Pomoćnici kršćana - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Petar Lubina, OFM 

POMOΔNICI KR©ΔANA


POMOΔNICI KR©ΔANA 

KNJIÆNICA ”MARIJE” - KNJIGA 53 

Nakladnik: 

FranjevaËka provincija Presv. Otkupitelja, Split 

Odgovara: 

Petar Lubina, 

urednik lista ”Marija”, 

Trg G. Bulata 3, 21000 Split 

Slog i obrada: 

Kamenko JoliÊ 

Tisak: 

”Dalmacija-papir” - Split 

Naklada: 

1000 primjeraka 

CIP - Katalogizacija u publikaciji 

SveuËiliπna knjiænica u Splitu 

UDK 

LUBINA, Petar 

ISBN 953-6012-37-5 

2 


POMOΔNICI KR©ΔANA 

IZABRANE MARIJANSKE MOLITVE 

NOVIJEG DOBA 

Split, 2008.

Predgovor 

U otkrivanju molitvenih sadræaja marijanske prisutnosti 

u æivotu Crkve dospio sam do polovice XVI. 

stoljeÊa i plodove svoga rada objavio u dvjema zbirkama 

marijanskih molitava. Oni koji su imali prigodu 

listati knjiæice ”Bogorodici Djevici” (2005.) i 

”Majci milosrapplea” (2006.) bodrili su me i poticali da 

nastavim zapoËeto djelo. U tome sam ustrajao i, 

evo, objavljujem treÊi svezak izabranih molitava 

Gospi, nastalih u razdoblju od polovice XVI. do polovice 

XX. stoljeÊa. Kao i u prijaπnjim izdanjima, te 

molitve pabirËio sam uglavnom po inozemnim zbirkama 

i vjerskim Ëasopisima. Sabrani i veÊim dijelom 

prvi put prevedeni tekstovi prelaze okvire ove 

knjige. Zbog toga sam napravio uæi izbor kako bi 

doπle do izraæaja manje poznate molitve Gospinih 

miljenika. Dok sam ih redao po vremenskom slijedu 

kako su nastajale, trudio sam se uravnoteæiti 

prisutnost pojedinih auktora kao i zastupljenost 

vremenskih odsjeka i krajeva. Tako se donekle moæe 

uoËiti razvoj marijanske misli i poboænosti. 

Zlatna nit koja se provlaËi kroz Ëetiri stoljeÊa bremenitu 

baπtinu obraappleenu u knjizi mogla bi se saæeti 

u zazivu Gospi kao ”PomoÊnici krπÊana”. Zbog 

toga sam tako ovu zbirku i naslovio. U Majci Gospodinovoj 

krπÊani minulih stoljeÊa prepoznavali su 

svoju Odvjetnicu i Zagovornicu, osobu koja ih vodi 

u susret Bogu i upuÊuje da Ëine ono πto Isus od njih 

traæi. U zajedniπtvu svetih ona je molila s njima i 

zagovarala ih kod Boga, kao πto i danas moli Boga 

s nama i za nas. 

U molitvama na stranicama ove knjige utkano je 

obilje misli duha i osjeÊaja srca. Brojne su slike s 

kojima je bl. Djevica Marija usporeappleena, a joπ su 

brojniji zazivi kojima je zazivana, ne samo za osobne 

nego i zajedniËke potrebe, za Crkvu i narod, za 

odgovorne u druπtvenoj i crkvenoj zajednici. Te molitve 

nastajale su u razliËitim æivotnim trenucima, a 

slagali su ih Boæji ugodnici i obiËni krπÊani, poznati 

bogoslovci, pape i biskupi, muπkarci i æene u zajedniπtvu 

s cijelom Crkvom ”slaveÊi spomen ponajprije 

slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina 

naπega Isusa Krista”. 

Kao i kod prethodnih molitvenih zbirki, i ovdje moram 

priznati da nisam ni prevoditelj niti jezikoslovac, 

nego samo jednostavan prikupljaË marijanskog 

blaga iz bogate riznice crkvene povijesti. Uvijek 

sam nastojao pronaÊi odgovarajuÊu rijeË i ostati 

vjeran izvorniku, a koliko sam u tome uspio, prosudit 

Êe Ëitatelj i molitelj. U tom radu vodila me æelja 

pruæiti Gospinim osobitim ljubiteljima meappleu Hrvatima 

dio marijanskoga molitvenog blaga opÊe Crkve, 

da i njima posluæi kao svjedoËanstvo, uzorak i 

nadahnuÊe. 

Nadam se da Êe i ova zbirka doprinijeti da hrvatska 

marijanska baπtina raste i razvija se u duhu 

evanappleeoske poruke koja nam prikazuje bl. Djevicu 

kao sluæbenicu Gospodnju. U povijesti opÊe Crkve i 

vjere hrvatskoga naroda ona je ”PoËetak boljega 

svijeta” i ”Odvjetnica Najvjernija”, od Boga izabrana 

i blagoslovljena meappleu svim æenama zbog Onoga 

kojega je svijetu donijela, Isusa Krista Otkupitelja 

naπega. Zbog toga je i njezino πtovanje u konaËnici 

πtovanje Boga i njegovih djela. Jednako tako i ove 

molitve upuÊene ”PomoÊnici krπÊana” upravljene su 

Bogu, bogatu dobrotom i milosrappleem u kojega Duhu 

i mi kliËemo ”Abba, OËe!”. 

Fra Petar Lubina 

U Splitu, 

na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja 2008. 

5

Uvod 

KrπÊanska povijest minulih stoljeÊa ostavila je neizbrisive 

tragove prisutnosti bl. Djevice Marije na 

podruËju vjere, kulture i poboænosti. Razdoblje od 

sredine XVI. do sredine XX. stoljeÊa bogato je raznovrsnim 

dogaappleajima na svim podruËjima ljudskog 

æivota i djelovanja. Sve je to utjecalo na oblikovanje 

puËke poboænosti i, dosljedno, stvaranje 

molitvenih izraæaja Majci Gospodinovoj. Marijanska 

stvarnost bila je na neki naËin dio tih druπtvenih 

i vjerskih pokreta i zbivanja te usko navezana 

na bogoslovska strujanja u Crkvi toga razdoblja. 

Zbog toga Êu ovdje u kratkim crtama ukazati na 

druπtvene, vjerske i kulturne prilike u kojima se 

πtovanje bl. Djevice Marije utjelovljivalo i kojima 

se prilagoappleivalo. To Êe nam pomoÊi ispravno shvatili 

i vrednovati marijansku poboænost toga povijesnog 

razdoblja te upoznati okvirne sastojnice koje 

su uvjetovale nastanak i razvoj molitvenih izriËaja 

”PomoÊnici krπÊana”. 

Druπtvene prilike 

S povijesnog motriπta, razdoblje od sredine XVI. 

do polovice XX. stoljeÊa oznaËeno je slabljenjem 

osmanlijske moÊi (bitka pod BeËom 1683.) i nastajanjem 

nacionalnih dræava diljem Europe koje 

su nastojale uËvrstiti i proπiriti moÊ svoga djelovanja. 

Vrijeme je to Francuskog veleprevrata (1789.), 

Napoleonskih ratova, pada MletaËke Republike i 

Dubrovnika (1805.). Ratni sukobi obiËno su zavrπavali 

mirovnim ugovorima, a njih su diktirali pobjednici. 

Europske nacije πirile su svoj utjecaj u 

novootkrivenim krajevima ameriËkog i afriËkog 

kontinenta. I to povijesno razdoblje isprepleteno je 

svijetlim i tamnim stranama. Bilo je to vrijeme robovlasniËkih 

sustava i borbi za nacionalnu samostalnost 

tijekom kojega su se vodili mnogi ratovi. 

Velik dio ËovjeËanstva stenjao je pod Ëizmom neljudskih 

diktatura koje su uniπtavale brojne ljudske 

æivote. Dva svjetska rata prouzrokovala su goleme 

tragedije, a milijuni ljudskih æivota ugaπeni 

su u sabirnim logorima. Do dana danaπnjega mrænja 

i zavist nisu utihnule, a ni æariπta nepravde 

nisu se utrnula. Na gospodarskom podruËju vladao 

je sustav izrabljivanja Ëovjeka sa strane Ëovjeka, 

a poveÊavao se i jaz izmeappleu bogatih i siromaπnih. 

Inozemni dugovi u mnogim zemljama su rasli, 

a brojna djeca umirala su od gladi i zaraznih bolesti. 

Neprestano se poveÊavao i broj izbjeglica, kako 

politiËkih tako i gospodarskih. Mnogi su stavljali 

svoj æivot na kocku kako bi iz bijede dospjeli do 

”blagostanja” koje su nudile razvijene zemlje. 

Na etiËkom podruËju πirila se joπ uvijek prisutna 

kultura smrti, posebno u krajevima u kojima se ni 

danas ne prestaje primjenjivati smrtna kazna. I 

sam je ljudski æivot u velikoj opasnosti, bilo da se 

radi o njegovu nastanku ili pak o naravnom zavrπetku. 

Rasni, vjerski i nacionalni sukobi meappleu narodima 

odnijeli su milijune nevinih æivota. Terorizam 

i nasilje πirili su se po svim kontinentima poput 

zarazne bolesti. Sebeljubno traæenje osobnog 

probitka, raspad obitelji, prevelika nezaposlenost, 

napadi na dostojanstvo æene koja je joπ uvijek 

potËinjena novim oblicima ropstva, poveÊano uzimanje 

droge s nepopravljivom πtetom za zdravlje - 

sve su to proizvodi modernoga druπtva koje se diËi 

svojim napretkom. Posebnu æalost izaziva nasilje 

nad djecom, prisila da postanu vojnici ili pak djeca 

ulice, maloljetnici koji su primorani raditi teπke 

poslove, djeca koja se prodaju radi oduzimanja æivotnih 

organa ili su predmet besramnog uæivanja 

bogatih hedonista. 

Posred ogromnih poteπkoÊa za krπÊanina i to vrijeme 

obilovalo je znakovima nade. Prvi je od njih za 

nas uskrsnuli Krist, koji je izveo naπe otkupljenje 

i pomirio nas s Bogom (Kol 1, 19-20). Jednako je 

tako Majka Gospodinova znak pouzdane nade i 

6 7

utjehe Boæjemu narodu na putu u vjeËnu domovinu 

(Svjetlo narodâ, 68). Ona je majka Isusa koji 

je naπ æivot (Iv 14, 6) i naπa majka æivih (Post 3, 

20). I na druπtvenom podruËju pojavljivali su se 

pokreti koji su se zalagali za poπtivanje naravnog 

reda u skladu s evanappleeljem. U mnogim sredinama 

rasla je odgovornost za najslabije Ëlanove druπtvene 

zajednice. Meappleusobno poπtivanje i uvaæavanje, 

promicanje mira i dobra, sloge i razumijevanja znakovi 

su civilizacije ljubavi, koju smo kao krπÊani 

pozvani izgraappleivati. »ovjeËanstvo, naime, moæe 

opstati jedino ako jedni drugima pruæimo ruku. U 

tom poslu ne smije se i ne moæe zanemariti uloga 

Nazaretske Djevice koja je svijetu donijela Krista 

koji je mir i æivot naπ. 

Kulturna kretanja 

Na kulturnom podruËju razdoblje humanizma i 

renesanse zamijenio je novi kulturni pravac, prozvan 

barok. U tom vremenskom odsjeku osobito je 

doπla do izraæaja Ëovjekova stvarateljska maπta, 

koja je na obzoru umjetnosti uzrokovala πirenje, 

obogaÊivanje i kiÊenje. Kako je Galileo Galilei 

(†1642.) premjestio granice svemira, tako su se 

proπirili obzori bogoslovskoga, umjetniËkoga i duhovnog 

svijeta. To naËelo πirenja preπlo je na sva 

æivotna podruËja i uspostavilo novu ljestvicu vrednota. 

Radije se prihva alo novo negoli tradicionalno, 

veliËanstveno negoli odmjereno, blagdansko 

negoli svagdanje, pokret umjesto mirovanja, utopija 

umjesto stvarnosti... Barokna kultura Ëovjeku 

svoga vremena nudila je za uzor junaka, Ëovjeka 

koji odudara od osrednjosti i uravnoteæenoga, 

a oËituje se u junaËkoj, izvanrednoj svetosti. 

Osamnaesto pak stoljeÊe oznaËeno je kao doba 

prosvjetiteljstva, πto je zapravo bila protuteæa baroku. 

Bilo je to razdoblje u kojemu je razum neosporno 

carevao preuzevπi potpunu prevlast u Ëovjekovu 

svijetu duha. U tom razdoblju prevladavalo 

je povjerenje u Ëovjekov istraæiteljski i ravna- 

teljski razum kako bi se razbile tmine neznanja i 

praznovjerja. Razum je onaj koji je prosuappleivao i 

vodio ËovjeËanstvo. Umjesto junaka baroknog doba 

ljudski je ideal postao ugledan i nepristran filozof 

bez ikakvih predrasuda. KritiËki duh protezao 

se na sve izraze kulture, od knjiæevnosti preko 

umjetnosti i filozofije do religije, bacaju i svoje zrake 

i na krπÊanstvo, pa tako i na marijansku poboænost. 

Stolje u prosvjetiteljstva slijedilo je razdoblje obnove 

koja je oznaËavala na poseban naËin XIX. 

stoljeÊe s mnogovrsnim ideologijama i kulturalnim 

usmjerenjima. Obnoviteljski pokret hranio se 

na gomili zala i strahota prouzrokovanih Francuskim 

veleprevratom (1789.). On je nalazio moÊna 

saveznika u romantizmu, sklonosti nestvarnim 

sadræajima, pokretu koji je proæimao Ëitavo stolje- 

Êe. U oporbi s prosvjetiteljstvom, romantizam je 

uzvisivao prirodu kao stvarateljsku snagu i zbrkano 

vrenje osje aja. Obnoviteljskom pokretu usprotivio 

se slobodnoumni katolicizam koji je æelio 

da se Crkva suglasi s modernim svijetom, odreËe 

se staroga reæima te prihvati slobode i dostignuÊa 

novog humanizma. Iako u viπeobliËnosti i raznolikosti 

naslovnika, XIX. stoljeÊe nalazilo je svoju 

razlikovnu oznaku u humanizmu, pravcu koji u 

prvi plan stavlja Ëovjeka i njegove potrebe, posebno 

pak u odgovornoj slobodi. U biti Ëovjek toga 

vremenskog razdoblja, pod pritiskom feminizma, 

boraca za formalno pravno izjedaneËnje æena s 

muπkarcima, otkriva dvostruki polaritet ljudskoga 

biÊa, muπki i æenski, i osuappleuje svako ograniËenje 

prava u pogledu æene, koja zahtijeva da sudjeluje 

na svim podruËjima ljudskog æivota i rada. 

Dvadeseto stoljeÊe razlikovalo se od prethodnih. 

Srediπte njegova interesa nije bio razvoj ili vrednovanje 

ljudske sposobnosti, kao πto su to bile barokna 

maπta XVII. stoljeÊa, kritiËki razum XVIII. 

ili pak humanistiËki osje aj XIX. stoljeÊa. Kulturna 

kretanja XX. stoljeÊa prelazila su od pozitivi- 

8 9

stiËke objektivnosti prema Ëovjekovu subjektivizmu, 

od prosvjetiteljskog optimizma k egzistencijalizmu, 

od zauzetosti za zajedniËko k promicanju 

pojedinca otkrivπi u ljudskoj osobi kljuË za razrjeπenje 

protuslovlja kolektivizma i individualizma. 

Kulturno ozraËje tih stoljeÊa utjecalo je i na oblikovanje 

lika bl. Djevice Marije, kako na podruËju 

umjetnosti tako i na podruËju bogoslovnih prouka 

i puËke poboænosti. Blaæenoj Djevici bile su pripisivane 

odlike, naslovi, kreposti i povlastice u najveÊoj 

moguÊoj mjeri. Uslijed tih kretanja i puËka 

poboænost zajedno s marijanskom molitvom doæivljavala 

je svoje uspone i padove, poznavala razdoblja 

gomilanja i vrijeme kritiËna ËiπÊenja. 

Bogoslovski okvir 

Tridentski sabor (1545.-1563.) oznaËio je veliku prekretnicu 

u povijesti Crkve. Bio je to odluËujuÊi dogaappleaj 

za razvoj novovjekog katoliËanstva. Izazvano protestantskom 

reformacijom, crkveno uËiteljstvo, zbor 

biskupa u zajedniπtvu s papom, htjelo je razjasniti 

glavna dogmatska pitanja vjere i morala, posebno 

pak nauk o milosti i opravdanju, o sakramentima 

kao sredstvima spasenja, o Svetom pismu i Predaji. 

Nakon sabora nastupilo je vrijeme obnove vjerskog 

æivota, a time i obnovljena zanosa na podruËju marioloπke 

znanosti i marijanske poboænosti. Poboænost 

prema Gospi postala je jedna od presudnih sastojnica 

krπÊanskog æivljenja. Nakon Lepantske bitke g. 

1571., moljenje krunice glavno je obiljeæje marijanske 

puËke poboænosti. Nastajale su nove redovniËke 

druæbe marijanskog nadahnuÊa. Bl. Djevicu Mariju 

u to doba sve viπe pribliæavaju i Isusu i njegovu 

otkupiteljskom djelu, negoli zajedniπtvu svetih. 

I. vatikanski sabor utvrdio je vlast biskupâ i auktoritet 

rimskoga pape, a da nije donio vaænijih odluka 

u pogledu marioloπke znanosti i marijanske 

poboænosti. Dok je priruËniËka mariologija nastavljala 

rad oko jedinstvenog usklaappleivanja i tumaËa 

objavljene datosti, novi bogoslovski pokreti stavljali 

su u pitanje naËin obrade onoga πto Crkva 

vjeruje i uËi u pogledu Isusove Majke te predlagali 

nov pristup s povijesnospasenjskog motriπta kako 

bi doπle do izraæaja zanemarene sastojnice lika 

Djevice iz Nazareta. 

Tako se biblijski pokret zauzimao za potpunije 

vrednovanje Boæje rijeËi sadræane u svetopisamskoj 

objavi. Nije se radilo o tome da se u Svetom 

pismu pronaappleu dokazi za odreappleene teze, nego o 

vaænosti rijeËi Boæje u samoj sebi. Primjenjuju i na 

bl. Djevicu Mariju biblijski pristup, tumaËi Svetog 

pisma naglaπavali su zemaljske uvjete Nazaretske 

Djevice: jednostavnost i obiËnost njezina æivota u 

ondaπnjoj Palestini zajedno s osebujnom duhovnoπ 

u na crti ”Jahvinih siromaha”, onih koji sve 

svoje pouzdanje stavljaju u Boga i od njega oËekuju 

spasenje. 

Poraslo zanimanje za predaju svetih otaca i crkvenih 

nauËitelja pokuπalo je iznijeti na vidjelo duhovno 

i nauËiteljsko blago koje se krije u njihovim 

spisima. Iz te predaje izranja lik Djevice Bogorodice 

koja je Kristu podarila ljudsku narav kako bi 

izveo djelo otkupljenja ljudskog roda. »esto su to 

kratki zapisi ili usputne primjedbe koje nam otkrivaju 

ono πto je Crkva prvih stoljeÊa vjerovala o 

Majci Gospodinovoj. Svojim pristankom da bude 

majka Sina Boæjega Marija je, u oËima svetih otaca, 

odigrala nezamjenjivu ulogu u Boæjem djelu 

spasenja. 

Navjestiteljski (kerigmatiËki) pokret nastojao je 

Majku Isusovu izvuÊi iz izoliranosti i odvojenosti iz 

poklada vjere i zapodjenuti govor o njoj u sklopu 

sveukupnoga navjeπtaja spasenja. Njezina je pak 

uloga u djelu spasenja nezaobilazna, jer se ne moæe 

ispravno i potpuno govoriti o Isusu Kristu, ako 

se ne spominje njegova majka, blaæena Djevica 

Marija. 

Liturgijski pokret ukljuËio je slavlje presvete Bogorodice 

unutar slavljenja Kristova otajstva u tije- 

10 11

ku liturgijske godine. Sa svoje strane ekumenski 

pokret traæio je zajedniËke obrise Marijina lika, 

ono πto je zajedniËko svim Kristovim vjernicima u 

uËenju o Marijinoj ulozi u djelu spasenja. 

Svi ti netom spomenuti pokreti unutar i izvan Crkve 

utjecali su na stvaranje i oblikovanje molitvenih 

izriËaja auktora koji su djelovali u razliËitim 

vremenskim razdobljima i bili pod utjecajem vjerskih 

i druπtvenih prilika. Ti su pokreti na neki na- 

Ëin potpomogli obnoviteljski zahvat koji je doæivio 

svoj vrhunac s II. vatikanskim saborom, o Ëemu 

Êe biti rijeËi u sljedeÊoj zbirci marijanskih molitava. 

DjeliÊ obnoviteljskih nastojanja u Crkvi moæe 

se opaziti i u ovoj zbirci molitava koja slijedom 

vremena osvjetljuje uvijek nove obrise Marijina lika. 

Svako vremensko razdoblje ostavljalo je svoje 

tragove i pronalazilo nove lijekove svojoj duπi. 

Marijanska stvarnost 

Po zavrπetku Tridentskog sabora (g. 1563.) nastupilo 

je novo marijansko razdoblje. ©tovanje bl. 

Djevice dobilo je izvanredan zamah i oËitovalo se 

u mnogovrsnim oblicima. PuËka poboænost bila je 

marijanski usmjerena pa je iznjedrila i nove oblike 

marijanske duhovnosti, tipiËne za ono doba. PomoÊnici 

krπÊana posveÊivali su se pojedinci i Ëitavi 

narodi. Gorljiviji vjernici okupljali su se u marijanske 

udruge i bratovπtine, osobito one kruni- 

Ëarske (sv. Krunice). Meappleu Marijinim miljenicima 

bio je raπiren obiËaj ropskoga, sluæiteljskog stava 

prema Majci Gospodinovoj. RijeË je o obliku potpune 

predanosti i pripadnosti Gospi. Vjernici su 

æeljeli æivjeti po uzoru na Majku Isusovu kako bi 

uspostavili zdrav odnos ljubavi prema njoj i od nje 

prema Bogu. Taj oblik poboænosti osobito je πirio 

sv. Ljudevit Marija Grignon Montfortski (+1716.). 

Bilo je to vrijeme kad se duhovni æivot tako ureappleivalo 

da krπÊanin oblikuje Krista u sebi na Marijin 

naËin i da Marija postane njegova duhovna 

Majka. 

U istom razdoblju krπÊanska mistika dosezala je 

svoj vrhunac, ali i svoj pad. Sami su mistici doprinijeli 

obnovi Crkve nakon protestantske obnove 

i katoliËke protuobnove. Misao i pamet okretali su 

prema Duhu Boæjem i njegovu djelovanju, uzdizali 

su srce Bogu i njegovali kontemplaciju, produbljenu 

molitvu razmatranja u zanosu. Sva ta poboænost 

bila je i marijanski usmjerena. U Majci 

Isusovoj prepoznavali su majku, uzor i pralik Crkve. 

Cijelo razdoblje od XVII. do XIX. stoljeÊa u odreappleenom 

smislu obiljeæeno je pripremama za proglaπenje 

vjerskih istina o Marijinu Bezgreπnom zaËe u 

(8. prosinca 1854.) i Uznesenju u nebesku slavu 

(1. studenoga 1950.) dogmama. Pokreti koji su 

nastali uz te istine doprinijeli su opÊem porastu 

vjere i πirenju marijanske poboænosti u narodu 

Boæjemu. U meappleuvremenu umnaæale su se prouke 

i nizali zahtjevi u korist opÊeg Marijina posredniπtva. 

Pozornost Crkve prema Majci Gospodinovoj 

u to doba dosizala je svoje vrhunce. VeÊina 

dogmatskih pravorijeka o bl. Djevici Mariji potjeËe 

upravo iz tog vremena. Razdoblje u Crkvi od g. 

1854. do g. 1954. prozvano je ”marijanskim stolje- 

Êem”. 

Bogoslovska utemeljenost 

U XVII. stoljeÊu pojavila se i zasebna bogoslovska 

prouka, nazvana mariologija, koja je unutar katoliËke 

dogmatike obraappleivala nauk o bl. Djevici Mariji 

i njezino πtovanje. Vrsni bogoslovci (F. Suarez, 

P. Nigido, D. Petavius, V. Contenson) upozoravali 

su na potrebu proπirenja marijanske prouke prokuπanom 

skolastiËkom metodom. Tako su nastajale 

prve sustavne rasprave o Majci Isusovoj. Auktori 

su veliku vaænost pridavali Marijinu boæanskom 

materinstvu, koje sadræi sve πto se o njoj 

moæe i mora re i, ukoliko je i ona djelo Boæje, njegova 

k erka, majka Sina Boæjega i zaruËnica Duha 

Svetoga. Mnoæile su se knjige marijanskog sadræa- 

12 13

ja, a i marijanska poboænost poprimala je mnogostruke 

izraze. Velika pozornost pridavala se Marijinim 

povlasticama. U duhu onoga vremena pretjerivalo 

se u trvdnji da je Bog dodijelio Mariji sve 

darove, a premalo se obaziralo na kritiËke glasove 

koji su se tu i tamo pojavljivali (A. Muratori). Njegovali 

su se obiËaji krunjenja Gospinih slika i 

kipova, mnoæila su se hodoËaπ enja u marijanska 

svetiπta i promicala ideja o Bezgreπnom zaËe u sve 

do „zavjeta krvi“. Svojim porukama i rimski biskupi 

promicali su marijansku poboænost, koju su 

meappleu narodom Boæjim πirili propovjednici. Meappleutim, 

rijetki su vrednovali otaËku predaju i razlikovali 

Kristovo posredniπtvo od Marijina te pozivali 

poboæne vjernike i propovjednike da izbjegavaju 

pretjerivanja... 

Majku Gospodinovu uzdizalo se ”do nebesa” kao 

osobu najuzviπenijeg dostojanstva, prvu do Boga. 

Nadasve je izdizano njezino boæansko materinstvo 

i njezina uloga u Kristovu djelu spasenja. Ona je 

sva sveta jer je puna milosti. Nadvisuje od poËetka 

sve milosti udijeljene ljudima i anappleelima. Zahvaljuju 

i njezinoj suradnji i velikoduπnu pristanku, 

Bog je uËinio da se utjelovi njegova RijeË. Suraappleivala 

je na jedinstven naËin u otkupljenju ljudskog 

roda, patila je zajedno s Kristom i sjedinila se 

s njegovom ærtvom. U dostojanstvu i milosti ona 

nadvisuje ostala stvorenja. Njezino dostojanstvo 

proizlazi iz jedinstvenosti uloge Majke Boæje i njezina 

posebna odnosa s Bogom, s kojim je tijesno 

povezana buduÊi da je majka njegova jedinoroappleenoga 

Sina. Nju se nastojalo udaljiti od ostalih stvorenja, 

istrgnuti iz Crkve kao zajednice vjernika i 

postaviti osamljenu na udaljeni pijedestal svetosti. 

Ogromna je, nepremostiva razlika izmeappleu njezine 

svetosti i svetosti ostalih Boæjih ugodnika. 

Majci Gospodinovoj pridavani su najuzviπeniji naslovi, 

dotle da se postavljalo pitanje moæe li se za 

nju re i da je sluæbenica Boæja i sluæbenica djela 

otkupljenja, a jednako tako naπa sestra u vjeri po- 

trebna otkupljenja kao i svi smrtnici. Njezin lik isticao 

se iznad likova ostalih stvorenja zahvaljujuÊi 

njezinoj svetosti i sudjelovanju u djelu spasenja. 

Usporeappleivanje Marije s Kristom i njegovim djelom 

postavljalo je problem nekih odlika koje su pripisivali 

njoj, a svojstvene su jedino Bogu. Ipak je bilo 

onih koji su dræali da je se ne moæe smatrati boæicom, 

niti da je po svojoj naravi uzviπenija od ostalih 

Boæjih stvorenja. Njoj bi pripadala dostojna 

Ëast i hvala koja je daleko ispod Ëasti i hvale koje 

se duguju Bogu. Tek Êe II. vatikanski sabor razjasniti 

njezinu posredniËku ulogu koja je u potpunosti 

ovisna o Kristu i njegovu posredniπtvu od 

kojega i Marijina posredniËka uloga potpuno zavisi 

i crpe svu svoju moÊ. 

Bilo je to vrijeme kad je lik Majke Gospodinove Ëesto 

ocrtavan i tumaËen simbolima. Prema nekim 

bogoslovcima, ona je ona palma sa 72 grane, ku a 

sa sedam stupova, obzor, ocean, mistiËni grad Boæji, 

otajstveni cvijet, mistiËna ruæa, zagonetni mjesec, 

otajstveno sunce, majka zemlja, procvjetali 

πtap, golubica... Marija je krilo, πkrinja, posuda, 

raj zemaljski, ali i put, cesta, kanal, vrata na putu 

k Bogu, ukoliko njezino materinstvo vodi zrelosti 

u Kristu. 

„Prava poboænost“ Majci Boæjoj 

U marijanskoj poboænosti bilo je u tom razdoblju i 

zloporaba, iskrivljivanja i pretjerivanja, a nerijetko 

se Ëula i æestoka kritika. Najprije su prosvjedovali 

protestantski bogoslovci, koji su svoje πtovanje bl. 

Djevice Marije temeljili na Svetom pismu i Predaji 

joπ uvijek nepodijeljene Crkve. Iako Martin Luther 

(+1546.) i prvi reformatori nisu bili protumarijanski 

raspoloæeni, njihovi su se sljedbenici protivili 

πtovanju Gospe koje je meappleu katolicima nezaustavljivo 

raslo, poËevπi od XVII. stoljeÊa pa dalje. 

Oni su bili posebno osjetljivi na ondaπnje katoliËke 

poboæne izraze i oblike koji su veliËali Majku 

Gospodinovu. Za protestante, Krist je jedini spasi- 

14 15

telj i posrednik izmeappleu Boga i ljudi, pa mu za to 

djelo nisu potrebni suposrednici ni suotkupitelji. 

Bilo je to vrijeme æive marijanske poboænosti i πirenja 

marijanskih spisa. Vjerovalo se da nam sve 

milosti od Boga dolaze preko Marijinih ruku. Prihva 

eno je uËenje sv. Bernarda (†1153.) o Marijinu 

op em posredniπtvu, prema kojemu Isus njoj povjerava 

sve milosti da ih dijeli ljudskom rodu. Posebno 

su se isticala Ëudesa dobivena po zagovoru 

duhovne Majke koja milosrdno pritjeËe u pomo 

potrebnicima. Za marijanski procvat posebno su 

izgarali krπÊani sveta æivota. Tome su doprinijeli 

propovjednici i puËki pisci koji su neumorno uveliËavali 

Marijine kreposti i njezinu ulogu u djelu 

spasenja. Meappleu vjernicima ukorijenila se i razvila 

i svibanjska poboænost na naËin koji je odgovarao 

zahtjevima i shva anju puka. 

Meappleutim, kritika na neke vidove marijanske poboænosti 

pojavila se i meappleu katolicima (A. Weidenfeld, 

A. Muratori). Upozoravala je na neka pretjerivanja, 

pa i pojave koje su ponekad graniËile s 

krivovjerjem i praznovjerjem. Prema njihovu uËenju, 

glavno mjesto u katoliËkoj poboænosti treba 

zauzimati Isus, a ne Marija. Zbog toga treba promicati 

istinsku poboænost, koja je utemeljena na 

Svetom pismu i crkvenim ocima, a izbjegavati povrπnu, 

nerazboritu i neutemeljenu poboænost prema 

Gospi. Tako je teænja za „pravom poboænoπÊu“ 

digla dosta praπine u mnogim zemljama katoliËke 

Europe, iznjedrivπi brojne spise u kojima se raspravljalo 

o ispravno ureappleenoj ili pretjeranoj poboænost. 

