BOžIć 2009. ISSN - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Prolo@ac 

ISSN: 1330-755X 

Proložac 

GODINA XXVIII. BROJ 2 (76) BOžIć 2009.

Prolo@ac 

GODINA XXVIII. BROJ 2 (76) BOžIć 2009. 

Dragi Proložani, 

dragi čitatelji! 

Evo nas opet pred Božić, u vremenu i 

prigodi kada ćemo svojim najdražim i brojnim 

prijateljima uz birane prigodne čestitke, 

MMS poruke, telefonske pozive i tko zna na 

koje još medijske načine ali i stiskom ruke 

čestitati Porođenje Gospodinovo i izraziti najljepše 

želje za ove dane i Novoj 2010. godini. 

Svatko će od nas opet na svoj način doživjeti 

i proživjeti ovu tajnu Božjeg rođenja bilo u 

crkvi ili u svojoj obitelji, a nadasve u svom 

srcu. Blagdan Isusova rođenja nije samo 

lijepi blagdan kršćanske radosti i obiteljske 

idile uz jaslice. On je događaj susreta Boga 

i čovjeka i kao takav vječni izazov svakome 

čovjeku. Bog se rodio malen, ali nije ostao 

malen kao dijete, već je odrastao, postao 

učiteljem i suočio ljude s nečuvenom porukom 

o Bogu i čovjeku, a tu poruku ipak je 

zaogrnuo u sliku djeteta: „Ako se ne obratite 

i ne postanete kao djeca, ne ćete ući u 

kraljevstvo nebesko“ (Mt 18,3). A to znači: 

odreći se svoje dvoličnosti i prihvatiti pravilo 

„Blaženije je davati nego primiti“ 

1 

iskrene djetinje jednostavnosti i tek tako biti 

učenicima Novorođenoga. 

Dragi čitatelji, u našoj domovini, kao i 

u svijetu, odjekuje financijska kriza, a time 

i povećanje broja potrebitih. Božić je prilika 

da prepoznamo pokraj sebe i brata u nevolji, 

a nažalost, lako ga uočavamo. Nemojmo 

zatvoriti oči pred takvima i ostvarit će se 

ona „Blaženije je davati nego primiti“ jer, 

sami Gospodin Isus rodio se da bi se nama 

u potpunosti predao- i to na drvetu križa kao 

žrtva za sve naše grijehe i propuste. 

Učimo se od novorođenoga djeteta. 

Svim našim dragim Proložanima i cijenjenim 

čitateljima želimo obilje Božjeg blagoslova u 

Božićno vrijeme i mir i dobro u novoj 2010. 

godini! 

Fra Ante Madunić , župnik 

s. Filipa Smoljo, 

vjeroučiteljica i zborovoditeljica

Prolo@ac 

Božić, dar Boga 

čovjeku 

“Evo Bog će nam doći i čovjek iz kuće Davidove 

da sjedi na prijestolju i vidjet ćete i od radosti 

će igrati vaše srce. “ 

Svake se godine vraćamo neizmjernoj 

Božjoj ljubavi, njegovu daru Djeteta koje će 

postati Spasitelj svijeta, utjeha i putokaz za 

svakog čovjeka koji želi slijediti stope istine, 

pravde, ljubavi i mira. Stope koje svu djecu 

Božju koja slijedi taj zacrtani pravac iz ove 

2 

doline suza vodi u prostranstva “istine, 

svjetlosti i mira”. Ovaj Božić slavimo u godini 

koju je sv. Crkva nazvala svećeničkom, 

godini u kojoj se na poseban način želi istaknuti 

važnost svećeničke službe, od Boga 

izabranih osoba koji sebe, svoj život, svoj rad

i djelovanje stavlja u ruke Božje i ruke svoga 

Spasitelja da po njegovoj svetoj milosti ljude 

privode Bogu i na svakom pojedincu, uz Božji 

blagoslov i svojevoljno prihvaćanje Krista, 

ostvaruju ono obećanje zbog kojega se On 

utjelovio, a to je obećanje vječnoga života. 

Upravo zato je silazak Sina Božjega među 

nas izljev njegovih nebrojenih darova nama, 

djeci Svemogućega Boga i braći Isusa Krista. 

Dar spasenja i ljubavi 

Bog, komu je obični čovjek u svojoj 

oholosti pokazao neposlušnost, tom istom 

čovjeku obećava i u Betlehemu šalje Spasitelja, 

a on je njegov vlastiti Sin. Po svome Sinu 

oslobađa čovjeka od grijeha, prihvaća ga kao 

svoje dijete i obećava mu život vječni. Uz to, 

kako nam kažu riječi pjesme „Svako svijeta 

stvorenje, ima svoje spasenje” Betlehem 

nam govori o ljudskoj jednakosti. On je došao 

za svakoga, njemu je svatko jednak, on 

želi i hoće dobro svima, hoće da se svi ljudi 

spase, a time i nas same obvezuje da se tako 

ponašamo i djelujemo u svijetu, da ljubimo 

svakoga čovjeka i nikoga ne isključujemo 

iz Božje obitelji. Svojom pojavom, svojim 

djelom, životom i smrću Isus nam je pokazao 

zašto je došao, ali i utro stazu kojom se 

stiže do njega i njegova spasenja. To je staza 

koja nam jasno i očito govori da u našem 

životu prevladavaju one vrijednosti koje nam 

osiguravaju vječnost, a ne one čiji je domet 

zemlja. Dakle, svojim rođenjem u Betlehemu 

Isus nam svima nudi dar spasenja, tj. 

omogućuje nam da slijedeći njegovo sveto 

Evanđelje zadobijemo život vječni. Ipak, da 

ne ulazimo u druge neizbrojive Božje darove, 

koje je čovjeku ponudio u istini Utjelovljenja, 

uz već spomenuti “dar spasenja” zadržimo se 

na još dva njegova dara. Kao prvo to je dar 

ljubavi. Sv. Augustin jednom reče: “Ljubi pa 

čini što hoćeš!” Nije li to malo previše?!Nije, 

dragi čitatelju. Nije, jer gdje vlada ljubav, tu 

sve druge negativnosti nestaju, tu vlada jednakost, 

razumijevanje, posvemašnja sreća i 

predanje. Gdje caruje ljubav - utemeljena na 

ljubavi Onoga koji nas je ne samo stvorio, 

Prolo@ac 

3 

nego za nas postao čovjekom i umro na drvetu 

križa - tu je riječ samo o sreći, o pozitivnim 

čimbenicima života i djelovanja, o onome što 

nas čini sličnima Bogu i djeliteljima njegovih 

najuzvišenijih obećanja. Kada je ljubav 

prisutna u obiteljskim odnosima roditelja i 

djece, susjeda i prijatelja, zajednica i naroda, 

prožeta Božjom dobrotom i osnažena 

njegovom ljubavlju, tu se ne može očekivati 

ništa osim Božjeg blagoslova. I evo, upravo 

ta i takva ljubav pokazala se u Betlehemu i 

Novorođeni je došao među nas da ta i takva 

ljubav zavlada u svijetu. Na pitanje zašto je 

te ljubavi malo odgovor je jednostavan: malo 

je, jer ljudski egoizam i zaljubljenost u dare 

zemlje i tijela više nego u dare neba i duha 

tu ljubav pomalo istiskuju iz našeg života i 

na njezino mjesto ulaze negativnosti koje naš 

život osiromašuju i čine teškim i neizvjesnim. 

Zato bi bilo poželjno čuti poruku Onoga koji 

leži u jaslama i poručuje: Čovječe, ja sam 

uzeo život zemaljskog čovjeka da ti pokažem 

koliko te volim i koliko mi je stalo do svakog 

začetog i rođenog (ali i nerođenog) djeteta. 

Poruka Božića je, dragi moj čitatelju, da 

nikada ne zaboraviš da sve dolazi od Boga, 

sve za njega živi i sve se njemu vraća. Zato 

planirati život bez Boga, isključivati Boga iz 

svoga rada i djelovanja, odricati se njegova 

sudjelovanja u životu ljudi znači sebe osuditi, 

odbaciti sve ono što je Bog učinio za čovjeka, 

svrstati se izvan njegove ljubavi i odbaciti 

ponudu spasenja i vječne radosti. Znači 

ne prihvatiti dar spasenja i umjesto ljubavi 

opredijeliti se za sebeljublje, a ne tako rijetko 

i za mržnju. 

Dar mira 

“Slava Bogu na visini, a mir ljudima 

na zemlji, dobre volje!” Lk 2, 14 Mir! Koja 

draga riječ, koja nedosanjana želja mnogih 

ljudi, naroda, stoljeća!? A evo, upravo taj mir 

donosi Dijete iz Betlehema. Čovjeku stiže 

mir, ne obećan nego poslan, ne odgođen 

nego dan, ne prorečen nego ostvaren. Mir 

kojemu je izvor Bog ponuđen je svakom ljudskom 

srcu, svakoj obitelji, svim narodima.

Zato je rođendan Sina Božjega rođendan 

mira. To je mir koji rađa sinove Božje, hrani 

ljubav, rađa jedinstvo, spokoj je blaženika i 

njihovo vječno obitavalište. Božji mir ima ta 

svojstva i njegovo je posebno dobročinstvo u 

tome da one koje odvaja od svijeta sjedinjuje 

s Bogom. Divne su to riječi, ali gdje je taj 

mir? Zašto je daleko od nas usprkos Kristovu 

rođenju u Betlehemu? Daleko je zato jer 

čovjek i čovječanstvo nisu prepoznali njegov 

dolazak, njegovu ljubav, njegov poziv na 

život, njegov spasiteljski zov; zato što čovjek 

u svom životu i djelovanju, u izgrađivanju 

društva i njegovog zajedništva zaobilazi 

Boga, ne prihvaća poruke Betlehema, nije 

za radost života i sve njegove danosti kojima 

je konačna svrha Bog. Daleko je stoga što 

čovjek kroz vjekove više voli slušati sebe 

i prepustiti se danostima zemlje, što više, 

pristaje uz one koji mu nude tjelesni užitak 

pod svaku cijenu, sreću koja je produkt sebeljublja 

i ograničena samo na “izabrane”, 

karijeru kojoj cilj nije opće dobro ni dobro 

osoba koje su tu uključene, karijerizam 

Prolo@ac 

4 

koji se ne osvrće na Boga, a za čovjeka zna 

samo onoliko koliko se on uklapa u njihov 

pojam sreće i uspješne karijere. Prema tome, 

odsutnost istinskog Božjeg mira rezultat je 

neprihvaćanja Novorođenog Kralja, neotkrivanja 

njegove neizmjerne ljubavi prema 

nama. Upravo zato svaki bi nam Božić sa 

svojim darovima trebao otvoriti oči duše 

i srca kako bismo shvatili da je čovjekova 

istinska sreća u Bogu, da jedino On - koji se 

za čovjeka rodio - može dati pravi odgovor 

na sva čovjekova životna pitanja i ispuniti 

njegove ispravne i normalne želje, osmisliti 

ljudski život na zemlji i dovesti ga do radosti 

u nebu. 

Krali u jaslam’ ležaše, a odjeće nemaše, 

jer uboštvo ljubljaše. Ove riječi 

naše božićne pjesme, koje govore o Isusovu 

siromaštvu i poniznosti, upućuju i nas same 

na koji način shvatiti poruku Božića, kako 

otkriti snagu života, silinu ljubavi i blagodati 

mira i spasenja. Ne će nam u tome pomoći 

ni božićna drvca, ni svijeće, ni zvijezde, ni 

puni stolovi, ni šaroliki i blistavi darovi, a ni

vesela pjesma. Da shvatimo Božić i otkrijemo 

snagu njegovih darova treba nam dobrote 

u duši, milosrđa u srcu, treba nam ljubavi 

za Boga i Božje, za čovjeka i ono ljudsko u 

njemu. Treba nam srce otvoreno istinskim 

vrednotama, srce zagrijano za ono sveto, 

plemenito, za vječno. To je jedini put da i 

spasenje, i ljubav, i mir i mnogovrsni drugi 

Božji darovi ponuđeni u Betlehemu zažive u 

našim srcima i u našim životima i da plodovi 

Božića budu vidljivi u našoj Katoličkoj vjeri i 

u društvu uopće. 

Zaključak 

Pođi i ti, narode, k betlehemskom 

dvoru, pridruži se klanjajuć’ anđeoskom 

koru! Poći do Isusa, njemu se pokloniti i 

primiti darove koje nam je “donio” čovjek ne 

može bez Božje milosti, bez njegova naputka 

i vodstva. Zato je Isus za tu uzvišenu službu 

izabrao one koji će njegove darove “raznositi 

i dijeliti” potrebitima, onima koji prihvate 

Božju istinu i opredijele se za nauk spasenja, 

ljubavi i mira. Prepoznajete da su ti Božji službenici 

biskupi i svećenici Kristove crkve, oni 

Prolo@ac 

5 

koji se radi Krista i spasenja brata čovjeka 

predaju u Božje ruke i slušajući njegove riječi 

Božjem narodu dijele milosti koje nam je 

donio Novorođeni. U ovoj godini svećenika 

upravo je Božić polazna točka njihova rada 

i djelovanja. Zato dok slavimo Božić pouzdajmo 

se u Spasitelja, otvorimo se njegovoj 

poruci koju nam šalje baš po svećenicima, 

radimo na tome da uvijek bude radnika na 

njivi Gospodnjoj. Molimo za to, odgajajmo 

svoju djecu da zavole ono što je Božje, da 

zavole duhovna zvanja, pomognimo svojim 

vjerskim službenicima u njihovoj zauzetosti 

za duhovna i materijalna dobra svojih župa 

i župljana. Ukratko, budimo svjedoci Božića 

i navjestitelji spasenja, ljubavi i mira i podržimo 

sve one čija je to prvotna životna dužnost. 

Isuse u Betlehemu rođeni, na Kalvariji 

umrli, na Maslinskoj gori uskrsnuli, udijeli 

svojim vjernicima blagoslov svoga Utjelovljenja 

i svojom milošću ispuni ove svete 

blagdanske dane da svima donesu obilje duševnog 

mira, sreće, zadovoljstva i istinskog 

obiteljskog zajedništva! 

FBP

Prolo@ac 

Hrvatski Božić 

Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima 

dobre volje. 

Božić je rođendan Isusa Krista kojega 

zazivamo kao Spasitelja svijeta. Božić je 

čudesna slavenska riječ, nemaju je drugi 

narodi. Božić – mali Bog, Bog po ljudskoj 

mjeri. Veliki Bog postade Božićem da se 

primjeri nama, kako bi nas omjerio sobom. 

Dijete u Bibliji, osobito sin, uvijek je značilo 

produžetak života. I kako se od koljena 

do koljena prenosio život u Izraelu, tako se od 

koljena na koljeno prenosilo milosrđe Božje. 

Prema tome, dijete je izraz Božjega milosrđa. 

Nema veće stvarnosti za čovjeka negoli 

roditi se. U Božiću doživljavamo prevladanu 

smrt, pogotovo što se na glavnoj božićnoj 

6 

misi čita: „U Njemu bijaše život i život bijaše 

svjetlo ljudima, i svjetlo svijetli u tami i tama 

ga ne obuze.” Glavna poruka Božića je - smrt 

nema posljednju riječ. Nanovo se rađaju ljudi. 

Božić nas vraća u djetinjstvo, domaćem 

ognjištu, obitelji… I tako nam je Božić nekako 

bliži: najmanjima, odraslima i starijima. I to 

ne samo ukoliko nas vraća u prošlost. Mi u 

Božiću sanjamo mogućnost nekoga raja na 

zemlji, neku bolju budućnost. Tu je razlog da 

nam je Božić nekako bliži, draži, miliji. Talijani 

vele: „Natale coi soui, e Pasqua dove vuoi ” 

, što znači božićuj doma, a uskrsuj gdje te 

volja! Božić je ustvari – piše Matoš - „praznik

svih beskućnika, svih velikih, plodnih i nesebičnih 

misli rođenih na tuđoj slami pored 

goveđe i magareće začuđenosti. Božić je već 

danas praznik sitih i zadovoljnih, uspomene 

i domaćeg zadovoljstva. Blagdan prezrene 

štalice postade blagdan domaćeg ognjišta, 

blagdan kuće. Milosrdni, proleterski Nazarenac 

vodi nam za ruke očinske Lare i zaštitnike 

Penate. To domaće, kućevno obilježje 

daje Božiću bez sumnje godišnje doba, ljuta 

zima, vežući čovjeka za toplinu porodice i 

krova…” U tome je, doista, srce Božića. Ono, 

po Matošu, bije i u jeku božićnih zvona. Božić 

je blagdan utjelovljenja, blagdan udomljenja 

Sina Božjega u nama pa stoga i blagdan 

očovječenja. „Jer“ – piše Matoš – „samo onaj 

je čovjek, tko je živa kuća Božja.” 

U Lukinom evanđelju nalazimo najviše 

podataka koji utemeljuju naše kršćansko 

božićevanje. On nas vodi u Betlehem, zapisuje 

da se Isus rodio u vrijeme cara Augusta, 

za vrijeme jednog popisa pučanstva. 

Na Božić se Bog upisuje u našu ljudsku 

Prolo@ac 

7 

povijest da mi budemo upisani u nebeska 

događanja. Od Luke saznajemo da se Isus 

rodio na putu, na rubu ljudskih nastamba, 

u štali. Od Luke saznajemo i divne stihove 

anđeoske pjesme nad Betlehemom. „Slava 

Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima 

dobre volje.” Pitanje je najviše u tom što 

znači „ljudima dobre volje”. Je li riječ o 

dobroj volji samih ljudi, pa je njihova dobra 

volja pretpostavka primanja Božjeg mira? Ili 

je poglavito riječ o dobroj volji, to jest naklonosti 

samoga Boga prema ljudima? Kad sve 

odvagnemo, u svjetlu cijeloga Evanđelja, na 

Božić je Bog svim ljudima, bez razlike, prvi 

iskazao svoju dobrohotnost. Stoga se na 

ranoj božićnoj misi čita iz sv. Pavla:„Pojavila 

se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja 

Našega Boga!” I ta Božja dobrohotnost 

i dobrotvornost postaje obvezom za sve 

ljude da i oni jedni prema drugima budu 

dobrohotni i dobrotvorni. Ljudi „dobre volje” 

su ljudi koji u međuljudskim odnosima 

njeguju dobru ćud, plemenitu uzajamnost,

sporazumijevanje, slogu, suživot, zapravo 

– život. 

Božić svakoga naroda, čak ako ima 

i samo jednu božićnu pjesmu, može afektivno 

biti jednako bogat kao i naš hrvatski. 

Smatram da naš Božić još nije dopro do 

punine svijesti ni poetski ni glazbeno. Naše 

božićevanje još uvijek postoji, srećom, više 

spontano nego posviješćeno. Svaki narod, 

svaka Crkva Božja u bilo kojem narodu može 

pronaći kako Božić duboko označuje njihovu 

vjeru i vjerničko doživljavanje s odrazom u 

literaturi, umjetnosti… 

Hrvatski narod posjeduje osebujan 

splet božićnih pjesama, naoko naivnih i s 

poetskog i s glazbenog stajališta, ali u kojima 

sadržajno, u čudesnim nijansama, nalazimo 

prepjevano božićno Evanđelje i kršćanske 

dogme. Mislim da se pod tim vidom smijemo 

natjecati s drugim narodima. Svojim 

sadržajem govore djetetu i starcu, bolesniku 

i zdravu čovjeku. Naše božićne pjesme ne 

Prolo@ac 

8 

nameću paket doživljaja. One priopćuju 

biblijski i teološki sadržaj. Uzmimo npr. pjesmu: 

Svim na zemlji mir, veselje/ budi polag 

Božje volje!/ To sad nebo navješćuje, 

/ I glas s neba potvrđuje. Kad čujete riječi 

„glas s neba”, spontano se sjećate „…glas s 

neba zaori…” (Lk 3, 22). U pjesmi Radujte 

se, narodi anđeo pastirima poručuje da je 

Isusovo rođenje radost za sve narode. 

Sve božićne pjesme pridonose našem 

vjerničkom identitetu. Sve one više-manje 

imaju čar starine. Pjesma je, još više no sama 

riječ, oblik intenzivne religioznosti i proživljena 

zajedništva. One nas spajaju s vjerom i 

riječju djedova. U njima svi govorimo istim 

jezikom, vjerujemo istu vjeru, pjevamo istu 

pjesmu, želimo isti – bolji Božji svijet. 

Božić kao Kristov rođendan osvjetljuje 

sve naše ljudske rođendane. Na Božić kršćanin 

doživljava Isusa Krista kao dar Boga Oca, 

kao Božji dar svijetu i kao sebedarje samoga 

Sina Božjega ljudima. Ipak, mi to darivanje 

doživljavamo već na Božić. Darivanje teološki 

spada u sadržaj Božića. Ne smijemo 

zaboraviti da svaki dar traži darovatelja. U 

suvremenom potrošačkom društvu previše 

se mjeri koliko novca nešto stoji. Međutim, 

pravi dar je uvijek čovjekova osoba koja se 

darom izražava. 

Želite li dobro proslaviti Božić? Nađite 

načina da budete nekome suputnikom i 

supatnikom i, ako je moguće, razveseliteljem. 

Možda će to biti baš i bespomoćnom 

šutnjom, ali ako mognete, pronađite načina 

da to bude, a da nikome ne smetate, djelom. 

Čestitajući, ljudi si pružaju ruke. Što ta gesta 

govori? Previše smo sveli čovjekov govor na 

riječi, a čovjek govori cijelim bićem, očima, 

gestama. Pružiti ruku tipična je gesta koja 

znači: pristupiti drugome, osjetiti drugoga 

jednim od temeljnih dodirnih ticala, a to 

su dlanovi. To je kao da kažete: „Na mene 

se možeš osloniti! Bez tebe ne mogu! Ja te 

prevariti ne ću!” 

Eto, pružam svoje ruke svima! Neka 

nam ovaj Božić bude svima čestiti dan, čestiti 

svemu svijetu! 

Marinela Petričević

Prolo@ac 

Proslava Velike Gospe 

na Vrljici 

Bila je „neznatna sluškinja Gospodnja“, od 

začeća pod srcem majke Ane do čudesnog 

rođenja Isusa, te kasnije pod križem i uz apostole 

na Duhove. 

