Siverić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

SIVERIĆ 

Godina 9. Broj 2. (17.) Božić 2009.

Sretan Božić 

i 

Novu godinu 

želi svim svojim 

suradnicima, dobročiniteljima i čitateljima 

uredničko vijeće 

lista Siverić

Dok je sve 

obuzimala 

duboka tišina 

a noć se nalazila 

u sredini 

svojega tijeka: 

sašla je 

Gospodine, 

s kraljevskog 

prijestolja 

Tvoja 

svemoguća 

RIJEČ ... 

Umorna od teškoga puta, od studena 

vremena, od slatke i nebeske bolesti, ide 

mlada Djevica od vrata do vrata, ali nigdje 

ne nalazi skloništa. Grad nije bio dostojan 

da se u njemu rodi Kralj zvijezda. Da su 

bogataši znali tko će noćas doći na svijet, 

bili bi otvorili svoja vrata ovoj siromašici 

koja se nije tužila ni proklinjala tvrda srca 

onih koji su imali dosta mjesta za svoje životinje, 

a nisu imali razumijevanja za ljudske 

potrebe. Šutila je Isusova majka u svojim 

tugama, kao što će u svojim jadima šutjeti 

Svemoguća Mudrost. Što tko više znade i 

može, to više dobra želi drugima nego sebi. 

Ona tiho moli i nada se da će Bog, koji je 

tolika čudesa na njoj izveo, naći i mjesto za 

ono što ima biti. Josip, koji manje trpi, više 

se muči. Tko bi rekao, Herode, da će slava 

jaslica biti veća nego tvojih dvôra i da će 

ime ovog golog Dječaka biti navijeke blagoslovljeno 

a tvoje prokleto! Uvijek ono što je 

slabo i maleno ruši krutu silu i veličanstvo. 

* * * 

On, kojemu služi zima i proljeće, on koji 

pod sobom ima neizbrojne tisuće anđela i 

uvodnik 

uvodnik 

sunaca, došao je k svojima a nisu ga primili. 

Za nevjerne kraljeve – kuće i golemo blago. 

Za mudre varalice ovoga svijeta – hvala i 

slava. 

Za Vječnu Mudrost, za ljepotu nebesku 

– ništa nego vedro nebo i smrznuta noć. 

Leži među životinjama, među razbojnicima 

umire. A ti, mala ljudska dušo, ti ne 

znaš trpjeti. Ili se ljutiš ili se gubiš. Trpi da 

postaneš bolja i približiš se uzoru Isusovu! 

Trpi da drugi budu bolji i sretniji, da Tvoje 

tuge budu kao Isusove – na spasenje duša. 

Zanosno grljenje križa uzvišenije je nego 

žezlo, snažnije nego mač. 

Nikola Tomaseo 

1

2 

CrtiCe iz povijesti 

siverski povijesni mozaik 

sijanje pšenice 

Oko 1895. prvi je put u Siveriću 

posijana pšenica. Posijao 

ju je Mile Dučić (poginuo 

u Staroj jami u Siveriću 1896. 

godine). Ranije su se sijali samo 

pir, ječam i kukuruz brzovac. 

Kod kuće Nikolčića (nedaleko 

Tauzove kuće) u gornjim Mrđenima 

nalazi se kamena posuda 

za šuljanje ječma. Ječam se najprije tukao 

batom, potom se ispuhivala pljeva. Nakon 

izvjesnog vremena ječam se šuljao u vodenicama, 

a zatim u mlinovima na struju. 

Ošuljani ječam kuhao se s malo graha i 

kukuruza. 

samouprava 

Samoupravu su činili glavar sela, poljari 

i ‘ljudi’ - povjerenstvo. Glavar sela 

bio je član skupštine općine. Poljari su bili 

siromašni ljudi koji su čuvali polja od šteta, 

prijavljivali nastale štete, dijelili nekretnine 

nakon smrti roditelja. Za navedene poslove 

dobivali su naknadu u žitu nakon vršidbe 

(obično jednu oku – mjera za težinu i tekućinu 

1,282 kg, 1,5 litara; tur. okka). Ljudi 

su bili procjenitelji šteta, činili su mirovno 

vijeće za dijeljenje pokretne i nepokretne 

imovine nasljednika, bili su članovi crkvenog 

odbora i članovi školskog odbora. 

