ŠUMARSKI LIST 11-12/1967

Budući da je fosfor važan biogeni element, daljnja je svrha bila da se utvrdi
kakva je akumulacija F 32 u lišću, deblu i korijenu u određenim vremenskim
razmacima nakon njegove primjene (aplikacije) u stabalca.
Pripremu doze i aplikaciju P 32 izvršio je dr TUGOMIR FILIPAN, docent
na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
2. METODA RADA
2.1. Izbor stabalaca
Za istraživanja poslužio nam je 12-godišnji mladik koji se sastojao cd lužnjaka,
poljskog jasena te običnog graba s nešto uprskanoga nizinskog brijesta.
Mladik je izabran u području Šumarije Lipovljani, odjel 191d gospodarske jedinice
»Josip Kozarac«. Sastojina se nalazi u šumi lužnjaka i graba (Carpino
betuli-Quercetum roboris Anić 1959 em. Anić 1965), a tlo je označeno tipskom
oznakom pseudoglej (parapodzol).
Na pogodnoj površini izabrani su u spomenutom mladiku slijedeći parovi
stabalaca:
Par 1.1. poljski jasen — 1.2. poljski jasen
Par 2.1. poljski jasen — 2.2. lužnjak
Par 3.1. poljski jasen — 3.2. obični grab.
Prsni promjeri stabalaca iznosili su 1,9—2,9 cm, visine 327—470 cm i drvne
mase 689—1951 cm 3 . Razmaci između stabalaca u parovima iznosili su 40—46 cm.
Par stabalaca 1.1—1.2 izabran je zbog toga da se ispita srašeivanje korijenja
poljskog jasena, a parovi 2.1.—2.2. i 3.1.—3.2. zbog utvrđivanja eventualne
ekskrecije (izlučivanja) radioaktivnog fosfora iz korijenja tretiranog stabalca u
tlo te njegova primanja po korijenju netretiranog stabalca.
Tretirana su, tj. aplikacija je izvršena na stabalcima poljskog jasena 1.1.,
2.1. i 3.1. Kod tih stabalaca utvrđivala se akumulacija P 32 u lišću, deblu i
korijenju.
Ako bi se istovremeno pokazala aktivnost uzoraka netretiranog lužnjaka i
običnog graba te netretiranog poljskog jasena, postojala, bi vjerojatnost da
takva aktivnost nije niti kod prvog para (poljski jasen — poljski jasen) rezultat
međusobnog srašćivanja korijenja, nego spomenute ekskrecije. 'Smatramo da
se mogućnost srašćivanja korijenja jedinki reda Contortae s jedinkama reda
Fagales može isključiti.
2.2. Aplikacija P 32 i uzimanje uzoraka
Aplikacija P 32 u obliku KH 2 P 3:2 04 izvršena je 14. 7. 1964. god. u 9,30 sati.
Kod aplikacije i uzimanja uzoraka primijenjena je naša metoda, opisana u Šumarskom
listu broj 9—10 od 1964. godine. Iznimku smo učinili kod količine
radioaktivnog izotopa, tj. umjesto 3 mC uzet je po tretiranom stabalcu 1 mC P 32 .
Trenutak aplikacije i cjevčica s radioaktivnim izotopom vide se u fotografijama
1 i 2.
Prosječni uzorci lišća, debla i korijena uzimani su poslije aplikacije
2, 6, 24, 48, 96, 312, 408, 1056 i 1488 sati.
Težina prosječnih uzoraka iznosila je za lišće 2—4 g, za deblo 0,2—0,6 g
i za korijen 0,5'—2 g.
484