"Marija" - listopad 2012.

LISTOPAD 2012. 

10 

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E 

ISSN 1331-1476

Za cijelog njezina æivota, pa i u posljednjoj kuπnji, 

kad joj je Sin Isus umro na kriæu, njezina se vjera 

nije nikad pokolebala, Marija nije prestala vjerovati 

”da Êe se ispuniti” Boæja rijeË. Zato Crkva u 

Mariji πtuje najËistije ostvarenje vjere. 

(Katekizam KatoliËke Crkve, 149)

10 

LISTOPAD 

ISSN 1331 - 1476 

s marijom po svijetu 

Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn 

Čemu 

Godina vjere? 

VeÊ je proπle godine papa Benedikt 

XVI. najavio Godinu vjere, koja 

zapoËinje 11. listopada 2012., a 

zavrπava 24. studenoga 2013. Poziva 

nas da tijekom toga razdoblja prekoraËimo 

prag i uappleemo kroz ”vrata 

vjere” koja vode u æivot zajedniπtva s 

Bogom. To milosno vrijeme prigoda je 

svima nama koji se zovemo i jesmo 

krπÊani da razmiπljamo i ponovno 

otkrivamo znaËenje svoje vjere kako 

bismo je oæivjeli, proËistili, osvjeæili i 

po njoj i od nje æivjeli. 

Vjera je stvarnost koja raste od malih 

nogu do kraja æivota, pa je izloæena 

neprestanim mijenama. Mi stariji 

roappleeni smo i odrastali u tradicionalnoj 

vjerniËkoj sredini, koja nas je poticala 

na æivljenje vjere i osobni rast u njoj. U 

posljednje vrijeme mnogo se toga meappleu 

nama promijenilo. Obitelj ski æivot 

naruπen je zbog mnogih ob veza, nemara 

i nedovoljne roditeljske skrbi, pa 

djeca ne stjeËu prve vjerske spoznaje i 

odgoj u roditeljskoj kuÊi. Sredstva 

druπtvenog priopÊivanja negativno se 

odnose prema vjerskim i opÊim vrednotama, 

pa su novi nara πtaji izloæeni 

odrastanju i odgoju bez pravih vrijed- 

VJERSKI LIST ZA MARIJINE ŠTOVATELJE 

nosti, meappleu kojima je i vjera. Stoga 

nam se upoznavanje vjere nameÊe 

danas kao neπto nezaobila zno, pa nam 

je nuæno osobno zauzimanje i posebna 

pouka. I mlaappleima i starijima. Tijekom 

Godine vjere pozvani smo biti pozorni 

na ono πto nam Bog preko naπe savjesti 

govori, sluπati Njegovu rijeË i dopusititi 

da milost ”jedinoga Boga koji je ljubav” 

oblikuje naπe srce. 

Vjera nije samo poznavanje vjerskih 

istina, nego joπ viπe æivljenje u skladu 

s onim πto vjerujemo. ”Vjera ako nema 

djelâ, mrtva je u sebi” (Jak 2, 17). 

Valja nam zato prijeÊi na osobnu i 

zrelu vjeru, koja Êe boljim poznavanjem 

biti obrazloæena i svjedoËka, 

æivljena u svagdanjim æivotnim okolnostima. 

Uz poznavanje vjere, potrebna 

nam je za to duhovna hrana i 

okrepa, koje nam se nude u nedjeljnoj 

sv. misi, ËeπÊem pristupanju sakramentima, 

u zajedniËkoj obitelj skoj i 

osobnoj molitvi. NajavljujuÊi Godinu 

vjere, u apostolskom pismu ”Vrata 

vjere”, papa Benedikt XVI. Mariju 

predstavlja kao uzor vjernicu, njezinu 

zaπtitu i zagovor zaziva na hod Crkve, 

povjeravajuÊi njoj, blaæenoj πto je 

povjerovala, to vrijeme milosti. Neka i 

nama njezin zagovor tijekom Godine 

vjere pomogne da ”ponovno otkrijemo 

hod vjere, radost i oduπevljenje susreta 

s Kristom”. 

U R E D N I K


Održani Gospini kongresi 

U Rimu je, od 4. do 9. rujna, odræan 23. 

marioloπko-marijanski kongres na temu 

Mariologija od II. vatikanskog sabora: 

prihvat, prosudba i perspektive. Na 

njemu je sudjelovala i hrvatska skupina 

Hrvatskoga marioloπkog instituta 

KatoliËkoga bogoslovnog fakulteta 

SveuËiliπta u Zagrebu. ZapoËeo je u 

bazilici sv. Marije Velike 4. rujna 

VeËernjom koju je predvodio predsjednik 

Kongresa kardinal Angelo Amato, 

koji je odræao i uvodno razmiπljanje o 

temi kongresa Mariologija od II. vatikanskog 

sabora. OpÊe sjednice 

odræavane su u dopodnevnim satima u 

velikoj dvorani glavnoga uËiliπta Reda 

Manje braÊe, Papinskoga sveuËiliπta 

Antonianum. Simultano je prevoappleeno 

na engleski, francuski, njemaËki, 

πpanjolski i talijanski jezik. Dnevno su 

odræavana po dva predavanja, nakon 

kojih bi uslijedila rasprava pred viπe od 

300 sudionika. 8. rujna popodne upriliËen 

je i okrugli stol o buduÊnosti mariologije, 

u kojemu je sudjelovalo 6 predstavnika 

sa svih kontinenata. 

Popodne se radilo u 16 skupina, na 

kojima je odræano 114 predavanja. 

Ovoga puta nastupile su po dvije talijanske 

(Bogoslovni fakultet Marianum i 

Marijanska interdisciplinarna udruga), 

engleske (USA i Azija), πpanjolske 

(©panjolska i Latinska Amerika), francuske 

(Francuska i Afrika) i portugalske 

(Portugal i Brazil), ekumenska, njemaËka, 

hrvatska, poljska, slovenska i 

didaktiËko/pouËna. 

U crkvi sv. Marije in Aracoeli, 7. rujna u 

21 sat Vocalia Consort odræao je koncert 

marijanskih skladbi za sudionike kongresa, 

a 8. rujna u podne sudionike je 

primio u Castelgandolfu papa Benedikt 

XVI. Kongres je zavrπio 9. rujna misnim 

slavljem koje je u 11.30 sati u crkvi sv. 

Ante predvodio kardinal Gianfranco 

Ravasi. (KJ) 

Manja bazilika 

Zbor za bogoπtovlje i disciplinu sakramenata 

odredbom je od 19. lipnja 2012. 

crkvi Presv. Trojstva fatimskog svetiπta 

udijelio naslov manje bazilike, πto Êe 

svetiπte proslaviti 13. studenoga. To se

odlikovanje uklapa u slavlje stoljetnice 

fatimskih ukazanja koje je u tijeku. 

Dodjela takva naslova istiËe posebno 

zajedniπtvo s Papom, a upravo je to 

vaæna protega fatimske poruke. Osim 

toga, pokazuje da Papa gaji poseban 

osjeÊaj prema Fatimi. (W) 

Krunice za Kamerun 

”Krunice za misije u Kamerunu” pothvat 

je koji je organiziran poËetkom srpnja u 

akademskoj crkvi sv. Ireneja u 

Czestochowi. Svaka krunica donesena iz 

Europe veoma je poπtovana, jer je ta 

molitva u Africi vrlo popularna, rekao je 

D. ChaËupczyπski, poljski misionar u 

Kamerunu. Smisao je akcije da svaki 

sudionik daruje svoju osobnu molitvu 

krunice na misijsku nakanu. (Z) 

Posebna nagrada za režiju 

Dokumentarni film Draga Gospa IlaËka 

osvojio je nagradu za reæiju na 50. In ter - 

natio nal Tourfilm Festivalu odræanu od 

20. do 24. lipnja u gradu Lecce u Italiji. 

Film je predstavljen brojnim turistiËkim 

novinarima, gostima i domaÊi nima na 

glavnom trgu. Nagrada Êe biti uruËena u 

dijelu zavrπne sveËanosti na 15. izdanju 

International TourFilm Festival - 

ITF’CRO, koja Êe se odræati od 10. do 

13. listopada u Solinu. (IKA) 

Svaki dan krunica s Papom 

Poljski tjednik Niedziela pozvao je 

poËetkom srpnja na moljenje krunice s 

Papom. To opravdava Ëinjenicom da 

Benedikt XVI. proæivljava vjerojatno 

najteæe dane svoje papinske sluæbe. – 

avao ga, po obiËaju, napada. Udario ga 

je izbliza, izazivajuÊi ga da izgubi povjerenje 

u najbliæe osobe oko sebe. Zato bi 

i vjernici trebali Papi pokazati svoju 

duhovnu blizinu molitvom. (Z) 

500. obljetnica ukazanja 

Slovensko Gospino svetiπte Marijina 

Ukazanja u Strunjanu na krajnjem sje- 


verozapadu Istre slavi 500. obljetnicu 

ukazanja. Gospa se ondje, naime, ukazala 

u noÊi s 14. na 15. kolovoza 1512. 

vinogradarima Petru ZagrebËa ninu i 

Janezu Grandi. Biskup B. Assoni ca 

potvrdio je istinitost dogaappleanja i veÊ u 

rujnu 1512. dopustio hodoËaπÊa. (KJ) 

600. obljetnica svetišta 

U tijeku su slavlja 600. obljetnice doselje 

nja prve franjevaËke zajednice u 

πpanjolskomu marijanskom svetiπtu 

Rabida, odakle su isplovili brodovi K. 

Kolumba prema novim zemljama. Kao 

svjetionik duhovnosti, svetiπte je brzo 

postalo cilj hodoËaπÊa u kojima je puk 

mogao izraæavati svoju religioznost i 

poboænost prema Gospi od »udesa, 

predstavljenoj u alabastrenu kipu iz 14. 

st., koji je Ivan Pavao II. okrunio 14. 

lipnja 1993. Zavrπetak slavlja predviappleen 

je za 16. prosinca 2012. uz sudjelovanje 

vrhovnog poglavara OFM. (F) 

Fileremska ikona u Kremlju 

Od 5. srpnja do 9. rujna 2012. u 

Moskvi je upriliËena izloæba Zlato 

Malteπkog reda. Devet stoljeÊa slu æbe 

vjeri i ljuba vi, koja osvjetljuje povlaπten 

odnos Rusije s Malteπkim redom. 

Viπe je od 200 izloæaka iz muzeja i privatnih 

zbirki iz Rusije, Italije, Malte i 

Francuske. Me appleu njima je i ikona Gospe 

Fileremske, koja se Ëastila u samostanu 

Fileremo na Rodosu od 9. st., a 

stoljeÊima je pratila malteπke vitezove. 

Kad su morali pob jeÊi s Malte, donesena 

je u Mo skvu, zatim u Dansku, odakle 

je zavrπila u jednomu crnogorskom 

samo stanu, gdje joj je car Nikola I. g. 

1852. napravio i kopiju. Poslana je g. 

1925. na Rodos, odakle su je franjevci 

g. 1948. odnijeli u Asiz. Ondje se i 

danas Ëuva pri bazilici sv. Marije 

Anappleeoske, a svake je godine doappleu 

poËastiti malteπki vitezovi kao 

zaπtitnicu Reda. (Z) 

”MARIJA” 10/2012. - 283

papa o mariji 

Marija - 

primjer vjere 

Tijekom ove Godine bit Êe od presudne 

vaænosti vratiti se povijesnim tragovima 

naπe vjere, koja je oznaËena 

nedokuËivim otajstvom isprepletenosti 

svetosti i grijeha. Dok ta prva jasno 

pokazuje velik doprinos koji su 

muπkarci i æene davali rastu i razvoju 

zajednice vlastitim æivotnim svjedoËenjem, 

to potonje mora u svakom od 

nas potaknuti iskren i trajan rad na 

obraÊenju da bismo iskusili milosrapplee 

Oca koji svima ide u susret. 

Tijekom tog razdoblja morat Êemo 

neprestano svoj pogled upirati u Isusa 

Krista “PoËetnika i Dovrπitelja vjere” 

(Heb 12, 2): u njemu sve boli i Ëeænje 

ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost 

ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i 

boli, snaga opraπtanja za primljene 

uvrede i pobjeda æivota nad prazninom 

smrti - sve to pronalazi svoje ispunjenje 

u otajstvu njegova utjelovljenja, u 

njegovu Ëovjeπtvu, u njegovu dijeljenju 

naπe ljudske slabosti da je preobrazi 

snagom svoga uskrsnuÊa. U njemu, 

umrlu i uskrsnulu za naπe spasenje, 

primjeri vjere koji su oznaËili ovih 

dvije tisuÊe godina naπe povijesti spasenja 

zasjali su u svom punom sjaju. 

Po vjeri Marija je prihvatila Anappleelovu 

rijeË i povjerovala navjeπtaju da Êe 

postati Majkom Boæjom u posluπnosti 

svoga posveÊenja (usp. Lk 1, 38). U 

prigodi posjeta Elizabeti, uzdigla je svoj 

284 - ”MARIJA” 10/2012. 

hvalospjev Sveviπnjem za Ëudesa koja 

izvodi u onima koji se u nj uzdaju 

(usp. Lk 1, 46-55). S radoπÊu i strepnjom 

donijela je na svijet svoga jedinog 

Sina, saËuvavπi svoje djeviËanstvo netaknutim 

(usp. Lk 2, 6-7). Povjerovavπi 

svom zaruËniku Josipu, povela je Isusa 

u Egipat da ga spasi od Herodova progona 

(usp. Mt 2, 13-15). Istom vjerom 

slijedila je Gospodina u njegovu propovijedanju 

i ostala je s njim sve do 

Golgote (usp. Iv 19, 25-27). S vjerom je 

Marija iskusila plodove Isusova 

uskrsnuÊa i, pohranjujuÊi sva sjeÊanja u 

svome srcu (usp. Lk 2, 19. 51), prenijela 

ih Dvanaestorici okupljenih s njom u 

dvorani Posljednje veËere da bi primili 

Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2,1-4). 

Po vjeri apostoli ostaviπe sve i poappleoπe 

za UËiteljem (usp. Mk 10, 28). 

Povjerovali su rijeËima kojima je 

navijeπtao Boæje kraljevstvo koje je prisutno 

i ostvareno u njegovoj osobi 

(usp. Lk 11, 20). Æivjeli su s Isusom 

koji ih je pouËavao svome nauku i 

ostavio im novo pravilo æivota po 

kojem Êe ih se prepoznavati kao njegove 

uËenike nakon njegove smrti 

(usp. Iv 13, 34-35). Po vjeri su proπli 

Ëitavim svijetom, sljedeÊi zapovijed da 

donesu evanappleelje svakom stvorenju 

(usp. Mk 16, 15) i, bez imalo straha, 

navijeπtali su svima radost uskrsnuÊa 

kojega su bili vjerni svjedoci. 

Po vjeri su uËenici formirali prvu zajednicu 

sabranu oko nauka apostolskog, u 

molitvi, u slavljenju euharistije, dijeleÊi 

sve πto su posjedovali kako bi sva 

braÊa imala πto im je potrebno (usp. Dj 

2, 42-47). 

(Apostolsko pismo Vrata vjere, br. 13) 

BENEDIKT XVI.

Molitva Gospi 

O, Djevice Marijo, kada govorimo o zemaljskim 

stvarima, umorimo se, ali kada o Tebi zborimo 

govor je uvijek nov. Usporeappleivali su Te s majkom, 

a Ti si bolja od najbolje majke koja ponekad 

kaænjava svog sina misleÊi da tako Ëini dobro, 

a Ti, Marijo, nikad ne kaænjavaπ. Tvoje Srce je 

sama ljubav i milosrapplee, da bismo bili usliπani 

dosta se Tebi uteÊi. Tvoje Srce, Marijo, tako je 

njeæno prema nama, njeæno srce, svih majki u 

usporedbi s Tvojim srcem je kao komad leda. 

O kako si dobra, presveta Marijo! Amen. 

Sv. Ivan Marija VIANNEY 


kroz ovaj mjesec 

Molitva 

vjere 

Proπlo je gotovo 450 godina otkako je 

papa Pio V. uspostavio Blagdana 

Gospe od Ruæarija ili Kraljice svete 

Krunice. Kad je uspostavljen, u povodu 

pobjede nad Turcima kraj Lepanta 

g. 1571., nazvan je Blagdanom Gospe 

od Pobjede, a slavio se 7. listopada. 

Kasnije je dobio danaπnji naziv. Pija V. 

nadahnula je lepantska pobjeda da 

pozove i potakne krπÊanski svijet na 

moÊnu molitvu krunice koja je spasila 

ondaπnju krπÊansku civilizaciju i svijet 

od osmanlijskog osvajanja, a time i od 

uniπtenja. Ta Ëudesna molitva isprosila 

je, po Marijinu zagovoru, Boæju 

pomoÊ, te je doprinijela slozi 

krπÊanskih zemalja u obrani vlastitih 

vrednota vjere i civilizacije. 

I danas Crkva poziva krπÊanski puk da 

obnovljenim æarom otkrije molitve krunice 

u vremenima kad se na drukËiji 

naËin dovodi u pitanje krπÊanska civilizacija 

i vjera, koje doæivljavaju svoje 

uruπavanja iznutra, iz samih druπtava i 

srediπta moÊi koji su neskloni 

krπÊanskoj vjeri, æeleÊi uspostaviti 

druπtvo koje bi navodno bilo po mjeri 

Ëovjeka, ali bez Boga. I danas bi bilo 

neophodno da se srca vjernika uzdignu 

k nebu u molitvi, da se ne daju 

prizemljiti oni koji osjeÊaju odgovornost 

za skrb svojih obitelji i domova, 

za spasenjem naroda i dræava, nego da 

se daju ponijeti uzviπenim idealima. 


RAZMATRANJE MARIJINE VJERE 

I dok nam nadolazeÊu godinu Papa 

proglaπava Godinom vjere, u kojoj æeli 

raæariti krπÊansku svijest i identitet koji 

se dovodi u pitanje, kao i zanos koji je 

u mnogim vjerniËkim duπama poËeo 

splaπnjivati i gasnuti, molitva krunice, 

kao nekoÊ, predstavlja se kao moÊno 

sredstvo obnove krπÊanskog identiteta i 

buappleenja gorljivosti. Jer ako postoji 

molitva koja pretpostavlja i potiËe stav 

vjere, onda je to krunica u kojoj razmatramo 

o 20 otajstava Gospodinova 

æivota u kojima je doslovno saæetak 

istina i dogaappleaja vjere. Nije zato sluËajno 

da su je zvali saæetkom Evanappleelja, 

jer je poticala na razmatranje kljuËnih 

dogaappleaja spasenja koji su se ticali spasenja 

svakog Ëovjeka. Tako je krunica 

molitva kojom se sluæio krπÊanski puk 

da upozna sadræaje svoje vjere. 

No jednako je bilo bitno shvatiti da 

otajstvima Gospodinova æivota treba 

pristupiti Marijinom vjerom i na naËin 

na koji je ona sudjelovala æarkom vjerom 

u dogaappleajima svoga Sina koji su i 

nju doveli do uznesenja i nebeske proslave. 

