br. 3/2011. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja<br />
90<br />
3/2011<br />
naši pokojnici<br />
† Fra anđeo cvitanović<br />
Br. 01-478/2011.<br />
Split, 15. lipnja 2011.<br />
predmet: Molitva za pok. fra Anđela Cvitanovića<br />
Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Anđela Cvitanovića,<br />
neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po<br />
jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.<br />
U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 12. lipnja:<br />
Fra Anđeo Cvitanović rodio se 15. ožujka 1914. u Podacama. U novicijat<br />
stupio 2. rujna 1931. u Zaostrogu. Svečane zavjete položio 30. studenoga<br />
1935. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 12. ožujka 1938. u Splitu.<br />
Od 1961. do 1990. godine vršio je pastoralne službe u Provinciji, a od<br />
1990. do 2011. pridružen je samostanskoj obitelji u Zaostrogu, sa službom<br />
ispovjednika.<br />
Preminuo je u Splitu 12. lipnja 2011. godine. Pokopan je u samostansku<br />
grobnicu u Zaostrogu 15. lipnja 2011. godine.<br />
oproštajni govor o. provincijala fra željka tolića<br />
Preuzvišeni oče Nadbiskupe, poštovana braćo svećenici, časna braćo<br />
redovnici i sestre redovnice, draga rodbino i prijatelji našega preminulog<br />
brata fra Anđela, dragi vjernici!<br />
Kolika je mjera naših dana i koliki je zbroj naših godina, koliko nam je ići<br />
ovom zemljom i kad će to prestati, nikome od nas to nije dano znati i nitko<br />
od nas ne posjeduje uliveno znanje o tome; to može dugo potrajati, ali može<br />
i brzo završiti. Do Božje volje svakome je od nas ovdje biti!<br />
Ljudskim očima gledano i našom mjerom mjereno, moglo bi se reći da je<br />
naš pokojni fra Anđeo bio dugovječan čovjek, toliko da mu starost više i ne<br />
pamti mladost. No, za ozbiljne i formirane ljude i mladost i starost je Božji<br />
dar koji se živi sa sviješću da je jedno i drugo prolazno i više nikad ponovljivo.<br />
Kad sam fra Anđela nedavno posjetio u bolnici, on koji se gotovo naslonio<br />
na stotu, reče mi: “Provincijale, tek dašak je svaki čovjek, poput trave koja<br />
ujutro cvate i sva se zeleni i istoga dana uvečer već se suši i vene”. S takvom<br />
sviješću, čini mi se, da je lako živjeti, a nije teško ni umirati. Mladost i starost,<br />
snagu i slabost, hitrost i sporost, zdravlje i bolest, kako dođu i prispiju, treba<br />
prihvatiti kao dar od Boga i živjeti ga do njegove volje. To je kod fra Anđela<br />
zaista bilo prepoznatljivo. A nama ostaje kao poučno.