Kačić, Split, 1995, 26 PRILOG BR. 2. PRAVILO SV. FRANJE ...

Kačić, Split, 1995, 26
PRILOG BR. 2.
PRAVILO SV. FRANJE*
Honorije, biskup, sluga slugu Božjih, šalje pozdrav i apostolski blagoslov predragim sinovima,
bratu Franji i ostaloj braći Reda manje braće. Apostolska Stolica obično uslišava
pobožne molbe i dobrostivo udovoljava opravdanim željama molitelja. Stoga, predragi u Gospodinu
sinovi, nakloni vašim pobožnim molbama, apostolskom vlašću potvrđujemo i ovim pismom
zaštićeno pružamo ovdje napisano pravilo vašega Reda, koje je odobrio naš predšasnik
blage uspomene papa Inocent. A pravilo glasi:
POGLAVLIE I.
U ime Gospodnje! Počinje život Manje Braće
Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa
Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Brat Franjo obećava poslušnost i poštovanje
gospodinu papi Honoriju, njegovim zakonitim nasljednicima i Rimskoj Crkvi. A ostala su
braća dužna slušati brata Franju i njegove nasljednike.
POGLAVLJE II.
O onima koji žele prihvatiti ovaj život i kako ih treba primati
Ako bi koji htjeli prihvatiti ovaj život i došli našoj braći, neka ih pošalju svojim provincijalnim
ministrima: samo njima, a ne drugima, neka bude dopušteno primati braću. Neka ih
ministri pomnjivo ispitaju o katoličkoj vjeri i crkvenim sakramentima. I ako sve to vjeruju i hoće
vjerno priznavati i do svršetka odlučno opsluživati; i ako nisu oženjeni, ili ako su oženjeni i žene
im već ušle u samostan, ili su im vlašću dijecezanskog biskupa dale dopuštenje, pošto su već
položile zavjet uzdržljivosti; i ako su žene takve dobi da se o njima ne može sumnjati, neka im
reknu riječ svetog Evanđelja (usp. Mt 19,21) da odu i sve svoje prodaju i nastoje razdijeliti siromasima.
A ako to ne bi mogli učiniti, dosta im je dobra volja. I neka se braća i njihovi ministri
čuvaju da se ne bi brinuli za njihove vremenite stvari, da slobodno učine sa svojim stvarima,
124
* Usp. Spisi sv. ocu Franje i sv. majke Klare Asižana, ponovljeno izdanje, Svmposion, Split 1991, 112-119.

J. Brkan, Pravilo sv. Klare kao zakonodavni spis
što god im Gospodin nadahne. Ali ako traže savjeta, ministrima je dopušteno da ih pošalju
kakvim bogobojaznim ljudima, da po njihovu savjetu svoja dobra razdijele siromasima. Neka
im nakon toga dadu odjeću kušnje, naime, dvije tunike bez kapuča i pojas i hlače i kaparon do
pojasa, osim ako bi se istim ministrima kadgod po Božjoj volji dručkije činilo. A kada dovrše
godinu kušnje, neka budu primljeni u poslušnost i neka obećaju da će taj život i Pravilo uvijek
opsluživati. I prema zapovijedi gospodina pape nipošto im neće biti dopušteno iz toga Reda
izići, jer, prema svetom Evanđelju, nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan
za kraljevstvo Božje (Lk 9,62). A oni koji su već poslušnost obećali neka imaju jednu
tuniku s kapučom i drugu bez kapuče, koji bi htjeli imati. I koji su prinuždeni mogu nositi
obuću. Sva braća neka se odijevaju priprostom odjećom i mogu je krpati kostrijeću i drugim
zakrpama s blagoslovom Božjim. Potičem ih, bodrim i nagovaram neka ne preziru niti osuđuju
ljude koje vide obučene u mekušnu i šarenu odjeću i koji uživaju birana jela i pića, nego neka
svaki pojedinac većma prosuđuje i prezire samoga sebe.
POGLAVLJE III.
O božanskom časoslovu i postu te kako braća moraju ići svijetom
Klerici neka obavljaju časoslov prema uredbi svete Rimske Crkve izuzevši psaltir, zato
mogu imati brevijare. A laici neka govore dvadeset i četiri očenaša za Matutin, za Jutarnje pohvale
pet, za Prvi, Treći, Šesti i Deveti čas, za svaki od njih po sedam, za Večernju dvanaest,
za Povečerje sedam; i neka mole za preminule. I neka poste od blagdana Svih Svetih do Božića.
A one koji budu dragovoljno postili svetu četrdesetnicu, koja počinje s Bogojavljenjem i neprekidno
traje četrdeset dana, a Gospodin ju je posvetio svojim svetim postom ( usp. Mt 4,2), neka
Gospodin blagoslovi, a koji neće nisu obvezani. Ali drugu četrdesetnicu do Uskrsa neka poste.
