCE 434 20 HB9CW 

11. 9A2UJ JN85AT 3 408 41 OK1KRQ 452 10 11 el. Yagi 

12. 9A7PJT JN83EN 3 406 7 OK1KRQ 697 100 4 el. DL6WU 

13. 9A6NIK JN85KV 2 665 38 9A6LRY 127 - 12 el. YAGI 

14. 9A2BO JN86KD 1 986 23 OM2VL 209 20 HB9CW 

15. 9A5YY JN75WT 854 23 9A1FBC 114 50 Diamond V-2000 

Kategorija A2, 144 MHz – više operatora, sve vrste rada 


1. 9A5Y JN85PO 149 683 389 SP2PIK 825 1 000 4 ×18 el. BVOPT 

2. 9A1W JN75ST 67 758 278 DL0NMB 659 750 2 ×13 el., 10 el. 

3. 9A4V JN95CI 51 570 138 DL0GTH/p 756 500 4 × 15 el. BVOPT 

4. 9A0C JN75VS 20 514 121 DG3FK 550 50 10 el. Yagi 

5. 9A1FBC JN85OJ 17 378 138 OM0C 336 100 7 el. Yagi 

6. 9A1K JN85JL 5 214 67 S56IHX 166 25 2 × 15 el. DL6WU 

7. 9A1CGK JN85TE 3 077 36 9A4DI 224 25 YU0B, GP 

Kategorija A3, 144 MHz – YL kategorija (sve vrste rada) 


1. 9A4DI JN75XS 4 741 76 9A2UI 194 15 Ringo R 

2. 9A7GVA JN85NK 1 469 20 9A1W 130 100 2 × 11 el. YAGI 

Kategorija A4, 145 MHz – samo FM (bez podjele po broju operatora) 


1. 9A6GWF JN95CF 11 695 87 S57HPW 241 50 2 × 11 el. Yagi 

2. 9A6LRY JN95CF 11 685 88 S56LDW 239 50 2 × 11 el. Yagi 

3. 9A1COE JN95CF 11 054 84 S56LDW 238 50 2 × 11 el. DL6WU 

4. 9A2UI JN95FQ 63 75 68 9A1W 227 - - 

5. 9A7KJI JN85OO 6 151 69 S57PY 181 - - 

6. 9A1CTZ JN75UW 5 854 86 9A2UI 215 - Diam. X-510N 

7. 9A3AMQ JN75UW 5 718 84 9A2UI 215 60 Diam. X-510N 

8. 9A6JNJ JN85HK 5 119 69 9A5TJ 170 35 9 el. DL6WU 

9. 9A1CEQ JN85ER 3 763 57 9A3ND 162 25 2 × 9el. D. Loop 

10. 9A1CFR JN85BQ 3 466 53 S59C 178 - 2 × 15 el. DL6WU 

11. 9A5TJ JN95JG 2 922 50 9A6JNJ 170 45 - 

12. 9A1DL JN95CF 2 424 19 9A5ADH 210 50 2 × 11 el. DL6WU 

13. 9A5AC JN75UT 1 916 36 9A6LRY 205 50 Diam. X-100 

14. 9A1CPP JN95HN 1 211 16 9A6IBU 190 50 2 × 9 el. Yagi 

15. 9A7BWJ JN95HN 1 176 15 9A6IBU 190 50 4 × 7 el. Yagi 

16. 9A6PAA JN95AD 921 22 9A1K 105 50 Dv. Delta Loop 

17. 9A1CBK JN86MB 465 4 9A6GWF 130 50 12 el. Yagi 

Kategorija B1, 432 MHz – jedan operator 


1. 9A3AQ JN75WS 1 562 15 S58RM 178 1 345 el. Yagi 

2. 9A1DL JN95CF 223 1 S51ZO 223 15 15 el. DL6WU 

3. 9A4VM JN85FS 108 1 S51ZO 108 10 21 el. DL7KM 

Kategorija B2, 432 MHz – više operatora 


1. 9A1CAW JN95GM 6 973 18 DM7A 683 10 26 el. DJ9BV 

Kategorija C1, 1,3 GHz – jedan operator 


1. 9A3AQ JN75WS 279 4 S51ZO 112 10 45 el. Loop 

Kategorija C2, 1,3 GHz – više operatora 


1. 9A1CAW JN95GM 2 043 5 DM7A 683 70 50 el.G3JVL 


www.hamradio.hr 41

UKV 

Kategorija D1, 2,3 GHz – jedan operator 


1. 9A3AQ JN75WS 81 1 S59R 81 5 45 el. LOOP 

Kategorija D2, 2,3 GHz – više operatora 


1. 9A1CAW JN95GM 902 2 DM7A 683 15 50 el. DL2AM 

Kategorija F1, 10 GHz – jedan operator 


1. 9A1Z JN86FJ 1 259 9 OM0C 244 1 90 cm OFFSET 

2. 9A4M JN85EG 298 2 S51ZO 163 1 90 cm DISH 

3. 9A3AQ JN75WS 81 1 S59R 81 - 90 cm DISH 

Pobjednik u generalnom plasmanu je 9A5Y sa 149 683 bodova. 




