Majka - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Majka - List svetišta i župe Majke Božje Lurdske Zagreb

Majka - List svetišta i župe Majke Božje Lurdske Zagreb 

Molitva za dar vjere 

Gospodine, tebe svim srcem molim 

da moja vjera bude cjelovita i bez zadrške, 

ona koju naviješta i naraštajima predaje Crkva; 

da prodire u moje misli, u način prosuđivanja 

božanske i ljudske zbilje. 

Gospodine, daj da moja vjera bude slobodna: 

da prihvaća odricanja i dužnosti koje sa sobom nosi 

te da izrazi srž moje stvorenosti ispovijedajući: 

vjerujem u tebe, Gospodine. 

Gospodine, udijeli mi sigurnu vjeru, 

svjetlo koje jača u kušnjama, koje smiruje i odmara. 

Molim te za radosnu vjeru 

koja razveseljuje srce i uvodi u molitvu, 

koja posvećuje svaki životni trenutak, 

vjeru punu pouzdanja u tebe i tvoju Riječ. 

Gospodine, daj da moja vjera bude djelotvorna, 

tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi 

u svemu što činim, u iskustvu sreće, u trpljenjima, 

u iščekivanju konačne objave; 

trajno svjedočanstvo prisutnosti 

i neprekidna hrana životu u nadi. 

Gospodine, daj da moja vjera bude ponizna 

i ne traži temelje u ljudskoj mudrosti, 

nego u tvojoj milosti i ljepoti križa, 

oslonjena na snagu Duha Svetoga, 

vidljivoga u tvojoj Crkvi kojoj si podario 

majčinski zagovor Majke Marije. 

Umnoži nam vjeru ti koji živiš i kraljuješ 

u vijeke vjekova. Amen. 

(Priredio: I. Šaško) 

2


PRIGODNO IZDANJE POVODOM PROSLAVE 

80. OBLJETNICE SAMOSTANA I 

70. OBLJETNICE ŽUPE 

MAJKE BOŽJE LURDSKE U ZAGREBU 

ZAGREB, 2012. 

3


Dragi štovatelji i župljani Majke Božje Lurdske! 

Započeli smo slavlje Godine vjere koju je Papa proglasio 11. listopada 2012. na 

50. obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog koncila. U tom slavlju naše svetište 

i župa Majke Božje Lurdske obilježavaju 80. obljetnicu samostana i 70. obljetnicu 

župe, koju je osnovao bl. Alojzije Stepinac 8. prosinca 1942. Pred nama je lik 

Bezgrješne, Majke vjere, a za Njen blagdan ćemo se pripremati duhovnom obnovom 

i kulturnim programom. Stoga vas rado pozivamo da kao živa Crkva sudjelujete u 

svim događanjima proslave obljetnice samostana i župe od 2. do 9. prosinca tekuće 

godine. 

Brojne su generacije odgajane i rasle u vjeri te kršćanskom životu u svetištu i 

župi. Veliki broj svećenika (fratara) najljepši dio svoga života je utkalo u svetište i 

župu Majke Božje Lurdske kao gvardijani, župnici, duhovnici, katehete, propovjednici, 

ispovjednici, glazbenici ili pisci. Tolikima su ostali u lijepoj uspomeni! Neki su 

od njih za uzvišene ciljeve položili svoje živote, kao fra Mate Vodanović, fra Serafin 

Raić i fra Leonardo Bajić proveli na robiji dugi niz godina kao fra Josip Visković. 

Osobito se u kreposnom životu istaknuo sluga Božji o. fra Ante Antić, a u glazbenom 

životu mo. fra Anđelko Milanović. Zahvalni smo svoj braći koji su tijekom osamdeset 

godina sudjelovali u životu i radu našeg samostana, svetišta i župe. Svakako 

valja spomenuti i sve školske sestre franjevke koje su od samog početka nazočne u 

životu i radu kako u samostanu tako i u župi. Posebno velika hvala brojnim vjernicima, 

laicima, zborovima i pjevačima koji su uzveličavali liturgijska slavlja te svima 

koji su na bilo koji način sudjelovali u životu i radu naše crkve. 

Stojimo pred izazovima nove evangelizacije. To znači da Isusovo evanđelje, sv. 

sakramente živimo u novim vremenima i da ih umijemo prenijeti našim mladima. 

Svima nam je potrebna duhovna obnova. Moramo početi od sebe samih i svojih 

obitelji. Veliku ljubav i moramo posvetiti našoj djeci i mladima da bi u evanđeoskim 

sadržajima pronašli bisere za svoj život, što će im pomoći da ostanu vjerni Bogu i 

Crkvi u izazovima suvremenog svijeta. 

Ulazimo u vrijeme Došašća ili Adventa, 

koje nas podsjeća na povijesni Isusov dolazak, 

njegovo rođenje. Adventski vijenac i 

upaljene svijeće potiču nas da budemo svijetlo 

svijeta, a sv. mise zornice na budnost 

u našem kršćanskom životu. Jedan i drugi 

znak imaju svoju simboliku, a još više su 

poticaj da se u našem životu očituje Isusov 

život. 