Jer za Mariju vjera nije bila tek 

uËenje napamet nekih istina, nego 

æivotni stav i pristup Bogu onim svojim 

neopozivim ”neka mi bude”. 

RazmatrajuÊi otajstva krunice upoznajemo 

i vjeru nebeske Majke, koja dolazi 

do izraæaja od navjeπtenja do nebeske 

proslave. Svako otajstvo Gospodinova 

æivota o kojem razmatramo, otkriva 

nam vjeru kojom je ona pristupala svakom 

dogaappleaju. Bez Ëvrste i snaæne 

vjere ne bi mogla sudjelovati u Boæjem 

djelu spasenja, niti bi mogla uoËiti otajstvenu 

dubinu ni prisutnost Boæju u 

svome æivotu. Bez istinske vjere ne bi 

bila potpuno uronjena u Boæji æivot,

niti bi iz njega mogla crpsti snagu i 

nadahnuÊe za vlastiti. Njezina Ëvrsta i 

snaæna, cjelovita i neopoziva vjera simbol 

je i model vjere Crkve i svakog 

vjernika. Ako je istina da se Bogu 

moæe pristupiti samo s duænom 

svetoπÊu, onda je Marija snagom vjere 

imala najbolje oblikovan stav prema 

razmatranju Boæjeg æivota. 

IZGRADNJA VJERE 

Zbog toga se krπÊanski puk, 

razmatrajuÊi iskustvo Marijine vjere i 

njezin stav pred Boæjim otajstvom, i 

sam pouËavao i jaËao u vjeri, svjestan 

da zato i postoji molitva krunice, kako 

bi, upoznajuÊi otajstva Boæjeg æivota, iz 

dana u dan bio sve viπe njima suobliËen. 

Tako je ta molitva stoljeÊima 

hranila vjeru jednostavnog puka, koji 

nije imao osobite πkolske spreme ni 

velike naobrazbe. No ona je nosila 

poruku ne ljudske mudrosti, nego 

Boæje jednostavnosti kojom je pristupio 

Ëovjeku, pri Ëemu je Marija prva dala 

svoj cjelovit pristanak, te je svaki onaj 

tko je htio i mogao ostvariti otajstveno 

i mistiËno zajedniπtvo s Gospodinom 

koji je uπao u naπ æivot. Meappleutim, 

kroz ovaj mjesec 

svako od otajstava ne dotiËe samo 

Gospodinov æivot, niti se tiËe jedino 

Marijine vjere i njezina sudjelovanja u 

njima, nego o njima razmiπljamo s 

dvaju spomenutih zrenika da bismo 

ojaËali svoju vjeru. Svako od tih otajstava 

dotiËe kljuËne toËke naπeg æivota, 

od poziva i dara vjere koji nam Bog 

upravlja po krπtenju, pa do onog poziva 

i svih darova koje nam daje kako 

bismo doπli u nebesku slavu. 

RazmatrajuÊi otajstva svete krunice, 

poput Marije uranjamo u Boæji otajstveni 

æivot i, kroz prizmu Marijine vjere, 

uËvrπÊujemo svoju vjeru. 

Zato krunica nije mehaniËka, nego 

mistiËka molitva. Ona se ne sastoji od 

nabrajanja ili ponavljanja nekih rijeËi, 

zaziva i molitava, nego nas usmjerava 

kontemplativnom æivotu u Bogu, Ëijim 

otajstvenim æivotom æelimo biti proæeti 

do dna svoga biÊa. Svakom izgovorenom 

rijeËi, svakom Zdravomarijom, 

poput Marije i s Marijom ulazimo u 

dubinu Boæjeg otajstva, dajuÊi ujedno 

svom æivotu otajstvenu ljepotu i neizmjernost. 

Svakim zazivom njezina 

imena molimo da nam isprosi dar vjere 

koju je i sama imala. 

Vrijeme je da obnovimo æar prema razmatranju 

te molitve i da se njoj vratimo, 

jer je ona molitva prave buduÊnosti. A 

ako u Godini vjere imamo namjeru 

bolje upoznati i produbiti svoju vjeru, 

izaberimo ovaj jednostavan, ali vrlo 

uËinkovit put vjerske izgradnje svakog 

krπÊanina. Ako svojoj vjeri æelimo dati 

snagu pobjede protiv mentaliteta ovoga 

svijeta, slijedimo Marijinu vjeru. Ako ne 

æelimo da nam vjera bude tek intelektualna 

apstrakcija ili teoloπka teorija, 

uzmimo krunicu u ruke! 

Ivan BODROÆIΔ 


mi danas i ovdje 

Religija 

ili 

vjera? 

Kad su se ameriËki astronauti vratili s 

Mjeseca, na konferenciji za tisak neka je 

æena postavila pitanje: „Ako je Zemlja 

jedno zrnce svemira, a svatko od nas na 

njoj jedno od nekoliko milijardi zrnaca, 

kako je moguÊe da bi Bog, koji je nad 

Ëitavim svemirom, vodio raËuna o meni 

koja sam ‘zrnce na zrncu’?” Jedan od 

astronauta, mislim da je to bio baπ 

nedavno preminuli L. Amstrong, jednostavno 

je odgovorio: “Gospoappleo, sve 

ovisi o tome kakav je i koliki Bog u 

kojega vjerujete!” 

PRIGODA ZA PREISPITIVANJE 

Ulazimo u Godinu vjere uz 50. obljetnicu 

poËetka II. vatikanskog sabora. 

Moæda bi tijekom nje prvi zadatak svakog 

katolika mogao biti da barem ozbiljno 

promisli: Kakav je i koliki Bog u 

kojega ja vjerujem? Je li Bog religije...; 

filozofije...; moæda krπÊanske tradicije, 

pa i “teologije”!? ili “Bog i Otac 

Gospodina naπega Isusa Krista”? 

Problem boga (nije tiskarska pogreπka!) 

religije vrlo je prisutan u Novom zavjetu, 

osobito u Pavlovim poslanicama, jer 

prvi krπÊani jedva da su se i susretali s 

teoretskim ateizmom. NajveÊa protivnost 

evanappleeoskoj objavi bila je 

bezboænost religija. 

U marksistiËkoj kritici religije govori se o 

mitizaciji prirode, psihe i druπtva, pa se 

zakljuËuje: Nije Bog stvorio Ëovjeka, nego 


je Ëovjek stvorio boga na sliku i priliku 

svoju. Ima tu neπto - kada je rijeË o religiji. 

Jedan francuski auktor (A. Charlier) je 

baπ zbog toga svoju knjigu o svjetskim 

religijama naslovio, parafrazirajuÊi 

Postanak: “A OSMOGA DANA... Ëovjek 

stvori svoga Boga.” Ne govori o religiji i o 

religijama negativno, samo hoÊe istaknuti 

da su one ljudski uradak. 

»ak i letimiËnim pogledom u povijest 

moæe se uoËiti da je prava vjera puno 

viπe ugroæena religijom nego ateizmom: 

Isusa nisu osudili nikakvi bezboænici, 

nego je osuappleen baπ “u ime vjere”. Zapravo, 

to nije bila prava vjera Izraela ne go 

æidovska religija, dakle Isus je optu æen 

da “huli na Boga”, πto je done kle i bilo 

toËno, jer on jest “hulio na boga” (pisanog 

malim slovom), tj. na karikaturu, i to 

upravo s namjerom da razbije na mnogo 

naËina iskrivljenu sliku pravoga Boga, 

koja se stoljeÊima taloæila u ËovjeËanstvu, 

Ëak i usred Odabr anog izraelskog naroda, 

unatoË Objavi. 

RELIGIOZNI, A NE VJERNICI 

I u Rimskom carstvu: krπÊani su bili 

suappleeni kao “ateisti”, πto je sa stanoviπta 

religije bilo toËno jer nisu htjeli πtovati -

ogove. Napadi na krπÊanske misionare 

uglavnom su bili inicirani od vraËa, tj. od 

ideologa i Ëuvara (“sveÊenika”) primitivnih 

plemenskih religija. Po prosudbama inkvizitora 

bili su podvrgnuti torturi i spaljivanju 

kao heretici mnogi koji su bili iskreni i 

dobri krπÊani, zanosni i poærtvovni reformatori 

(J. Hus, J. Savanarola…) πto se 

nikako ne bi moglo reÊi za mnoge od njihovih 

sudaca, makar su se nazivali i smatrali 

“braniteljima vjere”. Itd… 

Jednako i mnogi danaπnji „krπÊani”, uvjereni 

da su se takvima rodili u 

„krπÊanskoj” Europi, samo su religiozni 

ljudi, Ëesto vrlo povrπno i nejasno religiozni, 

Ëak znatno manje religiozni od 

mnogih npr. hindusa ili muslimana. A na 

osobnom planu, i to je ono najvaænije, 

naπe vjerovanje moæe biti, i Ëesto jest a 

da to i ne primjeÊujemo, zaraæeno virusom 

religioznosti koji ugroæava ili 

razvodnjava evanappleeosku vjeru. 

VIŠE TIPOVA KRŠĆANA 

Mnogi narodi u svom jeziku imaju dva 

pojma za krπÊanstvo: po lat. christianismus-christianitas, 

te jedan oznaËava 

krπÊansku vjeru, nasljedovanje Krista, a 

drugi nasljedstvo krπÊanske civilizacije, 

krπÊansku kulturu. Moæemo, zapravo, 

govoriti o barem tri „tipa” „krπÊanina”: 

a) Isusov uËenik koji se trudi æivjeti vjeru 

svoga krπtenja (jedini uistinu krπÊanin!); 

b) baπtinik krπÊanske kulture i mentaliteta 

koji Ëesto ponosno ispovijeda svoju 

nevjeru ili barem laicizam i liberalizam, 

makar Êe, moæda, ponekad u velikoj 

nevolji, i zazvati Boga; 

c) samo religiozan Ëovjek, koji se navikao 

æivjeti sa svojim vjerskim sumnjama 

(“A ako ipak postoji Bog... Ili Bog ili 

sudbina, mora biti neπto tamo... Dobro 

je osigurati se za svaki sluËaj...” i mnogo 


sliËnih fraza), i s nekakvim svojim 

„bogom”, koji Êe barem ponekad zaÊi u 

crkvu, a ako i ne ipak se je spreman s 

uvjerenjem zakleti da je krπÊanin, pa i 

puno bolji od mnogih, moæda i od svih 

koji tamo idu, koji „liæu oltare”...! Mnogo 

je takvih meappleu naπim „vjernicima”, koji 

od krπtenja do crkvenog sprovoda 

“prime” sve sakramente i obrede a da 

nikada ne postanu doista krπÊani. Pred 

tom notornom Ëinjenicom mi se 

moæemo tjeπiti oslonom na veliko Boæje 

milosrapplee, ali Isus je takoappleer rekao: 

Oduzet Êe mu se i ono πto misli da ima 

(Lk 8, 18)! I to se, upravo uvelike, 

dogaapplea pred naπim oËima, samo mi, 

poËevπi od biskupâ i sveÊenikâ, u nelagodi 

i strahu æmurimo! 

Kad je sadaπnji predsjednik RH izjavio 

da je agnostik, mnogi su se vjernici pa i 

sveÊenici uzrujali, Ëini mi se, nepotrebno 

i preko mjere. Viπe nas je trebalo 

zaintrigirati πto se njegov prethodnik 

deklarirao katolikom, kao i mnogi od 

onih 88% u popisu puËanstva 2001. 

Ako nas sad spopada pitanje koliko je 

u svijetu istinskih krπÊana, dobro se sjetiti 

Isusova naglaπavanja malog stada 

(Lk 12, 32) i razumjeti da se to nije 

odnosilo samo na ono, nego i na naπe 

vrijeme. Ali, isto vrijedi i za ono: Ne boj 

se (Lk 12, 32)! 

VRIJEME MILOSTI 

Godina vjere vrijeme je milosti, poËevπi 

od toga da „svatko ispita sam sebe, a 

onda od Kruha ovoga da blaguje”: 

Kakav je i koliki “moj” Bog? Je li on za 

mene “neπto”, tj. “stvar” pa makar i dragocjena, 

apstraktna vrednota, pa makar i 

ponajveÊa, ili ga doæivljavam kao osobu 

u koju sam se sposoban zaljubiti, a ni 

po koju cijenu njome trgovati? 



Eto, u tome je zapravo ta golema i kvalitativna 

razlika izmeappleu religije i vjere, 

izmeappleu boga-stvari, pa makar i veoma 

dragocjene, kojim se moæemo okititi 

prema potrebama i prilikama, ali koji 

se moæe i pohraniti u kutiju i ladicu, pa 

i prodati za dobru cijenu ili barem iz 

velike nevolje, i Boga-osobe koji je 

“meso od naπega mesa”, kojeg moæemo 

ranjavati ali to onda boli, od kojeg 

moæemo odbjeÊi ali se tada osjeÊamo 

kao siroËad ili invalidi. 

A lijepo veli Pjesma nad pjesmama: Da 

netko daje za ljubav sve πto u kuÊi ima, 

taj bi navukao prezir na sebe (Pj 8,7). 

Biti krπÊanin - Isusov uËenik ne znaËi u 

prvom redu vjerovati da Bog postoji, jer 

to vjeruju i milijarde ljudi koji nisu krπ- 

Êani, pa i neki koji nisu ni vjernici (deisti, 

koji ne nijeËu Boga, nego “samo” 

bilo kakvu njegovu vezu sa svijetom i 

Ëovjekom nakon Ëina stvaranja), a Ëak i 

appleavli vjeruju - i drπÊu (Jak 2, 19); ne 

vjerovati Bogu, niti izvrπavati Boæje 

zapovijedi, Ëak - u prvom redu - ni ljubiti 

Boga, iako sve to ukljuËuje, nego: 

BITI KR©ΔANIN U PRVOM REDU 

ZNA»I VJEROVATI DA ME BOG LJUBI! 

Sv. Ivan krasno je izrekao: Mi smo upoznali 

ljubav koju Bog ima prema 

nama, i povjerovali! (1 Iv 4,16) 

Sav teoloπki studij, odgoj i oblikovanje, 

svaki sat vjeronauka πkolskog ili 

æupskog koji upravo kreÊu u novoj 

πkolskoj godini, svaka aktivnost pojedinaËna 

ili na æupskoj, nacionalnoj i 

svjetskoj razini u ovoj Godini vjere… 

trebaju nas voditi toj spoznaji i vjeri: 

Bog postoji - ja sam ga susreo (A. 

Frossard) - Bog me ljubi! Sve manje od 

toga - niπta je! 

Stanko JER»IΔ 


marijansko bilje 

Gospina trava 

Hypericum perforatum 

Gospina trava ili pljuskavica raste 

po πikarama, livadama, na stijenama 

i u moËvarama. Ima viπe oblika, koji 

se katkad vrlo teπko meappleusobno 

razlikuju. Trajna je zelen, s veoma 

Ëvrstom stabljikom i s brojnim 

ograncima, na kojima su mali ovalni 

jajasti listovi. Kad se okrenu prema 

svjetlu, u njima se vide svjetlija 

toËkasta mjesta s uljanim ælijezdama. 

Veliki, pravilni i zlatnoæuti cvjetovi 

tvore vrπne cvatove. Biljka miriπe na 

balzam, a kao lijek koristila se za 

zacjeljivanje rana. 

Biljka je nazvana Gospinom travom 

vjerojatno zato πto je u proπlosti bila 

dio postelje u kojoj su æene raappleale, a 

moæda i zato πto njezino lijepo 

cvijeÊe podsjeÊa na slamu. Veoma 

cijenjenu i ljekovitu biljku u narodu 

nazivaju i Gospinom duπicom, 

Gospinim plaπtem, Gospinom ruËicom, 

BogorodiËinom travom ili 

BogorodiËinim cvijeÊem... 

Mario CRVENKA

Ne boji se govoriti 

Ilyas Khan poznati je engleski Ëovjekoljubac, 

vlasnik nogometnog kluba 

i predsjednik najveÊe svjetske organizacije 

za potporu manje sposobnima. 

S islama je preπao na katoliËku 

vjeru, pa je u Velikoj Britaniji ohrabrenje 

svima koji se boje govoriti o 

svojoj vjeri, ali je izazvao i negativne 

reakcije koje su se pretvorile u izravne 

prijetnje mrænje i smrti. Uspr kos 

tomu, on se ne boji govoriti o svojoj 

vjeri i o ljepoti krπÊanstva. O tome 

piπe i na mreænim stranicama: 

- Odgoj do 4. godine uvelike je 

oznaËio moju vjeru. Moja majka bila 

je teπko bolesna. Stoga se moja baka, 

praktiËna katolkinja, u prvim godinama 

skrbila za mene, pa sam, 

da kle, zadojen krπÊanskim duhom. 

Odgajan je od 4. do 17. godine i æivio 

kao musliman. Kada se upisao na 

sveuËiliπte, boravio je u student skom 

svjedoËanstvo 

domu Opus Dei, gdje se pribliæio 

duhovnosti i katoliËkoj vjeri. 

- Ne mogu tvrditi da sam sluËajno 

pristupio katoliËkoj vjeri, dapaËe u 

17. i 18. godini otkrio sam likove 

poput Hansa Ursa Von Balthasara, i 

otada sam uvijek Ëitao teoloπku literaturu 

i susreo se s djelima sv. 

Augustina i Origena. 

Ta su Ëitanja ostavila dubok trag u 

njemu pa je veÊ tada æelio javno 

govoriti o svojoj vjeri, ali ga je prijeËio 

strah da ne oæalosti svojih 

roditelja. 

- KljuËni trenutak bio je porast svijesti 

o mojem æivotu i mojim moralnim 

temeljima. Svom duπom æelio 

sam napustiti islam, ali je u konaËnici 

Krist uËinio svoje. 

OdluËno je bilo to πto sam tijekom 

boravka u Hong Kongu, kada sam 

imao 25 godina, svagdano æivio æivot 

Crkve. Baπ sam ondje, u kineskoj 

crkvi sv. Josipa, prigrlio krπÊanstvo. 

Otada nikad nisam posumnjao da 

sam katolik. 

Biljeg na njegovoj vjeri zauvijek je 

ostavio posjet bazilici sv. Petra u 

Vatikanu: 

- ©etao sam bazilikom i sjeÊam se da 

sam nehotice zastao pred Michelangelovim 

djelom - Pietà. GledajuÊi 

Go spin pogled upravljen na Sinovo 

li ce, tisuÊu je pitanja nahrupilo u 

mo ju glavu. Tada sam u sebi rekao: 

Ovo je Bog, ne moæe ne biti Bog. ReÊi 

u islamu da se Bog utjelovio veliko je 

krivovjerje, ali su u tom trenutku 

iπËezle sve moje sumnje. Ljepota i 

ozraËje toga prizora uËinili su preokret 

u meni! 

RV 


s marijom kroz povijest 

Rupert o 

Marijinu 

majčinstvu 

U proπlom broju “Marije” predstavili 

smo tumaËenje Pjesme nad pjesmama 

benediktinskog opata Ruperta iz 

Deutza, koju je on primijenio na bl. 

Djevicu Mariju. U nastavku promotrimo 

postavke toga predstavnika monasti- 

Ëkog bogoslovlja XII. st. i preteËe zlatnog 

doba katoliËkog bogoslovlja o 

Marijinu majËinstvu u odnosu na sljedbenike 

njezina Sina Isusa. 