U ostalo vrijeme nisu dužni postiti osim u petke. U vrijeme očite potrebe nisu braća obvezana
na tjelesni post. Svjetujem svojoj braći, opominjem ih u Gospodinu Isusu Kristu i potičem da
se, kad idu svijetom, ne pravdaju i ne prepiru riječima (usp. ITim 2,14) i neka druge ne osuđuju;
nego neka budu blagi, miroljubivi i čedni, krotki i ponizni, i neka sa svakim uljudno govore
kako dolikuje. I ne smiju jahati, osim ako na to sili očita potreba ili bolest. I u koju god kuću
uniđu, najprije neka reknu: Mir kući ovoj (usp. Lk 10,5). I neka prema svetom Evanđelju slobodno
jedu od sviju jela koja im se ponude (usp. Lk 10,8).
POGLAVLJE IV.
Da braća ne primaju novac
Odlučno nalažem svoj braći da nipošto ne primaju denare ili novac, sami ih po posredniku.
Neka se samo ministri i kustodi, ipak, po duhovnim prijateljima zauzeto brinu za potrebe bolesnika
i za odijevanje ostale braće prema zahtjevima mjesta i vremena i hladnih krajeva, kako
budu vidjeli da treba udovoljiti potrebama; ali uvijek bez povrede onoga da, kako je rečeno, ne
primaju denara ili novaca.
POGLAVLJE V.
Kako treba raditi
Ona braća, kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i pobožno tako da, dok izbjegavaju
duši štetnu besposlicu, ne ugase duh svete molitve i pobožnosti, čemu ostalo vremenito
mora služiti. A u ime naplate rada neka primaju za se i za svoju braću što je potrebno
za tijelo, osim denara ili novca, i to ponizno, kako dolikuje slugama Božjim i sljedbenicima
presvetoga siromaštva.
125

Kačić, Split, 1995, 26
POGLAVLJE VI.
Nek braća sebi ništa ne prisvajaju, o prošnji milostinje i o bolesnoj braći
Nek braća sebi ništa ne prisvajaju: ni kuću, ni mjesto, niti kakvu stvar. I kao tuđinci i stranci
(usp. lPetr 2,11) na ovome svijetu, služeći Gospodinu u siromaštvu i poniznosti, neka pouzdano
prose milostinju; i ne treba im se sramiti, jer je Gospodin poradi nas postao siromahom na
ovome svijetu (usp. 2 Kor 8,9). To je ona uzvišenost najvećega siromaštva, koja je vas, moju
predragu braću, učinila baštinicima i kraljevima nebeskoga kraljevstva; učinila vas je siromašnima
u stvarima, a u krepostima uzvisila (usp. Jak 2,5). Ovo neka bude vaš dio koji dovodi
u zemlju živih (Ps 141,6). Uza nj, predraga braćo, posvema prianjajte i nemojte poradi imena
Gospodina našega Isusa Krista dovijeka ništa drugo imati pod nebom. I gdje god braća jesu ili
se susretnu, neka se međusobno jedan prema drugom pokažu domaćima. I neka bez straha jedan
drugom očituju svoju potrebu; jer, ako majka hrani i ljubi svoga tjelsnog sina (usp. lSol 2,7),
koliko brižljivije mora svki ljubiti i hraniti svoga duhovnog brata? A ako koji od njih oboli,
ostala su ga braća dužna njegovati kao što bi htjeli da budu njegovani (usp. Mt 7,12).
POGLAVLJE VII.
O pokori koja se ima naložiti braći koja su sagriješila
Ako koji od braće na poticaj neprijatelja smrtno sagriješe, za one grijehe za koje među
braćom bude određeno da se treba obratiti na same provincijalne ministre, moraju se spomenuta
braća na njih obratiti što im brže bude moguće, bez oklijevanja. A sami ministri, ako su
svećenici, neka im milosrdno nalože pokoru; a ako nisu svećenici, neka im je dadu naložiti po
drugim svećenicima Reda, kako im se po Bogu bude činilo daje prikladnije. A moraju se čuvati
da se ne srde i ne uznemiruju zbog nečijega grijeha, jer srdžba i uznemirenost i u njima i u
drugima smetnja su ljubavi.
POGLAVLJE Vffl.