Uz radosno sudjelovanje u događanjima 

našeg samostana, svetišta i župe želimo svima 

Božji blagoslov te rast u svetoj vjeri. 

Vaši franjevci 

4


U čast Majci Božjoj Lurdskoj 

Ono što kršćanski vjernici doživljavaju u svjetski poznatom 

Marijinu svetištu u Lurdu, slično mogu doživjeti i 

u brojnim Gospinim svetištima diljem svijeta. Tako je i u 

našim hrvatskim krajevima, osobito u zagrebačkoj župi i 

crkvi koja je posvećena Majci Božjoj Lurdskoj. 

Štovanje Majke Božje Lurdske se brzo širilo Europom 

i ostalim kršćanskim svijetom, a među Hrvatima je 

započelo 1883. u župi Presvetog Trojstva u Nedelišću. 

Pobožnost Gospi Lurdskoj počela se iz Nedelišća širiti i 

drugim našim krajevima. Franjevci Provincije Presvetoga 

Otkupitelja (Split) su izgradili Lurdskoj Gospi u svom samostanu 

u Zagrebu najprije kapelu (1932.), potom veliku 

kriptu (1936.), osnovali župu Majke Božje Lurdske (1942.) 

i podigli veliku crkvu nad kriptom (1970.). Majka Božja 

Lurdska je postala središte lurdske pobožnosti za grad 

Zagreb i njegovu okolicu. 

Tako su dalmatinski franjevci, željom i blagoslovom 

zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, prihvatili 

i započeli širenje štovanja Majke Božje Lurdske u Zagrebu. 

Godine 1929. u “Novoj reviji” istaknuti i priznati mariolog 

fra Karlo Balić, član iste Provincije, naglašava da 

je proglašenje dogme Bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije 

(1854.) početak katoličke obnove. Potvrda toga je lurdska 

pećina, jer je “izvor čudesa, milosti i blagostanja”. Balić je 

u istoj smotri nastavio pisati o lurdskim čudesima, kao o 

sigurnim svjedočanstvima vjere u Krista i Mariju, a koja 

potvrđuju i liječnici. U svom daljnjem mariološkom radu 

organiziranjem svjetskih marioloških kongresa, fra Karlo 

Balić je isticao ulogu Bezgrešne Djevice Marije u životu 

hrvatskoga naroda. Taj Balićev rad zacijelo je bio presudan da je uprava Provincije 

Presv. Otkupitelja odlučila staviti novi samostan u Zagrebu pod zaštitu Majke Božje 

Lurdske. Nastojanje franjevaca tog samostana u širenju slave Gospe Lurdske našlo 

je plodno tlo u srcima zagrebačkih vjernika i traje već 80 godina. Ta je pobožnost 

odraz ljubavi prema Majci Božjoj što ju naš narod i njegovi franjevci svesrdno nose 

u srcu. 

“Majko Božja i Majko naša Marijo, Neoskvrnjena Gospe Lurdska, primi ovaj 

dar svoga hrvatskog i katoličkog naroda. Nova crkva neka se digne i neka bude 

spomenik njegove vjere i njegove ljubavi, dokaz njegova ufanja u Te, svemoćna 

Kraljice neba i zemlje i Nado naša u životu i na smrti! Amen”. 

(Završne riječi povelje pohranjene u temeljni kamen 

crkve Majke Božje Lurdske, 1936.) 

5


Pod vodstvom 

bl. Alojzija Stepinca 

Osamdeseta obljetnica samostana i franjevačke 

prisutnosti prigoda je da sa zahvalnošću i sinovskom 

odanošću iskažemo svoje poštovanje i zahvalnost 

blaženom nadbiskupu Alojziju Stepincu. 

Ono što je naš Blaženik marijanskim crkvama 

i prošteništima propovijedao zapravo je nešto 

najljepše što je proizašlo iz njegova srca i uma. 

Znao je da je hrvatski narod na ovoj vjetrometini 

uspio sačuvati svoj identitet baš zahvaljujući vjeri 

u pravoga Boga i čudesnom zagovoru Majke Božje 

kojoj se narod zavjetovao. 

Zadivljujuće je na koji je sve način nadbiskup 

pokušao svakom pojedincu približiti Marijin lik, ali isto tako zainteresirati ga za 

Otajstvo koje Marija ima u zbilji života Sina Božjega. S druge strane, nije se obraćao 

samo pojedincima, nego i obiteljima. Neumorno se zalagao i pozivao na zdrave odnose 

u obiteljima, stavljajući im uzor Marijine nazaretske obitelji. 