15. kolovoza slavi se u Katoličkoj crkvi 

blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije u 

nebo. Iako se ovaj blagdan obilježava redovito 

u svim našim župama, središnja proslava 

je tamo gdje se slavi od najstarijih vremena 

9 

i na mjestima koja su vezana iz povijesti događajima 

vezanim za pomoć i posredovanje 

Majke Božje u različitim prigodama potrebe 

vjernicima. Tako se, vezano za starodrevni 

benediktinski samostan na Opačcu, Majka

Božja na ovaj dan posebno slavi i hodočasti 

joj se iz svih okolnih župa već od ranih jutarnjih 

sati pa do zalaza sunca. Ova svetkovina 

poprimila je tradicionalni karakter već više 

od dva stoljeća u kojemu se ponavljaju iste 

slike hodočasnika s krunicom u ruci, bosonogih 

s molitvom na usnama za pomoć 

Majke Božje u raznim potrebama. Sve skupa 

popunja i dernek sredinom dana i do kasno u 

noć uz dobru ponudu domaćih ugostitelja te 

raznolike ponude igračaka za mališane u različitim 

oblicima i bojama. U novoj hrvatskoj 

državi općina Proložac uzela je ovaj dan i za 

svoj Dan općine pa se vjernicima pridruže u 

ovoj prigodi i toliki uzvanici iz gospodarskog, 

kulturnog i vojnog života Domovine. Svake 

godine zapažena je lijepe slika pune „Zelene 

katedrale“ vjernika štovatelja Majke Božje. 

Ove godine procesiju i koncelebriranu 

svetu misu predvodio je pred desetak tisuća 

vjernika i tridesetak svećenika generalni vikar 

Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don 

Ivan Čubelić. 

Prolo@ac 

10 

Razmatranje i poruka Svetkovine 

Na svetkovinu Marijina uznesenja 

slavimo Marijino rođenje za život vječni. 

Od petog stoljeća kršćani slave završetak 

Marijina zemaljskog života zbog njezina 

posebnog dioništva u životu i djelovanju 

Isusa, našeg Spasitelja. Marija uzeta tijelom 

i dušom u nebesku slavu znak je nade 

Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe 

današnje Predslovlje : „Danas si na nebo 

uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku 

konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz 

nade i utjehe tvome putničkom narodu. 

Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz 

svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, 

začetnika svakoga života“. 

Evanđelje ove svetkovine govori o Marijinu 

pohodu njezinoj rođakinji Elizabeti. 

Ova zgoda naglašava Marijino i Elizabetino 

sudjelovanje u Božjem planu spasenja, 

zatim Ivanov odnos prema Isusu te 

nagovješta da se Marijina pjesma zahvale 

Bogu,započeta na zemlji, sada nastavlja

u nebu gdje je pridružena svome Sinu. 

Luka govori kako na početku događanja 

spasenja stoje dvije žene od kojih svaka 

na čudesan ali drugačiji način rađa sina: 

Elizabeta unatoč odmaklim godinama, 

Marija na djevičanski način. Sv. Luka 

uočava neke pojedinosti na ovim ženama. 

Marija „hiti u Gorje“. Dobila je vijest o divotama 

koje Bog čini Elizabeti i polazi u 

pohod ovoj trudnici, nadahnuta vjernički 

prijateljstvom i spremnošću da bude na 

usluzi. Ostaje „oko tri mjeseca, a onda 

se vraća kući“, dovoljno da pomogne u 

posljednjim tjednima trudnoće i prvim 

tjednima s novorođenčetom. Obje su čudesno 

dobile uvid u Božji plan. Elizabeta pri 

susretu s Marijom biva ispunjena Duhom 

Svetim i prepoznaje identitet trudnice kao 

Majke Gospodinove, a čedo joj zaigra u 

utrobi u znak podlaganja onome kojega 

će kasnije najavljivati. Tada Marija dobiva 

potvrdu onoga što joj je rekao Gabrijel. 

Prolo@ac 

11 

Marija ne poriče svoju blaženost, nego 

prigodnom pjesmom veliča Boga za iskazanu 

milost. Njezina pjesma „Veliča duša 

moja Gospodina“ uvrštena je u večernju 

molitvu Crkve kojom završavaju radni dan 

svećenici, redovnici i redovnice i vjernici 

laici koji mole Liturgiju časova ili Brevijar. 

Time zahvaljuju za još jedan dan života u 

kojem su mogli služiti Bogu u ljudskoj braći 

i sestrama. Marija veliča Boga za primljene 

darove, i to kao jedna od Božjih siromaha 

u Izraelu: „Klikće duh moj u Bogu mome 

Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice 

svoje!“. U drugom dijelu svoje zahvalne 

pjesme iznosi novi red mesijanskog 

vremena u koje Bog preokreće situacije 

i događaje: umišljene oholice raspršuje, 

silnike skida s prijestolja, bogataše otpušta 

prazne, uzdiže siromahe i siti gladne. Takav 

je Bog u milosrđu i svojoj spremnosti da 

spašava. On to čini snagom“mišice svoje“ 

koja je simbol njegove spasotvorne moći. 

U Marijinoj pjesmi unaprijed je najavljeno

ono što će Isus govoriti i činiti. On će prvenstveno 

siromasima i rubnima najavljivati 

nastup kraljevstva Božjega za koje se ljudi 

otvaraju obraćenjem. Svojim riječima i 

djelima pokazivat će da je Bogu stalo do 

siromaha, a Marija je jedna od njih. Isus 

će u svom Nazaretu najaviti kako ga Bog 

šalje siromasima vlastitog naroda i drugih 

naroda (Lk 4,14-30) te će kasnije uzviknuti: 

„Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo 

Božje… Jao vama, bogataši: imate svoju 

utjehu!... Siromasima se navješćuje Evanđelje“ 

(Lk 6,20.24; 7,22). 

Marija je u svojoj obitelji i društvenim 

nastupima pokazivala da je Bog uvijek na 

strani siromaha i tako je odgajala Isusa 

za njegovo poslanje. Bila je „neznatna 

sluškinja Gospodnja“, od začeća pod 

srcem majke Ane do čudesnog rođenja 

Isusa, te kasnije pod križem i uz apostole 

na Duhove. Stoga ju je Bog po završetku 

zemaljskog putovanja tijelom i dušom 

uznio u nebesku slavu, odakle i dalje pjeva 

Prolo@ac 

12 

svoju zahvalnu pjesmu. Znala je cijenu 

služenja, patnje i umiranja i stoga tijelom 

i dušom uživa.Drugi vatikanski sabor u 

završnom poglavlju Dogmatske konstitucije 

o Crkvi govori o Bogorodici Mariji u 

otajstvu Krista i Crkve na zemlji koju naziva 

putujućim narodom Božjim: Isusova 

Majka, tijelom i dušom proslavljena na 

nebu, slika je i početak Crkve kakva ima 

biti u budućnosti. Ona na ovoj zemlji, dok 

ne dođe Dan Gospodnji, svijetli putujućem 

narodu Božjem kao znak pouzdane nade i 

utjehe“. Marija na nebo uznesena poručuje 

nam da život ima smisla. Da se isplati 

služiti Bogu u ljudskoj braći i sestrama, 

da je život put pojedinaca i cijele Crkve 

iskreno predanje Bogu. Mi kao putujući 

narod Božji dijelimo „radost i nadu, žalost 

i tjeskobu ljudi našega vremena, osobito 

siromašnih i svih koji trpe“ (GS 1), ali u 

vjeri znamo da putujemo prema domovini 

nebeskoj gdje nas čekaju Marija, spašenici 

i naši pokojnici.

Prolo@ac 

Gospa od zdravlja 

“Ženo, evo ti sina!” Zatim reče 

učeniku: “Evo ti majke!” Iv, 19,26-27. 

Proslavu Gospe od zdravlja u Podstranju 

ove godine predvodio je prof. fra Bruno Pezo 

i izrekao ovu propovijed: 

Dragi vjernici! 

Začeće, rođenje, muka, smrt i uskrsnuće 

Gospodina našega Isusa Krista 

događaj je koji nadilazi domete ljudskih 

osjećaja, djelo nedokučivo i neshvatljivo 

ljudskom razumu i neponovljivo u povijesti 

ovoga svijeta. To je povijesni vječni 

dar zahvata Božje ljubavi kad je Nebo 

poljubilo Zemlju koja je tada počela živjeti 

novim životom, a čovjek je dobio suputnika 

bez kojega je njegov život besmislen i 

promašen. Između riječi “Začet ćeš i roditi 

Sina... “ i “Ja sam s vama do svršetka 

svijeta” smješten je život Boga i čovjeka, 

onoga koji je izmijenio vlastitu osobnost 

da bi našoj stvarnosti dao smisao. U tom 

razdoblju odigrao se Božji zahvat kada je 

on u osobi Sina počeo živjeti s nama, uzeo 

nas za ruku i uz nas krenuo u avanturu 

života. No, da bi ta avantura bila potpuna 

u naš životni put uključio je i BDM i tako 

smo dobili put u troje, jer koliko god je 

teško zamisliti život bez Krista, toliko bi 

taj život bio siromašniji bez Isusove i naše 

majke Marije. . 

Vjernici, jasno je i očito da je naš 

vrhovni životni suputnik Isus Krist, ali je 

i istina da Marija kao naša suputnica ne 

samo ne umanjuje Isusovu ulogu nego 

je - baš njegovom voljom - učvršćuje i 

oplemenjuje. Vama je dobro poznata Marijina 

uloga u Isusovu životu. od samog 

13 

začeća sve do uskrsnog jutra Marija je 

bila nerazdvojivo vezana uz svoga Sina. 

Pratila ga je od njegova djetinjstva, preko 

naučiteljskog djelovanja do Kalvarije i 

njegove svete smrti, a bila je i prvi svjedok 

njegova uskrsnuća. I, kao prava majka 

nikada nije ostavila svoga Sina, ali je 

zato duboko u srcu - poput majke - proživljavala 

sve njegove uspjehe, radosti,

osporavanja i napade na njega. Bila je s 

njim u tuzi i radosti; trpjela zbog nepravdi 

i veselila se kad su mu klicali. Isto tako 

kad je na Kalvariji čula riječi: Ženo, evo ti 

Sina! jednakom ljubavlju, zabrinutošću 

i strepnjom prati svako Božje dijete od 

njegova rođenja do smrti i susreta s Nebeskim 

Ocem. Da je tako, potvrđuje nam 

naša kršćanska povijest. Jer, kroz svu 

povijest poslije Kristova otkupiteljskog 

djela Marija je u potpunosti ispunjavala 

zadaću koju joj je na Kalvariji dao njezin 

Sin. Od prvih početaka Kristove Crkve 

preko Lepanta do našeg Domovinskog 

rata pomagala je Isusove sljedbenike da ih 

ne nadvladaju sluge zla. Kada su Isusovi 

sljedbenici bili pritisnuti raznim bolestima 

od početaka preko Venecije i našega Splita 

do drugih nebrojenih mjesta i naroda, 

Prolo@ac 

14 

opet je pokazala svoje majčinsku ljubav. 

Kad je zao duh udarao na našu duhovnu 

tvrđavu, ona je intervenirala, što potvrđuju 

i Lurd, i Fatima, i Međugorje i bezbrojna 

druga svetišta diljem ovoga svijeta. Dakle, 

brate i sestro, u životnim i ratnim opasnostima, 

u tjelesnim i duhovnim bolestima 

Marija je uz svoju djecu, uvijek spremna 

pomoći i uputiti ih prema jedinom izvoru 

milosti, tj. svome sinu Isusu Kristu. Vidite, 

prije povratka svome Nebeskom Ocu Isus 

je rekao svojim apostolima, ali i svima 

nama: Ja sam s vama u sve dane do svršetka 

svijeta! i na taj način prestao biti s 

nama na onaj stvarni, opipljivi način, ali 

je nastavio biti s nama na drugi način, hodati 

uz nas po svojoj riječi, po svojoj prisutnosti 

u Presvetom Oltarskom Sakramentu, 

po svetim sakramentima. Na Kalvariji

Marija umjesto Isusa prima “novu djecu” i 

živi s tom djecom na potpuno drugi način 

od onoga sa Sinom. Dobiva novu djecu, 

otkupljenike Isusa Krista, da se za njih 

brine kao što se brinula za svoga Sina u 

njegovu obličju ljudskog tijela. I tu svoju 

zadaću ispunja i ispunjat će do kraja kao 

životna suputnica svakog Božjeg djeteta, 

osobito onoga koji se diči imenom njezina 

Sina i slijedi njegove svete riječi. 

Dragi prijatelji, naš život ovdje na zemlji 

je borba, ali poglavito borba da iz oluja 

grijeha i zla, slijedeći evanđeosku istinu, 

stignemo do radosti Neba. I upravo zato, 

ali i zbog naše ljudske slabosti, uvijek se 

nalazimo u velikim opasnostima koje nas, 

bez Božje pomoći, mogu lako odvesti u 

propast. Današnja najveća opasnost za 

naš osobito duhovni život je gubljen svijesti 

o pravim vrjednotama i isključivanje 

Boga iz našega rada i ponašanja. Nije 

onda nikakvo čudo kada nas svako nekoliko 

vremena iznenade nove opasnosti. 

Jednom je to SIDA, onda različite prirodne 

katastrofe, pa ptičja gripa ... I umjesto da 

nas sve to malo trgne i potakne na razmišljanje 

i kontroliranje naših postupaka, 

mi i dalje guramo u istom stilu. 

Da, brate i sestro, Bog nas želi kao 

svoje suradnike, a ne kao rušitelje prirode 

i njezinih zakona; zaštitnike, a ne uništavače 

Božjih stvorenja; čuvare ljudskog 

dostojanstva i različitosti spolova, a ne 

iskrivljivače ljudske naravi. No čovjek 

današnjice umjesto da u tolikim katastrofama 

koje nas udaraju prepozna Božju 

opomenu ide još dalje u svom bezumlju pa 

spomenute i slične anomalije proglašava 

normalnima, velikim uspjesima ljudskog 

napretka. 

Tko se mene odreče pred ljudima, i 

ja ću se odreći njega pred svojim Nebeskim 

Ocem! (Mt 10, 33) Ove Isusove riječi 

vrijede i danas. Nažalost, današnji naraštaj, 

pa čak i mi kršćani se na njih malo 

osvrćemo. A to nijekanje, odricanje Krista 

je prisutno na svakom koraku. Što je još 

ostalo od bračne vjernosti ili mladenačke 

Prolo@ac 

15 

čistoće; što je sa svetošću nedjelje kakva je 

i kolika naša pouzdanost u Boga i njegovu 

providnost: gdje su nestale zajedničke 

obiteljske molitve, djela posta i pokore; 

koliko nam znači Isusova zapovijed: Ljubi 

Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao 

sebe samoga! (Usp. Lk 10, 27). Ispitajmo, 

braćo i sestre, svoju savjest i ako nas ona 

u nečemu od ovoga prekorava, znači da 

se mi odričemo Krista, a to znači da sebi 

ne želimo dobro. Zato nam je potreban 

suputnik, ali vjerniče, oni će biti uz nas 

ako mi to hoćemo, jer Bog ne prisiljava, 

on poziva i nudi. Potrebna nam je, dakle, 

Gospa da nam pomogne da se izliječimo 

od mnogobrojnih duhovnih bolesti. A one 

su tu. Dokle ćete bluditi i hramati na dvije 

strane, klanjajući se Bogu i Baalu? (Usp. 

1 Kr 18, 21) pita Ilija svoje sunarodnjake. 

Isto pita nas naša Gospa. Koliki su danas 

koji pod imenom kršćanina savijaju jedno 

koljeno Bogu, a drugo stvorenju; odnosno 

pravome Bogu nijedno, a krivim bogovima 

oba? Gospe, izliječi nas od ove duhovne 

hromosti! Imaju oči, a ne vide! Koliko 

je danas slijepih? Ne onih koji stvarno ne 

vide, već onih koji vide, ali kao da ne vide. 

Vidimo da je ovaj svijet taština, naš život 

prolazan i bez Boga bezvrijedan, a mi ipak 

živimo kao da ćemo stalno živjeti. Marijo, 

isprosi nam od svog Sina da progledamo! 

Uši imaju,a ne čuju! Što je, vjernici, s našim 

sluhom? Otac Nebeski nam govori: 

“Ja sam Gospodin Bog tvoj...; Isus nas 

poučava: “Ljubi Boga; Marija upućuje: 

“Što god vam reče, učinite...; Crkva zove: 

Ovdje smo putnici i pridošlice ..., A mi?! 

Gospe od Zdravlja, daj da čujemo! Znajte, 

čovjek ima tri života: tjelesni, duhovni 

i vječni. Tjelesni život uzima smrt, a duhovni 

i vječni smrtni grijeh. Braćo, koliko 

danas mrtvaca hoda ovom zemljom? Je li 

pametno zbog prolaznih neobuzdanih naslada 

izgubiti svoje ljudsko dostojanstvo, 

duhovni i vječni život? Majko, neka nas 

tvoj Sin otrgne grijehu i povrati u život! 

Što je s nama? Hramamo li i mi na dvije

strane, između Boga i naših baala; jesmo 

li slijepi na Božja djela i njegove riječi; 

čujemo li Krista ili nam je draži glas 

raznih antikrista?? Odgovorimo i sebi, i 

svojoj obitelji, i svom narodu i svojoj Crkvi. 

Odgovorimo Bogu i našoj Majci Mariji! 

Dragi vjernici! Naši su očevi, djedovi 

i pradjedovi upravo isprepleli čitavu našu 

domovinu Marijinim crkvama i svetištima. 

Njezin sveti lik stajao je na brojnim 

zastavama naših pređa, kad su polazili u 

boj “za krst časni i slobodu zlatnu”. Pred 

njezinim su svetim likom klečali raskajani, 

moleći od Boga oproštenje grijeha po 

zagovoru one, koja je utočište grešnika. 

Kad su bili pritiskani različitim bolestima, 

njoj su se zavjetovali, njoj hodočastili i 

preko nje tražili i dobivali Božje milosti. U 

nju su stavljali svoje nade u svim teškim 

časovima i osobnog i narodnog života. 

Nastavite tradiciju svojih otaca, na što 

vas bez prestanka poziva sv. Crkva. Ako 

budete uvijek iskreno štovali i Ijubili Bogorodicu, 

našu Gospu od Zdravlja, onda 

će se i na vama ispuniti ono što govori 

sveti pisac: Tko časti svoju majku, sabire 

blago. (Sir3, 4) 

Da, dragi brate i sestro, Marija jest 

naša suputnica koja nas vodi kroz ovu 

dolinu suza do svoga Sina, ali mi smo oni 

koji odlučujemo hoćemo li joj pružiti ili 

uskratiti ruku. Vjerujem da smo mi svi već 

davno pružili ruku i Isusu i Mariji. Da naša 

ruka ostane uvijek u Božjoj ruci molimo 

našu Gospu od Zdravlja: Djevice jutra, u 

maglovitosti zore budi nada našeg dana; 

Djevice podneva, u sutonu svih moćnih 

ideologija budi svjetlo, sunce naše vjere; 

Djevice večeri, u povratku rodnom domu 

obdari nas darom zajedništva; Djevice 

noći, u bolima, kušnjama, razočaranjima 

budi nam blizu! Ti, zvijezdo vječnog neba, 

pomozi svojim zagovorom da nam sine 

svjetlo s visina te upoznajemo, otkrivamo 

i slijedimo vječno svjetlo, Isukrsta, našega 

Spasitelja i tvoga Sina, Amen! 

FBP 

Prolo@ac 

16 

Most 

Postranje i Proložac spaja 

Dočika goste, ali ne prosi. 

Most ne oduzima, nego nas zbraja 

I poljupce Suvaja u srcu nosi. 

Šarampov 

Te sam sride napravijo posa 

probušene lopte i krvava nosa 

Češen ruku-ubola me osa 

Reć će mater: kud te đava nosa? 

Bilića guvno 

Konji vršu žito. Nikola ih steže. 

I lito se znoji koliko je vruće. 

Što me za to guvno tako snažno veže? 

Ne bi zna da nisam otiša od kuće. 

Mario Bilić

Prolo@ac 

Đakonsko ređenje 

– Proložac 

“Dragi đakoni, potrebni ste službenici prije 

svega našoj Crkvi, ali i našem društvu jer 

upravo ono što gradi i potvrđuje čovjeka jest 

služenje.” 

Dugotrajni put svakog svećenika i 

redovnika često je isprepleten različitim 

preprekama, različitim kušnjama i doista je 

istinita činjenica da samo oni najjači i Bogu 

najodaniji uz Njegovu prijeko potrebnu milost 

mogu doseći svoj krajnji i dugo željeni 

cilj, a on je: postati svećenik Kristov. Taj put, 

koji sam i ja započeo prije desetak godina 

17 

kada sam se uputio u sjemenište u Sinju 

onako mlad, neiskusan praćen zagovorom 

Gospe Sinjske, konačno je počeo dolaziti 

svome kraju. Upravo je mene kao jednog 

od putnika prema svećenstvu dotaknula 

Božja milost na svetkovinu Krista Kralja u 

meni uvijek dragom Prološcu u predivnoj 

crkvi Sv. Mihovila arhanđela, gdje sam s još

sedmoricom kolega: Vinkom Beusom, Matom 

Brečićem, Mariom Popovićem i Antom 

Rakom, koji su primili đakonat na naslov 

Splitsko-makarske nadbiskupije, te sa još 

trojicom kolega koji su primili red đakonata 

na naslov naše Franjevačke provincije Presvetog 

Otkupitelja: Nediljkom Čarapićem, 

Pericom Maslaćem, Mariom Radmanom i ja 

primio Sveti Red đakonata. U slavlju u kojem 

je sudjelovalo tridesetak svećenika, među 

kojima su bili naši odgajatelji i profesori, 

župnici na čelu s nadbiskupom Barišićem, 

te našim provincijalom fra Željkom Tolićem, 

generalnim vikarom splitsko-makarske 

nadbiskupije don Ivanom Čubelićem, te župnikom 

u Prološcu fra Antom Madunićem, 

Nadbiskup je posebno istaknuo: “Dragi 

đakoni, potrebni ste službenici prije svega 

našoj Crkvi, ali i našem društvu jer upravo 

ono što gradi i potvrđuje čovjeka jest služenje.” 