Pabirci iz prve polovine 20. stoljeća 

Frizure 

U prvoj polovini 20. stoljeća 

osobito je bila popularna ženska 

frizura poznata pod nazivom 

kirpi korpa (turski kirpi: jež). 

Iznad ušiju podizale su se pletenice 

i vezale na glavi. Takve frizure 

nosile su uglavnom mlade 

djevojke, tinejdžerke. 

Brci 

U navedenom razdoblju kao ukras 

muškog lica osobito su bili popularni uski 

brkovi ispod nosa (njemački utjecaj). Ljudi 

su se tada cijenili po brcima. 

odijevanje 

Za muška odijela kupovao se plavi 

kangar, po težini i po površini (od kamgârn, 

njem. Kammgarn, Kamm: češalj 

+ Garn: nit; kvalitetna i čvrsta vunena 

tkanina). 

Intimno rublje do Drugog svjetskog 

rata nije se cijenilo. Za vrijeme Prvog svjetskog 

rata nosilo ga je šest do osam osoba. 

Ženska odjeća za zimu nazivala se provaljenica 

- suknja nabrana u struku, izrađena 

od gustog i teškog tkanja. Za svečanosti 

nosila se carza (tanka suknja od vune crne 

boje, dio narodne nošnje. Od struka do

»SIVERIĆ« BR. 17 CRTICE IZ POVIJESTI 

donjeg ruba suknja je sastavljena od četiri 

do sedam pola tako da je sastav prednjih 

pola točno po sredini pa se u gornjem 

dijelu ostavlja nesašiven rasporak radi lakšeg 

oblačenja. Pole se uz gornji rub uberu, 

namrskaju, prednje dvije pole ubiru se 

počev od bokova, jer ih pokriva pregača. 

Po dužini suknje složeni su nabori, falde.). 

Zimi i ljeti nosio se košuljak što duži, jer 

nije bilo intimnog rublja. Žene su na glavi 

nosile bijelu maramu. 

Rudari su nosili pelicu, kratki kaput od 

čoje (tur. çuha), plave ili crne boje. Ručni 

sat je bio prava rijetkost. Kaput, baloner – 

trenčkot (od njem. der Trenchcoat [trenčkout, 

engl.] trenčkot, kišna kabanica), nosili 

su činovnici, a poslovođe i zanatlije kožnu 

pelicu (od njem. der Pelz: krzno, životinjska 

koža; kožuh). Nosila se kapa - frontin (od 

Stara kuća danas 

tal. frontino: kapa sa štitom, sa štitnikom; 

šilterica). Muškarci su se uglavnom brijali 

sami ustrom (tur. ustura: britva). 

stara kuća 

Zapadno od vile direktora rudnika nalazi 

se Stara kuća, podignuta 1846. godine, 

a oko nje smještene su gospodarske zgrade. 

U njoj su stanovali činovnici zaposleni 

u upravi siverskog rudnik. Siverćani su je 

nazivali gospodskom kućom. Okoliš kuće 

bio je ukrašen bušketom (od buket, franc. 

bouquet). Cijeli kompleks bio je osebujna 

oaza u ruralnoj sredini. Uz zgradu sagrađen 

je i rezervoar za kišnicu (340 m3). Zgrada 

je položena u obliku slova U prema sjeverozapadu 

kako bi se bazen zaštitio od 

zagrijavanja. 

3

CRTICE IZ POVIJESTI »SIVERIĆ« BR. 17 

4 

vila upravitelja rudnika 

Ovaj rezidencijalni objekt površine 450 

m2 smješten je na obroncima Promine. Podignut 

je 1904. godine za upravitelja rudnika. 