SVETA OD POČETKA 

U skladu s uËenjem svoga vremena, 

Rupert slijedi misao sv. Augustina po 

kojoj se jednom ljudskom biÊu nemoguÊe 

izdvojiti iz mase zaraæene praroditeljskim 

grijehom. On se prenosio raappleanjem, s 

koljena na koljeno. Poput svih roappleenih, i 

Marija je kÊi Adamova i baπtinica greπnog 

stanja. Zato je i ona trebala biti otkupljena. 

U konaËnici, taj nauk oslanja se na 

postavku sv. Pavla o opÊem otkupljenju. 

BuduÊi da su u Adamu svi sagrijeπili, 

Krist je sve otkupio (Kor 5, 12 sl.). 

SljedeÊi pak misao koja je bila prisutna u 

vrijeme crkvenih otaca, Rupert tvrdi da je 

Marija bila osloboappleena od grijeha iskonskoga 

prije navjeπtenja, prije negoli se u 

njoj oËitovalo otajstvo utjelovljenja Sina 

Boæjega. Iako nije zastupao Marijinu 

bezgreπnost od prvog trenutka njezina 

æivota, vjerovao je i uËio da je Marija trebala 

biti pripravljena za ulogu Majke 


Boæje. Bog ju je izabrao od samoga 

poËetka, a slikovito je predoËena u Knjizi 

izreka: “Gospodin me stvori u poËetku 

svoga djela, kao prvo od svojih Ëina, u 

pradoba. Oblikovana sam joπ od vjeËnosti, 

prije nastanka svijeta” (Izr 8, 22-23). 

Poput bogoslovaca svoga vremena, i 

Rupert se pitao, zaπto je Bog postao 

Ëovjekom. Po njegovu miπljenju, otkupljenje 

od grijeha nije bio jedini i 

odluËujuÊi razlog utjelovljenja. 

Utjelovljenje je glavna toËka programa 

spasenja, predviappleeno od same vjeËnosti, 

neovisno o Ëovjekovu grijehu. Na 

taj naËin, sve je stvorenje pozvano dati 

hvalu Bogu Ocu i ljubiti ga kao u jednoj 

obitelji koja se okuplja oko 

Krista Gospodina. 

MAJKA SVIH LJUDI 

Pri tumaËenju svetopisamskih knjiga, 

Rupert se sluæi prokuπanom metodom i 

Bibliju tumaËi pomoÊu same Biblije. 

Tako i Marijinu nazoËnost kod Isusova 

kriæa, opisanu u Evanappleelju po Ivanu 

(Iv 19, 25-27), tumaËi u svjetlu Marijina 

duhovnog majËinstva, pozivajuÊi se na 

tekst iz istog Evanappleelja: “Æena, kad 

raapplea æalosna je, jer je doπao njezin 

Ëas” (Iv 16, 21). Na taj naËin Rupert 

usporeappleuje Marijinu bol na Kalvariji s 

poroappleajnim bolima i mukama raappleanja. 

Radi se zapravo o duhovnom raappleanju 

koje ima za svrhu ponovno raappleanje 

djece Boæje. Duhovno raappleanje vjernika 

na Kalvariji prouzrokovalo je u Mariji 

prave i duboke duhovne boli. Marija 

uzdiπe u njima, jer je doπao njezin Ëas, 

onaj zbog kojega je zaËela po Duhu 

Svetom, Ëas zbog kojega je postala 

trudna i zbog kojega su se ispunili 

dani roappleenja po kojem je Bog postao

pravim Ëovjekom u njezinu krilu. Kad 

proapplee taj Ëas, neÊe se viπe sjeÊati svojih 

boli zbog radosti πto se jedan 

Ëovjek rodio na svijet. U tom sluËaju 

ne samo roappleen, nego je postao besmrtan, 

koji ne moæe viπe trpjeti, 

prvoroappleenac od mrtvih (Otk 1, 5) koji 

je proπao tjeskobe ovoga æivota i uπao 

u neograniËenost æivota vjeËnoga. 

Prema Rupertovu uËenju, ”ljubljeni 

uËenik” treba postati Marijinim sinom, 

a ona njegovom majkom. Evanappleeoske 

rijeËi odnose se na svaku rodilju, a 

tako i na æenu koja je stajala podno 

kriæa i bila u stanju poroappleajnih bolova. 

Marijinu prisutnost kod Isusova kriæa 

treba promatrati u svjetlu njezina 

poslanja. 

“BuduÊi da je na Kalvariji blaæena 

Djevica podnosila poroappleajne boli (Ps 

s marijom kroz povijest 

47, 7) i u muci Jedinoroappleenoga rodila 

spasenje svih nas, ona je doista majka 

svih nas. Jer ono πto je rekao Isus, koji 

se doista brinuo za svoju majku: Æeno, 

evo ti sina! i πto je rekao sinu: Evo ti 

majke! (Iv 19, 26-27), s pravom bi se 

moglo reÊi za svakog uËenika da je 

sluËajno bio prisutan.” 

U æeni trudnici iz Otkrivenja, Rupert 

prepoznaje sve ËovjeËanstvo koje je 

usmjereno prema Kristu, jednako kao 

πto je zaËeÊe usmjereno prema porodu. 

Sva povijest svijeta i ËovjeËanstva 

zaËeÊe je koje je usmjereno prema 

raappleanju Krista. 

U svojim spisima Rupert otvora nov 

pristup Marijinoj osobi i njezinu poslanju 

u Crkvi. Ako se u prethodnim 

stoljeÊima viπe gledalo na Marijinu 

ulogu pri utjelovljenju Sina Boæjega, od 

XII. st. poËinje promatranje njezine 

uloge na Golgoti, pokraj Sina otkupitelja. 

Naglasak se premjeπta od Majke 

Boæje prema majci svih ljudi, od uloge 

koju je imala pri navjeπtenju na sluæbu 

koju je dobila na Kalvariji. Marijina 

uloga kraj Isusova kriæa postaje sve prisutnija 

u bogoslovlju i u vjerniËkoj 

poboænosti. S tog zrenika bolje se razumije 

znaËenje Marijina sudjelovanja u 

ærtvi Raspetoga kao i primjernost njezine 

nepokolebljive vjere u odnosu na 

Crkvu i na Isusove rijeËi: ”Æeno, evo ti 

sina!” (Iv 19, 26). 

U Marijino majËinstvo ukljuËen je ne 

samo ljubljeni uËenik nego svi Isusovi 

uËenici. Ona je njihova duhovna majka. 

Na taj naËin razvija se vjerniËka teænja 

da uspostave neposredan odnos s 

Gospom koji se temelji na ljubavi i 

sinovskoj odanosti. 

dar-ko 


s marijom kroz katekizam 

Najsavršenije 

ostvarenje 

vjere 

Po æelji i odredbi pape Benedikta XVI. 

ove godine 11. listopada zapoËinje 

Godina vjere kojoj Êe obiljeæavanje 

zavrπiti dogodine 24. studenoga na svetkovinu 

Krista Kralja. Papina je æelja da 

kroz to vrijeme produbimo i osvjeæimo 

istinsku vjeru u Boga te primjenjujemo 

sredstva prikladna za æivljenje osobne 

vjere u danaπnjem vremenu. Za lakπe i 

plodonosnije produbljivanje i æivljenje 

vjere u konkretnim æivotnim prilikama 

od velike nam koristi mogu posluæiti 

ostvareni primjeri izvanrednih vjernika 

koje moæemo nasljedovati. 

Katekizam KatoliËke Crkve, kojemu se 

20. obljetnica proglaπenja poklapa s 

datumom poËetka Godine vjere, istiËe da 

je „Djevica Marija najsavrπenije ostvarenje 

vjerniËke posluπnosti“ (br. 144), a 

„Crkva u Mariji πtuje najËistije ostvarenje 

vjere“ (br. 149). Zbog toga Êemo za 

”Marijine” Ëitatelje u nekoliko brojeva 

proπetati s Marijom kroz novi katekizam 

da bismo gledajuÊi tako svijetao lik i 

sami nauËili prakticirati posluπnost vjeri 

u vlastitu æivotu i prihvatiti Kristovu ljubav 

koja nadilazi svaku spoznaju. 

KATEKIZAM - SKLADNA 

SIMFONIJA VJERE 

Katekizam je knjiga koja sadræi saæeti 

tumaË poklada krπÊanske vjere i morala. 

Katekizam KatoliËke Crkve sastavljen je 


prema uËenju i smjernicama Drugoga 

vatikanskog sabora, na kojega je 30. 

obljetnicu otvorenja i proglaπen apostolskom 

konstitucijom pape Ivana Pavla II. 

koja zapoËinje znakovitim rijeËima Fidei 

Depositum = Polog vjere. 

Smjernice za izradu toga katekizma 

postavila je Biskupska sinoda odræana 

1985. Tom su prigodom biskupi naglasili 

da treba iznositi siguran nauk, 

prilagoappleen suvremenom krπÊanskom 

æivotu, a izlaganje toga nauka mora biti 

biblijsko i liturgijsko. Godina vjere je 

osobita prigoda za sve vjernike da 

nauËe i usvoje æivotno opredjeljenje 

kako je temelj krπÊanske vjere susret s

djelom i osobom Isusa Krista koji æivotu 

daje nova obzorja a time i odluËujuÊe 

usmjerenje, kako se izrazio Benedikt 

XVI. u enciklici Bog je ljubav. 

ProglaπavajuÊi Katekizam, papa Ivan 

Pavao II. s dubokim osjeÊajem radosti 

naziva ga skladnom simfonijom vjere i 

moli Presvetu Djevicu Mariju, Majku 

utjelovljene RijeËi i Majku Crkve, da svojim 

moÊnim zagovorom podræi katehetsko 

zalaganje cijele Crkve na svim razinama, 

u vrijeme kad je Crkva pozvana 

na novi blagovjesniËki napor. 

Katekizam je razdijeljen u Ëetiri osnovna 

dijela: Krsno ispovijedanje vjere; Slavlje 

krπÊanskih otajstava u sakramentima; 

Zapovijedi koje ureappleuju krπÊanski æivot; 

KrπÊanska molitva s posebnim odsjekom 

o Molitvi Gospodnjoj. Tu je Crkva kao 

razborit i briæan domaÊin iznijela novo i 

staro (Mt 13, 52) kako bi vjera uvijek 

bila istovjetna, a istovremeno i izvoriπte 

vjeËno novoga svjetla. 

VJERODOSTOJNI 

I RADOSNI SVJEDOCI 

Ispravna vjera u jednoga Boga i 

prihvaÊanje Boæjega plana objelodanjena 

u Kristu Isusu sadræaj je πto bi ga svi 

krπÊani trebali osvjeæiti i upotpuniti kroz 

ovu godinu. I tako obnovljenu i 

utvrappleenu vjeru u djelo provoditi da, s 

pravom, moæemo reÊi zajedno sa sv. 

Pavlom: Znam kome sam povjerovao (2 

Tim 1, 12). RazraappleujuÊi tu misao 

Katekizam (br. 150) naglaπava da je 

vjera prije svega Ëovjekovo osobno prianjanje 

Bogu i istodobno, neodvojivo od 

toga, slobodan pristanak uza svu istinu 

πto ju je Bog objavio. 

Time je istaknuta Ëvrsta i nerazdvojiva 

povezanost æivljene vjere i vjerskog 

s marijom kroz katekizam 

sadræaja. To je ista vjera πto su je 

æivotom ispovijedali i smrÊu potvrdili 

apostoli i muËenici, a nauËavanjem 

produbljivali crkveni nauËitelji. I jedni i 

drugi su izvorni svjedoci vjere, æivi primjeri 

da se i u ovozemaljskom progonstvu, 

s pomoÊu Boæjom, moæe ostvariti 

vjerniËki ideal i ono πto sami vjerujemo 

drugima priopÊiti. To je cilj ove 

godine vjere. 

NAJSAVRŠENIJE 

OSTVARENJE VJERE 

Vrhunac izraæavanja vjere je ponizno 

prihvaÊanje Boæje volje izraæene na 

zajedniËkom ili osobnom planu i 

usklaappleivanje konkretnog djelovanja 

prema tako spoznatoj Boæjoj æelji. 

Osobito ako osobne æelje i planovi nisu 

u skladu s Boæjim poticajima. Lako je 

biti posluπan Boæjem glasu kad je u 

skladu s naπim osobnim oËekivanjima. 

Ali πto Ëiniti kad to nije tako ili kad nam 

se Ëini da je to nemoguÊe? Kako prihvatiti 

Ëinjenicu da Bogu niπta nije 

nemoguÊe? (Lk 1, 37). 

U tome je Marija savrπen primjer za 

nasljedovanje. Njezin pristanak i odgovor 

Bogu u trenutku navjeπtenja savrπen 

je izraz vjerniËke posluπnosti: Evo 

sluæbenice Gospodnje, neka mi bude po 

tvojoj rijeËi! Tu je veliËinu prepoznala i 

Elizabeta: Blaæena ti πto povjerova! ... 

Zbog toga Êe te svi naraπtaji zvati 

blaæenom. A to je Marija postigla jer je 

Ëvrsto vjerovala Bogu i Ëesto razmiπljala 

o Boæjim rijeËima. I tako je rasla u vjeri 

cijeloga æivota. Nije se pokolebala da Êe 

Bog ispuniti svoju rijeË ni u posljednjoj 

kuπnji kod smrti svoga Jedinca. Zato u 

Mariji πtujemo najËistije ostvarenje vjere. 

Marko BABIΔ 


kultura 

Čudo 

Gospine krunice 

Talijanski slikar, kipar i arhitekt Giorgio 

Vasari (1511.-1574.), poznatiji kao 

povjesniËar umjetnosti, kulturnim djelovanjem 

obiljeæio je prijelazno razdoblje 

izmeappleu renesanse i baroka. Napisao je 

traktat o talijanskim umjetnostima Æivoti 

poznatih talijanskih slikara, kipara i 

arhitekata, od Cimabue do naπih dana. 

Prvo izdanje objavio je g. 1550., a drugo, 

proπireno, g. 1568., oba u Firenci. 

Zbog preduga naslova, za traktat se 

ko risti kraÊi naziv - Æivoti. U pet poglavlja 

opisao je æivot i djela viπe od 160 

umjetnika te postao prvi pisac povijesti 

talijanske umjetnosti i preteËa suvremenih 

likovnih enciklopedija. Prvi je upotrijebio 

pojam stile gotico - za goti ku, 

rinascita - za renesansu i maniera za 

manirizam, koji se i danas koriste. 

ŽIVOT BOGAT PLODOVIMA 

Svestran humanist, umjetnost je uËio u 

Firenci. Bavio se graditeljstvom, kiparstvom 

i slikarstvom. Sudjelovao je u 

gradnji firentinskih palaËa Uffizi, 

Vecchio i Pitti, kao i na pizanskoj palaËi 

Carovana. Postavio je mnoπtvo oltara u 

prigodi tridentske obnove, meappleu kojima 

su najpoznatiji u bazilici Santa Maria 

della Novella u Firenci. 

U velikoj dvorani Salone dei 

Cinquecento u Palazzo Vecchio u 

Firenci, izradio je g. 1567. fresku La 

Sconfitta koja prikazuje pobjedu 


Firentinaca nad Pizanima. U 

Brunelleschijevoj kupoli u katedrali 

Santa Maria del Fiore u Firenci, od g. 

1572. do 1579. oslikao je Posljednji sud. 

Izradio je mnoπtvo oltarnih pala, osobito 

u toskanskim crkvama. 

ÆiveÊi u vremenu izmeappleu renesansnog 

realizma i barokne kiÊenosti, u maniristiËkoj 

individualnosti, naglaπujuÊi previπe 

tehniËku savrπenost, Vasari je, udaljujuÊi 

se od savrπene geometrijske perspektive 

i skladnih proporcija, 

izduæujuÊi likove u neprirodnom prostoru, 

a umnaæajuÊi sadræaj suviπnim pojedinostima, 

kao i njegovi suvremenici, 

poku πao stvoriti neki umjetni likovni stil. 

Odnosno, kad su Michelangelo, Leonardo 

i Raffaello, odustali od harmonije 

i klasiËnoga realizma, njihovi sljedbenici, 

stvarajuÊi nemirne kompozicije, nastojali 

su ponavljati dostignuÊa poznatih majstora 

renesansne likovne umjetnosti 

unoseÊi subjektivni pristup, osobnu 

maniru. Tako je Vasarijev manirizam 

postao protu-renesansna umjetnost. 

Da bismo ga upoznali kao slikara, jedno 

njegovo likovno djelo posluæit Êe nam 

kao matrica za prouËavanje. 

MATRICA ZA PROUČAVANJE 

U dominikanskoj crkvi Santa Maria della 

Novella u Firenci, Vasari ima udio kao 

kipar i slikar. Iako sagraappleena u 

gotiËkom stilu, prema tridentskoj liturgijskoj 

obnovi, crkva je od g. 1565. do 

1575., popunjena neskladnim oltarima u 

poboËnim laappleama. Upravo u lijevoj laapplei, 

u srednjem traveju, na retablu svoga 

kamenog oltara, prema narudæbi 

bratovπtine sv. Krunice, postavio je g. 

1570. oltarnu palu, ulje na platnu Gospa 

od Krunice. Novim oltarom, retablom i

oltarnom palom prekrio je, ali nije 

uniπtio, Masacciovu zidnu fresku Presv. 

Trojstva. Kad su se g. 1861. dominikanci 

odluËili za obnovu crkve u izvornom 

obliku, odspojen je kameni oltar, a pala 

premjeπtena na oltar u kapelu Bardi u 

popreËnoj laapplei. 

U poËetku je kapela sluæila za molitvu 

Gospinoj bratovπtini, zatim ju je Riccardo 

Bardi di Vernio oko g. 1335. preuredio 

za obiteljsku kapelu, a g. 1336. 

posveÊena je Grguru Velikom. Obnovlje 

na je g. 1715. i posveÊena sv. Dominiku. 

Umjesto slike Madonna dei Laudesi, 

poznatija pod imenom Madonna 

Rucellai (danas u galeriji Uffici u 

Firenci), koju je g. 1285. izradio Duccio 

di Buoninsegna, postavljena je g. 1861. 

Vasarijeva slika Madonna del Rosario. 

kultura 

ČUDO KAO PLOD KRUNICE 

U maniristiËkom stilu umnaæanja likova 

bez iluzionistiËke perspektive, Vasari je 

prikazao Ëudo koje se dogodilo pri 

molitvi krunice. Dok su vjernici molili 

krunicu, pridruæila im se Gospa s 

Isusom u naruËju, u druπtvu anappleela i 

svetaca, noseÊi veliku krunicu, na kojoj 

su zrnca povezana ukrasnim lancem. 

Krunica je, zapravo, dar Boga Oca koji 

s neba πiri ruke i πalje Duha Svetoga, u 

obliku bijeloga goluba. 