Nakon što su kandidati za đakonat 

navijestili Riječ Božju, te njihovi odgajatelji 

pred Nadbiskupom zajamčili da su prema 

sudu Crkve prikladni za đakonsku i prezbitersku 

službu, Nadbiskup je održao prigodnu 

homiliju naglasivši da se u službi đakonata 

Prolo@ac 

18 

na poseban način ostvaruje služenje Bogu 

po osobnom predanju. Posebno se osvrnuo 

na svetkovinu Krista Kralja te istaknuo dijalog 

između Pilata i Isusa Krista, Kralja svega 

svijeta, tijekom Kristova suđenja. Istaknuo je 

da Pilat nije mogao shvatiti ni prihvatiti Isusa 

kao kralja jer je pojam kralja kakav je Krist 

poimao potpuno krivo. Nadbiskup Barišić 

je dalje na ovom tragu razmišljajući istaknuo 

kako je Pilat mislio da kraljevi pomiču 

granice, osvajaju teritorij, čine razbojstva, 

da su to ljudi snažnih mišića, ljudi izabrani 

za vođe i nije mogao shvatiti kako se Isus 

može poistovjetiti s kraljem. “Dijalog se i 

danas nastavlja na svim razinama i u ovom 

tzv. demokratskom društvu. Primjer Pilata 

je nazočan i u današnjem životu, što se očituje 

posebno kroz rašireni materijalizam”, 

naglasio je Nadbiskup. Zatim se obratio 

đakonima riječima: “Vi ste na svoj način dar 

Božji Crkvi i narodu Božjem. Izabrala vas 

je Crkva kao svoje članove. Tražili su ljude 

pune duha Božjega i vjerujem da je Crkva 

u vama prepoznala ove temeljne vrednote.” 

Svoju homiliju Nadbiskup je zaključio 

primjerom sv. Franje, čiju smo osamstotu

obljetnicu ove godine slavili, te istaknuo 

kako je i sveti Franjo bio đakon. “Smatrao 

je da nije dostojan da prihvati veći red”, 

istaknuo je Nadbiskup pozvavši đakone da 

budu “poslužitelji najpotrebitijih, svjedoci 

istine i ljudi oltara”. Nakon prigodne homilije 

nadbiskup Barišić je polaganjem ruku 

na svakoga od nas te posvetnom molitvom 

podijelio sakrament svetog reda đakonata. 

Nakon misnog slavlja sve nazočne je pozdravio 

i provincijal Provincije Presvetoga 

Otkupitelja fra Željko Tolić, koji je izrazio 

zahvalnost svima, a posebno župniku fra 

Anti Maduniću, jer se sve ovo dogodilo u 

jednoj franjevačkoj župi te je istaknuo kako 

se hrvatski narod ne smije bojati jer će uvijek 

imati one koji će služiti i slaviti Gospodina. 

Nakon njega sve je pozdravio i župnik fra 

Ante Madunić, kojem smo svi mi đakoni 

neizmjerno zahvalni što je svojim gostoprimstvom 

doista učinio da ovaj naš veliki svečani 

dan bude čvrsto urezan u naše sjećanje 

tijekom cijelog našega budućeg svećeničkog 

života. U Novom zavjetu već se u apostolsko 

doba spominju đakoni koji imaju dužnost 

Prolo@ac 

19

Prolo@ac 

20 

dijeliti milostinju. U Djelima apostolskim 

spominju se sedmorica muževa koji su se 

trebali brinuti za milostinju i zbrinjavanje siromašnijih 

u zajednici: Stjepan, Filip, Prohor, 

Nikanor, Timon, Parmen i Nikola (Dj 6,5). 

Ipak, njihova se služba tek kasnije naziva 

đakonskom, a i znatno se razlikuje od one 

koju će đakoni obavljati u kasnije doba. U prvim 

stoljećima kršćanstva đakoni upravljaju 

materijalnim dobrima Crkve, čuvaju sveto 

posuđe i svete knjige. U kasnijim se stoljećima 

opseg njihovih dužnosti proširuje - tako 

da oni navješćuju Evanđelje na Euharistiji, 

uz dopuštenje biskupa propovijedaju, dijele 

pričest, a u nekim slučajevima i krste. Svaki 

svećenik najprije biva zaređen za đakona, 

a potom nakon đakonskog praktikuma za 

svećenika. U novije vrijeme Crkva zaređuje 

za đakone i oženjene muškarce koji doživotno 

ostaju đakoni. Svaki đakon može krstiti, 

vjenčati, sahraniti, propovijedati na misi i 

nositi pričest bolesnicima. Ne može služiti sv. 

misu, ispovijedati i podijeliti bolesničko pomazanje, 

što su službe koje obavlja svećenik. 

Fra Josip Sušić

Prolo@ac 

Iz župske kronike 

2. 8. 2009. – Gospa od Anđela, zaštitnica 

Imotske krajine. Svečano se slavi u 

gradu Imotskome svetim misama u crkvi sv. 

Franje do podne , a navečer je svečana sveta 

misa kojoj prethodi procesija od crkve kroz 

grad do Topane, gdje se pred križem naših 

branitelja slavi svečana sv. misa. Ove godine 

sv. misu uz nazočnost nekoliko tisuća vjernika 

iz svih naših župa predvodio je kardinal 

Josip Bozanić. 

5. 8. 2009. – Pet naših framaša: Nina 

Petričević, Zrinka Grabovac, Ana Mandić, 

Antonija Bajić i Nena Bajić vratile su se s 

Međunacinalnog susreta Frame iz Asiza. S 

dva osobna automobila o župnik, Ivica Matić 

i Zvonko Mandić dočekali su ih u Zagrebu i 

dovezli kućama. 

21 

9. 8. 2009. – Redovito u organizaciji 

župljanina Stanka Knezovića kod kapele 

sv. Frane u Knezovića održi se sveta misa 

za župljane ovog sela. Ove godine sv. misu 

predvodio je o. župnik. 

9. 8. 2009. – Na hodočašću Imotske 

krajine Gospi Sinjskoj pridružila se i naša 

župa jednim autobusom hodočasnika. 

10. 11. i 12. 8. 2009. – Ispovijed bolesnika 

i starijih za Veliku Gospu. 

12. 8. 2009. – Početak trodnevnice 

Velikoj Gospi na Vrljici. Prvu večer Trodnevnicu 

vodio kao gost župnik iz Poljica don 

Petar Čondić sa svojim pjevačkim zborom 

koji su nakon mise ostali u župskoj kući na 

domjenku. Istog dana u Crkvi sv. Josipa na 

Podima održana je iseljenička sveta misa za

iseljene žitelje iz tog dijela naše župe. Naime, 

već nekoliko godina ti žitelji sakupe se ovog 

dana pred Veliku Gospu u svom rodnom 

kraju evocirajući uspomene iz djetinjstva, 

slave svetu misu i nastave uz dobro pripremljen 

domjenak družiti se do kasno u noć. 

Ove godine izgradili su u Grabovaca i malu 

kapelu posvećenu Gospi od Milosti koju je 

blagoslovio o. župnik. 

13. 14. 8. 2009. – Nastavak Trodnevnice 

predvodi fra Marijo Jurišić, župnik iz 

Zmijavaca. Treći dan Trodnevnice obavljena 

je i sv. ispovijed za naše župljane. Trodnevnica 

je dobro posjećena i odazove se veliki 

broj vjernika na ispovijed, u kojoj prigodi o. 

župnik sakupi dvadesetak svećenika za ispovijedanje.Navečer 

priredi se posna večera 

za ispovjednike. 

15. 8. 2009. – Velika Gospa. Proslava 

na Vrljici i dernek. Ustaljeni raspored ispovijedanja 

i svetih misa kao i usluga vjernicima 

obavljen je savjesno na zadovoljstvo svih 

vjernika i gostiju. Glavnu koncelebriranu 

svetu misu i procesiju predvodio je generalni 

Prolo@ac 

22 

vikar naše nadbiskupije dr. don Ivan Čubelić 

uz sudjelovanje desetak tisuća vjernika. 

Proslavu je završio večernjom sv. misom 

u 19.oo sati o. župnik. Danas je bio i Dan 

općine Proložac. Nakon svečane sjednice 

u Poglavarstvu svi uzvanici sudjelovali su 

na svetoj misi. Objed za svećenike i goste 

općine priređen je u župskoj dvorani. 

30. 8. 2009. – Završna proslava 800. 

obljetnice Franjevačkog reda kod crkve sv. 

Ive u Podmilačju / Jajce /. Na ovu završnu 

proslavu pozvani su svi članovi franjevačkih 

zajednica i bratstava iz Bosne i Hercegovine 

i Dalmacije. Iz naše Imotske krajine pošli 

smo udruženo Treći red i Frama. Naša župa 

pod vodstvom s. Filipe pridružila se župi sv. 

Franje iz Imotskog s petero trećoredaca i 

petnaest framaša. 

1. do 5. 9. 2009. – O. župnik kao delegat 

dijela svećenika samostanskog okružja 

Imotski sudjeluje u Splitu na Provincijskom 

kapitulu na kojemu se bira nova uprava 

naše Provincije. Na ovom kapitulu ponovno 

je izabran za provincijala naše provincije dr. 

Članovi Kapitula Franjevačke provincije presvetog Otkupitelja u Splitu

fra Željko Tolić na tri godine. S njim izbrano 

je još šest definitora koji sačinjavaju novu 

upravu naše Provincije za sljedeće trogodište. 

Čestitamo! 

7. 9. 2009. – Početak nove školske 

godine. O. župnik predaje vjeronauk u podružnoj 

školi u Metera i učenicima osmih 

razreda u osnovnoj školi u Prološcu, dok s. 

filipa predaje vjeronauk u OŠ u Imotskom. 

Početak nove školske godine započeli smo 

sv. misom i blagoslovom učenika i djelatnika 

škole u crkvi sv. Mihovila. 

7. 9. 2009. – Naša župa dvama autobusima 

hodočasti za Malu Gospu u Vepric kod 

Makarske. Sv. misu predvodio je kotorski 

biskup msgr. Ilija Janjić koji je u ovoj prigodi 

pozvao sve župe koje mogu da dođu u Kotor 

ove jeseni na Svečano euharistijsko slavlje 

na središnju proslavu 1200 godina prijenosa 

moći sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor. 

26. 9. 2009. – Početak Trodvevnice sv. 

Mihovilu u večernjim satima. Nikako da se 

ustali ova pobožnost koja vuče posljedice 

berbe grožđa baš u ovo vrijeme. Hvala Bogu! 

U ovoj prigodi zahvaljujemo našim župljanima 

koji su stvarno izdašni prikupljujući 

grožđe i za župski podrum. 

Prolo@ac 

23 

29. 9. 2009. – Sv. Mihovil, zaštitnik 

župe i Dan Škole. Procesiju i sv. misu predvodio 

je fra Rafael Begić, župnik iz Slivna, uz 

sudjelovanje velikog broja naših vjernika i 

učenika naše škole sa svojim učiteljima. Ove 

godine proslavi se pridružila i naša policija iz 

Imotskog koji su kroz cijelu procesiju nosili 

kip sv. Mihovila. Neka to postane tradicija! 

4. 10. 2009. – Sv. Franjo u Imotskom. 

Proslavi je prethodila i Duhovna obnova za 

Treći red u kojoj su sudjelovali i naši trećoredci. 

Na sam dan proslave na večernjoj 

misi svoja prva obećanja uz druga bratstva 

samostanskog okružja iz naše župe dalo je 

trinaest novih framaša. Čestitamo! 

10. 10 2009. – U Podbablju održan 

susret Franjevačke mladeži našeg samostanskog 

okružja. Susret je predvodio fra 

Ivan Režić, župski vikar iz Imotskog, a sudjelovali 

su framaši iz imotskog, runovoćkog, 

vinjanskog, zmijavačkog i našeg prološkog 

bratstva. Sveukupno 240 framaša. Za objed 

se pobrinula i pripremila „ pokretna kuhinja 

„ iz Prološca. 

17. 10. 2009. – Uz još nekoliko župa 

naše Nadbiskupije naša župa Proložac organizirala 

je hodočašće i posjet u prigodi

proslave 1200 godina prenošenja kostiju 

sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor. Autobus 

Autopoduzeća Imotski i vozač Zlatko Mikulić 

uputio se dan ranije u petak s 54 hodočasnika 

preko Dubrovnika, gdje smo se dobrotom 

našeg Ante Maršića –Ćetre zaustavili, večerali, 

prošetali Stradunom i prenoćili u đačkim 

domovima i ujutro nastavili put Kotora 

bez poteškoća, ali po kišovitom vremenu i 

sudjelovali na proslavi na koju smo bili najavljeni. 

Na opće zadovoljstvo sretno smo 

se istog dana povratili u župu. Hvala svima 

koji su nam pomogli, posebno našem Ćetri 

i upravama đačkih domova u Dubrovniku. 

1.11. 2009. – Svi Sveti i Dušni dan. 

Svete mise i usluge na groblju o. župnik je s 

još trojicom svećenika uredno obavio.Bilo je 

jako puno posjetitelja našem groblju i sve se 

odvijalo u ljudskom dostojanstvu i pobožno. 

I vrijeme nas je poslužilo. 

Prolo@ac 

24 

Staklarska radnja Tolić iz Zadra popravila 

je oštećeni vitraj bl. Alojzija Stepinca na našoj 

crkvi pa ovim putem toplo zahvaljujem! / 

10. 11. 2009. – Održan prvi roditeljski 

sastanak za roditelje prvopričesnika. 

Sastanak vodila s. Filipa, vjeroučiteljica 

prvopričesnika. 

11. 11. 2009. – Sv. Martin Turski. Za 

svog nebeskog zaštitnika drže ga Maršići. 

Svetu misu održao o. župnik koji se nakon 

mise zadržao na malom čašćenju sudionika 

u župskoj kući. 

21. 11. 2009. – Gospa od Zdravlja u 

Postranju. Svete mise predvodio fra Bruno 

Pezo i izrekao ovu propovijed: 

22. 11. 2009. – Đakonsko ređenje u našoj 

župi. Danas je naš nadbiskup msgr. Marin 

Barišić zaredio za đakone osmoricu kandidata 

i to po četvoricu dijecezanskih i naše 

faranjevačke provincije. U koncelebriranoj 

Sv. Nikola u prološkom vrtiću

sv. misi ređenja asistirali su mu generalni vikar 

nadbiskupije dr. Ivan Čubelić i provincijal 

dr. fra Željko Tolić uz tridesetak svećenika i 

svih naših bogoslova, obitelji i rodbine ređenika. 

Nakon ređenja o. župnik sa svojim 

suradnicima priredio je objed za oko 320 

uzvanika. Hvala Bogu sve je bilo dobro pripremljeno 

i dovršeno na zadovoljstvo svih 

nazočnih. Ovim putem kao župnik osobno 

i u ime svojih župljana našem Nadbiskupu i 

ocu Provincijalu zahvaljujem što su odabrali 

župu Proložac za ovako svečan i važan čin 

u životu Crkve. 

4. 12. 2009. – Sveti Nikola prošao je našim 

školama u Prološcu, Meterima, Ričicama 

Prolo@ac 

25 

i Brlogu, predškoli i vrtiću i podijelio prigodne 

darove za svu dobru djecu. Ovaj lijepi običaj 

već godinama podržava Poglavarstvo naše 

općine, a naši mališani zahvaljuju i obećaju 

da će i dalje biti dobra djeca. 

6. 12. 2009. – Sveti Nikola i blagoslov 

automobila. Ovaj obred blagoslova i svetu 

misu kod kapele sv. Nikole Putnika pod 

Gajem obavio je sam o. župnik. 

Ovom činu prikupilo se oko 250 vozila 

i veći broj vjernika. O. župnik u svojoj propovijedi 

upozorio je sve vozače da poštuju 

prometne znakove jer dosta nam je suza 

koje su izazvale ceste u našoj župi moleći sv. 

Nikolu da nas prati na našim putima. 

Za vrijeme mise pod Gajem

„Živjeti u duhu predanja 

i služenja drugima“ 

Ove godine, od 26. do 30. kolovoza, održan 

je Treći nacionalni seminar Franjevačke 

mladeži za voditelje formacije u Đakovu, u 

prostorima samostana Milosrdnih sestara 

svetog Križa. Seminar je pod geslom „Živjeti 

u duhu predanja i služenja drugima“ , okupio 

osamdesetak mladih iz cijele Hrvatske, a samim 

time i 8 framaša iz Imotske krajine predvođenih 

fra Ivanom Režićem. Iz naše Frame 

su sudjelovali Zrinka Grabovac, Ana Mandić 

te područna predsjednica Ana Mikulić. 

Svrha seminara je iskustvima i novim 

saznanjima pomoći članovima Frame koji 

u svojim bratstvima, uz duhovne asistente, 

Prolo@ac 

Život u FRAMI 

i Trećem redu 

26 

skrbe o ljudskoj, kršćanskoj i franjevačkoj 

formaciji mladih. 

Naime, razmišljajući o življenju Evanđelja, 

iskustvu kršćanskog života u svjetlu poruke 

sv. Franje Asiškoga, mladi žele poraditi na 

izgradnji svog kršćanskog i franjevačkog identiteta 

kako bi drugim članovima Frame mogli 

pomagati u ostvarenju toga cilja. Uz trenutke 

molitve, služenja potrebitima i svakodnevna 

euharistijska slavlja seminar je uključivao i niz 

predavanja, koji su održali: fra Kristijan Kuhar, 

nacionalni duhovni asistent Frame; Ana 

Fruk, međunarodna koordinatorica Frame te 

s. Gabrijela Tea Damjanović i s. Dubravka 

Medak, sestre sv. Križa. Iz svoga iskustva življenja 

u Frami govorili su i pripradnici Frame 

Tomislava Jengić i Ivan Anđelić.

Franjevačko hodočašće u 

Podmilačje 

Pod geslom IDI, FRANJO, POPRAVI 

MOJU KUĆU održano je 30. kolovoza 

franjevačko hodočašće u svetište sv. Ive u 

Podmilačje (Jajce) u prigodi središnje proslave 

800. obljetnice utemeljenja Franjevačkog 

reda. Ovdje su hodočastili franjevački 

provincijali i provincijalke iz BiH i Hrvatske, 

veliki broj svećenika različitih redovničkih 

zajednica, tisuće vjernika među kojima su 

prednjačili članovi Franjevačkog trećeg reda 

i Franjevačke mladeži (Frame). 

Mi članovi šest bratstava župa samostanskog 

okružja iz Imotskog ( Imotski, 

Vinjani, Runovići, Zmaijavci, Podbablje i 

Proložac ) zajednički smo se uputili u dva 

autobusa ispred crkve u Imotskom prema 

Podmilačju. U dolasku vrijeme u autobusima 

iskoristili smo za molitvu i na poseban 

način naše franjevačko druženje i pjesmu. 

Pri dolasku u Podmilačje već smo zatekli 

veći broj hodočasnika na prostranom terenu 

oko obnovljene crkvice sv. Ive i impozantne 

nove crkve u izgradnji, gdje se slavila sveta 

misa. Misno slavlje predvodio je provincijal 

provincije sv. Jeronima iz Zadra fra Josip 

Prolo@ac 

27 

Sopta, koji je u propovijedi prošao kroz 

prošlost kako bi zajednički mogli pogledati 

u budućnost. Posebno nas se dojmilo zajedništvo 

i franjevačko pjevanje, a, čini mi se 

da smo najljepša pjesma bili mi članovi ove 

velike franjevačke obitelji. Pred kraj slavlja 

pročitana je pobožnim tonom meditacija 

o franjevačkoj karizmi koju je sastavio fra 

Mijo Džolan. Odabrano je Podmilačje u srce 

Bosne i Hercegovine sa željom da i naša nazočnost 

dade snage i ohrabri katolike u Bosni 

i Hecegovini da ostanu na svojoj zemlji i dalje 

svjedoče one vrijednosti koje su stoljećima, 

uz nesebičnu pomoć fratara- ujaka, živjeli. 

Ana Mandić

Hodočašće u Kotor 

Dana 16. 10. 2009 godine pedesetak 

vjernika župe sv. Mihovila Proložac, zajedno 

sa župnikom fra Antom Madunićem, časnom 

sestrom Filipom Smoljo, te vodičem 

fra Mariom Jurišićem u poslijepodnevnim 

satima, u autobusu Autopoduzeće Imotski 

kojim je upravljao Zlatko Mikulić, ispred 

Prolo@ac 

28 

Doma kulture u Prološcu započeli su svoje 

putovanje kako bi nazočili završnom slavlju 

1200. obljetnice prijenosa relikvija sv. Tripuna, 

koje je bilo dana 17. 10.ispred katedrale 

sv.Tripuna u Kotoru u Crnoj Gori. 

Hodočašće je upriličeno na preporuku 

splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića 

kako bi bili potpora i prenijeli poruku 

Hrvatima katolicima, kojih je ostalo malo 

na tim prostorima,da nisu ostavljeni ni zaboravljeni. 

Uz molitvu, priču i pjesmu, koju je 

predvodio fra Mario, putovanje je bilo ugodno. 

Prolazeći kroz lijepi hrvatski jug, pripovijedao 

je o svemu što je znakovito za pojedino područje, 

o Neretvanskoj dolini, obali ,otocima, 

moru, ljudima, običajima kulturama, crkvama, 

spomenicima...Taj mali-veliki čovjek, 

kojega su hodočasnici zbog njegova širokog 

znanja iz ljubavi prozvali hodajuća enciklopedija, 

a prološki puk ga pamti po riječima: 

mater je mater a ćaća je ćaća, evocirao je 

uspomene na Domovinski rat,na poginule 

branitelje, na patnje hrvatskog naroda kroz 

povijest, na otočić Daksu... S druge strane, 

svojim neusiljenim humorom razveseljavao je 

putnike i pjevao najljepše hrvatske pjesme ,a 

molitvom pozivao na ljubav, mir i toleranciju. 