Želio je da nacionalno svetište Marija Bistrica, a jednako tako i svetište i crkva 

Majke Božje Lurdske, kao i svako drugo svetište u nadbiskupiji, bude vrelo moralne 

obnove hrvatskog naroda. Zato je i nastojao da hrvatski narod trajno upire svoje oči 

u Krista i Majku Božju, jer znao je ako čovjek izgubi odnos s Bogom, da će izgubiti 

i samoga sebe. Znao je i ako narod izgubi pouzdanje i vjeru u Majku Božju ili ako 

izgubi zdravo poimanje kršćanske vjere, da riskira i svoje opstojanje na toj vjetrometini 

povijesti. 

Vrijedno je udivljenja spomenuti koliko je častio Majku Božju. Bio joj je vjeran 

i narod mu je vjerovao, za njim grnuo i postao svjestan svoje kršćanske kulturne 

baštine. Kao što je želio okupiti narod oko Euharistije, tako ga je želio okupiti i oko 

Marije. To su dva pola ili dva srca kršćanskoga života oko kojih je nastojao okupiti 

narod u slozi i ljubavi. 

Zaista proročki čin nadbiskupa Stepinca je osnivanje četrnaest novih župa u 

Zagrebu, među kojima je i naša župa. Da tih četrnaest župa nije tada osnovano, 

Zagreb bi danas bio ateistički grad, što su partizani, kasnije komunisti, i željeli. To je 

bilo proročko djelo, učinjeno u vremenu velike ekonomske krize, upravo u mučnim 

situacijama. Ali, nadbiskup je bio optimističan. Premda su mu mnogi govorili da 

previše riskira, da ide u poslove koje neće moći završiti, on je isticao: “Ja za sebe ne 

tražim ništa, tražim za narod, za dobrobit duša, a to je važnije od svega drugoga.” 

Stepinac je aktualan i nadahnuće svima nama danas. Blaženik je nadahnuće za 

nova, bolja vremena, za vrijeme plemenitosti, srca i uma, rada i samoprijegora, 

opraštanja i sloge. Ohrabrujuća je njegova poruka: “Gospodin Bog nikada ne gubi bitku!” 

Sve druge njegove poruke svodimo na jednu tako snažnu, a našem narodu i 

ovoj župi ohrabrujuću: “Narod koji štuje Majku Božju ne može propasti!” 

(Izvor: J. Batelja, “Narod koji štuje Majku Božju ne može propasti”) 

6

U domu Sluge Božjega 

fra Ante Antića 


Dobri otac fra Ante Antić (Šepurine, 1893. 

– Zagreb, 1965.) svijetli ures samostana i župe, 

vrelo nadahnuća za mnoge, živio je kreposno, 

bogobojazno i čovjekoljubno, sve čineći iz ljubavi 

prema Bogu i svakom čovjeku. Svi su ga 

već za života smatrali svetim, a još više nakon 

smrti, jer je svojim zagovorom mnoge milosno 

utješio i pomagao. 

Fra Ante Antić za vrijeme svoga zemaljskog 

života, osobito djelujući kao svećenik i 

redovnik u ovom samostanu i župi, premda 

skriven u svojoj jednostavnosti, bio je uočen 

kao čovjek Božji i privlačio je duše da ih vodi 

Božjim putem prema nebeskom Kraljevstvu. 

Susretati i vidjeti fra Antu Antića, a pogotovo 

boraviti u njegovoj blizini ili još više se otvoriti dušom njegovoj nazočnosti, značilo 

je za pokornika doživjeti nebo. Njegova sigurnost, proročka vizija, kao i mir, milost 

i ljubav u njegovoj duši ispunjali su čovjeka. Bio je duboki i ponizni molitelj i patnik, 

redovnik i svećenik, čovjek s ljudskim bolima i potrebama, a svakome je u živoj vjeri 

i Božjoj stvarnoj prisutnosti ulijevao Božju sigurnost, pomoć i milost. To je Sluga 

Božji mogao jer je sav bio u Bogu; u Bogu je bio potpuno siguran i čvrst i Bog je bio 

njegova sigurnost, a Marija, Bogorodica, bila je njegova kraljica, odvjetnica i sjajna 

zvijezda vodilja kroz cijeli mu život, a to su njegova vječna slava na nebu. 

Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja, osluškujući tolika svjedočanstva i 

promatrajući kreposti časnog člana svoje zajednice, zamolila je Poglavarstvo Crkve 

da otvori proces za uzdignuće na oltar Sluge Božjega Ante Antića. 1970. godine 

otvorena je vicepostulatura, a 15. prosinca iste godine prenešeni su posmrtni ostaci 

fra Ante Antića s Mirogoja u kriptu Svetišta. Tako je njegov grob u kripti Gospine 

crkve drago mjesto molitve i vrelo uslišanja za mnoge. 

“Što se krilo u tom jednostavnom, skromnom, povučenom redovniku, što je tako neodoljivo 

privlačilo k njemu…? Ono što sam doživio sam, uvjeren sam da su doživjeli i mnogi od 

ovdje prisutnih. Kad ste iz ulične buke i vreve, sami puni kojekakvih briga, prestupili prag 

njegove sobice u samostanu Majke Božje Lurdske i približili se tom redovniku i svećeniku, 

vi ste imali osjećaj da ste u hipu preneseni u neki drugi, tako čudesno smireni nadzemaljski 

svijet i da se nalazite u Božjoj blizini; gledajući ga pred sobom tako skromna i jednostavna, 

vi ste spontano ponavljali riječi sv. Pavla: «ukaza nam se dobrota i čovjekoljubivost Spasitelja 

našega Boga» - učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta i da živimo 

umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu,...» 