Iπlo se za tim da se Majci Gospodinovoj 

pripisuju naslovi jedino svetopisamskog podrijetla, 

da se u crkvama izlaæe samo jedan njezin lik i 

smanje procesije u njezinu Ëast. 

S druge pak strane postojao je Ëitav pokret, koji je 

nastojao promicati zdravo i pravo πtovanje bl. Djevice, 

a podræavalo ga je i crkveno uËiteljstvo. Na 

tom podruËju pojavila su se dva remek-djela moderne 

marijanske knjiæevnosti: Rasprava o pravoj 

poboænosti prema bl. Djevici Mariji (oko 1712.) sv. 

Lj. M. Grignona Montfortskoga i Slave Marijine 

(1750.) sv. Alfonsa Marije Liguorskoga (†1787.). 

Obojica su bili neumorni pregaoci u pohvali one 

koju Êe ”blaæenom zvati svi naraπtaji” (Lk 1, 48). 

Usprkos manjoj vrijednosti æene u tom vremenu, 

Montfort je predstavljao Mariju kao pralik i suradnicu 

Presvetog Trojstva pri utjelovljenju VjeËne 

RijeËi i u duhovnom preporodu krπÊana. Prema 

njegovu uËenju, Marija je ”bliæi cilj, otajstvena sredina 

i prikladno sredstvo za susret s Kristom”. Liguorijevo 

djelo Slave Marijine objavljeno je u viπe 

od tisu u izdanja na svim poznatijim jezicima te 

postalo najËitanija i najtraæenija marijanska knjiga 

svih vremena. U njoj je Majka Isusova predstavljena 

kao aktivna æena, koja milosrdno zahva a u 

æivot greπnika, da ih otkine od oËaja i, po sakramentima 

i djelima ljubavi, dovede u susret s Bogom. 

Auktor je preporuËivao osobni odnos prema 

bl. Djevici Mariji i nasljedovanje njezina primjerna 

æivota. Ta dva djela o πirenju prave poboænosti 

imat Êe ogroman utjecaj meappleu Gospinim πtovateljima 

sve do XX. stoljeÊa. 

Spomenuti pokret utjecao je na razvoj novih oblika 

marijanske poboænosti kao πto su molitva krunice, 

hodoËaπ a, svibanjska poboænost, posveta 

Gospi... Osobitu ulogu u πirenju poboænosti prema 

bl. Djevici Mariji u to doba imale su redovni- 

Ëke zajednice u kojima se ta poboænost produbljivala 

po molitvenom i mistiËnom iskustvu, a nastajale 

su i nove redovniËke zajednice marijanskog 

nadahnuÊa. Æenske druæbe na poseban naËin 

pokuπavale su uprisutniti Marijin lik u æivotu Crkve. 

Rade i kao misionarke, bolniËarke i odgojiteljice 

mladeæi stavljale su svima za uzor Majku Gospodinovu. 

Tako u naπim krajevima majka Klara 

ÆiæiÊ (†1706.), u ©ibeniku g. 1679. oblaËi redovniËko 

odijelo, za sobom povlaËi skupinu djevojaka 

i svoju druæbu πibenskih sestara franjevki stavlja 

pod zaπtitu Bezgreπne. 

16 17

Marijansko razdoblje u Crkvi (1854.-1954.) 

Pod utjecajem racionalizma i prosvjetiteljskih ideja 

na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeÊe marijansko 

gibanje proæivljavalo je odreappleenu krizu, jednako 

kao i krπ anski æivot uopÊe. Pokuπavalo se ugasiti 

svaku poboænost, πto je doπlo do izraæaja u Francuskom 

veleprevratu (1789.) koji je znaËio prevrtanje 

veÊ ustaljena reda i proglaπenja naËela slobode, 

bratstva i jednakosti. Taj dogaappleaj predstavljao 

je nastup suvremenog doba. 

Na marijanskom podruËju u to vrijeme mogu se 

razlikovati tri temeljna razdoblja: romantizam 

XVIII. stoljeÊa, antropoloπki naËin gledanja iz XIX. 

stoljeÊa i povijesnospasenjski zrenik zapoËet II. 

vatikanskim saborom. 

Pravorijek o Marijinoj bezgreπnosti 

Obnoviteljski pokret utjecao je na razliËite naËine 

na marijansku literaturu XIX. stojeÊa. Promicao je 

poboænosti iz proπlosti, kao πto je svibanjska, i 

pronalazio vrijedne marijanske tekstove iz crkvene 

predaje. Pisci marioloπkih prouka naglaπavali su 

jedinstvenu i povlaπtenu ulogu lika i djela Majke 

Gospodinove. ZahvaljujuÊi Boæjem zahvatu i izboru, 

Marija je posebna osoba, jedinstvena u povijesti 

ljudskoga roda. Na neki naËin ona tvori poËetak 

novoga svijeta, naËelo novog reda. U ljudskoj 

povijesti imala je iznimnu ulogu i poslanje, koje 

nikome nije dano niti Êe ikad ikome drugome biti 

dano nakon nje. 

Devetnaesto stoljeÊe vrijeme je dogmatske definicije 

Bezgreπnog zaËeÊa. Do toga je doπao Pio IX. 

nakon muËna i naporna puta koji je prevalila sva 

Crkva u zajednici s biskupima Ëitavoga svijeta. 

Trebalo je bogoslovski obraditi i utemeljiti ono πto 

je narod Boæji od davnine vjerovao, a πto nije izri- 

Ëito zabiljeæeno u svetopisamskoj predaji ni iskustvu 

prvotne Crkve. Nakon πto se okruænicom Ubi 

primum g. 1849. posavjetovao sa svim katoliËkim 

biskupima, vrstom dopisnog sabora primio je odgovor 

u prilog dogmi. Tako je vjersku istinu da je 

bl. Djevica Marija u predviappleanju zasluga Isusa 

Krista, savrπena Otkupitelja, bila saËuvana od iskonskoga 

grijeha, 8. prosinca 1854. proglasio dogmom. 

Milost koju krπÊani dobivaju po sakramentu 

krπtenja, Marija je izvanrednim Boæjim zahvatom 

dobila u prvom trenutku svoga æivota, pa 

su na nju tako unaprijed primijenjeni uËinci Kristova 

otkupljenja. Puk je s oduπevljenjem prihvatio 

novi marijanski pravorijek, πto je pokazalo njegov 

sklad s osje ajem vjere naroda Boæjega, kojemu je 

osigurana podrπka Duha Svetoga. Duh Boæji nadahnjuje 

Crkvu i Ëuva je da ostane vjerna pokladu 

vjere. 

Procvat marijanske poboænosti 

Romantizam u druπtvu i uljudbi XIX. stoljeÊa utiskuje 

svoj peËat marijanskim izraæajima, kako 

onima na podruËju vjerniËke poboænosti tako i 

onima na podruËju bogoslovskih prouka o Marijinu 

sudjelovanju u Boæjem planu spasenja. 

Majka Isusova zadobiva sve viπe prostora u duhovnom 

æivotu krπÊanskoga puka. To se vidi iz 

uspostave novih liturgijskih slavlja kao i privatnih 

molitava i poboænosti, a opaæa se i u gradnji kapelâ 

i crkava kao nikad ranije, u hodoËaπ ima u marijanska 

svetiπta, procesijama, marijanskim tjednima, 

nacionalnim i meappleunarodnim kongresima... 

Od kongresa u Livornu g. 1897. do g. 1950. 

odræano je 125 marijanskih i marioloπkih skupova. 

Po æupama hodoËaste Gospini kipovi, mnoæe 

se redovniËke druæbe marijanskog usmjerenja. U 

Majci Gospodinovoj krπÊanski puk vidi najmo niju 

obranu od zabluda suvremenog svijeta. Ona pobjeappleuje 

sva krivovjerja, posebno ona koja prijete 

cjelovitosti vjere i udoreapplea, pa i samoj opstojnosti 

Crkve Kristove. Molitva krunice dræana je i predlagana 

kao nuæna pomo i sredstvo protiv grijehâ te 

zala suvremenog svijeta i modernog Ëovjeka, kao 

18 19

molitva za osobni mir i mir u svijetu, kao izraz 

pun pouzdanja u mo no Marijino posredniπtvo... 

©tovanje Gospe, poboænost prema njoj i osjeÊaj 

krπÊanskog puka poprimaju nikad viappleen sjaj u 

ostalim razdobljima povijesti, dotle da su mnogi 

bogoslovci nazvali to razdoblje ”Marijinim dobom” 

KatoliËke Crkve. 

Marijansko πtovanje poprima Ëuvstvene tonove. 

Poboænost prema njoj poseban je izljev ljubavi. Ti 

poboæni osjeÊaji uÊi Êe i u zbirke molitava i u 

vjerniËku praksu. VjerniËka poboænost u bl. Djevici 

Mariji i svecima vidjela je dobre saveznike za 

postizanje dobroËinstava, i onih tjelesnih i 

duhovnih. I tu dolazi do izraæaja misao da su 

poboænosti podloæne razliËitim promjenama dok 

vjera i vjerski poklad ostaju nepromjenjivi. 

Marijanska ukazanja 

Posebnu ulogu u promidæbi marijanske poboænosti 

odigrala su marijanska ukazanja, izvanredni 

vjerski dogaappleaji i iskustva kojima je crkveni auktoritet 

zajamËio vjerodostojnost. Spomenut Êu samo 

ona najvaænija i najpoznatija, jer su i dogaappleaji 

i pokreti koji su nakon njih nastali uvelike utjecali 

na sastav marijanskih molitava u ovoj zbirci. Marijansko 

iskustvo XIX. i XX. stoljeÊa potkrijepljeno 

je Gospinim ukazanjima u Rue du Bac u Parizu 

(1830.), u La Salette (1846.), Lurdu (1858.), Fatimi 

(1917.) Beauraingu i Banneuxu (1933.) itd. Ti 

izvanredni dogaappleaji koji osvjeæuju i posuvremenjuju 

evanappleeoske poruke preporaappleaju i marijansku 

poboænost u svijetu i doprinose njezinu procvatu 

te tako pripravljaju proglaπenje dogmatskih pravorijeka. 

Bogoslovske prouke 

Teoloπki priruËnici u „marijanskom stoljeÊu“ preokreÊu 

tomistiËko-suareπku obradu koja je Marijino 

otajstvo prikazivala na poËetku kristologije. 

Novi priruËnici obraappleuju marioloπku problematiku 

kao nadopunu Kristova otajstva. Na taj naËin 

marioloπka prouka postaje dodatak kristologije s 

rizikom da izgubi vezu s cjelokupnom teologijom. 

U dvadesetak priruËnika mariologije, koji su se 

pojavili tijekom XIX. stoljeÊa, prevladava teænja da 

se oblikuju u znanstvenom sustavu prema skolastiËkoj 

metodi sa susljednom istragom prvog po- 

Ëela koje bi dalo biljeg i jedinstvo cjelokupnoj raspravi. 

Od poËetka XX. stolje a do II. vatikanskog sabora 

objavljeno je oko 50 marioloπkih prouka. One slijede 

ustaljen tip skolastiËkih priruËnika: nabrajaju 

tezu koju dokazuju navodima iz Svetoga pisma, 

Predaje i bogoslovskih obrazloæenja. Joπ viπe, marioloπki 

priruËnici ustaljuju glavno naËelo, temeljnu 

zamisao, kljuË iz kojeg proistjeËu drugotna na- 

Ëela i posebni zakljuËci o Mariji i njezinu sudjelovanju 

u djelu spasenja. 

Prvo naËelo u mariologiji grana se u tri temeljna 

pravca ili smjera: boæansko materinstvo, nova Eva 

i usporedba s Otkupiteljem, boæansko i duhovno 

materinstvo. Osim onih temeljnih, priruËnici mariologije 

opisuju i sporedna naËela od kojih se mogu 

izvesti istine od drugotne vaænosti. NaËelo svrsishodnosti 

ustaljuje da je Majci Boæjoj nuæno dodijeliti 

sve savrπenosti koje odgovaraju njezinu dostojanstvu 

i njezinoj zadaÊi. NaËelo eminentnosti 

(izvanrednosti, odliËnosti) izraæava da Mariji treba 

udijeliti na najbolji moguÊi naËin sve povlastice 

udijeljene svetima. NaËelo sliËnosti s Kristom tvrdi 

da se u Mariji nalaze povlastice Kristova Ëovjeπtva, 

ali ne na identiËan nego na sliËan naËin. 

Preko tih naËela ustalila se nekolicina bogoslovskih 

zakljuËaka o Mariji. Prepoznalo se da je ona 

na neki naËin suotkupiteljica, duhovna majka, 

posrednica i kraljica. Njoj su pripisivali takoappleer 

uliveno znanje, blaæeno gledanje, odsutnost duga 

iskonskoga grijeha i besmrtnost. 

20 21

Pravorijek Marijina uznesenja 

U suzvuËju s priruËniËkom mariologijom razvio se 

i pokret za promicanje novih pravrijeka. Onaj za 

definiciju Marijina posredniπtva, koju je podræavao 

belgijski kardinal Josip Mercier (†1926.) nije 

naiπao na velik odjek. Meappleutim, asumpcionistiËki 

pokret (za uznesenje Marijino) izborio je dogmatsku 

definiciju. 

Kao πto je veÊ uËinio Pio IX. za Bezgreπno zaËeÊe, 

Pio XII. zatraæio je od katoliËkih biskupa okruænicom 

Deiparae Virginis Mariae g. 1946. miπljenje 

æele li, zajedno s vjernicima, definiciju vjere da je 

Isusova Majka uznesena u nebo. Nakon pozitivno 

zauzeta stava, Pio XII. proglasio je 1. studenoga 

1950. dogmom istinu vjere da je Marija, nakon 

tijeka ovozemaljskog æivota, duπom i tijelom uznesena 

u nebesku slavu. Dogmatski pravorijek ne 

govori o smrti Marijinoj, i nije æelio ulaziti u pitanje 

njezine besmrtnosti. Pravorijek Marijina uznesenja 

izazivao je negativne reakcije meappleu protestantima, 

πto je potaknulo katoliËke bogoslovce da 

razviju tezu o shva anju biblijske objave ne s 

logiËko-dijalektiËkim mjerilima nego posredstvom 

nazoËnosti Duha Svetoga. On budi, prati i podræava 

kod vjernika osjeÊaj vjere o odreappleenoj istini, 

koja zasigurno nije izvan ili protiv Pisma, nego 

iznad onoga πto ono doslovno izraæava. 

„PomoÊnici krπÊana“ 

Ovaj podulji zalet u druπtvene, kulturne i vjerske 

prilike minulih stoljeÊa Ëinio mi se potrebnim da 

πto bolje shvatimo smisao i sadræaj marijanskih 

molitava u ovoj zbirci, jer su sve te okolnosti utjecale 

na njihov nastanak. Plodovi uma i srca na 

molitvenom podruËju zapravo su odraz i ogledalo 

vremena i okolnostî u kojima su nastajali. Da 

bismo ih pravilno shvatili, potrebno je iziÊi iz danaπnjice 

i u duhu se prenijeti u vrijeme i sredinu 

u kojima su stvarane. Te molitve spontan su izraz 

proπnje upravljene Majci Isusovoj u sasvim konkretnim 

æivotnim okolnostima. Na sljedeÊim stranicama 

zapisane se i prvi put predstavljene hrvatskoj 

molitvenoj zajednici. 

Zbirka sadræi molitve pohvale Majci Boæjoj i sluæbenici 

Gospodnjoj zbog njezine raspoloæivosti 

prema Bogu i zauzetosti za sljedbenike njezina Sina. 

One su iskre duπe koja je bila zabrinuta za 

osobno spasenje, za dobro svoje, obitelji i zajednice. 

Izraz su hvale za dobivenu milost i dar Boæjeg 

prijateljstva koje je postignuto Marijinim zagovorom. 

Vjerniku koji je na zemaljskom putu izloæen 

pogiblima i nevoljama, molitva presvetoj Bogorodici 

bila je vapaj za Boæjim pogledom, krik za 

njegovom rukom pomoÊnicom, æelja za njegovom 

blizinom. 

KrπÊanin minulih stoljeÊa u molitvenom stavu 

prepoznavao je pomoÊ i blizinu „PomoÊnice krπ- 

Êana“, æene koja je bila dostojna biti Majka Sina 

Boæjega i u koju je imao pouzdanja, da Êe mu svojim 

posredovanjem isprositi od Boga darove vjeËnoga 

æivota. Duπa bi se razigrala i srce klicalo od 

radosti kad bi duhovna ili tjelesna pomoÊ bila zadobivena. 

Tu radost srca molitelj je izrazio biranim 

rijeËima, punima pjesniËke svjeæine. 

Na sljedeÊim stranicama naÊi Êemo divne izraze 

koji prikazuju „najsvetiju meappleu svetima“ u njezinoj 

osobnoj stvarnosti Djevice i Majke, u njezinu 

jedinstvenu odnosu prema Bogu i pomoÊniËkom 

stavu prema krπÊaninu koji moli. Otkrivaju nam 

Majku Gospodinovu koja je „hram Boæji i svetiπte 

Duha Svetoga, majka milosrapplea Bogom ispunjena“, 

„miris Boæje blagosti i smilovanja“. U svom krilu 

nosila je „plod æivota“ te nam je po njoj „doπlo 

spasenje“. Ona je „Djevica koja vjeruje“, „zaËetnica 

svakoga dobra“, koja je svojom „vjerom otvorila 

raj rodu ljudskomu“. Majka je Uskrsnuloga, „osmijeh 

Sveviπnjega, mladost Boæja, nova Eva i majka 

æivih“. Mati je „milosrapplea i nade“, „zvijezda mora, 

put i cilj svim laappleama æivota“. Ona je „jutarnja 

22 23

Danica i vrata nebeska“, „kraljica stoljeÊa i ljestve 

Jakovljeve“. Velika je „obrana Crkve“, „divna pomoÊnica 

krπÊana koja nas brani u pogiblima“ te 

nam pruæa „majËinsku zaπtitu u nevoljama i potrebama 

naπim“. 

Isusova Majka „svjetlo je u dvojbi, utjeha u suzama“, 

„sigurno spasenje vjernika“, „πkrinja ozdravljenja“. 

Zazivana je kao „srce svega stvorenja“, 

„voditeljica duπa“, „sidro nade, kormilo razboritosti, 

jarbol ljubavi i laapplea vjere“. Ako je vjerom 

zazove, molitelj Êe osjetiti njezinu pomoÊ. Gospa 

Êe mu isprositi „milost i milosrapplee, spasenje i 

blagoslov, pomoÊ i zaπtitu“. ZajedniËka je majka 

sviju i sve nas Ëuva „kao zjenicu oka“. NajveÊi je 

„blagoslov zemlji i svemu stvorenju“, „prva iza 

Boga i prva prije Ëovjeka, svetaca i anappleela“, jedinstveno 

stvorenje. 

PomoÊnica krπÊana „Ëisti trnje oholosti“ i u srce 

zasaappleuje „nebeske cvjetove kreposti“. Njoj se 

molitelj obraÊa da mu izmoli „srce Ëisto i bistro 

kao izvorsku vodu, srce vjerno i velikoduπno“. 

Ona je „rajska æena“, „milozvuËna glazba“, „draga 

pjesma“ i „majka dobrote“. Divna je zbog „plodna 

djeviËanstva“ i “djeviËanskog majËinstva“. ”MoÊna 

je zaπtitnica naπe drage domovine Hrvatske“ 

(Stepinac). „Nepresuπno je vrelo”, ”stablo jako”, 

kojoj ”Gospod klicu naπega æivota povjeri”. Iz njezina 

”krila sunce ugledasmo”. ”PomagaËica” je 

Boæja ”u skrbi oko roda naπega”. Naπa Gospa 

saËuvala je „lozu naπu“ (MeπtroviÊ). 

Sv. Toma VILLANOVSKI 

(†1555.) 

Rodom iz Fuenllane u πpanjolskoj pokrajini Toledo. U Salamanci 

pristupa u augustinski red. Viπe je puta bio poglavar i 

provincijal, g. 1544. izabran za biskupa Valencije. Proglaπen 

g. 1658. svetim. 

»udesan sjaj boæanskog majËinstva 

Tko je sposoban ispripovjediti 

plodove tvoje utrobe? 

Tko moæe osvijetliti njezina bogatstva 

prikladnim govorom? 

Molim te, o Djevice, pripovijedaj nam 

kako si zaËela i rodila 

oËuvavπi djeviËanstvo netaknutim. 

Objasni nam πto osjeÊaπ dok si potpuno 

poplavljena ukusom boæanskog osjeÊaja; 

dok zatvaraπ u malu posudu 

beskrajnu puËinu radosti; 

i ni najmanje ne sumnjaπ 

da se u tebe zatvara slast roda ljudskoga. 

Pokaæi mi vatru koja u tebi gori; 

plamen koji te pali dok boæanska vatra osvaja 

tvoju njeænu nutrinu 

i ponor slatkoÊe skriva se u tvome sitnu krilu. 

Pripovijedaj nam, o blaæena, 

kakvi izljevi slasti izlaze iz toga nepresuπna vrela 

koje se skrilo u skuËenosti tvoje utrobe; 

kakve iskre baca onaj poæar razbuktali 

prekriven koprenom tijela; 

kakve zrake baca to presjajno sunce 

skriveno laganim oblakom. 

Pripovjedaj, o Djevice presveta, 

cvijete i slavo djevica, kojom snagom podræavaπ 

provalu jedne takve sreÊe? 

Kako podnosiπ njezine bujice? 

Kako se odupireπ njezinu æaru? 

O, πkrinjo koja nosiπ Boga, 

prepuna beskrajna blaga; 

24 25

o najljepπa urno, puna nebeskog balzama; 

kojim Êu te hvalama uzvisivati? 

Kako Êu te dostojno slaviti? 

Tvoje dostojanstvo, tvoja sreÊa, 

tvoja uzviπena veliËina i tvoja slava 

nadvisuju - priznajem - moje moÊi. 

Sve πto se o tebi moæe zamisliti i reÊi 

puno je manje od onoga πto zasluæujeπ; 

mnoge nadvisuje tvoje blaæenstvo; 

jer si u tren oka bila uzdignuta 

na tako uzviπeno dostojanstvo, 

da se nijedan govor ni ljudski ni anappleeoski 

ne moæe sigurno prilagoditi tvojoj veliËini. 

Doista u tren oka, od kÊeri Adamove 

i ponizne djevice kakva si bila, 

postala si Majkom Stvoriteljevom, 

Gospodaricom svijeta, Kraljicom neba, 

vladaricom svega stvorenoga. 

Pravedno te, dakle, hvale uglas sva stvorenja; 

svi naraπtaji sadaπnji i buduÊi, 

sinovi sinova i oni koji Êe se od njih roditi 

nazivaju te blaæenom. 

Uapplei, dakle, TvorËe svih stvari 

u tjesnace djeviËanske utrobe. 

On koji je sve stvorio, 

postaje Ëovjekom raappleajuÊi se od æene. 

Onaj koji je neizmjeran ulazi u prihvatiliπte 

maloga ljudskog tijela; 

jedna utroba opasuje kratkim pojasom 

neograniËeno prostranstvo. 

(De Annuntiatione Virginis Mariae, I, 514-515; Testi mariani 

del secondo millennio, 5, Città Nuova Editrice, Roma 2003., 

224-225.) 

Bl. Ljudevit iz BLOISA 

(1506. - 1566.) 

Roappleen u majËinu dvorcu u Donstienne (Belgija). Benediktinac, 

zareappleen g. 1530. za sveÊenika i izabran za opata. Poznat 

kao obnovitelj. 

Razgovor s Marijom 

Pozdravljam te, o presvijetla Gospe, 

najsvetija meappleu svetima poslije Boga, 

o Marijo, 

divna zbog svoje djeviËanske plodnosti 

i zbog svoga plodna djeviËanstva; 

ti si rodila Isusa Krista, spasitelja svijeta. 

Ti si hram predrag Bogu, 

Ëasno svetiπte Duha Svetoga, slavni leæaj 

na kojemu poËiva klanjanja dostojno Trojstvo. 

Tvojim posredstvom, o Kraljice, zemlja oæivljuje. 

Tvoj spomen donosi 

vjernim duπama radost i snagu. 

Milostiva, posluπaj po svojoj dobroti 

molitve svoga sluge, 

ovoga bijednoga greπnika, 

i zrakama svoje svetosti 

rasprπi tmine mojih mana, 

tako da ti budem zahvalan. 

Pozdravljam te, 

o predobrostiva Majko milosrapplea; 

pozdravljam te, o posrednice 

toliko æuappleena oproπtenja i milosti, o Marijo! 

Tko te ne bi ljubio? 

Tko te ne bi Ëastio? 

U sumnji svjetlo si toliko drago; 

utjeha si u suzama; 

potpora u mukama; 

utoËiπte u opasnostima i napastima; 

nakon svoga Sina jedinoga 

sigurno si spasenje vjernicima. 

S pravom za te kaæu da si najizvrsnija 

i najljubeznija od æena. 

26 27

Blaæeni, o Majko, oni koji te ljube; 

blaæeni oni koji te Ëaste; 

tri puta i stotinu puta blaæeni oni koji su, 

svetoπÊu svoga æivota, postali tvoji prijatelji. 

Povjeravam tvojoj dobroti 

svoju duπu i svoje tijelo; 

upravi me, pouËi me, 

πtiti me o svakom Ëasu i u svakom trenutku, 

o moja preljubljena pomoÊnice. 

Pozdravljam te, o Marijo, 

veliËanstveno boraviπte 

i sjajna palaËo vjeËnoga Vladara; 

pozdravljam te, o mirisni leæaju boæanstva. 

Ti si æena ljubezna, dobra, razborita, 

plemenita, lijepa, divna; 

ti si ona kraljica neba i zemlje, 

”koja dolazi kao πto zora sviÊe, 

lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, 

straπna kao vojska pod zastavama” (Pj 6, 10). 

O, velika Gospe, 

uËini da, u olujama ovoga æivota, 

moja misao bude uvijek upravljena tebi 

i da, preziruÊi ovaj prolazni svijet, 

razmatra ljepote, Ëar i sklad raja. 

(Testi mariani del secondo millennio, 5, Città Nuova Editrice, 

Roma 2003., 262-263.) 

Bl. Ivan AVILSKI 

(oko 1500. - 1569.) 

Rodom iz mjesta Almodovar del Campo (©panjolska). 

SveÊenik, posvetio se propovijedanju puËkih misija, nazvan 

”apostolom Andaluzije”. Umro u Montilli, a blaæenim 

proglaπen 1970. 

©to nam je Marija darovala 

O, Gospe, koliki smo tvoji duænici! 

Koliko smo nezahvalni i nemarni! 

Joπ ti uvijek tako slabo sluæimo! 

Za jelo koje nam je darovano, 

imamo obiËaj zahvaljivati 

onomu koji nam ga pripravlja... 

I zaπto ne zahvaljivati Djevici 

πto nam je pripravila sliËno jelo, i te kakvo jelo! 

Znate koje nam je jelo dala? 

Niπta manje nego samoga Boga. 

Znate kako nam ga je dala? 

Boga postala Ëovjekom. 

I s tim jelom u rukama poziva nas: 

”Doappleite, jedite od mojega kruha 

i pijte vina koje sam pomijeπala za vas” (Izr 9, 5). 

Tko se mogao suoËiti sa strogom 

Boæjom pravdom, 

prije nego je on uπao u utrobu DjeviËinu 

i iz nje iziπao u liku »ovjeka-Boga 

da bi ostao s nama? 

©to je ranije bio Bog 

ako ne vino Ëisto 

koje nitko nije mogao podnositi? 

©to je sada, nakon πto je Ëovjekom postao, 

ako ne vino ublaæeno? 

Uostalom dok su ranije drhtali 

pred njim veliki i moÊni, 

susljedno su k njemu dolazila i djeca, 

i on ih je grlio i blagoslivljao. 

Prekorio je svoje uËenike 

koji nisu dopuπtali djeci da mu se pribliæe. 

28 29

Bog je kruh veoma krepak, 

i veoma je pilagoappleen slabosti naπeg tijela. 

Naprotiv, kruh koji dijete ne moæe jesti, 

jede ga majka, u kojoj se pretvara u mlijeko i 

tako se njime i dijete moæe hraniti. 

Jednakom mjerom daje Djevica Boga nama, 

jer nam ona dariva dijete poloæeno u jasle, 

blago i ponizno, 

da se ne plaπi njemu pribliæiti 

nijedan koji traæi pomoÊ. 

Osim toga, On poziva greπnike 

i veli im da mu se mogu obraÊati 

i da je On doπao i umro upravo za njih. 

Tko Êe nas zasmesti 

da poviknemo iza svega glasa skupa sa æenom: 

”Blaæena utroba koja te nosila 

i prsi koje si sisao” (Lk 11, 28). 

Zaπto naπe srce ne shvaÊa 

koliko je velik i sladak Isus Krist? 

Zaπto ne zahvaljujemo i ne sluæimo 

njegovoj presvetoj Majci 

zbog dobra koje nam je pribavila 

dajuÊi nam Sina? 

Zaπto smo tako mlaki 

kad se radi o njezinoj hvali 

ili o postu uoËi njezinih blagdana 

ili o sudjelovanju 

u blagdanskim misnim slavljima, 

ili o nasljedovanju njezinih kreposti? 

Zaπto se ne radujemo u svom srcu 

ili se ne ganemo 

kad Ëujemo slatko ime Djevice Marije? 

Zaπto smo tvrdi dotle 

da odbijamo siromaha kad nam kaæe: 

Udijeli mi milostinju za ljubav Djevice Marije? 


Roma 2003., 276.) 

Kornelije MUSSO 

(1511. - 1574.) 

Rodom iz Piacenze (Italija), franjevac konventualac, profesor 

u Paviji i Bologni, papinski propovjednik, s 30 godina postaje 

biskup, sudionik Tridentskog sabora na kojemu je bio vrlo 

aktivan. 

Zborno veliËanje Djevice Bogorodice 

Novi i Stari zavjet, 

kao dva keruba sklopljenih krila, 

jednoglasno te uzvisuju. 

Otajstvena te sinagoga 

na toliko naËina naslikala 

svojim tajanstvenim slikama. 

Anappleeoska trublja, veliËanstvena zvuka, 

stalno ti svira. 

Takoappleer i hebrejske knjige, 

prije nego si se rodila, 

veÊ su te na tisuÊe naËina predstavljale. 

Nakon tvoga roappleenja 

krπÊani te slave jezikom i perom, 

ne svojim krepostima nego tvojim milostima. 

Tako oni nanovo podizahu pali svijet 

prema æivoj nadi u tebi; 

ovi ga potiËu na zanos i divljenje tebi. 

Ali tvoja veliËina nadvisuje sve njihove hvale; 

svako obilje jezika veoma je niæe od tvojih hvala; 

svaka bogata vena ispovijeda 

da je siromaπna da bi te propovijedala: 

Zdravo, o slavno kraljevsko pokoljenje, 

urese sveÊenikâ, slavo patrijarhâ, 

pobjedo nebesnikâ, strahu i bljedilo pakleno, 

nado i oporaviπte krπÊanâ. 