9A UKV rang lista – 50 MHz 

Mj. Poz. znak LOC BRP DXCC TR AU ES MS F2 TEP Prijava 

1. 9A8A JN86 955 201 694 1676 8 968 1 454 17 979 12 985 04/2006 

2. 9A1CCY JN85 820 160 - - - - 15 500 - 03/2004 

3. 9A4K JN86 770 174 - 1727 8 207 - 15 501 12 990 04/2006 

4. 9A1Z JN86 756 172 - - - - 18 145 - 05/2004 

5. 9A7W JN85 662 150 - - - - 15 490 - 10/2004 

6. 9A1CAL JN86 572 149 - - - - 14 631 12 990 04/2004 

7. 9A2F JN86 556 147 - - - - 14 583 - 04/2004 

8. 9A2YC JN75 539 139 - - 1 981 - 14 667 8 176 03/2004 

9. 9A3LN JN95 523 117 674 1157 6 245 15 051 13 050 01/2005 

10. 9A5T JN85 521 120 - - - - - - 04/2005 

11. 9A2SB JN95 515 115 - - - - 14 560 - 01/2004 

12. 9A2OM JN95 455 109 598 - - - 14 455 - 03/2004 

13. 9A1CCB JN85 428 114 - - - - 14 596 - 10/2004 

14. 9A3TN JN85 354 101 - - - - 14 543 - 04/2004 

15. 9A5ST JN83 300 124 - - - - - - 03/2005 

16. 9A3KR JN75 289 105 - - 1 933 - 14 697 8 224 03/2004 

17. 9A2EU JN75 260 99 - - - - 14 587 - 10/2004 

18. 9A7V JN86 256 67 - - - - 10 334 - 09/1998 

19. 9A2YD JN74 255 58 - - - - 10 072 - 09/1998 

20. 9A6R JN83 249 58 - - - - - - 02/1995 

21. 9A3JI JN86 235 60 - - - - 10 350 - 10/1998 

22. 9A1EZA JN86 231 56 - - - - 14 583 - 08/1999 

23. 9A4EW JN95 201 55 572 - 2 493 1926 12 362 8 402 04/2006 

24. 9A5CY JN85 177 59 - - - - - - 10/2004 

9A UKV rang lista – 144 MHz 

R.b. Poz. znak LOC BRP (EME) DXCC TR AU ES MS FAI EME Prijava 

1. 9A1CCY JN85 522 (63) 71 1 396 1 880 2 282 2187 1 854 11 886 03/2004 

2. 9A1EZA JN86 486 (34) 53 - - - - - - 07/1998 

3. 9A1CCB JN85 428 64 1 290 1 408 3 550 2227 1 585 - 10/2004 

4. 9A3AT JN75 421 (86) 67 - - - - - - 02/1995 

5. 9A2SB JN95 402 62 1 215 1 815 2 840 1955 1 751 9 532 01/2004 

6. 9A2RD JN65 341 59 1 493 1 782 2 295 1927 1 561 - 04/2004 

7. 9A4FW JN95 341 (21) 58 1 196 1 733 2 408 2301 1 688 14 751 01/2006 

8. 9A4EW JN95 333 (3) 55 1 075 1 870 2 293 2104 1 692 9 028 04/2006 

9. 9A2KK JN85 312 53 - - - - - - 12/2003 

10. 9A1KDE JN95 304 45 - - - - - - 02/1995 

11. 9A2YC JN75 284 53 1 166 - 2 438 - 1 227 - 02/2004 

12. 9A2DG JN95 271 (3) 51 - - - - - - 02/1995 

13. 9A2DI JN95 261 47 - - - - - - 02/1995 

14. 9A1CHI JN95 260 47 1 182 1 768 2 243 2176 1 485 - 01/2004 

15. 9A2TE JN85 223 37 - - - - - - 02/1995 

16. 9A4VM JN85 215 41 812 1 503 2 239 2118 1 515 - 02/2004 

17. 9A1CRJ JN95 207 47 - - - - - - 02/1995 

18. 9A2OM JN95 185 41 1 341 - 2 706 - - - 04/2004 

19. 9A3LN JN95 128 26 885 - 2 175 - 1 657 - 01/2005 

20. 9A3ZK JN75 122 21 839 - 1 794 - 1 164 - 03/2004 

21. 9A2GA JN75 35 10 624 - - - - - 04/2006 

22. 9A3KR JN75 31 15 973 - 1 693 - - - 03/2004 



UKV 

Piše: Željko Dražiæ-Karaliæ, 9A4FW 

Kako do EDI formata? 

Iako je veæ desetak godina u uporabi, mnogi radioamateri 

imaju problema pri obradi i slanju natjecateljskog dnevnika 

u EDI formatu. Što je EDI format i kako do njega? EDI 

(Electronic Data Interchange) je službeni format za slanje i 

razmjenu natjecateljskih dnevnika na frekvencijama iznad 

30 MHz (UKV) u IARU regiji 1. 

VHF komitet 1. regije IARU-a je prihvatio ovaj format kao 

standard kako bi se ubrzalo slanje i obrada natjecateljskih 

dnevnika. Hrvatski radioamateri koriste nekoliko vrsta programa 

u UKV natjecanjima. Za današnje natjecatelje je dobar 

odabir programa za voðenje natjecateljskog dnevnika važna 

stvar. Pri tome je jako bitno ima li odabrani program moguænost 

kreiranja EDI datoteke po završetku natjecanja. 

U ovom èlanku za poèetnike navodim samo neke od programa 

koji dnevnik mogu pretvoriti u EDI format: 

Ime programa Autor Platforma 

1. VHFCTEST S53WW ms-dos, Windows 95/98/ME/XP, 

2. TAClog OZ2M ms-dos, Windows 95/98/ME, 

3. VUSC4WIN OK1DIX windows 95/98/ME/XP, 

4. Atalanta locator OK1DUO ms-dos, Windows 95/98/ME/XP, 

5. VHFCtest4Win S52AA Windows 95/98/ME/XP (nije freeware). 

Kako do EDI datoteke iz ovih programa? 

1. VHFCTEST 

Ovaj program hrvatski natjecatelji najèešæe koriste jer je vrlo 

stabilan, nudi veliki broj moguænosti tijekom i poslije natjecanja 

i ima pretvaraè datoteka u EDI format. 

