ŠUMARSKI LIST 11-12/1967

sta. Upotrebljene su uglavnom alpske provenience;
koliko su utjecale na rast i prirast,
nije dovoljno poznato.
Ariš se dobro razvija na staništima šume
kitnjaka — bukve. Česti su neuspjesi
na staništima šume lužnjaka — graba, javora
— jasena, (tipične šume bukve) i jele
— bukve, sve zbog konkurenciie drugog
drveća, neodgovarajuće klime ili tla. Ne
valjaju jednodobne mješovite sastojine,
nego dvoslojne sa znatno nadstojnim arišem.
Nije opažen značajan utjecaj reljefa i
geološke podloge na sastojine. Viši položaji
s manjom inklinacijom su osobito dobri.
Veoma su važna fizikalna svojstva tla,
osobito kapacitet za vodu i zrak. Općenito
se ariš ističe velikom ekološkom amplitudom.
Nema paralelizma između kvantiteta visinskog
prirasta i kvalitete debla. Na primjer:
na svježim, teškim tlima šume lužnjaka—graba
i javora—jasena visinsko
prirašćivanje je odlično, a oblik debla je
nepovoljan; na dreniranim, mineralno-siromašnim
ali fizikalno dobrim tlima manje
su visine a bolji oblik debla. Ekspozicije,
osim osojne sjeverne, nisu značajne za uspijevanje
ariša. Lošiji su za nj položaji s
većom vlagom zraka i mokrim snjegovima.
Važni su uzgojni odnosi: vrsta i oblik
smjese. Ariš treba da zauzima više biotske
položaje, u njegovim sastojinama treba vršiti
rane i redovne prorede. Kitnjak, grab
i lipa najbolje su vrste drveća za podstojni
dio sastojine; smreka je najlošija kad
je istodobna kao ariš.
Sjetva je bolja nego sadnja 3—4 godišnjih
»snažnih« sadnica. Takve sadnice doduše
brzo rastu u visinu, ali stvaraju loš
sistem korijena te stabla nisu dovoljno
stabilna protiv loših utjecaja vjetra i mokrog
snijega, osobito na fizikalno nepovoljnim
tlima. Ariševe sadnice treba da su
stare 1—2 godine. Veliko značenje kod osnivanja
ariševih kultura treba da ima porijeklo
sjemena. Nevaljan izbor provenijence
i staništa, nevaljana smjesa drveća i
nepotpuno njegovanje glavni su uzroci neuspjeha.
J. Safar
cScettiu c/y&&u aodinu 1968.
Silini Sucadnicima, pcetpLatnicima i pcifateL^ima
keli
OlcedniM&o
494