Zdravo, o Djevice Bogorodice, 

kojoj se divi Ëitav svemir 

kao jedino remek-djelo Boæje... 

(Iz Korizmenih propovijedi, I. dio, Venecija 1596., 104.) 

30 31

Luis iz GRANADE 

(1504. - 1588.) 

Rodom iz Granade (©panjolska), dominikanac. Htio je iÊi u 

misije u Meksiko, ali su ga ostavili u Cordobi, g. 1556. postaje 

portugalski provincijal. 

Molitva Mariji 

Majko uistinu blaæena! 

Ti si bila Bogom ispunjena. 

Ti si ga zaËela u svom tijelu i svojoj duπi! 

Bog je izvan tebe; 

Bog je ponad tebe; 

Bog je tvoj; 

Bog je u tebi. 

Bog je izvan tebe da bi te zagrlio; 

Bog je iznad tebe da bi te πtitio; 

Bog je tvoj jer se raapplea od tebe; 

Bog je u tebi jer poËiva u tvom srcu. 


Roma 2003., 333.) 

Sv. Katarina De’ RICCI 

(1522. - 1590.) 

Aleksandra, rodom iz Firence (Italija), pri porodu ostaje bez 

majke, ulazi u samostan dominikanki. Obdarena mistiËnim 

iskustvima. Proglaπena g. 1746. svetom. 

©krinja zavjetna 

S radoπÊu vas pozivam 

na ovu presvetu sveËanost DjeviËinu, 

koja je u dan 

u koji se Majka Boæja prikazala u hramu. 

I bijaπe upravo ona πkrinja 

u koju su bile postavljene ploËe zapovijedi 

koje je Bog dao svome narodu. 

Ona je ona πkrinja 

u koju je postavljen Onaj 

koji je tvorac boæanskih i svetih zapovijedi. 

Onaj koji je prvi opsluæivaË 

boæanskog zakona, 

kojega je ona doπla vrπiti djelima 

a ne rijeËima. 

Ona je ona πkrinja 

prepuna boæanskih blaga, 

i ona po kojoj su ispunjena nebesa i zemlja 

i razumi i srca ljudska 

onih koji vjeruju u Boga, 

i puni veliËanstva i slave naπeg Spasitelja, 

naπeg oca i Gospodina... 


Roma 2003., 335.) 

32 33

Luis DE TORRES 

(†1590.) 

Dominikanac, æivio u samostanu u Burgosu (©panjolska), 

gdje je bio profesor i napisao brojne spise. Posebno se bavio 

Marijinim duhovnim materinstvom. 

Blaæena Kraljice i Gospoappleo 

O, tri, Ëetiri, tisuÊu puta blaæena 

Kraljice i Gospe, 

Majko Boæja i Majko milosrapplea, 

koje blagost odsijeva na sve strane: 

”Svi Êe te naraπtaji zvati blaæenom, 

jer ti uËini velika djela Svesilni, 

kojega je ime sveto” (Lk 1, 48-49), 

u svoj svojoj moÊi. 

Nije li moæda velika stvar, 

paËe najveÊa, 

da je odluËio da od tebe bude hranjen 

Onaj koji je gospodar zemlje 

i svih koji na njoj stanuju; 

pred licem kojega drπÊu vlasti; 

kojega kerubi i serafi 

i cijela vojska nebeska 

i sve ”zvijezde jutarnje hvale” (Jb 38, 7) 

i klanjaju mu se; 

koji nas hrani od naπe mladosti 

i ”ne ostavlja nas sve do starosti 

i poodmakle dobi” (Ps 71, 18)? 


Roma 2003., 348.) 

Bl. Josip iz ANCHIETA 

(1534. - 1591.) 

Rodom iz San Cristobala (©panjolska), isusovac, poznat kao 

apostol i nacionalni svetac Brazila, kamo je stigao g. 1553. 

kao misionar. Blaæenim proglaπen 1980. 

Marijina radost 

Reci mi, molim te, o Djevice, 

koliko si se uzradovala, 

koja je radost preplavila tvoje grudi 

kad si vidjela Sina svoga 

koji je sjedio usred hrama! 

Kad bi mi udijelila i najmanji dio te radosti, 

o Majko, 

moje bi srce bilo potpuno izuzeto 

od svake æalosti i tebi se posvetilo zauvijek. 

O, DjeËaËe, sine viπnjeg Roditelja; 

o, DjeËaËe, Ëasti i slasti MajËina, 

budi Bog moga srca 

i nagrada æivota vjeËnoga. 

O, ljubezna Majko Isusova, 

oæivi ponovno svojim dobrostivim pogledom 

svoga bijednoga slugu: 

sama sa svojim Sinom 

budi moja jedina ljubav. 

Viπnjem Ocu i Sinu neka je moÊ; 

Duhu neka budu duæne hvale; 

i slava tebi, 

o Djevice djevica i milostiva Majko Stvoriteljeva. 


Roma 2003., 359.) 

34 35

Alonzo iz OROZCOA 

(1500. - 1591.) 

Studirao u Salamanci (©panjolska), gdje je bio vjeran uËenik 

Tome iz Villanove i poput njega uπao u augustinski red. RjeËit 

propovjednik i svet redovnik. 

Majka milosrapplea 

Majko samilosti, 

Crkva te s pravom naziva Majkom milosrapplea! 

Ti si u svojoj utrobi nosila Onoga 

koji je vrelo milosrapplea! 

To je zato πto si od njega primila 

tako uzviπene kreposti... 

O, πkrinjo naπeg ozdravljenja, moÊniËe Boæji! 

Ako sv. Pavao kaæe da smo mi krπÊani 

svojom poboænoπÊu Bogu ugodan Kristov miris 

(usp. 2 Kor 2, 15), 

ti, o Majko njegova, 

koliko viπe πiriπ miris 

njegove blagosti i smilovanja! 

Velika nam je utjeha znati da si ti molila 

a da to nije od tebe traæeno! 

Ako te zazovemo vjerom 

i budemo ti se utjecali bez prestanka, 

razabiremo, bez dvojbe, da Êeπ nam pomoÊi. 

Kralj David kaæe da je njegovo srce bilo 

kao vosak koji se otapa na vatri. 

©to Êemo reÊi o njezinu djeviËanskom srcu, 

tako punu ljubavi Boæje, 

ako ne da se, videÊi svaku potrebu, 

njezina nutrina rastapa 

iz samilosti prema bliænjemu? 


Roma 2003., 371.) 

Sv. Alojzije GONZAGA 

(1568. - 1591.) 

Sin grofa Ferdinanda od Gonzage, roappleen u Castiglione delle 

Stiviere (Italija). Kneæevsko pravo prenosi na brata Rudolfa i 

stupa g. 1585. u Druæbu Isusovu. DvoreÊi bolesnike i sam 

oboli i umre u Rimu. 

Predanje Majci Boæjoj 

O, Gospoappleo moja, sveta Marijo! 

Tvojoj blagoslovljenoj zaπtiti i posebnoj skrbi 

i milosrdnom Srcu tvome, 

preporuËujem danas i uvijek, 

a osobito na Ëasu smrti, svoju duπu i tijelo. 

Sve svoje nadanje i radovanje, 

sve brige i patnje, svoj æivot 

i posljednji Ëas æivota, izruËujem tebi, 

da se pod tvojom zaπtitom 

i po tvojim zaslugama sve moje misli, 

rijeËi i djela ravnaju prema tvojoj 

i Sina tvoga volji. Amen. 

36 37

Luka FERRINI 

(†poslije 1593.) 

»lan Reda slugu Marijinih i uËitelj svetog bogoslovlja. Ostavio 

brojne spise, neki su joπ uvijek neobjavljeni, a poznat je i kao 

vrstan govornik. 

Promijenila si sudbinu Evinu 

»injenica je da si 

upravo suprotnost pramajke svijeta. 

Ona bijaπe æena Adamova; 

ti zaruËnica Duha nebeskoga. 

Ona bijaπe puna grijeha; 

ti si puna milosti. 

Ona bijaπe neposluπna; 

ti uvijek posluπna. 

Ona je dopustila da je pobijedi appleavao; 

ti si ga uvijek nadvisivala. 

Ona govoraπe s Luciferom; 

ti naprotiv govoriπ s anappleelima. 

Ona je blagovala (zabranjeni plod); 

ti si se uzdræavala od jela. 

Ona rodi Kaina; 

to si rodila Sina Boæjega. 

Ona bijaπe od Boga prokleta; 

ti si bila izabrana 

i nagraappleena njegovim dobrima. 

Ona je otvorila pakao; 

ti si otvorila vrata raja. 

KonaËno, ona bijaπe zaËetnica svakog zla, 

a ti svakog dobra. 

Ne æeliπ, dakle, da te pozdravim 

nekim neobiËnim i neuobiËajenim pozdravom; 

nego da ti reknem: Raduj se! 


Roma 2003., 377.) 

Sv. Petar KANIZIJE 

(1521. - 1597.) 

Rodom iz Nijmegena u Nizozemskoj, crkveni nauËitelj, drugi 

apostol Germana, prvi njemaËki isuosvac, sudionik Tridentskog 

sabora kao teolog augsburπkog biskupa. Po 

NjemaËkoj pouËavao, propovijedao i utemeljivao razliËite 

ustanove. Umro u Friburgu. 

Presvijetloj Kraljici i vjernoj Majci 

Tebi, Marijo, presvijetla Kraljice 

i Majko najvjernija, kojoj se nitko ne utjeËe 

poboæno a da ne bude usliπan, 

i kojoj su svi smrtnici duæni 

vjeËno priznanje za primljena dobra, 

ponovno te ponizno molim i zaklinjem: 

kakvo god sigurno i zahvalno 

svjedoËanstvo poπtovanja æeliπ od mene zadobiti, 

udostoj se primiti ne prema vrijednosti 

prinesena dara nego prema gorljivoj volji 

prinositelja, i uËiniti ga ugodnim 

Sinu tvome svemoguÊemu. 

Bit Êu manje zabrinut za sudove ljudi, 

koji su kao krhka mreæa paukova, 

ako naπa ovdaπnja muka bude 

ne kaæem hvaljena, ali barem opravdana; 

i ako bude branjena i podræavana 

tvojom zaπtitom protiv protivnikâ. 

Priznajem da sam tvojim posredovanjem 

zadobio posebne darove Boæje. 

Doista na kraju ovog djela, 

dok se osjeÊam iznemogao od truda, 

odjednom ponovno oæivljavam; 

umoran, osjeÊam se ojaËan; 

gotovo klonuo, ponovno sam oporavljen; 

u hodu sam voappleen; 

ako zalutam, vraÊen sam na pravi put 

i napokon doveden k æeljenu cilju. 

(De Maria Deipara Virgine, Ingolstadt 1577., 5, 31, 780; 

Testi mariani del secondo millennio, 5, Città Nuova Editrice, 

Roma 2003., 393.) 

38 39

Sv. Marija Magdalena DE’ PAZZI 

(1566. - 1607.) 

Katarina, rodom iz Firence (Italija), s 12 godina ima prvo 

viappleenje. Ulazi g. 1582. u karmeliÊanski samostan u Firenci i 

uzima ime Marija Magdalena. Pokornica, obdarena viappleenjima 

i ekstazama. 

Slavna Marijo 

O, Marijo, uæivaj u plodu svoje utrobe. 

Uresi, o Marijo, srca stvorenjâ 

da se mogu prikazati Presvetom Trojstvu 

zajedno sa (srcem) tvojim. 

Neka nijedno od njih ne odbije sliËan ures, 

jer sigurno je, 

ako je naπe srce prikazano Presvetom Trojstvu, 

da Êe misliti, djelovati i izgovoriti rijeË 

koja Êe biti na Ëast boæanskom veliËanstvu 

i na korist bliænjemu. 

Daj, o dobrostiva Majko, 

pouËi svoje kÊeri, 

iako u razgovoru misle na nebo, 

da ne Ëine s nemarom zemaljska djela, 

a posebno tamo gdje se radi o pomoÊi bliænjemu. 

O, Marijo, 

o draga Marijo, 

sad si uznesena na nebo. 

O, Marijo, koliko si slavna, o slavna Marijo! 


Roma 2003., 423; Marija, 7-8-9/2007., 245.) 

Sv. Josip LEONI©KI 

(1556. - 1612.) 

Eufranije Desideri, rodom iz Leonesse (Italija), ulazi g. 1572. 

u Kapucinski red, od g. 1587. misionari meappleu zatvorenicima 

u Carigradu, zatim u Italiji, gdje se zauzima za potrebne. 

Svetim proglaπen 1746. 

Zaziv majËinske pomoÊi 

Ti, dakle, Marijo, izmoli nam danas milost 

da i mi budemo majka, sestre i braÊa 

tvoga preljubeznoga Sina, vrπeÊi njegovu volju, 

jer je on sam rekao: 

”Tko Ëini volju Oca mojega, 

on je moj brat, sestra i majka” (Mt 12, 50). 

Hajde, Marijo, mi æelimo stalno vrπiti 

njegovu boæansku volju; 

htjeli bismo joπ, o preljubezna Majko, 

zaËeti ga u svojim mislima 

kao πto si ga ti zaËela u svome preËistu krilu. 

Zato te molimo: kao πto si ti izabrala 

svoje prebivaliπte u Galileji, 

πto Êe reÊi preseljivanje ili razdvajanje, 

odjeljujuÊi se od svijeta i posveÊujuÊi se sva 

hramu od djetinjstva, 

neka tako naπe prebivaliπte, naπe uzdræavanje 

bude odijeljeno od ljudi koji grijeπe, 

ostajuÊi stalno sabrani 

i povuËeni u krπÊanskoj vjeri, 

Ëista uma i tijela djeviËanski Ëista. 

Ti, o preËista Djevice, koja prebivaπ u Nazaretu, 

πto znaËi cvijet, 

uËini da u nama stalno cvate dobro 

i da se usprkos svemu osjeÊa miris 

tvojih mirisonosnih biljaka. 

Ti, koja si sva svjeæa i koja si zaruËena 

s Ëudesnim mirisom svetosti preËistim Josipom, 

πto hoÊe reÊi poveÊanje 

i πto znaËi poveÊanje tvojih milosti, 

uËini pak da u nama raste milost i krepost. 

40 41

Ti, pak, o najkreposnija æeno, 

koja si se po imenu zvala Marija, 

πto znaËi prosvjetiteljica i gorko more, 

rasvijetli sada, molim te, 

zamraËeni razum ovoga puka 

da Ëini gorku pokoru za svoje grijehe 

u gorku moru ovoga svijeta. 

I ti, koja si uistinu reËena zvijezda mora, 

vodi nas, molim te, kao zvijezda 

da ne ostanemo potopljeni valovima ruænih misli; 

vodi nas, o dobra voditeljice naπih duπa, 

kako ne bismo bili potopljeni teretom grijeha. 

Evo, ne vidiπ li, o Marijo? Teret je grijehâ velik; 

sidra nade gotovo su izgubljena; 

kormilo razboritosti i umjerenosti viπe ne sluæi; 

jarbol djelatne ljubavi gotovo je skrπen; 

jedra tjelesnog i duhovnog milosrapplea 

raskidana su i propala; 

i laapplea svete vjere nalazi se u velikoj opasnosti, 

udarana valovima nevolja 

i napadana vrlo Ëesto 

jakim vjetrovima tolikih muka. 

Pomozi nam, daj, suÊutna Majko; 

priteci nam u pomoÊ sada, o puna milosti. 

Daj, ne napuπtaj nas, Majko Boæja. 

Daj, ne ostavljaj nas u tolikim opasnostima, 

zvijezdo mora, 

buduÊi da svi evo gledaju u tebe kao u zvijezdu 

da ih vodiπ sigurne u luku spasenja. 

U te se pouzdavaju kao u dragu majku; 

k tebi kliËu kao nekome tko je moÊan; 

od tebe mole milosti kao od majke od milostî. 

Posluπaj sada, molim te, njihove zahtjeve; 

otvori uho njihovim vapajima; 

sluπaj sada ugodan pozdrav koji ti upravljaju: 

”Raduj se, Marijo, milosti puna, 

Gospodin je s tobom!” 

(Iz Homilije na Navjeπtenje u: Regina Immaculata, XV., 

Romae 1955., 395-396.) 

Ivan od ISUSA I MARIJE 

(1564. - 1615.) 

Rodom s podruËja Kalahore, karmeliÊanin, bio neko vrijeme 

vrhovni poglavar, plodan pisac teoloπkih, asketskih i 

mistiËkih spisa. 

Prikazanje sebe Gospi 

Preblaga Kraljice neba 

i sigurna nado moga spasenja, 

ja, potpuno svjestan svoje nedostojnosti, 

u najveÊoj poniznosti duha, 

pouzdavajuÊi se u tvoje 

najdobrohotnije milosrapplee, 

prikazujem se potpuno tebi 

i tebe izabirem za svoju zaπtitnicu 

tijekom svoga Ëitavoga æivota. 

Molim te, dakle, o Kraljice preblaga, 

za ljubav tvoga jedinoroappleenoga Sina, 

ne prezri me, 

nego me se udostoj primiti 

pod svoju zaπtitu i skrb, 

da s tvojom pomoÊu mogu ustrajati 

sve do smrti u Ëistu 

i svetu strahu Boæjemu. 


Roma 2003., 464.) 

42 43

Sv. Franjo SALE©KI 

(1567. - 1622.) 

Roappleen u obiteljskom dvorcu Sales u Savoji (Francuska), studira 

u Parizu i Padovi. Radi kao odvjetnik, postaje sveÊenik, 

zatim biskup Æeneve i suutemeljitelj Sestara od Pohoappleenja. 

Umire u Lionu. Crkveni nauËitelj. 

Blaæena Gospe 

Preblaæena i presretna Gospe, 

koja si na vrhuncu rajske sreÊe, 

smiluj se nama, 

koji se nalazimo u pustinji bijede. 

Ti si u obilju nebeskom, 

a mi smo u ponoru tuge. 

Izmoli nam jakost, 

da sve æalosti mognemo predano podnositi 

i da se uvijek oslanjamo 

na tvoga preljubeznog Sina, 

jedini oslonac naπih nadanja, 

jedini lijek naπih zala i naπih boli. 

Djevice slavna, 

moli za Crkvu svoga Sina. 

Pomaæi svojim zagovorom sv. Oca Papu 

i sve biskupe na svijetu. 

(Usp. Jean-Mare De Réville, Molimo se Kristovoj majci, II. 

izd., –akovo 1994., 68.) 

Djevice Marijo 

Preblaæena Djevice Marijo, Majko Boæja, vjerna 

Djeliteljice svih milosti, koje nam Bog æeli dati u 

ovom æivotu, molim te, da mi isprosiπ od svog 

Boæanskog ZaruËnika, Duha Svetoga, svjetlo 

nebesko i mudar savjet, da upoznam πto mi je 

Ëiniti i kako moram æivjeti za slavu Boæju, i 

napredovati na putu svog spasenja. 

Uzdam se, sveta Djevice, da Êu po tebi dobiti 

ovu milost s neba, jer u Boga i u te 

stavljam sve svoje pouzdanje. 

(Jean-Mare De Réville, Molimo se Kristovoj majci, II. izd., 

–akovo 1994., 69.) 

Petar DE BÉRULLE 

(1575. - 1629.) 

Rodom iz Sérillyja (Francuska), osnovao oratorij i predloæio 

blagdan VeliËine Marijine za ËaπÊenje njezina materinstva, 

neizrecive svetosti i opÊeg vrhovniπtva. 

Marijin rob 

OdriËem se sve moÊi i slobode da raspolaæem 

samim sobom i svojim æivotom, svih uvjeta, 

okolnosti i pripadanja, i svih djela svojih, koje 

stavljam u potpunosti i koliko mogu u ruke 

DjeviËine u njezinu Ëast i slavu i za ispunjenje 

svih njezinih htjenja i namisli sa mnom. 

Prikazujem presvetoj Djevici, posve i neopozivo 

svega sebe πto god jesam po milosrappleu Boæjemu u 

biÊu i redu naravi i milosti, sve o Ëemu to ovisi, 

sve naravne, ravnoduπne i dobre Ëine koje Êu 

uËiniti. Sve πto je u meni i sve πto se na me moæe 

odnositi prikazujem na dar i u Ëast presvetoj 

Djevici. Nju uzimljem i odabirem kao osobu 

kojoj, nakon njezina Sina i u ovisnosti o njemu, 

predajem svoju duπu i sav svoj æivot toliko 

unutarnji koliko izvanjski, i sve ono πto je moje. 

Njezin sam rob zauvijek na isti onaj naËin na 

koji se ona stavila u sluæbu Gospodnju, govoreÊi: 

Evo sluæbenice Gospodnje... Pod njezin pogled i 

zaπtitu stavljam svoj æivot, svoj stav i svoju duπu. 

HoÊu da moj æivot po naravi i po milosti i sva 

moja djela budu njezini u svojstvu sluge koji joj 

pripada po stanju ropstva prema njoj. Tako 

preporuËujem svoj æivot i svoja djela na dar i u 

Ëast presvetoj Djevici, kao æivot i djelo jednoga 

njezina roba, na najponizniji i najosobniji naËin 

koji poznajem: stav ropstva. I stavljam joj ga u 

Ëast njezina æivota i njezinih djela u sluæbi 

njezina Sina, i æivota i djelâ njezina Sina prema 

njoj. I hoÊu da po ovoj nakani, svaki trenutak 

moga æivota i svaki moj Ëin pripadaju njoj kao da 

sam joj ih darovao svakog napose. 

44 45

Zavjetujem se Isusu Kristu, naπemu Gospodinu, 

da neÊu nikada opozvati, tj. da se neÊu nikada 

odreÊi ovoga svoga prikazanja, darivanja i 

ropstva prema njegovoj presvetoj Majci. 

»astim i poπtujem to boæansko i jedinstveno 

materinstvo koje ona ima i moÊ koju joj ta 

Ëudesna odlika dariva nad svim stvorenjima. I 

posveÊujuÊi se i darivajuÊi svega sebe Majci 

Boæjoj, hoÊu i æelim svim srcem da ona ima 

posebnu vlast nad mojom duπom, nad mojim 

duhom, nad mojim æivotom i nad mojim djelima. 

To su stvarnosti koje njoj pripadaju po novom i 

posebnu pravu, na osnovi izbora koji Ëinim da 

potpuno ovisim o njezinu boæanskom 

materinstvu, kojeg sam rob i kojemu se 

dajem i prikazujem zauvijek. 

Molim presvetu Djevicu da se udostoji ona sama 

zagospodariti nada mnom i uËiniti me svojim 

robom na naËin koji ona poznaje a ja ne znam. 

Neka uËini da budem njezin, ne samo svojim 

djelima nego i stavom i moÊima svoga biÊa i 

svojim æivotom, unutarnjim i izvanjskim. I molim 

je da me uzdræi i sa mnom postupa na zemlji kao 

sa svojim robom koji se prepuπta svim njezinim 

htijenjima i prihvaÊa sve njezine moÊi i sve 

uËinke njezina gospodstva nad slugom koji joj 

pripada. I molim samoga Isusa Krista naπega 

Gospodina da me dræi i smatra kao roba svoje 

presvete Majke, s tim da je on Sin a ona njegova 

Majka, i po tomu πto je ona sama meappleu svim 

stvorenjima koja ima taj poloæaj i taj jedinstven i 

Ëudesan majËinski odnos prema njemu. I molim 

ga da me u svojstvu roba uËini sudionikom 

svojih puteva i baπtinikom njegova milosrapplea. 


Roma 2003., 548-549.) 

Franjo Stanislav FENICKI 

(†1652.) 

Isusovac, ulazi u novicijat g. 1615. u Krakovu (Poljska), studira 

u Rimu i pouËava kasnije na poljskim isusovaËkim 

uËiliπtima. 

Molitva sluge posluπna 

Zapovijedaj, Gospe moja, to πto hoÊeπ, nareappleuj 

πto god ti se sviapplea: trËat Êu zadovoljan na tvoje 

zapovijedi, letjet Êu radostan na tvoje naredbe. 

NeÊu izbjegavati nijednu poteπkoÊu, neÊu izbjegavati 

pod izlikom nijednu opasnost, neÊu se 

izvlaËiti ni iz jedne tegobe. 

Uostalom, sve je tebi podloæno, Gospe moja, sve 

ti sluæi, sve te sluπa: nebo, zemlja, sve stvorenje, 

æivotinje, ptice nebeske i ribe morske, sva druga 

stvorenja vidljiva i nevidljiva, anappleeli i sami zlodusi. 

Sve se pokorava tvome kraljevskome æezlu, 

Djevice premoÊna. Sva stvorenja kao vjeËni 

robovi, pokorno moleÊi pod tvojim nogama priznaju 

te i Ëaste kao svoju Gospu. Sav ti svijet 

sluæi duænim robovanjem i hvali se da je okovan 

tvojom moÊu veoma tijesnim lancima: 

O najljubljenija od Boga, za kojega se svijet bori, 

i narodi primorani zakletvom dolaze u okovima. 

Priznajem te, priznajem te, Gospe moja, o Majko 

moga Boga. Najponiznije padam niËice pred tvojim 

svetim nogama, ja nedostojan tvoj sluga. 

Stani na moju glavu nepokornu, Gospe moja, 

uzmi u potpun posjed mene koji sam tvoj rob, 

otmi srce svoga prebjega, OtimaËice srdaca - 

kako te zove tvoj Bernardo (Razmatranja o Zdravo 

Kraljice). Zatim mi stavi oko vrata lance, na 

ruke i noge lisiËine i okove. Zatvori zauvijek u 

radionicu svojih robova mene, svoga slugu, koji 

bjeæi i luta. Tvoj zli sluga na koljenima niËice 

pred tobom, kao sin Evin iz dubine duπe zapomaæem 

tebi, tebi uzdiπem cvileÊi u ovoj suznoj 

dolini: Gospe, Gospe Kraljice svemoguÊa, pod 

46 47

tvoje gospodstvo stavljene su sve stvari i nitko se 

ne moæe oduprijeti tvojoj volji ako se odluËiπ 

spasiti svoga roba. Ti, moja Gospe, zajedno sa 

Sinom svojim, vladaπ nebom i zemljom i svime 

πto se u nebeskom podruËju nalazi. Kraljica si 

svih i nijedan se ne odupire tvome veliËanstvu. 

Poznavala si i poznajeπ svu stvarnost. 

I sada, Gospe Kraljice, smiluj se svome sluzi i 

robu. Ne prezri svoga sluge, kojega si sa svojim 

Sinom otkupila iz ruku pakla. Usliπi moju 

proπnju i budi milostiva svome pojasu, koji se 

obavija tvojim okovima i tebi prikazuje kao rob 

zauvijek. Udijeli mi, Kraljice moja, da te mogu 

sluπati u svemu, tebe ljubiti i slijediti u svemu 

tvoju volju, jer je tvoja volja jednaka boæanskoj 

volji i ono πto ti hoÊeπ to hoÊe i moj Gospodin, 

moj Bog. 

Prema tome, dræeÊi rukom ove okove, 

prosvjedujem pred tobom, moja Junakinjo, da ne 

budem viπe svoj, nego tvoj. Ti znaπ da sam tvoj, 

tebi sam ispruæen iz utrobe majke moje. Pruæi 

sigurnu ruku nada me, svoga slugu. Gospe 

moja, prema izriËaju ropstva koji su rabili stari, 

izgovori rijeËi: ”Izjavljujem da je ovo moj okovanik 

i rob” jer ”i ja kaæem da si ti moja Gospa 

po naravi i po nasljedstvu”. OdriËem se, Gospe 

moja milostiva, svake svoje slobode, odriËem se 

svoje volje, koju - opasanu i veoma njeæno 

lancima okovanu od tvojih spasonosnih okova - 

stavljam pred presvete noge tvog VeliËanstva. 

Uzmi zalutaloga svoga slugu, priveæi lancima 

svoga zloga slugu, uzmi u trajan posjed svoga 

zatvorenika. Evo, mislima i rijeËima, jasno pred 

svim stvorenjima ispovijedam i proglaπavam da 

sam tvoj, ja najnedostojniji od svih tvojih robova, 

podnoæje tvojim nogama. 


Roma 2003., 680-681.) 

Bartolomej DE LOS RIOS 

(1580. - 1652.) 

Rodom iz Madrida (©panjolska), augustinac, u Belgiji (1620.- 

1647.) promiËe Marijino ropstvo. Propovjednik i savjetnik 

kraljice Izabele pouËava na sveuËiliπtu u Douaiu, srediπtu 

katoliËke protureformacije 

U Marijinoj sluæbi 

Sveta Marijo Djevice Ëasna, vidim u tebi tri osobe 

Presv. Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga, koje 

se natjeËu u podjeli darova tebi, da bi pripravili 

sami sebi najdostojniju KÊerku, Majku i 

ZaruËnicu, i nama najslavniju Vladaricu, 

Kraljicu i Gospu. 

©tujem te poniznim πtovanjem, jer te Otac 

posvojio kao KÊerku s takvim jedinstvenim 

naslovom. On te predodredio prije svakoga 

stvorenja, ËineÊi te prvoroappleenom prije svih i 

pripremajuÊi te unaprijed od vjeËnosti za Majku 

svoga Sina, oËuvavπi te slobodnu od svake ljage 

grijeha iskonskoga. 

©tujem te jer te Sin Boæji, zaËet od tvoje preËiste 

krvi i roappleen nakon devet mjeseci, uËinio uistinu 

svojom Majkom. Ti si ostala neoskvrnjena Djevica 

prije poroda, u porodu i nakon poroda. Prva si 

uzdigla meappleu smrtnicima stijeg anappleeoskog 

djeviËanstva. Po daru majËinstva na Ëudesan 

naËin postala si jedno s Bogom, uËinjena 

Gospom neba i zemlje i Kraljicom ljudi i anappleela. 

»astim te treÊi put i bezbroj puta, jer te Duh 

Sveti izabiruÊi te za zaruËnicu obogatio puninom 

svakog dara i kreposti iznad svih svetih i anappleela, 

tako da od tebe moramo primiti sve dobro 

kojemu se nadamo od Boga. Joπ zato πto je 

nadodao dar izvorne pravde i oËuvao te slobodnu 

od grijehâ i najmanjih kroz Ëitavo vrijeme tvoga 

æivota. Napokon jer On, koji se zauzima za nas 

neizrecivim jecajima, uËinio te sveopÊom Odvjetnicom 

kod Boga za sav ljudski rod. 

48 49

Zbog tih i ostalih neizmjernih povlastica 

primljenih od Presv. Trojstva, izabirem te danas, 

o Djevice, za svoju Gospu, Kraljicu i Vladaricu. I 

priznajem se tvojim slugom i robom, kao πto to 

uistinu i jesam, moleÊi te i zaklinjuÊi po 

uzviπenosti tvoga preslatkog imena Marija, πto 

znaËi Gospa, da me prihvatiπ u svoju obitelj da ti 

sluæim ropskom poniznoπÊu i sinovskom 

odanoπÊu. 

I u znak toga primanja udostoj se utisnuti biljege 

ognja u moje srce, ne okrutne æigove i Ëavle 

obiljeæene na Ëelu robova, nego ljupke rijeËi 

kojima te anappleeo pozdravi: Zdravo Marijo. Utisni 

ih vatrom djelatne ljubavi tako moÊne da se ne 

mogu izbrisati, osim kad se prestane disati. 

Posljednji pozdrav ljupkiji od glasova smrtnika: 

Zdravo Marijo, neka nikada ne iπËezne iz mog 

pamÊenja; æarka æelja sluæiti tebi, Gospe i 

Kraljice nedostiæna veliËanstva, neka ne nestane 

iz moje teænje sve do posljednjeg daha. 