Nakon završenog natjecanja izaðite iz programa i iz 

iste mape gdje se nalazi VHFCTEST pokrenite program 

VHFLIB.EXE. 

Pojavit æe se slijedeæi meni: 

1. LIB FUNCTIONS, 

2. CHECK LOG, 

3. FILE FORMAT CONVERSION'S, 

4. THE END. 

Kursorom se spustite na br. 3 i pritisnite Enter. U meniju koji 

se pojavio izaberite 2. - *.QSO, *.TST *.EDI i ponovo pritisnite 

Enter. U slijedeæem izborniku pronaðite datoteku natjecanja 

koje želite pretvoriti u EDI format (npr. 9a4v_hljk06) 

i potvrdite izbor pritiskom na Enter. Ovime ste kreirali EDI 

datoteku koju je program pohranio u istu mapu gdje se nalaze 

programi VHFCTEST i VHFLIB.EXE. Kreirana EDI datoteka je 

spremna za slanje elektronskim putem UKV komisiji. 

Program možete "skinuti" na: http://lea.hamradio.si/~s53ww/ 

2. TAClog 

TAClog je program autora OZ2M koji najèešæe koriste amateri 

iz srednje i sjeverne Europe. Nakon završenog natjecanja 

izaðite iz programa te ga ponovo pokrenite i u poèetnom meniju 

odaberite 

3. Post contest data work. 

Nakon toga odaberite 

2. EDI files 

i na kraju 

1: region 1 STD file, REG1TEST. 

Iz desnog stupca odaberite željenu .DAT datoteku koju 

treba pretvoriti u EDI i s Enterom idite do kraja provjeravajuæi 

jesu li Vam svi upisani podaci toèni. 

TAClog æe EDI dokument pohraniti u direktorij 

TACLOG/TL_C_144/ime_datoteke.EDI, gdje 144 predstavlja 

opseg na kojem je natjecanje raðeno. Program možete 

"skinuti" na ovoj adresi: http://www.rudius.net/oz2m/taclog/. 

3. VUSC4WIN 

VUSC4WIN je Windows program autora OK1DIX koji uglavnom 

koriste èeški i slovaèki radioamateri. Nakon pokretanja programa 

idite na Create log i u padajuæem meniju kliknite na željeni 

opseg. U tablici upišite svoje podatke koji æe kasnije biti korišteni 

u EDI datoteci. 

Nakon završetka natjecanja idite na Contest -> Save As -> 

unesite ime natjecanja i u koloni Files of type izaberite EDI files 

(*.EDI). Sve potvrdite s Open. 

VUSC4WIN je dobar freeware za one koji žele program 

koji radi u Windows okruženju. Program možete "skinuti" s: 

http://www.home.karneval.cz/ok2kkw/programs_cz.htm. 

4. Atalanta locator 

Atalanta locator je program autora OK1DUO. Po završetku 

natjecanja pritisnite CTRL + E. Otvorit æe se EDI export program 

u koji trebate upisati ime natjecanja, npr.: 9a4v_hljk06.edi. 

Nakon toga unosa, program æe tražiti još podataka o odgovornom 

operatoru, lokaciji, itd. Program sprema EDI datoteku 

u mapi LOCATOR/TEXT. Program možete "skinuti" s: http:// 

www.qsl.net/ok1duo/locator.htm. 

5. VHFCTEST4WIN 

VHFCTEST4WIN je Windows program autora S52AA koji sve 

èešæe u natjecanjima koriste 9A radioamateri. Program ima izravan 

eksport u EDI format. Nakon završetka natjecanja u meniju 

odaberite Import/Export i u padajuæem meniju odaberite Export 

to EDI. Potom unesite ime, odredite mjesto za spremanje EDI 

datoteke i potvrdite sa Save. Program VHFCtest4Win je zasigurno 

najbolji izbor, ali nije besplatan (licenca stoji 25 eura). 

Ovaj èlanak je napisan za radioamatere koji se prvi puta susreæu 

s elektronskom obradom i slanjem logova. U sluèaju nejasnoæa 

ili dodatnih upita pišite na 9a4fw@hamradio.hr. 

GL u natjecanjima! 

[REG1TEST;1] 

TName=Marconi memorial 2004 

TDate=20041106;20041107 

PCall=9A4M 

PWWLo=JN85EG 

PExch= 

PAdr1=Babino brdo, 406m 

PAdr2= 

PSect=Singl op 

PBand=144 MHz 

PClub=9A1V 

RName=Mate Botica 

RCall=9a4m 

RAdr1=Hrvatskih domobrana 19 

RAdr2= 

RPoCo=44103 

RCity=Sisak 

RCoun=Croatia 

RPhon= 

RHBBS=9a0ysk 

MOpe1=9A4M 

MOpe2= 

STXEq=FT1000MP + Javornik 

SPowe=1000 

SRXEq=Javornik 

SAnte=4x13el. Y. + 2x12el. Y. 

SAntH=16;406 

CQSOs=302;1 

CQSOP=129012 

CWWLs=1;0;1 

CWWLB= 

CExcs=;; 

CExcB= 

CDXCs=;; 

CDXCB= 

CToSc=129012 

CODXC=F6KIM;JN38BO;862 

[Remarks] 

[QSORecords;302] 

041106;1525;9A3RU;2;599;001;599;020;;JN85LI;47;;;; 

. 

