br. 3/2011. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

iZ života provincije<br />
provode, samodopadno vole sebe, vole svoje pse i mačke..., ali vidljivo je i<br />
očito: malo ili nimalo vole čovjeka.<br />
Ne znam da li su vam poznate Tagorine riječi. Izrekao ih je pri jednom<br />
posjetu Zapadu: Zapad je – veli on - sličan kamenu koji je dvadeset stoljeća<br />
ležao u vodi rijeke. Uzmemo li ga u ruke, opažamo da je gladak, izbrušen<br />
i svjež. Ali, ako ga razbijemo, iznutra je suh! Doista, iako se Zapad već<br />
dvadeset stoljeća nalazi u preporodnim vodama kršćanstva, on je – ako mu<br />
zavirimo u srce, kako veli Tagora – ipak neosjetljiv, suh i bešćutan. Skliznuo<br />
je s kršćanskog kolosijeka ljubavi na koji ga u početku kršćanski misionari<br />
teškom mukom usmjeriše. Mnoge su kršćanske postavke danas na Zapadu<br />
ponižene, izokrenute, zgažene i obezvrijeđene, a mnoge su već odavno<br />
usahle i zaboravljene. Zapad danas ne poznaje ljubav; ona je tu na umoru,<br />
na samom izdisaju.<br />
Što je ljubav? Sveti Ivan, taj ljubljeni Isusov učenik, piše: “Bog je ljubav”!<br />
Ako je Bog ljubav, a jest, onda nas On jedini može ispravno i poučiti što je<br />
to ljubav. Evanđelja su puna divnih primjera u kojima Isus čini djela ljubavi;<br />
i uvijek s napomenom da i mi tako činimo.<br />
Podsjetimo se ukratko: sa siromasima Isus želi biti siromašan, s odbačenima<br />
prezren, s napastovanima napastovan, s umirućima raspet. Zanemarivši sebe,<br />
sav se posvetio ljudima. Poučavao ih je, tješio i liječio: gluhima je vraćao<br />
sluh, slijepima vid, čak je i mrtve dizao iz groba. Nije bježao ni od koga niti<br />
se otimao ijednoj molbi i vapaju: ni glasu gubavca, ni prošnji stotnikovoj, pa<br />
ni zaklinjanju žene iz tirskih i sidonskih krajeva. Liječi, podiže i najavljuje<br />
radosno oslobođenje od svih zala i okova.<br />
Volio je sve ljude; volio ih je bez razlike. Ali dobrota se pokazala većom<br />
ondje gdje je i potreba bila veća. Njegova ljubav prema siromasima nije<br />
išla na štetu bogatih. Tko je bogat, ne mora biti zao. Tko ima, ne znači da<br />
je stekao na nepošten i nezakonit način. Tko nema, ne znači da ima pravo<br />
krasti i oteti. Ako bogataši preziru, siromasi često mrze. Isus nije budio<br />
zavist sirotinje niti je pozivao na kakvu pobunu. On je ljubio, božanski i<br />
iskreno, i jedne i druge.<br />
Pa ipak, njegova je ljubav posebno odskakala prema grešnicima, zbog kojih<br />
je, kako veli, i došao na ovaj svijet. Tražio je oproštenje za svakoga. Petar<br />
ga pita koliko puta mora oprostiti svome bratu. Nije li dosta sedam puta?<br />
Isus mu odgovara: Petre, ne sedam puta, nego sedamdeset puta sedam – što<br />
znači uvijek, trajno i beskrajno. Po čemu će ljudi prepoznati da smo Kristovi<br />
učenici i sljedbenici, da je on jedini naš Učitelj i naš Gospodin? Samo po<br />
ljubavi! Samo po ljubavi će ljudi prepoznati da ste moj učenici! Reče to bez<br />
ikakva drugog dodatka i dodatnog tumačenja. Ne po pameti, naobrazbi i<br />
ljepoti, ne po zaslugama, sjedinama i godinama, ne po fakultetu, porijeklu<br />
3/2011<br />
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja<br />
67