Vjesnik Provincije Br. 1. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Vjesnik Provincije Br. 1. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Vjesnik Provincije Br. 1. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
iZ <strong>provincija</strong>lata<br />
toliko prisutna i ukorijenjena, toliko urezbarena i oslikana u čovjekovo srce<br />
da ga je nemoguće zadržati izvan traganja za njegovim počelom, jer je od<br />
Boga i za Boga stvoren i Božjom ljubavlju zaodjeven.<br />
Koliko god naša čežnja za Bogom bila jaka i prisutna, ipak, s druge strane<br />
postoji i čežnja Boga koji nikada ne prestaje čovjeka, sliku svoju, privlačiti<br />
sebi. I koliko god je ljudsko srce nemirno dok ne otpočine, dok se ne smiri u<br />
Bogu, kako veli sv. Augustin, isto je tako nemiran i Bog dok mu ne otvorimo<br />
vrata svoga srca i dok se ne nastani u nama.<br />
Paralelno uz Kristove riječi, koje se odnose na Crkvu, njegovu ljubljenu<br />
Zaručnicu, kako je vrata paklena neće nikada nadvladati (Usp. Mt 16, 19),<br />
možemo staviti važnu značajku ljudskoga života, a ta je da nitko i nikada<br />
neće moći iz čovječjega srca istrgnuti iskreno traganje, Božji zapis, Božji<br />
biljeg - za Onim o kojem svetopisamski pisac kaže: „On je sve!“ (Sir 43, 27).<br />
Sloboda traganja, sloboda opredjeljenja, sloboda konačnoga i jednoga «da»<br />
Bogu događa se u tišini srca, u iščitavaju Božjega zapisa, Božjega reljefa<br />
postavljenog duboko unutar svakoga pojedinca.<br />
To je trenutak u kojem se događa susret čovjeka sa samim sobom, trenutak<br />
u kojem čovjek stoji nasuprot svega onoga što ga udaljava od opredjeljenja,<br />
od pristanka, do konačnoga oslobođenja samoga sebe: „Oče neka se vrši<br />
Tvoja, a ne volja moja!“ - to je trenutak Getsemanija.<br />
Posvećenje se događa slobodnim ulaskom u Hram! Ne na silu! I ne na<br />
nagovor! Nego iščitavanjem i vršenjem Božjega Zakona: „Kad se, prema<br />
Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem,<br />
da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško<br />
prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu, kako je rečeno<br />
u Zakonu Gospodnjem, dvije grlice ili dva golubića!“ (Lk 2, 22-24). Koji je to<br />
Zakon? Riječ je o zakonu Božje ljubavi koji je urezan u naše srce! Valja mu<br />
se otvoriti, potrebno mu je odgovoriti i treba ga živjeti! Jednostavno Božjoj<br />
ljubavi odgovoriti vlastitim životom. Bez tog odgovora nema ni posvećenja,<br />
jer pšenično zrno ako ne umre, neće ni donijeti ploda. Svaki čovjek je zrno,<br />
svaki čovjek je pšenica, svaki čovjek je kruh svagdašnji za drugoga čovjeka<br />
jer se svakodnevno susrećemo jedni s drugima, izmjenjujemo poglede, riječi<br />
i geste, izmjenjujemo i podupiremo život jedan drugome! Hoće li taj susret<br />
uroditi plodom, ovisi o tome kakav je moj odgovor Bogu!<br />
Posvećenje se događa u tišini. Ne na stadionu, nego u tišini. Bog nas može<br />
čuti svagdje, ali mi njega možemo dohvatiti, čuti i razumjeti samo u tišini.<br />
U riječima psalimiste „Tvoje lice, Gospodine, ja tražim!“, odražava se<br />
potpuno predanje u traženju životnoga smisla, a smisao je Bog! To traganje<br />
za životnim misterijem urezuje nevidljive tragove u međuljudskim odnosima.<br />
1 i 2/2011<br />
v jesnik franjevačke prov incije presvetoga o tkupitelja<br />
3