041107;1355;DD0VF;2;599;302;559;002;;JO61WB;671;;;; 

[END;converted from VHFCtest4Win ver 1.0 build 12 by S52AA] 


www.hamradio.hr 43

Piše: Željko Belaj, 9A2QU 

ARG 

Otvoreno prvenstvo Bjelovarsko-bilogorske 

županije u amaterskoj radiogoniometriji 

na 144 MHz i 3,5 MHz 

Tradicionalno natjecanje 

u amaterskoj radiogoniometriji 

"ARDF Bjelovar 

2006." održano je ove 

godine 8. i 9. travnja na terenima 

u blizini Bjelovara. 

Prijavljeno je 92, a sudjelovalo 

72 natjecatelja iz 10 

klubova u 10 kategorija. 

Osim èlanova hrvatskih radioklubova, 

natjecali su se i 

èlanovi maðarskog kluba 

Aranyhomok iz Kecskemeta 

te Radiokluba Zenica (BiH), 

što je podiglo razinu natjecanja 

na meðunarodno. 

U organizaciji natjecanja 

sudjelovali su sljedeæi èlanovi 

Radiokluba "Nikola Tesla" Bjelovar: 

– Zvonimir Èamiloviæ, 9A2UU – prijave, 

logistika i foto-dokumentacija, 

– Željko Belaj, 9A2QU – predsjedavajuæi 

žirija i postavljaè odašiljaèa 

na terenu, 

– Branko Kosar, 9A4TT – sudac na 

startu i kontrola rada odašiljaèa, 

– Ivica Slivar, 9A3OU i Zvonko 

Saboloviæ, 9A6ISZ – suci na startu 

– Željko Oršoliæ, 9A3VW i Teodor 

Romaniæ, 9A2VV – suci na cilju, 

– Bojan Mrkobrad, 9A4RR – 

elektronièka obrada rezultata, 

– Franjo Filipan, 9A6DSC, Antun 

Tomaševiæ, 9A6GXG, Zoran Dediæ, 

9A6NDZ, Milenko Juriæ, 9A6NIK i 

Josip Ðurðeviæ, 9A6DUM – suci na 

odašiljaèima, 

– Mladen Puc, 9A4PP – prijevoz i 

osvježenje na cilju. 

U natjecanju je korišten "SPORTident", 

najsuvremeniji sustav za mjerenje 

vremena i praæenje kretanja natjecatelja 

na terenu. Organizator zahvaljuje 

Radioklubu Ludbreg za posudbu nedostajuæe 

"SPORTident" i druge opreme. 

U želji da afirmiramo Sportsko rekreacijski 

centar Kukavica koji je još u fazi 

projekta, organizirano je dvodnevno 

natjecanje s prenoæištem i prehranom. 

Unatoè skromnijim uvjetima smještaja, 

natjecatelji su prihvatili ovakav pristup 

(jedno putovanje – dva natjecanja, druženje 

u slobodno vrijeme). To je ujedno 

bila i generalna proba pred Prvenstvo 

Hrvatske koje æe se na istom mjestu 

održati 10. i 11. lipnja. Organizator 

zahvaljuje natjecateljima i gostima na 

prijedlozima koji æe biti uzeti u obzir tom 

prilikom. 

Zahvaljujuæi pouzdanoj tehnici i samodisciplini 

èlanova žirija, oba natjecanja 

održana su prema planiranoj satnici i 

završena bez prigovora 

natjecatelja. Žiri zahvaljuje 

Otu Predaniæu, 9A4OP, 

ARG menadžeru HRS-a, na 

primjedbama i prijedlozima 

koji æe biti prihvaæeni i primijenjeni 

na sljedeæim natjecanjima. 

Medalje i pehare najboljima 

podijelio je predsjednik 

HRS-a, Petar Milièiæ, 9A6A, 

a diplome æe svim plasiranim 

natjecateljima i klubovima 

biti uruèene na sljedeæem 

natjecanju ili dostavljene 

poštom. 

Èestitamo najboljima i zahvaljujemo 

svim natjecateljima, èlanovima i suradnicima 

koji su na bilo koji naèin pomogli 

da ovo natjecanje bude uspješno provedeno. 



ARG 

Službeni rezultati natjecanja ARDF Bjelovar 2006. 

Bjelovar, 8 – 9. 4. 2006. 