Ispovijedam i priznajem iskreno da sam 

nedostojan uzviπene Ëasti zvati se tvojim robom. 

Usprkos tome danas predlaæem Ëvrsto da Êu ti 

sluæiti svim æarom, da Êu dræati daleko svaku 

uvredu od tvoga presvetog imena i imena tvoga 

Sina i da neÊu nikada dopustiti da se ikada 

rekne bilo πto protiv njega meappleu onima koji su 

povjereni mojoj skrbi. 

Molim te, dakle, zbog prenjeæne ljubavi kojom si 

grlila svoga Sina i zaklinjem te zbog sve Ëasti 

koju si primila od Presv. Trojstva, da me priznaπ 

svojim robom, da budeπ nazoËna pri svakom 

mome djelu, da zapovijedaπ ono πto ti je ugodno, 

da ispravljaπ πto je uËinjeno loπe. Brani slugu 

svoga i roba Ëitavoga æivota i prihvati moj duh u 

Ëasu smrti, kad se zbog ustrajna sluæenja nadam 

sreÊi u tvojoj obitelji. Amen. 

(De hierarchia mariana, l. 4, cap. 8, 302-303; Testi mariani 

del secondo millennio, 5, Città Nuova Editrice, Roma 2003., 

694-695.) 

Ana Katarina FRANKOPAN ZRINSKA 

(oko 1625. - 1673.) 

Rodom iz Bosiljeva, kÊi Vuka Krste Frankopana i supruga 

Petra Zrinskoga, za kojega je obavljala povjerljive misije. 

Nakon muæeva odlaska u BeË g. 1670., u Grazu zatoËena u 

dominikanskom samostanu gdje je i umrla. 

Preporuka Gospi 

O, Ti preblaæena Djevica Marija, 

Mati dike milosrdnosti i vufanja, 

Ti presvitla zvizda morska, vsim brodeËim put, 

cilj i pristaniπËe, ravnaj i peljaj 

ladju æitka naπega 

po ovoga zburkanoga svita morju, stazah i putih, 

da ne zabludimo, 

ne zajdemo i u gorah ne utonemo. 

O, Marija, put nebeski, staza vekveËnosti, 

skala rajska i milosti! 

Daj da po tebi i tvojoj proπnji zajdemo 

u blaæenstva domovinu, 

podaj nam milosrdnu ruku tvoju, 

vodi i dopeljaj nas na pravi put zveliËanja, 

opËuvaj nas putujuËih, 

obrani od neprijatelji trudeËih, 

zaπËiti nas od tolvajev 

koji æele opliniti duπe naπe, 

ne daj nam bu ruke krvolokov dopasti, 

nego nas peljaj onamo kodi vsi izibrani sveti 

veselo Ëekaju priπastnoga suda Boæjega. 

O, Marija, 

Ti nas ravnaj, 

Ti nas πËiti, 

Ti nas brani i do raja dopeljaj. 

(Predgovor u: Putni tovaruπ, 1660; usp. Preporuka Gospi u: 

Marija, 11/2001., 325.) 

50 51

Hadrijan VAN LYERE 

(1588. - 1661.) 

Rodom iz Antwerpena (Belgija), sveÊenik isusovac, oko 30 

godina proveo kao sluæbeni propovjednik u crkvi Gospe od 

Sablona u Bruxellesu. 

Psalam Imenu Marijinu 

K Mariji sam uzdigao duπu svoju 

i njezinu Êu Imenu pjevati psalam. 

S granica zemlje klicao sam njoj; 

kad mi je srce bilo u tjeskobi 

podigao sam svoje ruke u njezino Ime. 

Nek okrenu leapplea i postide se oni koji govore: 

Ah! Ah! Od izlaska sunca do zalaska 

dostojno je hvale Ime Marijino. 

On podupire one koji padaju 

i uspravlja sve pognute. 

Zbog svog imena, o Marijo, 

doapplei mi u pomoÊ i bit Êu spaπen; 

i razmatrat Êu divote tvoga Imena. 

Nejak sam i prezren; 

ali neÊu zaboraviti odredbe tvoga Imena. 

Molitva moja nek prispije pred lice tvoje, 

o Marijo; 

iz ljubavi prema Imenu tvome daruj mi razum. 

Od onih koji se odupiru tvome Imenu 

Ëuvaj me kao zjenicu oka. 

Usliπi nas, o Marijo, naπe spasenje 

i zbog slave Imena svoga oslobodi nas. 

Smiluj se grijesima naπim 

iz ljubavi prema svom Imenu. 


Roma 2003., 759-760.) 

Sv. Franjo SALE©KI 

(1562. - 1622.) 

Roappleen u Salesu (Savoja), uËi u Parizu i Padovi, doktorira 

pravo i postaje sveÊenik, g. 1602. biskup u Æenevi, zajedno 

sa sv. I. F. de Chantal g. 1610. utemeljuje Sestre od 

Pohoappleenja i salezijanke. Crkveni nauËitelj. 

Molitva Gospi 

Spomeni se i sjeti, preljubezna Djevice, 

da si ti moja Majka i da sam ja tvoje dijete; 

da si ti moguÊa i da sam ja bijedan, 

straπljiv i slab. 

Molim te, preljubezna Majko, da me vodiπ 

na svim mojim putovima i akcijama. 

Nemoj mi reÊi, Majko divna, da ne moæeπ, 

jer ti je tvoj preljubljeni Sin dao 

svaku vlast i na Nebu i na zemlji. 

Nemoj mi reÊi da to nisi duæna uËiniti, 

jer si ti Majka svih ljudi 

i posebno moja Mama. 

Da ti ne moæeπ, ja bih te ispriËao govoreÊi: 

istina je da je moja Mama 

i da me ljubi kao svoje dijete, 

ali nema sredstava ni moguÊnosti. 

Da ti nisi moja Mama, ja bih bio strpljiv 

i rekao bih: ima sve moguÊnosti da mi pomogne, 

ali, jao, nije moja Majka 

i zato me ne voli. 

Naprotiv ne, preljubezna Djevice, 

ti si moja Mama i, πtoviπe, veoma si moguÊa: 

kako bih te mogao ispriËati ako mi ne pomogneπ 

i ne pritekneπ mi u pomoÊ i budeπ uza me? 

Vidiπ dobro, o Mama, da si prisiljena 

sluπati sve moje zahtjeve. 

Radi Ëasti i slave svoga Isusa, 

prihvati me kao svoje dijete, 

ne obaziruÊi se na moju bijedu i moje grijehe. 

52 53

Oslobodi moju duπu i moje tijelo od svakoga zla 

i daj mi sve kreposti, nadasve poniznost. 

Obdari me svim darovima, svim dobrima 

i svim milostima koje se sviappleaju Presvetom Trojstvu, 

Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. 

(Usp. Preghiera alla Vergine di s. Francesco di Sales u: 

Madre di Dio, 7/1994., 29.) 

Marija AGREDSKA 

(1602. - 1665.) 

Marija Coronel y Arana poznata kao Marija od Isusa Agredska, 

rodom iz Agrede (©panjolska), gdje provodi cijeli æivot kao 

bosonoga koncepcionista. Vizionarka, napisala djelo o Gospi. 

Molitva Mariji 

Gospe moja, tvoja sam ropkinja 

i tebi se ponovno prikazujem i posveÊujem. 

Nije bez razloga moje srce, 

po tvojoj majËinskoj naklonosti, 

gorjelo æarko 

onog dana kad sam mogla upoznati 

neizmjernu dubinu tvoje kreposti 

u zrcalu tvojih boæanskih djela 

i Ëuti slatkoÊu tvojih spasonosnih rijeËi. 

Priznajem, Kraljice moja, svim svojim srcem, 

da nisam napravila dobrih djela da zasluæim 

kao nagradu ovo dobroËinstvo... 

Prihvati, Gospe moja, ovu ærtvu hvale i reci: 

sluga tvoj sluπa (usp. 1 Sam 3, 10). 

Neka odjekne, preljubezna Gospe moja, 

u mojim uπima tvoj ljupki glas (usp. Pj 2, 14), 

od trenutka otkako ti imaπ rijeËi æivota 

(usp. Iv 6, 68). 

Proslijedi tako, Gospodarice moja, 

sa svojom poukom, 

da se u ovom beskrajnu moru 

tvojih savrπenosti 

moje srce πiri i ima valjan razlog 

da hvali SvemoguÊega. 

U mojim grudima plamti ona vatra 

koju je upalila tvoja milost, 

da veoma gorljivo æelim ono πto je sveto, 

Ëistije i ugodno tvojim oËima. 

Duboko u sebi osjeÊam zakon tijela 

koji se protivi zakonu duha (usp. Rim 7, 21). 

To mi prouzroËuje gorËinu i smetenost 

i pravo se bojim da Êe omesti dobro koje mi ti, 

milostiva Majko, nudiπ. 

54 55

Gledaj me, dakle, Gospe moja, 

kao kÊerku pouËi me kao uËenicu, 

ispravi me kao sluπkinju 

i prisili me kao ropkinju 

ako bih morala kasniti ili se odupirati. 

NeÊu da se to dogodi, 

ali Êu ipak iz slabosti pasti. 

Podignut Êu oËi da upoznam biÊe Boæje, 

s njegovom boæanskom miloπÊu 

nadzirat Êu svoje strasti, 

tako da se zaljube 

u njegove beskrajne savrπenosti; 

ako ih dostignem neÊu ga viπe pustiti (usp. Pj 3, 4). 

Ali ti, Gospe i majko znanja i ljubavi 

(usp. Sir 24, 24 Vulg), 

traæi od svoga Sina i moga Gospodina 

da me ne napusti, 

od trenutka kako se pokazao 

veoma velikoduπnim 

u podupiranju tvoje poniznosti (usp. Lk 1, 48), 

o Kraljice i Gospe svega stvorenoga. 

(Suor Maria di Gesú, Mistica Città di Dio. Vita della Vergine 

Madre di Dio, Assisi 2000., I., 16, 176-180; Testi mariani del 

secondo millennio, 5, Città Nuova Editrice, Roma 2003., 

769-770.) 

Nikola ZUCCHI 

(1586. - 1670.) 

Rodom iz Parme (Italija), sveÊenik isusovac, umro u Rimu. 

Sastavio je ovu kratku molitvu i raπirio je meappleu mladim 

isusovcima: 

Preporuka Majci Boæjoj 

O Gospoappleo moja! 

O Majko moja! 

Tebi se sav prikazujem, 

pa da ti se pokaæem odanim, 

posveÊujem ti svoje oËi, 

svoje uπi, svoja usta, svoje srce, 

potpuno svega sebe. 

BuduÊi, dakle, da sam tvoj, 

o dobra Majko, Ëuvaj me, 

brani me kao stvar i svojinu svoju. 

(La preghiera del padre Zucchi, D’Auria 1907., 5; usp. Madre 

di Dio, 12/1994., 15.) 

56 57

Angelus SILESIUS - PJESNIK, STAVLJATI? 

(1624. - 1677.) 

ObraÊenik, njemaËki pjesnik 

Marijo, 

ti si krajica neba 

naπa Bogorodica, 

ti si krasota stvoriteljeva 

ti si rajska vrata 

ti si radost i æivot Sveviπnjega, 

hram Trojstva; 

po tebi nam se ukazuje i dijeli 

Boæje milosrapplee. 

(M. Crvenka, Schönste Mariengebete, Neuffen 1999., 21.) 

Adam WIDENFELD 

(†1678.) 

KatoliËki laik, odvjetnik u Kölnu (NjemaËka), pripadao je 

krugu onih koji su radili na pribliæavanju katolika i luterana. 

Zazivam te i molim 

Sveta Marijo, Majko Boæja, 

zazivam te i molim 

da svojom molitvom hvale 

zagovaraπ kod Boga svemoguÊega 

za ono πto ne moæe moja slabost 

i postigneπ od svoga ljubljenoga Sina milost 

da upoznam, 

ljubim 

i sluæim Ëitavim srcem 

Boga Oca, 

vrelo i darovatelja svakog dobra, 

i Isusa Krista, 

tvoga Sina i naπega Posrednika. 

Znam da je to tvoja jedina æelja, 

tebe koja ne traæiπ niπta drugo 

osim da je u svemu slavljen Bog 

po Kristu Gospodinu naπemu. Amen. 

(Monita salutaria BMV ad cultores suos indiscretos, Gandavi 

1673; Testi mariani del secondo millennio, 5, Città Nuova 

Editrice, Roma 2003., 849.) 

58 59

Sv. Ivan EUDES 

(1601. - 1680.) 

Rodom iz Rija (Francuska), sveÊenik oratorijanac i osnivaË 

Druæbe Isusa i Marije, poznati propovjednik i najveÊi misionar 

Francuske. Promicatelj poboænosti Srcu Isusovu i Marijinu 

umire u Caenu. 

Pozdravljam te, Djevice Marijo! 

Pozdravljam te, Marijo, kÊeri Boga Oca! 

Pozdravljam te, Marijo, Majko Boga Sina! 

Pozdravljam te, Marijo, ZaruËnice Duha Svetoga! 

Pozdravljam te, Marijo, 

sjajni hrame Presvetoga Trojstva! 

Pozdravljam te, Djevice Marijo, Djevice djevica! 

Pozdravljam te, Marijo, Kraljice muËenika! 

Tvoja duπa bijaπe probodena maËem boli! 

Pozdravljam te, Marijo, 

Kraljice svemira, Kraljice svijeta! 

Pozdravljam te, Marijo, Kraljice moga srca! 

Marijo, majko moja, 

moja radosti, moja predraga nado! 

Pozdravljam te, Marijo, Majko milosrapplea! 

Marijo, puna milosti, 

blagoslovljena meappleu æenama! 

I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus Krist! 

Neka bude blagoslovljen vjeËni Otac, 

koji te izabrao! 

Neka bude blagoslovljen tvoj Sin, koji te ljubio! 

Neka bude blagoslovljen Duh Sveti, 

tvoj ZaruËnik! 

Neka budu blagoslovljeni svi oni, 

koji tebe blagoslivlju i koji tebe ljube! Amen! 

(Usp. Marija, 3/1995., 83.) 

Samo jedno Srce 

OËe, htio si da tvoj Jedinoroappleenac, 

koji odvijeka æivi u tvom srcu, 

æivi i kraljuje zauvijek u srcu Djevice Marije: 

dopusti nam, molimo te, 

Ëastiti vazda taj presveti æivot Isusa i Marije 

u samo jednom srcu, 

da budemo samo jedno srce s njima 

i jedni s drugima, 

i da u svemu vrπimo tvoju volju, 

æarkom ljubavlju i velikoduπnoπÊu 

da zasluæimo biti stvorenja po tvome srcu. Amen. 

(Internet) 

60 61

Lazar BARANOVIΔ 

(†1694.) 

Nek bude radost 

Nek se raduje zemlja: 

jer se raapplea ona koja Êe roditi onoga 

koji Êe svojim hodom posvetiti prokletu zemlju, 

i uzeti za sebe kao krunu trnje 

koje je zemlja rodila po prokletstvu. 

Nek se raduje voda: 

jer Êe ona roditi onoga koji Êe hodati po vodama 

i posvetit Êe vode, 

da budu iznad nebesa (usp. Ps 148, 4), 

i pokazat Êe nama put u kraljevstvo 

koji prolazi kroz vodu: 

onaj koji se ne rodi iz vode i Duha Svetoga 

neÊe uÊi u kraljevstvo nebesko (usp. Iv 3,5); 

on kao kiπa s neba siapplee na runo. 

Nek se raduje zrak: 

jer Êe ona oËistiti svojim hodom zrak; 

raduj se, o ljestve nebeske, niz koje je Bog siπao. 

Nek se raduje vatra: 

jer Êe ova zaruËnica upaliti svoju svjetiljku 

i naÊi drahmu koja se bila izgubila. 

Nek se raduje nebo: 

jer se raapplea ona koja treba roditi onoga 

koji Êe dokrajËiti padanje u nebu, 

i darovat Êe ljudima mjesto palih anappleela. 

Nek se raduju anappleeli, 

jer se raapplea ona kojoj Êe biti poslan arkanappleel 

da joj navijesti radost: 

jer Êe roditi onoga na kojega Êe se ime pokloniti 

svako koljeno na nebu. 

Nek se raduju proroci, 

kojih se proroËanstvo ispunja u Izaiji: 

evo, Djevica Êe roditi. 

Nek se raduju proroci, 

jer je ona koja Êe roditi proroËica: 

odsad Êe me zvati blaæenom svi naraπtaji. 

Nek se raduju apostoli, 


koji izabra apostole. 

Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas. 

I posjest Êe ih na dvanaest prijestolja 

da sude svijetu. 

Nek se uzraduju muËenici, 

jer se raapplea ona koja Êe roditi Krista, 

za kojega Êe muËenici proliti krv, govoreÊi: 

tko Êe nas rastaviti od ljubavi Kristove? 

Moæda tjeskoba? 

Ili progonstva? 

Ili glad? 

Ili golotinja? 

Ili maË? (usp. Rim 8, 35). 

Nek se raduju vjeroispovjedaoci, 


kojega Êe okruniti vjeroispovjedaoci: 

tko mene prizna pred ljudima, 

i ja Êu njega priznati 

pred Ocem svojim na nebesima. 

... 

(Iz Govora na blagdan Roappleenja presv. Bogorodice u: 

IstoriËeskaja christomatija dlja izuËenija istotii russkoj 

cerkovnoj propovedi, Kiev 1879., 243-246; usp. Testi mariani 

del secondo millennio - Autori dell’area russa secoli XI-XX, 

92-42.) 

62 63

Jacques Bénigne BOSSUET 

(1627. - 1704.) 

Rodom iz Dijona (Francuska), bogoslovac i poznat propovjednik, 

od g. 1681. biskup Meauxa, umro u Parizu. Njegova marioloπka 

misao sadræana je u 23 velike propovijedi i nekoliko 

skica. 

Roappleenje Marijino 

Kako je bilo plemenito, 

uzviπeno i slavno tvoje roappleenje, o blaæena Marijo! 

Koliko obilje milosti izlijeva 

u ovaj dan na te Bog Otac! 

Vidim kako i sama VjeËna RijeË 

prilazi da posveti svoje prebivaliπte 

i da ga obogati bezgraniËnim nebeskim blagom. 

Jer on æeli, o blaæena Djevice, 

zoro naπeg otkupljenja, 

i hoÊe da se ti rodiπ i budeπ dostojna Sina 

koji, dok ti je sin, 

u isto je vrijeme i tvorac tvoga roappleenja. 

Koja se duπa ne bi obradovala 

videÊi sliËna Ëudesa? 

Koja bi, ne kaæem rijeË, 

nego i sama misao mogla dosegnuti tako visoko 

da bi mogla izjednaËiti 

Ëast i veliËanstvo Majke Boæje? 

Proπla je, dakle, noÊ i sviÊe dan: 

ovaj blaæeni dan, od tolikih vjekova obeÊan 

siromaπnom ljudskom potomstvu! 

VeÊ poËinje sjajiti Isusov dan 

i mi veÊ uæivamo to blago svjetlo. 

VeÊ blista njegovo blagotvorno svjetlo u tebi, 

o Marijo koja se raappleaπ, 

buduÊi da si slobodna od grijeha, i puna milosti. 

Ti si obilan izvor neizmjerne ljubavi za greπnike, 

za sva ljudska stvorenja, 

jer smo svi mi greπnici! 

(Usp. Blaæena djevojËica u: Marija, 10/1990., 285.) 

Sv. Ljudevit Marija GRIGNON MONTFORTSKI 

(1673. - 1716.) 

Rodom iz Montfort-sur-Meu (Francuska). Zareappleen g. 1700. za 

sveÊenika, utemeljitelj KÊeriju Mudrosti i Misionara Druæbe 

Marijine. Gorljiv propovjednik, duhovni pisac i apostolski 

misionar umire u St-Laurent-sur-Sévre, a g. 1947. proglaπen 

je svetim. 

Posveta Isusu po Marijinim rukama 

VjeËna i Utjelovljena Mudrosti, preljubezni i 

klanjanja dostojan Isuse, pravi Boæe i pravi 

ËovjeËe, jedini Sine vjeËnoga Oca i Marije vazda 

Djevice! Duboko ti se klanjam u krilu i sjaju 

tvoga Oca u vjeËnosti i u djeviËanskom krilu 

Marije, tvoje predostojne Majke u vremenu tvoga 

utjelovljenja. 

Zahvaljujem ti πto si se ponizio uzevπi lik sluge, 

da mene izbaviπ iz okrutna appleavolskog ropstva. 

Hvalim te i slavim πto si se u svemu htio 

podloæiti Mariji, svojoj svetoj majci, da me po njoj 

uËiniπ svojim vjernim slugom. 

Ali jao! Ja nezahvalan i nevjeran, nisam se dræao 

zavjeta ni sveËanih krsnih obeÊanja. Nisam 

ispunio svojih obveza, pa ne zasluæujem nazivati 

se tvojim djetetom ni tvojim slugom. BuduÊi da 

na meni nema niπta πto ne zasluæuje tvoj prezir i 

tvoju srdæbu, to se sàm ne usuappleujem pribliæiti 

tvome svetom i uzviπenom VeliËanstvu. 

Zato se utjeËem zagovoru tvoje presvete Majke, 

koju si mi dao za posrednicu kod tebe. Po njoj se 

nadam od tebe postiÊi kajanje i oproπtenje svojih 

grijeha, te prigrliti i Ëuvati Mudrost. 

Pozdravljam te, Marijo bezgreπna, æivi hrame 

Boæji, u kojemu se skriva vjeËna Mudrost i æeli 

da joj se klanjaju anappleeli i ljudi. 

Pozdravljam te, Kraljice svemira, koja upravljaπ 

svim onim πto je podvrgnuto vrhovnoj vlasti 

Boæjoj. 

64 65

Pozdravljam te, sigurno utoËiπte greπnika i 

skloniπte milosrapplea za sve. 

Posluπaj moje æelje i teænje za boæanskom 

MudroπÊu i primi, u tu svrhu, obeÊanja i darove 

koje ti prinosi moja neznatnost. 

Ja, ..., nevjeran greπnik, u tvoje ruke danas 

obnavljam i stavljam svoja krsna obeÊanja. 

OdriËem se zauvijek Sotone, njegova sjaja i svih 

djela njegovih, i predajem se u potpunosti Isusu 

Kristu, utjelovljenoj Mudrosti, da vazda s njime 

nosim svoj kriæ u sve dane æivota svoga. 

A da budem vjerniji nego dosad, u nazoËnosti 

anappleelâ i svetih, izabirem te, Marijo, danas za 

svoju Majku i Gospodaricu. Prikazujem ti i 

posveÊujem u potpunosti kao sluga svoje tijelo i 

svoju duπu, svoja nutarnja i vanjska dobra, paËe 

i vrijednost svih svojih dobrih djelâ proπlih, 

sadaπnjih i buduÊih. Ostavljam ti Ëitavo i 

potpuno pravo da raspolaæeπ sa mnom i sa svim 

πto imam, bez ikakve iznimke, po tvojoj volji, na 

veÊu slavu Boæju, u vremenu i u vjeËnosti. 

Primi, Djevice blaga, ovaj mali dar moga ropstva, 

da tako poËastim i postanem sudionik one 

podloænosti koju ti je VjeËna Murdost iskazivala 

kao Majci; da poËastim vlast koju vi oboje imate 

nad ovim neznatnim i bijednim greπnikom i da 

zahvalim Presvetom Trojstvu na povlasticama 

kojima te obdarilo. 

Izjavljujem sveËano da Êu ubuduÊe traæiti samo tvoju 

Ëast i u svemu se pokoravati tebi kao tvoj pravi rob. 

O, divna Majko, preporuËi me svome dragom 

Sinu kao svoga vjeËnog slugu, da me po tebi 

primi isto onako kao πto me po tebi i otkupio. 

O, Majko milosrapplea, udijeli mi milost da 

zavrijedim pravu Mudrost Boæju, pa me ubroji 

meappleu one koje ti ljubiπ, uËiπ, vodiπ, hraniπ i 

πtitiπ kao djecu i sluge svoje. 

O, Djevice vjerna, uËini me tako savrπenim 

uËenikom, sljedbenikom i slugom Utjelovljene 

Mudrosti, Isusa Krista, Sina svoga, da po tvome 

zagovoru i primjeru doappleem do punine njegove 

dobi na zemlji i do njegove slave u nebu. Amen. 

(Usp. Sv. Lj. Grignon Monfortski, Rasprava o pravoj 

poboænosti prema Svetoj Djevici Mariji, Beograd 1988., 197- 

200; Sv. Lj. Grignon Monfortski, Ljubav VjeËne Mudrosti, 

Zagreb 2000., 100-102; Sv. Lj. M. Grignon Monfortski, Marijina 

tajna ili Sveto ropstvo ljubavi, Zagreb 1999., 45-46.) 

Pozdrav Mariji 


Marijo, ljubezna KÊeri VjeËnog Oca! 


Marijo, divna Majko Sina Boæjega! 


Marijo, vjerna ZaruËnice Duha Svetoga! 


Marijo, moja draga Majko, 

moja ljubezna Gospodarice 

i moja moÊna Vladarice! 


radosti moja, slavo moja, 

srce moje i duπo moja! 

Sva si moja po milosrappleu, 

a ja sam tvoj po pravdi. 

Ali nisam to joπ zasluæio. 

Predajem ti se zato iznova sav kao tvoj rob, 

bez ikakva pridræaja za se ili za drugoga. 

Ako vidiπ u meni joπ neπto πto ne pripada tebi, 

molim te ponizno da to uzmeπ ovoga trenutka 

i da postaneπ moja potpuna Gospodarica! 

Uniπti, iskorijeni u meni 

sve πto se Bogu ne sviapplea! 

Zasadi i uzgoji u meni sve πto se tebi sviapplea! 

66 67

Nek svjetlo tvoje vjere rastjera tamu moga duha. 

Nek tvoja duboka poniznost 

zamijeni moju oholost. 

Nek tvoje razmiπljanje 

zaustavi rastresenost mojih lutajuÊih misli. 

Nek tvoj stalni pogled na Boga 

ispuni moj razum svojom prisutnoπÊu. 

Nek plamen ljubavi tvoga Srca 

zapali moju lijenost i hladnoÊu. 

Nek tvoje kreposti preuzmu mjesto mojih grijeha. 

Nek tvoje zasluge 

budu moj ukras i moja oprema pred Bogom. 

Predraga i ljubljena Majko, 

uËini - ako je moguÊe - da nemam drugoga duha 

osim tvoga da spoznam Isusa Krista 

i njegovu boæansku volju. 

Da nemam drugog duha osim tvoga 

da hvalim i slavim Gospodina. 

Da nemam drugog srca osim tvoga 

da ljubim Boga 

Ëistom i æarkom ljubavlju poput tebe. 

Ne molim od tebe ni viappleenja, ni objave... 

Nek se slavi u punini tvoj Sin Isus 

u meni u vremenu i u vjeËnosti. Amen. 

(Marija, 3/1996., 85; usp. Testi mariani del secondo millenio. 

Autori moderni dell’Occidente - secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 

2005., 115-116.) 

Andrija MASTELLONI 

(1641. - 1722.) 

Rodom iz Napulja (Italija), karmeliÊanin, zareappleen za 

sveÊenika g. 1664. nakon studija u Rimu, predaje bogoslovlje 

u Napulju, zatim obavlja razliËite sluæbe u svojoj redovniËkoj 

zajednici. 

Zdravo, ufanje naπe, zdravo! 

Djevice sva lijepa i sva ljubezna: 

nakon πto sam te veÊ pozdravio jedanput, 

ponovno sam pred tobom. 

Strahopoπtovanje je moj prvi pozdrav; 

buduÊi da sam Ëuo da te nazivaju kraljicom, 

pun poπtovanja 

doπao sam pred tvoje noge da te pozdravim: 

Salve Regina! Zdravo, Kraljice! 

Ali zatim ËujuÊi, da si kraljica bez raskoπi, 

sva mila, sva ljubezna, æivote moj, 

Majko moja, ufanje moje, 

stekao sam povjerenje u tebe, uzljubio te, 

pa te iz ljubavi iznova æelim pozdraviti. 

Ti, Marijo Djevice, primi ovaj moj drugi pozdrav: 

Salve. Zdravo. 

PopraÊujem ga uzdahom, 

izlazi iz dubine moga srca. 

Obilujemo u izrazima, Djevice Presveta. 

Utjeπi nas, moli da se naπe prave nade ispune. 

Ah, ako budemo dostojni, 

kao πto se ufamo posredstvom tvojim, 

biti s tobom u raju! 

Ondje te æelimo hvaliti i pozdravljati navijeke. 

S tom nadom ostajemo: 

zbogom, Majko Presveta, zbogom: 

Salve: Spes nostra, Salve! 

Zdravo: Ufanje naπe, zdravo! Amen. 

(usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 

- secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 122.) 

68 69

Sv. Veronika GIULIANI 

(1660. - 1727.) 

Urπula Giuliani, roappleena u Mercatello sul Metauro (Italija) ulazi 

u samostan kapucinki i uzima ime Veronika. Imala je 

viappleenja, ekstaze i stigmate. UËiteljica novakinja. Proglaπena 

svetom 1839. 

Spomen kÊeriju i zavjetovanih 

U ime Presv. Trojstva. 

Ja, sestra Veronika, 

kÊi Gospe Æalosne i njoj zavjetovana, 

upuÊujem ovu molitvu 

u ime svih sestara, i svih stvorenja. 

Sve zdruæene u djelatnoj ljubavi 

dolazimo pred tvoje noge, 

presveta Marijo, 

i sve, sloænim glasom, 

molimo te i tebi se utjeËemo 

za mnoge milosti tebi veÊ udijeljene 

i, da nam ih isprosiπ, 

stavljamo preda te tvoga dragog Sina 

razapeta za naπe spasenje: 

kriæ, trnje, Ëavle, biËevanje 

i sve ono πto je trpjelo u njegovoj muci, 

neka bude glas za nas za postizanje milosti 

prema nakanama svake pojedine od nas; 

i podlaæemo se Ëvrsto presvetoj volji Boæjoj. 

O, Djevice presveta! 

Pokaæi se pred svojim Sinom. 

Monstra te esse Matrem! 

Pokaæi se Majkom! 

Tvoje srce probodeno je sedmerim maËevima: 

neka budu te tvoje boli naπ zagovor 

i zalog za ove milosti; 

sve su na veÊu slavu Boæju i na spas duπa; 

prosimo ih zaslugom posluπnosti: 

sama posluπnost neka govori za nas kod tebe, 

Marijo presveta. 

Ti, kao majka suÊuti i milosrapplea, 

nadamo se da Êeπ nam postiÊi ono πto molimo. 

Sve moæeπ, ako hoÊeπ, 

jer u tebi i od tebe izlaze milosti, 

vrelo si milostî, 

imaπ u ruci sve milosti, 

i Ëini nam se da vidimo, u tvom srcu, 

tvoje boli koje, kao æig, sve govore: 

Vrelo milosti. 

Uistinu, tvoje srce vrelo je svih milosti, 

i mi smo ponizne i prostrte pred njim. 

Neka zagovara za nas ono samo 

i postigne nam te milosti. 

U svoje ime 

i u ime svih koje Êe se potpisati, 

obeÊajem ti popravak æivota, 

toËnost opsluæivanja, 

jedinstvo djelatne ljubavi, 

potpunu posluπnost; 

i sve te molimo za sveti blagoslov. 

Prikazujemo ti svoje srce 

sa svim njegovim Ëuvstvima 

i svoju duπu sa svim trima moÊima. 