Noćenje i večeru u Dubrovniku organizirao 

je i hodočasnicima darovao gospodin Ante 

Maršić Ćetro. Prolazeći kroz Boku Kotorsku, 

gledajući taj kamen, more, tu krasotu koju 

još zovu i Dolinom svetaca, Leopold Mandić, 

Ozana Kotorska, Gracija Kotorski, čovjek se 

ne može oteti dojmu da je to još uvijek dio 

drage nam Hrvatske. U Kotor je stiglo oko 

tri tisuće hodočasnika iz Hrvatske i BiH,a domaćim 

vjernicima katolicima u slavlju su se 

pridružili i pravoslavni vjernici. Svečanost je 

počela na glavnim gradskim vratima, gdje je 

pripremljen posebni doček izaslaniku Svetog 

Oca kardinalu Rodeu. Bokeljska mornarica 

izvela je KOLO u čast sv. Tripuna. Uoči početka 

misnog slavlja na Trgu sv. Tripuna ispred 

katedrale izvedene su LODE - pohvale sv. 

Tripunu,a na jarbol je podignut slavni Tripunov 

stijeg. Vrhunac proslave 1200. obljetnice 

prijenosa relikvija sv. Tripuna iz Carigrada 

u Kotor bilo je svečano misno slavlje koje

je predvodio izaslanik pape Benedikta XVI 

kardinal France Rode, prefekt Kongregacije 

za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog 

života. Uz domaćeg biskupa Iliju 

Janjića koncelebrirali su biskupi i svećenici 

iz Hrvatske, BiH, Albanije, Srbije, Makedonije 

i Kosova te izaslanici iz drugih zemalja. 

Kardinal Rode je u propovijedi podsjetio na 

lik sv. Tripuna kršćanskog, mladića iz Frigije 

u današnjoj Turskoj, koji je mučeničku smrt 

podnio u 18. godini života u doba Decijevih 

progona 250. godine. 

“Tripun, osnažen i prosvijetljen milošću 

vjere ni u jednom trenutku nije dvojio koga 

izabrati i iskazati mu čast i poštovanje” - rekao 

je Rode govoreći o mučenju kršćana i njihovoj 

neraskidivoj vezi s Isusom Kristom na Golgoti. 

Podsjetio je na suvremenog mučenika Alojzija 

Stepinca. Iskustvo Kršćanske crkve pokazuje 

da nije bilo razdoblja u kojem se nisu događali 

progoni kršćana, osobito ukazujući na tri zla 

koja su obilježila prošlo stoljeće: nacizam, fašizam 

i komunizam. Ono što je utješno za Kristove 

vjernike da progonitelji nestaju i prolaze, 

Prolo@ac 

29 

a stablo kršćanstva ostaje i obnavlja se novim 

mladicama. Mučeništvo sv. Tripuna poticaj je 

za promišljanje čvrstoće vlastite vjere. Kardinal 

Rode pozvao je mlade u Kotoru da nikad 

ne zanemare svoj kršćanski katolički svjetonazor 

te vjeru produbljuju studijem, molitvom 

i redovitim sakramentalnim životom. Roditelje 

je pozvao na ozbiljan kršćanski život. Nakon 

misnog slavlja pročitano je pismo koje je papa 

Benedikt XVI. u povodu svečanosti uputio 

biskupu Iliji Janjiću. Misi su nazočili visoki 

državni dužnosnici te diplomatski predstavnici 

u Crnoj Gori. Usprkos kiši koja je neumoljivo 

padala slavlje u čast svetog Tripuna, sveca 

nepodijeljene Crkve, koji je čašćen i na Istoku 

i na Zapadu i zaštitnik svih građana Kotora, 

proteklo je u uzvišenom milosnom ozračju. 

Napuštajući Kotor, hodočasnici su ponijeli 

veliku radost i ohrabrenje u srcu znajući da 

katolički i hrvatski duh živi i odolijeva svim 

teškoćama i kušnjama na tim prostorima 

štujući Boga i ljubeći bližnjega svoga. 

Tatjana Meter

Dali su prva obećanju frami 

Na svetkovinu Sv. Franje 4. listopada 

2009. godine za vrijeme večernje svete mise 

trinestorica novih članova Frame Proložac, 

zajednički sa obećanicima iz Imotskog, Vinjana, 

Runovića, Zmijavaca i Podbablja, dali 

su svoja prva Obećanja u Frami na godinu 

dana. Time se obvezuju da će kroz sljedeću 

godinu opsluživati Evanđelje Gospodina našega 

Isusa Krista kako je to činio sv. Franjo. 

Obećanja je primio gvardijan samostana 

sv. Franje fra Zoran Kutleša i predao im kao 

trajni znak franjevački „T„. Samom činu 

Obećanja i svetoj misi nazočili su svi duhovni 

asistenti pojedinih frama, predsjednici frama, 

koji su ujedno obavili i prozivku svojih članova, 

te predsjednica FSR-e s. Mila Šuto. Nakon 

svete mise druženje je uz zakusku nastavljeno 

u samostanskoj dvorani. Čestitamo! 

Prolo@ac 

30 

Iz frame Proložac Obećanja su dali: 

Ana Petričević 

Antonela Maršić 

Marko Blažević 

Valentina Blažević 

Danijel Češljar 

Branimir Bajić 

Ivana Porobić 

Marina Grbavac 

Antonela Grbavac 

Edita Maršić 

Bruna Tomić 

Marin Mandić 

Roza Maršić 

Život u Frami rasporede sami framaši

Susret frame u Podbablju 

Pripadnici šest bratstava Franjevačke 

mladeži samostanskog okružja u Imotskom 

(župe: Imotski, Proložac, Vinjani, Zmijavci, 

Runovići i Podbablje), okupili su se na svome 

redovitom godišnjem susretu koji je ove 

godine 10. listopada održan u župi Podbablje 

pod motom “Iskustvom do svjedočenja”. 

Oko tristo pedeset framaša počelo se 

okupljati već u jutarnjim satima u dvorištu 

župne dvorane u Drumu, središnjem 

podbapskom mjestu, gdje je sve nazočne 

riječima srdačne dobrodošlice pozdravio 

domaći župnik fra Vinko Gudelj, ujedno 

i jedan od organizatora ovog susreta. U 

svom obraćanju mladeži rekao je: “Iskrena 

mi je čast što danas ova drevna župa ima 

čast ugostiti vas mlade. Vi ste budućnost 

ovoga naroda i cijele nam Imotske krajine”. 

Nakon pozdrava uslijedilo je Pokorničko 

bogoslužje u podbapskoj crkvi Sv. Ante u 

Drumu, koje su pripremili članovi Franjevačke 

mladeži iz župe Vinjani zajedno sa 

svojim duhovnim voditeljom fra Jakovom 

Udovičićem. Pokorničko bogoslužje ujedno 

je bila priprema za svečanu koncelebriranu 

misu na kojoj su nazočili i čelnici općine 

Podbablje, a koju je predvodio fra Ivan Režić, 

ovogodišnji mladomisnik i župni vikar u 

Imotskom u koncelebraciji sa fra Zoranom 

Kutlešom, gvardijanom župnikom i dekanom 

u Imotskom, domaćim župnikom fra 

Vinkom Gudeljom, fra Antom Madunićem, 

župnikom u Prološcu, i fra Jakovom Udovičićem, 

župnim vikarom u Vinjanima. U svojoj 

zanimljivoj i za ovu prigodu prilagođenoj homiliji 

fra Ivan Režić istaknuo je važnost mladeži 

naglasivši kako su oni temeljna karika 

u uspjehu te da su oni kao takvi budućnost 

ovoga naroda i ovoga društva. Naglasio je: 

“Ako u lancu pukne i najslabija karika, lanac 

će se prekinuti” te tim riječima pozvao mlade 

da shvate svoje poslanje. Tijekom svete 

mise pjevao je framaški zbor župe Imotski, 

koji su i animirali cijelo slavlje sa svojim 

voditeljem fra Kristianom Stipanovićem. 

Na kraju svete mise sve nazočne je pozdravio 

Prolo@ac 

31 

gvardijan fra Zoran Kutleša, a posebno čelnike 

općine Podbablje koji su podržali ovu akciju, 

načelnika Tonćija Vuksana i dopredsjednika 

općine Podbablje, ujedno najmlađeg vijećnika 

i člana Frame Podbablje Josipa Šerića. 

Nakon svete mise uslijedio je objed koji 

su za sve mlade pripremili pjevači iz muške 

klape “Proložac” koji su pripremajući razne 

specijalitete pjevali poznate dalmatinske 

napjeve te samim time činili jednu zanimljivost 

u ovogodišnjem programu. U poslijepodnevnim 

satima održan je prigodni rad u 

skupinama, a raspravljali su o tome kako biti 

drukčiji i postojaniji u ovim burnim događajima 

koje je i hrvatsko društvo kao kopiju 

preuzelo od drugih globalnih društava, te 

kako uspjeti u društvu, školi, igri i kako biti 

drukčiji i zastupati katolička načela i put 

svetoga Franje. Prije završne molitve, koju 

su pripremili članovi Frame Runovići zajedno 

sa svojim voditeljem fra Mladenom Prolićem 

održan je polusatni poučni igrokaz koji je 

pripremila dramska sekcija Frame Proložac 

zajedno sa svojim voditeljima župnikom 

fra Antom Madunićem i s. Filipom Smoljo. 

Ovakva vrsta susreta održava se već drugu 

godinu zaslugom imotskih franjevaca na 

čelu s gvardijanom fra Zoranom Kutlešom.

Hodočašće frame 

U subotu 5.prosinca naša župna Frama 

na čelu sa župnikom fra Antom i č.s. Filipom 

u 9 sati krenula je na hodočašće u Hercegovinu. 

Najprije smo posjetili Široki Brijeg, 

gdje nas je bratski dočekao fra Josip Pejić 

i „proveo“ kroz stoljeća samostana. Naime, 

kada se Provincija Marijina uznesenja, sa 

sjedištem u Mostaru, 1864. odvojila od provincije 

Bosne Srebrene fratri su na Širokom 

Prolo@ac 

32 

podigli samostan i crkvu i tu služili Bogu i 

svome hrvatskom narodu. U samostanu je 

djelovala dobro poznata Franjevačka gimnazija 

koja je crkvi, mjestu i narodu podarila 

mnoge vrijedne sinove koji su djelovali kako 

na pastoralnom tako i na kulturnom polju. 

Nažalost, samostan je doživio svoju pravu 

kalvariju 7. veljače 1945. godine. Tada su 

partizanski zlikovci ubili 30 fratara. Najprije 

su ih držali u zbornici sat i pol vremena, a 

zatim odvodili jednog po jednog do atomskog 

skloništa, ubijali tanetom u potiljak i 

onda ih u skloništu polili benzinom i zapalili. 

Samostan su opustošili, 3 knjižnice s preko 

20000 knjiga zapalili, sve vrijedno odnijeli, 

svete predmete gazili nogama, a na mjestu 

križeva na slici koja prikazuje crkvu nacrtali 

petokrake, taj simbol mržnje i zla. No 

zahvaljujući Bogu, hrabrosti vjernog puka 

i upornosti fratara samostan je obnovljen, 

crkva preuređena, a život puka Božjega i 

njegovih pastira franjevaca ide dalje. Za one 

mlađe napomenut ćemo da su i ime mjesta

promijenili u Lištica, prema rječici koja protječe 

kroz Široki, a narod je složio i pjesmu 

Oj Široki, pridiše ti ime 

pa se nemam ponositi čime! 

Nakon što smo posjetili mjesta pogibije 

30 fratara, razgledali smo galeriju, samostansku 

zbirku i crkvu Marijina Uznesenja gdje 

smo se pomolili za pogubljene franjevce 

(u Hercegovačkoj provinciji ubijeno ih je 

66), za Crkvu Božju i nas same da nas Bog 

prati svojim milosrđem. Svi smo se upisali u 

knjigu dojmova koja se nalazi u spomenutoj 

dvorani Franjevačke galerije, a fra Jozo nam 

je svima darovao krasan kalendar. Zahvalivši 

se našem domaćinu, pošli smo do autobusa 

gdje je naša kuharica Mara spremila objed. 

Sa Širokog Brijega pošli smo nakratko u 

Prolo@ac 

33 

Mostar, razgledali Stari most i onda produžili 

u Međugorje. Svi smo pošli na Brdo ukazanja 

i izmolili zajednički dva otajstva Gospine 

krunice, čuli malo o Gospinim ukazanjima, 

a onda se posvetili osobnoj molitvi, bilo to na 

brdu ukazanja-bilo u župnoj crkvi, odnosno 

ostalim molitvenim mjestima u krugu svetišta. 

Na licima svih prisutnih naših mladića i 

djevojaka moglo se zamijetiti jedno duhovno 

zadovoljstvo i svježina. Poslije obavljenih 

pobožnosti i uzimanja suvenira došli smo 

do autobusa, smjestili se na svoja mjesta 

i uz pjesmu, zabavu i sigurne ruke Zlatka 

Mikulića sretno stigli u naš Proložac. Bože, 

hvala Ti za lijepi dan, a ti Marijo i dalje prati 

naše korake svojim majčinskim zagovorom! 

Sudionik

Završna proslava 800 godina 

Franjevačkog reda 

Prolo@ac 

34 

Završna prosalava 800. obljetnice Franjevačkog 

reda održana je u subotu. 19 rujna 

2009. godine u zagrebačkoj prvostolnici 

euharistijskim slavljem kojeg je predvodio 

zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 

uz apostolskog nuncija nadbiskupa 

Maria Roberta Cassaria i nadbiskupe i 

biskupe Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

Koncelebrirali su i franjevački poglavari 

uz sudjelovanje vrhovnih provincijskih 

poglavarica, brojnih redovnika i redovnica, 

članova Franjevačkog svjetovnog 

reda i Franjevačke mladeži, a hrvatsku 

vlast predstavljala je predsjednica vlade 

Jadranka Kosor. 

Kardinal Bozanić je u propovijedi istaknuo 

kako je franjevaštvo duboko opečatilo 

kršćanstvo hrvatskog naroda u našoj povijesti, 

a Crkva u Hrvata i danas zahvaljuje Bogu 

za brojne duhovne sinove i kćeri sv. Franje… 

Na kraju je naš provincijal dr. fra Željko 

Tolić izrekao svoj „ TEBE BOGA HVALIMO“ 

hrvatskih franjevaca ovim riječima: 

Kao sve što pripada ljudskoj uvjetovanosti, 

tako je i naš Franjevački red 

poznavao razdoblja napretka i razdoblja 

nazadovanja. No trajna franjevačka 

tradicija ostala je čvrsta, kao maslina 

snažnih korijena. Za dugih razdoblja 

sazrijevanja plodove je naših grana grijalo 

sunce nesebičnih napora, ali su ga 

šibale i povijesne oluje. Velikodušno smo 

sudjelovali u umjetnosti i znanostima, u 

karitativnim djelima i evangelizaciji. No 

bili smo i grijehom oslabljeni. Sada se 

samo možemo ponositi činjenicom da je 

stanovita mudrost izrasla iz osamstoljetnih 

pogrješaka koje su ispravljene i grijeha 

koji su oprošteni. Franjini sljedbenici 

mogu se u svako doba podsjetiti pete 

Opomene „O milosrdnom suđenju“, u 

kojoj odjekuju riječi sv. Pavla: „ Kada sam 

slab, tada sam jak. Rado ću se hvaliti 

svojim slabostima da se na meni nastani

snaga Kristova“ (usp. 2Kor 123,9-10). 

Samo vedro prihvaćajući vlastita ograničenja 

i milost Božju mogu ja, možemo 

svi mi, cjelokupno franjevačko brastvo i 

sestrinstvo, ostati i postati onaj signum 

distinctivum („raspoznajni znak“) koji, 

kao suza čist i lijep kao dan, daje svijetu 

vidjeti autentično lice Krista životvorca. 

Zato u ovom svečanom i za cjelokupnu 

Franjevačku obitelj blagoslovljenom 

trenutku s ushitom i molitvom velim: 

Za trgovca Petra Bernardonea i njegovu 

suprugu, pobožnu plemkinju, Ivanu 

Piku, iz čije se ljubavi1181. rodilo dijete 

kojemu nadjenuše ime Franjo – Tebe 

Boga hvalimo! 

Za crkvicu sv. Damjana i riječi koje 

u njoj čuo: Idi Franjo, i popravi moju 

kuću… koje je zatim i ostvario – Tebe 

Boga hvalimo! 

Za Petrova nasljednika, papu Inocenta 

III., koji snagom apostolske oblasti 

1209. godine Franju i njegovu braću prizna 

za predrage sinove te im vive vicis 

oraculo („usmeno“) odobri njihov način 

života za koji su ga došli moliti – Tebe 

Boga hvalimo! 

Za bezbrojno mnoštvo mučenika i 

svetaca, blaženika i slugu Božjih, za brojne 

znanstvenike i glasovite pisce, za tihe 

ispovjednike i istaknute propovjednike, 

za mnoge misionare…, za neizbrojivo 

mnoštvo muževa i žena koji karizmu 

franjevački življahu, Boga proslaviše i 

Crkvu posvetiše – tebe Boga hvalimo! 

Za današnji franjevački naraštaj, 

braću i sestre, franjevke i franjevce, postulante 

i novake, bogoslove i đakone, za 

sve u zavjetima svečanim i one koji se na 

to spremaju, za Franjevački svjetovni red 

i Framu – Tebe Boga hvalimo! 

Za sve naše iskrene prijatelje i dobročinitelje 

– Tebe Boga hvalimo! 

Za ovo euharistijsko slavlje, za nazočnog 

apostolskog nuncija, za nazočne 

Prolo@ac 

35 

biskupe i nadbiskupe, za sve nas koji, u 

zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom 

Josipom ovaj franjevački jubilej 

završavamo- Tebe Boga hvalimo! 

Za sve što tijekom osamstoljetne povijesti 

bijaše i prođe – Tebe Boga hvalimo! 

A za ono što će doći i sutra biti, za 

nepoznato i nedoživljeno, iskreno molimo: 

Oče naš, koji jesi na nebesima; neka 

se sveti ime Tvoje i mi s Tobom i u imenu 

Tvome. Neka u svim našim životima i 

pothvatima bude vidljiva samo Tvoja 

volja. Od danas pa do posljednjeg dana! 

Zagovorom Blažene Djevice Marije, 

Majke Crkve i Kraljice franjevačkog reda, 

budi tako!

Prolo@ac 

Antologija pjesama o 

sv. Franji Asiškom 

U svakoj je književnosti potrebito barem 

jedanput desetljetno priređivati nove 

izbore, preglede i antologije koje će iznova 

propitivati koliko je vrijeme okrnjilo, a književni 

trendovi pogazili negda velike strofe, 

koliko je mladih pokucala na vrata Parnasa. 

Zadnjih nekoliko godina dobili smo više 

opsežnih panorama hrvatskoga duhovnog 

i religioznog pjesništva. Tako je prije dvije 

godine objavljena antologija duhovne poezije 

Krist u hrvatskom pjesništvu (815 stranica, 

Verbum, Split, 2007.) sastavljača Vladimira 

Lončarevića s izborom više stotina pjesama 

800 godina franjevaca 

36 

274 autora, od Jurja Šižgorića (1445. - 

1509.?) do najmlađe uvrštene Ive Čuvalo 

(rođene 1970.). Od Imoćana su zastupljeni 

Tin Ujević, Luka Puljiz, Vlado Gotovac, 

Anka Petričević, Marijan Ivan Čagalj, Lujo 

Medvidović, Ivan Babić, Mario Bilić i Ivna 

Talaja. Prošle je godine Josip Brkić sastavio 

antologiju Molitvenik hrvatskih pjesnika – 

Vijenac molitava (407 stranica, AltaGAMA, 

Zagreb, 2008.) s bogoljubnim pjesmama 151 

autora, od Marka Marulića (1450. – 1524.) do 

Nenada Piskača (rođen 1962.). Od imotskih 

autora zastupljeni su Tin Ujević, Vlado Gotovac, 

Anka Petričević i Marijan Ivan Čagalj. 

U povodu 800 godina od kada je sv. 

Franjo Asiški (1182.-1226.) utemeljio franjevački 

Red Male braće (Ordo fratrum minorum 

- ofm), objavljena je antologija pjesama 

Hvaljen budi, Gospodine moj - Sveti Franjo 

u hrvatskom pjesništvu u nakladi zagrebačke 

Alfe i Vijeća franjevačkih zajednica u 

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Predgovore 

tom lirskom brevijaru u slavu čovjeka, sveca 

i mistika sv. Franje napisali su generalni ministar 

franjevaca fra José Rodríguez Caraballo, 

fra Milan Lončar i Božidar Petrač. Višegodišnji 

rad troje priređivača Božidara Petrača, 

Nevenke Videk i Vladimira Lončarevića 

okrunjen je knjigom od 730 stranica, koja 

predstavlja više stotina pjesama iz pera 169 

hrvatskih pjesnika te nekoliko narodnih pjesama 

inspiriranih asiškim svecem siromaha. 

U sakupljenim i objavljenim pjesmama ističu 

se velike crte franjevačke duhovnosti: duh 

molitve i pobožnosti, bratski život u zajednici,

malenost i uzajamnost, poštivanje stvorenja, 

mir i pomirenje te misijska evangelizacija. 

Lirski zbornik naslovljen je po ponavljajućem 

stihu iz Franjine molitve „Pjesma 

brata sunca“. Stihovi kronološkim slijedom 

velikana hrvatskog pjesništva Marka Marulića, 

Augusta Šenoe, Silvija Strahimira Kranjčevića, 

Antuna Gustava Matoša, Dragutina 

Tadijanovića, nenadmašnoga Nikole Šopa i 

mnogih drugih autora slave sveca koji je 1209. 

utemeljio svoj red čija je zaručnica Siromaštvo, 

zagovornika pravednosti, slobode, mira i 

dobrote među svim ljudima dobre volje. 

Od imotskih autora zastupljeni su klarisa 

Anka Petričević, Lujo Medvidović, Mladen 

Vuković, Ivan Babić, Ivica Šušić, Mario Bilić, 

Dragica Zeljko Selak, Ivna Talaja i Silvana Dragun. 