(Iz govora o. Ivana Kozelja na Mirogoju, 1965.) 

7


80 GODINA NAŠE NAZOČNOSTI 

Nastanak i djelovanje samostana i svetišta 

Godine 1930. Franjevačka provincija 

Presvetog Otkupitelja iz 

Splita otkupila je od župe sv. 

Petra zemljište za gradnju novog samostana 

u Zagrebu. Tadašnji provincijal 

fra Petar Grabić je u molbi 

Poglavarstvu grada Zagreba naglasio 

da se samostan podiže kako 

bi njegovi članovi, osim duhovne 

i kulturne uloge, obavljali i socijalnu 

jer će osnovati: «... za siromašnu 

radničku djecu obdanište i pučku siromašnu kuhinju...” 29. lipnja 1932. je svečano otvoren 

samostan i u njemu kapela Majke Božje Lurdske. Blagoslov je obavio zagrebački 

nadbiskup mons. Antun Bauer. Sljedeću godinu je osnovan Promicateljski odbor koji 

je uputio proglas vjernicima da pomognu podići “opće hrvatsko zavjetno svetište 

Majke Božje Lurdske”. Dana 20. kolovoza 1934. “L’ Alliance Catholique” iz Lurda poslala 

je kip Majke Božje Lurdske, a već 28. kolovoza arhitekt Joža Plečnik iz Ljubljane 

izradio je idejnu skicu za buduće Svetište. Članice Trećeg reda sv. Franje 1934. su 

otvorile pučku kuhinju za pedesetak siromaha, a s društvom Katolička žena su ušle u 

dobrotvorni odbor za pomaganje siromašnih slojeva zagrebačkih građana. 

Na dan proslave Gospe Lurdske 1935. godine prvi je put priređena procesija 

zagrebačkim ulicama u kojoj su vjernici sa svijećama pratili Svetotajstvo. Gradsko 

poglavarstvo odobrilo je 17. rujna 1935. Plečnikov nacrt, a 16. prosinca upućena 

je molba za gradnju nove crkve Gradskom građevinskom odsjeku. Istodobno su 

počele pučke misije uoči blagoslova temeljnog kamena novog svetišta. 25. ožujka 

1936. dr. Alojzije Stepinac, pomoćni zagrebački nadbiskup, je blagoslovio temeljni 

kamen budućeg Svetišta. Obredima su nazočili gradski i državni dužnosnici te oko 

25 000 vjernika. Povelju, zazidanu u temeljni kamen, potpisalo je tridesetak kumova 

nove crkve. U njoj se ističe da se usred Zagreba podiže hram Majci Božjoj, kao 

“sinovska harnost za bezbroj dobročinstava”, uzdajući se da će ona biti “zalog sretnije 

budućnosti hrvatskog naroda na ovoj zemlji i jamstvo vječnog spasa pred licem Majke Božje 

u vječnoj Domovini...” Gradnja kripte je započela 8. lipnja iste godine, a 24. listopada 

1937. je blagoslovljen sagrađeni dio kripte. Veliki oltar izradio je Alojz Vodnik po 

nacrtima J. Plečnika, a posvetu je obavio nadbiskup-koadjutor A. Stepinac. 

Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 1938. Svetište je već obišlo oko 50 000 

vjernika, a 31. svibnja iste godine održano je u kripti prvo svibanjsko proštenje Kraljici 

Hrvata s večernjom procesijom. U njoj su sudjelovala sva zagrebačka crkvena 

društva i mnoštvo vjernika sa svijećama. Krajem 1942. zahvaljujući pomoći Provincije 

i vjernika nastavilo se s radovima i iznad cijele kripte je postavljen jednostrešan 

krov. 

Nakon drugoga svjetskog rata rad u Svetištu je ograničen, a zapeli su i pokušaji 

nastavljanja gradnje crkve. Predvorje crkve je dovršeno 1966. i omogućen je pristup 

8


u kriptu s ulice. Nakon toga je nastao zastoj u izgradnji. 1970. godine je potaknuto 

pitanje nastavka gradnje Svetišta te je u drugoj polovici godine počela gradnja gornje 

crkve. Gornja je crkva zamišljena i izvedena potpuno drukčije od Plečnikova 

plana. Ona je jednostavna, velika dvorana s osvjetljenjem koje ulazi kroz uske prozore 

sa strane, ukrašene betonskim okvirima u obliku križeva. Time je dobivena 

idealna dvorana koju treba oplemeniti. Od 12. do 14. kolovoza 1971. u Svetištu je 

bilo Marijansko slavlje u prigodi Marijanskog kongresa i blagoslova gornje crkve. 