©titi nas, Majko draga, pod svojom obranom. 

Molimo te sve zajedno 

da nam postigneπ oproπtenje naπih grijeha, 

istinsko pokajanje, 

budi s nama u æivotu i na Ëasu naπe smrti, 

i udijeli nam svoj sveti blagoslov. 

Sada i uvijeke. 

(Diario di S. Veronica Giuliani, V, Monastero delle Cappuccine, 

Città di Castello 1974., 835-837; usp. Testi mariani del 

secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente - secoli XVIII- 

XIX, Città Nuova, 2005., 141-142.) 

70 71

Sv. Franjo Antun FASANI 

(1681. - 1742.) 

Rodom iz Lucere (Italija), uπao u samostan franjevaca konventualaca 

g. 1695., zareappleen za sveÊenika g. 1705., a g. 

1709. postigao doktorat iz bogoslovlja. Obnaπao razliËite 

sluæbe, g. 1986. proglaπen svetim. 

Vrelo zapeËaÊeno 

Ti si, Marijo, vrelo zapeËaÊeno na jedinstven 

naËin peËatom svega boæanskog Trojstva: 

peËatom VjeËnog Oca, peËatom Jedinoroappleenoga 

Sina, peËatom Duha Svetoga, na naËin da zvijer 

paklena ili stvorenje ljudsko ne zamuti ni 

najmanje bistru vodu tvoga duha. 

©to je drugo ta voda, ako ne milost Boæja, prema 

onome πto kaæe Mudrost tvoga Jedinoroappleenca: 

”Voda koju Êu mu ja dati, postat Êe u njemu 

izvorom vode koja struji u æivot vjeËni” (Iv 4, 14). 

Vrelo, dakle, tvoje vode izvor je boæanske milosti. 

I koliko je nabujalo to tvoje vrelo, od trenutka 

kad si ti, viπe od svih, ispunjena miloπÊu! 

Ne znam kako je ispravno nazvati je vrelom ili 

pak morem, videÊi da rijeke milostî svih svetih 

ulaze u tebe, o Marijo: rijeka milosti djevica, 

rijeka milosti vjeroispovjedalaca, muËenika, 

apostola, rijeka milosti proroka, patrijarha; rijeka 

milosti anappleela, arhanappleela, kneæevstava; rijeka 

milosti krepostî, moÊî, vlastî; rijeka milosti 

prijestoljâ, keruba, serafa; sve rijeke milostî 

svetih i anappleela svih, i suviπe trostruki val jedne 

jedinstvene milosti: one Sina vjeËnog Oca, 

zaruËnice Duha Svetoga i Majke Boæje. Koliko je 

izobilna ta poplava milosti tvoga majËinstva! Koji 

Êe je jezik, o Marijo, moÊi ispripovjediti, koji um 

pojmiti, koji Êe je duh moÊi na odgovarajuÊi 

naËin upoznati? 

O, vrelo zapeËaÊeno, vrelo preËisto, vrelo vode 

koja teËe do nebeskog prijestolja, odakle siapplee u 

tvoje krilo. Jedinoroappleenac Bog! Vrelo æive vode 

koje te dovede uvis ”do prebivaliπta svadbenog na 

nebu, gdje Kralj kraljeva sjedi na zvjezdanom 

prijestolju”! 

O, Marijo, vrelo zapeËaÊeno, svrni svoj pogled na 

æeapple moju i svih greπnika svijeta! Æedan sam, 

Marijo. Svi su æedni i, ispunjeni æeappleu, svi ti 

kliËu: Pili smo vodu previπe mutnu koja ne gasi 

æeapple; vodu ustajalu, vodu ne spasonosnu, vodu 

koja ne struji u æivot, nego teËe prema vjeËnoj 

smrti. 

Mi se sada utjeËemo, Marijo, tvojoj milosrdnoj 

dobroti: kao πto su one mutne vode grijeha, 

zahvaljujuÊi tvojim zaslugama, za nas postale 

πtetne i nepodnoπljive, tako se udostoj zauzeti 

kod svoga Jedinoroappleenca da izvor vode koja 

struji prema æivotu vjeËnomu nastavi teÊi u nas i 

poveÊava se uvijek u izobilju. Amen! Zdravo, o 

mila. Amen! Usliπaj nas, slatka Marijo! 

(F. Costa, Mariale. Interpretazione allegorico-spirituale del 

Cantico dei Cantici, EM, Padova 1986., 123-124; Usp. Testi 

mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente - 

secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 168-169.) 

Ufam se u tebe 

O, Marijo, buduÊi da si ti naπa posrednica, u 

tebe se ufam i u te se pouzdajem. 

Daj mi osjetiti slatkoÊu tvoga meda; 

daj mi jednako tako piti, s mlijekom, tvoje vino; 

uËini da se, pijuÊi, mogu opiti ljubavlju Boæjom, 

kojom si ti, njegova predraga, uvijek bila 

ispunjena. Amen! 

O blaga, slatka i mila Marijo, 

usliπaj me bez oklijevanja. 

(F. Costa, Mariale. Interpretazione allegorico-spirituale del 

Cantico dei Cantici, EM, Padova 1986., 137-138; Usp. Testi 

mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente - 

secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 169.) 

72 73

Januarije Marija SARNELLI 

(1702. - 1744.) 

Rodom iz Napulja (Italija), nakon zavrπenih studija radio 

neko vrijeme kao odvjetnik, odluËio se za sveÊeniπtvo i g. 

1732. zareappleen. Godinu kasnije uπao u Druæbu redemptorista 

i bio suradnik utemeljitelju sv. Alfonsu Ligourskom. 

Da budem po tvom uzoru 

O, presveta Majko Boæja, 

uspostavi u meni svet æivot, 

sav usmjeren da potpuno postignem svoj cilj. 

UËini da svaki moj trenutak, svaki moj korak, 

svaki dah bude na slavu Boæju, 

na posveÊenje moje duπe, na dobro bliænjega. 

Sav moj æivot neka bude ureappleen 

po uzoru na tvoj, iskren i svet, 

i da ne mislim na drugo nego na Boga; 

ne traæim drugo osim Boga; 

ne ljubim drugo osim Boga; 

ne æivim za drugo osim za Boga. 

O, Majko moja, vjerujem i uzdam se 

u tvoju dobrotu, u tvoju obranu, 

u tvoj majËinski zagovor kod Isusa; 

ako me pogledaπ s neba 

oËima milostivim svoje nazoËnosti; 

ako budeπ pratila tijek moga smrtnog hodoËaπÊa 

uz pomoÊ tvoga zagovora, bit Êu spaπen, 

bit Êu svet, slavit Êu zauvijek Boga, 

pomagat Êu uvijek bliænjega 

i postat Êu dostojan blaæene slave. 

Postigni mi toliko dobro, Majko Boæja, 

iz ljubavi prema slavi Oca nebeskoga, 

iz ljubavi prema spasenju i svetosti naπih duπa, 

iz ljubavi prema Isusu Kristu, 

tvome Sinu i mome ljubljenom Spasitelju. 

(Le glorie e grandezze della divina Madre, Napoli 1857., 102- 

103; Usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni 

dell’Occidente - secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 183- 

184.) 

Ivan Krstitelj VAN KETWIG 

(1658. - 1746.) 

Rodom iz Antwerpena (Belgija). Dominikanac, nakon πto je 

zvarπio studije, ravna uËiliπtem u Antwerpenu. Napisao je 

brojna djela. 

Po tvojim rukama 

O, predraga i preljupka Majko Boæja, 

zaruËnice i prvoroappleena kÊeri, 

veÊ se sada zavjetujem 

da Êu posveÊivati velikomu Bogu 

molitve i djela 

jedino po tvojim blagim i presvetim rukama 

da mu ih predstaviπ, 

prikaæeπ i darujeπ. 

Stoga, pouËen od naπe briæne majke Crkve, 

svakog dana moleÊi ustima i srcem, velim: 

Sveta Marijo, 

najpoboænija meappleu poboænim duπama, 

zauzmi se za nas, 

o najsvetija meappleu svetima. 

ZahvaljujuÊi tebi neka prihvati naπe molitve 

Onaj koji, roappleen od tebe za nas, 

vlada nad nebesima, 

da u njegovoj goruÊoj ljubavi 

budu izbrisani naπi grijesi. 

Usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 


74 75

Sv. Leonardo PORTOMAURICIJSKI 

(1676. - 1751.) 

Pavao Jeronim Casanuova rodom iz Porta Maurizia, danas 

Imperia (Italija), uËi kod isusovaca u Rimu i g. 1698. ulazi u 

FranjevaËki red te je g. 1702. zareappleen za sveÊenika. Ozdravi 

po Gospinu zagovoru, nakon Ëega se posvetio puËkim misijama. 

Umire u Rimu, a g. 1867. proglaπen svetim. 

Molitva za svetu ËistoÊu 

UËinimo dakle svi zajedno 

jednu svetu odluku, 

ali svim srcem i duπom, 

da Êemo radije izgubiti i imanje, 

i glas, i svetost, i æivot, 

i πto god se dobra naapplee ovamo dolje, 

negoli uËiniti teπkoga grijeha 

i mislima, i rijeËima, i djelima; 

prikaæimo je po rukama presvete Djevice Marije. 

O slavna Djevice, 

o uzviπena Gospe, 

o Majko lijepe ËistoÊe, 

primi ovo naπe skromno srce. 

Evo, koljena prignutih na zemlju 

i sklopljenih ruku, k tebi usmjereni, kliËemo: 

Virgo singularis, inter omnes mitis, nos culpis 

solutos mites fac et castos. Amen! 

Djevo osobita, smjerna ko nijedna, grijehu ti nas 

otmi, smjerne, Ëiste tvori. Amen! 

(Opere complete di S. Leonardo da Porto Maurizio, Venezia 

1868-1869., 3, 69; Usp. Testi mariani del secondo millenio. 

Autori moderni dell’Occidente - secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 

2005., 222.) 

Franjo PEPE 

(1684. - 1759.) 

Rodom iz Campomarina (Italija), sveÊenik isusovac djeluje 

kao uËitelj, najprije gramatike, a zatim filozofije i bogoslovlja. 

Promatranje i divljenje 

Tebi se, Djevice Presveta, dive sva stvorenja, 

sve do anappleela na nebu. I ono πto nas zanosi i 

iznenaappleuje, πto nas ispunja divljenjem, 

zanosnima u klicanju, æarkima u ljubavi, jest 

Ëinjenica da Êeπ biti za svu vjeËnost, kao πto si 

bila od samoga poËetka. 

Tako veliku, tako lijepu, tako bogatu, tako 

slavnu satkao te tvoj Bog, i takvu te uËini, 

jer te nije s drugom svrhom stvorio osim da 

budeπ njegova Majka i da budeπ dostojna 

njegova Majka, uËini te uzviπenijom od svih 

stvorenja po milosti, i da budeπ joπ slavnija, 

uËini te takvom i po zasluzi. 

Iz toga dostojanstva moralo je iziÊi tvoje 

poslanje, koje je Bog htio kako bi bila dostojna 

biti njegova Majka. Od prvoga trenutka tvoje 

opstojnosti promatrali su te, divili su ti se, 

slavili su te anappleeli kao jedno i dotad neviappleeno 

Ëudo svemoguÊe ruke Boæje, da bi te slavili jer 

si od svega zemaljskoga roda uzviπenija po 

milosti, po dostojanstvu, po povlasticama. 

Sjedinjujemo svoje Ëuappleenje i divljenje, 

poπtovanje i klanjanje, klicanje i Ëuvstva 

s onima anappleeoskih stvorova, i molimo te da 

uËiniπ kao πto te slavimo na zemlji, da 

postanemo dostojni slaviti te i na nebu. Amen. 

(Delle Grandezze di Gesù Cristo e della Gran Madre Maria 

Santissima. Lezioni sacre, Napoli 1749., 28; Usp. Testi mariani 

del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente - secoli 

XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 245.) 

76 77

Sv. Alfonz Marija LIGOURSKI 

(1696. - 1787.) 

Rodom iz Marinelle (Italija), pravnik, utemeljitelj redemptorista 

i biskup. Napisao brojne knjige o Êudoreappleu. Najpoznatije 

mu je djelo ”Slave Marijine” (Napulj, 1750.), koja je 

doæivjela preko 800 izdanja. Umro u Noceri dei Pagani, a svetim 

proglaπen 1871. 

Molitva Gospi 

Presveta, bez grijeha zaËeta Djevice, 

Majko moja Marijo! 

Tebi, Majci Gospodina moga i utoËiπtu greπnika, 

ja najnevoljniji od svih, danas se utjeËem. 

O, velika Kraljice, klanjam ti se i zahvaljujem 

za sve milosti, koje si mi dosad udijelila, 

osobito zato πto si me saËuvala od pakla, 

koji sam toliko puta zasluæio. 

Ljubim te, predraga Gospe, i od ljubavi, 

koju prema tebi gajim, obeÊajem, da Êu ti uvijek 

sluæiti i sve πto mogu uËiniti, da te i drugi ljube. 

U te stavljam sve svoje ufanje, 

u ruke tvoje polaæem sve svoje spasenje, 

uzmi me za slugu svoga. 

Pa jer toliko moæeπ kod Boga, 

oËuvaj me od svih napasti ili mi isprosi snagu, 

da ih vazda do smrti nadvladam. 

U tebe molim pravu ljubav prema Isusu Kristu. 

Od tebe se nadam da Êu dobro umrijeti. 

Majko moja, za ljubav koju gajiπ prema Bogu, 

molim te, budi mi u pomoÊi vazda, 

osobito u zadnji Ëas æivota moga. 

Ne ostavi me sve dotle, 

dok ne vidiπ da sam spaπen u nebu, 

gdje Êu te blagoslivljati i slaviti milosrapplee tvoje 

u sve vijeke vjekova. Amen. 

Djevici koja vjeruje 

Marijo, vjerujuÊi Anappleelu, 

koji ti je navijestio da Êeπ postati 

majkom Gospodinovom i ostati djevicom, 

objavila si svijetu spasenje. 

Tvoja je vjera otvorila raj ljudskom rodu. 

Djevice, ti si imala vjeru 

jaËu od svih ljudi i od svih anappleela. 

Gledala si svoga Sina u betlehemskoj πtali 

i vjerovala da je stvoritelj svijeta. 

Gledala si ga kako bjeæi pred Herodom 

i nisi prestala vjerovati da je Kralj kraljeva. 

Vidjela si ga da se raapplea, a vjerovala da je vjeËan. 

Gledala si ga siromaπna i potrebna hrane, 

a vjerovala da je Gospodar svemira; 

iako je nemoÊan leæao na slami, 

vjerovala si da je svemoguÊ. 

Vidjela si da joπ nije govorio, 

a vjerovala da je beskrajna mudrost. 

»ula si ga kako plaËe, 

a vjerovala da je rajska radost. 

Gledala si ga na smrti izruæena i razapeta, 

dok su se drugi kolebali u vjeri, 

ti si uvijek bila Ëvrsta u vjeri da je on Bog... 

Djevice sveta, 

po zasluzi svoje velike vjere, 

isprosi mi milost æive vjere: 

”Gospodine, umnoæi nam vjeru!” 

(Usp. Marija, 12/1993., 365.) 

78 79

Franjo LALOMIA 

(1727. - 1789.) 

Rodom iz Palerma (Italija), sveÊenik isusovac, proveo æivot 

pouËavajuÊi i dræeÊi puËke misije, a g. 1769. odlazi na Cikladsko 

otoËje (GrËka), gdje postaje teolog biskupu Sire i umire 

na otoku Tinos. 

Prikazanje Srcu Marijinu 

PreËista Djevice, i majko Boæja, ja N. N., iako 

veoma nedostojan pojaviti se pred tvojim licem, 

bacam se ponizno pred tvoje noge. Lijepa majko 

svete ljubavi, koliko se razlikuje srce moje od 

tvoga! Tvoje æarom izgara: moje studen obuzela. 

Tvoje je sve Isusovo: moje posvema svjetovno. 

Srce nesretno! Srce beπÊutno! Sramim ti ga se 

prikazati, Majko: toliko je neËisto. A ipak, Gospe 

draga, blago utoËiπte greπnika, neka danas bude 

moje srce znak pobjede tvoga milosrapplea. Ne æelim 

ga viπe pod svojom vlaπÊu, jer sam ga dosad loπe 

rabio. Tebi ga prikazujem po ruci svoga Anappleela 

Ëuvara, i tvome ga æarkom srcu prikazujem, 

darujem i posveÊujem. Da te manje vrijeappleaju njegove 

nevjrenosti; primi ga prekrivena tim neznatnim 

izrazima poπtovanja, koja sam uËinio u tvoju 

Ëast, u ovom mjesecu posveÊenu tvojoj slavi. 

Primi dar, dobrostiva Majko, da primi moje srce, 

koje ti neopozivo darujem; neka zauvijek bude 

Isusovo, neka bude Marijino. Nakon Boga ne 

ljubim nikoga kao tebe: tebe jedinu traæim, za 

tobom jedinom æudim, i neÊu æivjeti i neÊu 

umrijeti, ako ne u tebi i za tebe. Daj, udijeli mi 

tu milost, Majko presveta, i po svome preËistom 

predragocjenu Srcu, unesi u moje srce sveti 

strah, uËvrsti mu æivu nadu, upali u njemu 

veliku ljubav prema Bogu u ovom æivotu, kako bi 

æarilo vjeËnim blaæenim æarom u raju. Amen. 

(Il Mese di maggio consagrato alle glorie della gran Madre di 

Dio, coll’esercizio di vari fiori di virtù, Napoli 1839.; usp. 

Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 


Alfonso MUZZARELLI 

(1749. - 1813.) 

Rodom iz Ferrare (Italija), sveÊenik isusovac, nakon ukidanja 

Druæbe Isusove, postaje dijecezanski sveÊenik, kanonik, 

duhovnik u Parmi i teolog PokorniËarne u Rimu. Umire u 

Parizu. 

Prinos srca Mariji 

Presveta Djevice, Majko Boæja, Marijo, 

ja N. N. iako nedostojan greπnik, 

prostrt pred tvojim nogama, 

u nazoËnosti svemoguÊega Boga 

i svega nebeskog dvora, 

predajem ti i prikazujem svoje srce 

sa svim njegovim Ëuvstvima: 

tebi ga posveÊujem, 

i hoÊu da bude uvijek tvoje 

i tvoga dragog Isusa. 

Primi, o dobrostiva Majko, 

od ovoga bijednog sluge 

poboæni prinos ujedinjen sa srcem svih svetih; 

uËini da od ovog trenutka ubuduÊe 

æivi jedino za te i tvoga presvetog Sina 

i moga Boga. 

S njegovom boæanskom pomoÊu 

i s tvojom ljupkom nazoËnoπÊu 

nadam se da Êu to uËiniti, 

i sa svoje strane to obeÊajem. 

Izmeappleu vaπih dvaju srdaca, Isuse i Marijo, 

stavite moje bijedno srce, 

da se Ëitavo zapali vaπom ljubavlju za vas 

na Nebu u druπtvu anappleela i svetih. 

Tako budi. 

(Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 


80 81

Sv. Klement HOFBAUER 

(1751. - 1820.) 

Rodom iz Tasswitza (Moravska), prvi Nijemac sveÊenik 

redemptorist, poznat kao ”apostol BeËa” odakle je zapoËeo 

voditi godiπnje hodoËaπÊe Gospi u Mariazell. Preminuo g. 

1820. u BeËu. 

Svrni svoje oËi 

Majko Kristova, 

upravi prema nama svoje milosrdne oËi. 

Pruæi nad nas svoju blagu ruku. 

Udijeli nam potrebne milosti! 

(Jean-Mare De Réville, Molimo se Kristovoj majci, II. izd., 

–akovo 1994., 5.) 

Johann Wolfgang GOETHE - ne stavljamo? 

(1749. - 1832.) 

Rodom iz Frankfurta na Maini, knjiæevnik i najveÊi pjesnik 

njemaËkog jezika. Djelo mu zahvaÊa gotovo sve knjiæevne 

rodove i viπe znanstvenih podruËja. Umire u Weimaru. 

Prikloni se mojoj bijedi 

Prikloni 

ti æalosti puna 

svoje lice mojoj bijedi! 

Tko osjeÊa 

kako bode bol u kostima? 

Kako se moje srce boji, 

kako strepi, kako æudi - 

to znaπ samo ti. 

Krhotine pod mojim prozorom 

povjerio sam jutros 

sa suzama tebi 

kad sam ti cvijet darovao. 

Pomozi! 

Spasi me iz sramote i smrti! 

Prikloni 

ti æalosti puna 

svoje lice mojoj bijedi! 

(M. Crvenka, Schönste Mariengebete, Neuffen 1999., 27.) 

82 83

Sv. Bartolomeja CAPITANIO 

(1807. - 1833.) 

Rodom iz Louvrea (Belgija), odgajana kod klarisa, otvara 

πkolu za siromaπne djevojËice, osniva oratorij i kongregaciju u 

Ëast Marije DjevojËice. S Katarinom Gerosa osniva bolnicu za 

siromaπne. 

Mariji DjevojËici 

Nedostojna kakva jesam, 

ne mogu a da se ne pribliæim, 

u Ëinu tvoga presretna roappleenja, 

ovdje na koljenima tvojoj kolijevci 

te ti iskaæem poËast. 

Ne odbij, 

o draga DjevojËice i moja preljubezna Majko, 

da ti se pribliæim; 

toga sam nedostojna 

ali tvoja mi dobrota to dopuπta 

i moje me potrebe na to prisiljavaju. 

Radujem se zajedno s tobom, 

jer te vidim tako lijepu kako si, 

tek roappleena, ukrala Srce samoga Boga. 

Zahvaljujem od srca Presvetom Trojstvu 

da te je s povlasticama tako uzviπenim 

podigao nad sva stvorenja. 

Ali u tolikoj veliËini ne zaboravi na mene, 

svoju bijednu sluπkinju, poboænu i kÊerku. 

Pogledaj me ponovno okom dobrostivosti 

i samilosti i posluπaj poboæno moje molitve. 

(Usp. S. Bartolomea Capitanio e S. Vincenza Gerosa u: 

Madre di Dio, 5/2001., 29.) 

Sv. Vinko PALLOTTI 

(1795. - 1850.) 

Rodom iz Rima (Italija), g. 1818. zareappleen za sveÊenika, a g. 

1835. utemeljuje Druæbu katoliËkog apostolata (palotince) i 

stavlja pod zaπtitu Kraljice apostola. Blaæenim proglaπen g. 

1950. i svetim 1963. 

Kraljici apostolâ 

PreËista Majko Boæja, Kraljice apostolâ! Znam da 

me boæanska zapovijed, koja mi nalaæe da ljubim 

svoga bliænjega kao sebe samoga, duæi da skrbim 

na sve moguÊe naËine za vjeËno spasenje svoje i 

svojih bliænjih. Priznajem da zbog svojih grijeha 

nisam dostojan primiti potrebite milosti kako bih 

djelotvorno i stalno skrbio za spasenje duπe svoje 

i duπa svojih bliænjih. Nisam dostojan milosti 

koja promiËe dobra djela i umnaæa kako 

duhovna tako i vremenita prikladna sredstva po 

kojima se oæivljava vjera i raspaljuje ljubav meappleu 

vjernicima, i tako πiri po cijelom svijetu. Majko, 

isprosi mi tu milost po beskrajnom Boæjem 

milosrappleu i zaslugama Isusa Krista. 

Sjedinjen s tobom, sa svom nebeskom vojskom i 

svim pravednicima koji jesu i koji Êe biti u Crkvi 

Boæjoj, prikazujem ti sada i u vijeke, sve zasluge 

Isusove kao i zahvalu, da izmoliπ milost za me i 

sve potrebne, kao πto si je izmolila svetim 

apostolima. I tako, uzdajuÊi se u tvoj moÊan 

zagovor, odluËujem: sve πto imam i sve πto Êu od 

Boga imati; umijeÊe, nadarenosti, znanje, 

zemaljska dobra, zvanje, zdravlje, bolesti i patnju 

kao i svaki drugi naravni i milosni dar, sve do 

ovog Ëasa; sve stavljam u sluæbu na sve veÊu 

slavu Boæju i za spasenje duπe svoje i svojih 

bliænjih; posebno izravnim djelima kojima se 

umnaæa, hrani i πiri poboænost i sveta vjera po 

Ëitavu svijetu. I kad ne budem imao niπta drugo 

zaloæiti, neÊu nikad prestati moliti da uskoro 

bude jedno stado i jedan pastir (Iv 10, 16). 

84 85

Tako se nadam doÊi u sveti raj, gdje Êu uæivati u 

plodovima apostolata Isusa Krista kroz svu 

vjeËnost. Amen. 

Za jedinstvo krπÊana 

PreËista Kraljice apostolâ, presveta Marijo, 

KÊeri vjeËnog Oca, Majko vjeËne 

Utjelovljene RijeËi, ZaruËnice Duha Svetoga! 

U zajedniπtvu s nebeskom vojskom 

i svim stvorovima, proπlim, sadaπnjim, buduÊim 

i svima koje mogu zamisliti: 

prikazujemo Sveviπnjemu predragocjenu krv 

tvoga boæanskog Sina Isusa, 

kao i njegov æivot i neizmjerno vrijedne zasluge. 

Prikazujemo i zasluge njegove Crkve, 

proπle, sadaπnje i buduÊe. 

Ovaj prinos neka nam udijeli 

da se naum katoliËkog apostolata 

ostvari savrπenstvom Duha Isusa Krista, 

kako bi πto prije Ëitav svijet postao jedno stado, 

napasano jednim vrhovnim Pastirom 

Isusom Kristom. 

Istina je da SvemoguÊi ne ”treba” nikoga, 

premda Boga trebaju svi, i mali i veliki, 

plemiÊi i puËani, uËeni i neuki, 

bogati i siromaπni. 

On sam jednim Ëinom moæe uËiniti 

da ga cijeli svijet spozna, 

da mu se klanja i da ga ljubi. 

Udostoj se da ono πto je po volji Boæjoj, 

da postanu jedno stado i jedan pastir, 

ne bude uniπteno naπim razdorom, 

nego neka bude volja Oca, Sina i Duha Svetoga. 

ZahvaljujuÊi za sve πto smo primili, 

u zajedniπtvu s cijelom Crkvom, 

slavnom, ËiπÊenom i putujuÊom, 

prikazujemo krv Isusa Krista 

Sveviπnjemu sada i u sve vijeke. Amen. 

(Dobio od palotinca Ilije Sudara iz Vinkovaca) 

Sv. Ivan Marija VIANNEY 

(1786. - 1859.) 

Rodom iz Dardillyja (Francuska) od veoma poboænih roditelja. 

Zbog neuspjeha u πkoli morao je napustiti sjemeniπte, ali je 

zbog marljivosti i poboænosti pripuπten sveÊeniËkom reappleenju i 

bio uzoran æupnik, duhovni voapplea i ispovjednik. 

U teπkim brigama 

Majko Kristova, 

po tvojim golemim bolima i patnjama 

kod muke i smrti tvoga boæanskog Sina, 

molim te: 

prikaæi sveto Tijelo naπega boæanskog Spasitelja, 

s Ranama i Krvlju 

zajedno sa svojim bolima i suzama 

nebeskom Ocu 

za spasenje duπa i za postignuÊe milosti, 

za koje te molim. Amen. 

(Usp. OËe, tebi je sve moguÊe, –akovo 2005., 43.) 

86 87

Sv. Gabrijel OD PREÆALOSNE 

(1838. - 1862.) 

Franjo Possenti rodom iz Asiza, uËio kod isusovaca, uπao g. 

1856. u novicijat pasionista i godinu kasnije poloæio zavjete. 

Nakon filozofije nastavio bogoslovlje u Isola del Gran Sasso, 

ali nije doËekao reappleenja. Proglaπen svetim 1920. 

Majci Æalosnoj 

I ti, o ucviljena Majko, ah! 

BuduÊi da si u ovom tuænu danu 

ostala liπena svoga ljubljenoga Sina, 

ah, ne dopusti da ostaneπ liπena zauvijek 

joπ i mene iako nedostojna, 

ali ipak tvoga sina. 

U tvoje ruke predajem svoj naum; 

brani ga pred svojim Sinom; 

i po zaslugama onih ljutih boli 

koje si za mene ovoga dana podnijela, 

ne dopusti da ja ikada budem stajao 

zauvijek daleko od tebe u mukama paklenim. 

Na dan suda prestraπnoga, 

ne daj jaza paklenoga 

da me plamen opali. 

(G. dell’Addolorata, Lettere familiari ed altri scritti, Ed. Stauros, 

Pescara 1981., 164; usp. Testi mariani del secondo millenio. 

Autori moderni dell’Occidente - secoli XVIII-XIX, Città 

Nuova, 2005., 523-524.) 

?Bl. Anton SLOM©EK 

(1800. - 1862.) 

Rodom iz Ponikve (Slovenija), g. 1821. ulazi u bogosloviju, g. 

1824. zareappleen za sveÊenika. Kapelan i duhovnik bogoslova, 

g. 1846. postaje biskup mariborski. 

Pomozi nam 

OËistite iz svog srca bodljikavo trnje oholosti, 

mlakosti, neËistoÊe, nepokornosti i svojevoljnosti; 

zasadite ga nebeskim cvjetovima 

Marijinih kreposti: 

ËistoÊom, 

bogobojaznoπÊu, 

poniznoπÊu i pokornoπÊu; 

brinite se za te cvjetove, 

da vam cvatu i zimi i ljeti. 

Iz tih cvjetova 

isplest Êete Bogu i Mariji najljepπe vijence; 

i Bog Êe vam za njih dati nebesku hranu, 

kakvu je dao Mariji. 

A ti, premila Majko Marijo, 

jutarnja Danice i vrata nebeska, 

pomozi nam, svojoj djeci, 

koji k tebi vapijemo i pred tobom uzdiπemo, 

te æelimo biti s tobom, svojom voljenom majkom. 

O dobrostiva, o milostiva, 

o predraga Djevice Marijo, moli za nas 

sveta Majko Boæja, 

da postanemo vrijedni obeÊanja Kristovih. Amen. 

(B. BrezinπËak Bagola, Blaæeni Anton Martin Slomπek. Æivot i 

djela, –akovo 2005., 144) 

88 89

Sv. Petar Julijan EYMARD 

(1811. - 1868.) 

Rodom iz La Mure d’Isère (Francuska), g. 1834. zareappleen za 

sveÊenika. Uπao u Druæbu marista, ali g. 1856. osjeti poziv 

da utemelji druæbe Sakramentinaca i Sluæbenica Presv. 

Sakramenta. 

NauËi nas æivjeti od klanjanja 

O, Marijo, nauËi nas æivjeti od klanjanja. 

Pokaæi nam, kao πto si ti Ëinila, 

nalaziti sva otajstva 

i sve milosti u Euharistiji; 

proæivljavati evanappleelje 

i Ëitati ga u euharistijskom æivotu Isusovu. 

Sjeti se, 

o Gospe od Presvetog Sakramenta, 

da si majka klanjatelja Euharistije. 

(La Madonna del santissimo Sacramento, Torino 1928., 16; 

usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 


Sv. Antun Marija CLARET 

(1807. - 1870.) 

Rodom iz Sallenta (©panjolska), s 28 godina zareappleen za 

sveÊenika. Utemeljuje g. 1849. Sinove bezgreπnog Srca Marijina 

(klaretince), postaje nadbiskup (1850.-1857.), umire na 

putu na I. vatikanski sabor u Fontfroide (Francuska) i 

pokopan u Vichu. 