To je prva knjiga iz planiranoga troknjižja, 

u drugoj bi bili prozni zapisi hrvatskih književnika 

s motivom svetog Franje, a u trećem bi se 

predstavila djela hrvatskih likovnih umjetnika 

nadahnutih tim svecem za sva vremena. 

Na hrvatsko područje sv. Franjo Asiški, 

jedan od najvećih preobraćenika i govornika, 

zakoračio je 1212. g., a prvo franjevačko prebivalište 

nastalo je u Trogiru 1214. Od tada se 

sv. Franjo ukorijenio u hrvatskom narodu te 

tako postao bitan čimbenik oblikovanja njegove 

povijesti, kulture i uljudbe. Njegove krjeposti 

‘nije moguće povećavati, jer su najveće, 

a mane mu se mogu samo uvećavati, jer ih 

nije moguće umanjivati’. Franjevci i franjevke 

sa svoja tri reda, među kojima su neki i svjetovni, 

najbrojniji su katolički red u Hrvata, 

koji su tako i najfranjevačkiji katolički narod 

u svijetu, koji je dao više od 150 biskupa te 

brojne druge istaknute duhovnjake, teologe 

i umjetnike. I prva dva proglašena hrvatska 

sveca Katoličke crkve su franjevci – fra Nikola 

Tavelić i kapucin fra Leopold Bogdan 

Mandić. Na prisutnost i na djela franjevaca 

upozorio je i priznao i papa Leon XIII.: ‘Sve 

što katolička vjera ima u Bosni i Hercegovini, 

iza Boga, plod je franjevačkog rada i znoja’. 

A hrvatski književnik Petar Grgec napisao je: 

‘Da nije bilo franjevaca, sva bi se Hrvatska 

danas mogla vidjeti sa zvonika zagrebačke 

Prolo@ac 

37 

katedrale’. U svijetu je danas ukupno oko 2 

milijuna franjevačkih redovnika. 

Inače, zagrebačka nakladnička kuća 

Alfa objavila je još dvije knjige ususret velikoj 

obljetnici franjevaca. Knjiga Mirotvorac 

u Bolonji autora fra Bernardina Škunce 

romansira život i djelo sv. Franje Asiškog. 

Tiskano je i ilustrirano dvojezično hrvatskotalijansko 

izdanje “Pjesme stvorova” sv. 

Franje Asiškog s ilustracijama Luke Petrača. 

“Pjesma stvorova” ispjevana 1225. prvijenac 

je talijanske literature u stihovima. Duboko 

religiozno inspiriran autor poziva sva stvorenja 

da uzdignu pohvalnicu Bogu, u njoj je 

sveti Franjo Asiški intimizirao i humanizirao 

sva počela svijeta. 

Mladen Vuković 

Prisutnost 

tišina ima posebnu boju 

kad 

u pouzdanju Svjetla 

Franjo donosi Nebeske obrise 

tišina ima poseban miris 

kad 

u bjelasanju molitve 

Franjo primiče daljine 

Ivna Talaja 

Sveti Franjo Asiški 

Blagov’o gozbe mladić u Asizu. 

Ratni rob, kleknu na grob Petra sveta, 

A onda krene biti Bogu blizu 

Tisuću dvjesto dvanaestog ljeta! 

Siromašne gubavce ljubio 

Vedrinom odbacio novce, gaće, 

Evanđelje milosrđem širio! 

Tri nasljedna roda: Red Male braće 

I konventualci te kapucini – 

Fratarski habit i pasac s tri čvora: 

Radost u siromaštvu, poslušnosti, 

A i u čistoći, što su zavjet fini. 

NJihov pozdrav “Mir i dobro” nam mora 

Otvoriti put nebu i vječnosti! 

MladenVuković

Prolo@ac 

Kome smeta križ? 

A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena, i na toj 

stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla 

neće je nadvladati. (Mat., 16,18) 

U komunističkom režimu stalno su 

isticali kako imaju vanjske i unutarnje neprijatelje. 

Najveći unutarnji neprijatelj, prema 

njihovoj propagandi, bila je Crkva koja je 

„opijum za narod“, pa su Crkvu i njezine 

vjernike na sve načine žestoko i kontinuirano 

napadali. Kao dječak pučkoškolac bio sam 

svjedokm kakav je pritisak i teror pedesetih 

godina minulog stoljeća vršen na tadašnjeg 

župnika prološke župe fra Ivana Bilušića. 

Svjedočio sam kako župnik na vjeronauku 

nije rekao ono što su mu mjesni skojevci htjeli 

pridjenuti. Vidio sam njegova psa kojega su 

mu ubili i ostavili ga onako krvava na pragu 

župske kuće. Čitao sam parole ispisane velikim 

masnim slovima na crkvi, mostu, Bilića 

kući i staroj školi koje su vrvile uvrjedama na 

račun biskupa Frane Franića koji je trebao 

doći podijeliti sakramenat svete krizme u 

Crkva i politika 

Radi mogućeg nesporazuma uz ovaj tekst bih dao i neke napomene. Jednom je 

neka čitateljica našeg lista grubo reagirala na moj jedan sličan tekst, jer je zaslijepljena 

floskulom ateista držala kako se sličnim napisima u vjerskom listu Crkva miješa u 

politiku. Pojasnio bih, za vrijeme komunističke diktature to je bilo nemoguće. Danas, 

međutim, živimo, barem se tako predstavljamo, u demokraciji. Ovaj list nije list Crkve, 

niti našeg župnika. On je list vjernika koji ga uzdržavaju i podržavaju, vjernika koji ga 

svojim napisima i stvaraju. A ti vjernici su ujedno i porezni obveznici, glasači na izborima 

i slobodni građani, pa se oni mogu i moraju miješati u politiku, poglavito zato što se i 

politika miješa u svaku poru njihova života, u njihove džepove i u njihovo biti ili ne biti. 

Uostalom, to im pravo garantira i Ustav ove države koji u članku 38. donosi: „Jamči se 

sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu 

tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodu 

osnivanja svih ustanova javnog priopćavanja.“ 

Toliko nevjernim Tomama. Za ostale vrijedi sapienti sat (pametnome dosta). 

38 

našoj župi. U školi sam slušao „poduke“ i 

danas živog mjesnog aktivista kako biskupa 

trebamo dočekati pokvarenim jajima, kako 

je to činila njegova generacija... 

Onda je u Europi konačno pao mračni 

komunizam. Dogodio nam se i Domovinski 

rat, ali se konačno rodila i neovisna Hrvatska. 

Mislili smo kako je teror nad Crkvom 

zauvijek iza nas, ali se i prevarili. Pogledajte 

samo današnje medije. Gotovo da ne prođe 

tjedan dana a da se na naslovnicima ne pojave 

krupni naslovi koji blate Crkvu, njezine 

biskupe i svećenike, a time pljuju i po nama 

vjernicima. Zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu 

Josipu Bozaniću stalno se prigovaralo 

što nije pohodio Jasenovac, a kada je to učinio, 

u novinama se pojavio naslov „Bozanić 

je u Jasenovcu izveo diverziju!“ „Diverzija“ 

je bila u tome što se Kardinal samo molio i

govorio istinu, a ne ono što su mu antifašisti, 

kako se danas nazivaju ex partizani, htjeli 

staviti u usta. U jednom drugom novinskom 

naslovu ističe se na naslovnici sugestivan 

naslov „Vatikan je spreman na obračun s 

Međugorjem.“ Preko medija se stalno inzistira 

kako treba prekrojiti ugovore između 

Republike Hrvatske i Vatikana jer država 

previše sredstava daje Crkvi. 

Ulje na vatru ovoj bezdušnoj kampanji 

protiv Crkve i njezinih vjernika ljetos je dolio 

i sam predsjednik države Stipe Mesić. Predložio 

je da se svi križevi iz škola i drugih javnih 

ustanova skinu sa zidova! Da ne povjeruješ!? 

Kako se i jedan običan čovjek, a kamoli šef 

države može tako ponašati u državi u kojoj se 

prema posljednjem popisu stanovnika više 

od devedeset posto građana izjasnilo rimokatolicima? 

Nisu li u krvavom Domoviskom 

ratu ginuli naši mladići s krunicom i križem 

oko vrata? Ginuli su za državu kojoj je Mesić 

već jedno desetljeće na čelu. Ovu, za barem 

onih devedeset posto građana, nerazmnu 

kampanju Mesić je pokušao braniti i kod 

Prolo@ac 

39 

Svetog Oca za nedavnog posjeta Vatikanu. 

Skidanjem križa, rekao je, brani i poštuje 

Ustav. Sveti Otac mu je mudro odgovorio: 

„I tradicija je nešto što treba poštovati.“ Bog 

zna hoće li to i Mesić razumjeti. Nažalost, 

ovakvi zahtjevi za skidanje križeva ne čuju se 

samo na Pantovčaku, nego i u - Glavicama 

kod Sinja. Oni bi križ izbacili iz mjesne mrtvačnice! 

U Sinju, gradu čudotvorne Gospe 

Sinjske, čim su na vlast došli ljevičari - iz Statuta 

grada izbacili su Gospu Sinjsku. Gospa 

je, čini se, još jednom učinila čudo pa su je 

opet vratili tamo gdje i pripada. 

Nešto slično, ili još gore, dogodilo se u 

Italiji. Po prijavi tamošnjeg roditelja jednog 

učenika Sud za ljudska prava u Strazbourgu 

naložio je Italiji uklanjanje križeva iz učionica 

u državnim školama. Naravno da su građani 

katoličke Italije ustali protiv ove nerazumne 

odluke. Vatikan je odluku nazvao kratkovidnom, 

a Talijanska biskupska konferencija 

dodaje kako je ona pristrana i ideološka. 

Poljski predsjednik Lech Kaczynski odlučno 

poručuje: „U Poljskoj se nikada ne će uklanjati 

križevi iz škola!“ 

Pitamo se zašto se tako i u nas ne može 

postupiti i kome smeta križ u Hrvatskoj? 

Kriva je činjenica što se u nas, za razliku od 

nekih drugih postkomunističkih zemalja, 

nije provela lustracija. Stoga su komunistički 

kadrovi iz bivše države uglavnom zadržali 

visoke položaje na svim razinama vlasti. 

Neko su se vrijeme pritajili, a sada otvoreno 

propagiraju i postupno uvode svoje stare 

ideološke metode koje čestiti Hrvati apriori 

odbacuju, ali im se u ovakvim okolnostima 

teško mogu suprostaviti. Ostaje nam, međutim, 

naše staro i prokušano „oružje“, a to je 

vjera. Vjera koja nam je stoljećima sačuvala 

hrvatsko ime, jezik, kulturu i domovinu. Križ 

je simbol te vjere i simbol ljubavi i patnje, pa 

kao takav ne bi trebao nikome smetati pa ni 

ateistima. No ako nam križ i skinu sa zidova, 

iz našeg srca ga ne će nikada otrgnuti. A 

Petrovu Crkvu ni Mesić, ni Vrata pakla neće 

nadvladati. Svjedoči nam to preko dvije 

tisuće godina njezine neuništivosti. 

Tomislav Božinović

Prolo@ac 

Osamnaest godina poslije 

Prošlo je osamnaest godina od pada 

Vukovara. Nazivaju ga grad heroj, grad 

mučenik, grad ovaj, grad onaj. Ja bih mu 

pridodala još jedno ime koje nije nimalo lijepo, 

ali je nažalost surova stvarnost. Nazvala 

bih ga grad SMRTI. Prije nekoliko godina (sa 

svojim prijateljima glumcima kada smo imali 

turneju po Slavoniji) posjetila sam Vukovar i 

Ovčaru. Šetajući pustim ulicama, gledajući 

sive, razrušene ili gelerima išarane zgrade, 

ostala sam zapanjena kako je taj grad još 

uvijek neobnovljen, zapušten, kao da je zaboravljen 

od svih. Odavao je sliku gradu koji 

kao da ne pripada ovom vremenu. Kao da ga 

je obavila neka tamna zavjesa. Nekako je sve 

sablasno drhtalo i mirisalo na smrt. U zraku 

se osjećala napetost i nelagoda. Činilo se kao 

da mogu rukom dodirnuti strah i tugu. Ptice 

nisu pjevale. Možda u Vukovaru i nema ptica. 

Na ulicama nije bilo djece ni mladih, ni skupina 

ljudi koji čavrljaju. Iz kafića se nije čula 

glazba. Tek poneki prolaznik ozbiljna lica, 

pognute glave, žurna koraka bio je znak da 

taj grad ipak živi. Srela sam djeda koji je vodio 

za ruku unučića. Nije to bila popodnevna 

šetnja, izgledali su kao da bježe od nečega, 

a dok su razgovarali, šaputali su. Na sumornim 

obalama Dunava nije bilo nikoga osim 

jednog šepavog psa, koji je tužno zavijao. 

40 

Teško je povjerovati da će vrijeme izliječiti 

rane i da to nije izgubljen i napušten grad. 

Memorijalno groblje je toliko tužan prizor. 

Vjerujem da nijedan čovjek ne može ostati 

ravnodušan na takvu sliku. Kad stupiš na to 

“sveto” tlo, tijelom ti počnu prolaziti trnci. U 

tebi se prelamaju osjećaji od boli i bijesa do 

bespomoćnosti. Pogled na 938 bijelih križeva 

skamene čovjeka. Čitajući imena, godine 

rođenja, gledajući slike mučenički ubijenih, 

ostavljene krunice, zapaljene svijeće, osjetite 

potrebu klečati i vrištati u isto vrijeme, 

nadajući se da će netko konačno čuti vapaj 

s Ovčare. I nekako spontano negdje duboko 

iz duše poteče usrdna molitva. Zaboraviš na 

vrijeme i moliš, i moliš. A onda ti kroz glavu 

prođe ona biblijska “Molimo i za naše neprijatelje”. 

Oprosti mi Bože, ne mogu, ne želim 

i ne ću. Mislim da ne ćeš ni TI. 

Sjetiš se da su tu pokopane cijele generacije, 

mladost Vukovara. Sjetiš se tisuće 

ukradenih djetinjstava, sjetiš se 5800 djece 

bez roditelja ,tisuće razrušenih obitelji, sjetiš 

se tužnih majki. Sjetiš se 1624 poginula civila 

u Vukovaru, 2500 poginulih branitelja. Sjetiš 

se 22000 prognanih, 500 nestalih. Sjetiš se 

da za agresiju, genocid, prekomjerno granatiranje, 

zločin protiv čovječnosti na Vukovar još 

nitko nije osuđen. I sada osamnaest godina 

poslije, dok braniteljima uručuju besplatne 

karte za Hag u jednom smjeru, nazivaju ih 

pogrdnim imenima, obezvrjeđuju njihove zasluge, 

ponižavaju ih, ignoriraju i progone kao 

ranjene zvijeri. Dok skidaju križeve s kojima su 

ginuli i molili se s krunicama oko vrata. Dok 

nagrađuju neke nove branitelje uskrsnule u 

21. stoljeću. Dok dvojiš hoćeš li djetetu reći 

da mu je otac branitelj. Nameće se pitanje je li 

vrijedilo? Je li se isplatio? Je li to ona Hrvatska 

za koju su se borili ,krvarili i umirali? 

Tatjana Meter

U proteklom razdoblju (od zadnjeg 

pisanja) općina je uz svoje redovite poslove 

radila na infrastrukturi. Na prostoru Postranja 

i Budima, asfaltiralo se u zaseocima gdje 

ga nije bilo ili gdje ga je trebalo obnoviti. 

Probijena je trasa kroz Šumet za buduću 

prometnicu Proložac - Zagvozd. Trenutno se 

radi na njegovom uređenju i pripremanju za 

asfaltiranje. Radi se i na opasnom križanju 

za Ričice kod kapele sv. Nikole, gdje će se 

urediti treća traka i proširiti glavna prometnica 

Proložac – Studenci. Cesta Proložac 

Gornji – Proložac Donji, čiji je investitor 

Ministarstvo infrastrukture, prometa i veza i 

naša općina gradi se prema predviđanjima. 

Ovih su dana obavljena dubinska miniranja 

na najzahtjevnijem dijelu kod Adžijine drage, 

a inače je ta cesta probijena do Bonovila. 

Što se tiče nastavka izgradnje vodovoda u 

Ričicama i Brdu, nastavlja se gradnja za Don 

je Polje u Ričicama i za Bušanje, te gradnja 

vodovoda u Meterima i za Knezoviće, za 

što su određeni i novi izvođači. Što se tiče 

Prolo@ac 

Rad općine 

41 

uređenja Čečuka, radovi su nastavljeni od 

Dračevca do Tolića kuća, gdje je Čečuk uređen 

na tom dijelu svog toka, a nastavit će se 

do Vrljike sljedećeg ljeta. Isto tako se uređuje 

izvor u Pavićima u Ričicama i njegovo korito. 

Prostor ispred crkve Sv. Mihovila je gotovo 

uređen te se tek sada vidi sva njegova raskoš 

i ljepota za razliku od prije, a osim toga tek 

sada se vidi sva ljepota naše crkve, koju 

prije od one džungle ispred nje nismo mogli 

vidjeti. Osim ovoga uređena je i crkva sv. 

Ivana u Ričicama i prostor ispred nje. Ovih 

dana je dovršena projektna dokumentacija 

za industrijsku zonu na Crvenom klancu, a 

obavljaju se i pripreme za javni uvid zemljišta. 

Pripremljen je i projekt i troškovnik za 

Dječji vrtić u sklopu Športske dvorane u 

Prološcu prema standardima za predškolski 

odgoj. Raspisane su i stipendije za studente 

za ovu školsku godinu. Na kraju želimo svim 

stanovnicima općine Proložac u zemlji i inozemstvu 

sretan Božić i Novu godinu. 

Viktor Grabovac

Prolo@ac 

Rekonstrukcija i dogradnja 

dvorišta crkve sv. Mihovila u 

Prološcu Donjem 

Svaki graditeljski zahvat u našem užem 

i širem okružju izaziva zanimanje javnosti, 

koje je bez obzira na dobronamjernost 

komentara dobrodošlo. Ljudi pokušavaju 

odgovoriti na pitanja potrebe gradnje, načina 

gradnje, utjecaja gradnje na njih same 

i njihov okoliš, postojeće građevine i druge 

vrijednosti što ih okružuju. 

Ako se radi o gradnji, dogradnji, ili 

rekonstrukciji javnih objekata, interes je 

pojačan i svi polazeći od prava javnosti 

42 

mogu utjecati na predložena rješenja. Ipak, 

zahvati na crkvi, čini mi se da, izazivaju još 

veće zanimanje. Jasno, crkva, osim velike 

graditeljske vrijednosti kod mnogih ljudi 

ima i duhovnu dimenziju posvećenog hrama 

Božjeg. S tog gledišta još jednom navodim 

da je svaki komenar dobrodošao. 

Opravdanost zahvata svakako leži u 

činjenici da je svaka građevina, uostalom 

kao i čovijek, podložna trajnom održavanju 

kao oponenti „trošenja“ izazvanog zubom

vremena. Nadalje, stalno smo prisiljeni 

sebe i svoje okružje prilagođavati trenutnim 

potrebama. Ako u ovom kontekstu, kao građevinu, 

promatramo našu crkvu, vidimo da 

je njena rekonstrukcija zapravo konstanta od 

izgradnje 1908. godine do danas, a dogradnja 

je uvjetovana prilagodbi trenutnim ljudskim 

potrebama, navikama i stečevinama. 

Ovih dana završen je jedan takav 

zahvat dogradnje i rekonstrukcije dvorišta 

naše crkve, crkve Sv. Mihovila u Prološcu 

Donjem. Smještajni kapaciteti unutrašnjosti 

crkve nisu bili usklađeni postojećim stanjem 

dvorišta crkve, pa je bila nužna dogradnja 

slobodnih prihvatnih površina ispred crkve, a 

rekonstrukcija dijela postojećeg dvorišta koje 

je odgovaralo postavljenim zahtjevima bila 

je tehnički uvjetovana. Stoga je dograđen 

pločnik na dvorišnoj površini ispred ulaznog 

pročelja crkve koji je bio omeđen postojećim 

kamenim zidićem, te rekonstruiran postojeći 

pločnik ispred ulaznog portala crkve. 

Prolo@ac 

43 

Dogradnja pločnika izvedena je na površini 

od 435,80 m2, a rekonstruirana površina 

postojećeg pločnika iznosi 89,50 m2. Na 

dograđenom dijelu postavljene su kamene 

ploče Kanfanara, kamena vrlo sličnog našem 

autohtonom kamenu kojim je izveden 

postojeći pločnik. Glavna dvorišna baza 

nastavlja se na postojeći pločnik i popločana 

je bijelkastosivim pločama dimenzija 40 x 40 

cm, postavljenih u pravilnom dijagonalnom 

vezu, a pravokutna trakasta bordura koja 

spaja četiri hortikulturalna otočića izvedena 

je sivim pločama dimenzija 40 cm x slobodno. 

Obrada kamena prilagođena je formi i 

obliku postojećeg pločnika. Površina ploča 

je pored obrade špicanjem, pjeskarena i 

četkana, sa obijenim rubnim ivicama. Za 

napomenuti je da je ovo prva ugradnja 

kamena ovakve obrade u ovim krajevima. 

Postojeći pločnik je usklađen sa novom niveletom 

cijele dvorišne površine, te (osvježen) 

ispran solnom kiselinom, tako da je gotovo

ujednačen sa dograđenim. Radove je izvela 

kamenoklesarska radnja SMT Maršić. Osim 

navedenog, postavljena je nova rasvjeta, 

dvorišta i rasvjeta glavnog pročelja crkve, 

izmještena i sa novim postoljem postavljena 

bista fra Mate Gnječa. Zasađene su 4 sadnice 

budućih stabala u kružne otočiće, te postavljene 

nove dvorišne sjedalice. 

Svi planirani radovi još uvijek nisu završeni, 

nije sve izvedeno u skladu s mojim idejnim 

rješenjem, ali je činjenica koju moramo 

prihvatiti da je crkva dobila novu dimenziju. 