Građen je od kamena s vrhunskom stolarijom 

od mađarskog ariša. Pod cijelom vilom je 

suterenski podrum. Okolo se nalaze dvorište 

i vrtovi. Čuvarska služba borila se protiv kradljivaca 

voća na način da su iz lovačke puške 

pucali zrncima soli. U vili se osim stana za 

direktora rudnika, nalazio se i stan za goste i 

uglednike koji su dolazili u Siverić zbog obavljanja 

različitih poslova. Neposredno poslije 

Drugog svjetskog rata u nju se uselio dugogodišnji 

siverski liječnik Ivan Murat. 

osnovna škola 

Zgrada opće pučke škole u Siveriću 

izgrađena je 1905. godine. Imala je tri učionice, 

te stan za učitelje. U blizini škole je 

uređen školski vrt i izgrađena cisterna za 

kišnicu. Škola je počela s radom 1876., 

vjerojatno u zgradi zvanoj kućetina (sagrađena 

je za rudare samce i liječnike, obnovljena 

1924.), do izgradnje školske zgrade. 

Zgrada osnovne škole, izgrađena 1905. 

Prema nekim podacima u prvi razred se 

upisalo 12 učenika iz Siverića, uglavnom 

djeca rudarskih stručnjaka. Među njima 

je bio i izvjesni Lukavac, iz obitelji koja je 

imala gostionicu i kasnije podigla krečanu 

u Tepljuhu. Između dva svjetska rata upravitelj 

škole bio je Nikola Bulić, a učitelji Ivan 

Huljev, Ivan Klepo, Miloš Milostić, Milena 

Bačko, rodom iz Knina, udana za rudničkog 

činovnika, kadrovika, Hedenika (majka mu 

je podrijetlom iz obitelji Reljić). Rad škole 

je prekinut 1943. godine. Kratko vrijeme 

nastava se održavala u najstarijem potkopu 

Štulini (Franz Josef Stollen) iza Škole. 

Škola je ponovno počela s radom 1944. na 

1945. godinu. Nakon obnove rada jedno 

vrijeme je držala nastavu Milena Hedenik, 

a 1945. je počela s radom Emilija Ramljak. 

U skladu s potrebama rudnika otvorena 

je šegrtska škola koja je djelovala od 

1947. do 1950. godine. Organizirani su i 

tečajevi za rudare i poslovođe. Neki su bili 

poslani u zanatsku školu u Trogir i Zagreb. 

Nakon Drugog svjetskog rata obnovljen 

je rad osnovne škole. Kao učitelji tada 

su radili Antica Depolo, Stjepan Jerković i 

njegova supruga Milena. Oni su predavali

»SIVERIĆ« BR. 17 CRTICE IZ POVIJESTI 

i u šegrtskoj školi. Akciju za školovanje u 

tehničkim škola pokrenuo je Rafael Bukarica, 

uključen u strukture tadašnje vlasti. 

On je omogućio jednom broju mladih da 

idu na školovanje u tehničke škole izvan 

mjesta stanovanja. 

Godine 1957. ili 1958. Ante Tomić Stipanov 

radio je na otvorenju viših razreda 

osnovne škole u zgradi škole u gornjem 

Siveriću. U tim odjeljenjima su predavali 

Mladen Novaković, Tonko Ramljak - Kulin, 

Nataša Tomić, Blanka Kolić, Tonka 

Ramljak (rođena Knez), Milan Peteržilnik, 

Ruža Nijemčević, Prpa Mile, Marija Novaković 

(rođena Dujmov iz Kaštel Štafilića) i dr. 

Nova zgrada škole otvorena je 1961. 

godine u donjem Siveriću. Imala je pet učionica 

na katu i dvije u prizemlju. Sportska 

dvorana i toplana sagrađeni su kasnije. 