Majko moja! 

O, Marijo moja, koliko si dobra prema meni! 

A kako sam nezahvalan prema tebi! 

OsjeÊam u sebi stid i sram. 

Majko moja, 

odsada Êu te ljubiti svim æarom; 

ne samo ja, nego Êu uËiniti da te svi upoznaju i 

da te ljube; 

i da ti sluæe i tebe hvale; 

i mole sveti ruæarij, tebi tako dragu molitvu. 

O, Majko moja! 

Pomozi meni slabome da ostvarim ove odluke. 

(Usp. Marija, 10/2002., 285.) 

90 91

August Josip Alfonso GRATRY 

(1805. - 1872.) 

Rodom iz Lilla (Francuska), uËi u Parizu, a g. 1833. zareappleen 

za sveÊenika. Od g. 1834. do 1840. predaje u Strasburgu, 

zatim na Sorboni, a g. 1868. ubrojen je meappleu ”besmrtne” 

Francuske akademije. 

Molitva Gospi 

O, Marijo, sveta Majko Boæja, 

pomozi mi proniknuti i razmatrati tvoje kreposti 

samo da ih mogu primijeniti na svoju duπu 

i provesti u svoj æivot. 

Ne pripuπtaj me onom praznu znanju 

koje se ne obazire na ljubav 

i tako izdaje samo sebe. 

O Boæe moj! 

Da napokon doapplee trenutak u mome æivotu 

u kojemu mogu reÊi s prorokom: 

”Evo, sada poËinjem. 

Evo Bog me je promijenio” (Ps 76, 11). 

Koliko je veÊ palih zaleta bilo u mom æivotu! 

Kad Êe napokon doÊi istinski poËetak? 

Kad Êe doÊi dakle æivot uistinu nov? 

Promjena koja proizlazi od Boga? 

O, Djevice Majko Boæja, 

nikad nije bilo istinske promjene, 

prave novosti na svijetu, 

osim tvojim posredstvom. 

GovoreÊi o tvome boæanskom materinstvu, 

prorok je rekao: 

”Bog je stvorio na zemlji jednu novinu” 

(Jer 31, 2). 

Ja razumijem: 

nije bilo novine na svijetu 

osim kad je onaj koji je Bog-s-nama 

siπao na svijet. 

I neÊe biti novoga æivota u meni, 

sve dok ne budem znao pustiti 

da se rodi u meni ta Utjelovljena RijeË. 

On je rekao: 

”Onaj koji vrπi volju Boæju moja je majka” 

(Mt 12, 49). 

Moja duπa u odreappleenom smislu 

mora postati majka Boæja, 

buduÊi da mora vrπiti volju Boæju. 

Bog te htio uzvisiti na to nebesko materinstvo; 

ali treba, da poput tebe 

i ja traæim da to zasluæim. 

Pomozi mi dakle u mom nastojanju 

oko novog æivota i raappleanja novog stvorenja 

koje Duh Sveti hoÊe stvoriti u meni 

i koje euharistijska priËest polaæe u moju duπu. 

Pomozi mi prispjeti do priËesti 

svete i plodne za vjeËnost. 

Ne dopusti da mi vrtlog neuredna æivota 

oduzme tako brzo tijelo, krv i duh Isusa, 

tvoga Sina, koji su po priËesti doπli k meni; 

da smrtni grijeh usmrti u meni novo stvorenje; 

da ga mlakost malih padova 

ne dræi robom bez razvoja; 

da napokon doapplee trenutak 

slavodobitne milosti, 

kad Êe Istina moÊi reÊi mojoj duπi 

da ”Isus u njoj raste u milosti i mudrosti, 

pred Bogom i pred ljudima” (Lk 2, 52). 


- secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 583-584.) 

92 93

Ljudevit COLINI od CASTELPLANIA 

(1830. - 1874.) 

Rodom iz Castelplania (Italija), g. 1845. odijeva franjevaËko 

odijelo, a g. 1855. zareappleen za sveÊenika. Predaje bogoslovlje 

u Bologni i filozofiju u Città di Castello, sudjeluje u radu I. 

vatikanskog sabora kao tajnik i savjetnik biskupa B. Trionfetta. 

Umire u Rimu. 

Pjesan blagoslovljenoj 

O, Marijo! 

Nek ti vjeruje svemir, 

nek te Ëasti i nek te blagoslivlje! 

Nek te blagoslivlju oni koji vjeruju tvoju istinu, 

i oni koji su liπeni tvoje vjere 

nek otvore srce milosti obraÊenja, 

kako bi te i oni blagoslivljali. 

Ali mi ti, premila Djevice, 

KÊeri, Majko i ZaruËnice Sveviπnjega, 

hoÊemo vjerovati, æelimo te Ëastiti, tebe ljubiti, 

blagoslivljati te s naraπtajima neba i zemlje 

da Ëujeπ kako te nazivaju blaæenom; 

æelimo posvetiti svoj æivot 

kako bi ti svi klicali i slavili tvoj blagoslov! 

Blagoslovljena Marijo, 

zar Êeπ zanijekati jadnom bijedniku 

kojim si se posluæila kao sredstvom za pisanje 

samo jedne zamisli o tvojoj veliËini, 

zar Êeπ zanijekati tome milost da te ljubi, 

da ti sluæi, da te hvali, 

da Ëini da te hvale, sluæe ti i ljube te joπ i drugi? 

Zar Êeπ dakle biti tako πkrta 

s jadnim bijednikom, koji te ne ljubi, 

i zato je bijedan; 

koji Ëezne uza sve to da te ljubi, 

i zato zasluæuje milosrapplee? 

O, Kradljivice srdaca, 

zaπto ne ukradeπ joπ i srce siromaπka! 

Odbijaπ ga jer nije Ëisto, 

nije savrπeno, jer ne sliËi srcu tvome? 

94 

O, zaπto ga ne oËistiπ, 

zaπto ga ne suobliËiπ srcu svome, 

zaπto od srca svoga i siromaπkova 

ne oblikujeπ samo jedno srce? 

O, Kradljivice srdaca, 

ukradi, molimo te, joπ i srce naπe! 

Mi ti ga neÊemo traæiti natrag, 

ostavit Êemo ti ga u vlasniπtvo; 

ti Êeπ njime vladati po volji; 

i ako bismo bili prevrtljivi 

i jednoga ti ga dana ponovno zatraæili, 

ne daj, nemoj nam ga vratiti; 

ti ga dræi u lancima sve do onoga dana 

u koji Êemo se predstaviti 

pred prijestoljem tvoje slave, 

i podsjetiti te na veliko obeÊanje: 

Qui elucidant me vitam aeternam habebunt. 

Koji mene hvale, baπtinit Êe æivot vjeËni. 

Nisi li dakle ti osigurala vjeËni æivot 

onima koji ti pletu krune hvala 

i polaæu ih na tvoju Glavu? 

Tada Êe siromaπak 

zazivati slobodu svome srcu 

robu Kradljivice srdaca, 

kad se naapplee s tobom u Raju. 

Zato se on sada prepuπta tebi: 

spasi ga od grijeha; 

spasi ga od æivotnih opasnosti; 

spasi ga od strahova smrti; 

on se u te pouzdaje 

i pozdravlja tebe SveopÊu Proslaviteljicu. 

(Maria nel consiglio dell’Eterno ovvero la Vergine predestinata 

alla missione medesima con Gesù Cristo, Napoli, IV, 1872, 

137; usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni 

dell’Occidente - secoli XVIII-XIX, Città Nuova, 2005., 607- 

608.) 

95

Bl. papa PIO IX. 

(1792. - 1878.) 

Giovanni Maria Mastai Ferretti rodom iz Senigallije (Italija), 

zareappleen je g. 1819. za sveÊenika. Nakon rada u pastoralu i 

diplomaciji od g. 1827. biskup Spoleta, od g. 1832. biskup 

Imole i kardinal, a g. 1846. izabran za papu. Prognanik u 

Gaeti, gdje je nastala i ova molitva. Proglasio je g. 1854. 

dogmu Bezgreπnog ZaËeÊa. Proglaπen g. 2000. blaæenim. 

Zazivi Mariji u tjeskobi 

Ujedinjeni podno kriæa, 

molimo (Isusa) s Marijom da nas utjeπe. 

Operi svoju Crkvu od onih mrlja 

koje nisu njezine 

nego onih koji joj pripadaju ili su izvan nje. 

Ali znamo neprijatelji Crkve, 

koji se pouzdavaju i vesele 

zbog onoga πto se dogaapplea 

i pouzdavaju se u nekim sluËajevima 

(blizima ili dalekima, to jedino Bog zna), 

znamo da su i farizeji i njihovi prijatelji 

likovali zbog smrti Otkupiteljeve, 

kao da su ostvarili veliku pobjedu, 

a da im ni na pamet nije palo 

da je ona smrt 

bila poËetak njihova potpuna poraza. 

U meappleuvremenu vjeæbajmo se u strpljivosti i 

sluπajmo glas Boæji koji nam, po proroku, kaæe: 

Potum dabis in lacrymis in mensura - 

Hranit Êeπ kruhom suza i obilno pojiti suzama 

(Ps 79, 6). 

Molimo Boga s pouzdanjem, 

nadajuÊi se da je mjera doπla do svoga vrhunca 

i da je gorko piÊe pri kraju. 

A buduÊi da u svemu moramo podloæiti 

svoju volju boæanskoj, 

nakon πto smo ga molili da nas oslobodi 

od sadaπnjih zala, molimo 

da nas oslobodi i od buduÊih, po zagovoru one 

koju je anappleeo pozdravio: milosti puna. 

96 

Oh, blagoslovljena Djevice, 

molim te za se, 

za one koji su ovdje 

i za sve one koji su s nama sjedinjeni 

i koji nam sada pomaæu 

da se odræimo Ëvrsti i postojani 

u svojim nakanama. 

Molimo te da budeπ uz nas 

na kraju naπih dana; 

i kad hladne i drhtave usne 

izgovore malaksalim glasom tvoje ime, 

sa svojim preËistim zaruËnikom 

primi ove duπe, 

koje ne æele drugo 

osim hvaliti i blagoslivljati Boga u sve vijeke. 

Quando corpus morietur, 

fac ut animae donetur paradisi gloria. - 

Kad mi zemlja tijelo primi, 

duπu onda uzmi ti mi u nebeski blaæen dvor. 



97

Sv. Bernardica SOUBIROUS 

(1844. - 1879.) 

Rodom iz siromaπne obitelji u Lurdu (Francuska), pastirica 

kojoj se g. 1858. u 18 navrata ukazala Gospa. Ulazi g. 1866. 

u samostan u Nevers-sur-Loire gdje umire u 36. godini. 

Molitva u kuπnji 

Kad se naappleem na udaru kuπnji 

koje Êe mi nanositi stvorenja, 

kad budem izloæena napastima 

i pustoπi svoje duπe, 

uteÊi Êu se tvome Srcu, Majko moja. 

Molit Êu te da ne dopustiπ da se izgubim, 

nego mi udijeliπ milost da mogu podnositi kuπnje 

mirno i s povjerenjem da trpim s ljubavlju kao ti, 

podno Kriæa ako je to volja tvoga Sina. 

O, Majko moja, 

u tvoje Srce polaæem sve patnje svoga srca 

da mi dadeπ snage i hrabrosti. 


uzmi moje srce i stavi ga u Srce Isusovo. 


nek moje srce uronjeno u tvoje 

nema nikakve druge Ëeænje, 

osim da se svidi Boæanskom UËitelju. 

O, Majko moja, priteci mi u pomoÊ; 

udijeli mi milost da umrem samoj sebi 

da ne æivim viπe ja, 

nego od moga dragoga Isusa i za moga Isusa. 

O, Majko moja, neka bude volja tvoja 

za vrijeme Ëitava moga æivota, 

u vrijeme mojih trpljenja, u Ëasu moje smrti! 

Neka uvijek bude volja tvoja, 

o Majko, po tvome presvetom Srcu! 

(Usp. Maria nei suoi Santi: S. Bernadette Soubirous u: Madre 

di Dio, 2/2000., 28.) 

98 

Sv. Ivan BOSCO 

(1815. - 1888.) 

Rodom iz Castelnuova d’Asti (Italija). Za sveÊenika zareappleen g. 

1841., nakon Ëega se posvetio odgoju mladih u Torinu i u tu 

svrhu utemeljio Salezijansku druæbu. Pisao u obranu vjere, 

umro u Torinu i g. 1934. proglaπen svetim. 

Djevice moÊna 

O, Marijo, Djevice moÊna, 

ti, velika i sjajna obrano Crkve, 

ti, divljenja vrijedna pomoÊnice krπÊana, 

ti, straπna kao vojska svrstana u bojnom redu, 

ti, koja si sama uniπtila sve zablude 

po svemu svijetu, 

brani nas od neprijatelja u nevoljama, 

u borbama i potrebama i na Ëasu smrti naπe 

primi nas u radost vjeËnu. 

(Marija, 11/1996., 325; usp. N. PaviËiÊ, Kroz Gospinu 

Hrvatsku, Zagreb 1981., 137.) 

Prikazanje srca Mariji 

Presveta Djevice, Majko Boæja Marijo, ja N. N., 

iako nedostojan greπnik, prostrt pred tvojim 

nogama, u nazoËnosti svemoguÊega Boga i svega 

nebeskog Dvora, prikazujem ti i prinosim ovo 

svoje srce sa svim njegovim Ëuvstvima: tebi ga 

posveÊujem, i hoÊu da bude uvijek tvoje i tvoga 

dragog Isusa. 

Prihvati, o dobrostiva Majko, od ovoga svoga 

bijednoga sluge poboæan prinos zdruæen sa 

srcem svih Svetih, i uËini da odsada zapoËnem i 

nastavim æivjeti ubuduÊe jedino za tebe, za tvoga 

presvetog Sina i moga Boga. S njegovom boæanskom 

pomoÊu i s tvojom ljubaznom potporom 

nadam se da Êu to uËiniti, a sa svoje strane to i 

obeÊajem. 

Izmeappleu vaπih dvaju srdaca, Isuse i Marijo, 

stavite moje siromaπno srce, da se zapali Ëitavo 

99

vaπom preËistom ljubavi, kako bi æiveÊi od vaπe 

æarke vatre na zemlji, gorjelo zatim vjeËnom 

ljubavlju za vas gore u nebu u druπtvu anappleela i 

svetih. Tako neka bude. 

(Il mese di maggio ad uso del popolo, SEI, Torino 1942., 203; 

usp. Testi mariani del secondo millenio. Autori moderni dell’Occidente 


»in posinjenja 

Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Boæe i pravi 

ËovjeËe, jedini Sine Boæji i svete Djevice, 

priznajem te i klanjam ti se kao svome prvom 

poËelu i posljednjem cilju. Molim te da obnoviπ 

za me onu tajanstvenu utjeπnu Oporuku, koju si 

uËinio na Kriæu, dajuÊi preljubljenom apostolu 

sv. Ivanu osobinu i naslov sina svoje Majke 

Marije. Upravi i meni te rijeËi: Æeno, evo ti sina. 

UËini mi milost da mogu pripadati njoj kao sin, i 

imati je za Majku u sve vrijeme æivota svoga 

smrtnoga na ovoj zemlji. 

Preblaæena Djevice Marijo, glavna moja 

Odvjetnice i Posrednice, ja N. N. bijedan greπnik, 

najnedostojniji, posljednji od svih tvojih slugu, 

ponizno prostrt pred tobom, povjeren tvojoj 

dobroti, i milosrappleu, i potaknut æivom æeljom za 

nasljedovanjem tvojih odliËnih kreposti, izabirem 

te danas za svoju Majku, moleÊi te, da me 

ubrojiπ u sretan broj svoje drage djeËice. Posve- 

Êujem ti neopozivo Ëitavoga sebe. Primi milostivo 

ovu moju sveËanu izjavu; rado primi povjerenje 

kojim se pripuπtam u tvoje ruke. Pruæi mi svoju 

majËinsku zaπtitu tijekom Ëitavoga moga æivota, 

posebno u Ëasu moje smrti, kad duπa moja, 

odrijeπena od zamki tijela, bude prelazila iz ove 

doline suza k uæivanju vjeËne slave s tobom u 

Kraljevstvu Nebeskom. Tako neka bude. 

(Associazione de’Divoti di Maria Ausiliatrice canonicamente 

eretta nella Chiesa a Lei dedicata in Torino con ragguaglio su 

questo titolo, Torino 1869., 57-59.) 

100 

John Henry NEWMAN 

(1801. - 1890.) 

Rodom iz Londona (Velika Britanija), kao anglikanac g. 1825. 

zareappleen za sveÊenika, radio kao duhovnik na Oxfordu i g. 

1845. preπao u KatoliËku Crkvu. Leon XIII. imenovao ga g. 

1879. kardinalom. 

Zvijezdo mora 

Pozdravljam te, Marijo, Zvijezdo mora! 

Marijo, ti si zaista zvijezda mora! 

Dobro znamo: 

Naπ Spasitelj, Isus Krist, 

zvijezda je istinita i najvaænija, 

najsjajnija zvijezda mora, 

navijeπten od poËetka, 

svjetlost koja se ima pokazati nad Izraelom... 

©to znaËi ona zvijezda 

koja se pokazala mudracima na Istoku?... 

Zvijezda koja je dovela mudrace do Isusa, 

najsjajnije zvijezde! To je Isusova zvijezda... 

Ali ako mudraci, znanstvenici 

i svi koji promiËu pravdu meappleu ljudima 

moraju svijetliti poput zvijezde za vjeËnost, 

ako su anappleeli Crkve nazivani 

zvijezdama u rukama Kristovim, 

ako je Isus poËastio svoje apostole 

za njihova æivota i nazvao ih svjetlom svijeta, 

ako su svi sveci koji su u blaæenstvu, 

nazvani zvijezdama, 

ako se razlikuju samo u sjaju, 

moæemo sigurno, 

ne umanjujuÊi Ëast naπem Spasitelju, 

zvati Mariju, njegovu Majku, Zvijezdom mora, 

tim viπe πto oko glave ima 

krunu od dvanaest zvijezda! 

(Usp. Zvijezdo mora u: Marija, 10/1993., 285.) 

101

Petar JEANJACQUOT 

(1804. - 1891.) 

Rodom iz mjesta Recologne-les-Marnay (Francuska), kao 

sveÊenik ulazi g. 1842. u Druæbu Isusovu. Rektor 

bogoslovnog sjemeniπta i profesor bogoslovlja, umro u Montaubanu. 

Molitva Gospi 

©to nas to prijeËi, o Djevice Neoskvrnjena; 

zar nam nije sinovska duænost, 

tebi iskreno zahvaliti zbog privole, 

koju si dala Otkupljenju, 

kao da si u onom Ëinu 

imala pred oËima moje spasenje, 

i kao da sam ja jedini 

morao biti otkupljen i spaπen? 

Ah! Da, o Majko Presveta; 

Ti si vidjela jasno duπu moju 

utopljenu u bezdan grijeha i osude; 

ti si rekla Bogu: 

”Da ova bijedna duπa bude otkupljena, 

posveÊena i spaπena, 

ja prihvaÊam sve kazne, 

sva poniæenja, 

i sve æalosti razapinjanja svoga Sina Isusa.” 

Oh! 

Budi tisuÊu puta blagoslovljena, draga Majko. 

I neka mi bude slatko tebe blagoslivljati 

i hvaliti uvijek ovdje na zemlji, 

svom prostoduπnoπÊu svoga srca; 

ali koliko mi je viπe drago misliti 

da Êu imati zatim jednu Ëitavu vjeËnost 

da ti mogu zahvaljivati u kraljevstvu slave! 



102 

Sv. Terezija od DJETETA ISUSA 

(1873. - 1897.) 

Rodom iz Alençona (Francuska), karmeliÊanka, mistikinja, 

ponizna i puna pouzdanja u Boga u tom je duhu odgajala 

mlade sestre. Ærtvovala se za spasenje duπa i rast Crkve. 

Crkvena nauËiteljica i zaπtitnica misija. 

Ti me uËiπ plakati i radovati se 

Djevice puna milosti, 

znamo da si u Nazaretu æivjela siromaπtvo, 

a da nisi traæila niπta viπe; 

ni zanose, ni Ëudesa, 

ni ushite da ukrase tvoj æivot, Kraljice izabranih. 

Toliko je siromaπnih, poniznih na ovoj zemlji; 

oni mogu s pouzdanjem uzdiÊi oËi k tebi. 

Ti si briæna Majka koja ih pratiπ na æivotnom 

putu i vodiπ ih u nebo. 

Æelim æivjeti s tobom, ljubljena Majko, 

u ovom okrutnom progonstvu, 

i tebe slijediti svakog dana. 

Sva te u zanosu promatram 

i otkrivam bezdane ljubavi tvoga srca! 

Svaka moja bojazan nestaje u tvome majËinskom 

pogledu, koji me uËi plakati i veseliti se. 

(Usp. Marija, 11/1993., 325.) 

Kraljici izabranih 

Kraljice izabranih, ti me uËiπ da nije nemoguÊe 

hodati tvojim stopama; 

uski put do raja ti si uËinila moguÊim 

provodeÊi u æivot najobiËnije, svagdanje kreposti. 

Uza te, Marijo, æelim ostati malena 

i u veliËinama ove zemlje vidim tek ispraznost... 

U tebi Sveviπnji uËini velika djela. 

I ja æelim o njima razmatrati i njih blagoslivljati... 

O, kako æelim, Marijo, tu tvoju rjeËitu πutnju: 

Ona je za mene koncert milozvuËnih melodija 

koji mi otkriva veliËinu i svemoÊ 

duπe koja Ëeka pomoÊ samo od neba! 

103

Papa LEON XIII. 

(1878. - 1903.) 

Vincenzo Gioacchino Pecci, rodom iz Carpineta kraj Rima 

(Italija). Nuncij u Belgiji, kratko u Londonu i Parizu, g. 1846. 

biskup Perugie, g. 1853. kardinal i g. 1878. papa. Ustanovio 

Akademiju sv. Tome Akvinskoga u Rimu, otvorio studij prirodnih 

nauka i astronomije u Vatikanu, promicatelj radniËkih 

prava i socijalne pravde. 

Pozdravljam te 

Ugodna je glazba za uho uzviknuti: 

pozdravljam te, Majko. 

Draga je pjesma ponavljati: 

pozdravljam te, Majko milostiva. 

Ti, radosti moja, 

nado pouzdana, 

æarka ljubavi, 

snago moja u nevolji. 

Ako je duh uznemiren 

i udaren patnjama te podnosi teπko 

breme æalosti i plaËa, 

ako vidiπ svoje dijete zgnjeËeno nesreÊom, 

Djevice dobrostiva, 

pusti ga neka se odmori 

na tvome majËinskom krilu. 

Ali, jao! 

VeÊ se bliæi posljednji dan. 

–avao je istjeran duboko u pakao, 

budi bliza, Majko, slabu starcu. 

Njeænom rukom zatvori umorne zjene 

i izruËi Bogu, 

milostiva, duπu koja mu se vraÊa. 

104 

(Usp. Preghiere a Maria, EM, Padova, 62.) 

Sv. Gema GALGANI 

(1878. - 1903.) 

Rodom iz Camigliana (Italija), u mladosti osjetila æelju da 

ljubi Isusa i sudjeluje u njegovim patnjama. Imala mistiËna 

iskustva, padala u ekstaza i dobila stigmate. Umrla u mjestu 

Lucca, g. 1940. proglaπena svetom. 

Tko Êe bez tebe 

Klanjanja dostojan Isuse, RijeËi utjelovljena!... 

O Majko, o Majko! 

Ako si mi majka suÊutna, oh, zaπto napuπtaπ 

ovu kÊerku koja te toliko ljubi? 

Bez tebe tko Êe sluπati moje molitve, 

tko Êe usliπati moja obeÊanja? 

Bez tebe sam kao greπnica..., 

siromaπna bez ikakve pomoÊi. 

Majko moja, 

ti si Ëist cvijet koji cvate kao sjajan ljiljan, 

Kraljice neba... 

Ti koja oduzimaπ stvorenjima 

najplemenitiji dio njihove ljubavi (srce), 

meni si ga oduzela i sad mi ga ne daπ viπe, 

sada kad pod tvojim zagrljajima 

nije viπe zemaljsko nego sve nebesko. 

Daruj mi ga ponovno. 

Eh, Majko moja, 

ti mi ga neÊeπ ponovno dati, 

jer si zavidna 

da ga ponovno darujem svojoj Ljubavi. 

Onda ga daj ti sama mome Isus. 

Da, æeliπ mi toliko dobro, Isuse, 

jer je svaki moj dah tvoj; 

svaka moja æelja tvoja; 

svaki moj osjeÊaj tvoj. 

Prije nego me ostaviπ, 

znaπ, majko moja, 

ponesi me u raj sa sobom... 



105

Jules RENARD 

(1864. - 1910.) 

Francuski romanopisac i dramatiËar, vrstan stilist, jedan od 

osnivaËa revije Mercure de France, a najpopularnije mu je 

djelo autobiografski roman Riappleokosi. Od g. 1907. Ëlan 

Goncourtove akademije. 

Majko Uskrsnuloga 

Rajska Æeno, Majko Uskrsnuloga, 

u tvom proslavljenu tijelu 

pozdravljam novo nebo i novu zemlju. 

Djevice bezgreπna, 

ti si mladost Boæja, 

ti se resiπ cvijeÊem proljeÊa 

i donosiπ plodove ljeta. 

Nova Evo, majko æivih, 

ti koja si nosila u svom krilu Stvoritelja svijeta, 

nek u tebi bude pozdravljeno 

svako æivo stvorenje, 

svako tijelo stvoreno za æivot besmrtni. 

Hrame Duha Svetoga, 

osmijehu Sveviπnjega, 

u tvom djeviËanskom tijelu 

pozdravljam otajstvo slave koja nema zalaza. 

Vrijeme je krhko 

i drhtavo na putovima svijeta, 

tijelo koje je toliko sliËno naπemu, 

o Majko, ti to znaπ! 

Zato ti razumijeπ naπu nemoÊ. 

Rajska Æeno, 

neka nas ne zablijeπti tvoje svjetlo 

nego razbije zemne tmine sve do zore uskrsnuÊa. 

106 

Sv. papa PIO X. 

(1835. - 1914.) 

Josip Sarto, rodom iz Riesea nedaleko od Treviza (Italija). U 

23. godini zareappleen za sveÊenika, zatim æupnik 9 godina u 

Salzanu, g. 1884. biskup Mantove, g. 1893. kardinal i 

mletaËki patrijarh, a g. 1903. papa. Veliki obnovitelj kojega je 

geslo bilo ”Obnoviti sve u Kristu”. 

Majci Boæje providnosti 

Majko milosrapplea, PomoÊnice krπÊana! 

Usrdno i s pouzdanjem tvome ljubeznom 

MajËinskom Srcu preporuËujem Svetu Crkvu, 

Papu, obraÊenje greπnika, πirenje katoliËke vjere. 

Takoappleer ti preporuËujem duπe, koje je izabrao 

Bog, ali koje joπ moraju trpjeti u vatri Ëistiliπta, 

da bi naskoro postigle vjeËnu utjehu, mir i sreÊu. 

Amen. 

Za duπe u Ëistiliπtu 

O slavna Djevice Marijo, 

milostivo pogledaj na duπe u Ëistiliπtu 

koje se joπ nalaze u Ëistiliπnoj vatri, 

daleko od Boga i od tebe, 

koja si im premilostiva Majka. 

Razrijeπi njihove sveze i oslobodi ih iz ponora 

u kojemu uzdiπu pune Ëeænje 

za nebeskom Domovinom i za sretnim trenutkom 

svoga konaËnog sjedinjenja s Bogom, 

najæarËim ciljem svoga srca. 

Prije svega molim za duπe koje su najzapuπtenije. 

O Majko dobrote, usliπi milostivo naπe proπnje 

i udijeli im punu pomoÊ. 

O Marijo, vapijem k tebi: sve nas vodi u nebo, 

naπem Spasitelju Isusu Kristu, 

tvojem poklona vrijednu Sinu, 

koji s Ocem i Duhom Svetim æivi i kraljuje u 

vijeke vjekova. Amen. 

(M. Simma, Moji doæivljaji s duπama u Ëistiliπtu, Duh i voda, 

Jelsa 1997., 142.) 

107

Charles PÉGUY-pjesnike nismo stavljali? 

(1873. - 1914.) 

Rodom iz Orleansa (Francuska), pjesnik i prozaik, jedan od 

najpoznatijih i najupeËatljivijih predstavnika francuske 

katoliËke obnove i knjiæevnosti na poËetku 20. st., umro u 

Villeroyu. 

Kraljice, sjeti se svojih obeÊanja! 

Kad nas poloæe u usku jamu, 

kad za nas 

izmole molitvu nad grobom i prikaæu misu, 

hoÊeπ li se sjetiti, kraljice obeÊanja, 

duga hodoËaπÊa kojim smo hodili... 

Ne traæimo niπta drugo, 

utoËiπte greπnika, 

osim posljednjeg mjesta u tvom Ëistiliπtu. 

Da bismo oplakivali dugo 

svoju tragiËnu proπlost, 

i izdaleka promatrali 

tvoj mladenaËki sjaj. 

108 

(Usp. Preghiere a Maria, EM, Padova, 63) 

Bl. Pier Giorgio FRASSATI 

(1901. - 1925.) 

Rodom iz Torina (Italija), kao student Ëlan KatoliËke akcije i 

Marijine kongregacije, isticao se poboænoπÊu prema Gospi, 

dominikanski treÊoredac. Blaæenim proglaπen 1990. 

»uvaj me i brani 

O, Gospodarice i Majko moja, 

tebi se sav prikazujem. 

I da ti dokaæem svoju poboænost, 

prikazujem ti danas i zauvijek svoje oËi, 

svoja usta, svoje srce i Ëitavoga sebe. 

BuduÊi da tebi pripadam, 

o Majko moja, 

Ëuvaj me i brani 

kao svoje dobro i svojinu svoju. 

(Usp. Maria nei suoi Santi: Beato Pier Giorgio Frassati u: 

Madre di Dio, 12/2002., 29.) 

109

Bl. Bartolomej LONGO 

(1841. - 1926.) 

Rodom iz Latiana (Italija). Zavrπio pravo, radi u Pompejskoj 

Dolini s katekizmom i krunicom te osniva svetiπte, πkole, 

radionice i druæbu sestara. Umro u Pompejima, a g. 1980. 

proglaπen blaæenim. 

Molbenica Kraljici sv. Krunice 

1. O, uzviπena Kraljice pobjeda, o Djevo vladarice 

Raja, na spomen tvoga moÊnog Imena raduju se 

nebesa, a drπÊu od straha pakleni jazovi. 

O, slavna Kraljice sv. Krunice, svi mi sretni tvoji 

sinovi, koje je tvoja dobrota odabrala u ovome 

vremenu, da Ti podignemo hram u Pompejima, 

prostrti ovdje pred tvojim nogama u ovaj sveËan 

dan tvojih novih slavodobiÊa, na tlu, gdje su se 

nekoÊ Ëastili idoli sotone, sa suzama izlijevamo 

Ëuvstva svoga srca i sinovskim pouzdanjem 

stavljamo preda te svoje nevolje. 