U prirodi čovjeka, često puta je nesklonost i 

sumnjičavost prema promjenama, a povijest 

Prolo@ac 

44 

nas uči da je najbolji pokazatelj opravdanosti 

i ispravnosti svega što radimo, pa i ovog 

zahvata, otklon vremena. U tehničkom 

smislu, nastojalo se poštivati zahtjeve tehničke 

struke, dok se u opisnom (izglednom) 

smislu svaki prijedlog nastojao sagledati u 

granicama sveukupne dozvoljenosti. 

Stoga, prihvatimo ovo rješenje dvorišta 

naše crkve ovakvim kakvo jest, a sve dobre 

strane (nadam se da loših neće biti), koje 

će zasigurno vrijeme pokazati, ostavimo 

budućim naraštajima. 

Marinko Dropuljić dipl. ing.

Prolo@ac 

Klapa „Sveti Mihovil“ 

Proložac 

Klapa Proložac, koja je svom nazivu 

pridodala ime nebeskog zaštitnika naše župe 

u 2009. godini, bilježi četrdesetak zapaženih 

nastupa u Hrvatskoj i u BIH. Svojim marljivim 

i ustrajnim radom klapa napreduje 

i ostvaruje visoke rezultate, tako da može 

stajati uz imena najpoznatijih dalmatinskih 

klapa. To nam potvrđuje činjenica da gotovo 

nijedno kulturno događanje u Imotskoj krajini 

i šire ne može proći bez nastupa Klape 

“Sveti Mihovil” Proložac, kao što su susreti 

klapa od Imotskog, Vrgorca, Zaostroga i Čiova, 

te susreti kulturnih društava u Slavoniji. 

Tome svjedoči i briljantan nastup u Zagrebu 

na humanitarnoj večeri Imotske krajine “Imota 

u Lisinskom” gdje su svojom vrhunskom 

izvedbom oduševili 2000 gledatelja. Posebno 

će ostati zapažen njihov nastup u Imotskom 

na izložbi fotografija iz Domovinskog rata 

gdje su pjesmom “Mila zemljo naša” ganuli 

45 

nazočne, kao i čitav niz uspješnih interpretacija 

najljepših klapskih pjesama. Kao obol 

svome radu u ovoj godini ovi vrijedni “momci”, 

koje je spojila ljubav prema klapskoj 

pjesmi, potvrđujući staru izreku: “Sve se 

može kad se hoće” organizirali su Božićni 

koncert pod nazivom “Ususret Božiću” na 

kojemu će uz Klapu „Sveti Mihovil“, nastupiti 

klape Neviste, Viole, Mindule, Bratovština 

sv. Stjepana, Pasika, solisti Marijana Pezo, 

Vukas i Barbara, Darko Karin te Tomo Erceg 

s mandolinskim orkestrom. 

Želimo da koncert klapskih božićnih 

pjesama u Prološcu postane tradicijom. Do 

kraja ove godine Klapa će gostovati na desetak 

božićnih koncerata u Hrvatskoj i BiH. 

U 2010. godini možemo im poželjeti puno 

lijepih pjesama i uspješnih nastupa na dobro 

naše župe i veselje svih njezinih župljana. 

Tatjana Meter

Kada se udaš, normalno je da želiš imat 

lipu kuću. Ako nisi jedna od sretnica koja se 

udala za jedinca, pa su ti njegovi nešto osigurali, 

gledaš sakupit početni kapital. Počneš 

kao malo štedit, malo nešto se ogrebeš o 

starce, digneš kakvu pozajmicu ili kreditić i 

kad nabaviš pijesak, mate, ciment i ostalo, 

što je potrebno za otpočet radove, naravno, 

para za majstora nema! Unda nagovaraš 

muža da on to počne radit sam i kad on zasuče 

rukave i uvati se posla, uključena si i ti. Te 

dodaj brokvu, donesi čekić, pridrži dasku... 

To je za početak, a poslje te zapadnu i teži 

poslovi, jer kako gradnja napreduje, para je 

sve manje, a posla sve više, a želiš što prije 

imat svoj krov nad glavon. Brzo naučiš kako 

se miša dobar malter, koliko cigla stane u 

kvadrat zida, kako se lipe pločice, postavlja 

parket i sto drugi stvari vezani uz gradnju 

obiteljskog gnjizda. 

A dok ne napraviš kuću, živiš sa svekrvom 

i svekrom i zato što si im kao zahvalna, 

trudiš se i njima ugodit. Pa trčiš pomust kravu, 

naranit gudine, zatvorit kokoši. Kad je u 

polju rađa, gledaš se prva dignit i otić u loze 

da ti ne bi zamirili, a i lakše ti je i smirnije. Ako 

imaš sriće, za nekih šest-sedan godina moreš 

se nadat sredit kužinu i dvi sobe pod uvjetom 

da sama bojiš prozore, vrata i krečiš zidove. 

U međuvremenu rodiš dvoje-troje dice, pa 

se moraš i njima posvetit. E, kad si kuću bar 

malo uredila, unda ti se promtno nameće 

pridkuća, odnosno okućnica. Pridkuća je 

za prvu ruku, malo poravnat i rasklonit da 

imaš di u miru kavu popit. A okućnica ti 

podrazumijeva širok pojam. Tu ti ima posla 

dok si živa. Napravit zidiće, posadit cviće, 

živicu, grmiće, posijat travu, a s vrimenom će 

ti past na pamet i kakva fontanica, kaminčić, 

Prolo@ac 

Pa ti ajde 

budi dobra 

46 

kamenjarčić pa ćeš tlačit i dicu i muža da 

traže kamenje i ovog i onog oblika i boje. 

I dok se ti veseliš svojoj kućici - svojoj 

slobodici, zaključi se da je grijota trošit i 

kuvat u dva lonca, pa imaš svekra i svekrvu 

na ručku i večeri, a kad se počne grijat, da 

se ne bi dvi vatre ložile, okupiraju ti trosjed i 

daljinski pa ti dica side na sagu ili skaču vanka, 

a ti moreš na stolici u kužini. E unda da 

bi se makla iz kuće, jer kao potriba ti je malo

izać, tražiš bilo kakav posa, pa se zaposliš 

u dućanu (odakle su svi djelatnici pobigli) 

koji drži sve: od prehrane i brašna do stočne 

hrane, pića naveliko, plina, poljoprivrednih 

zaštitnih sredstava do građevinski materijala. 

Tek tada vidiš šta je muka. Uz cili posa kod 

kuće koji te čeka, jer se svekrva kao neće 

mišat, dobiješ i 

osam sati robijaškog rada i još uz to 

mrzovoljnog i otresitog gazdu i frustriranu 

gazdaricu za mizernu crkavicu. Ali mučiš, 

šta ćeš govorit, sama si to tila. 

Ako kojin slučajen imaš divera i jetrvu 

koji žive u kojem većem gradu, tek tada ćeš 

spoznat šta je gorčina života. Ako su u Splitu 

unda, su ti svakog petka prije nego sunce 

zade “doma na selu”. A u nedilju, kad ste im 

ti i svekrva napakovali pun gepek i zadnji sic 

(jer kao u gradu sve moraš kupit) pa se misle 

oće li im dica imat di sist, ne će ti otić dok 

ne večeraju, jer kao nezgodno je zbog sunca 

vozit put Splita. Ako su u Zagrebu, unda će 

ti doć i pokvarit svaki veći svetac. Bože moj, 

kad su već došli ostat će desetak dana, jer 

kao ne isplati se za manje dolazit. Svekrva 

će sva ushićena pripremati delicije što jetrva 

voli, a gledat će da je pohvali baš kad ti čuješ. 

A jetrva je vala Bogu slatkorana, voli sve što 

ti i svekrva skuvate i stavite na stol - od krova 

i kumpira ispod sača pa kokoši i pure, pršuta, 

pečenice, domaćeg sira, kobasice, rašćike, 

Prolo@ac 

47 

fažoleta. Sve lipo i sve paše. Stalno nutka 

dicu neka idu da in je to zdravo. Ali ne daj 

Bože da će štogod privatit ili pijat sa stola za 

sobon i za dicon dignit, jer kao ona je gost. 

A prvo jutro odman poslje kave namazat će 

se zaštitnon kremon da je sunce ne bi uvatilo 

dok priđe od sobe do ispod murve. 

Evo što nju moraš služit, nego će ti i susidi 

i rodbina dolazit je gledat jer su je se kao 

zaželili. Tako će ti se kužina pritvorit u seosku 

birtiju i dok pereš čaše i kuvaš kave, ona će 

sidit u debeloj ladovini ispod murve i pričat 

kako se baš obikla u gradu, ko da se tamo 

i rodila, a i nije ona stvorena za selo..., kako 

joj mala ide na satove baleta i klavira, a mali 

igra tenis i šah, te kako su dica pametna na 

njezina brata..., kako se odkad je ovde malo 

udebljala i da joj fale pilates i joga..., kako će 

joj dobro doć more jer su, eto, priko agencije 

uplatili desetak dana i nije i puno došlo. 

A kad ti sve to zapapri zava, koja se 

bogato udala pa joj nije potriba radit, i evo 

je svako malo s mužen ili bez njega, jer joj 

je kao ža njezine matere i ćaće, dosta su 

oni muke u životu podnili, pa će in ona dilit 

savjete za njihovo dobro; neka dobro idu, 

neka se čuvaju, neka odmaraju, neka ne 

idu u polje nije to više za njih, neka radi 

komu triba oni su se naradili, šta ji briga 

imaju ćaćinu mirovinu, mogu živit. A kao 

usput će ti spomenit kako ti u hodniku visi 

paučina, kako ti je prozor šporak, kako ti je 

tapet masan. Da ona to ne mere podnit, da 

vidi svaku zeru, da je nju mater naučila, daje 

u nje sve k’o apoteka... 

I kad ti sve to radi mira u kući otrpiš, 

poradiš, opslužiš, progucaš i od umora zaspeš 

na nogama, k’o blagosov na sve čuješ 

brontulanje svoga brižnog muža, na kojeg 

si skoro zaboravila; da šta si uvik ljuta i nervozna 

(ili će upotrijebit kakav gori izraz koji 

mi nije za spominjat)..., da što se ne ugledaš 

na jetrvu, ona je uvik vesela i nasmijana, 

a ti namujsena k’o da će iz tebe svaki čas 

krupa udarit. 

Ma šta krupa?! Kakva krupa? Biži dragi, 

munja će opalit. 

Vaša Taja

Prolo@ac 

Spomenik mašklinu i 

magarcu 

U etno-eko selu Grabovci na Podima u 

Prološcu Gornjem, 6 kilometara sjeverno od 

Imotskoga, 12. kolovoza 2009. po peti put 

je proslavljen “Iseljenički dan”. Raseljeni 

mještani polako se vraćaju tom napuštenom 

selu, obnavljaju stare kamene kuće, vraćaju 

dušu mjestu koje bi svojim svježim zrakom u 

susretištu submediteranske i kontinentalne 

klime trebalo uskoro privlačiti i turiste željne 

odmora daleko od velegradske buke. U selo 

je stigla struja, nadomak mu je i vodovodna 

mreža. Na stoljetna ognjišta barem preko 

48 

dana počinju se vraćati mještani koji su 

odselili u Imotsko polje, ili na sve strane 

svijeta. Potomci starog Kupreta, starosjedioca 

u Grabovcima i njihov susjed Mate 

Grabovac, predsjednik Ekološko-zavičajne 

udruge “Gornji Podi”, počeli s obnovom 

starih kamenih kuća, i četiri su već u potpunosti 

obnovljene. Tu je i rodna kuća pjesnika 

Vlade Gotovca. 

Uz dobru i tradicijsku spizu, priređen je 

bogat kulturni program. Na zidovima

kamenih kuća slike su izložili Edo 

Matković, Marko Mendeš, Zoran Barišić i 

Augustin 

Kujundžić, predstavljeno je pjesništvo 

mostarskog pjesnika Petra Milića Periše, 

nastupili su gangaši i guslari, pjevali 

su klapa Proložac i grupa Gabriel, odigrana 

je predstava “Cinco i Marinko” Mate 

Matišića. Skoro da i ne može bolje! 

Ove je godine usred sela otkriven spomenik 

mašklinu, ispod kojega su uklesani 

stihovi: “Znojna čela, žuljevite ruke odhraniše 

sinove i unuke.” Škrti dočići zemlje nastali su 

krčenjem krša u ljutom kamenjaru i uspjeli 

su othranili brojne naraštaje. Veliki mašklin 

zaboden u tvrdi kamen simbolizira i snagu i 

odlučnost imotskih brđana, kojima je mukotrpni 

rad bila svakodnevica - kaže nam poticatelj 

oživljavanja eko-sela Mićo Grabovac. 

U Imotskoj krajini podignut je još jedan 

spomenik simbolu negdašnjeg života 

imotskog težaka. U Biorinama je mladi Bože 

Abramović od odbačenih krhotina lima i 

željeza sastavio modernističku skulpturu 

magarca, a postavio ga je uz ranije izrađene 

Jesen 

Eno se oblaci dižu 

zvona se čuju 

valjda je netko umro 

skoro će kiša 

duša je umorna 

od kalendara 

zatvori prozor 

i pokrij me zatvorenim 

očima 

Matko Odak 

Prolo@ac 

49 

skulpture kovača i nogometaša. Tako imamo 

spomenik mašklinu i magarcu, koji su 

gotovo potpuno isčezli iz naše svagdašnjice. 


Zima 

Prepoznajem 

tragove u snijegu 

tražila si smetove 

koji bi me zameli 

a ja sam hodio 

za tobom 

Matko Odak

Prolo@ac 

Kako odgojiti 

nenasilno dijete?! 

Istraživanja su pokazala da se nasilno i 

agresivno ponašanje uči u ranim godinama 

života.Roditelji i svi drugi kojima je 

stalo mogu naučiti dijete kako se nositi s 

osjećajima ljutnje bez uporabe sile. Prijedlozi 

roditeljima za smanjivanje nasilja kod djece: 

– Djetetu je potreban blizak odnos s roditeljima 

da bi se osjetilo prihvaćenim 

i sigurnim.Ako dijete nema osjećaj 

da mu je roditelj čvrst oslonac, može 

postati agresivno, nesigurno.Važno 

je znati da dijete ima svoju osobnost i 

razum te da njegovo osamostaljivanje 

ponekad kod roditelja stvara ljutnju. 

Roditelji moraju biti biti strpljivi i da 

na djetetovo ponašanje ne reagiraju 

neprijateljski. 

– D j e c a o v i s e o r o d i t e l j s ko j 

potpori,ohrabrenju,zaštiti.Bez pravilnog 

nadzora djeca se ne će osjećati 

potpuno sigurna. 

– Djeca uče na primjerima.Ljudske vrijednosti, 

kao što su istina,poštovanje 

i ponos,mogu biti izvor snage za 

djecu,pogotovo pri susretu s negativnim 

pritiskom vršnjaka. 

Ponekad većina djece reagira agresivno 

i fizički se obračunava s drugom osobom.S 

djetetom treba razgovarati o opasnostima 

takvog agresivnog ponašanja.Dijete treba 

učiti kako probleme rješavati nenasilno 

tako da s djetetom raspravimo problem i 

potaknemo na razmišljanje o tome što se 

može dogoditi ako nasilno rješava sukobe, a 

što ako rješava mirnim putem. Neki roditelji 

i nesvjesno ohrabruju agresivno ponašanje. 

Na primjer; smatraju daje za dječaka dobro 

da se zna tući ili djetetu sugeriraju da vrati 

istom mjerom. 

50 

– Ako roditelji upotrebljavaju fizičku 

kaznu, onda pokazuju djetetu daje u 

redu udarati druge kako bi se riješio 

neki problem. Fizičko kažnjavanje 

može samo na kratko vrijeme ukloniti 

neko neželjeno ponašanje,ali 

se događa da se dijete navikne na 

batine pa one vremenom postaju 

nedjelotvorne. 

– Djeca moraju osjetiti da se pogrješke 

mogu ispraviti. Češće treba pohvaliti 

poželjna ponašanja.Kad stvorimo 

pravila ponašanja, budimo dosljedni 

u njihovoj primjeni. Ako se ne držimo 

dogovorenog, djeca će biti zbunjena 

jer je njima potreban odnos s jasnim 

očekivanjima. 

– Danas smo svjesni da gledanje nasilja 

na TV ili u filmovima može potaknuti 

agresivno ponašanje.Roditelji bi 

morali kontrolirati što djeca gledaju, 

razgovarati o nasilju u filmovima jer se 

na taj način razvija medijska pismeno 

st. Pomognimo im da shvate kakve su 

posljedice nasilnog ponašanja. 

– Djeca, svjedoci nasilja u obitelji, ne 

moraju i sama postati agresivna, 

ali će češće od druge djece posezati 

za nasilnim rješavanjima konflikata. 

Radimo na stvaranju sigurnog doma 

i ne podržavajmo nasilno ponašanje 

među braćom i sestrama. 

– Pomognimo djeci da se odupru nasilju 

i naučimo ih kako reagirati kad 

ih netko vrijeđa,prijeti ili udara neku 

drugu osobu. Naučimo ih prihvaćanju 

različitosti, bilo etničkih ili religijskih.

DAKLE, MOŽEMO DOPRINIJETI ZAU- 

STAVLJANJU NASLNIČKOG PONAŠANJA 

OVAKO: 

– razgovarajmo s djetetom i objasnimo 

mu posljedice nasilja, 

– budimo prisutniji u djetetovim 

aktivnostima, 

– svojim ponašanjem budimo primjer 

svom djetetu, 

– ne dopustite da dijete bude svjedokom 

nasilničkog ponašanja u kući, 

– pokažimo djetetu druge načine 

druženja, 

Prolo@ac 

Mario Bilić: 

Prološko blago 

51 

– razgovarajmo s djetetom o svemu pa 

i o školi. Ako na pitanje kako je bilo u 

školi dijete odgovori samo: «Dobro», 

nemojmo da se tu razgovor završi. 

Budimo uporni i nastavimo razgovor, 

– ohrabrimo dijete i pohvalimo ga za 

suradnju s drugima i nenasilno rješavanje 

sukoba, 

– budimo sigurni gdje su nam djeca 

u svakom trenutku i tko su njihovi 

prijatelji s kojima se druže. 

(Zavičajna udruga Proložana u Zagrebu 

-Sv. Mihovil, Zagreb, 2009.) 

Marija Bilića ne treba posebno predstavljati 

zavičajnoj prološkoj publici kao što 

ne treba prešutjeti njegov najnoviji književni 

prinos zavičajnoj kulturi i zavičajnoj prološkoj 

prepoznatljivosti. Naime, upravo mu se 

pojavila njegova nova knjiga posvema inspirirana 

zavičajnom kulturom, zavičajnom 

prirodom i zavičajnim značajevima, a posvećena 

je ponajvećma zavičajnom puku, ali i 

svima onima koji vole Proložac i Proložane 

njihovu prirodu, kulturu, običaje i , naravno, 

proložanac k’o poganac. 

U knjizi PROLOŠKO BLAGO riječ je o 

minijaturama, više-manje o lirskim uradcima 

nadahnutima doživljajima iz djetinjstva 

i rane mladosti, o svojevrsnomu lirskom 

turističkom vodiču kroz prološku prirodu, 

prošlost, sadašnjost i izvjesnu budućnost 

Pripremio: Mate Radeljić 

kroz prizmu pjesnikove ćudorednosti, misaonosti 

i doživljajnosti. 

Sami naslov knjige, dakle PROLOŠ- 

KO BLAGO, nedvosmislen je, jasan i 

jednoznačan. 

Autor se, ne libeći se, naslovom izrijekom 

odredio što i tko čini prološko blago, 

posve precizno afirmirajući vrijednosti koje 

ga čine i koje bi htio trajno sačuvati kao zavičajnu 

i univerzalnu baštinu i namrijeti je budućim 

naraštajima. Posuđeni Ujevićev motto 

iz glasovite pjesme Odlazak: malena mjesta 

srca moga, tek ikavizirana imenica: mista, 

govori dostatno sam za sebe koliko u knjizi 

opjevani prološki toponimi znače pjesniku i 

o kakvom je čuvstvenom odnosu s njima. Ni 

manje ni više nego 23 prološka toposa ovim 

redom: Turska kula, Kokića glavica, Mandića

kuk, Velika mostina, Mala mostina, Vemića 

mlinica, Močilo, Most, Suvaja, Krist Kralj, 

Šarampov, Baraka, Verošišće, Čanjavice, 

Jezero, Manastir, Gospa od zdravlja, Dva 

oka, Bilića guvno, Vemića murva, Joskini 

skalini, Rimčeva ledina, Šamatorje, Crkva 

sv. Mijovila- dostatno mjesta za posjet suvremenih 

nomada žednih i gladnih neviđenome 

i nepoznatome. Posežući za osobitostima 

pučkoga uzraza- za pučkim metaforama, 

lirskim osmercima i desetercima, zavičajnim 

kolokvijalnim sintagmama (Reć će mater: 

kud te đava nosa; Nema se pridavat; U gluvo 

doba noći; U njoj vina vila pila; Te sam 

sride napravijo posa; nema sriće nit zere; 

pratar govori misu; Umrlo veliko veselje; 

Anđeo mrtvima molitvu šaplje; Di veselo 

di tužno; Na zemlju nebo palo) u svojim 

minijaturama ostvaruje lokalnu zavičajnu 

izraznu boju dajući svojim doživljajima zavičajnim 

toposa sugestivnu snagu prvotnosti, 

svježine i vedrine djetinjstva u zavičaju, ne 

bez crte sjetne nostalgičnosti za nepovratno 

prohujalom ljepotom. Druga je cjelina minijatura 

okupljena pod naslovom Dragi ljudi, 

Prolo@ac 

52 

Đula 

Prva u crkvu, zadnja iz crkve. 

Bez nje se ne govori misa. 

Bez nje se u crkvi ne piva. 

Piva crkva, pivaju Badnjavice: 

Marijo, svibnja kraljice... 

Rude Kokić 

Prigaj jaja - nek se dica čude! 

Nije vino za manite ljude. 

Ko posluša, dat će njemu Rude. 

