br. 3/2011. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

naši pokojnici<br />
Fra Anđeo Cvitanović «Dankić», krsnim imenom Stjepan, rodio se 15.<br />
ožujka 1914. u gornjem Makarskom primorju, u susjednoj Podaci, u obitelji<br />
Ivana i Kate rođ. Pribičević. Osnovno školovanje (1920.-1925.) započeo<br />
je u rodnom mjestu (prvi razred), nastavio u Bristu (drugi i treći razred) i<br />
završio u Otoku kod Sinja (četvrti i peti razred). Poslije toga, krenuo je dalje.<br />
Prešao je Cetinu i u Sinju je, na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, završio<br />
srednju školu (1925.-1930.).<br />
Franjevački habit fra Anđeo je obukao pred osamdeset godina, 2. rujna 1931.,<br />
kad je ovdje u Zaostrogu stupio u novicijat. Godinu dana poslije ovdje je položio<br />
i svoje prve redovničke zavjete. Filozofiju je studirao u Sinju (1932.-1934.), a<br />
teologiju u Makarskoj (1934.-1938.), gdje je u ruke svoga magistra, Sluge Božjega<br />
o. fra Ante Antića, 30. studenoga 1935., položio i svoje doživotne zavjete.<br />
Za đakona je zaređen 18. prosinca 1937., a nekoliko mjeseci iza toga, 12.<br />
ožujka 1938., za svećenika. Jedno i drugo ređenje imao je u Splitu, a oba je<br />
obavio splitsko-makarski nadbiskup mons. Klement Kvirin Bonefačić. Samo<br />
dan nakon svećeničkog ređenja, fra Anđeo je, 13. ožujka 1938., u Podaci<br />
proslavio svoju mladu misu.<br />
Nakon svećeničkog ređenja, uslijedila je njegova pastoralna djelatnost.<br />
Najprije je bio žup. pomoćnik u Lovreću (1939.-1941.), a potom župnik<br />
u Pasičini (1941.-1942.). Tijekom Drugoga svjetskog rata dvije je godine<br />
bio bez službe (1942.-1944.), a zatim župnik u Studencima (1945.-1949.),<br />
Lovreću (1949.-1955.), Živogošću (1955.-1964.), gdje je ujedno bio i<br />
gvardijan, Bristivici (1964.-1967.). Posljednja njegova župnička služba bila<br />
je u Sućurju na otoku Hvaru, gdje je proveo pune 23 godine (1967.-1990.).<br />
Nakon toga, u 76. godini života, povukao se u ovaj stoljetni samostan, gdje<br />
je bio ispovjednik i, dok je još mogao, pomagao okolnim župnicima.<br />
Uz pastoralnu djelatnost, fra Anđeo se bavio prevođenjem i pisanjem te je<br />
objavio preko dvadesetak knjiga i knjižica duhovno-teološkog i povijesnopastoralnog<br />
sadržaja. Nemam namjeru sve nabrajati, ali jednu ću ipak<br />
spomenuti, onu sa zanimljivim i pozitivno provokativnim naslovom:<br />
Oprostite! Mislite li? Molite li?, koja je «mali priručnik duboke ljudske i<br />
kršćanske mudrosti, vjere i molitve» (D. Šimundža).<br />
Često sam dolazio u ovaj naš samostan u Zaostrogu. Kad bi mi obveze dopuštale,<br />
ovdje bih dolazio i na ljetni odmor, tako da je sa fra Anđelom bilo puno susreta i<br />
razgovora. Iako svaki govor, koliko god nastojali da bude objektivan, ipak u sebi<br />
nosi i određenu subjektivnost, jer proizlazi iz vlastite duše i gledanja na događaje,<br />
stvari i osobe. O fra Anđelu bih, subjektivno i objektivno, rekao sljedeće:<br />
Bio je čovjek molitve: one službene, crkvene i kanonske, misne i brevijarske,<br />
ali i one tihe, samozatajne, privatne i iskrene. Osim brevijara koji je<br />
3/2011<br />
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja<br />
91