Dok anappleeli sa svecima, u gornjem dijelu 

slike, pridræavaju oslikanu krunicu 

sa zlatnom krunom, Gospa pruæa ruku 

za poljubac, a Isus blagoslivlje. Dva 

anappleela πire Gospin plaπt kao simbol 

obilja milosti, u koji su umotani 

krπÊanski sveci i poboæni vjernici, 

meappleu kojima dvojica dominikanaca, 

vjerojatno sv. Dominik i Heinrich 

Seuse, zaËetnik poboænosti krunice. Pri 

dnu slike, kao svjedok dogaappleaja, vjerojatno 

papa Pio V. (+1572.), veliki zagovornik 

krunice, potiËe vjernike na 

molitvu. 

Iako je slika prenatrpana likovima, 

tako da njihovo neskladno grupiranje 

prividno stvara viπe zrenika i oteæava 

kompozicijski sklad, Vasari je, igrom 

svjetla i sjene, koristeÊi kontrastne 

boje, uspio “Ëudo krunice” prikazati 

“Ëudnovato”, tj. kao nadnaravni 

dogaappleaj, pun æivosti i razdraganih 

pokreta. U æelji da bude πto uvjerljiviji, 

kao protureformatorski katoliËki borac 

za “marijanska prava”, nasuprot reformatorskim 

evangelistiËkim osporavanjima 

Gospinih zasluga, Vasari je taj 

sakralni motiv ritmiËki uklopio u stilsko 

razdoblje svoga vremena. 

Ante Branko PERI©A 


æivimo u obitelji 

Znanje o vjeri, 

vjerom o znanju 

Na poËetku nove πkolske godine ponovo 

su nove knijge u starim torbama i 

stare muke u novim razredima. Sjesti u 

klupe i ponovo se uhvatiti knjiga 

duænost je svih πkolaraca. Neki su predmeti 

lakπi, drugi teæi, a tako i knjige. 

Sklonost prema gradivu, darovitost, 

spretnost i simpatiËnost nastavnika 

olakπavajuÊi su Ëimbenici za savladavanje 

zadataka. A krilatica „πto se mora 

NIJE teπko“, motivira na bezuvjetnost pri 

savladavanju zadataka. 

OBVEZATNI I IZBORNI PREDMETI 

Postoje obvezatni i izborni predmeti. 

Kad bi matematika, hrvatski, povijest… 

ili koji drugi obvezatni predmet bio na 

listi izbornih predmeta, ne znam kako bi 

proπao. Znam da je minimum πkolskoga 

gradiva potreban za æivot, neovisno o 

osobnim simpatijama prema predmetu 

ili nastavniku koji ga predaje. Svaki se 

predmet moæe savladati, a na nastavniku 

i appleaku je da se potrude. Roditelji su 

samo suradnici koji mogu malo pogurati 

dijete i motivirati ga da bude bolje. 

Razred je moguÊe zavrπiti bez nekih 

predmeta. Meappleu njima su i neki koji su 

vrlo korisni u æivotu, ali po miπljenjima 

nekih nisu neophodni. U te spada i 

πkolski vjeronauk. Tjelesni odgoj na listi 

je obvezatnih predmeta, ali se zbog 

zdravstvenih razloga od njega moæe 

osloboditi. –aci bi rado birali i nastavnike. 

Kao πto nisu izabrali roditelje, nek 


prihvate i nastavnike kao dio neizbjeæne 

stvarnosti. Ni nastavnici ne mogu birati 

appleake. Uz malo ljubavi i poπtovanja, bit 

Êe lakπe disati i raditi. 

VJERONAUK - ZNAK OSPORAVAN 

Vjeronauk godinama nije bio πkolski 

predmet. UËio se u vjeronauËnim dvoranama 

i crkvama. Prije 21 godinu postao 

je πkolskim predmetom. Radosno 

prihvaÊen od jednih i osporavan od drugih. 

Je li ijedan izborni predmet na 

udaru kao πkolski vjeronauk?! Koliko 

obraÊenja i djece i roditelja kroz ovo vrijeme…? 

Moæemo biti sretni i Bogu 

zahvalni πto se u πkoli zna kad je BoæiÊ 

i Uskrs i da imamo boæiÊne i uskrsne 

blagdane. Dobro znaju oni koji su na 

BoæiÊ sjedili u πkolskim klupama πto im 

se pisalo kad ne bi doπli u πkolu na 

BoæiÊ. Uskrs je uvijek nedjeljom, ali 

Veliki petak i Uskrsni ponedjeljak nisu 

bili osloboappleeni od nastave. Danas, kad 

naπe krπÊanske blagdane uvaæava πkola i 

dræavna vlast, na nama je da ih 

obiljeæimo u punini obiteljskog 

zajedniπtva. 

ŽUPNI VJERONAUK 

To πto je vjeronauk postao πkolski predmet 

ne znaËi da ne treba iÊi na vjeronauk 

u æupi. Dogodilo se da na nj dolazi 

vrlo malo djece nakon primljenih sakramenata. 

Neki se roditelji sjeÊaju vremena 

odrastanja i druæenja kroz vjeronauk 

sa svojim æupnicima i kapelanima, kad 

su im crkva i vjeronauËna dvorana bili 

drugi dom. Kad bi blagdan bio u dan 

dogovoren za vjeronauk, djeca bi mjesto 

na vjeronauk iπla na sv. misu. Danas je, 

na æalost, sve manje djece na blagdanskim 

misama.

RODITELJI - PRVI ODGOJITELJI 

Roditelji su prvi odgojitelji. Ne treba 

oËekivati da Êe netko drugi odgajati njihovu 

djecu. To je roditeljski glavni zadatak. 

Obitelj je Crkva u malom. Bila je i 

ostala osnova druπtva i Crkve koja je 

stoljeÊima skrbila o obiteljima. 

BuduÊnost je obitelji upitna ako æivotom 

ne budemo promicali vrijednosti i ako u 

tome roditeljima ne pomognu i druπtvo i 

Crkva. 

Mi koji raappleamo i odgajamo djecu ne 

samo za sebe, s pravom oËekujemo 

pomoÊ i potporu izvana. Jesmo li zadovoljni 

onim πto dobivamo jednakovrijedno 

je pitanju koliko smo zadovoljni i 

onim πto dajemo. 

ZNANJE O VJERI 

©kolski vjeronauk 

izborni je 

predmet. 

Slobodni smo 

dijete upisati na 

nj ili ne, a kao 

roditelji vjernici 

duæni smo 

odgajati djecu i 

odgovarati na 

njihova pitanja 

o vjeri. 

Poznajemo li mi 

roditelji toliko 

dobro vjeru, da 

nam nikakav 

vjeronauk ne 

treba? Ako 

poznajemo ili 

pak mislimo da 

poznajemo, 

dopustimo da 

nam netko u 

tom i pomogne. 

æivimo u obitelji 

Neka se naπa djeca druæe i s drugom 

djecom i zajedno rastu u vjeri i znanju 

o vjeri. 

Vjera i znanje o vjeri nije isto. Moæemo 

znati mnogo o vjeri i biti loπi vjernici, a 

i to je znanje upitno ako je nedjelotvorno. 

Moæemo li biti „dobri“ vjernici i ne 

znati mnogo o vjeri? Tko je zapravo 

dobar vjernik? Onaj koji ljubi Boga i 

bliænjega, Ëini dobra djela i drugom zlo 

ne nanosi... Ne zahtijeva li ta Ljubav i 

spoznaju Onoga koga volimo i osobno 

preispitivanje kako volimo?! Sve to 

upuÊuje na to da je i veÊe znanje o 

vjeri potrebno, pogotovo danas kad 

politiËari i znanstvenici gledaju kroz 

granje stabla spoznaje. Za razlikovanje 

grana od stabla potreban je dar Duha 

Svetoga, da nam upravi pogled, misli, 

æelje i æivotni smisao. 

POŠALJI DUHA SVOJEGA 

Marija nije znala da je Isusu biti u kuÊi 

Oca svojega. Ni mi roditelji ne znamo 

uvijek viπe od svoje djece. Ne bismo li 

trebali biti ponizni i u svojim nastojanjima, 

kako bismo ih πto bolje usmjerili?! 

UvaæavajuÊi njihove osnovne potrebe za 

jelom, snom i odijelom, osluπkujmo 

titranje djeËje duπe. OsluπkujuÊi njihova 

srca, puno Êemo nauËiti i ponoviti πto 

smo zaboravili. 

Na poËetku πkolske godine u æupama 

se zazivalo Duha Svetoga za uspjeπan 

poËetak. Djela naπe djece neka 

Gospodin prati svojom MiloπÊu, uz 

puno ljubavi, strpljivosti, meappleusobnog 

razumijevanja i poticanja da budu svjesni 

da je i ova πkolska godina joπ jedna 

prigoda da se po nama i naπoj djeci 

proslavi Gospodin. 

Danijela DE MICHELI VITTURI 


Iako je Bog Ëisti Duh, ljudi su ga uvijek 

nastojali na svoj naËin predo Ëi ti 

jezikom i pojmovima svoga pro stora 

i vremena. Bog nema tijela ni obli Ëja, 

i ne moæe biti prikazan, ali su likovni 

umjetnici izradili svete slike i 

kipove, preko kojih nam Bog, na 

neki naËin, postaje bliæi i prisutniji 

(”Ja sam koji jesam!”), iako je on uvijek 

i svagdje nevidljivo prisutan. 

”NE PRAVI SEBI UREZANA LIKA...” 

Stari zavjet imao je zakon: ”Ne pravi 

sebi urezana lika niti kakve slike 

onoga πto je gore na nebu, ili dolje 

na zemlji, ili u vodama pod zem ljom. 

Ne klanjaj im se niti im sluæi” (Izl 20, 

4-5). Izrael se morao razlikovati od 

okolnih naroda, koji su se hvalili 

mnoπtvom svojih boæanstava. Na 

mnogo mjesta u Sv. pismu zabranjivano 

je klanjanje svemu onome 

πto nije Bog, pa tako i izraappleenim 

li kovima. Bog je ipak naredio ili 

do pu stio da se prave likovi koji bi 

simboliËno vodili k spasenju u Utjelovljenoj 

RijeËi, poput, npr., mjedene 

zmije u pustinji (Br 21, 4-9), kovËega 

Saveza i keruba (usp. Izl 25, 10-22). 

Nakon πto je stigao u ObeÊanu 

ze mlju, narod Boæji naπao se okruæen 

poganima, koji su pravili kipove i 

njih πtovali. Tako je bio u opasnosti 

da se i on za njima povede. Iako je 

bio svjestan da Boga ne moæe obuhvatiti 

zemaljska kuÊa (1 Kr 8,27), 

imao je svoj hram... Proroci su o 

Bogu govorili na ljudski naËin. On je 

”silni”, onaj ”koji blagoslivlje”, ”kaænjava”... 

OËituje se u ”oluji”, ”ognju i 

vjetru”... (Izl 20,18) ili u tiπini gdje 

popuhuje blagi lahor (Post 3,8). 


Čemu svete 

”BIBLIJA SIROMAHA” 

VeÊ u poËetku oËetku krπÊani su shvatili 

kako se starozavjetna zabrana o 

pravljenju nju slika i kipova odnosila na 

æidovske e prilike. Nakon πto se Bog u 

vremenu u zaodjenuo u ËovjeËje tijelo 

i u Isusu usu Kristu æivio meappleu ljudima, 

Ëovjek ovjek o Bogu moæe stvoriti 

sliku u onoga πto je vidio. 

Usprkos tome, prvi krπÊani 

radije su u se sluæili znakovima i 

simbolima ma da bi postupno i 

po sliËnosti osti poËeli upotrebljavati 

likove ve iz tadaπnjega 

poganskoga koga ikonografskog 

kruga, dajuÊi ajuÊi im krπÊansko 

znaËenje, e, uvodeÊi izrazito 

krπÊansku ku ikonografiju, 

koja je veÊ u 5. i 6. st. bila 

vrlo razvijena. vijena. BuduÊi da ih je 

bilo dosta ta nepismenih i neukih, 

nisu u se mogli potpuno 

odreÊi likovnih ikovnih prikaza svetopisamskihkih 

prizora. Tako veÊ u 

kata kombama mbama nalazimo slike i 

crteæe kojima ojima su prikazivali otajotajstva krπÊanske Êanske vjere, koje nazivaju 

”Biblijom jom siromaha”. 

Nakon dobivanja slobode g. 

313., slike ke se iz katakomba πire 

u nove bazilike. Kipovi su rijetki, 

vjerojatno jatno zbog toga πto su 

po ganski ki idoli ili kumiri bili redovito 

napra vljeni eni n kao kipovi, kipovi pa da meappleu 

krπÊane ne bi uπlo pogansko 

shvaÊanje. Kako su po gani nestajali, 

iπËezla je i ta bojazan. Bez obzira na 

to, u Crkvi se u viπe na vrata poja vio 

pokuπaj izbacivanja svetih slika i 

ki pova. Uslijed kristoloπkih raspri 

pojavilo se pitanje, je li moguÊe i 

dopuπteno pri kazivati Kristo vu ljud-

slike i kipovi? 

sku narav ne vo deÊi raËuna o njegovoj n 

dvostrukoj naravi. BuduÊi da se 

boæansko ne moæe prikazati 

slikom, 

svako ljudsko prikazivanje mirisalo m bi 

na krivovjerje ili bi u nj vodi vodilo. 

SLIKA ILI OSOBA KOJU PRIKAZUJE? 

PRI 

Svetim slikama poËinje se u 4. 

st. iskazivati i posebno posebn 

πtovanje. Meappleutim, krπÊanski kr 

puk upadao je katkad u prazno- 

vjerje. Dræao je kako je j u sve- 

tim slikama i kipovim kipovima skrive- 

na neka tajnstvena nebeska 

sila, pa je crkveno vodstvo 

na to brzo reagiralo. reagiral No, 

pod utjecajem islam islama i 

æidovstva koji nemaju slika, u 

8. st. napad na πtovanj πtovanje svetih 

slika poprima dramatiË dramatiËne raz- 

mjere. Sabor u Hijereji odreappleuje 

g. 754. da se uniπte. PolazeÊi Pol od 

otajstva Utjelovlje ne Rije RijeËi, pobor- 

nici svetih slika opravdavaju opravdav njiho- 

vo ËaπÊenje. Spor je rijeπen rijeπe g. 787. 

na II. nicejskom saboru teolo πkim 

ra razl razlikovanjem z ikovanjem izmeappleu 

klanjanja 

koje se iskazuje jedino Bogu i 

πtovanja koje se moæe iskazivati 

i stvorenjima. U tom sm smislu pre- 

poruËuju svete slike i kipove k ”jer 

πto ËeπÊe vidimo (Spasitelja, (Spasite Gospu 

i svece) u svetim slikama, to se 

snaænije 

u nama budi uspomena na njih njih”. Tako, 

tko poπtuje neku sliku, taj zapravo 

is kazuje poËast onome koga ta slika 

pri k azuje. Njezina vrijednost nije u njoj, 

nego u onom πto ona prikazuje. Tako, 

dakle, ËaπÊenje nije upravljeno slici ili 

kipu kao materiji nego osobi koju predstavljaju. 

”Ljepota i izgled slika poticaj 

su za moju molitvu. To je blagdan za 

moje oËi, kao πto pogled na prirodu 

potiËe moj duh da dadem slavu 

Bogu”, veli sv. Ivan DamaπËanski 

(+749.). I nakon toga bilo je povremenih 

trzavica, pa je pitanje svetih 

slika konaËno rijeπio nakon gotovo 

stoljetne borbe g. 843. sabor u 

Carigradu dopuπtajuÊi njihovu izradu 

i πtovanje. Slika je zadræala svoju 

moÊ i nastavila se razvijati. 

SLIKE - POUKA I RAST U VJERI 

Krajem srednjeg vijeka protestanti 

odbacuju krπÊanske slike i kipove, dok 

Tridentski sabor g. 1563. istiËe prikladnost 

i korist od njih i njihova πtovanja 

te ujedno naglaπava vaænost crkvenog 

slikarstva i kiparstva. Bu duÊi da se 

ËaπÊenje slika odnosi na osobe koje 

one prikazuju, Sabor po tiËe biskupe 

neka upuÊuju vjernike kako ih slike i 

kipovi pouËavaju i utvrappleuju u vjeri 

podsjeÊajuÊi ih na dobroËinstva i darove 

koje su od Boga primili oni koje 

slike i kipovi predstavljaju, te ih potiËu 

da nasljeduju ono πto vide naslikano i 

u kipu izraappleeno, kako bi sve viπe ljubili 

i poπtivali Boga. 

II. vatikanski sabor (1962.-1965.) 

po tiËe biskupe neka pripaze na 

umjetniËka djela i sasluπaju o njima 

savje te struËnjaka. Moli ih neka 

pomno paze da se ne otuapplee i rasprπe 

bogo πtovni predmeti i ostale 

dragocje no sti koje rese Boæje kuÊe 

(Sveti sabor, 126). Ujedno opominje 

”sve sinove Crkve” neka ”savjesno 

vrπe ono πto je u proπlim vremenima 

bilo odluËe no o πtovanju slika 

Kristovih, bl. Dj e vice i svetaca” 

(Svjetlo narodâ, 67). 

Petar LUBINA 


azgovarali smo 

Marijini 

obroci 

Isusovu pozivu da poappleu po svem svijetu 

i propovijedaju evanappleelje, odazvali su se 

brojni misionari i misionarke. Diljem svijeta 

toliki i danas pronose Radosnu 

vijest, uz velika odricanja, pa i ærtvu 

svoga æivota. Uz Misijsku nedjelju o 

njima razgovaramo sa s. Jancintom 

PetroviÊ, misionarkom u Beninu. 

- Otkuda ste Vi, sestro? 

- Roappleena sam u Brezovu Polju, u æupi 

ÆepËe u Bosni. U 15. godini stupila sam 

u Druæbu Marijinih sestara od »udotvorne 

medaljice. Radila sam 20 godina kao 

medicinska sestra u domu za stare i 

nemoÊne, a onda odgajala sestre pripravnice 

i osjetila æelju za misijskim 

radom. I otiπla sam 18. rujna 2003. u 

afriËku dræavu Benin, u selo Malawi. 

Ondje su naπe tri kuÊe, voditeljica sam u 

jednoj. Uz mene su i dvije sestre iz 

Hrvatske kao i devet Beninki. 

- Koje je vaπe poslanje? 

- Pomaæemo starima, napuπtenoj djeci i 

siromaπnim obiteljima lijeËenjem, katehezom 

i molitvom, a sada i Marijinim 

obrocima. 

- Marijini obroci, πto je to? 

- Vizija Marijinih obroka je uËiniti da ni 

jedno dijete na svijetu ne gladuje. To je 

globalni pokret koji uspostavlja projekte 

prehrane u najsiromaπnijim zemljama, u 

kojima glad i siromaπtvo spreËavaju 

obrazovanje. Projekt je zapoËeo g. 2002. 

s prehranom 200 djece u Malawiju. 


HraneÊi se besplatnim dnevnim obrokom 

u πkolskoj kuhinji, djeca stjeËu i 

potrebno obrazovanje koje im moæe 

pomoÊi iziÊi iz siromaπtva. Viπe od 500 

djece dolazi svakog dana u πkolu jer 

dobivaju obrok koji im je jedini toga 

dana. Otkad su za nj doËuli, sve viπe 

djece πkolske i predπkolske dobi odazivaju 

se obrazovanju. 

