ŠUMARSKI LIST 11-12/1967

Sve što smo bili pri opisu prvog puta naveli za razlike »položaja«, »plodnosti«,
»sastava tipičnih sredstava« — ostvarilo se i pri ovom drugom putu.
No, to se nije ostvarilo u obliku planske predraspodjele već u obliku konačne
raspodjele po plansko-analitičkim postocima. Salda zbog promjena cijena
i si. te instrumenata i mjera — i ovdje se odvajaju naknadnom plansko-obračunskom
predraspodjelom. Prema tome, radne jedinice su pomoću planskih podataka
tek u konačnoj raspodjeli svedene na isti financijski start, na isti
nivo ukalkuliranih osobnih dohodaka, na stimulativnu raspodjelu prema »radu«,
tj. ovisno o vještini i zalaganju radnog kolektiva radne
jedinice. To se ostvarilo — ia'ko se prema upravo navedenom tj. drugom
putu raspodjele između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih
jedinica faktični dohodak (bruto dohodak) utvrđuje na nivou svake
radne jedinice.
Odatle vidimo, da i prvi i drugi put raspodjele između šumsko-
-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica vodi potpuno istom
cilju.
Postavljamo pitanje — koji je put bolji za našu praksu?
Uporedba prvog i drugog puta
Prvi put:
— više je dosad uvriježen;
— jasniji je inženjersko-tehničkom osoblju, jer se služi terminom i pojmom
»cijene koštanja« i »cijene proizvodnje« (koji su vrlo prikladni i poučni
za inženjersko-tehničko osoblje);
— pošto radne jedinice pristanu na odnosni navedeni »Pravilnik . . .«, sve
se dalje odvija automatski;
—• manja je mogućnost pokušavanja miješanja političko-teritorijalnih vlasti
u raspodjelu, investiranje i uopće poslovanje — pa i samoupravljanje cjelovite
šumsko-privredne organizacije na šumskom privrednom području.
Drugi
put:
— manje je dosad uvriježen;
— isključivo upotrebljava suvremenu terminologiju našeg privredno-financijskog
sistema u zemlji; napušta termine i kategorije cijene koštanja i cijene
proizvodnje (barem u sferi raspodjele!), koji mogu prolongirati shvaćanja koja
odgovaraju najamnom odnosu radne snage a ne samoupravljanju;
— radne jedinice, odnosno njihovi radni kolektivi, bolje se uče da sagledavaju
sve prihode i njihove elemente na svojem području; stoga se obogaćuju
sviješću i ekonomskim znanjem te postaju sposobni da zadrže za sebe samo
ono što ovisi o njihovoj vještini, zalaganju i žrtvama pri njihovu radu i poslovanju;
no, analize i obračuni po radnim jedinicama mnogo se kompliciraju i
vjerojatno, barem od početka, daju mnogo povoda uzaludnim nezadovoljstvima;
— znatno je veća mogućnost upletanja lokalnih političko-teritorijalnih vlasti
u poslovanje pojedine radne jedinice i čitave šumsko-privredne organizacije
na teritoriji šumskog privrednog područja; ta je mogućnost naročito velika, ako
se revirna radna jedinica ili područje šumarijskog pogona podudara s teritorijom
političko-teritorijalne lokalne oblasti.
448