S prijestolja milosrapplea, na kojemu sjediπ kao 

Kraljica, daj svrni, o Marijo, svoj milostivi pogled 

na nas, na naπe obitelji, na naπu domovinu, na 

Europu, na svu Crkvu: i gani se na æalosti, u 

kojima se nalazimo, i na jade, koji nam 

ogorËavaju æivot. Vidiπ, o Majko, kolike nas 

pogibli okruæuju u duπi i u tijelu, kolike nas 

nevolje i nezgode tiπte! O, Majko, zadræi desnicu 

pravde tvoga pravednog Sina i milosrappleem 

pobijedi srce greπnika: ta i oni su naπa braÊa 

i tvoji sinovi, radi kojih je dobri Isus prolio 

predragocjenu krv, a tvoje majËinsko Srce 

bilo probodeno maËem. Pokaæi danas svima, 

da si ti Kraljica mira i praπtanja. 

Zdravo, Marijo... 

2. Istina je, da, istina je, da mi prvi, premda tvoji 

sinovi, svojim grijesima u naπem srcu opet 

propinjemo Isusa i nanovo probadamo tvoje Srce. 

Da, priznajemo, da smo dostojni zasluæene 

kazne. Ali se spomeni, da si ti na vrhu Kalvarije 

110 

sabrala posljednje kapi one boæanske Krvi i Ëula 

posljednju oporuku umiruÊeg Otkupitelja. A ta 

oporuka samoga Boga, zapeËaÊena Krvlju Boga - 

»ovjeka, proglasila te je Majkom naπom, Majkom 

greπnika. BuduÊi da si naπa Majka, naπa si 

odvjetnica i naπe ufanje. PlaËuÊi diæemo k tebi 

ruke i ponizno vapijemo: milosrapplee! 

Smiluj se, o dobra Majko, smiluj se nama, naπim 

duπama, naπim obiteljima, naπoj rodbini, naπim 

prijateljima, naπoj pokojnoj braÊi, a nada sve 

naπim neprijateljima i tolikima, koji se nazivaju 

krπÊanima, a ipak razdiru preljubezno Srce tvoga 

Sina. Smilovanje, ah, smilovanje prosimo danas 

za narode, koji su zalutali, za svu Europu, za 

cijeli svijet, da se pokaje i vrati tvome Srcu. 

Smiluj se svima, o Majko milosrapplea! 


3. Koliko te stoji, o Marijo, da nas usliπiπ? 

Koliko, da nas spasiπ? Zar nije Isus postavio u 

tvoje ruke sve blago svojih milosti i svoga 

milosrapplea? Ti sjediπ kao okrunjena Kraljica o 

desnu svoga Sina, ovjenËana neumrlom slavom 

nad sve korove anappleeoske. Tvoja se vlast prostire, 

dokle se prostiru nebesa; tebi je podloæna zemlja 

i sva stvorenja, koja su na njoj. Tvoja se vlast 

proteæe sve do pakla; samo nas ti, o Marijo, 

izbavljaπ iz ruku sotone. Ti si svemoguÊa po 

milosti; ti nas, dakle, moæeπ spasiti. Pa ako nam 

reËeπ, da nam neÊeπ pomoÊi, jer smo nezahvalni 

sinovi i nedostojni tvoje zaπtite, reci nam barem, 

kome se drugome imamo uteÊi, da se oslobodimo 

od tolikih nevolja. Ah, ne! Tvoje majËinsko Srce 

neÊe moÊi gledati, da se mi, tvoja djeca, 

izgubimo. Dijete, koje gledamo na tvojim 

koljenima, i otajstvena Krunica, koju vidimo u 

tvojoj ruci, udahnjuju nam pouzdanje, da Êemo 

biti usliπani. U te se potpuno uzdamo, 

prostiremo se pred tvoje noge, predajemo 

se kao nejaka djeca u naruËje najnjeænije Majke, 

111

i baπ danas, da, danas oËekujemo od tebe 

æuappleene milosti. 


Molimo sada od tebe, o Kraljice, posljednju 

milost, koju nam ne moæeπ zanijekati u ovaj vrlo 

sveËan dan. Udijeli svima nama svoju postojanu 

ljubav i osobito svoj majËinski blagoslov. Ne, mi 

neÊemo danas ustati ispred tvojih koljena, dok 

nas ne blagosloviπ. Blagoslovi, o Marijo, u ovaj 

Ëas sv. Oca Papu. K starim lovorima svoje 

Krunice, k davnim slavodobiÊima svoje Krunice, 

radi kojih si prozvana Kraljicom pobjede, daj 

dodaj joπ i ovo, Majko: udijeli slavodobiÊe vjeri 

i mir ljudskom druπtvu. Blagoslovi naπega 

biskupa, sveÊenike, a osobito sve one, koji 

revnuju za Ëast tvoga Svetiπta. Blagoslovi 

napokon sve dobroËinitelje tvoga novoga hrama 

u Pompejima i sve one, koji gaje i πire poboænost 

tvoje presvete Krunice. 

O, blagoslovljena Marijina Krunice, slatki lanËe, 

koji nas veæeπ s Bogom, vezu ljubavi, koji nas 

sjedinjujeπ s anappleelima; tvrappleo spasenja u 

paklenim napadajima; sigurna luko u opÊem 

potopu, neÊemo te nikad ostaviti! Ti Êeπ nam biti 

utjehom na Ëasu smrti, tvoj Êe biti posljednji 

cjelov æivota koji se gasi. A zadnja rijeË uvelih 

usana bit Êe tvoje slatko Ime, o Kraljice Krunice 

Pompejske Doline, o draga naπa Majko, o jedino 

utoËiπte greπnika, o vrhovna Utjeπiteljice 

æalosnih. Budi posvuda blagoslovljena, danas 

i vazda, na zemlji i na nebu. Amen. 

Zdravo, Kraljice... 

(Usp. J. MareniÊ, Zdravo Marijo milosti puna, Zagreb 1996., 

56-58; Marija, 10/2003., 285.) 

112 

Sv. Mihovil PRO 

(1891. - 1927.) 

Rodom iz Guadalupa (Meksiko), isusovac koji je djelovao u 

svojoj domovini gdje je razvio plodnu pastoralnu djelatnost. 

Zbog toga bio uhiÊen i bez suda osuappleen na smrt strijeljanjem. 

Gospi Æalosnoj 

Dopusti mi da æivim uz tebe, 

Majko moja, 

ËineÊi ti druπtvo u tvojoj osamljenosti 

i u tvojoj dubokoj boli! 

Dopusti mi da osjetim u svojoj duπi 

tuæan plaË tvojih oËiju 

i zapuπtenost tvoga srca! 

Ne æelim na stazi svoga æivota 

kuπati radost Betlehema, 

klanjajuÊi se Djetetu Isusu, 

u tvojim djeviËanskim rukama. 

Ne æelim uæivati 

u tvojoj skromnoj nazaretskoj kuÊici 

dragu prisutnost Isusa Krista. 

Niti se æelim sjediniti s anappleeoskim zborovima 

kod tvoga slavnog uznesenja! 

Æelim u svom æivotu 

poruge i ismjehivanja Kalvarije, 

æelim polaganu smrtnu borbu tvoga Sina, 

prezir, sramotu, zao glas Kriæa. 

Æelim, o Æalosna Gospo, 

stajati blizu tebe podno kriæa, 

da bih ojaËao svoj duh gorkim suzama, 

dovrπio svoju ærtvu s tvojim muËeniπtvom, 

okrijepio svoje srce tvojom osamljenoπÊu, 

ljubio svog i tvog Boga 

ærtvovanjem Ëitavoga svog biÊa. 

(J. AntoloviÊ, MuËenik s kriæem i krunicom u: Marija, 

3/1989., 96-97.) 

113

Léonce De GRANDMAISON 

(1868. - 1927.) 

Isusovac, uvaæeni bogoslovac, pisac vrijedna djela o Isusu 

Kristu, duboko produhovljen Ëovjek. 

Daj mi srce 

Sveta Marijo, Majko Boæja, 

saËuvaj u meni srce djetinje, 

Ëisto i bistro kao izvorsku vodu. 

Izmoli mi srce jednostavno, 

koje ne podlijeæe tuzi; 

srce bogato u darivanju 

i otvoreno za suÊut; 

srce vjerno i velikoduπno, 

koje ne zaboravlja nijedno dobroËinstvo, 

i koje zbog pretrpljena zla ne snuje osvetu. 

Daj mi srce blago i ponizno, 

koje ljubi ne traæeÊi da bude ljubljeno, 

sretno da se moæe sakriti u jedno drugo srce. 

Pred tvojim Boæanskim Sinom; 

veliko i neslomivo srce 

koje ne moæe zasmesti nikakva nezahvalnost, 

koje ne moæe umoriti nikakva ravnoduπnost. 

Srce zabrinuto za slavu Isusa Krista, 

ranjeno njegovom ljubavlju, 

ranom koja ne zacjeljuje sve do neba. 

(Usp. A. KusiÊ, Molitva Mariji u: Marija 1/1965., 33; F. 

ViπnjiÊ, Sveta Marijo u: Marija 6/1978., 208; Daj mi srce u: 

Marija 6/1990., 205; Jean-Mare De Réville, Molimo se Kristovoj 

majci, II. izd., –akovo 1994., 64) 

114 

Peter LIPPERT 

(1879. - 1936.) 

Rodom iz Altenrichta, isusovac, pjesnik osjeÊajan i pun 

svjeæine, napisao brojne knjige religiozna sadræaja, meappleu 

kojima i o ”divotama Gospinim”. Umro u Locarnu. 

Lijepa kao zora 

Ti si naπa Gospa, ti uzviπena, 

ti Ëista, ti bogata otajstvom! 

Ti uvijek stojiπ preda mnom kao svijetli gorski 

lanac. Ako se popnem prema tebi neÊu nikad 

morati silaziti s gorËinom, nego Êu te u 

uspinjanju uvijek vidjeti sve bliæom, i to Êe 

ispuniti sreÊu moga hodoËaπÊa. 

Tvoj je duh joπ toliko mlad, a ipak veÊ 

prestraπen. BuduÊi da te Bog 

u svojoj ljubavi zamilova, njegova te 

prevelika moÊ uzela za svojinu od poËetka. 

Ti æeliπ stalno biti samo njegova ponizna 

sluæbenica, ali te upravo zbog toga sam njegov 

pogled potapa kao val slatka brodoloma. 

Ti ne slutiπ da te upravo na molbu tvoje ponizne 

djevojaËke duπe Bog izabire da budeπ njegova 

suradnica. Jer ti si tako draæesna u svom 

pokoju, toliko ljupka u svojoj skromnosti, 

tako Ëarobna u svojoj vedroj bojazni, 

koja ti doapplee od vjeËnosti u susret 

u divnu pitanju: Tko je ta, lijepa kao zora? 

Tvoja je duπa puna duboke tajne, pravi bezdan. 

Od poËetka je u nju postavljeno otajstvo 

beskrajna prostora, πirina iæeappleana Boga, 

i more te Boæje ljubavi neprestano poplavljuje, 

sve dok jednoga dana ne budeπ 

viπe negoli milosti puna, sve dok 

u svom krilu ne budeπ nosila samoga Boga. 

(Usp. Madre di Dio, 12/1968, 19.) 

115

Sv. Luigi ORIONE 

(1872. - 1940.) 

Rodom iz Pontecuronea (Italija), sveÊenik, utemeljitelj ”Malog 

djela Boæje Providnosti” i ”Malih sestara misionarki ljubavi”. 

Umro u Sanremu, a svetim proglaπen 2004. 

Uvijek Marija 

Gospa neka uvijek bude u naπoj duπi, 

u naπim srcima, u naπim proukama, 

u poslu, u svim naπim djelima. 

Marija, uvijek Marija! 

Marija u tjeskobama, Marija u radostima. 

Marija u svetosti, Marija u bolesti. 

Marija u siromaπtvu, Marija u obilju. 

Marija u poniæenju, Marija u Ëastima. 

Marija u milosti, Marija u napasti. 

Marija u mladosti, Marija u starosti. 

Marija u æivotu, Marija u smrti. 

Marija u vjeËnosti! 

116 

(Madre di Dio, 5/2002., 29; usp. Gospa uvijek, u: Marija, 

2/2003., 45.) 

Sv. Maksimilijan Marija KOLBE 

(1894. - 1941.) 

Rodom iz Zdunske Wole (Poljska), franjevac konventualac, 

pokretaË ”Vojske Bezgreπne” i misionar u Japanu. Za II. 

svjetskog rata u logoru Oswieçim umro polaæuÊi æivot za 

bliænjega. Svetim proglaπen 1982. 

Pomozi mi... 

Pomozi mi da te hvalim, Bezgreπna Djevice! 

Klanjam ti se, naπ nebeski OËe, jer si u njezino 

Ëisto krilo poloæio svoga jedinoroappleenoga Sina. 

Klanjam ti se, Sine Boæji, jer si se udostojao uÊi 

u njezino krilo i postati njezin pravi i stvarni sin. 

Klanjam ti se, Duπe Sveti, 

jer si se udostojao u njezinu 

bezgreπnom krilu oblikovati tijelo Sina Boæjega. 

Klanjam ti se, Presveto Trojstvo, 

Boæe jedini u svetom Trojstvu, jer si 

na tako boæanski naËin oplemenio Bezgreπnu. 

Uvijek Êu ti se ponizno klanjati, boæansko 

Trosjtvo, svaki dan Ëim se probudim oda sna, 

licem do zemlje, ponavljajuÊi tri puta: ”Slava Ocu 

i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaπe na poËetku 

tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.” 

Udijeli mi da te hvalim, presveta Djevice! 

Pomozi mi da te hvalim 

osobnim nastojanjem i trudom! 

Pomozi mi da æivim, radim i trpim, 

da se istroπim i umrem za tebe, jedino za tebe! 

Pomozi mi da tebi privedem cijeli svijet. 

Pomozi mi da uvijek pridonosim tvome 

veÊem slavljenju, tvome sve veÊem slavljenju! 

Pomozi mi da te slavim takvom slavom 

kakvu ti nikada dosad nitko nije iskazao! 

Pomozi drugima da me nadmaπe po revnosti u 

ËaπÊenju tebe, a meni da nadvisim njih, da tako 

117

u jednom plemenitu natjecanju tvoja slava raste 

sve viπe, sve bræe, sve obilnije, kao πto æeli Onaj 

koji te tako divno uzvisio iznad svih biÊa. 

Bog je u tebi 

viπe proslavljen nego u svim svecima. 

Bog je po tebi stvorio svijet. Bog je po tebi pozvao 

i mene u æivot. Po Ëemu sam zasluæio tu sreÊu? 

Pomozi mi da te hvalim, presveta Djevice! 

(Usp. Sv. Maksimilijan Kolbe, Bezgrjeπna, 2. izd., Zagreb 

2006., 11-13; Apostol Bezgreπne, br. 12., 23; Presveta Djevice! 

u: Marija, 7-8-9/1994., 243.) 

Molitva presvetoj Djevici Mariji 

Djevice Bezgreπna, 

izabrana izmeappleu svih æena, 

da darujeπ svijetu Spasitelja, 

pomozi nam da odgovorimo na Isusov poziv 

i da ga slijedimo na putu æivota, 

koji vodi k Ocu. 

Presveta Djevice, 

oslobodi nas i otmi od grijeha, 

preoblikuj i obnovi naπa srca. 

Kraljice Apostola, 

uËini nas apostolima! 

Da u tvojim presvetim rukama postanemo 

pouËljivi, sredstva puna ljubavi, 

kako bismo mogli Ëistiti i posveÊivati 

ovaj greπni svijet, pun zla! 

Podijeli s nama tegobnu brigu, 

koja tiπti tvoje materinsko Srce, 

i tvoju æivu nadu: 

Da se nitko od greπnika ne izgubi! 

Da bi cijelo stvorenje moglo s tobom, 

Majko Boæja, Ljubavi Duha Svetoga, 

slaviti Milosrapplee i beskrajnu Ljubav Boæju. 

(Molitva presvetoj Djevici Mariji u: Marija, 7-8-9/1989., 245.) 

118 

»in posvete Bezgreπnoj 

Primi moj hvalospjev, blaæena Djevice, 

bezgreπno ZaËeta, Kraljice neba i zemlje, 

UtoËiπte greπnika i ljubazna Majko, 

kojoj je Bog povjerio svoje milosrapplee. 

Evo me pred tvojim nogama, 

mene, nedostojna greπnika. 

Zaklinjem te, primi cijelo moje biÊe 

kao svoje dobro i svoju svojinu. 

»ini sa mnom πto ti je volja, 

s mojom duπom i mojim tijelom, 

mojim æivotom, 

mojom smrÊu i mojom vjeËnoπÊu. 

Raspolaæi sa mnom kako æeliπ 

da bi se konaËno ostvarilo πto je o tebi reËeno: 

”Æena Êe zgaziti glavu zmiji”, kao i: 

”Ti Êeπ sâma pobijediti 

sva krivovjerja u cijelom svijetu.” 

Neka u tvojim bezgreπnim rukama, 

tako bogatim milosrappleem, 

postanem oruappleem tvoje ljubavi, 

sposoban oæivjeti i razviti 

u potpunosti tolike mlake i zalutale duπe. 

Tako Êe se do beskraja proπiriti 

Kraljevstvo Boæanskog Srca Isusova. 

Doista, sâma tvoja prisutnost 

privlaËi milosti koje obraÊaju i posveÊuju duπe, 

jer milost izvire iz Boæanskog Srca Isusova 

i izlijeva se na sve nas 

prolazeÊi preko tvojih majËinskih ruku. 


izd., –akovo 1994., 72.) 

119

Sv. Terezija Benedikta od KRIÆA 

(1891. - 1942.) 

Edita Stein, Æidovka rodom iz Wroclawa (Poljska), obraÊa se i 

ulazi g. 1933. u karmel. Umire u sabirnom logoru Oswieçim 

nedaleko od Krakova. Proglaπena blaæenom g. 1987., svetom 

g. 1998. i suzaπtitnicom Europe 1999. 

S Marijom pod kriæem 

Danas stajah s tobom, pod kriæem, 

te osjetih kao nikad dosad 

da si pod kriæem svima nama postala majkom. 

Viπe od svake zemaljske majke 

brineπ se svojom vjernoπÊu. 

Sinovu si ispunila zadnju æelju. 

Ti si bila sluæbenica Gospodnja, 

Bogu koji je postao Ëovjekom, 

bitak i æivot 

bijahu tvome bitku i æivotu neizmjerno podloæni. 

I nas si u srce uzela, 

i svoga srca krvlju puna gorkih boli 

iskupila duπe za novi æivot. 

Sve nas ti poznajeπ: 

naπe rane, naπe greπke, 

znaπ i nebesa sjaj 

koji tvoga Sina 

ljubav 

na nas vjeËnu svjetlost izlijeva. 

Briæno usmjerujeπ naπe korake. 

Ni jedna ti ærtva nije teπka 

samo da nas privedeπ k cilju. 

One koje si izabrala kao pratnju, 

koji Êe nekad stajati oko tvoga prijestolja 

oni moraju s tobom pod kriæem stajati, 

moraju krvlju srca puna gorkih boli 

zavrijediti dragocjenih duπa blaæenstvo 

koje im je Sin Boæji ostavio u nasljedstvo. 

120 

(Usp. M. Crvenka, Schönste Mariengebete, Neuffen 1999., 

29; usp. S Marijom pod Kriæem u: Marija, 3/1994., 83 i 

3/1998., 85.) 

Majko preljubezna 

Majko moja, preljubezna, 

Gospodin ti je povjerio tajne Kraljevstva, 

ti si majka njegova Otajstvenog tijela. 

Tvoj pogled obuhvaÊa sva vremena, 

ti poznajeπ svakog krπÊanina 

i njegovo poslanje. 

Zahvaljujem ti πto si me pozvala 

veÊ prije nego sam znala da od tebe dolazi 

redovniËko zvanje. 

©to Êe biti od mene? Ne znam. 

Ali smatram velikom 

i nezasluæenom miloπÊu da si me izabrala 

da budem tvoje oruapplee. 

Htjela bih se predati, blago, 

u tvoje ruke, kao posluπno oruapplee. 

Ufam se u te. 

Ti si ona koja Êe uËiniti korisnim tupo oruapplee. 

(Usp. M. Di Lorenzo, ”Maria, tu renderai utile l’ottuso strumento” 

u: Madre di Dio, 12/1999., 24.) 

121

Sv. Leopold Bogdan MANDIΔ 

(1866. - 1942.) 

Rodom iz Hercegnovog (Crna Gora), franjevac kapucin, gotovo 

cijeli æivotni vijek proveo u Padovi (Italija) kao sveÊenik u 

ispovjedaonici. »ovjek molitve i pokore za jedinstvo Crkve. 

Blaæenim proglaπen g. 1976., a svetim 1983. 

Blaæena Djevice 

Blaæena Djevice Marijo! 

Tebi, blaæena Gospodarice, 

u Duhu Svetom predajem ovo pismo 

ponizno te moleÊi 

da se udostojiπ zauzeti se 

za tebi poznatu poboænu obitelj 

i za koju ti znaπ da ja molim. 

Tebi su poznate oskudice u kojima se nalazi. 

Udostoj se, molim te, 

slatka i preblaga Gospodarice, 

pomoÊi joj u njezinim potrebama. 

Dopusti, da te svim srcem zamolim 

i da Ëvrsto vjerujem 

da su ti ova pisma draga 

i da Êe ona postiÊi 

sve πto traæi ponizni sluga, 

nedostojan bilo kojeg dobra. 

122 

(Usp. J. AntoloviÊ, Iz marijanske Hrvatske u: Marija, 

5/1990., 187.) 

Alexis CARREL 

(1873. - 1944.) 

Francuski kirurg i fiziolog, otkrivaË metoda transplatacije i 

kulture tkiva, dobio g. 1912. Nobelovu nagradu za medicinu. 

Vjerujem u te 

O, Djevice ljubezna, 

koja u pomoÊ pritjeËeπ nesretnima 

koji te ponizno mole, πtiti me. 

Vjerujem u te. 

Htjela si odgovoriti 

na moju sumnju oËitim Ëudom. 

Ja ga ne znam vidjeti; 

ja joπ sumnjam. 

Ali je moja najæivlja molitva, 

najzuviπeniji cilj svih mojih teænji 

vjerovati izgubljeno, slijepo vjerovati, 

bez daljnje rasprave, bez kritiziranja... 

Pod dubokim i tvrdim savjetima 

moje intelektualne oholosti 

leæi na nesreÊu joπ zaguπen, 

jedan san, 

oËaravajuÊiji od svih snova, 

onaj da vjerujem u tebe, 

kao fratri iskrene duπe. 

(Iz knjige Put u Lurd; Usp. Preghiera u: Madre di Dio, 

11/1994., 16.) 

123

?V. KOK©U-NEMAM! Paul CLAUDEL 

(1868. - 1955.) 

Rodom iz Villeneuve-sur-Fere (Francuska), obraÊenik, pjesnik 

i dramatiËar, Ëlan francuske akademije. Pisao djela religiozna 

sadræaja, po obliku originalna i po izrazu snaæna. 

Djevica o podne 

Podne. Hram gle otvoren je. Da se navratim. 

Majko Krista Spasa, molit ja ne dolazim. 

Ni prinositi, niti prosit niËeg ne imam. 

Ja dolazim, Majko, tek da tebe pogledam! 

Da te gledam i - istinu znajuÊi premilu - 

PlaËem blaæen, πto sam sin tvoj - i πto ti si tu! 

Tu sam, da tek za trenutak, dokle posli stoje 

Budem s tobom, o Marijo, gdje je mjesto tvoje. 

Da ne zborim, veÊ tek oËi diæem k licu tvojem, 

Pustiv srcu, neka pjeva u jeziku svojem - 

Jer si lijepa ti - jer nisi ljagom dotaknuta, 

Jer si æena - u milosti opet uzdignuta... 

... Naprosto jer zavazda se ovdje nalaziπ, 

Naprosto jer Marija si i jer opstojiπ! 

Majko Krista Spasa, Hvala - hvala tisuÊ puta!!! 

(Iz riznice duha Paul Claudela u: Marija, 10/1969., 468.) 

Djevici koja prisluπkuje 

Marijo, koja me gledaπ da bi me bolje Ëula 

i koja zatvaraπ oËi kad pogrijeπim 

samo da bi prisluhnula moje potrebe, 

koje je to Dijete koje nosiπ u svom naruËju, 

koja je to ruka koju dræiπ prislonjenu 

na njegovu srcu? 

To je Sin Boæji, a ti Mati. 

Sasvim sam siguran 

da veza meappleu vama nije prekinuta. 

Molitvom se samo prosi posredovanje. 

Pripazi zato na toga bijednog Ëovjeka 

i na toga Ëudnog krπÊanina 

πto kleËi pred tvojim nogama 

124 

i u dubokoj vjeri promatraju te oËi iznad sebe, 

te usne i tu ruku πto mirno poËiva 

na srcu koje ti duguje æivot. 

Kao slugama u Kani, 

naredi, o Boæja Mati, 

i meni, u svim trenucima svoga æivota 

da Ëinim πto on rekne... 

Tako budi. 

(Usp. Marija, 10/1999., 285.) 

125

Papa PIO XII. 

(1876. - 1958.) 

Eugenio Pacelli, rodom iz Rima (Itlija), g. 1899. zareappleen za 

sveÊenika, a g. 1917. za biskupa, nuncij u Münchenu i zatim 

u novonastaloj NjemaËkoj. Kardinal od g. 1929., dræavni 

tajnik od g. 1930. i papa od 1939. Vrstan pravnik i bogoslovac. 

Napisao brojne okruænice, ustao protiv nacizma, proglasio 

dogmu Marijina Uzensenja i uveo blagdan Marije 

Kraljice. 

Zaπtitnici iseljenika 

Presveta Djevice Marijo, ti pratiπ sve koji 

ostavljaju svoju domovinu traæeÊi posla i kruha. 

Ti dobro znaπ πto znaËi tuappleina. 

Pogledaj milostivo na naπe æivotne staze 

i blagoslovi sve 

koji nam bratski otvaraju svoja srca i kuÊe. 

Molimo te, bdij nad svima 

koji ih bratski primaju na zajedniËki posao. 

Djevice Marijo, PomoÊnice krπÊana i Utjeho 

æalosnih, pokaæi svoju majËinsku ljubav prema 

svima koje sudbina tjera iz domovine. 

O, kako Ëesto ne nalaze nikoga tko bi shvatio 

njihovu tugu i nevolju! I tako Ëesto nema nikoga 

da ih iznemogle i klonule okrijepi i slatkom 

materinjom rijeËju ohrabri i pridigne! 

OjaËaj nas miloπÊu svojom! 

MajËinski se brini za nas 

i brani nas svojim zagovorom! 

Zaπtiti nas i sve drage i mile koji se brinu za nas! 

OjaËaj nam vjeru, nadu i ljubav. 

Pomozi nam da æivimo u strahu Boæjemu, 

u dragovoljnoj posluπnosti volji Boæjoj 

i da budemo vjerni Kristu i njegovoj Crkvi. 

Obdari nas plodovima krπÊanske pravednosti, 

mirom u ovom æivotu 

i vjeËnim blaæenstvom u nebu. Amen. 

(Molitva bl. Djevici Mariji zaπtitnici iseljenika i radnika u 

tuappleini u: Marija, 3/1968., 99.) 

126 

Bl. Alojzije STEPINAC 

(1898. - 1960.) 

Rodom iz BrezariÊa kraj KraπiÊa. Nakon studija u Rimu, g. 

1930. zareappleen za sveÊenika, g. 1934. zagrebaËki nadbiskup 

koadjutor, osuappleen g. 1946. na montiranu postupku, robija u 

Lepoglavi i KraπiÊu, gdje i umire. Kardinalom proglaπen 

1953., a blaæenim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. 

Molitva Gospi za Hrvatsku 

Zdravo, presveta Djevice i Majko Boæja Marijo, 

moÊna zaπtitnice naπe drage domovine Hrvatske! 

Premda nevrijedni da ti sluæimo, ipak, 

uzdajuÊi se u ljubav i divnu blagost tvoju, 

izabiremo te danas pred cijelim dvorom 

nebeskim za gospodaricu, odvjetnicu i majku 

svoju i cijelog naπega naroda 

te Ëvrsto odluËujemo 

da Êemo ti drage volje i vjerno sluæiti. 

Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje 

boæanskog Sina isprosiπ milost i milosrapplee, 

spasenje i blagoslov, pomoÊ i zaπtitu 

u svim pogibeljima i nevoljama. 

Ti si kraljica i majka milosrapplea, 

pomoÊnica krπÊana i tjeπiteljica æalosnih. 

Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje 

kako ti je naπ narod vazda kroz vjekove iskazivao. 

Tvojoj majËinskoj zaπtiti preporuËujemo 

svoje duhovne i svjetovne poglavare, 

cijelu naπu domovinu i naπ narod 

u ovim teπkim vremenima kuπnje. 

Izmoli nam svima vjernost i ustrajnost 

u katoliËkoj vjeri, da u krilu svete Crkve 

provodimo dane u miru i bez straha, 

u blagostanju i poπtenju i tako zavrijedimo doÊi 

jednoÊ do vjeËnog æivota da slavimo ondje 

trojedinoga Boga u vijeke. Amen. 

(U Mariji Bistrici, 7. srpnja 1940. Usp. KatoliËki list, 337- 

338/1940; J. Batelja, Najljepπe Mariji, Zagreb 1990., 78-79; A. 

KataliniÊ, Marija velika nada Hrvata, Zagreb 1998., 208-209.) 

127

Pogledaj na nas, milena Mati 

Tebi se obraÊamo, 

presveta Majko Boæja i Majko naπa! 

Zazivamo te naπom pjesmom: 

”Pogledaj na nas, milena Mati, 

svrni k sirotam pogled svoj zlatni!” 

Pogledaj na djeËicu hrvatsku 

da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opaËine! 

Pogledaj na hrvatske mladiÊe i djevojke 

da ostanu vazda Ëisti i poboæni! 

Pogledaj na hrvatske muæeve i æene 

da Ëuvaju neokaljanu braËnu vjernost 

i Ëuvaju se odurnih opaËina 

koje skvrne svetost braËnoga æivota! 

Pogledaj na hrvatske starce i starice 

da im milostivi Bog po tvome zagovoru 

olakπa jade starosti, oprosti grijehe 

i pripremi im sretnu vjeËnost! 

Mi pak sa svoje strane obeÊajemo svi, 

da Êemo ti ostati vjerni i iskreni πtovatelji. 

Vjerni dok budu æuborili potoËiÊi naπi, 

πumile rijeke naπe, 

dok se bude pjenilo sinje more. 

Vjerni dok se budu zelenile livade naπe, 

dok se budu zlatile njive naπe, 

dok se budu sjenile tamne πume naπe, 

dok bude mirisalo cvijeÊe domovine naπe! 

(Hrvatska straæa, 9. srpnja 1935.; Marija, 11/1998., 325.) 

Zaπtitnici Hrvatske 

Presveta Djevice i Majko naπa Marijo, Zaπtitnice 

domovine, molimo Tvoju pomoÊ i zaπtitu u svim 

pogibeljima i nevoljama. Izmoli nam vjernost i 

ustrajnost u katoliËkoj vjeri, pomozi nam da æivimo 

u miru i poπtenju, zdravlju i blagostanju. Pod Tvoju 

zaπtitu stavljamo mladiÊe i djevojke, oËeve i majke, 

djecu i starce, zdrave i bolesne, æive i mrtve. 

»uvaj nas, naπu domovinu i svu imovinu. Amen. 

128 

(A. KataliniÊ, Molitvom krunice spasimo Hrvatsku, Zaklada 

Biskup Josip Lang, Zagreb 2006., 14.) 

Raisa OUMANÇOFF MARITAIN 

(1883. - 1960.) 