Lurdski biskup mons. Henri Donze je blagoslovio gornju crkvu. U svom govoru 

pozvao je prisutne na ustrajnost u pobožnosti prema Majci Mariji i zaželio “...da 

ovo Svetište, gdje se sada nalazimo, bude doskora dovršeno i da ono služi kao svjedočanstvo 

trajne povezanosti između Lurda i hrvatskog naroda...” S uređenjem se nastavilo idućih 

godina, iako gornja crkva, nažalost, još ni danas nije dovršena. 

Utemeljenje župe i pastoralno djelovanje 

Dekretom Nadbiskupskog Duhovnog Stola od 27. studenoga 1942., zagrebački 

nadbiskup dr. Alojzije Stepinac potpisao je odredbu o osnutku župe Majke Božje 

Lurdske. Župa je ustanovljena 8. prosinca iste godine, a prvim je župnikom imenovan 

fra Albert Bukić. Odredba o osnutku župe nije došla nenadano. Već od 1932. 

razvija se živa aktivnost oko samostana i kapele Majke Božje Lurdske. Svake nedjelje 

u određene sate slavljene 

su svete mise. Godišnje 

bi se podijelilo i do 80 000 

pričesti. Katolička akcija 

imala je 16 društava, a samostan 

tri dječja igrališta, 

posudbenu biblioteku, i dr. 

Dakle, župa nije morala 

započeti od nule. Mnogo 

toga već je bilo na čvrstim 

nogama. Lurdsko proštenje 

u veljači bijaše okosnica 

svega. Osnutak župe je dao 

fratrima novog poleta, a 

vjernicima oduševljenja. 

Župa je rođena usred ratnih 

neprilika. Kao da joj je 

time predskazano da će se čitav život boriti s raznim nedaćama. Ipak, neko vrijeme 

nakon osnutka župe samostan i župa gotovo i ne osjećaju ratne neprilike, pa vjerski 

život teče normalno. Podsjećamo da su župni uredi ujedno i državni matični uredi 

sve do 8. svibnja 1946., da nekrštenih nema, da se vjeronauk predaje u školama 

kao obvezatan predmet sve do 1949., da postaje samo crkveni brakovi, itd. Iako 

se rat u Zagrebu 1943. gotovo i ne osjeća, naš je samostan ipak nespokojan. Zato 

svečana procesija svibanjskog proštenja imala je 1943. pokornički karakter (procesija 

je išla od naše crkve do pred katedralu). Godine 1944. više se ne živi spokojno 

9


ni u Zagrebu. Vapilo se za pomoć s neba. Ni u 

tim teškim ratnim prilikama nije zamro vjerski 

život župe. Osnovano je «Društvo Marijinih kćeri 

pod zaštitom Bezgrešne djevice i sv. Agneze, djevice 

i mučenice». Pod istim nazivom osnovano je 

i društvo za učenice srednjih škola. 

Vjerski život župe u poratnom razdoblju 

proživljava mnoge nevolje. Tobožnje 

„oslobođenje 1945.“ nije Crkvu, ni samostan niti 

župu oslobodilo i poštedjelo od nevolja. Zagreb 8. 

svibnja slavi Dan pobjede, a već 19. svibnja 1945. 

komanda grada Zagreba je zabranila samostanu 

sabiranje milodara za gradnju crkve. Trebalo se, 

dakle, učiti letjeti svezanih krila. Dana 6. srpnja 

1945. Kotarski narodni sud osudio je fra Mateja 

Vodanovića, gvardijana, zbog prijestupa Zakona 

o povlačenju i zamjeni novčanica. To bijaše samo 

predigra. Gaonovu tvornicu, nedaleko našeg samostana, 

uništila je eksplozija bombe. Nepravedno 

su i montirano za to okrivljeni fratri u samostanu i župi, a fra Matej Vodanović, 

gvardijan i fra Serafin Rajić, kapelan, su osuđeni na smrt. Na zatvor su osuđeni fra 

Leonardo Bajić, kapelan od osnutka župe i kasnije župnik, fra Albert Bukić, prvi 

župnik, fra Josip Visković, kapelan, te fra Petar Grabić, prvi gvardijan samostana. 

Fra Leonard Bajić umro je od upale pluća 17. prosinca 1948. u zatvoru u Staroj 

Gradiški, a nad Vodanovićem i Rajićem izvršena je smrtna kazna 4. rujna 1947. 

Sva su društva, osim Trećeg reda sv. Franje (FSR) prestala djelovati. Ipak je od 

1946. do 1948. u župi bilo godišnje u prosjeku 198,7 krštenja, dok ih je prije toga od 

1943. do 1945. bilo samo 147, no naglo je pao broj crkvenih vjenčanja, jer je uvedeno 

civilno vjenčanje i mnogi se u ratnim uvjetima nisu dospjeli crkveno vjenčati. Svijetli 

znak milosti i blagoslova župi i samostanu u teškom vremenu komunističkog 

bezboštva donio je o. fra Ante Antić. Od jeseni 1946. boravi u Zagrebu od kada 

započinje njegova ispovjednička i svetačka misija. Početkom 1947. statistički ured 

grada Zagreba dostavio je župnom uredu podatke o broju stanovnika u župi i broju 

kućanstava po ulicama. Župa broji 23 770 stanovnika u 6 697 kućanstava (tu je 

uključeno područje koje će biti odcjepljeno 1977. s oko 1470 kućanstava i 5 900 stanovnika). 