Ukupni pojedinaèni rezultati 

Kategorija M15 144 MHz 3,5 MHz Ukupno 

Mj. Ime i prezime Klub mm:ss TX mm:ss TX mm:ss TX 

1. Luka Bahun Meðimurje 65:32:00 3 61:04:00 3 126:36:00 6 

2. Velimir Kovaèina Nikola Tesla, Bjelovar 73:56:00 2 70:49:00 2 144:45:00 4 

3. Patrik Vrbaniæ Meðimurje 72:52:00 2 78:25:00 2 151:17:00 4 

4. Ivan Capan Nikola Tesla, Bjelovar 87:18:00 1 75:09:00 2 162:27:00 3 

5. Boris Magiæ Ludbreg 116:02:00 1 123:42:00 1 239:44:00 2 

Valentino Žulj KMT Dubrava 110:19:00 2 DNS NC 

Lovro Janžek - TIOŠ Meðimurje 89:06:00 1 NC NC 

Mislav Strahonja KMT Dubrava 104:35:00 1 DNS NC 

Dominik Šulc Arena Pula DNS 69:23:00 3 NC 

Tomislav Krnaè Arena Pula DNS 77:03:00 3 NC 

Zoran Krišto Arena Pula DNS 92:13:00 3 NC 

Teo Koller Arena Pula DNS 96:58:00 3 NC 

Nikola Ðomlija Velika Gorica DNS 122:46:00 2 NC 

Bojan Filipoviæ Arena Pula DNS 77:13:00 1 NC 

Dávid Papp Aranyhomok, HA NC 93:25:00 1 NC 

Zvonimir Medvidoviæ Velika Gorica DNS 112:54:00 1 NC 

Tomislav Dimovski Velika Gorica DNS NC NC 

Franjo Dokladal Nikola Tesla, Bjelovar NC DNS NC 

Juraj Mlinar Nikola Tesla, Bjelovar NC NC NC 

Toni Žabjaèan Nikola Tesla, Bjelovar NC DNS NC 

Zvonimir Kriliæ Velika Gorica DNS NC NC 

Igor Pecirep Arena Pula DNS NC NC 

Kristijan Allaku Nikola Tesla, Bjelovar NC DNS NC 

Dario Ožbolt Nikola Tesla, Bjelovar DNS DNS DNS 

Ivica Žmegaè Nikola Tesla, Bjelovar DNS DNS DNS 

Vedran Oreški Ludbreg DNS DNS DNS 



1. Dávid Barna Aranyhomok, HA 44:42:00 4 52:50:00 4 97:32:00 8 

2. Tihomir Despetoviæ Nikola Tesla, Bjelovar 49:51:00 4 49:58:00 4 99:49:00 8 

3. Vanja Heæimoviæ KMT Dubrava 74:27:00 4 60:14:00 4 134:41:00 8 

4. Ivan Janušiæ Meðimurje 63:43:00 4 74:28:00 4 138:11:00 8 

5. Kristijan Valeèiæ Nikola Tesla, Bjelovar 51:16:00 4 97:16:00 4 148:32:00 8 

6. Ivan Perèiæ Meðimurje 95:16:00 4 66:18:00 4 161:34:00 8 

7. Tihomir Rihtarec Meðimurje 87:16:00 4 79:04:00 4 166:20:00 8 

8. Stefan Weidlich Arena Pula 84:58:00 4 67:32:00 3 152:30:00 7 

9. Dario Horvat - TIOŠ Meðimurje 59:34:00 4 103:51:00 3 163:25:00 7 

Krešimir Medvedec KMT Dubrava 84:20:00 2 DNS NC 

Mislav Topolnjak - TIOŠ Meðimurje NC 0 69:42:00 4 NC 



1. Miloš Iliæ Arena Pula 47:20:00 5 59:59:00 5 107:19:00 10 

2. Robert Orehoci Hrv. DX klub 59:46:00 5 53:59:00 5 113:45:00 10 

3. Mario Lukaveèki Nikola Tesla, Bjelovar 69:24:00 5 56:38:00 5 126:02:00 10 

4. Stipe Predaniæ KMT Dubrava 73:06:00 5 53:23:00 5 126:29:00 10 

5. Josip Pavlin Arena Pula 72:59:00 5 79:23:00 5 152:22:00 10 

6. Damir Dokladal Nikola Tesla, Bjelovar 71:56:00 5 89:36:00 5 161:32:00 10 

7. Zoran Pavloviæ Nikola Tesla, Bjelovar 97:45:00 5 73:38:00 5 171:23:00 10 

8. Amir Tahmišèija Zenica, T91EZC 93:46:00 5 85:05:00 5 178:51:00 10 

Žarko Horvat Ludbreg 86:30:00 5 DNS NC 

Danijel Vrban Nikola Tesla, Bjelovar DNS 57:03:00 5 NC 

Ivan Filipašiæ Ludbreg DNS DNS DNS 

Bojan Bunèiæ Ludbreg DNS DNS DNS 


www.hamradio.hr 45

ARG 



1. Vladimir Vinko Meðimurje 51:51:00 4 50:43:00 4 102:34:00 8 

2. Slavko Sopina Hrv. DX klub 49:19:00 4 66:51:00 4 116:10:00 8 

3. Vlado Šæur Arena Pula 63:30:00 4 85:08:00 4 148:38:00 8 

4. Igor Brenko Arena Pula 75:33:00 4 86:28:00 4 162:01:00 8 

5. Dražen Janžek - TIOŠ Meðimurje 110:05:00 2 60:36:00 4 170:41:00 6 



1. Branimir Vinko Meðimurje 47:44:00 4 43:59:00 4 91:43:00 8 

2. Zvonimir Makovec Meðimurje 49:43:00 4 58:40:00 4 108:23:00 8 

Petar Milièiæ Hrv. DX klub DNS 85:38:00 3 NC 

Stjepan Jembrek Križevci DNS 112:39:00 3 NC 



1. Branko Vidoviæ Nikola Tesla, Bjelovar 49:36:00 3 71:02:00 3 120:38:00 6 

2. István Patocskai Aranyhomok, HA 83:27:00 3 72:57:00 3 156:24:00 6 

3. István Börcsök Aranyhomok, HA 81:00:00 3 78:53:00 3 159:53:00 6 

Imre Farkas Aranyhomok, HA NC 108:20:00 3 NC 

Milan Božinoviæ KMT Dubrava DNS DNS DNS 

Kategorija Ž15 144 MHz 3,5 MHz Ukupno 


1. Anita Žerjav Meðimurje 70:02:00 3 66:42:00 3 136:44:00 6 