Školske 1961./62. godine Osnovna 

škola u Siveriću s područnim odjeljenjima 

imala je ukupno 1.110 učenika. U sklopu 

škole bile su područne škole u Biočiću, 

Štikovu i Kanjanima. 

U staroj školi u Siveriću održavala se 

nastava za niže razrede, od prvog do četvrtog 

razreda. Kasnije su se učenici iz Štikova 

prevozili autobusima u matičnu školu u 

Siverić. Godine 1955. izgrađena je stambena 

zgrada za nastavnike u kojoj je uređeno 

šest stanova i cisterna za vodu (kasnije je 

uvedena tekuća voda). 

inženjer Wonko 

„Nakon teške borbe konačno je maknut 

od Monte Promina ing. Wonko (Nading), 

koji je u Siveriću vladao dvadeset godina. 

Na njegovo mjesto došao je ing. Veršec.“ 

Pisao je list Katolik u broj 8 iz 1940. godine. 

mlinovi 

Jedna grupa entuzijasta zanatlija došla 

je na ideju da napravi mlinove pred sam 

početak Drugog svjetskog rata. Snalazeći 

se na razne načine napravili su mlin koji je 

radio i za vrijeme rata. Bilo je to spasonosno 

tehničko rješenje zbog ratnih opasnosti, 

putovanja do dalekih vodenica na Roškom 

slapu, udaljenom oko 17 km. Jedan mlin 

napravio je Ante (Antiša) Topić i postavio 

ga u zaseoku Topići, u svojoj novoj kući. 

Imao je mogućnost ručnog pokretanja. 

Ljubo Odak pok. Mile napravio je jedan 

mlin u kući Peše Bukarice, a drugi zajedno 

s bratom Bogoslavom u kući Ljube Odaka 

Božina, ispod rudničke Separacije, zbog 

blizine struje (koja se dovodila iz hidroelektrane 

na Roškom slapu). Radili su i za 

vrijeme Drugog svjetskog rata. Mlinice su 

eksproprirane nakon rata i predane poljoprivrednoj 

zadruzi Siverić. 

krsto odak sa suprugom i sinom 

Krsto Odak (1888.-1965.), hrvatski 

skladatelj rodom iz Siverića, u prisutnosti 

Mate Trbljena pričao je sinu Danku kako 

ga je otac Božo uputio s tovarom žita na 

magarcu u vodenicu na rijeci Kosovčici 

(lijeva pritoka Krke, izvire na krajnjem jugoistočnom 

dijelu Kosova polja). Razgovor 

u kupeu vagona tekao je prema pričanju 

Mate Trbljena po prilici ovako. Krsto ocu: 

Šta ću ćaća ako se magarac privali s teretom 

na jednu stranu? Otac: Imaš soru 

(drveni štap s rašljama) pa podboči i popravi! 

Krsto: Ako se magarac umori, pa 

leže, šta ću onda? Otac: Rastovari teret s 

magarca, stani krajem puta. Krsto: Šta ću 

tada? Otac: Čekaj naići će neko, jer tim 

putem kamo i ti ideš, idu i drugi ljudi pa 

će ti pomoći. 

Josip ŠIKLIĆ 

(Ovaj tekst nastao je zahvaljujući informacijama 

koje sam dobio od Mile Mrđena 

- Milije pa mu se ovom prilikom najsrdačnije 

zahvaljujem.) 

5

6 

pisani prilozi župnom listu 

Hrvatski „poHod“ na rim 

(zahvalno hrvatsko hodočašće) 

05. - 09. studenoga 2003. 

Mnoštvo svijeta gore navedenih nadnevaka 

i dana stiglo je u Rim sa svih strana. 

Promatrali smo tamnopute, crne, žute i ljude 

bijele boje. Svi oni šaraju Trgom sv. Petra 

u Rimu i svi se raduju neopisivom radošću. 