Rodom iz Rostova, a poËetkom XX. st. iselila s roditeljima u 

Francusku. Rusko-ukrajinska pjesnikinja i filozof, studirala 

na Sorboni, gdje je upoznala buduÊeg supruga Jacquesa 

Maritaina. Sa æidovstva g. 1906. preπla na katoliπtvo, zajedno 

s muæem. 

Majci Boæjoj uz sv. priËest 

Blaga Majko Isusova i Majko moja, 

koja mi u srce stavljaπ svojega Boæanskoga Sina, 

daj da ne pomutim njegov mir 

usmenim ili mislenim brbljanjem, 

nego da od tebe oËekujem znak 

mudrosti i razboritosti. 

Ti koja si u svojemu Srcu Ëuvala 

sve πto se o Njemu govorilo, 

i kraljica si apostola, 

daj da i ja briæno u sebi Ëuvam 

iskru Boæje RijeËi 

da bih zraËila Njegovim svjetlom. 

Neka moja πutnja bude plodan apostolat, 

a moja rijeË neka se uzdigne Ëistoj πutnji 

u kojoj se Ëuje rijeË Boga, naπega Gospodina. 

(Usp. Glasnik Srca Isusova i Marijina, 9/2006., 5.) 

129

Ivan ME©TROVIΔ 

(1883. - 1962.) 

Rodom iz Vrpolja, a djetinjstvo proveo u Otavicama, gdje je i 

pokopan. Najistaknutiji hrvatski moderni kipar, radi u Zagrebu 

i od g. 1947. u SAD, gdje i umire. Ostavio brojna djela u 

bronci, mramoru i drvu. 

Naπoj Gospi 

Naπa zemlja je saËuvala uspomene naπe, 

a naπa Gospa lozu naπu. 

ZAHVALIMO 

Njoj - nepresuπnom vrelu, 

Ëiji tok sve suπe i potresi ne prekinuπe, 

Njoj - stablu jakomu, 

koga sve bure ne iπËupaπe, 

svi poæari ne izgoriπe, 

koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu, 

Njoj - Ëije æile ne uginuπe, 

Ëiji sokovi ne presahnuπe, 

Njoj - njedru i utrobi 

komu Gospod klicu naπega æivota povjeri, 

Njoj - koja nit naπega æivota 

saËuva od svih kosa, noæeva i noæica, 

Njoj - neka je za sve 

i na sve vjekove hvala i ljubav naπa, 

Njoj - iz Ëijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda 

osjetismo, neka je prvo mjesto do trona Njegova, 

Njoj - koju Tvorac 

za pomagaËicu odabra u skrbi oko roda naπega, 

Njoj - koju Gospod, 

tako Ëednu, ispod svoga trona postavi, 

neka je ova skromna kuÊica, 

koju joj podigosmo 

da i dalje bdije nad svetiπtem otaca naπih 

u slavu Gospoda, a za mir i spas roda naπega! 

POMOLIMO SE! 

S ovoga i sa svih mjesta gdje naπega roda ima, 

130 

molimo se Duhu pravde, istine, 

ljubavi i mudrosti. 

Njemu, jedinom Bogu naπemu, 

neka sluæi duπa i srce naπe! 

Njega jedinoga dræimo za Kralja, 

Gospodara i Oca naπega! 

Uspnimo se na najviπe brdo srca i uma svoga 

i iznesimo duπu svoju na dar Gospodu. 

To neka je najviπi i jedini naπ dar Gospodu. 

Molimo Gospoda da nam dade vjeru, 

jer tko vjeruje u Njega taj je s Njime, 

a tko je s Njime taj je nepobjedljiv. 

Budimo stalni uz Njega, 

pa Êemo biti stalni i u sebi. 

S Gospodom Êemo pobijediti, 

sve πto bi poruπeno obnovit Êemo 

i mnogo ljepπega Êemo i veÊeg sagraditi. 

(Iz Poruke za posvetu crkve u Biskupiji, 18. rujna 1938. u: 

J. A. Soldo, Biskupija - U prigodi 50. obljetnice posvete 

spomen crkve Naπe Gospe, Split 1988., 62-65.) 

131

Sv. Ivanka BERETTA MOLLA 

(1922. - 1962.) 

LijeËnica, dijete trinaesteroËlane obitelji Beretta iz Magente 

kraj Milana (Italija), Ëlanica KatoliËke akcije i voditeljica 

mladih. Udala se g. 1955. za inæenjera Petra Molla i radije 

izabrala smrt da spasi Ëetvrto dijete. Proglaπena blaæenom g. 

1994. i svetom 2004. 

Molitva predanja Gospi 

Marijo, posve se polaæem 

u tvoje majËinske ruke i prepuπtam se tebi, 

sigurna da Êu postiÊi πto od tebe molim. 

Uzdam se u te jer si ti moja ljubljena Majka. 

Uzdam se u te jer si ti Isusova Majka. 

U tom pouzdanju predajem se tebi 

i sigurna sam da Êu u svemu biti usliπana. 

S tim pouzdanjem u srcu pozdravljam te 

kao svoju Majku i svoju nadu. 

PosveÊujem se posve tebi i molim te 

da mislim na te da sam tvoja i da tebi pripadam. 

»uvaj me i zaπtiÊuj, dobra, ljubljena Majko, 

svakog trenutka mog æivota 

i privedi me svome Sinu Isusu. Amen. 

(Ivanka Beretta Molla, Bilten prigodom proglaπenja svetom 

16. svibnja 2004., 9; Marija, 10/2004., 285; M. Di Lorenzo, 

”Senza la Madonna in Paradiso non si va” u: Madre di Dio, 

5/2001., 22-23.) 

132 

Bl. papa IVAN XXIII. 

(1881. - 1963.) 

Angelo Giuseppe Roncalli rodio se u Sotto il Monte kraj 

Bergama (Italija) kao treÊe od trinaestero djece u obitelji, od 

g. 1904. sveÊenik, od g. 1921. voditelj Kongregacije za πirenje 

vjere, od g. 1925. nadbiskup i apostolski delegat u 

Bugarskoj, Turskoj, GrËkoj i Francuskoj, od g. 1952. stalni 

promatraË Svete stolice pri UNESCO-u, od g. 1953. kardinal i 

mletaËki patrijarh i od g. 1958. papa. God. 1962. otvorio II. 

vatikanski sabor. Blaæenim proglaπen 2000. 

Pozdravljam te... 

Pozdravljam te, Majko, svakog dana. 

Pozdravljam te na svim svojim putovima. 

Molim te za nadahnuÊe i snagu, 

da pravo ispunim svoje zemaljske duænosti, 

da Boga hvalim i postignem vjeËno blaæenstvo. 

Marijo, æelim kao ti u Betlehemu i na Golgoti 

uvijek stajati uz Isusa. 

On je besmrtni Kralj svih vremena i narodâ. 

(Usp. Marija, 7-8-9/2000., 245.) 

Ovo je tvoj Ëas 

Tebi se obraÊamo, presveta Djevice, 

Majko Isusa Krista, Majko ljudskoga roda. 

Moæemo li puni briga zduπno rjeπavati najteæi 

problem ËovjeËanstva, pitanje æivota i smrti, 

a da se ne obratimo tvome zagovoru? 

Ovo je tvoj Ëas, Marijo! 

Isus Krist predao nas je tebi 

u posljednjem Ëasu svoje krvne ærtve. 

Mi smo sigurni u tvoj zagovor. 

(Usp. Marija, 6/1973., 244-245.) 

133

Sl. Boæji fra Ante ANTIΔ 

(1893. - 1965.) 

Rodom iz PrviÊ-©epurine na PrviÊu kraj ©ibenika, kao krepostan, 

uËen, razborit i svet sveÊenik franjevac, dugogodiπnji 

je odgojitelj mladih franjevaca i ispovjednik u Makarskoj i 

Zagrebu gdje umire na glasu svetosti 4. oæujka. 

Ave Maria 

Volim, ljubim moju nebesku Majku 

onako kako je ljubi, voli, poπtuje, hoÊe Isus. 

Molim i hoÊu sve raditi 

s Marijom, u Mariji, za Mariju i po Mariji. 

Æelim i htio bih da je 

svatko ljubi, voli, nasljeduje 

a najviπe mi sveÊenici, redovnici, 

sve Ëasne sestre i svi krπÊani, 

jer je mi pravo jedino poznajemo. 

Æelio bih, da se svi natjeËemo 

u hvalama, slavama, proslavama, 

revnoπÊu za uzveliËavanje i nasljedovanje 

naπe nebeske Kraljice i Majke. 

134 

(Pismo II/6,3; usp. Dobri otac AntiÊ, 2/2007., 32.) 

Bl. Marija Propetoga Isusa PETKOVIΔ 

(1892. - 1966.) 

Rodom iz Blata na KorËuli. Æena molitve i ærtve, skrbi za 

siromahe i za to utemeljuje Druæbu KÊeriju Milosrapplea. Æivjela 

neko vrijeme u Argentini, a kasnije u Rimu, gdje je i umrla. 

Blaæenom proglaπena 6. lipnja 2003. u Dubrovniku. 

Molitva Majci Boæjoj 

(1. XI. 1954.) 

Zdravo Marijo, milosti puna, 

Gospodin je s tobom. 

Danas te Namjesnik Gospodina 

naπega Isusa Krista, tvoga preljubljenog Sina, 

proglasuje okrunjenom Kraljicom neba i zemlje. 

Zdravo Kraljice i Majko neba i zemlje. 

Zdravo Kraljice i Majko moja slatka, 

i ja te æelim ovaj dan 

okruniti duhovnom krunom srca i duπe moje 

jer znam da ti se zlato i dragulji zemljani ne mile 

a i nemam niπta svoga, siromaπna u duπi, 

siromaπna i liπena dobara zemlje, 

samo imam srce πto krvari u bolima i suzama 

radi boli tvoga Sina i boli tvojih, 

πto trpi i suze roni radi ove tvoje mile Druæbe, 

koju kao da traæi tvoj Sin, Gospodar moj, 

da mu je ærtvujem. 

HoÊu, Majko moja i Kralju moj, 

s mojim æiÊem i mojom siromaπnom osobom 

i dobrim glasom i uspomenom 

na mene nedostojnu, 

sve danas i tebi prikazujem, 

kako juËer tvom Sinu, 

Gospodinu mome predala i ærtvu prikazala. 

Danas sve moje boli, suze, trpljenje, stravu i 

osamljenost za milu tvoju ovu Druæbu, 

poniæenje i zloglasenje za mene nedostojnu, 

sve moje tjelesne boli i trpljenja tijela i duπe, 

da bude uniπteno moje ime za tvoju veÊu slavu, 

sve ovo predajem i savijam u jednu nevidljivu 

135

malu krunu, iako nevrijednu, 

i hoÊu da ti srcem drπÊuÊim 

stavim moju krunu da budeπ, 

ti presveta duπo Majke i Kraljice moje 

i neba i zemlje, 

viπe ËaπÊena i hvaljena 

i proslavljena u Bogu od svega svijeta, 

a ja uniπtena za slavu i ljubav tvog Sina, 

Gospodina i Boga moga i slavu tvoju. 

Ne traæim viπe niπta za sebe, 

veÊ samo da se na meni vrπi volja tvoga Sina 

u Ocu i Duhu Svetom. 

Samo molim njegovu milost i tvoju pomoÊ 

da ga veÊ ne uvrijedim, 

veÊ da u svemu vrπim samo njegovu volju. 

Nek mi dopusti da ga ne uvrijedim 

i nedostojna ga molim za obraÊenje 

greπnika i nevjernika, 

da se njegovo kraljevstvo raπiri po svoj zemlji, 

a moje ime uniπti i prezre i pogazi, 

jer je nedostojno. 

Majko moja, u tvojoj slavi i miru, 

sjeti se mene bijedne i spasi me 

od vjeËne osude i ognja koji sam zasluæila. 

Tvoj moÊni zagovor 

kod pravednoga i milosrdnog Suca, 

tvoga Sina, nek me u njemu spasi. 

Spasi me, Majko, 

i moli za mene greπnicu i na Ëasu moje smrti. 

Amen. 

(Biljeænica, 13, str. 12-13; Arhiv u Rimu.) 

136 

Josip KENTENICH 

(1885. - 1968.) 

Rodom iz Gymnicha kraj Kölna (NjemaËka), g. 1910. zareappleen 

za sveÊenika, g. 1914. utemeljuje Schönstattski pokret, g. 

1942. Schönstattsku Marijinu braÊu i Obiteljski pokret, a g. 

1946. Schönstattske sestre Marijine. 

Marijo, evo me! 

Spasitelju, 

ako mene ne smatraπ vrijednim i dostojnim 

da tebe navijeπtam tvojim ljubljenima, 

onda dopusti da te Majka tvoja potakne 

da izabereπ drugo oruapplee. 

Ja Êu ti tada, makar izdaleka, 

darivati zdravlje, snagu i æivot 

za taj Boga dostojan dar. 

Daj da tvoju obitelj ne zahvaÊaju teπke oluje 

prije negoli te bolje upozna i uzljubi. 

Majko, ti si dosad 

vodila svoju djecu k Spasitelju, 

ali za nastavak, sudjelovanje 

i usavrπavanje tvoje djelatnosti 

traæiπ naπe svjesno sudjelovanje 

koje zahtijeva puno predanje. 

Ne puπtaj svojih na otvoreno more æivota, 

prije nego πto preko tvojih ruku nauËe taj posao. 

Ja ti za to stojim na raspolaganju 

sa svime πto jesam i πto imam. 

Ako hoÊeπ moj rad: Evo me! 

HoÊeπ li da se polagano istroπe sve duhovne sile: 

Evo me! 

HoÊeπ li moju smrt: Evo me! 

Ali brini se za to da svi koje si mi dala 

nauËe ljubiti Spasitelja, za nj æivjeti i umrijeti. 

(Usp. Marija, 11/2000., 325 i 11/2002., 325; U zatvoru g. 

1942.) 

137

Sv. Pio iz PIETRELCINE 

(1887. - 1968.) 

Francesco Forgione rodom iz Pietrelcine (Italija). Postaje g. 

1903. franjevac kapucin, g. 1910. zareappleen za sveÊenika, a 

20. rujna 1918. prima rane koje nosi na svome tijelu. Umire u 

San Giovanni Rotondo. Svetim proglaπen 2002. 

Bezgreπnoj 

Koje obilje njeænosti i radosti! 

Koji divan vihor najvatrenijih rijeËi: 

”Ponor milosti i ËistoÊe” 

”Neusporedivo remek-djelo Stvoriteljevo”, 

”©ator Sveviπnjega”, 

”Prihvatiliπte Boæjih otajstava”, 

”Æena obuËena u sunce”, 

”Divna golubica”! 

Bezgreπno ZaËeÊe 

prvi je korak na putu naπeg spasenja. 

Iz njega odsijeva zraka Boæanske namisli. 

Kao jutarnja zvijezda blista 

nad svim stvorenjima. 

Sve se odnosi na nju, 

sve prolazi preko nje. 

Ona je jedina sposobna prihvatiti potoke ljubavi, 

koji izviru iz Srca Boæjega, 

jedina dostojna na njih odgovoriti. 

Majko preblaga, 

Majko preljubezna, 

pomozi mi ljubiti Isusa! 

Izlij u moju duπu ljubav, 

koja plamti u duπi tvojoj! 

OËisti srce moje, 

da znam ljubiti Boga tvoga i svoga! 

OËisti moj duh, 

da se njemu mogu klanjati u duhu i istini! 

OËisti moje tijelo, 

da mu mogu biti æivo svetohraniπte, 

æivo prebivaliπte! 


izd., –akovo 1994., 73; Marija, 6/1999., 205.) 

138 

Romano GUARDINI 

(1885. - 1968.) 

Rodom iz Verone (Italija), sin talijanskih trgovaca odrastao je 

i æivio u NjemaËkoj (u Mainzu), za sveÊenika zareappleen g. 

1910., profesor na Berlinskom sveuËiliπtu, zatim u Tübingenu 

i Münchenu, gdje je umro. 

Budi uza me 

Pozdravljam te, Djevice, 

Majko moga Gospodina, u ljubavi i radosti. 

Ti si naπa u svakoj boli, 

koju si podnosila, 

jer si nam donijela Otkupitelja. 

Ti si naπa zbog njegova kraljevstva, 

jer si ga radi nas zaËela. 

Ti si i naπa Majka, 

jer si Majka Isusova, 

naπega boæanskog Gospodina 

i brata. 

Budi uza me 

svojom blagom dobrotom. 

(Usp. Marija, 6/2007., 205.) 

139

S a d r æ a j 

Predgovor 5 

Uvod 7 

Povijesno-druπtveni okvir 7 

Bogoslovski okvir 9 

Vjersko ozraËje 12 

Marijanski naglasci 14 

Majka Milosrapplea 16 

Majka od Milosti 18 

”Mati nevoljnih sirota” 21 

STARA OPHODNA PJESMA 

Zdravo Kraljice 23 

Filibert CHARTRESKI 

Pomozi i zagovaraj 24 

Maurilije ROUENSKI 

Majka Milosrapplea 25 

Sv. Petar DAMJANSKI 

Veselimo se Marijinu roappleenju 27 

Vratima raja 28 

Anzelmo iz LUCCAE 

Pristupimo s pouzdanjem 29 

Godeskalk LIMBUR©KI 

Zdravo, Marijo 31 

Rudolf ÆARKI 

Molitva Mariji 32 

Katolikos GRGUR II. 

Rosa nebeska 33 

Gertruda POLJSKA 

Litanijske hvale Mariji 34 

Sv. Anzelmo CANTERBURYJSKI 

Za postignuÊe ljubavi 36 

Eadmer CANTERBURYJSKI 

Vrata nebeska 38 

Guibert NOGENTSKI 

Vrata Boæjeg dolaska 39 

140 

Hildebert LAVARDINSKI 

Nada oproπtenja 40 

Bernard CLUNYJSKI 

Zaziv Marijina milosrapplea 41 

Hugo od SV. VIKTORA 

Cvijet ljepote 43 

Petar ABELARD 

Himan za BoæiÊ 44 

Gulielm MALMESBURYJSKI 

Molitva Mariji 45 

Sv. Bernard CLAIRVAUX©KI 

Prikaæi nas Kristu 46 

Molitva Posrednici 47 

Petar »ASNI 

Put vjeËnim milostima 48 

Amadej LOZANSKI 

Slika goruÊeg grma 49 

Odon MORIMONDSKI 

Izvor vode 50 

Katolikos GRGUR III. 

Raduj se 51 

Aelred RIEVAULX©KI 

Prebivaliπte Sveviπnjega 52 

Gerhoh REICHERSBERG©KI 

Blagoslovljen plod utrobe tvoje 53 

Rikard od SV. VIKTORA 

Sva si lijepa 54 

Nerses SNORHALI 

Zauzmi se za nas 55 

Nikola CLAIRVAUX©KI 

Punoj milosrapplea 56 

Sv. Hildegarda BINGENSKA 

Simfonija za svetu Mariju 58 

Zora spasenja 59 

Gvaltier od SV. VIKTORA 

Divote o Mariji 60 

Luka MONT-CORNILLON©KI 

Uzviπenija od anappleeoskih korâ 61 

141

Filip HARVENG©KI 

Primi mali dar 62 

Petar CELL©KI 

Marijina zaπtita 64 

Δiril TURKOVSKI 

Majci Milosrapplea 65 

Egbert SCHÖNAU©KI 

Prijestolje mudrosti 67 

Svrni svoje oËi 68 

Henrik CASTROMARSIA©KI 

Vrata Kristu 69 

Adam od SV. VIKTORA 

Na blagdan Uznesenja 70 

Narses LAMPRONSKI 

Radost nebeske Crkve 72 

NAJSTARIJA HRVATSKA MOLITVA GOSPI 

©titi, Gospodine 74 

Adam ©KOTSKI 

Marijo, sveti hrame 75 

Papa INOCENT III. 

Himan Kristu i bl. Djevici 77 

Neofit REKLUZ 

Zdravo, Majko preËista 79 

Adam PERSEIGNE©KI 

Marijo, naπa posrednice 80 

Sv. Franjo ASI©KI 

Nema tebi sliËne 82 

Pozdrav blaæenoj Djevici 83 

Stjepan LANGTON 

Psaltir bl. Djevice Marije 84 

Sv. Antun PADOVANSKI 

Zvijezdi mora 85 

Uzviπena nad zborove anappleeoske 86 

Zvijezda jutarnja 86 

Gualtier COINCYJ©KI 

Majci Kralja neba 87 

Filip KANCELAR 

Uresu vrhovne dobrote 88 

142 

Juraj WARDA 

Posrednica u Kani 89 

Stjepan SALLEYJSKI 

Majci hrabrosti 90 

Vardan VELIKI 

Roappleenje bl. Djevice 92 

Ivan GARLANDIJSKI 

Ti si cvijet 93 

Sv. Bonaventura iz BAGNOREGIA 

Tebe, Majku Boæju, hvalimo 94 

Sv. Toma AKVINSKI 

Molitva redovnika 97 

Konrad SAKSONSKI 

Molitva Gospi 99 

Sv. Albert VELIKI 

Propovjednikova molitva Mariji 100 

Jakov I. 

Mariji za roappleendan 101 

Ter ISRAEL 

Pozdravi Milosti punoj 102 

Jakov MILANSKI 

Plod utrobe tvoje 104 

Sv. Matilda MAGDEBUR©KA 

Pozdrav Gospi 106 

Sv. Gertruda VELIKA 

Ruæo otajstvena 107 

Dante ALIGHIERI 

Djevici Majci 108 

Engelbert ADMONTSKI 

Pozdrav Mariji ruæi 109 

Henrik SUZO 

Posudo izabranja 110 

Sv. Brigita ©VEDSKA 

Pohvale u Ëast bl. Djevice Marije 111 

©IBENSKA MOLITVA 

Oratio pulcra et devota ad BVM 116 

Sv. Katarina SIJENSKA 

Pohvale Djevici 118 

143

Franjo EIXIMENIS 

Litanije Djevice Marije 121 

Ivan GERSON 

Pogledaj nas 123 

Sv. Bernardin SIJENSKI 

Mariji 124 

Sv. Lovro JUSTINIJANI 

Zaziv Mariji 125 

Toma KEMPENAC 

Marijine kreposti 126 

Papa SIKSTO IV. 

Molitva Bezgreπnoj 127 

Jeronim SAVONAROLA 

Za milost opsluæivanja zavjetâ 128 

Arnold BOSTIO 

Molitva sestri Mariji 129 

Bernardin DE BUSTIS 

Zazivi bl. Djevici 130 

Marko MARULIΔ 

Divici Mariji 132 

Kraljica JELENA 

Zazivi Mariji 133 

Ivan ECOLAMPADIO 

Od Boga obdarena 135 

Erazmo ROTERDAMSKI 

Pozdrav Djevici 136 

Josse CLICHTOVE 

Bez grijeha zaËeta 138 

Martin LUTHER 

Sretne li tebe 139 

144 

145

Gertruda von LE FORT 

(1876. - 1971.) 

Rodom iz Mindena (NjemaËka). Prelazi g. 1926. s protestantizma 

na katoliËku vjeru. Plodna pjesnikinja katoliËkog 

nadahnuÊa. Umrla u Oberstdorfu im Allgäu. 

Kraljica mira 

Molimo za mir na naπoj zemlji, jer mir je 

na zemlji smrtno obolio: 

Ti, koju je pozdravio anappleeo mira, 

isprosi nam mir - 

Ti, koja si u krilo primila RijeË mira, 


Ti, koja si na svijet porodila Sveto Dijete mira, 


PomoÊnice Kneza mira, 

U zajedniπtvu s Onim koji praπta svima, 

Predana Njegovu vjeËnom milosrappleu, 


Zbog stvorenja πto uzdiπe, 


Zbog nejake djece, πto u svojim 

kolijevkama snivaju, 


Zbog staraca, πto u svojim leæajima 

tegobno izdiπu, 


Tebe, Majko nezaπtiÊenih; Tebe, protivnice 

bezduπnih; 

Tebe, sjajnu zvijezdu meappleu tamnim oblacima, 

molimo za mir! 

Zbog krπÊana koji su razoËarani zbog krπÊanstva, 


Zbog pogana, koji se veÊ izruguju krπÊanstvu, 

spasi naπ mir - 

Zbog Ëitava ËovjeËanstva, u kojem blijedi slika 

Boæja, 

Spasi nam mir, o Majko, spasi ga zbog svoga 

Sina, da nije uzalud zbog nas raspet - 

Majko, Majko, najbolnija od svih stvorova, primi 

u svoj naruËaj izgubljeni svijet. 

(Usp. F. Carev, Kraljica mira u: Marija, 7/1966., 310.) 

Crkva hvali Mariju 

Raduj se, Djevice Marijo, KÊeri moje zemlje, 

sestro moje duπe, raduj se, 

ti Radosti moje radosti! 

Ja sam noÊna lutalica, 

a ti si skloniπte pod zvijezdama. 

Ja sam æedna posuda, 

a ti si neizmjerno more Gospodnje! 

Raduj se, Djevice Marijo: 

blaæeni koji tebe proglaπavaju blaæenom! 

Nikad viπe ne smije zdvajati sin ËovjeËji! 

... 

Raduj se, Djevice Marijo, kriπko moje zemlje, 

Kruno moje duπe, raduj se, 

ti Radosti moje radosti! 

Blago onima koji te zovu blaæenom!

Bl. Jakov ALBERIONE 

(1884. - 1971.) 

Rodom iz San Lorenza di Fossano (Italija), sveÊenik od g. 

1907., apostol katoliËkog tiska i utemeljitelj ustanova 

posveÊenoga æivota. Proglaπen blaæenim 2003. 

Majci Milosrapplea 

Zahvaljujem ti, Isuse milosrdni, πto si nam dao 

Mariju kao majku. Zahvaljujem i tebi, Marijo, πto 

si ËovjeËanstvu dala Boæanskog UËitelja, Isusa, 

Put, Istinu i Æivot; i πto si nas sve prihvatila na 

Kalvariji kao djecu. Tvoje poslanje zdruæeno je s 

onim Isusovim, koji ”doapplee potraæiti izgubljene”. 

Zbog toga se ja, pritisnut svojim brojnim grijesima, 

uvredama i nemarnostima, obraÊam tebi, 

Majko, kao najveÊoj nadi. Svrni na me svoje 

blage oËi: neka tvoja golema majËinska briga 

bude tvoje najbolesnije dijete. Svemu se od tebe 

nadam: oproπtenju, obraÊenju, svetosti. Utemelji 

novi staleæ meappleu svojom djecom, onaj najnesretnijih, 

u kojima uzobilova grijeh gdje je obilovala 

milost. Bit Êe to staleæ koji Êe te najviπe poticati 

na suÊut. Primi u taj staleæ bijednu duπu moju. 

UËini veliko Ëudo, preobraæavajuÊi velikoga 

greπnika u apostola. Bit Êe to Ëudo neËuveno i 

nova slava za Isusa, tvoga Sina, i za tebe, njegovu 

i moju majku. Svemu se nadam od tvoga 

Srca, o Majko, UËiteljice i Kraljice Apostola. Tako 

neka bude. 

(Usp. Marija, 4/2003., 125; Madre di Dio, 1/1998., IV.) 

N-Gospi od Navjeπtenja 

Neka te svi naraπtaji nazivaju blaæenom, Marijo. 

Ti si vjerovala arkanappleelu Gabrijelu i u tebi su se 

ispunila sva velika djela koja je on navjeπÊivao. 

Duπa moja i Ëitavo moje biÊe hvale te, Marijo. 

Povjerovala si u Utjelovljenje Sina Boæjega u 

svome djeviËanskom krilu: i postala si Majkom 

Boæjom. Na tvoje ”da” VjeËna rijeË uËini se 

Ëovjekom i æivje meappleu ljudima. 

Izbi onda najsretniji dan ljudske povijesti. 

»ovjeËanstvo dobi Boæanskog UËitelja, Vrhovnog 

i vjeËnog SveÊenika, Ærtvu naknadnicu, Kralja 

sveopÊega. 

Blagoslovljen Gospodin koji nam je sve htio dati 

po tebi. Vjera je dar Boæji i korijen svakog dobra. 

O, Marijo, postigni i nama vjeru æivu, Ëvrstu, djelatnu. 

Vjeru koja spaπava i proizvodi svete. Vjeru 

u Crkvu, u Evanappleelje, u æivot vjeËni. Da 

mognemo razmatrati rijeËi tvoga blagoslovljenoga 

Sina, kao πto si ih ti Ëuvala u srcu i sveto o 

njima razmiπljala. 

Neka se Evanappleelje propovijeda svima i svim sredstvima. 

Nek se s posluπnoπÊu prihvaÊa. Nek svi 

postanu djeca Boæja. Amen. 

(Usp. B. Simonetto, La mariologia del Ven. don Giacomo 

Alberione - 13 u: Madre di Dio, 3/2003., 27-28.) 

N-Majci Dobrog pastira za æupnika 

O, Marijo, Majko i Kraljice apostolâ, koja si svijetu 

dala Isusa vjeËnog SveÊenika i Pastira, tebi 

povjeravamo svoga æupnika. Prosvjetljuj, vodi, 

jaËaj i posveÊuj s njime sve sveÊenike, tvoje predrage 

sinove. 

Svojim majËinskim zagovorom izmoli da on bude 

pun Milosti i Istine, da bude sol koja Ëisti i Ëuva, 

svjetlo koje sve obasjava RijeËju Boæjom i 

posveÊuje sakramentima. 

PouËi nas shvaÊati ga, ljubiti ga, sluπati ga kad 

navijeπta RijeË koja spaπava i slijediti ga kad nas 

vodi putovima nebeskim. 

O, Marijo, Majko sveÊenikâ, uËini da naπ æupnik 

i svaki pastir Crkve ima radost vidjeti kako cvatu 

u njegovoj zajednici nova zvanja i da se ponovno 

naapplee jednoga dana u nebu sa svim duπama 

njemu povjerenim. Amen. 

(Usp. Preghiera a Maria Madre del buon Pastore per il parroco 

u: Madre di Dio, 3/2003., str. 2.)

Sv. Josemaria Escriva de BELAGUER 

(1902. - 1975.) 

Rodom iz Barbastra (©panjolska), sveÊenik od 1925. godine. 

Osniva 2. listopada 1928. crkvenu udrugu Opus Dei, 

odobrenu g. 1943., a proglaπenu osobnom prelaturom 28. 

studenoga 1982. Umire u Rimu 1975., proglaπen blaæenim g. 

1992. i svetim 2002. 

Kraljice apostola 

Sveta Marijo, Kraljice apostola, 

kraljice sviju koji æele 

πiriti poruku o ljubavi tvoga Sina: 

ti koja tako dobro razumijeπ naπu bijedu, 

moli oproπtenje za naπ neuredan æivot: 

za ono πto je u nama mogla biti vatra, 

a bio je samo pepeo; 

za svjetlo koje viπe ne svijetli; 

za sol koja je obljutavila. 

Majko Boæja, 

svemoguÊa zagovornice: 

daj nam s oproπtenjem snagu 

da æivimo istinski iz nade i iz ljubavi 

kako bismo drugima mogli donijeti vjeru i Krista. 

(Iz propovijedi na Veliku Gospu; usp. Marija, 6/2002., 229; 

J. E. de Belaguer, Susret s Kristom. Homilije, Nadb. duh. 

stol - Glas Koncila, Zagreb 1987., 244; J. E., Susret s Kristom. 

Homilije, UPT, –akovo 2005., 259.)

Pomoćnici kršćana - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?