2. Valentina Šæur Arena Pula 113:04:00 2 80:37:00 3 193:41:00 5 

3. Anja Bahun Meðimurje 112:39:00 2 84:36:00 3 197:15:00 5 

4. Sara Barat Meðimurje 101:30:00 1 122:16:00 3 223:46:00 4 

5. Kristina Pirc Ludbreg 90:58:00 2 96:04:00 1 187:02:00 3 

6. Petra Raèki Nikola Tesla, Bjelovar 101:02:00 2 100:50:00 1 201:52:00 3 

7. Maja Pokos Ludbreg 101:05:00 2 131:28:00 1 232:33:00 3 

8. Samanta Kraljiæ Meðimurje 60:58:00 1 110:38:00 1 171:36:00 2 

9. Sabrina Crnèeviæ Arena Pula 105:35:00 1 105:38:00 1 211:13:00 2 

Tena Kovaèiæ Ludbreg NC 112:32:00 3 NC 

Marijana Hanževaèki Nikola Tesla, Bjelovar NC 69:52:00 1 NC 

Martina Loborèek Velika Gorica DNS 80:19:00 1 NC 

Ivana Mikšec Nikola Tesla, Bjelovar NC 85:13:00 1 NC 

Katarina Kreziæ Velika Gorica DNS 97:50:00 1 NC 

Melanija Struški Ludbreg NC DNS NC 

Veronika Vrhovec KMT Dubrava NC DNS NC 

Ana Matejèiæ Velika Gorica DNS NC NC 

Ana Filip Ludbreg DNS DNS DNS 

Manuela Marèec Nikola Tesla, Bjelovar DNS DNS DNS 

Željka Biškup Ludbreg DNS DNS DNS 



1. Tijana Živko Arena Pula 63:54:00 4 52:17:00 4 116:11:00 8 



1. Željka Krupka Nikola Tesla, Bjelovar 53:08:00 4 65:11:00 4 118:19:00 8 

2. Patrizia Iliæ Arena Pula 90:22:00 4 86:55:00 3 177:17:00 7 

3. Kristina Giacometti Nikola Tesla, Bjelovar 79:59:00 4 104:10:00 2 184:09:00 6 

4. Anamarija Kosar Arena Pula 71:08:00 4 64:29:00 1 135:37:00 5 

5. Maja Vasiæ Zenica, T91EZC 105:11:00 1 98:27:00 4 203:38:00 5 

Elizabeta Kosar Nikola Tesla, Bjelovar DNS DNS DNS 



1. Smiljana Janžek - TIOŠ Meðimurje 93:36:00 4 84:26:00 4 178:02:00 8 

Ljiljana Brenko Arena Pula NC 3 114:28:00 4 NC 



ARG 

Ekipni rezultati 

TX 

mm:ss 

1. Radioklub "Meðimurje", Mursko Središæe 79 1786:46:00 

1. Luka Bahun M15 126:36:00 6 

3. Patrik Vrbaniæ M15 151:17:00 4 

4. Ivan Janušiæ M19 138:11:00 8 

6. Ivan Perèiæ M19 161:34:00 8 

1. Vladimir Vinko M40 102:34:00 8 

5. Dražen Janžek - TIOŠ M40 170:41:00 6 

1. Branimir Vinko M50 91:43:00 8 

2. Zvonimir Makovec M50 108:23:00 8 

1. Anita Žerjav Ž15 136:44:00 6 

3. Anja Bahun Ž15 197:15:00 5 

4. Sara Barat Ž15 223:46:00 4 

1. Smiljana Janžek - TIOŠ Ž35 178:02:00 8 

2. Radioklub "Nikola Tesla", Bjelovar 66 1468:05:00 

2. Velimir Kovaèina M15 144:45:00 4 

4. Ivan Capan M15 162:27:00 3 

2. Tihomir Despetoviæ M19 99:49:00 8 

5. Kristijan Valeèiæ M19 148:32:00 8 

3. Mario Lukaveèki M21 126:02:00 10 

6. Damir Dokladal M21 161:32:00 10 

1. Branko Vidoviæ M60 120:38:00 6 

6. Petra Raèki Ž15 201:52:00 3 

1. Željka Krupka Ž21 118:19:00 8 

3. Kristina Giacometti Ž21 184:09:00 6 

TX mm:ss 

3. Radioklub "Arena Pula", Pula 61 1193:06:00 

1. Miloš Iliæ M21 107:19:00 10 

5. Josip Pavlin M21 152:22:00 10 

3. Vlado Šæur M40 148:38:00 8 

4. Igor Brenko M40 162:01:00 8 

2. Valentina Šæur Ž15 193:41:00 5 

1. Tijana Živko Ž19 116:11:00 8 

2. Patrizia Iliæ Ž21 177:17:00 7 

4. Anamarija Kosar Ž21 135:37:00 5 

4. Radioklub "ARANYHOMOK", Kecskemet 20 413:49:00 

1. Dávid Barna M19 97:32:00 8 

2. István Patocskai M60 156:24:00 6 

3. István Börcsök M60 159:53:00 6 

5. Hrvatski DX klub, Zagreb 18 229:55:00 

2. Robert Orehoci M21 113:45:00 10 

2. Slavko Sopina M40 116:10:00 8 

6. KMT Dubrava, Zagreb 18 261:10:00 

3. Vanja Heæimoviæ M19 134:41:00 8 

4. Stipe Predaniæ M21 126:29:00 10 

7. Radioklub "Zenica", Zenica 5 203:38:00 

5. Maja Vasiæ Ž21 203:38:00 5 

8. Radioklub "Ludbreg", Ludbreg 5 426:46:00 

5. Boris Magiæ M15 239:44:00 2 

5. Kristina Pirc Ž15 187:02:00 3 

* Radioklub "Velika Gorica", Velika Gorica NC 

* Radioklub "Križevci", Križevci NC 


www.hamradio.hr 47

ARG 

Piše: Ivan Marcijan, 9A2AY 

Struèno osposobljavanje pedagoga 

tehnièke kulture 

Hrvatski radioamaterski savez, u 

suradnji s Hrvatskim savezom 

pedagoga tehnièke kulture i potporu 

Hrvatske zajednice tehnièke kulture, 

organizirao je struèno osposobljavanje 

nastavnika tehnièke kulture na temu 

"Radioorijentacija za mlade tehnièare". 