O izboru generala ovoga bratstva i kapitulu o Duhovima
Sva braća moraju uvijek imati jednoga od braće ovoga Reda za generalnog ministra i slugu
cijeloga bratstva i njemu su se dužna strogo pokoravati. Kad on premine, neka provincijalni
ministri i kustodi izaberu nasljednika u kapitulu o Duhovima, na koji se provincijalni ministri
moraju uvijek sastajati, gdje god generalni ministar naredi: i to jedanput u tri godine ili u drugom
dužem ih kraćem roku, kako spomenti ministar odredi. A ako bi se u koje vrijeme cjelokupnom
zboru provincijalnih ministara i kustoda činilo da spomenuti ministar nije podesan za službu i
zajedničku korist braće, spomenuta su braća, kojoj je povjeren izbor, dužna u ime Gospodnje
sebi izabrati drugoga za kustoda. A nakon kapitula o Duhovima pojedini ministri i kustodi
mogu, ako htjednu i ako im se bude činilo korisnim, iste godine u svojim kustodijama jednom
sazvati svoju braću na kapitul.
POGLAVLJE IX.
O propovjednicima
Nek braća ne propovijedaju u biskupiji kojeg biskupa, kad im on zabrani. I nijedan od
braće neka se uopće ne usudi propovijedati narodu, ako ga nije generalni ministar ovoga bratstva
ispitao i ako mu nije odobrio te mu povjerio službu propovijedanja. Opominjem i upozoravam
istu braću da u propovijedanju koje obavljaju budu prokušane i čiste njihove riječi (usp. Ps 11,7;
126

J. Brkan, Pravilo sv. Klare kao zakonodavni spis
17,31) na korist i izgrađivanje naroda, dok im govore o opačinama i krepostima, o kazni i slavi,
kratkim govorom, jer je Gospodin na zemlji kratko govorio (usp. Rim 9,28 Vulg.).
POGLAVLJE X.
O opominjanju i popravljanju braće
Braća koja su ministri i sluge ostale braće neka pohađaju i opominju svoju braću i neka
ih ponizno i ljubezno popravljaju, ne nalažući im ništa što bi se protivilo njihovoj duši i našem
Pravilu. A braća podložnici neka budu svjesni da su se radi Boga odrekli vlastite volje. Zato im
odlučno naređujem da se pokoravaju svojim ministrima u svemu što su obećali Gospodinu da
će opsluživati, a što nije protiv duše i našeg Pravila. I gdje god ima braće koja bi znala i uvidjela
da ne mogu Pravilo na duhovan način opsluživati, moraju i mogu se uteći svojim ministrima.
A ministri nek ih ljubezno i dobrostivo prime i neka im se pokažu toliko bliskima da bi im mogli
govoriti i s njima postupati kako postupaju gospodari sa svojim slugama. Tako naime mora biti
da ministri budu sluge svekolike braće. Opominjem i zaklinjem u Gospodinu Isusu Kristu da
se braća čuvaju svake oholosti, isprazne slave, zavisti, pohlepe (usp. Lk 12,15), brige i skrbi za
ovaj svijet (usp. Mt 13,22), ogovaranja i mrmljanja. Koji su neuki neka ne teže za učenošću,
nego neka pripaze da iznad svega moraju željeti da imaju duh Gospodnji i njegovo sveto
djelovanje; da mu se uvijek čistim srcem mole i da budu ponizni, strpljivi u progonstvu i bolesti
da ljube one koji nas progone, kude i potvaraju, jer Gospodin kaže: Ljubite neprijatelje svoje
i molite za one koji vas progone i kleveću (usp. Mt 5,44). Blago progonjenima zbog pravednosti,
njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti (Mt 10,22).
POGLAVLJE XI.
Nek braća ne ulaze u samostane redovnica
Strogo nalažem svoj braći da nemaju sumnjivih odnosa ili savjetovanja sa ženama i da ne
ulaze u samostane redovnica, osim onih kojima je Apostoska Stolica dala posebno dopuštenje;
i neka ne budu kumovi ni muškim ni ženskim osobama da zbog toga ne bi nastala među braćom
ih o braći kakva sablazan.
POGLAVLJE XII.
O onima koji odlaze među Saracene i druge nevjernike
Koji god između braće po božjem nadahnuću htjednu ići među Saracene i druge
nevjernike, neka za to od svojih provincijalnih ministara zatraže dopuštenje. A ministri neka nikomu
ne daju dopuštenja osim onima koje budu smatrali prikladnima da ih pošalju. Osim toga
pod poslušnost nalažem ministrima da od gospodina pape zatraže jednoga od kardinala svete
Rimske Crkve, koji neka bude upravitelj, pokrovitelji popravitelj ovoga bratstva; da uvijek
podložni i podređeni nogama iste svete Crkve, stalni u vjeri (usp. Kol 1,23) katoličkoj, opslužujemo
siromaštvo i poniznost i sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, što smo
čvrsto obećali.
Nikomu, stoga, od ljudi nije dopušteno pobijati ovo pismo naše potvrde niti mu se drsko
protiviti. Tko bi se to usudio pokušati neka znade da će upasti u nemilost svemogućega Boga
i njegovih blaženih Apostola Petra i Pavla.
Dano u Lateranu, 29. studenoga (1223.) osme godine našeg papinstva.
127