Ako se 1947. izuzme dio župe koji će biti odcjepljen 1977., može se pretpostaviti 

da je u župi živjelo oko 18 000 stanovnika u 5230 kućanstava. 

Godina 1949. donosi nove tegobe Crkvi u Hrvata, pa i ovoj župi. U školama se 

dokida vjeronauk kao obvezan predmet. Crkveni brakovi prestaju biti jedini važeći, 

jer država uvodi civilne brakove s mogućnošću rastave braka. Župni pastoral odvija 

se u okviru mogućnosti. Župni vjeronauk ostaje jedina nada. Na tom planu 

svećenici nastoje neustrašivo raditi. Pobožnost prema BDM je obilježena svečanim 

slavljem «Marijinih subota». 

I pedesetih godina u župi je pastoralni rad sveden u okvire mogućega. Treći 

red djeluje na karitativnom planu, promiču se ministrantski i vjeronaučni susreti, 

10


započinje djelovati Dječji zbor (zahvaljujući gospođi Zlati Svoboda) te se nastavlja 

rad Mješovitog pjevačkog zbora (započet osnutkom župe), kao i rad Zbora gospođa 

Trećeg reda sv. Franje. 

Šezdesetih godina u župi su upriličene velike pučke misije (1960.), proslavljena 

je 20. obljetnica župe (1962.), posvećeni su oltari sv. Franji i sv. Anti (1963.), čime je 

porasla pobožnost prema tim svecima (posebno antunovska pobožnost). Svibanjsko 

proštenje BDM i devetnica dušama u čistilištu osobito su zapaženi. 

Sedamdesete godine, daju veći zamah pastoralnom radu. Započela je gradnja 

gornje crkve te otvorena vicepostulatura za proces beatifikacije fra Ante Antića. 

Upriličene su velike pučke misije prigodom Godine Pomirenja i obljetnice Lurdskih 

ukazanja (1974.). Godine 1976. slavila se 750. obljetnica smrti sv. oca Franje i tom je 

prigodom započelo izlaziti glasilo župe i svetišta “Majka”. Pučke misije ponovno 

su upriličene 1978., a sve to bijaše priprava za slavlje Godine obitelji, u koje se župa 

aktivno uključila. 

Osamdesetih godina župa i njezini duhovni pastiri obilježavaju 800. obljetnicu 

rođenja sv. Franje, utemeljitelja Franjevačkog reda. U tom su ozračju uspješno organizirane 

pučke misije kao i proslava 50. obljetnice samostana i 40. obljetnica župe 

(1982.). To je dalo plodan zamah pastoralnom radu, potaklo prigodne tribine, zanimljive 

vjeronaučne kateheze i pobožnosti, kao i brojne aktivnosti u djelovanju 

pjevačkih zborova. Dječji zbor započeo je nastupati na Zlatnoj harfi, Mješoviti zbor 

bogatim je repertoarom bio dragi gost u Domovini i inozemstvu, a od godine 1987. 

započeo je djelovati i Zbor fra Ante Antića. 

Devedesete godine obilježava ratno i poratno stanje u tijeku stvaranja slobodne 

i samostalne države Hrvatske. U tom razdoblju pastoralno djelovanje nije 

onemogućeno. Župni caritas (1991. – 1995.) bijaše blagoslov za najpotrebnije u svakom 

pogledu. “Na pragu trećeg tisućljeća”, naziv je velikih pučkih misija koje su 

uspješno organizirane (1991.). Pedeseta obljetnica župe (1992.) dala je snagu duhovnoj 

obnovi unutar materijalne obnove uzrokovane ratom. U spomenutom razdoblju 

stvorene su dvije zajednice u župi: “Vjera i Svjetlo”, terapeutska zajednica za osobe 

s posebnim potrebama (1993.) i zajednica “Franjevačka mladež-Frama” (1997.). 

U razdoblju od 2000. do danas zapaža se kontinuitet u svim aspektima župnog 

pastoralnog djelovanja. On obuhvaća sakramentalna slavlja i pobožnosti te brigu 

za pastoral djece i mladih 

(vjeronauk, ministranti, Dječji 

zbor, Franjevačka mladež), 

pastoral braka i obitelji (kateheze, 

zaručnički tečajevi, katekumenat, 

pjevački zborovi, 

roditeljski susreti, biblijske 

večeri), pastoral bolesnika i 

starijih osoba, karitativni rad i 

rad putem sredstava informiranja 

(mrežna stranica i župni 

listić). Sve bilo na slavu Božju 

i na dobrobit našega Naroda! 