- Tko se brine da to sve funkcionira? 

- ZahvaljujuÊi mnogim donatorima i 

podupirateljima brinemo se mi sestre i 

mjesni dragovoljci. Ja sam zaduæena za 

Ëuvanje i raspodjelu financijskih sredstava 

potrebnih za rad kuhinje u Osnovnoj 

πkoli Hundija u Beninu. ©kolu su otvorili 

Marijini obroci Hrvatske. Zahvalni smo 

za svaku kunu koju dobijemo, jer vrijednost 

dara i odricanja naπih darivatelja 

viπe je nego πto oni misle. Tako 

spaπavaju æivote i sudjeluju u πirenju 

evanappleelja kojim se duπe pridobivaju za 

Kraljevstvo Boæje.

- Vaπi prvi dani u misijama… 

- Najteæe iskustvo doæivjela sam veÊ 

prvih dana. U naruËju sam dræala dijete 

koje je umiralo od gladi. I umrlo je. To 

me dodatno potaknulo ostati u misijama 

i dati sve od sebe kako bih pomogla 

gladnu, bolesnu i napaÊenu narodu, 

osobito djeci. Ukoliko æele 

preæivjeti, roditelji su prisiljeni prodati 

svoje kÊeri za udaju s nepoznatim 

muπkarcima. Iz tog razloga otvoren je 

zavod za djevojËice u kojem ih je naπlo 

utoËiπte 60, od 5 do 17 godina. 

Roditelji su sretni, jer se tako njihovim 

kÊerima omoguÊuje obrazovanje i æivot 

u slobodi, a oni su liπeni teπka Ëina, 

prodaje djeteta zbog siromaπtva. 

- ©to je s djecom bez roditelja? 

- Otvaramo sve viπe sirotiπta za takvu 

djecu. U jednoj kuÊi trenutaËno ih je 

smjeπteno 26. 

- A πto je s odraslima? 

- Katehezama ih pokuπavamo pouËiti 

planiranju obitelji i izbjegavanju razliËitih 

praznovjerja. 

- Vi ih i lijeËite? 

- Da. Gotovo smo sve i medicinske 

sestre, pa ih i lijeËimo koliko znamo, 

pod afriËkim stablima, sluπajuÊi o njihovim 

zdravstvenim tegobama. Teπko 

se dolazi do lijekova, ali snalazimo se 

koliko je moguÊe. 

- A pronoπenje Radosne vijesti? 

- To je naπa prvotna zadaÊa. Uz molitvu 

je sve lakπe. Ovdje ima mnoπtvo 

vjera, pa je puno nekrπtenih. No, svi 

zajedno s nama mole, idu na vjeronauk, 

ali tek kada postanu punoljetni 

odluËuju hoÊe li biti krπÊani katolici, 

pripadnici neke druge sekte ili Êe ostati 

pogani. U neimaπtini, poradi kakva 

dobitka Ëesto prelaze iz sekte u sektu. 

razgovarali smo 

Problem je πto oskudijevamo sa 

sveÊenicima. Njihova je prisutnost vrlo 

rijetka. 

- Vaπa druæba nosi Marijino ime. 

- Da. Marija je naπ uzor predanja 

Bogu i Ëovjeku, naπa savjetnica i uËiteljica. 

Naπa je zaπtitnica i pomoÊnica u 

πirenju evanappleelja. 

- Kako u Beninu πtuju Mariju? 

- Na razliËite naËine. Okupljaju se oko 

njezina kipa. Rado nose Gospinu 

medaljicu i sliËicu, mole njezin zagovor 

i pomoÊ u potrebi, za zdravlje, za 

obraÊenje u obitelji... Æene mole za 

plodnost i za svoje muæeve, osobito da 

se ostave alkohola, koji je veliko zlo za 

njih same i za Ëitavu obitelj. 

- A jesu li joj zahvalni? 

- Gospi rado iskazuju zahvalnost za 

usliπanje. Nose joj darove prema svojim 

moguÊnostima, daju za sv. mise, pale 

svijeÊe... Supruge i majke kao posebnu 

gestu zahvalnosti donose platno Gospi 

za haljinu. One æele da Gospa, kao i 

one, ima haljinu. To im Ëini osobitu 

Ëast. Zato s ljubavlju odabiru platno za 

Marijinu haljinu. 

- Mole li krunicu? 

- Mole. Osobito u svibnju i listopadu. 

Svaka desetica moli se na drugom jeziku, 

pa i na hrvatskom. Pjevamo i litanije. 

Na kraju svibnja imamo procesiju 

s Gospinim kipom kroz cijelo selo. 

Tomu se naroËito raduju i s ushitom 

pjevaju i pleπu. 

- Zbog mijeπanih vjera, ima li izgreda? 

- Nema. Sve proapplee u miru. Mi nikoga 

ne diramo i ne izazivamo. Vjerujemo 

da Gospa blagoslivlja i πtiti cijelo selo i 

svako ljudsko biÊe, jer je ona Majka 

cijeloga svijeta i svakog Ëovjeka. 

Nedjeljka ANDRIΔ-NOVINC 


moja djeca i ja 

Božji je 

to dar 

RuËak je bio u njihovim dvorima. 

Uzvanika môre. Svi smo se potrudili 

uveliËati proslavu, poËevπi od darova do 

odijela. Izuzetna Ëast bila je biti pozvan, 

pa smo se svi æeljeli predstaviti u najboljem 

svjetlu, pokazati kako nam je ondje 

mjesto, kako onamo pripadamo. Jer, ne 

slavi svaki dan najbogatija i najuglenija 

obitelj u mjestu. 

- Kad su se æenili, nije bilo slavlja! - 

kazala je domaÊinova majka. 

- Nije ga ni moglo biti, jer mu je prvi 

brak bio sklopljen u crkvi! - πapnuo je 

moj pogani jezik. 

Mati je nastavila: 

- Æeljeli smo to proslaviti kad se mali 

Stipe rodio, ali nam je tada djed Stipe 

umro, pa je i krπtenje proπlo bez slavlja. 

- O, Bog mu se duπi smilovao! Stari djed 

Stipe bio je dobar i poπten Ëovjek! - 

morala sam priznati. 

Majka je nastavila: 

- Zato slavimo sada i vjenËanje moga 

sina Stipe, i roappleenje maloga Stipe i prvu 

svetu PriËest maloga Stipe! Sve u jednom! 

Neka se zna da ova obitelj slavi, 

da ne πkrtari. 

- O svemu moæe govoriti, osim o 

πkrtarenju. Ako su se æeljeli pokazati, 

uspjeli su! - πapÊem Romeu za vratom! 

- Ostavi me, æeno, na miru! Jedi i pazi 

πto govoriπ! 

©to moæe dobra æena doli posluπati?! 

Gotovo da viπe nisam usta otvorila. 

Na kraju dana i slavlja prije samog pola- 


ska kuÊi, opraπtali smo se od domaÊina 

hvaleÊi u glas slavlje koje su priredili. 

Dok sam stiskala ruku malom Stipi, 

naπemu slavljeniku, ne znam zaπto, ali 

mi je pred oËi iskoËila njegova slika u 

ministrantskom odijelu. Rekla sam bez 

ikakve primisli: 

- HoÊeπ li nastaviti s vjeronaukom pa 

ministrirati u naπoj crkvi!? 

- HoÊe! Da mi ga sveÊenici zlostavljaju! - 

Ëuo se odgovor njegova oca koji je stajao 

iza mojih leapplea! 

Na trenutak sam ostala bez daha, a 

onda je grunulo iz mene: 

- Ne bojiπ se da ga tvoji prijtelji i tajkuni 

zavedu s pravog puta?! 

Nastala je mrtva tiπina. Usta otvorenih 

buljili su pravo u mene. Ja sama, a njih 

toliko. Sude li mi? Ili su na mojoj strani? 

Tà svi znaju kako je Veliki Stipe od siromaha 

doπao do svega ovoga. Postoji 

samo jedna jedina budala, koja se usudila 

to izreÊi! Ja, ja i opet ja! 

- Pazi πto govoriπ! - rekao bi Romeo, ali 

njega sada nema. A ja sam rekla to πto 

sam rekla. ©to bi stari ljudi kazali: 

Lupnula i ostala æiva! Boæe, jesam li 

uistinu æiva! Ili ovo moæda sanjam! 

- Ja ti samo mogu posvjedoËiti da je 

meni u odgoju i podizanju moje Ëetvero 

djece, naravno, uz moje zalaganje, 

najviπe pomogla Crkva. Konkretni i 

nesebiËni dragi ljudi, sveÊenici i Ëasne 

sestre. Ti dobri i plemeniti ljudi pratili 

su moju djecu od roappleenja sve do braka. 

I dandanas, ako bih ikome mogao 

povjeriti svoju djecu i savjetovati im 

kome da se obrate, bilo bi: Idi u crkvu i 

pitaj prvog sveÊenika na kojega naiappleeπ! 

Ne boj se, neÊe te oni navuÊi na zlo! - 

snaæan glas moga muæa razbio je tiπinu i 

prisiljavao me da stojim poput kipa.

- Moje iskreno miπljenje i moje iskustvo 

govore mi da je gotovo nemoguÊe 

odgojiti dobra i Ëestita Ëovjeka bez izgaranja 

roditelja i pomoÊi Crkve. Ne zavaravajmo 

se, ne moæe roditelj sve, 

potrebna je Crkva, Isus Krist, Duh Sveti, 

Majka Boæja. 

Zaboravljamo koliko su naπi stari molili, 

podizali crkve, vrπili zavjete i pokoru. 

Ne sjeÊamo se tko nam je Domovinski 

rat iznio - naravno, branitelji, ali uz 

Boæju pomoÊ, uz Gospin zagovor. Zar 

Ëitava Hrvatska nije molila?! I, dragi moj 

Stipe, budi ponosan ako tvoj sin nastavi 

iÊi u crkvu i postane ministrant, budi 

vrlo, vrlo ponosan! - zavrπio je moj muæ 

grleÊi naπega domaÊina Velikoga Stipu. 

Val topline preokrenuo je do malo prije 

skamenjena lica u osmijeh. Ruke su mi 

oteπËale, srce se uzlupalo. Bila sam 

silno ponosna na moga Romea. On i 

Veliki Stipe oËito su imali o Ëemu razgovarati, 

jer su sjeli jedan do drugoga, 

nalili Ëaπe i nazdravili. Ne znam Ëemu, 

ali mislim da je bilo na dobro, tim viπe 

πto su mi se pridruæile Stipina majka i 

baka te me pozvale da navratim kad 

budem imala vremena. 

Kod kuÊe sam zahvaljivala Gospi πto me 

spasila od sramote. Sjetila sam se njezinih 

rijeËi u Kani Galilejskoj 

posluæiteljima na svadbi: ”©to god vam 

rekne, uËinite!” Otvorila sam Sveto 

pismo i proËitala da i Romeo Ëuje: ”Ta 

miloπÊu ste spaπeni po vjeri! I to ne po 

sebi! Boæji je to dar! Ne po djelima da se 

ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, 

stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, 

koja Bog unaprijed pripravi da u njima 

æivimo” (Ef 2, 8-10). 

- ProËitaj to joπ jednom! - doπlo je iz 

Romeovih usta prije nego je zaspao. 

R. T. 

moja djeca i ja

likovi 

Zaboravljeni 

hrvatski 

misionar 

U gotovo tisuÊljeÊe i pol neprekinuta 

postojanja NereæiπÊa na BraËu, inaËe 

povijesne otoËne prijestolnice, jedan 

od njihovih najuËenijih æitelja nesumnjivo 

je trostruki rimski doktor don 

Frane Fabris, roappleen u NereæiπÊima 3, 

kolovoza 1851. Don Franin otac Josip 

kovaË je iz Zadra, a majka Damjana 

HaraπiÊ tkalja iz NereæiπÊa. Od stotine 

sveÊenika, koliko su ih NereæiπÊa iznjedrila 

od g. 1400. do danas, rod don 

Franine majke dao je Ëak osmoricu 

sveÊenika HaraπiÊa. 

SVJETSKI PUTNIK 

Prvi piπËev susret sa spomenom don 

Frane Fabrisa bio je u brojnim rukopisnim 

svescima zapaæanja, dijelom 

voappleenih na latinskom jeziku, 

nereæiπkog æupnika, rodom iz Milne na 

BraËu, don Ivana BabaroviÊa (1896.- 

1980.). U njegovu zapisu o don Frani 

od 17. svibnja 1958. nalazimo i ovo: 

”Imao je deset godina kad mu je umrla 

majka. Brat mu se Diodato (=Boæidar) 

oæenio u Milni, gdje mu je umro i otac 

Josip. Don Frane je Ëesto dolazio u 

Milnu kod brata Diodata, povratnika 

iz Chicaga, koji je u Milni imao kuÊu s 

trgovinom. Za nas je djecu don Frane 

izgledao poput kakva straπila, kad je 

kao sveÊenik nosio bradu. Govorilo se 

po Milni da je propjeπaËio od Rima do 


Jeruzalema, da je misionario po svijetu, 

primjerice u Meksiku, da je propovijedao 

u Parizu, da kao misionar poznaje 

mnoge jezike. Uza sav taj idealizam 

bilo je kod njega i praktiËnosti. Imao je 

dionice æeljeznica u SAD koje je dobro 

unovËio, kupio palaËu u Rimu i ondje 

proboravio zadnje godine æivota. 

Nakon smrti kuÊu je ostavio djeci brata 

Diodata i ostale trojice braÊe u 

Meksiku, koji su kuÊu prodali i novac 

meappleusobno razdijelili. Kad se udomio 

u svojoj palaËi u Rimu, vrlo je rijetko 

zalazio u Milnu. Diodatov sin mi je 

pripovijedao da je don Frane silno volio 

Rim i od njega se nije rastajao. O don 

Frani nitko nije niπta napisao.” 

TROSTRUKI DOKTOR 

Upravo navadena BabareviÊeva tvrdnja 

prestala je vrijediti g. 2001., kad je don 

Slavko KovaËiÊ, koliko mi je poznato, 

prvi pisao o don Frani u zborniku o 

Papinskom hrvatskom zavodu sv. 

Jeonima u Rimu. Kao sveÊenik meksiËke 

biskupije Puebla de los Angelos, 

don Frane je u studenome g. 1882. 

zapoËeo svoj rimski doktorski studij, 

smjeπten u Latinsko-ameriËkom zavodu. 

U zavodu pak sv. Jeronima proveo 

je dvije akademske godine (1889.- 

1891.), kad je postigao doktorat iz 

crkvenog i graappleanskog prava na pravnom 

fakultetu Rimskoga sjemeniπta u 

Sv. Apolinaru. Prije dolaska u hrvatski 

zavod poloæio je doktorate iz mudroslovlja 

i bogoslovlja na odgovarajuÊim 

fakultetima uËiliπta sv. Tome 

Akvinskoga. Tijekom studija postao je 

Ëlanom sveÊenstva Zadarske nadbiskupije. 

Iz molbe za primanje u zavod sv. 

Jeronima doznajemo za sve neprilike

Nereæiπka æupna crkva Gospe Karmelske 

u kojoj je krπten don Frane Fabris 

koje je u vrijeme svoga πkolovanja 

morao prebroditi da bi postao sveÊenik 

i potom nastavio viπi studij. Meappleu ostalim, 

navodi da je prespavao pod 

vedrim nebom preko 700 noÊi, ponekad 

i usred zime, dnevno pjeπaËio po 

viπe od 22 kilometra te bio prisiljen 

raditi kao kovaË, strojar, liËilac, zidar, 

ciglar, mornar, ribar i sl. 

RIMSKI GRAĐANIN 

Tri i pol desetljeÊa nakon πto je ovjenËan 

treÊim doktoratom don Frane se 

doæivotno nastanio u Rimu. 

Posredovanjem nadb. Nikole EteroviÊa, 

generalnog tajnika Biskupske sinode u 

Rimu, Rimski vikarijat priopÊio je 

likovi 

25. sijeËnja 2012. podatke o don 

Franinu boravku u VjeËnome Gradu. 

U uredovanju Vikarijata don Frane je 

nazoËan od g. 1926., kad se doselio u 

Rim (Via Piè di Marmo, 18) do 1935. 

godine. Otada se njegovo ime viπe ne 

nalazi meappleu sveÊenicima nastanjenima 

u VjeËnome Gradu. Biskupijski vjesnici 

u razdoblju od g. 1927. do g. 1935. ne 

biljeæe don Franinu smrt u Rimu. 

Povijesni arhiv Vikarijata posjeduje o 

don Frani podatak da je g. 1912. uzorno 

obnaπao æupniËku sluæbu u crkvi 

Naπe Gospe od Pobjede u Newarku 

(New Jersey, SAD). Odande je izmeappleu 

g. 1914. i g. 1916. otputovao u Europu 

(Austrija i NjemaËka). Rimski graappleanski 

matiËni ured u raËunalnom sustavu 

nema unesene podatke prije II. svjetskog 

rata, da bi se ondje moglo doznati 

mjesto i nadnevak don Franine smrti 

nakon 1935. godine. Pouzdano se pak 

zna da nije umro u Zadru i drugdje u 

Hrvatskoj, gdje su veÊ umreæeni 

matiËni podaci iz vremena izmeappleu 

dvaju svjetskih ratova. 

Ne gubeÊi nadu da Êe se s vremenom 

razjasniti nejasnoÊe gdje je i kada don 

Frane umro, izlaganje o tome visoko 

izobraæenu sveÊeniku koji je duboko 

usvojio AkvinËevu misao da je 

”Ëovjekova sreÊa u znanju i savrπenstvu 

uma”, zakljuËujemo BabaroviÊevim 

rijeËima kojima je i zapoËet ovaj prikaz: 

”Ovih nekoliko redaka posvetio 

sam ovome neobiËnom liku, nepoznatom 

svjetskom misionaru iz NereæiπÊa, 

koji je kao siroËe zaπao iz svoga rodnog 

mjesta u πiroki svijet, stekao dobar imetak 

i ostavio kosti u Rimu, a da se gotovo 

nije ni znalo da je roappleen na BraËu i 

to u NereæiπÊima.” 

Josip FRANULIΔ 


prigode 

Hrvatski 

posaborski 

plodovi 

U Rimu je od 4. do 9. 

rujna odræan 23. 

meappleunarodni 

marioloπko-marijanski 

kongres, koji je raspravljao 

na temu Mariologija 

od II. vatikanskog sabora: 

prihvat, prosudba i 

perspektive. Na njemu je, 

meappleu 16 skupina, sudjelovala 

i hrvatska jeziËna sekcija koju 

je predvodio dopredsjednik 

Hrvatskoga marioloπkog instituta 

KatoliËkoga bogoslovnog fakulteta 

SveuËiliπta u Zagrebu fra Ivan KarliÊ s 

tajnikom Tomislavom FiliÊem. Bio je 

to 10. nastup hrvatske jeziËne sekcije 

na takvu meappleunarodnom kongresu od 

osnutka Instituta, a njezini Ëlanovi bili 

su ovog puta udomljeni dijelom kod 

sestara bl. Marije Propetoga PetkoviÊ i 

kod franjevaca na Antonianumu. 