Danas Rude, a sutra šta bude. 

a u njoj pjesnik afirmira opće priznate vrijednosti 

kao: ljudski rad, radinost, dobrotu, 

mudrost, hrabrost, pobožnost i vjeru u Boga, 

vjernost, neustrašivost, žrtvu i žrtvovanje za 

druge, ukorijenjenost, zajedništvo, plemenitost, 

natjecateljski duh, prijateljstvo, ljubav… 

Proložankama i proložanima bit će zanimljivo 

koji to tridesetak značajeva spominje 

te čime su sve izmamili pjesnikovu pozornost 

da ih otima zaboravu i osigurava im mjesto 

u zajedničkom zavičajnom pamćenju. Izražajna 

su i sredstva i u ovoj cjelini ista kao i u 

prvoj, isti izazovi i zamke. 

Knjiga PROLOŠKO BLAGO posvećena 

je prijateljima iz djetinjstva u zavičaju. Na 

korici su otisnuti auktorovi biografsko-bibliografski 

podatci, a knjigu je grafički uredila 

Suzana Budimir. Tri crnobijele fotografije: 

most preko Suvaje, Turska kula i spomenik 

Kristu Kralju pridonose cjelovitosti doživljaja 

i opremljenosti knjige. Pjesnikov božićni 

darak zavičaju i zavičajnom puku! 

Ivan Juroš

Prolo@ac 

Fratarska grobnica 

U našem groblju sv.Mihovila nalazi se 

i franjevačka grobnica u kojoj je pokopan 

fra Karlo Balić, koji je umro u Prološcu kao 

aktivni župnik 4. veljače 1878. godine. Nekoliko 

godina kasnije, točnije 1894. godine 

župljani su njemu u čast podigli spomen križ 

koji je resio spomenutu grobnicu. Na križu 

je i natpis: „Na viečnu uspomenu 1894. Fra 

Karlu Baliću Proložac Postranje“. 

No, zub vremena učinio je svoje pa 

je križ toliko „pocrnio“ da su slova bila 

gotovo nečitljiva, a i cijela je grobnica bila 

u lošem stanju. Na poticaj fra Brune Peze 

i uz suglasnost župnika fra Ante Madunića 

pristupilo se obnovi grobnice. Radove je 

izvela klesarska radionica braće Maršić, a 

financirao je fra Bruno. Sada je grobnica 

uistinu lijepa, a križ je opet zasjao u svoj 

svojoj ljepoti. Na ploči je ugraviran franjevački 

grb s natpisom: 

53 

Hvaljen budi, Gospodine moj, 

po sestri nam tjelesnoj smrti!“ Sv Franjo 

Hvala naručitelju i izvođačima radova 

na ovako lijepo obnovljenoj grobnici. 

Fra Ante

N.K. „Mladost“ je u ovu 2009./2010. 

sezonu ušao s velikim ambicijama u gotovo 

svim uzrasnim kategorijama, što najbolje 

pokazuju rezultati po završetku jesenskog 

dijela prvenstva. Seniorska momčad nalazi 

se na drugom mjestu s tri boda zaostatka 

za vodećim, iako je imala daleko najteži 

raspored utakmica u ligi, te s pravom očekujemo 

da će seniori osvojiti prvenstvo i 

tako se plasirati u Treću HNL- u, gdje je 

ovom klubu objektivno i mjesto s obzirom 

na njegovu tradiciju, rezultate i na iznimno 

jaku momčad koju ovaj klub ima u zadnje 

dvije sezone. Kadeti i juniori ovog kluba su 

jesenski prvaci u svojim ligama, što ulijeva 

nadu da ovaj klub ne treba brinuti za svoju 

budućnost. Ovdje treba pohvaliti rad trenera 

Marija Karina sa ove dvije uzrasne kategorije. 

Prolo@ac 

Rad kluba 

54 

Mlađi i stariji pioniri su pri vrhu u svojim 

ligama te se i od njih mogu očekivati još 

bolji rezultati. Veterani kluba nalaze se na 

čelu svoje županijske lige iako imaju dvije 

neodigrane utakmice. Ovaj klub danas ima 

gotovo 200 igrača u svim uzrasnim kategorijama 

s kojima stručno rade tri nogometna 

trenera sa profi licencom. Što znači ovaj 

rad poglavito na odgoju djece, o tome ne 

treba ni govoriti. Što ovaj klub znači za ovo 

mjesto, to najbolje znaju roditelji čija djeca 

treniraju i igraju u ovom klubu. Gotovo da 

nema muškog djeteta iz naše Osnovne škole 

koje nije prošlo kroz omladinsku školu ovog 

kluba, a to ukazuje da će „Mladost“ i dalje 

biti prološki ponos i radost. 

Viktor Grabovac

Prolo@ac 

Veličanstven doček 

za prvakinju Europe 

Anamariju Maršić 

Mnoštvo Proložana i mnogih Imoćana 

dočekalo je u utorak navečer na Trgu dr. 

Franje Tuđmana u središtu Prološca svoju 

športsku junakinju Anumariju Maršić koja 

je na Europskom prvenstvu u Puli prije 

nekoliko dana osvojila zlatnu medalju u 

juniorskoj konkurenciji. Boreći se u kick 

boxingu,u kategoriji low kicku do 70 kilograma 

, Anamarija je bila nerješiva enigma za 

sve svoje protivnice, uvjerljivo ih pobijedivši. 

Uz pjesmu,vatromet i bukete cvijeća,koji 

55 

su joj dolazili sa svih strana, Anamarija je 

odgovarala na pitanje voditelja manirom 

iskusne sportašice, iako tek sljedeće godine 

ima pravo nastupa za seniorsku vrstu. Njezin 

trener Miljenko Kuteleša Roša ,koji je stvorio 

na desetke vrsnih boraca u kick boxingu , 

istaknuo je kako je Anamarija pravi primjer 

šampionke. Cvijeće i riječi zahvale uputili 

su Animariji predstavnici Kulturno- umjetničkog 

društva Proložac i načelnik općine 

Mate Lasić.

Dragica Sabljić 100 kn, Mirjana Behnelt 

20 eura, Mila Maršić 200 kn, Toni Mršić 200 

kn, Marija Maršić 300 kn, Branko Petričević 

(Zagreb) 150 kn, Iva Sanzo 150 kn, Ante 

Leko 50 kn, Mate Petričević 200 kn, Vlade 

i Zora Odak 100 kn, Stanko i Ruža Merić 

150 kn, Ljuba Šalaj 100, Nediljko Blažević 

50 eura, Iva Knezović 100 kn, Nada Maršić-Bunsen 

150 kn, Mara Grubešić 150 kn, 

Vinko Dogan 100 kn, Anđa Tolić 100 kn, 

Robert Škegro 100 kn, Robert Ogrizek 200 

kn, Jela Kraljević 200 kn, Darko Grabovac 

300 kn, Ivan Knezović-Šako 200 kn, Vlade 

Knezović 20 eura, Anka Porobić 20 eura, 

Mladen Mikulić 200 kn, Mijo Odak (Koprivnica) 

200 kn, Stipan Pezo 5o eura, Gerard 

Čujić 200 kn, Ante Maršić (Ćetro) 200 kn, 

Zlata Anđelić 100 kn, Kažimir Grabovac 100 

kn, Lidija Leko 200 kn, Ivan Petričević (Dugi 

Prolo@ac 

Prijatelji lista 

56 

Rat) 100 kn, Jozo Tolić 50 kn, Zvonimir Matić 

100 kn, Žarko Petričević 220 kn, Petar Mršić 

100 kn, Dane Maršić 100 kn, Vinko Katavić 

(Dubrovnik) 100 kn, Tereza Župić r. Božinović 

20 eura, Tomislav Kasalo 200 kn, Ivan 

Kolovrat ( Stobreč) 100 kn, Ivan Katavić 

100 kn, Mijo Leko 300 kn, Ivan Maršić 100 

kn, Tatjanova Kokić 100 kn, Slavko Bubalo 

p. Josipa 100 kn, Andrija Petrušić 100 kn, 

Milka Mikulić 100 kn, Ratko Mikulić 100 kn, 

Mijo Grbavac Antićev 100 kn, Iva Marinić 100 

kn, Anka Kovačec 100 kn, Ana Bebić 200 

kn, Marko Sabljić p. Ante 100 kn, Anka Pezo 

Radina 70 eura, Jozo Mandić p. Grge 200 

kn, Rajko Rajič 200 kn, Ivan Kraljević 200 

kn, Marko Leko 200 kn, Stipe Cvitanović 20 

eura, Elvis Rajič 100 kn, Ivan i Mila Kraljević 

100 kn, Marija Vrljić 200 kn, Dinko Lasić 100 

kn, Jozo Mikulić 150 kn.

Prolo@ac 

Prološka monografija 

Vite Grabovca 

U povodu blagdana Velike Gospe, 13. 

kolovoza u Domu kulture u Prološcu predstavljena 

je opsežna povijesna monografija 

PROLOŽAC KROZ VJEKOVE, peta samostalna 

knjiga autora Viktora Vite Grabovca. 

Tu do sada najopsežniju knjiga s imotskom 

temom objavili su imotski ogranak Matice 

hrvatske i Državni arhiv iz Zadra. Predstavljajući 

knjigu, povjesničar i predsjednički 

kandidat profesor doktor Josip Jurčević je 

kazao kako bi vrijedilo sažetak te prološke 

enciklopedije od prapovijesti do danas objaviti 

na engleskom i njemačkom jeziku, kako 

bismo svijetu pokazali da su se i na ovom 

57 

prostoru živjela značajna kulturno-povijesna 

događanja. 

O knjizi koja u 18 poglavlja na 500 

stranica velikog formata (A4) u luksuznom 

izdanju donosi brojne do sada neobjavljivane 

arhivske dokumente o Prološcu (koji se pod 

današnjim imenom prvi put spominje 1444. 

godine), govorili su urednik Milan Glibota 

i autor Vito Grabovac, istaknuvši kako se 

ta povijesna kronika rađala dugo godina, 

istražujući slabo proučavanu građu u brojnim 

našim i inozemnim arhivima. U knjizi su 

opisana sva značajnija povijesna događanja 

u Prološcu i široj okolici od prapovijesti,

doba Ilira, Rimljana, starohrvatskih vladara, 

Turaka, Mlečana, Francuza, Austro-Ugara i 

Jugoslavena do 2000. godine i samostalne 

hrvatske države. Na prološkom su području 

pronađeni antologijski arheološki nalazi 

– statua Merkura, ilirski panteon iz Ričica, 

ponajljepši prikaz božice Dijane, koji je među 

najstarijim potpisanim kipovima u Hrvatskoj, 

kip božice Izide, svetište Mitre, starohrvatski 

pleteri… Posebno su vrijedni popisi poreznih 

obveznika u katastarskim knjigama iz 

turskog doba, čiji se defteri čuvaju u Istambulu. 

U tim turskim listinama s početka 16. 

stoljeća prološka se naselja nazivaju selom 

Dračan, dok je imena nekih okolnih naselja 

danas teško dešifrirati. U knjizi su pretiskani i 

mletački zemljišnici za Proložac koji su 1835. 

godine crtani u akvarelu i tušu, a čuvaju se u 

zadarskim arhivima. Knjiga donosi niz manje 

poznatih činjenica (neki su Proložani živjeli 

i preko stotinu godina, primjerice Toma 

Prolo@ac 

58 

Maršić Pavlov umro je 1815. u svojoj 110. 

godini života, proživio je pet država, a unatoč 

tadašnjem pomanjkanju higijenskih i zdravstvenih 

uvjeta, po 109 godina živjele su i Kata 

Nikolić te Magdalena Lozo). I u ratovima su 

Proložani lili krv, dok su na službenoj spomen 

ploči poginulih u Drugom svjetskom ratu 

desetljećima pred mjesnom poštom bila navedena 

samo imena 23 partizana, u tom ratu 

i poraću poginulo je ili nestalo skoro 13 puta 

više osoba – ukupno 294 Proložana. Knjiga 

je pisana publicističkim, ali i znanstvenim 

stilom jer joj je u fusnotama priloženo više 

stotina bibliografskih izvora podataka, uz 

više od stotinu fotografija, priloženo joj je i 

kazalo s oko 800 imena osoba i mjesta koja 

se spominju u knjizi, pa je takva enciklopedija 

zanimljiva ne samo za svaku prološku 

obitelj, nego i za širi krug čitatelja zaljubljenih 

u našu povijest. 


Tempikove kljuke 

Kao 32. naslov u knjižnici 

Ta Imota u izdanju mjesečnika 

Imotska krajina 

posthumno je objavljena 

knjiga TEMPIKOVE KLJU- 

KE Ante Kokića Tempika 

(1942. - 1995.), legendarnog 

prološkog golmana, trgovca 

i zapisivača narodnih zgoda. 

Tempiko je svoje pučke viceve 

objavljivao na zadnjoj 

stranici Imotske krajine od 

1974. do 1991. godine, i sve 

one su konačno sabrane u 

knjizi koju su predgovorima 

popratili urednik knjige 

Tomislav Božinović, Drago 

Maršić i Mladen Vuković. Karikature u knjizi 

objavljuje Žarko Luetić, a izbor iz pet stotina 

anegdota i uncutarija na 

predstavljanju u prološkom 

Domu 16. kolovoza čitao 

je Marijan Grbavac “Mirić”. 

Zahvaljujući brojnim 

čitateljima diljem svijeta, 

Tempikove kljuke su se rado 

čitale i prepričavale od zavičajnih 

komina do njemačkih 

bauštela. Mnoge današnje 

šale zapravo je prvi zapisao 

Tempiko, one su postale 

zajedničko pučko vedro 

blago, i dandanas su svježe, 

mudre i vesele, i čitatelja će 

nasmijati u ova recesijska 

vremena. 

Mladen Vuković

Dana 14. rujna 2009. vraćajući 

se iz svojih Čujića na vojnu 

dužnost u Požegi sa još dvojicom 

svojih kolega iz HV Petrom Markovićem 

i Željkom Budimorom, 

smrtno je u prometnoj nezgodi 

stradao naš župljanin vojnik 

IVAN ČUJIĆ, sin Slavka (Mehe) 

i Marine Čujić, rođen 12. rujna 

1987. godine. Pokopan je uz 

mnoštvo svijeta i vojne počasti 

u svom Prološcu 17. rujna 2009. 

Sprovodne obrede s još petoricom svećenika 

obavio je mjesni župnik fra Ante Madunić 

izrazivši duboku bol i sućut pokojnikovoj 

obitelji i Hrvatskoj vojsci, koja je izgubila 

vrijednog pripravnika. Pokojni Ivan volio je 

svoj Proložac i svoje Čujiće planirajući tu 

sagraditi kuću i stvoriti svoju obitelj i tako 

naslijediti svoga oca u očinskoj lozi. Ali 

Božji puti nisu i naši puti i Ivan je neostvarenog 

plana odselio u gotove stanove Oca 

Nebeskoga, naglasio je u svom oproštaju 

o. župnik. 

Od Pokojnika se u ime HV oprostio brigadir 

Mladen Katuša ovim riječima: 

Poštovana obitelji, cijenjeni prijatelji! 

O Bože, teško li je nositi križ nacije. O 

Bože, je li dosta prekrivenih tijela stijegom 

hrvatskim. Zar nije dosta žuči i octa. Zar se 

tako dolazi sinovima ljudskim u pohode? 

Ne zamjeri, Bože, huli mojoj, ovo po 

ljudsku pitam: zašto pade ovaj čas nevoljni 

na kuću Čujića? Zašto ih zaogrnu 

novom patnjom? Je li nas danas ispipavaš 

ili nas u jadu čeličiš? Ne zamjeri, jer znam 

da otvoren Bog tvoj vječno milost će liti.. 

Nije mi do li pokloniti se i kazati: Neka 

bude volja tvoja! I dok kraj Imotski, Grad 

Prolo@ac 

In memoriam 

+ Ivan Čujić 

59 

na gori ispraća viteza svog, 

žalosti nas što je to ovaj put 

ispraćaj na štitu. 

Dragi Ivane, za ovaj trenutak 

nisam pripravan, premda 

smo, tebi je to dobro znano, 

ukrijepljeni vojnom naobrazbom 

u kojoj poput koplja strši 

na sve spremni. 

Dragi Ivane, pogledi nam 

se susretoše 20. studenoga 

2006. godine. Bilo je to prvo u 

4. gardijskoj brigadi. Slijedom toga kroz 

2. motoriziranu bojnu „Vukovi“. Svojim 

moralnim profesionalnim vrlinama stekao 

si dičnost i naklonost svih nas. 

Ne bijaše to slava koja sama od sebe 

dolazi, već se junački hrvao sa nedaćama 

i potrebama. Na tebi se obistini: što se 

više daješ, veći bivaš. Malo je vremena 

za iskazati sve tvoje vrline, no ne želim 

zaobići onu tvoju vojničku: da, na zapovijed, 

gospodine zapovjedniče, kad ti je 

priopćeno da ideš na Golansku visoravan 

sa satnijom UNDOF. 

Dragi Ivane, neka mi bude dopušteno: 

čast mi je što sam te susreo u ovoj 

zemaljskoj privremenosti! Ivane, ove riječi 

lijem u kalež naših tijela, koja tvojom 

smrću ostadoše posude boli. Hvala ti što 

si svojom osobom i djelom počastio Hrvatski 

vojsku, hrvatski narod, svoj dom i 

krajinu Imotsku. 

A Vama, dragi roditelji, sestro i brate, 

u ime vojnika, dočasnika i časnika, ništa 

manje i u svoje osobno ime, iskrena sućut. 

Tebi, dragi Ivane, bila laka hrvatska 

zemlja. Počivaj u miru Božjem! 

O. župnik

Prolo@ac 

In memoriam 

+ Martina Majić 

„ Jer je ugađao Bogu, on ga 

je zavolio, jer je živio među grješnicima, 

on ga je uzeo k sebi. I jer 

mu je duša bila draga Gospodinu, 

on ga je hitro izbavio od zloće, 

da ne bi opačina ili himba zavela 

njegovu dušu“ (Mudr. 3, 1-3). 

U subotu, 21. studenoga 

ove godine, na blagdan Gospe 

od Zdravlja, upravo dok smo u 

zajednici vjernika upućivali molitve 

dragom Bogu za tjelesno 

ozdravljenje, voljom Božjom prestalo je, 

nakon kratke borbe za život, kucati srce 

mlade osamnaestogodišnje Martine Majić. 

Martina je rođena kao trojka u obitelji Ivana 

i Dinke Majić u Ričicama među šestero braće 

i sestara. Sakramenat krštenja primila je u 

crkvi sv. Ivana u Ričicama, a zbog blizine 

crkvice Srca Marijina u Bušanjama, a i zbog 

pokojne bake, cijela obitelj nedjeljne mise 

pohađala je u Bušanjama. Zbog toga je 

Martina sakramente Prve pričesti i krizme 

primila u župi sv. Mihovila u Prološcu i dalje 

sve do polaska u bolnicu Split redovita sa 

svojom obitelji bila na nedjeljnim misama. 

Kao njezin vjeroučitelj doživljavao sam je kao 

savjesno mlado stvorenje koje je sve svoje 

dužnosti točno izvršavala tiho i nečujno. U 

životu ponizna i nenametljiva, odavala je 

osobu punu nade i optimizma. Taj njezin 

zanos zaustavljen je u cvijetu mladosti - u 

osamnaestoj godini života. Zemlja je izgubila 

nadobudnog stanovnika, a nebo je dobilo 

anđela. Sprovodne obrede u rodnim Ričicama 

vodio je njezin župnik don Mladen Ivšić, 

koji je u svom oproštajnom govoru uputio 

riječi utjehe i nade njezinoj obitelji s vjerom 

60 

da ćemo se ponovno sresti kod 

Oca Nebeskoga. Na oproštaju 

od Martine sakupilo se mnoštvo 

svijeta među kojima je dirljivo 

djelovala velika skupina njezinih 

prijatelja iz srednje škole kao i svi 

učenici i profesori Srednje kemijske 

škole sa cvijećem zahvale i 

ljubavi prema dragoj prijateljici. 

Od svoje kolegice iz razreda 

oprostio se kolega Jure Tolušić 

ovim riječima: Martinica, ona je 

bila nešto posebno što je Bog stvorio…gledala 

je na svijet očima punim sjaja, tražila 

je u životu sreću tek u malom znaku pažnje, 

malom daru što joj je donosio dan… 

Sa svojim smećkastim velikim očima i 

tankim usnama razvučenim u osmijehu 

znala mi je uljepšati dan. Bože, kako je 

bila vesela, dobroćudna, velikodušna, prelijepa 

mlada dama. Njezina obitelj, njezini 

prijatelji, svi koji su je poznavali mogu biti 

zahvalni Bogu što su je imali barem ovo 

malo vremena što je bila s nama.Mogao 

bih vam satima pričati o njoj, o toj maloj, 

vrckastoj osobi, koja bi na samu riječ bol 

oglušila… njezine riječi „ kako je sve u 

redu“ i „ne brini, ti Mare, za me“ znale su 

mi davati snage i volje u životu. 

Što to Bog stvori, a što nam to Bog 

uze…Nije trebalo do ovoga doći, trebali 

smo se zajedno veseliti budućnosti, maturalnom 

plesu, zajedničkim planovima, 

svemu što nas veseli i ispunja. 