11

Sveukupno: 

Krštenih 16 583 

Krizmanih 10 053 

Umrlih 12 700 

Vjenčanih 6 332 

Godina Kršteni Krizmani Umrli Vjenčani 

2011. 158 124 165 33 

2010. 135 130 156 33 

209. 152 113 152 32 

208. 183 148 152 36 

2007. 159 142 190 43 

2006. 151 135 169 44 

2005. 142 184 184 36 

2004. 163 142 163 55 

2003. 173 200 197 49 

2002. 133 224 163 51 

2001. 144 144 208 52 

2000. 219 205 188 57 

1999. 198 237 246 73 

1998. 265 332 329 73 

1997. 260 303 192 80 

1996. 246 221 216 65 

1995. 241 263 227 70 

1994. 258 278 245 62 

1993. 264 288 235 72 

1992. 403 350 239 91 

1991. 236 196 218 67 

1990. 235 149 230 71 

1989. 249 90 217 88 

1988. 241 205 199 77 

1987. 253 83 215 65 

1986. 238 162 195 71 

1985. 270 47 200 52 

1984. 245 136 196 66 

1983. 262 60 187 73 

1982. 265 166 188 84 

1981. 272 53 181 74 

1980. 263 84 200 81 

1979. 298 67 160 72 

1978. 292 47 190 99 

1977. 297 51 210 110 


STATISTIČKI PODACI ŽUPE 

od 1942. do 2011. 

12 

Godina Kršteni Krizmani Umrli Vjenčani 

1976. 298 64 193 105 

1975. 286 56 228 112 

1974 285 39 231 80 

1973. 256 0 260 83 

1972. 293 0 270 110 

1971. 307 0 221 88 

1970. 387 70 242 155 

1969. 329 70 227 172 

1968. 342 116 221 166 

1967. 367 89 176 171 

1966. 338 132 179 180 

1965. 287 123 167 144 

1964. 281 141 181 110 

1963. 263 139 145 89 

1962. 214 165 188 120 

1961. 201 166 151 93 

1960. 215 192 152 108 

1959. 206 194 157 95 

1958. 222 174 110 85 

1957. 236 212 129 91 

1956. 221 152 124 106 

1955. 227 235 118 93 

1954. 231 226 136 89 

1953. 245 240 143 96 

1952. 241 229 118 104 

1951. 264 149 137 116 

1950. 300 186 150 119 

1949. 232 147 147 118 

1948. 223 167 129 119 

1947. 216 95 128 111 

1946. 157 123 98 140 

1945. 143 45 164 167 

1944. 116 49 146 179 

1943. 182 121 118 154 

1942. 9 - 11 3


U slavlju vjere: jučer, danas i sutra 

Došašće i Božji dolazak 

Bog dolazi na svijet, on želi po tebi doći na ovaj svijet. 

Ne dođe li po tebi, kako će doći na ovaj svijet? 

Ne dođe li po tebi, u čemu je smisao tvojega života? 

Ne dođe li po tebi, tko si ti? 

Kad Bog dolazi na svijet, on ne pohađa uglednike. Ne pohađa vladare. 

Ne ističe se. Ne zadržava se na glavnim gradskim trgovima. 

Ne skreće pozornost na sebe. Ne mari za sjaj. 

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on želi ući u tvoj dan. 

Njemu je dostatna tvoja običnost. Tvoja blizina. 

Njemu je dovoljan prijazan osmijeh. Toplina dlana. Komad kruha. 

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on ima vremena. On ima vječnost. 

Ali ti, kad Bog dolazi na ovaj svijet imaš samo trenutak. Samo ovaj susret. 

Samo ovu uzdrhtalu ruku koja treba tvoju ruku. 

Samo ovo skromno srce koje želi naći dom u tvojem srcu. 

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on ti se u njemu i po njemu želi darovati. 

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on je spreman proći mimo njega 

samo da bi došao do tebe. 

Ali tvoj put do Boga vodi samo kroz ovaj svijet. 

Pođeš li mimo svijeta, prođeš li mimo čovjeka, prošao si mimo Boga. 

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on bez oklijevanja napušta raj, 

da bi raj zauvijek postao dio tvoga srca. 

Da bi tvoje srce u živote mnogih donijelo raj. 

Da se tvoj život, da se život ovoga svijeta, 

nimalo ne bi razlikovao od njegova života. 

(S. Lice) 

SVETE MISE ZORNICE TIJEKOM DOŠAŠĆA 

svako jutro u crkvi Majke Božje Lurdske u 6 sati 

Slavimo Božić pomireni s Bogom i međusobno! 

ISPOVIJEDANJA U DOŠAŠĆU 

radnim danom tijekom sv. misa u 7, 8 i 19 sati 

nedjeljom tijekom sv. misa u 8, 9, 10, 11.30 i 19 sati 

ISPOVIJEDANJA UOČI BOŽIĆA 

(17. – 24. prosinca) 

6.30 – 12 sati i 16.00 – 19.30 sati 

Za vrijeme polnoćke i na Božić nema ispovijedanja! 

