br. 3/2011. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja<br />
66<br />
3/2011<br />
iZ života provincije<br />
Nakon bogatog ručka, koji su pripremili domaćini, framaši su se pozdravili<br />
i uputili u razgledavanje grada Imotskog, a potom svojim kućama.<br />
propovijed fra željka tolića, provincijala na završetku 8. nacionalnog<br />
susreta frame<br />
“U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi!”<br />
Draga mlada braćo i sestre, draga Franjevačka mladeži! Ove sadržajne riječi<br />
nisu iz Evanđelja i nisu Isusove. Njih je izgovorio jedan kršćanski redovnik,<br />
teolog, pjesnik i svetac – Ivan od Križa (1542.-1591.).<br />
Što je ljubav i što ta riječ zapravo znači, teško je definirati. Kao što je u<br />
povijesti čovječanstva bilo puno bogotražitelja koji su žudjeli za Bogom<br />
i htjeli mu se približiti i htjeli ga dosegnuti – netko s molitvom, postom i<br />
pokorom, netko danonoćnim umovanjem i razmišljanjem, a netko s dugim<br />
hodočašćima itd., isto je tako bilo bezbroj pokušaja da se odredi i definira što<br />
je ljubav. Pa ipak, usprkos silnoj želji i naporu, još nitko u povijesti nije uspio<br />
dati iscrpnu definiciju ljubavi oko koje bi se svi složili i koju bi svi prihvatili.<br />
No, unatoč tome, svi se slažu da neke pojave ne možemo nazvati ljubavlju.<br />
Tako, primjerice, izrabljivanje čovjeka nije ljubav, nasilje nije ljubav, uskratiti<br />
radniku zasluženu plaću i nagradu nije ljubav, nekoga nepravedno oklevetati<br />
i ocrniti daleko je od ljubavi. Ljubav, nadalje, nije ni blagostanje – jer kad<br />
bi ljubav bila blagostanje, onda bi Bog bio vidljiviji u Njemačkoj, Švicarskoj<br />
i Americi, nego u Indiji, Africi ili siromašnim brazilskim favelama. Ljubav<br />
nije isto što i radost i veselje – jer bi onda Bog bio nazočniji u noćnim<br />
klubovima i barovima, nego u zatvorima, bolnicama, sirotištima i rovovima.<br />
Nije to ni slobodna ljubav, kako se danas želi nametnuti – jer kad bi to bila<br />
ljubav onda bi Bog zasigurno bio prisutniji u Švedskoj, nego u sestrama<br />
koje njeguju gubave, bolesne, nemoćne i umiruće. Što ljubav nije, možemo<br />
nanizati tisuće primjera.<br />
A što je ljubav? Dok istražujem što je to ljubav, kršćanska nam vjera ni u<br />
kom slučaju ne dopušta skliznuti s jednog kolosijeka koji se zove čovjek. Jer<br />
ljubav – ta misao, ta riječ o kojoj svi maštaju, pjevaju, pišu i govore – ne može<br />
se zamisliti bez čovjeka, kao što se ni čovjek – to ljubljeno Božje biće – ne<br />
može shvatiti izvan ljubavi i bez ljubavi. Zato je na mjestu ona tvrdnja koja<br />
veli da čovjek koji ne ljubi nije čovjek, da kršćanin koji ne ljubi nije kršćanin!<br />
Promatramo li zapadni svijet – u kojem se iz raznih razloga i zbog raznih<br />
utjecaja piramida osnovnih ljudskih i kršćanskih vrednota izokrenula<br />
naglavačke – nije teško uočiti da je u tom svijetu Bog umro u ljubavi.<br />
Zapadnjaci danas vole predmete i posjede, vole novac i izlaske, zabave i