Kako da zamislim život bez tebe, sat 

u školi bez tebe…S kim ću pričati o ljubavnim 

jadima, o problemima života kad mi 

tebe nema…Ne mogu prihvatiti tvoju smrt,

gubim se u vremenu jer mi tebe nema… 

Reći ćete da je nepravedno što je otišla 

tako mlada, imat ćete i pravo, ali znajte da 

je u raju s anđelima gdje nas čuva i bdije 

nad nama… O, Tina moja, kako si zbijala 

šale da smo pucali od smijeha… 

Nije bilo zlobe u tvom govoru, nikakvih 

ružnih riječi…Posljednje godine tvog 

života zauzele su bol i patnju, ali usprkos 

svemu tome bila si vesela i cijenila si 

Prolo@ac 

61 

svaku minutu života na najslađi način, 

zato svi koji ste je voljeli i poznavali nemojte 

se sjećati Martine po njezinoj bolesti, 

jer ona to ne bi voljela, nego je se sjetite 

po ljepuškastom izgledu, velikom srcu i 

dobroj duši koju je imala…Uvukla si nam 

se pod kožu, ne ćemo te nikad zaboraviti 

i uvijek ćeš biti dio nas… 

Tvoja razrednica i tvoj 4. g

1. Ante Tonći Franceschi 

2. Lara Leko 

3. Luka Češljar 

4. Martina Tolić 

5. Miro Šimić 

6. Matej Škegro 

7. Kristijano Vujčić 

8. Matijana Leko 

9. Josip Lasić 

10. Mijo Cvitanović 

11. Ivan Klarić Dračar 

12. Marin Božinović Karauz 

13. Leo Petričević 

14. Ante Juričić 

15. Roko Leko 

16. Marija Lasić 

17. Ante Lasić 

18. Mateo Maršić 

19. Andrija Perić 

20. Karla Kolovrat 

21. Marko Lasić 

22. Josip Maršić 

23. Paško Maršić 

24. Anđela Maršić 

25. Lucija Petričević 

26. Kjara Lasić 

27. Sara Leko 

28. Marijan Matić 

29. David Mikulić 

30. Mirko Turić 

Prolo@ac 

Kršteni 

Od Božića 2008. do Božića 2009. 

62 

31. Mihaela Leko 

32. Lucija-Ljubica Petričević 

33. Kristijan Juričić 

34. Tomislav Mikulić 

35. Dino Škegro 

36. Ema Mandić 

37. Marin Dogan 

38. Antonio Petričević 

39. Ana Maršić 

40. Vinko Kolovrat 

41. Antonio Kolovrat 

42. Brigita Mršić-Božinović 

43. Antonio Petrušić 

44. Iva Petričević 

45. Mihovil Grbavac 

46. Lucija Petričević 

47. Tea Adžija 

48. Anonija Lasić 

49. Danica Grabovac 

50. Iva Kokić 

51. Josip Dogan 

52. Ivan Jukić 

53. Šimun Tolić 

54. Marijan Mandić 

55. Iva Maršić 

56. Miro kraljević 

57. Anamarija Mustapić 

58. Marija-Magdalena Grabovac 

59. Veronika-Marija Bajić

1. Ante Grbavac 

2. Mirko Dropuljić 

3. Petar Petričević 

4. Matija-Maca Mršić 

5. Ana Krvavica 

6. Mila Matić 

7. Mila Kraljević 

8. Vladimir Maršić 

9. Zorka Pezo 

10. Danijel Blažević 

11. Nikola Petrušić 

12. Marija Leko 

13. Ana Bonovil 

14. Frano Maršić 

15. Ante Grbavac 

16. Milica Kasalo 

17. Iva-Ica Pirić 

18. Matija Knezović-Stipišić 

19. Luka Lasić 

20. Luka Jukić 

Prolo@ac 

Umrli 

Od Božića 2008. do Božića 2009. 

63 

21. Mate Maćun Petričević 

22. Ivan Rajič 

23. Ljubica Blažević 

24. Ivan Sabljić 

25. Matija Knezović 

26. Ivan Maršić 

27. Vladimir Petričević 

28. Kata Bajić 

29. Ružica Dropuljić 

30. Matija Rajič 

31. Ana Barbić 

32. Anica Meter 

33. Ivan Čujić 

34. Mila Grbavac 

35. Luka Lujo Čujić 

36. Iva-Danica Čujić 

37. Marijan Maršić 

38. Feni Dropuljić 

39. Zvonimir Poček 

40. Milan Buljan

Matija Knezović 

†16. 07. 2009. 

Milica Petričević 

† 07.12. 2009. 

In 

memoriam 

Nediljko Mršić 

† 20. 02. 1991. 

Prolo@ac 

Naši pokojnici 

Slavko Miška Vidak 

† 02. 12. 2009. 

Jure Leko 

† 26. 09. 2009. 

Ante Abaz 

† 20. 03. 2008 

Mirko Dropuljić 

† 20. 12. 2008. 

Umrli 

Milan Buljan 

† 27. 11. 2009. 

Ivan Čujić 

† 14. 09. 2009. 

Krsta Mršić 

† 14. 12 2008. 

Ivan Petričević 

† 18. 09. 1995. 

64 

Ana Češljar 

† 13. 01. 2009. 

Luka Čujić 

† 22. 09. 2009. 

Nikola Mršić 

† 09. 11. 1948. 

Marija Škegro 

† 31. 10. 1979. 

Zvonimir Poček 

† 12. 11. 2009. 

Petar Petričević 

† 03. 01. 2009. 

Luca Mršić 

† 01. 01. 1994. 

Ante Tonći Škegro 

† 19. 12. 1984.

Ivan Knezović Šako 

† 02. 07. 1984. 

Marko Sabljić 

† 09. 03. 1955. 

Iva Mršić 

† 07. 12. 1998. 

Mijo Petričević 

† 15. 01. 1993. 

Marijan Strinić 

† 10. 11. 1999. 

Ivica Maršić 

† 26. 12. 1980. 

Ante Sabljić 

† 08. 09. 1946. 

Mijo Mikulić 

† 11. 11. 2007. 

Iva Božinović 

† 17. 08. 1988. 

Ante Knezović 

† 14. 10. 1991. 

Prolo@ac 

Pave Maršić 

† 19. 11. 2008. 

Stipe Kokić 

† 21. 04. 1992. 

Ana-Seka Mikulić 

† 19. 08. 2002. 

Ivan Božinović 

† 27. 09. 1982. 

Slavko Petričević 

† 20. 12. 1994. 

65 

Ana Katavić 

† 18. 03. 2008. 

Ljuba Kokić 

† 15. 11. 1999. 

Ante Tonko Leko 

† 09. 02. 2008. 

Damjan Juričić 

† 29. 11. 2004. 

Karlo Petričević 

† 02. 11. 2006. 

Ante Grbavac 

† 15. 12. 2008. 

Ivan Mršić 

† 23. 07. 1981. 

Matija Petričević 

† 27. 11. 2004. 

Ante Župić 

† 16. 09. 1983. 

Ante Petričević 

† 20. 10. 1974.

Ruža Petričević 

† 01. 11. 1993. 

Ana Petričević 

† 30. 12. 2006. 

Danijel Kokić 

† 11. 12. 2008. 

Mate Barbić 

† 27. 05. 1999. 

Milan Maršić 

† 07. 03. 1977. 

Jozo Mršić 

† 22. 11. 1971. 

Terezija Bašić Šurlin 

† 03. 01. 2007. 

Dinko Blažević 

† 30. 03. 2008. 

Danica Meter 

† 21. 01. 1999. 

Ana Maršić 

† 2006 

Prolo@ac 

Matija Mršić 

† 23. 03. 1988. 

Marija Buće 

† 21. 11. 2004. 

Ante Tonko Božinović 

† 04. 01. 2004. 

Dragutin Meter 

† 23. 06. 2005. 

Ivan Iko Božinović 

† 1969 

66 

Frano Blažević 

† 11. 05. 2004. 

Boro Grabovac 

† 09. 04. 2006. 

Nikola Barbić 

† 14. 08. 2004. 

Marija Bajić 

† 10. 03. 2007. 

Pokoj vječni 

daruj im 

Gospodine! 

Slava Leko 

† 11. 02. 2007. 

Josip Maršić 

† 13. 04. 2003. 

Mate Pezo 

† 09. 01. 2004. 

Stipe Vidak 

† 26. 01. 2008.

Prolo@ac 

Raspored blagoslova obitelji 

Nedjelja, 27. 12. 2009. – od 14.00 sati: Gornji Podi, Donji Podi, Čurčije, Tolići, 

Bristovac i Matići. 

Ponedjeljak, 28.12. 2009. – od 14.00 sati: Bušanje, Mandići i Perići. 

Utorak, 29. 12. 2009. – od 10.00 sati: Šumet i Čujići. 

Srijeda. 3o. 12. 2009. – od 10.00 sati: Meteri Gornji, Sabljići, Petričevići, Špari, 

Grbavci, Mršići, Knezovići, Budim i Šerlije. (Jedan 

svećenik ide od kuće Stipice Leke, drugi u Blaževića, a 

treći od Metera). 

Četvrtak, 31. 12. 2009. – od 10.00 sati: Lug (Jedan svećenik od Joguna, drugi 

od Ćorića i treći od Metera). 

Subota 2. 01. 2010. – od 10.00 sati: Postranje do Radeljića. (Jedan svećenik od 

Nugla, drugi Petričevići, a treći od Radeljića isključivo). 

Nedjelja, 3. 01. 2010. – od 14.00 sati: Jezerine, Grabovine, Buljanija do Pezine 

ulice i Kraljevića. (Jedan svećenik ide od Pezine ulice, 

drugi od Matića uz cestu s obje strane do Grbavaca, 

a treći od Jezerina). Uzmite u obzir da je nedjelja pa 

blagoslov može malo ući i u noć. Hvala! 

Ponedjeljak, 4. 01. 2010. – od 10.00 sati: Pezina ulica uključivo do Mosta, od Mosta 

do Mikulića, Lučica, Grabovci u Đardinu, Tolići,Garci, 

Škegre, Turići, Jonjići i Abazi do Dropuljića. (Jedan 

svećenik će od Grabovaca, drugi od Garaca, a treći od 

Mosta). 

Utorak., 5. 01. 2010. – od 10.00 sati: Mikulići, Grabovci, Barbići i Dropuljići. 

Srijeda, 6. 01. 2010. – 0d 14.00 sati: Radeljići Krivača, Maršići, Rimci i Glavica. 

(četiri svećenika) 

Molimo naše župljane da se nastoje okupiti na molitvu u svojim obiteljima i pripremiti 

svijeću, križ, blagoslovljenu vodu i nabožne predmete na blagoslov. Također molimo da 

nas oslobodite čašćenja jer je nemoguće u svakoj kući uzimati, a mi vam se zahvaljujemo 

kao da i jesmo! 

67

Sto poslova 

Di nisi nema te 

Sama ruka mrtvoj drúga 

A svemu triba dòspit 

Uzor 

Stani i pogledaj 

Bàška je čista râđa 

Spômnjom ràjcovano 

Odmakni se 

Bog te sačuva 

Suvòruka čeljadeta 

I još ôsorno 

Zna lažljivo 

U velikoj râđi 

Da je tvrđi od jaja 

Neće kòntarisat 

Pola dana 

Podne muko moja 

Komin bez brònzina 

Prazne jàsle zjàpe 

Prolo@ac 

Zavičajni haiku 

(slike dana u govoru moje matere; 

gledanje četrdeset peto ) 

68 

Džaba sve 

Bez imalo slasti 

Bljutavo k’o gùbina 

Izde ono mene 

Nema mire 

Njemu do âjneka 

Súnila sàntalašina 

Čeljad iznebuši 

Po svome 

On pripametan 

Meni puna kapa 

Ne bi u brazdu 

O’lost 

Došle neviste 

Braći ne daju skupa 

‘Oće baškàluk 

Grize zima 

Za nokte zâđe 

Srce puca od leda 

Nos se òkrasta 

 

DRAGO MARŠIĆ

Prolo@ac 

Sazrela seoska idila 

- XLIX 

On ne bi tako 

- Mama, ne volim ja ovako živjeti. Svaki 

dan u školu, pa pisati domaći, pa učiti pjesmicu, 

čitati štivo!..; negoduje mali prvašić 

uz marendu na stolu. 

- A kako bi ti sine, šta bi ti prominijo?..; 

iskušava ga mater potiho 

- Ne bi ja sve minja. Možeš ti mama kuvat 

i prat robu i spremat sobu i sve što triba, a ja bi 

radio samo ono što se meni sviđa!..; iskreno će 

mali Nikola majci o svom pogledu na življenje. 

Što dalje to bolje 

- Je li vaš Matiša kod kuće, traže ga 

carski ljudi!..; obraća se jedan policajac babi 

Manduki. Pogleda ga Manduka, ali nije joj 

baš po volji. Pomisli da je bolje pomoći Matiši 

ako je u selu, da pobjegne što dalje. Tako i 

uradi, poče dozivati što je grlo nosi: 

- Matiša, traže te carski ljudi. Požuri! Pete 

kući, a prste od kuće! Jesi li čuo!... 

Čekali financi više od po ure, ali nikoga 

blizu. Opet će onaj babi Manduki: 

- Šta je ovo baba, tebe ni’ko ne sluša. 

Nema tvoga Matiše kući... 

- Čuli ste da sam ga zvala, ali do mene 

drže k’o do lanjskoga snjiga. I on i ćaća mu i 

nevista!..; ljuti se, k’o bojage, baba Manduka. 

Ista bolest 

- Čim ja zakoracim isprid kuće - uguron 

past i slomit nogu! A i ovako sam jadan i boli 

( - Ne žali za prolivenim mlikom!..; 

pahuljice vedrine ) 

69 

me desna. Viruješ li ti to meni Matiša?..; žali 

se Antuka kumu. 

- Virujem ti Antuka, što ne bi virova kad 

znam da i mene tako boli. Ali, lako ćeš to 

izličit. Ili ti je isprid kuće nizbrdica ili odmakni 

bukaru isprid sebe! Treće nema, kume moj!..; 

zaključuje Matiša o rješenju problema. 

Mora plakati 

Tražio Stipe posao, a molio Boga da ga 

ne nađe, kako bi mu baba rekla. Lunja po 

selu, od kuće do gostione i tako iz dana u dan. 

- Navrati do mene, napiši rič - dvi, da ne 

radiš, da si sam s materon bez penzije, da ti 

je teško... Pridaj molbu i počni radit!..; govori 

mu i s’vituje ga rođak na položaju. 

Palo Stipi na pamet i jedno jutro ode do 

rođaka. Ne bi on pisao molbu, nego neka rođak 

napiše što ima, a on će reći svoje podatke. 

Napiše rođak desetak rečenica, a onda pročita 

naglas Stipi. Sluša Stipe, uozbiljio se a onda 

poče plakati. Roni suze k’o kišna godina... 

- Šta je Stipe, šta ti je odjednom!..; smiruje 

ga rođak i čudi se. 

- Kako šta mi je rodijače?..; kroz suze 

će Stipe i nastavlja: - nisam dosad ni zna’ da 

sam tako jadan i siromašan i da mi je teško!..; 

završava Stipe žalopojku. 

Za nešto hoće 

Čuju se nâbojac i màca iz Ikanova podruma. 

Ili zadnjiva bačvu ili steže obruče na

iguncu. Stipuki taman dobro došlo. Povirit 

će i proljudikat koju. 

- Brajo, ‘oće li ta valjat za oraje kad već neće 

za rakiju i vino?..; ruga mu se Stipuka ulazeći. 

- Za oraje ‘oće, ali za bajame nisam 

siguran!..; dočika ga Ikan spremno, odlažući 

alat da nazdrave ko ljudi. 

Nije lako 

- Šta je Pere, ne javljaš se, a nismo ni u parnici 

ni u zavadi?..; pita Matiša prijatelja u prolazu. 

- Kako ću ti se javit kad sam prista pit, 

a tvoja prva je uvik: „ajmo na piće!“ Moreš 

me uvest u napast, jer sam znaš da žabu nije 

teško natrat da skoči u vodu!..; opravdava se 

Pere s pomnjom objašnjavajući. 

Nije da mu broji 

Nedjelja popodne. Zakasnio Pere s ručkom. 

Misa trajala malo duže, pa dok u groblje 

i kući – eto ti dvi ure. Taman započeo s jelom, 

kad kucaju Ikan i žena mu. Nije im se Pere 

nadao to popodne, ali ne da se iznenaditi. 

- Uranijo ti Ikane, k’o da si zna’ kad će 

naš ručak!... 

- Ručali smo kod ženine rodbine, tako 

da i nismo za iće!..; k’o da se opravdava 

Ikan ulazeći. 

- Kume, nećeš s vrata nazad. Sidnite s 

nama za stol pa bar štogod čalabrknite i mâšite 

se malo!..; ohrabruje ih Pere namještajući 

stolice gostima. 

Tako i bilo. Ručali zajedno, a Ikanu se 

svidjelo pa još i nadoda u pijat. Ne da se Peri 

šutit, pa će mu podrugljivo: 

- Kume Ikane, ne ljuti se, ali drugi put ti 

kod kuće ili kod ženine rodbine čalabrkni, a 

ovde dođi na ručak, bit će mi manji trošak. 

Kršćena voda 

Blagoslov je kuća. Po Postranju i oko 

Crkve je lako, ali treba i na Pode, u Bušanje, 

u Šumet. A nije vrijeme asfalta i automobila. 

Fra Stanko imao motorić, pa ministranta 

Vinka iza sebe i pomalo - gdje treba. 

Vozili se jedno jutro do Šumeta, a bilo 

studeno i smrzlo. Malo niže Bašića kuća 

Prolo@ac 

70 

u jednoj okuci prokliže motor i - eto Bože! 

Dobro su i prošli u nezgodi, malo se isprljali, 

ali - nikome ništa. Jedino Vinku ispala torba 

i prosulo se iz nje što je bilo. Prolila se i kršćena 

voda iz škropila. Žali se ministrant fra 

Stanku, a on će mu, čisteći koljena: 

Nalij ti mali one čiste vode tamo iz brazde... 

Ali nije to kršćena voda?!..; primjećuje 

momčić 

Neka, znam da nije. Samo ti nalij! Blagoslovit 

ću je ja vozeći do 

Šumeta!..; snalažljivo odvraća fra Stanko, 

podižući motorić sa zemlje. 

Sad je kasno 

Volio bi Jakša da mu mater napravi 

palaćinke, ali njoj se ne da. Kasno je već i 

nema dovoljno ulja. 

- Iden ja kupit ulje, još je otvorena trgovina..; 

snalazi se Jakša. 

- Ne može, sutra ujutro ću ja kupit ulje i 

napravit palaćinke..; objašnjava mater Jakši 

i smiruje ga za večerom. 

Ode mater u selo, a Jakša se uhvatio 

tate da odu po ulje u trgovinu. Popusti tata i 

odvede ga da uzme što je potrebno za palaćinke 

i još sok od višnje. 

Sad se u povratku kući mali osokolio i drago 

mu što ga tata podržava, pa će mu iskreno: 

- Znaš šta tata, ljut sam na mater i volio 

bi da je nisi oženijo, kad mi ne da pravit 

palaćinke... 

- Dobro sine, dobro je, ali sad je kasno. 

Ne može tata više pomoći ni tebi ni sebi!..; 

šaleći se objašnjava tata malome. 

Nije magare 

Noć. Nema mjeseca i ne vidi se prsta 

pred očima. Jedva Pere došao do kuće iz 

gostionice. Taman napipao kvaku vrata, kad 

netko će mu iza ćoše: 

- Jesi li to ti kume Pere ili je magare?!... 

- Je, je... Ja sam, nije magare. Magare 

mi se javlja!..; snalazi se Pere na brzinu, ne 

brigajući tko mu se javlja u ovo doba noći. 

Drago Maršić

Prolo@ac 

71

Sadržaj 

Dragi Proložani, dragi čitatelji! ................................................1 

Božić, dar Boga čovjeku ..........................................................2 

Hrvatski Božić ..........................................................................6 

Proslava Velike Gospe na Vrljici ..............................................9 

Gospa od zdravlja ..................................................................13 

Đakonsko ređenje – Proložac ..............................................17 

Iz župske kronike ...................................................................21 

Život u FRAMI i Trećem redu ............................................... 26 

Antologija pjesama o sv. Franji Asiškom ............................ 36 

Kome smeta križ? ................................................................. 38 

Osamnaest godina poslije.................................................... 40 

Rad općine .............................................................................41 

Rekonstrukcija i dogradnja dvorišta crkve sv. Mihovila 

u Prološcu Donjem ....................................................... 42 

Klapa „Sveti Mihovil“ Proložac ............................................. 45 

Pa ti ajde budi dobra ............................................................. 46 

Spomenik mašklinu i magarcu ........................................... 48 

Kako odgojiti nenasilno dijete?! ........................................... 50 

Mario Bilić: Prološko blago ...................................................51 

Fratarska grobnica................................................................ 53 

Rad kluba .............................................................................. 54 

Veličanstven doček za prvakinju Europe 

Anamariju Maršić .......................................................... 55 

Prijatelji lista .......................................................................... 56 

Prološka monografija Vite Grabovca ................................... 57 

Tempikove kljuke .................................................................. 58 

In memoriam + Ivan Čujić .................................................... 59 

In memoriam + Martina Majić .............................................. 60 

Kršteni .................................................................................... 62 

Umrli ...................................................................................... 63 

Naši pokojnici........................................................................ 64 

Raspored blagoslova obitelji ................................................ 67 

Zavičajni haiku ...................................................................... 68 

Sazrela seoska idila – XLIX .................................................. 69 

Prolo@ac 

72 

PROLOŽAC 

List župe sv. Mihovila, Proložac 

God. XXVIII., Božić 2009., Br. 2 (76) 

ISSN: 1330-755X 

• • • 

Izdavač: 

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 

21264 Proložac Donji 

tel.fax: 021/846-025 

• • • 

Žiro račun: 

Župa sv. Mihovila Proložac: 

2330003 - 1100005978 

• • • 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Ante Madunić 

• • • 

Uredničko vijeće: 

fra Ante Madunić, 

fra Bruno Pezo, 

Drago Maršić, 

Mario Bilić, 

Vito Grabovac, 

Tomo Božinović 

Marinela Petričević, 

Mate Petričević, 

Zvonko Pirić; 

Ivan Juroš, 

Mladen Vuković, 

Nina Petričević 

Tatjana Meter 

s. Filipa Smoljo 

• • • 

Fotografije: 

Krešo Bajić 

s. Filipa Smoljo 

Vedran Vidak 

Foto Olujić 

i župni arhiv 

• • • 

Jezični savjetnik: 

prof. Ivan Juroš 

• • • 

List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkvenih 

i redovničkih poglavara. 

• • • 

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na 

adresu: 

Uredništvo lista «Proložac» 

Župni ured 

21264 Proložac Donji 

tel.fax: 021/846-025 

www.prolozac.hr 

• • • 

Grafičko oblikovanje: 

Silvio Družeić 

• • • 

Tisak: 

Jafra-print d.o.o. Solin

BOžIć 2009. ISSN - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?