13


DOŠAŠĆE I BOŽIĆNO VRIJEME 2012. 

Događanja u župi Majke Božje Lurdske 

3. – 8. prosinca Duhovna obnova prigodom proslave 70. obljet. župe 

9. prosinca (nedjelja) Svečano misno slavlje i proslava obljetnice (10 sati) 

15. prosinca (subota) Obljetnica prijenosa tijela fra Ante Antića u crkvu 

15. – 23. prosinca Devetnica Božiću u Svetištu (19 sati) 

17. – 19. prosinca Božićni pohodi bolesnicima i starijima (ispovijed) 

22. prosinca (subota) Božićna ispovijed za djecu i mlade (10 sati) 

24. prosinca (ponedjeljak) Badnji dan: sv. misa bdijenja za djecu u 19 sati 

Božićna polnoćka u 24 sata 

25. prosinca (utorak) BOŽIĆ-ROÐENJE KRISTOVO 

(sv. mise: 8, 9, 10, 11.30 i 19 sati) 

26. prosinca (sv. Stjepan) Božićna predstava “Rodio se Bog i čovjek” (20 sati) 

27. prosinca (sv. Ivan) Početak blagoslova obitelji u župi 

30. prosinca (nedjelja) Sveta Obitelj: pobožnost pred jaslicama (18 – 19 sati) 

31. prosinca (ponedjeljak) Sv. misa zahvalnica za proteklu godinu (19 sati) 

1. siječnja (utorak) Svetkovina sv. Bogorodice (sv. mise: 7, 8, 9 i 19 sati) 

6. siječnja (nedjelja) Svetkovina Bogojavljenja, Sv. Tri kralja 

12. siječnja (subota) Završetak blagoslova obitelji u župi 

13. siječnja (nedjelja) Krštenja Gospodinovo i završetak božićnog vremena

Oče nebeski, 

htijući izvršiti djelo otkupljenja svijeta 

ti si poslao svoga Sina rođena od žene 

da primimo posinjenje. 

Tako si učinio da Marija, majka tvoga Sina, 

koju u ovoj crkvi radosno nazivamo 

Majkom Božjom Lurdskom, 

svojom vjerom, poslušnošću, 

ufanjem i žarkom ljubavlju 

sudjeluje u djelu otkupljenja. 

Materinskom ljubavlju 

kojom je ljubila svoga Sina 

ona nam je, vođena njegovim Duhom, 

po poniznoj i nevinoj pastirici 

svetoj Bernardici poručila da smo pozvani 

na trajno obraćenje i krepostan život. 

Po njezinu zagovoru 

daj da životom slavimo 

tebe, jedinoga Boga, te ispunjeni 

Duhom Svetim budemo svjedoci 

Evanđelja Isusa Krista. 

Oče nebeski, ti si na različite načine govorio 

ljudima i narodima. 

U svome Sinu pokazao si nam 

neizmjernu ljubav. 

On nas je na križu predao 

svojoj Majci u ruke. 

Ona se kao Majka Crkve 

brine za svoju djecu. 

Tako je i u Lurdu učinila da provre izvor 

u kojem je preko stotinu godina 

mnoštvo tvoje bolesne djece 

našlo svoje duševno i tjelesno zdravlje. 

Učini Oče sveti, 

da po zagovoru Majke Božje Lurdske, 

na ljekovitim izvorima 

svetih sakramenata, 

koji su provreli iz božanskog Srca Isusova, 

Izadaje: 

Vrbanićeva 35, 10 000 Zagreb 

Tel. 01/466 00 30 (centrala) 

Župni ured: 

Tel./Fax: 01/ 466 05 55 


MOLITVA GOSPI LURDSKOJ 

tvoja djeca, oboljela u duši i tijelu, 

ponovno pronađu svoje ozdravljenje. 

Oče nebeski, Majka tvoga Sina u Lurdu je, 

kroz svjedočanstvo svete Bernardice, 

najozbiljnije preporučila ljudima 

da čine pokoru kako bi u tebi našli 

milost i oproštenje 

te da ustrajnom molitvom, 

posebice svete krunice, 

oblikuju svoj životni hod prema spasenju. 

Ispuni nas Duhom svoga Sina, 

kojim je i Marija, naša Majka, bila prožeta, 

da uzmognemo shvatiti njezinu poruku, 

te da ti pokorom, 

dobrim djelima i strpljivošću 

u teškoćama omilimo, 

a čestim i pobožnim moljenjem 

svete krunice 

produbimo vjeru u tvoga Sina. Amen. 

Franjevački samostan i župa Majke Božje Lurdske 

15 

info@gospa-lurdska.hr 

www. gospa-lurdska.hr 

Uredio: fra Nikica Ajdučić, župnik 

Odgovara: fra Mate Matić, gvardijan

Majka - List svetišta i župe Majke Božje Lurdske Zagreb

Majka - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?