Osposobljavanje je održano u Nacionalnom 

centru tehnièke kulture Kraljevica 

od 31. ožujka do 2. travnja ove godine. 

Projekt je osmislio i organizirao Ivan 

Marcijan. U pripremi su sudjelovali 

predsjednik i tajnik Hrvatskog saveza 

pedagoga tehnièke kulture: Drago Labaš 

i Franjo Pavloviæ, a u izvoðenju nastave 

i vježbi: Branko Vidoviæ iz Osnovne 

škole Nova Raèa i Dražen Brzaj iz Radiokluba 

Ludbreg. Pripreme su poèele u 

11. mjesecu 2005. godine. U Radioklubu 

Ludbreg je izraðeno 63 kompleta odašiljaèa 

male snage MT-80, skripta i CD 

s pripremom nastave iz radioorijentacije 

za mlade tehnièare. U planu je bilo izraditi 

i radiogoniometre, ali zbog nedostatka 

financijskih sredstava i kratkoæe 

vremena to nije realizirano. Èitav projekt 

zamišljen je kao osposobljavanje nastavnika 

i opremanje osnovnih škola s 

nastavnim sredstvima i pomagalima. 

HZTK-a je osigurala financijska sredstva 

u iznosu od 25.000,00 kuna, koja su 

potrošena na izradu radioodašiljaèa, a 

kotizaciju u iznosu od 450,00 kuna po 

polazniku, financirale su osnovne škole 

ili lokalne zajednice tehnièke kulture. 

Program se sastojao od èetiri nastavne 

cjeline: 

– osnove radioorijentacije ...... 4 sata, 

– rukovanje tehnièkom opremom 

............................................ 3 sata, 

– pravila natjecanja 

.................. 2 sata, 

– praktiène vježbe na 

terenu 

.................... 6 sati, 

– organizacija 

natjecanja 

.................. 3 sata, 

a izveden je prema 

slijedeæem rasporedu: 

31. ožujka (petak): 

– do 12:00 

dolazak sudionika i 

smještaj u hotelu, 

– 13:00 – 14:00 ruèak, 

– 14:00 – 15:00 upoznavanje s 

rasporedom predavanja, 

– 15:00 – 19:00 osnove 

radioorijentacije; 

1. travnja (subota): 

– 08:00 – 09:00 doruèak, 

– 09:30 – 12:30 rukovanje 

tehnièkom 

opremom, 

– 12:30 – 13:30 ruèak, 

– 14:00 – 18:00 praktiène vježbe 

na terenu 

(rukovanje opremom), 

– 18:00 – 19:00 pravila natjecanja, 

– 19:00 – 20:00 veèera; 

2. travnja (nedjelja) 

– 08:00 – 09:00 doruèak, 

– 09:00 – 14:00 praktiène vježbe 

na terenu 

(organizacija natjecanja), 

– 14:00 – 15:00 ruèak, 

– 15:00 – 18:00 odlazak kuæama. 

Prva tema je obraðena na predavanju, 

a ostale kao radionice i praktiène vježbe 

na terenu. 

Slika 1. – Vježbe iz osnova radiogoniometrije u velikoj dvorani 

Nacionalnog centra tehnièke kulture Kraljevica 

Struèno osposobljavanje je polazilo 

14 pedagoga tehnièke kulture: Fany 

Biliæ (Lapad), Dalibor Ferèiæ (Sisak), 

Dragutin Jalovèar (Èepin), Ðurða Kladiæ 

(Ludbreg), Biserka Koliæ (Velika Mlaka), 

Mladen Kralj (Varaždin), Branko Latas 

(Sesvete), Natalija Marenèiæ (Gornja 

Rijeka), Slavko Marenèiæ (Gornja 

Rijeka), Zlatko Mikaè (Karlovac), Rifat 

Ramèiæ (Kraljevica), Silvijo Savi (Nova 

Gradiška), Eva Šajgo (Zagreb) i Branko 

Vidoviæ (Nova Raèa). 

Potrebno je naglasiti da su svi 

polaznici dobili na korištenje komplet od 

tri odašiljaèa, te skriptu i CD koje æe 

moæi koristi u pripremanju uèenika za 

natjecanja u radioorijentaciji. U nedjelju, 

2. travnja, sudionicima se pridružio i 

predsjednik Hrvatskoga radioamaterskog 

saveza, Petar Milièiæ, koji je polaznicima 

uruèio uvjerenja o osposobljenosti 

za izvoðenje nastave iz radioorijentacije 

za mlade tehnièare. 

S obzirom na iskazano zanimanje 

polaznika planira se i nastavak, koji bi 

za cilj imao izradu radiogoniometara. 

Slika 2. – Praktiène vježbe iz radioorijentacije na sportskim terenima 

O.Š. Kraljevica 

Slika 3. – Sudionici struènog osposobljavanja 



DX i QSL info 

Piše: Zlatko Matièiæ, 9A2EU 

DX i QSL info 

HC – Ekvador – Alfredo, HC1HC, se 

aktivirao na 160 metarskom opsegu CW 

naèinom rada. Koristi GAP Voyager "vertikalku" 

i 1 kW. Pokušat æe biti što aktivniji u 

sumrak i u zoru. QSL via NE8Z. 

VP2M – otok Montserrat – Graham, 

M0AEP, radit æe s ovog otoka od 1. do 14. 

srpnja kao VP2MDD na opsezima od 80 do 

6 metara. Najviše æe obratiti pažnju na 6 metarski 

opseg gdje æe raditi s 350 W i yagijevom 

antenom od 5 elemenata. QSL via 

M0ARP. 