TEOLOŠKA DOMIŠLJANJA 

U radu hrvatske skupine ovog puta 

sudjelovalo je 12 Ëlanova, a radila je u 

dvorani na prvom katu Antonianuma. 

Prvog popodneva, 5. rujna, radom je 

ravnao dopredsjednik HMI fra I. KarliÊ, 

a odræana su Ëetiri predavanja. Prvo 

predavanje, koje su zajedno napisali I. 

KarliÊ i s. Marija Pehar, pod naslovom 

„Izvrstan i jedinstven primjer i djevice i 


majke“ (LG, 63), teoloπka interpretacija 

i ekumenske perspektive, prikazala je s. 

M. Pehar, a nakon nje o tome kako je 

doæivio II. vatikanski sabor izbliza, osobito 

sluπajuÊi rasprave o pitanjima 

mariologije i marijanske poboænosti, 

predavanje je imao Adalbert RebiÊ. 

Posebno je bilo zanimljivo sluπati o 

radu fra Karla BaliÊa, koji je pripravljao 

tekst koji je uπao u saborsku uredbu o 

Crkvi kao njezino VIII. poglavlje, i putu 

koji je sve taj tekst proπao dok je doπlo 

do njegove konaËne redakcije, kojega 

se prva verzija mogla vidjeti u rukopsu 

izloæena u predvorju kongresne dvorane 

na Antonianumu. 

Nakon predaha uslijedilo je predavanje 

o krizi mariologije nakon II. vatikanskog 

sabora koje je odræao fra Josip 

©imiÊ, a zatim o Mariji - slici prisutnosti 

Duha Svetoga s. Nele Gaπpar, koja 

se posebno oslanjala na prouke hrvatskih 

bibliËara.

OD BOGOSLOVLJA DO ŽIVOTA 

Drugog popodneva, 6. rujna, radom je 

ravnao fr. Marijan Biπkup, a nastupilo 

je Ëetvero predavaËa. ZajedniËko predavanje 

mons. Vlade KoπiÊa i Andree 

FiliÊ pod naslovom MajËinstvo Marije i 

Crkve u svjetlu civilizacije ljubavi prikazala 

je A. FiliÊ. Bilo je zanimljivo 

sluπati o istim mislima Tomislava Janka 

©agi BuniÊa i kardinala Franje ©epera 

koje su se mogle Ëitati u ©agi 

BuniÊevim knjigama propovijedi Veliki 

Znak (Zagreb, 1952.) i Golubica mira 

(Zagreb, 1956.) objavljenima veÊ prije 

Sabora i Ëuti kao interventi u saborskoj 

dvorani meappleu ocima. Fra Bruno 

Pezo prikazao je zatim Marijin lik u 

spisima splitsko-makarskog nadbiskupa 

Frane FraniÊa, meappleu kojima su i 

saborski interventi. 

Nakon predaha fra Gabrijel JuriπiÊ ocrtao 

je u svom predavanju fra Jerolima 

©etku kao apostola πtovanja bl. Djevice 

Marije, istiËuÊi pojedinosti kojima je 

doprinio hrvatskoj kulturi i marijanskoj 

poboænosti pisanom rijeËju te u njima 

ostavio neizbrisiv trag. Nezaobilazan je 

njegov prinos hrvatskoj kulturi 

Hrvatska krπÊanska terminologija, πto 

su zapravo hrvatska krπÊanska nazivlja, 

πto ima malo koji narod. S. Martina Ana 

BegiÊ iznijela je rezultate zajedniËkog 

istraæivanja s fr. M. Biπkupom o marijanskim 

propovijedima dominikanca o. 

Zlatana PlenkoviÊa. PraktiËan pastoralni 

radnik znao je pred puk iznositi 

marijansko otajstvo kratko i jezgrovito, 

a u njemu prdloæiti ono najvaænije. 

KOLIKO SMO PRIHVATILI 

TreÊeg popodneva, 7 rujna, radom su 

ravnali do predaha fra Petar Lubina, a 

nakon predaha fra Bruno Pezo. 

prigode 

I treÊeg dana odræana su Ëetiri predavanja. 

Kako su se redala, od bogoslovske 

misli bila su sve viπe usmjerena 

prema æivotnoj praksi. Prvi je govorio 

o marijanskim homilijama objavljenima 

u Sluæbi rijeËi od g. 1992. do 2011. 

T. FiliÊ. Zamijetio je da su za neke 

marijanske blagdane svi homiletski 

materijali obojeni marijanski, a u nekima 

gotovo nijedan, jer su se oni koji 

su ih pripravljali dræali vremena i tjeskoba 

kroz koje smo prolazili. FiliÊ je 

zatim proËitao i predavanje mons. Mate 

ZovkiÊa u kojem je istraæio liturgijsko 

πtovanje Marije Majke Crkve u Bosni i 

Hercegovini nakon II. vatikanskog 

sabora, zaustavljajuÊi se posebno na 

dvjema crkvama posveÊenim tim naslovima 

- mostarska katedrala i æupna 

crkva u Garevcu. 

Nakon predaha fra Petar Lubina govorio 

je o hrvatskim marijanskim svetiπtima 

u posaborskoj obnovi - o prihvatu i 

prilagodbi saborskih i posaborskih 

smjernica na primjeru sinjskoga 

svetiπta u Ëemu se zapravo zrcali viπemanje 

svako hrvatsko Gospino svetiπte. 

Uz reproduciranje nekih uzoraka, 

nakon njega s. Katarina Koprek 

pokuπala je ocrtati Marijin lik u hrvatskim 

duhovnim πansonama koje su 

izvedene u 9 proteklih godina na 

Marijafestu u Molva ma, iznoseÊi problematiku 

vezanu uz njih i perspektive 

takvih pjesama. To je izazvalo i burnu 

raspravu oko pjesama koje se Ëuju po 

hrvatskim crkvama. 

Nakon πto predavaËi srede svoje dojmove 

i upotpune predavanja, ona Êe 

biti pripremljena za tisak i objavljena u 

zasebnu zborniku. 

Kamenko JOLIΔ 


zrnca gospine krunice 

Širiti svjetlo 

Riječi istine 

Ove godine Svjetski misijski dan slavimo 

o 50. obljetnici dekreta o misijskom 

poslanju Crkve, o otvorenju Godine vjere 

i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. 

RijeËi iz prigodne Poruke pape 

Benedikta XVI. mogu posluæiti kao kratki 

uvodi u pojedina otajstva krunice, da 

bismo molili da sve to pridonose da se 

ponovno potvrdi spremnost Crkve s 

veÊom hrabroπÊu i æarom zauzeti se oko 

misija da poruka evanappleelja dopre i do 

najudaljenijih krajeva svijeta. 

1. NAVJEŠTENJE MARIJI 

Anappleeo uapplee k njoj i reËe: ”Zdravo, milosti 

puna! Gospodin s tobom!” Na tu se rijeË 

ona smete i stade razmiπljati kakav bi to 

bio pozdrav. 

(Lk 1, 28-29) 

“Ne moæemo ostati mirni promatrajuÊi 

milijune svoje braÊe i sestara koji su 

takoappleer otkupljeni Kristovom krvlju, koji 

æive ne znajuÊi za Boæju ljuba”, govorio 

je Ivan Pavao II. Krist “danas kao i 

nekoÊ - πalje nas po putovima svijeta da 

navijeπtamo njegovo evanappleelje svim 

narodima na zemlji” (Porta fidei, 7). To 

navijeπtanje “nije neπto neobvezatno: po 

naredbi Gospodina Isusa to je Crkvi 

duænost da bi ljudi mogli vjerovati i da 

bi se spasili” (Pavao VI.). 

Dok razmatramo o Anappleelovu navjeπtaju, 

molimo da se Crkva vrati apostolskom 

poletu πto je resio prve krπÊanske zajednice 

koje su bile kadre, navijeπtanjem i 


svjedoËenjem, πiriti evanappleelje u Ëitavu 

tada poznatu svijetu. 

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu... 

2. POHOĐENJE ELIZABETI 

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, 

u grad Judin. Uapplee u Zaharijinu kuÊu i 

po zdravi Elizabetu. »im Elizabeta zaËu 

Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo u 

utrobi. 

(Lk 1, 39-41) 

Vjera u Boga, u naumu ljubavi πto ga je 

Krist ostvario, prije svega je dar i otajstvo 

koje treba prihvatiti u srcu i æivotu 

i za kojeg treba uvijek zahvaljivati 

Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je 

dan zato da ga dijelimo s drugima; to 

je talent kojeg smo primili zato da 

moæe donijeti ploda; to je svjetlo koje 

ne smije ostati skriveno, veÊ mora svijetliti 

Ëitavoj kuÊi. 

Dok razmatramo o Marijinu pohoappleenju 

Elizabeti, molimo da shvatimo da je 

vjera najvaæniji dar koji nam je dan u 

æivotu i koji ne smijemo zadræati samo 

za sebe. 


3. ISUSOVO ROĐENJE 

I dok su bili ondje, navrπilo joj se vrijeme 

da rodi. I porodi sina svoga, 

prvoroappleenca, povi ga i poloæi u jasle jer 

za njih nije bilo mjesta u svratiπtu. 

(Lk 2, 6-7) 

“Jao meni ako evanappleelja ne navjeπÊujem”, 

govorio je Pavao (1 Kor 9, 16). Te 

rijeËi odzvanjaju za svakog krπÊanina i 

za svaku krπÊansku zajednicu na svim 

kontinentima. Mnogi sveÊenici, redovnici 

i redovnice, iz svih krajeva svijeta,

ojni laici pa Ëak i cije le obitelji 

napuπtaju svoje zemlje, svoje mjesne 

zajednice i odlaze u ostale Crk ve da 

svjedoËe i navijeπtaju Kristovo i me, u 

kojem ËovjeËanstvo nalazi spasenje. 

Dok razmiπljamo o Isusovu roappleenju, 

molimo da bi svaki Ëovjek mogao, prvi 

put ili pak ponovno, Ëuti navjeπtaj koji 

ozdravlja i pristupiti sakramentima, izvoru 

pravoga æivota. 


4. PRIKAZANJE ISUSA U HRAMU 

Ta vidjeπe oËi moje spasenje tvoje, koje si 

pripravio pred licem svih naroda: svjetlost 

na prosvjetljenje narodâ, slavu puka 

svoga izraelskoga. 

(Lk 2, 30-32) 

Susret s Kristom kao æivom osobom 

koja gasi æeapple srca mora dovesti do 

æelje da s drugima podijelimo radost te 

prisutnosti i da im pomognemo upoznati 

Krista da bi i oni sami iskusili tu 

radost. Treba s obnovljenim 

oduπevljenjem πiriti vjeru da bismo pro- 

zrnca gospine krunice 

micali novu evangelizaciju zajednica i 

zemalja najstarije krπÊanske tradicije, 

koji gube vezu s Bogom, tako da 

ponovno otkriju radost vjerovanja. 

Dok razmatramo o prikazanju Isusa u 

Hramu, molimo, da ostanemo uvijek 

svjesni da smo u isti mah i oni kojima je 

evanappleelje namijenjeno i oni koji su 

pozvani evanappleelje πiriti. 


5. NAŠAŠĆE ISUSA U HRAMU 

Nakon tri dana naappleoπe ga u Hramu gdje 

sjedi posred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi 

koji ga sluπahu bijahu zaneseni 

razumnoπÊu i odgovorima njegovim. 

(Lk 46-47) 

Kristova je poruka trajno aktualna, utkana 

je u samo srediπte povijesti i kadra je 

odgovoriti na najdublje nemire svakoga 

Ëovjeka. Zbog toga Crkva, u svim svojim 

sastavnicama, mora biti svjesna da 

“beskrajni obzori crkvenog poslanja i 

zamrπenost sadaπnje situacije danas traæe 

obnovljene naËine da bi mogli 

priopÊavati uËinkovito RijeË Boæju” 

(Verbum Domini, 97). 

Dok razmatramo o naπaπÊu Isusa u 

Hramu, molimo za novo prianjanje 

osoba i zajednica vjerom uz Evanappleelje, 

u vrijeme velikih promjena kao πto je 

ova kroz koju prolazimo. 


MOLITVA 

Prati, Gospodine, svoje misionare u krajevima 

koje treba evangelizirati, stavi im 

prave rijeËi u usta, daj da njihov trud 

urodi plodom. (bl. J. H. Newman) 

KAJO 


na izvorima duhovne obnove 

Odahnimo 

pod Majčinim 

okriljem 

Ne moæemo mimoiÊi mjesec listopad a 

da ne progovorimo o Mariji i njezinu 

Ëudesnom daru ruæariju, koji nam ona 

pruæa kao ljestve spasenja i uzlaska k 

vjeËnoj Ljepoti. To je potvrdila kod svojih 

ukazanja u Lurdu i u Fatimi. Nosila 

je oko ruku krunicu. Zato je se 

Bernardica nije bojala. Znala je da je s 

Boæje strane i da æeli dobro. I molila je 

skupa s njom. Jednako tako i u Fatimi, 

gdje su se zbivala mnoga Ëudesa. A 

Marija je traæila molitvu i pokoru za 

obraÊenje greπnika, za povratak Bogu 

svijeta, kojemu je prijetila opasnost 

zbog uvreda nanesenih Stvoritelju kojega 

veÊina ljudi neÊe da priznaju svojim 

PoËelom i da ovise o njegovim zakonima 

i zapovijedima ljubavi, koje smatraju 

zaprekom svojoj slobodi. 

Lucija je traæila znak da bi mogla vjerovati 

da su to uistinu boæanske objave, 

da je Prikaza uistinu Majka Boæja. I 

Marija joj je obeÊala veliko Ëudo, koje se 

zbilo 13. listopada 1917., kad je ukazanju 

bilo nazoËno oko 70 tisuÊa vjernika. 

Igra sa suncem bila je Ëude sna. Ono se 

odjednom otrgnulo i bliæilo k zemlji da 

je satre. Ljudi su u tjeskobi zazivali 

Boæje i Marijino milosrapplee. Iako je padala 

kiπa, nitko se nije stopio. Sunce se zaustavilo. 

Svima bijaπe jasno da ta izvanredna 

pojava nije naravna nego znak 

Svesilnoga i traæenje da se ljudi obrate 

svome Bogu. 


Pape su uoËili kolike milosti proistjeËu 

od moljenja krunice, pa su je preporuËivali, 

obdarivπi je mnogim oprostima. 

Pobjeda krπÊanske vojske kraj Lepanta 

g. 1571. pripisuje se molitvi krunice. 

Tada je papa Grgur XIII. odredio da se 

prve listopadske nedjelje slavi svetkovina 

Kraljice sv. Krunice, a papa Leon 

XIII. da se u Gospinim litanijama uvede 

zaziv: Kraljice sv. krunice, moli za nas! 

VeÊ se u 13. st. sv. Dominik molitvom 

krunice borio protiv Albingeza te se 

smatra da je tom molitvom obratio oko 

100 tisuÊa inovjeraca. A u naπe dane 

Lurd i Fatima Ëudesni su izvori mnogih 

milosti i ozdravljenja, koja se obiËno 

zbivaju s Presvetim. Jer, Majka Boæja æeli 

da svrati pozornost na onoga koji je srce 

svemira i svijeta, na svoga boæanskog 

Sina, naπega Otkupitelja i Spasitelja. 

A ona ga uvijek slijedi. 

Odmorimo se u toj Ruæi moljenjem krunice, 

da od svojih nevolja, bolesti, æalosti 

i rastanka s najmilijima, koji odlaze u 

vjeËni æivot, gdje Êemo i mi prispjeti - 

po milosrappleu Boæjem i Marijinu. Ta nam 

molitva treba postati kao oËitovanje ljubavi 

najmilijoj Majci i vjeËnoj Ljubavi. I 

ne zaboravljamo je. 

Ti si prvi pogled moje duπe dok se budim 

i njezina posljednja misao kad san 

zatvara moje oËi... 

Zato o slatka i izvrsna Kraljice, 

primi neznatnu vrijednost mojih djela 

i Ti ih sama prinesi Bogu svemoguÊemu 

da bi, prikazana iz Tvojih ruku, 

stekla zaslugu u Njegovim oËima. 

Nisi li Ti moæda ona Ëista posuda 

od predragocjena zlata salivena sva od 

milosti, obloæena smaragdima, safirima 

i svakom vrstom kreposti..? 

(Henrik Suzo, Posudo izabrana) 

s. Marija OD PRESV. SRCA

U praskozorje 

U svjetlu male zvijezde vidjeh 

lik tvoj Majko 

i na nebu raskoπ probuappleene zore 

u sjaju novog dana 

na beskrajnom svodu 

osjetih u srcu kako raste more 

spoznaje da duπa svom ljepotom sjaji 

i kad oblak tamni zastre naπe Ëeænje 

i kad val gorËine naπim srcem zbriπe 

i kad nam se Ëini da nas nema viπe 

jer æudnja te naπa iz dubine vapi 

tvoje ruke blage s blagoslovom mira 

tvoje oËi drage gdje se ljubav raapplea 

tvoj umilni pogled πto stiπava vale 

po kojima mirno plovi naπa laapplea 

u zatiπje luke gdje nas Ëeka spokoj 

gdje je milo Ëedo πto nastavlja put 

u sigurnost doma gdje toplinu pruæa 

ruka pomirenja i tvoj Majko skut 

Roza BRKU©IΔ - Hrvoslava 

na izvorima duhovne obnove 

Ufanje i ljubav 

Radi se o dva zrnca krunice, o ufa nju 

i ljubavi. Poπto sam nakon dosta 

godina ponovno nauËila moliti krunicu, 

puno puta bila mi je to jedina 

utjeha. Jedan jedini put sa svojim 

suprugom pohodila sam svetiπte 

Gospe Trsatske. Bilo je to g. 2005., a 

za uspomenu kupila sam i krunicu u 

trsatskom svetiπtu. Ta mi je krunica 

od svih postala nekako najdraæa. 

Iako sam g. 2008. bila u Lurdu i 

ondje kupila nekoliko razliËitih krunica, 

ona trsatska ostala je i dalje 

mom srcu najmilija. Cijelim putem 

za hodoËaπÊa u Lurd krunica mi je 

bila oko vrata, osim pri njezinoj 

molitvi i spavanju. Kako znam uzeti 

krunicu i moliti je i kad legnem, jednom 

mi se u postelji razdvojila na tri 

dijela. Izgubila se dva njezina zrnca - 

ufanje i ljubav, i nigdje ih. Zaπto, baπ 

ta dva zrnca?! Viπe sam puta sve 

pretraæila, ali je bilo bez uspjeha. 

Doappleem nakon nekoliko dana s posla, 

a suprug mi, razdragan, veli: 

- Ako budeπ dobra, neπto Êeπ dobiti! 

A ja njemu na to: 

- Pa, znaπ, da ne trebam niπta osim 

malo mira - moæeπ li mi ga dati?! 

I stvarno mi ga je dao. Naπao je izgubljena 

zrnca od moje krunice. 

Vjerujem da smo njihovim pronalaskom 

uz Gospin zagovor pronaπli i 

malo zaboravljene ljubavi jedno 

prema drugome. 