Nije to mala stvar osjećaj pripadnosti 

sveopćoj, Katoličkoj Crkvi, koja je narod 

Božji što ga je Bog sazvao sa svih strana. 

Crkva je, naime, Kristova Zaručnica. Antiohijski 

biskup sveti Ignacije u svojim poslanicama 

koje su upućene nekim mjesnim 

crkvama neposredno prije svoje mučeničke 

smrti, što ju je podnio za cara Trajana 

107. godine u Rimu, prvi je upotrijebio izraz 

“Katolička Crkva”, što znači “sveopća”, za 

“sve narode”. Idite, po svem svijetu i naučavajte 

sve narode, krsteći ih uime Oca i 

Sina i Duha Svetoga, riječi su božanskog 

Učitelja upućene apostolima. Crkva je prije 

svega kristovo tijelo. Svaki vjernik sakramentom 

krštenja postaje dionik Kristove 

Smrti i uskrsnuća. 

Crkva Božja se javno predstavila svijetu 

na Duhove, kada je Duh Sveti sašao 

nad apostole i od tada oni neustrašivo i 

po čitavom svijetu propovijedaju Radosnu 

vijest da je Isus Krist Sin Božji, da je on 

obećani i toliko dugo iščekivani Otkupitelj 

čovjeka, te da je umro radi nas ljudi i radi 

našega spasenja. 

Na krilima pamćenja Vaš je izvjestitelj 

dao maha mašti i vratio se u 1. stoljeće, 

glede života Prvih kršćana. 

Oko godine 50. Kršćani su, poput 

Židova, bili već u svim većim gradovima 

Rimskog Carstva. Između Kršćana i Židova 

dolazilo je često do trzavica i nesuglasica 

što je izazivalo rimske vlasti koje nisu shvaćale 

njihove rasprave. 

U većim su se gradskim središtima 

Rimskog Carstva nalazile židovske zajednice, 

a njihovi su se članovi okupljali u 

sinagogama. U neukim je gradovima bilo 

više sinagoga zajednica različita porijekla. 

U Rimu su se Židovi nastanili već u 2. stoljeću 

prije Krista, a u 1. su stoljeću imali više 

od deset sinagoga. Rimske su vlasti dale 

Židovima različite povlastice. S povlasticama 

je započelo već u vrijeme Julija Cezara 

(ubijen u Senatu 44. godine prije Krista). 

Njemu je u najopasnijem trenutku života, 

kad je, naime, bio opkoljen u Aleksandriji, 

u pomoć priskočio Antipater, upravitelj 

velikog svećenika Irkana II. i otac budućeg 

kralja Heroda. U Rimskom Carstvu 

židovsko bogoštovlje je uživalo položaj 

“dozvoljene vjere”. Židovi su, među ostalim, 

bili oslobođeni od iskazivanja poklon 

– štovanja rimskom caru jer su stekli pravo 

da obdržavaju propise svoje vjere. Bili su 

također oslobođeni od vojničke službe jer je 

ona bila nespojiva sa subotnjim počinkom. 

Židove se isto tako nije smjelo pozivati na 

sud od petka uvečer pa kroz cijeli subotnji 

dan… Tek nakon prvog židovskog ustanka i 

razorenja Hrama, 70. godine poslije Krista, 

porez su morali plaćati Jupiterovu hramu 

na Kapitoliju u Rimu. 

Zbog tih je povlastica svjetina s pravom 

prezirala Židove, vjerojatno zbog

»SIVERIĆ« BR. 17 PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU 

neobičnosti što je izazivaju oni “drukčiji” 

od drugih. 

Prije nego je Petar Apostol stigao u 

Rim, ovdje su se već nalazili židovski obraćenici 

na kršćanstvo, pristigli najvjerojatnije 

iz Jeruzalema i Antiohije Sirijske. Rim 

je kao trgovačko središte privlačio Židove 

sa svih strana Carstva. 