QSL via YB1TC. Više informacija možete 

saznati na njihovoj web stranici: 

http://dxpedition.orari.web.id/simeulue. 

VK9N – otok Norfolk – Oceania Amateur 

Radio DX Group organizira rad s ovog otoka 

od 25. svibnja do 20. lipnja kao VI9NI na 

opsezima od 160 do 10 metara svim vrstama 

rada. QSL karte šaljite preko biroa ili direktno 

na adresu: ODXG, PO Box 612, Childers, 

4660, Australia. 

C9 – Mozambik – Frosty, K5LBU 

(C91CF), Wayne, W5KDJ, i Tom, WW5L radit 

æe iz Mozambika od 29. lipnja do 13. srpnja, 

ukljuèujuæi sudjelovanje u IARU HF Championshipu. 

Radit æe na svim opsezima i svim 

vrstama rada, a radit æe i EME. Više informacija 

možete pronaæi na njihovoj web stranici: 

www.tdxs.net/C9.html. 

DL – SR Njemaèka – 12 posebnih postaja 

radit æe kao DR2006 i 25 postaja kao DQ2006 

povodom Svjetskog prvenstva u nogometu 

koje æe se održati u Njemaèkoj u lipnju i 

srpnju. Sve æe veze biti potvrðene automatski 

preko QSL biroa. DARC spoznorira 

diplomu WM 2006. Više informacija na web 

stranici: http://www.amateurradio2006.de/ 

diplomausschreibung_eng.html. 

HH – Haiti – Ned, N4LS, radit æe sa 

sjevera Haitija od 1. do 8. lipnja kao 

HH4/N4LS. Radit æe CW i SSB vrstom rada 

na opsezima od 80 do 10 metara u svoje 

slobodno vrijeme. 

YB – Indonezija – DX ekspedicija na otok 

Simeulue (IOTA OC-270) odložena je za 

24. do 29. svibnja. Pozivna oznaka je YE6P. 

6W – Senegal – F6ELE radit æe nekoliko 

dana kao 6W2/F6ELE s otoka Carabane 

(AF-078) u razdoblju od 9. do 18. lipnja. 

P2 – Papua Nova Gvineja – PA3EXX 

radit æe kao P29VV s otoka Witu (OC-181) od 

16. do 19. lipnja. Prije i poslije ove aktivnosti 

moguæa je aktivnost s otoka Nova Britanija 

(OC-008). 

Hrvatski radioamaterski savez raspisuje 

Nagradni natjeèaj HRS 2006. 

U svrhu popularizacije radioamaterizma, ali i privlaèenja 

mlaðih i starijih uzrasta, pokrenuli smo akciju za popularizaciju 

radioamaterskih konstrukcija i izrada raznih elektronièkih 

ureðaja i antena. Osim toga, Nagradnim natjeèajem 

želimo potaknuti škole i radioklubove da potièu mlade da za 

svoje maturalne radnje ili radove namijenjene raznim smotrama 

Tehnièke kulture konstruiraju i izrade radioamaterske 

ureðaje. 

Izvršni odbor Hrvatskoga radioamaterskog saveza 

odobrio je raspisivanje Nagradnog natjeèaja HRS 2006. za 

najljepšu, najbolju, tehnièki aktualnu i suvremenu elektronièku 

radioamatersku konstrukciju iz sljedeæih podruèja: 

1. jednostavni elektronièki sklopovi i ureðaji za poèetnike, 

2. radioureðaji za frekvencije niže od 30 MHz, 

3. radioureðaji za frekvencije više od 30 MHz, 

4. prijamnici i odašiljaèi za ARG, 

5. elektronièki mjerni instrumenti i pribor, 

6. radioamaterska pomagala i pribor za oèiglednu nastavu 

(uèila), 

7. antene, 

8. ureðaji za digitalne komunikacije, 

9. programska podrška primijenjena za radioamaterske 

namjene (software), 

10. elektronièki ureðaji po slobodnom izboru. 

Pravo sudjelovanja imaju hrvatski državljani èlanovi 

Hrvatskoga radioamaterskog saveza. Radovi koji se šalju na 

Natjeèaj moraju biti: 

- funkcionalni, 

- opremljeni elektriènim i montažnim shemama, 

- opremljeni opisom rada i rezultatima mjerenja, 

- opremljeni tehnièkim podacima, 

- popraæeni tekstom pogodnim za objavljivanje u 

èasopisu, 

Svi sudionici Natjeèaja dobit æe simboliène nagrade (priznanja), 

te æe im radovi, ako zadovoljavaju ocjenu uredništva, biti 

objavljeni u èasopisu Radio HRS. 

Najbolji radovi iz svake kategorije (10 kategorija) bit æe 

nagraðeni priznanjem, materijalnom nagradom. 

Svu potrebnu dokumentaciju za Natjeèaj treba dostaviti 

od objave Natjeèaja u èasopisu Radio HRS do 1. studenog 

2006. god. na adresu: 

Hrvatski radioamaterski savez 

10000 Zagreb 

Dalmatinska 12 

(za nagradni natjeèaj). 

Struèna komisija koju je imenovao Izvršni odbor HRS-a 

ocijenit æe prijavljene radove te æe autore èiji su radovi zadovoljili 

uvjete Natjeèaja pozvati na praktièni prikaz rada do 

1. prosinca 2006. Nakon toga Komisija æe donijeti odluku o 

najboljim radovima u svim kategorijama. Rezultati natjeèaja 

bit æe objavljeni u èasopisu Radio HRS i na web stranicama 

HRS-a. 

predsjednik HRS-a 

mr. sc. Petar Milièiæ, 9A6A 


www.hamradio.hr 49

Radio HRS 3/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?