Danas znam da treba pokazati 

ljubav prema bliænjima i ufati se 

u Gospin zagovor. 

Katica M. V. 


oko gospe po domovini 

Obnovljena kapelica 

U Kedarima, æupa Podvinje, blagoslovio 

je A. ©iπko 16. lipnja kapelicu Kraljice 

mira, izgraappleenu g. 1941. i upravo 

obnovljenu. (BL) 

Proslavljeno 100 godina oltara 

Æupa RunoviÊi proslavila je 8. srpnja 100 

godina oltara Gospe od Karmela koji je 

podignut za æupnika fra J. MilinoviÊa u 

istoimenoj æupnoj crkvi. Nakon prigodinog 

recitala, sveËanu misu predvodio je 

fra Z. Kutleπa. (KJ) 

Posveta novog oltara 

U crkvi Majke Boæje Æalosne u 

Murinama, æupa Umag, 1. srpnja 

biskup D. Kutleπa posvetio je novi 

kameni oltar. (GK) 

80 godina crkvice 

U Vratima, æupa Fuæine, proslavljena je 

7. srpnja 80. godiπnjica izgradnje i blagoslova 

crkvice Gospe Lurdske, a 

misno slavlje predvodio je nadb. 

I. DevËiÊ. (IKA) 

Novi izgled crkve 

Crkva Posrednice svih milosti u 

Katunima dobila je novi izgled. Srednja 

laapplea tijekom g. 2011/12. nadograappleena je 

za pet metara i s nizom prozora izdignuta 

iznad poboËnih. Po sredini je u istoj 

razini nadozida proπirena, pa je krov 

dobio oblik kriæa. Postavljeni su oslikani 

prozori, ugraappleeno podno grijanje i 

postavljen granitni pod. Nad proËeljem 

je sagraappleen novi, 30 m visok zvonik. 

Preostaje joπ postavljanje velikoga mozaika 

akad. slikara Josipa Botterija Dinija 

iza glavnog oltara s motivima 

posredniπtva Marijina. (KJ) 

Blagoslov klaustra 

Prema idejnom projektu crkve i samostana 

ing. A. Benonija iz g. 1702. 

sagraappleena je sinjska crkva, ali ne i 


ZA DOMOVINU 

U svetiπtu Majke Boæje na Kamenitim 

vrati ma u Zagrebu svakog petka u 10 

sati moli se krunica za hrvatski narod i 

Domovinu, a posebno za slobodu 

uhiÊenih branitelja. 

samostan s predviappleenim klaustrom. 

Klaustar je zapravo crkveno dvoriπte 

koje je sluæilo za ispovijedanje, g. 1911. 

natkriveno, a zatim oplemenjeno umjetniËkim 

djelima viπe umjetnika i osvijetljeno 

pa moæe sluæiti za razliËite namjene. 

Nakon Ëetverogodiπnje gradnje, 22. 

srpnja blagoslovio ga je fra A. »ovo, fra 

B. Vuleta prikzao je njegovo nastajanje, 

a akad. kipar K. Hraste predstavio 

umjetnike koji su doprinijeli njegovoj 

ljepoti. Mjesto fra B. Vulete, za upravitelja 

svetiπta doπao je fra P. Klapeæ, a novi 

je æupnik fra A. BilokapiÊ. (IKA) 

80 godina svetišta na Sljemenu 

Na Sljemenu je 22. srpnja na 1001 m 

nadmorske visine proslavljena 80. obljetnica 

gradnje kapele Majke Boæje 

Sljemenske, Kraljice Hrvata. SveËanu 

misu predvodio je o. D. ReniÊ. (IKA)

Srebrni okvir za Gospinu sliku 

Slika Gospe od Anappleela u Imotskom 

dobila je ovoga ljeta srebreno-zlatni 

okvir. Izradio ga je Hrvoje LjubiÊ, a 

darovao o 25. obljetnici misniπtva fra 

Petar VrljiËak. (W) 

Novi Gospin kip 

Biskup M. BogoviÊ predvodio je 29. srpnja 

u Cerovniku u misno slavlje tijekom 

kojega je, meappleu ostalim, blago slovio i 

novi kip Gospe Snjeæne. (IKA) 

Klape Gospi Sinjskoj 2012. 

U samostanskom dvoriπtu u Sinju odræan 

je 3. kolovoza festival marijanskoduhovne 

klapske pjesme Klape Gospi 

Sinjskoj 2012. Sudjelovalo je 15 klapa, a 

program su vodili L. Oreb i N. KrnjiÊ. 

HRT je snimku emitirala na Veliku 

Gospu naveËer. (IKA) 

Mladi u Međugorju 

U Meappleugorju je od 1. do 6. kolovoza 

odræan 23. Meappleunarodni molitveni 

susret mladih, na kojemu je sudjelovalo 

do 40.000 mladih iz 71 zemlje. Molilo se 

na 27 jezika, a program je simultano 

prevoappleen na 17 jezika. Susret je pjesmom 

uveliËao meappleunarodni zbor i 

orkestar od 70 glazbenika i pjevaËa iz 

22 zemlje. (IKA) 

Kamen pastoralnog centra 

U svetiπtu Gospe od Vrpoljca misu 5. 

kolovoza predvodio je biskup A. Ivas, a 

nakon mise poloæen je posvetni kamen 

novog pastoralnog centra. Branitelji iz 

Vrpolja u spomen na hrvatske branitelje 

i ærtve Domovinskog rata u novi prezbiterij 

postavili su visoko drveno raspelo. 

(IKA) 

Sakralno-povijesni vodič 

O 250. obljetnici posvete æupne crkve 

Uznesenja Marijina u Zlataru, iziπao je o 

njoj sakralni kulturno-povijesni vodiË Z. 

oko gospe po domovini 

KureËiÊa. Tekst je obogaÊen fotografskim 

prilozima i tlocrtom crkve s legendom. 

(IKA) 

Proglašeno biskupijsko svetište 

U Kloπtru IvaniÊu, 15. kolovoza 

proglaπena je tamoπnja Gospina æupna 

crkva marijanskim svetiπtem sisaËke 

biskupije. Misno slavlje predvodio je 

biskup V. KoπiÊ, a odluku o proglaπenju 

svetiπta proËitao J. »oriÊ. Æupljani, koji su 

se za to pripravljali devetnicom, biskupu 

su darovali bistu IvaniÊke Marije. (IKA) 

Novo u Dragotinu 

U svetiπtu Gospe Dragotinske za 

ovogodiπnji blagdan Velike Gospe 

postavljen je novi Gospin kip i postaje 

za otajstva krunice. (IKA) 

Zaštitnica prognanih Posavljaka 

Na zavrπetku misnog slavlja u Derventi 

26. kolovoza kardinal V. PuljiÊ blago slovio 

je sliku Gospe pod kriæem (1x1,80 

m) Ljube Laha, koja je resila nekoÊ 

kapelicu sv. Jurja u æupi FoËa. Pronaappleena 

je g. 1996. i obnovljena. (KT) 

Nova kapelica 

U Voappleincima je 18. kolovoza L. Cindori 

blagoslivio novu kapelicu Gospe 

Lurdske, napravljenu prinosom obitelji 

Svirac i prijatelja. (GK) 

Novi Gospin kip 

U dvoriπtu kuÊe dubrovaËke katedralne 

æupe u GrguriÊima kraj Slanog 22. kolovoza 

proslavljen je blagdan Marije Kra ljice 

kraj novoga Gospina kipa koji je 

is klesao akad. kipar Stipe VrandeËiÊ. (GK) 

Novi kip Gospe s Djetetom 

U Splitu je 8. rujna fra M. LjubiÊ Varga 

blagoslovio bronËani kip Gospe s 

Djetetom akad. kipara Roberta JoziÊa, u 

kapelici na raskriæju OsjeËke ulice i 

Matice hrvatske. (IKA) 


aforizmi πale 

Dok se Ëitav svijet oduπevljavao 

ljepotom Marlin Monroe, ona se 

ubila zbog - svog izgleda. 

Da se ne bi ludo radovao, odmah 

provjeri tko i zaπto obeÊaje. 

Kad kaæemo da je Bog SVEVID, ne 

radi se o detektivskom praÊenju 

nego - oËinskoj brizi za Ëovjeka. 

Kad nadleæni na iste sluËajeve 

primjenjuje razliËite mjere, 

podloænici ga odmah izmjere 

i naappleu da je - prelagan. 

Vjernik (!!!) ne moæe - iznevjeriti. 

Tko je bez razloga spreman posumnjati 

da je drugi zlo uËinio, veÊ ga 

je - sam uËinio. 

Progutati vlastiti ”ciniËki osmijeh” 

znaËi - biti pobijeappleen. 

Najhrabriji je onaj tko se ozbiljno 

suoËi - sam sa sobom. 

DijeleÊi rogove u dæepu, samo - 

probijamo vlastiti dæep. 

GrijuÊi ruke na vatri sukoba, 

vatru samo potpaljujemo, a - 

treba je gasiti. 

Puzavci i laskavci redovito nemaju 

neprijatelja, ali su pametnim 

ljudima - gadljivi. 

Sve osobne patnje neosmiπljene 

otpusnim ventilima, pretvaraju 

se u - razorne stresove. 

Nije kukaviËluk Ëuvati glavu, nego - 

okrenuti leapplea. 

Osobna bezazlenost serum je protiv 

tuapplee - bjesnoÊe. 

Kad se danas radi o ”babi i striËevima”, 

onaj ”ni” pretvara se u ”i”. 

Jedno pitanje: Gospodine, hoÊeπ li 

oprostiti i onima koji znaju πto 

Ëine? 

Stanko RADIΔ 


- Zaπto nije odgoappleen poËetak nastave 

zbog vruÊine? 

- Da nam zimi bude manje hladnoÊe! 

MIŠOLOVKA 

Zadnji se trenutak seljak sjeti da nije 

kupio miπolovku. Prije nego je autobus 

poπao, uleti u prvu prodavaonicu pa Êe 

preko reda prodavaËu: 

- Molim Vas, samo brzo, dajte mi jednu 

miπolovku. Moram uhvatiti autobus! 

- Imamo samo male za miπeve, a tako 

velikih mi ne dræimo! - odgovori mu 

prodavaË. 

NA TERAPIJI 

Nakon πto je zavrπio terapiju na koju je 

doπao, trebao je ©kot platiti raËun fizioterapeutu. 

- Deset eura! - traæio je fizioterapeut. 

©kot je sve Ëinio da smanji, pa je predlagao 

6, a onda 7, ali je fizioterapeut 

ostao pri svome. 

- Svemu sam se od Vas mogao nadati, 

ali da ste tako πkrti, nikako! - reËe ©kot.

nova izdanja 

Ante Udovičić - PREOBRAZBA - Na 144 stranice 

pisac donosi misli, pjesme i razmišljanja 

uz pojedine dane, spomendane, blagdane 

i svetkovine koji potiču na još veće 

približavanje vjernika Bogu kako bi se još 

više približili drugom čo vjeku. Bogato ilustrirano 

crtežima u boji, djelom samog pisca. - 

Narudžbe: Ante Udovičić, Trg G. Bulata 3, 

21000 Split. 

Fra Mario Jurišić - HRVATSKI SVJETIONICI - 

Na 179 str. opisuje likove Božjih ugodnika u 

hrvatskom narodu. U prvom dijelu zaustavlja 

se na svecima koji su živjeli na području 

današnje Hrvatske prije Hrvata, zatim na 

hrvatskim svecima, blaženicima, slugama 

Božjim i kandidatima za sluge Božje te na 

preminulima na glasu svetosti. Ilustrirano. - 

Narudžbe: Fra Mario Jurišić, 21334 Zaostrog. 

Bosiljka Bačura - DJETEŠCE NA SUNAŠCE! - 

Knjiga koja donosi potresne ispovijesti i crtice 

iz života brojnih majki koje su bile izložene 

kušnji da ubiju već začeta čeda, ali su 

ona, Božjom Providnošću, spašena - III. izd., 

147 str. - Narudžbe: Djetešce na sunašce 

-Centar za pomoć trudnicama, 

Međimurska 21/II., 10000 Zagreb, tel/faks: 

(01) 3776-548 ili bosiljka.bacura@zg.t-com.hr 

OBITELJ - Akademija za obiteljsku pedagogiju 

- Hrvatski schönstattski pokret izdaje 

četiri puta godišnje obiteljsku reviju sa zanimljivim 

temama obiteljskoga i marijanskog 

sadržaja, što će dobro doći svim kršćanskim 

obiteljima koje žele živjeti svoje zajedništvo 

u marijanskom duhu.Godišnja pretplata 

je za pojedince 60 kuna, a za župe i 

krugove vjernika 40 kn. - Uredništvo: Obitelj 

Školka, I. Mažuranića 7, 31222 Bizovac, 

e-pošta: skolke@net.hr, tel. (031) 675-074. 

Petar Lubina - MARIJA - MAJKA ISUSOVA 

I NAŠA - Što Crkva vjeruje i uči o Gospi - 

U Godini vjere upoznajmo Go spu - 152 str., 

40 kn. - Narudžbe: ”Mari ja”, Trg G. Bulata 3, 

21000 Split, tel. (021) 348-184, 

e-pošta: petar.lubina@st.t-com.hr 

naπa izdanja 

PUT U ŽIVOT - Molitvenik i obrednik - Prikla dan 

za vjernike svih uzrasta, 480 str. - 50 kn. 

MALI PUT U ŽIVOT - Obrasci vjere, molitve, 

is povijed, krunica... - za mlađe i starije - 6 kn. 

P. Lubina - MARIJANSKA HRVATSKA - Gos pina 

svetišta među Hrvatima - Monogra fija s 

fotografijama u boji. 608 str. - 450 kn. 

M. Babić - U MARIJINOJ ŠKOLI - S Marijom kroz 

liturgiju - Misli za homilije - 40 kn. 

R. Šutrin - VJERNI DJEVICI SLAVNOJ - 

Nezaobilazni veli kani duha i uma - 30 kn. 

M. Crvenka - SVETOPISAMSKE ŽENE - Opi sa na 

jedna po jedna žena - 50 kn. 

J. Šetka - HRVATSKA KRŠĆANSKA TE R MI NO- 

LOGIJA - Kršćanski termini - 150 kn. 

P. Lubina - MOJA KRUNICA - Kako moliti krunicu 

- Kratka povijest i uzorci - 25 kn. 

P. Lubina - KRUNICA NAŠIH DANA - Suvre me na 

razmatranja uz molitvu krunice - 40 kn. 

P. Lubina - KRUNICA - ŽIVOTNA SUPUTNICA - 

Uzorci molitve Gospine krunice - 40 kn. 

P. Lubina - BOGORODICI DJEVICI - Izabra ne 

marijanske molitve I. tisućljeća - 40 kn. 

P. Lubina - MAJCI MILOSRĐA - Izabrane mar. 

molitve između dvaju raskola - 40 kn. 

P. Lubina - POMOĆNICI KRŠĆANA - Iza bra ne 

marijanske molitve novijeg doba - 40 kn. 

P. Lubina - UZORU NAŠE NADE - Izabrane marijanske 

molitve našeg doba - 40 kn. 

P. Lubina - BLAŽENOM ĆE ME ZVATI - Prikaz najpo 

znatijih marijanskih molitava - 30 kn. 

P. Lubina - STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE - 

Marijinim tragom po Svetoj Zemlji - 50 kn. 

M. Kirigin - S MARIJOM KROZ GODINU - Uz marijanske 

blagdane i krunicu - 30 kn. 

A. Bello - MARIJA, ŽENA NAŠIH DANA - 31. 

suvremeno razmatranje o Gospi - 30 kn. 

V. Glibotić - JEKA JEDNOGA VREMENA - Izbor 

uvodnih članaka iz ”Marije” - 40 kn. 

Fra Petar Knežević - GOSPIN PLAČ - 10 kn. 

R. Tomelić - MOJA DJECA I JA - Crtice iz života 

jedne majke i supruge - 40 kn. 

J. J. Šimunović - KAKO ŽIVJETI KRŠĆANSKI? - 

Razmišljanja o kršćanskom životu - 40 kn. 

R. Sprung - ZATVOR BEZ ZIDOVA - Što se sve krije 

iza Jehovinih svjedoka - 20 kn. 

M. Jurišić - CVIJEĆE ZA MARIJU - Jedno sta vna 

razmatranja za mjesec svibanj - 30 kn. 

M. Jurišić - S MAJKOM MILOSRDNOM - 

Svibanjska čitanja - Živo, kratko - 25 kn. 

Narudžbe: “Marija“, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, 

tel. (021) 348-184 ili 340-193. 


zahvale 

Dragica Mirković, Split: Nebeskoj Majci zahvaljujem 

na svim milostima i pod njezino okrilje stavljam sebe i 

svoju djecu, uz dar; - Ljubica Požarić, Gornji Stupnik: 

Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima te joj 

preporučujem sebe i svoje najmilije, uz dar; - Ana 

Buzasy, Lund: Nebeska Majko, na svemu ti hvala! 

Čuvaj i brani mene i sve moje, uz dar; - Nevenka 

Danolić, Split: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim 

milostima i pod njezinu okrilje stavljam sebe i sve 

svoje mile i drage, uz dar; - Ivka Križanović, Kanada: 

Majci Božjoj svim srcem zahvaljujem na svim milostima 

i njoj preporučujem sebe i sve svoje, uz dar; - 

Anka Luštica, Rijeka: Nebeskoj Majci zahvaljujem na 

svim milostima i u njezinu čast šaljem mali dar; - Ivana 

Mateljak Drage Gojkova, Staševica: Gospe draga, 

na svemu ti hvala! Tebi preporučujem sebe i svoju 

obitelj, osobito djecu, da nas čuvaš, uz dar; - Lukrica 

Dragičević, Split: Zahvaljujem Gospi za sretan povratak 

iz Australije i primljene milosti te se i unaprijed stavljam 

pod njezino okrilje, uz dar; - Zlata Gnječ, 

Staševica: Zahvaljujem nebeskoj Majci na svim milostima 

te joj preporučujem sebe i sve svoje, uz dar za 

”Mariju”; - Ana Sučić, Tijarica: Gospi Sinksoj zahvaljujem 

na svoj ljubavi i pomoći i pod njezino okrilje stavljam 

sebe i svoju obitelj, osobito unučad, uz dar; - 

Janja Ružek, Wendlingen: Majko Božja, na svemu ti 

hvala što si meni u životu dala! Čuvaj i brani mene i 

moju djecu, uz dar; - Iva Sliepčević, Kirchheim: 

Nebeska Majko, hvala ti na svemu! Bdij i dalje nada 

mnom i svim mojima, uz dar; - Obitelj Vere i Franje 

Kešinović, Esslingen: Dobra Majko, hvala ti na svim 

milostima! Čuvaj i brani mene i moju obitelj, uz dar; - 

Šima Marević ž. Ante Ćopina, Staševica: Nebeska 

Majko, na svemu ti hvaa što si meni i mojima dala! 

Preporučujem ti zdravlje svoje obitelji, uz dar; - Ivica 

Sučić, Berlin: Majko Božja, na svemu ti hvala, što si 

meni u životu dala. Čuvaj i brani mene i moje i dalje, 

uz dar; - Ruža Rogušić, Berlin: Nebeskoj Majci zahvaljujem 

na svim milostima i unaprijed joj pod okrilje 

stavljam sve svoje, osobito djecu, posebno moju 

dragu Tonku, uz dar; - Sanja Mošić, Berlin: Gospi 

zahvaljujem na ljubavi koju mi svaki dan iskazuje i njezinoj 

brizi povjeravam sebe i svoje najmilije, uz dar; - 

Kazimir Barukčić, Frankfurt: Dobra Majko, na svemu 

ti hvala što si nama za godišnjeg odmora dala i što 

smo sve mogli doživjeti. Lijepo je bilo, manje ili više, 

novčanici ostali prazni, dani sunca bez imalo kiše, 

sada se ipak malo lakše diše... Čuvaj nas od zla, da 

nam tvoj lik kao sunce i dalje sja, da nam budeš 

putokaz do Krista i Boga, zagovaraj nas kod Sina 

svoga, uz dar. 

MAJKO, I UNAPRIJED IH PRATI! 

Naš suradnik fra Karlo Jurišć proslavio je 

19. srpnja 70. boljetnicu misništva. 

Čestitamo i želimo još mnogo jubileja! 


spomen 

+FRANJO DAMIŠ 

(28. ožujka 1950. - 16. rujna 2009.) 

Do susreta u vječnosti, sa zahvalnošću 

tvoji najmiliji 

(Dar za ”Mariju”) 

9. listopada navršava se 14 godina od smrti 

našega dragog 

VILKA IVEKOVIĆA 

Gospodine, udijeli mu radost života vječnoga! 

Supruga, kćerka i sin 


11. listopada navršava se 14 godina otkako se 

preselila Gospodinu naša draga 

MARA LUBINA 

Dok te se o obljetnici smrti spominjemo s onima 

koji su otišli za tobom, molimo i čekamo zajednički 

susret pred licem Gospodnjim. 

Sinovi, unuci i praunuci 


13. listopada navršava se 9 godina otkako je 

Gospodin zauvijek k sebi pozvao našu dragu 

ANU KRAJINA 

Dovela Vas Gospa u nebeske dvore! 

Vaši zahvalni dragovoljci 


15. listopada 6 je godina otkako se Gospodinu 

zauvijek preselio naš dragi 

ŠIMUN VEKIĆ 

Dok te se rado sjećamo, molimo Gospodina 

nek ti bude milosrdan i dobrostiv! 

Kćeri Zdenka i Branka s Matijom 


16. listopada navršava se pet godina otkako se 

u kuću Očevu vratio moj dragi sin 

ROBERT STAZIĆ 

Udijeli mu, Gospodine, život vječni! 

Majka Angelina 


29. listopada navršava se 14 godina otkako se 

Gospodinu zauvijek preselio 

MARIJAN (MARIN) ČONDIĆ-BEGOV 

Dok te se sjećamo o godišnjici tvoga prelaska u 

vječnost, na svemu ti zahvaljujemo i molimo 

Gospodina neka ti bude milosrdan i dobrostiv! 

Supruga Nevenka i djeca s obiteljima 


29. listopada 8 je godina otkako se u 24. godini 

preselio u Kuću Očevu naš dragi 

TOMISLAV LEINVEBER 

U našim si srcima, živiš s nama i u nama... 

Tvoji najmiliji: majka Marina, braća Franjo, Marko 

i Antun, baka Janja s ostalim članovima obitelji 

Leinveber i Jozić

darovi 

Darovali su i tako omogućili siromašnijima primati 

”Mariju”, po: - 10 kn: Karolina Benci, 

Popovača; Tomica Lokinger, Suhopolje; - 30 kn: 

Barbara Čolig, Koprivnica; Ljilja Vrančić, Vrlika; 

Štefanija Đuranec, Varaždin; Marija Horvat, 

Biograd n/m; Pavica Hajdić, Dubrovnik; Sestre 

Presv. Srca Isusova, Otočac; Pere Penović; Marija 

Vuković, Bizovac; Marija Jurić, Kula Norinska. 

MARIJA SVIMA OBILNO PLATILA! 

U prigodi priređivanja materijala za tisak zna se 

dogoditi da neka imena ili podatke ispustimo ili 

krivo objavimo. Neki nisu naznačili svotu koju 

šalju, neki su izostavili ime pošiljatelja... Molimo 

da nam što prije javite naše propuste kako bismo 

ih na vrijeme ispravili. Hvala na razumijevanju! 

Slušajte Radio Mariju! 

Zagreb 96,4 Mhz, 106,8 MHz 

Split 97,2 MHz; Virovitica 88,3 Mhz 

Satelit HotBird 13E, 12.520 MHz V 

(Transponder: 90 Symbol rate: 27,500 

Msymb/s, FEC: 3/4). 

Internet: www.radiomarija.hr 

Postanite podupiratelj Radija Marije! 

Adresa: Jordanovac 110, 10000 Zagreb. 

tel. (01) 2327-000 

PRIMATI I ČITATI ”MARIJU” ZNAČI: 

- Htjeti produbiti svoju vjeru i ljubav prema Isusu 

preko njegove majke Marije; 

- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svake prve 

subote u mjesecu u 19 sati u svetištu Gospe od 

Zdravlja u Splitu za suradnike, dobročinitelje, 

širitelje i čitatelje ”Marije”; 

- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svakoga prvog 

četvrtka u mjesecu u splitskomu svetištu Gospe 

od Zdravlja za sve pokojne čitatelje i preminule 

članove obitelji pretplatnika lista ”Marija”. 

preporuke 

Štefanija Ivanušić, Novi Marof: Molim te, Majko, 

primi dušu moje majke Katice Alvađ u svoje krilo, 

uz dar; - Senka Gnječ Brankova, Staševica: 

Nebeskoj Majci pod okrilje stavljam svoju obitelj, 

osobito zdravlje, uz dar; - Fra Žarko Maretić, 

Banjevci: Sebe i svoje župljane preporučujem 

Gospi, uz dar za ”Mariju”; - Ante Marević-Argos, 

Staševica: Gospi preporučujem zdravlje svoje i 

svoje obitelji, uz dar za ”Mariju”; - Ivanka Gunjača, 

Zagreb: Nebeska Majko, pod okrilje tvoje stavljam 

sebe i sve svoje, uz dar; - Dragica Jolić, Zagreb: 

Majko Božja, štiti i brani mene i sve moje, uz dar; - 

Seka Gnječ, Staševica: Preporučujem Gospi sebe 

i sve svoje drage, uz dar za širenje ”Marije”; - Anica 

Marković, Olofström: Majko Marijo, pod tvoje 

okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Ana 

Stipanović, Ingolstadt: Gospe moja, tebi 

preporučujem sebe i sve svoje, uz dar; - Julija 

Kežić, Staševica: Gospi preporučujem zdravlje 

svoje obitelji, da nas čuva, uz dar; - Zdenka Stojić, 

Stari Mikanovci: U ruke Nebeskoj Majci predajem 

život svoj i svih članova svoje obitelji, da nas čuva i 

vodi, uz dar; - Martina Rončević ž. Antina, 

Staševica: Majko Marijo, tebi preporučujem svoju 

obitelj, osobito zdravlje maloga Karla, uz dar; - 

Branka Bartolić, Karojba: Majci Mariji pod okrilje 

stavljam sebe i svoje najmilije, da nas čuva i brani, 

uz dar; - Nives Mardešić, Komiža: Gospe moja, u 

ruke tvoje stavljam sebe, svoga muža i sve svoje, 

da nas vodiš i čuvaš na Isusovu putu, uz dar; - 

Maša Dropulić Jurina, Staševica: Nebeska Majko, 

tebi preporučujem zdravlje svoje i svoje obitelji, uz 

dar; - Anđa Gelo, Berlin: Tebi, Gospe moja, 

preporučujem sebe i sve svoje, posebno djecu, uz 

dar; - Marija Jurčević, Lugano: Nebeska Majko, 

tebi povjeravam sebe i sve svoje, uz dar za 

siromašnije; - Olga Čarapina, Široki Brijeg: Gospe 

moja, tebi u ruke predajem sebe i sve svoje, uz dar; 

- Milka Mikuš, Nürnberg: Preporučujem Majci 

Božjoj od Zdravlja svoju obitelj, rodbinu i sebe, nek 

nam isprosi od Boga zdravlje duše i tijela te mir na 

životnom putu, uz dar; - Iva Kušurin Mirova, 

Staševica: U čast Gospe a za uspjeh u školi šaljem 

mali dar; Ana Vrček s čitateljicama iz Zagreba: 

Dobra Majko, tebi preporučujemo sebe i sve svoje, 

da nas čuvaš, uz dar. 

MAJKO, POSLUŠAJ NAŠE VAPAJE! 

M A R I J A - vjerski list za Marijine štovatelje 

Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provin cije presv. Otkupitelja, Split; 

Urednik: fra Petar Lubina - Adresa Izdavača, Uredništva i Uprave: Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split; 

tel/faks (021) 348-184 ili tel.: 340-190; e-mail: petar.lubina@st.t-com.hr. 

List izlazi svakog mjeseca, osim u kolovozu i rujnu. - Cijena: pojedinačni broj 7 kn; godišnja pretplata 70 kn; 

za inozemstvo 15 eura ili 18 USD ili odgovarajući iznos u drugoj valuti - običnom poštom. Zračnom poštom: 

Amerika i Kanada 25 USD i Australija 35 AUD. Na više od 10 primjeraka, 10 % popusta. 

Naš račun: (“Marija” - Split) 2330003-3200726444 poziv na broj 40139576001 Splitska banka, SG Group; 

devizni račun: SG Splitska banka, 40139576026 EUR; IBAN HR 76 2330 0033 2007 2644 4; SWIFT: SOGE HR 22; 

Tisak: “Slobodna Dalmacija print” d.o.o. - Split. 


poπli su pred nama u vjeËnu domovinu 

Ivan Leinveber (+22. III. 2012. u 57. g. - Cerna); - Anto KovaËeviÊ, otac fra Ilijin (+9. VI. 2012. - 

KovaËevci, Plehan); - Marinko MartinkoviÊ, otac sveÊenika Mate (+11. VI. 2012. u 80. g. - Lipovac); - 

Pavo JerkoviÊ, otac fra Ilijin (+14. VI. 2012. - Plehan); - Mira StipetiÊ (+18. VI. 2012. u 59. g. Nova Sela); 

- VlË. Zdravko MandiÊ-Jazo (+20. VI. 2012. u 62. g. - Kandija); - Alojzije KoπÊak, otac sveÊenika 

Anappleelka (+27. VI. 2012. - Remetinec); - Mons. Baldo MladoπeviÊ (+28. VI. 2012. u 90. g. - Dubrovnik); - 

Anapplea Slavka IvuπiÊ, majka Ë. s. Bernardine (+1. VII. 2012. u 79. g. - Donja Stubica); - Katica TopiÊ r. 

JuriπiÊ, sestra fra Karlova i fra Gabrijelova (+5. VII. 2012. u 91. g. - Baπka Voda-Slatine); - Ante Vukoja, 

otac fra Nikolin (+8. VII. 2012. u 89. g. - Gornja Jasenica); - Nikola ObradoviÊ, otac sveÊenika Vicka (+10. 

VII. 2012. - Vidovci); - VlË. SreÊko Vuzem (+13. VII. 2012. u 82. g. - Zagreb-Jasenovac); - Ivan Dæimbeg 

( + 15. VII. 2012. u 58. g - Zagreb); - Iva KaveljeviÊ (+16. VII. 2012. - RunoviÊi); - Gracija PetriÊ 

DoviËina (+17. VII. 2012. u 94. g. - Split, Velo Grablje); - ». s. Vladimira Runje, ©SF (+29. VII. 2012. - 

Split); - Ana SuËiÊ (+29. VII. 2012. - Tijarica); - Vjekoslava Batelja, majka sveÊenika Jurja i Ë. s. Gabrijele 

(+29. VII. 2012. - SlavetiÊ); - O. Josip ΔuriÊ, DI (+31. VII. 2011. u 87. g. - Zagreb); - ». s. Slavica ViciÊ, 

KMTSR (+3. VIII. 2012. - Zagreb-Valpovo); - Ivanka ©plajt, fokolarina (+5. VIII. 2012. - Planina-Kriæevci); - 

Ivka PuπkariÊ, majka fra Jozina (+6. VIII. 2012. u 88. g. - Kloπtar IvaniÊ); - ». s. Benjamina BalentiÊ, 

DSSI (+10. VIII. 2012. u 53. g. - Drenova, Rijeka); - Neda Δendo (+12. VIII. 2012. - Staπevica), - Ana Frkin 

(+19. VIII. 2012. - Domaljevac, Samobor); - Ana ©uÊur ud. Ivana (+20. VIII. 2012. - Podbablje Gornje); - 

Slavica BabiÊ, majka Ë. s. Margarete (+20. VIII. 2012. u 93. g. - Oriovac); - Don Petar VuletiÊ (+25. VIII. 

2012. - Vir kraj Posuπja-Raπeljke); - Stjepan Cindori, brat sveÊenika Lovre i Ë. s. Anicete (+26. VIII. 2012. - 

Remetinec); - Nikola BreËiÊ (+28. VIII. 2012. - Glavina Donja, Imotski); - Petar ©uto Δakica (+29. VIII. 

2012. - Zmijavci); - Ivan Kuπtra GuπeviÊ (+29. VIII, 2012. + RunoviÊi); - s. Franciska Zdenka Cesar, BK 

(+29. VIII. 2012. - Sarajevo); - O. Bernard DukiÊ, OFM (+30. VIII. 2012. u 79. g. - Sinj); - Elizabeta 

KulundæiÊ, utemeljiteljica Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija (+31. VIII. 2012. u 91. g. - Osijek); - 

Anappleelka Guπo-ÆiæiÊ (+1. IX. 2012. - Otok); - O. Marijan Baldo ZloveËera, OFM (+2. IX. 2012. u 79. g. - 

Cavtat-Pridvorje); - Ana Glavota (+10. IX. 2012. - RunoviÊi). 

OBDARI IH, GOSPODINE, ŽIVOTOM VJEČNIM! 

S A D R Ž A J 

»emu Godina vjere? (Urednik) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 

Marija - primjer vjere (Benedikt XVI.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 

Molitva vjere (I. BodroæiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 

Religija ili vjera? (S. JerËiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 

Ne boji se govoriti (RV) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 

Rupert o Marijinu majËinstvu (dar-ko) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 

Najsavrπenije ostvarenje vjere (M. BabiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294 

»udo Gospine krunice (A. B. Periπa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296 

Znanje o vjeri, vjrom o znanju (D. De Micheli Vitturi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 

»emu svete slike i kipovi? (P. Lubina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300 

Marijini obroci (N. AndriÊ-Novinc) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302 

Boæji je to dar (R. T) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304 

Zaboravljeni hrvatski misionar (J. FranuliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306 

Hrvatski posaborski plodovi (K. JoliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308 

Odahnimo pod MajËinim okriljem (S. Marija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312 

OVAJ BROJ ”MARIJE” POTPISAN JE ZA TISAK 12. RUJNA 2012. 

320 - ”MARIJA” 10/2012.

PRIDRAGA 

Gospa 

od Ružarija 

U Pridragi, u srediπtu naselja nedaleko 

od Karinskog mora u zadarskoj 

nadbiskupiji, diæe se nova æupna 

crkva posveÊena Gospi od Ruæarija. 

Modernije je to zdanje trokutasta 

zabata pokraj kojega se izdiæe oviπi 

Ëetvrtasti zvonik istoga stila. 

Crkva Gospe od Ruæarija podignuta 

je za æupnikovanja Jure ZuboviÊa na 

temeljima stare, sagraappleene g. 1977. 

zalaganjem æupnika ©ime KevriÊa, 

a na mjestu kapele sv. Marka iz 

g. 1882. Pobunjeni Srbi minirali 

su je i sa zemljom sravnili zajedno 

sa zvonikom 17. oæujka 1992. 

Nadb. Ivan Prenapplea (+2010.) poloæio 

je 16. travnja 2001. za nju temeljni 

kamen i blagoslovio gradiliπte. 

Graappleena je sredstvima nadbiskupije i 

Ministarstva za javne poslove i obnovu 

Republike Hrvatske te vjerniËkim 

darovima. Radove je izvodilo GP 

”Velebitbeton”, a projektnu dokumentaciju, 

po prvotnom nacrtu ing. 

arh. Tomislava Paleke, izradila je 

firma ”D&Z”, koja je ujedno vrπila i 

nadzor gradnje, sve firme iz Zadra. 

Po zavrπetku ureappleenja, kameni oltar 

i crkvu posvetio je 5. listopadu 2002. 

nadb. I. Prenapplea. 

U kripti su pomoÊne prostorije. 

Kamenoklesarske radove - oltar, 

ambon, postolje za svetohraniπte i 

NASLOVNA SLIKA: Kraljica sv. Krunice (Nocola Grossi) 

SLIKA NA OMOTU: Crkva Gospe od Ruæarija u Pridragi 

naša marijanska svetišta 

kip, stoliÊ i spomen-ploËu - obavila 

je kamenoklesarska radionica 

”Klesarstvo Mataπin” iz Kukljice, a 

postolje za krstionicu izraappleeno je u 

kamenoklesarskoj radionici ”Krπevan” 

u Zadru. Postaje kriænog puta djelo 

su kiparske kolonije i Udruge ”Sjaj 

hrvatske Crkve” iz Osijeka. Æupnik 

J. ZuboviÊ blagoslovio je 5. listopada 

2003. tri nova zvona za crkvu. 

NajveÊe, 820 kg teπko, posveÊeno je 

Gospi od Ruæarija. 

U Pridragi je sveËanije za blagdan 

Gospe od Ruæarija. Na spomen 

bitke kraj Lepanta 7. listopada 1571. 

uveo je toga dana Pio V. blagdan bl. 

Djevice Marije od Pobjede, koji je g. 

1573. Grgur XIII. prozvao blagdanom 

bl. Djevice Marije od Krunice, 

kako ga naziva i obnovljeni Rimski 

kalendar. U hrvatskim krajevima 

taj blagdan nazivaju i Gospom od 

Krunice, Kraljicom sv. Krunice, Bl. 

Djevicom Marijom od Svetoga Ëisla, 

Gospom od Ruæarija, Ruæaricom... 

Njime slavimo ne krunicu kao takvu 

nego Kraljicu sv. Krunice, ”Mariju 

zbog uzviπena poloæaja πto ga ima 

u toj molitvi” (Leo Scheffczyk). Ona 

vjerne duπe potiËe da molitvom 

krunice razmiπljaju, obnavljaju i produbljuju 

vjeru u utjelovljenje Sina 

Boæjega, u beskrajnu ljubav OËevu 

prema Ëovjeku, u plodnu djelatnost 

Duha Svetoga, u radosnim, svijetlim 

i æalosnim trenucima koji su pratili 

na zemaljskom æivotu Isusa i Mariju, 

u Isusovu muku, smrt i uskrsnuÊe, u 

njegovu i Gospinu beskrajnu slavu 

koja i nas oËekuje.

"Marija" - listopad 2012.

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?