Novoobraćenici su u sinagogama i 

razgovorima naviještali da je Isus doista 

Krist (Mesija – Pomazanik). Njihove su riječi 

nailazile na odobravanja, ali više puta na 

protivljenje. Tako su nastale trzavice i uzbune. 

A kada su se događaji počeli ponavljati, 

stvarajući pravo “vrenje” u židovskim 

zajednicama, car je Klaudije protjerao iz 

Rima sve Židove. To je bilo 49. i 50. godine. 

Razmirice između Židova i kršćana posebno 

su se zaoštrile kad su kršćani nakon 

požara u Rimu, 64. godine bili optuženi kao 

podmetači vatre, zbog čega su bili žestoko 

proganjani. 

7

PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU »SIVERIĆ« BR. 17 

Isus hrabro poručuje svojima u svim 

vremenima: “Blago vama kad vas budu 

grdili, progonili i protiv vas lažno govorili 

svaku vrstu opačine zbog mene! Radujte 

se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada 

na nebesima! Jer, tako su progonili i 

proroke koji su živjeli prije vas.” Mt 5, 11 – 12 

Dragi naši čitatelji, progoni mlade Crkve 

koja je bila tek u povojima u tadašnjoj 

rimskoj pokrajini Judeji (na Bliskom isto- 

8 

prva sveta pričest 

31. sviBnja 2009. 

ku) urodili su umnažanjem Crkve Kristove, 

koja se širila poput nabujale rijeke. 

“Krv mučenika sjeme je novih kršćana”, 

kazao je veliki Tertulijan… Usprkos progonstvima, 

kršćani su se raširili po cijelom 

tada poznatom svijetu. 

“Ja sam s vama u sve dane do svršetka 

svijeta”, riječi su to Isusove koje ostaju u 

srcima svim ljudskim pokoljenjima koja 

vole Isusa i njegov pobjedonosni križ… 

fra Stjepan Matić 

dragi moji kolege i kolegice, 

naši mili roditelji 

Tko to može opisati našu sreću na dan 

Prve pričesti? Nema ga na svitu! Mi smo, 

iskreno rečeno, presretni. I našu radost 

danas dijelimo sa svima vama koji ste došli 

osjetiti otkucaje našega srca koje kuca za 

Isusa Krista! 

I nama Isus veli: “Niste vi izabrali mene 

nego sam ja izabrao vas da idete i rod 

donosite” … 

Mi smo tu da vas ohrabrimo na putu života. 

Žarko ćemo danas moliti Isusa Krista 

koji k nama prvi put dolazi da nam udijeli 

svima sretan život i neka nas jača u dobru 

i da posvuda širimo Mir i Dobro. 

U to ime mili moji sretni bili u Isusu 

Kristu od Djevice Marije! I živjeli! 

Luka Topić


moja prva pričest 

Na pričest nas je pošlo deset, 

danas ćemo Krista primit. 

Veselimo se i radujmo 

našoj prvoj pričesti. 

Ovaj dan smo veselo čekali mi, 

da Krista primimo. 

Zato te ja, Bože, molim 

da budemo veseli i sretni. 

Haljinu bijelu 

Marko Bukarica 

Obuci mi, majko, haljinu bijelu, 

ispleti vijenac od poljskog cvijeća, 

u hostiji maloj dolazi Isus 

u srcu mom su radost i sreća. 

Neka ustrepti i tvoje srce mama, 

i tati, braci, seki i svima vama. 

Danas ću Isusu svoju ruku dati 

da me kroz život vodi i prati. Marko Bukarica 

9


10 

Isuse, moja je ljubav 

ko’ plam ove svijeće, 

što drhti u ruci 

od radosti i sreće. 

Budi mi putokaz, 

kroz život vodi me ti, 

uz mene, dragi Isuse, 

zauvijek ostani. 

evo nas … 

Došli smo ti danas 

Bože, mili, dragi, 

čistog srdašca. 

Molit ćemo, slaviti, 

hvalu tebi davati. 

O, jedini Isuse, 

s nama raduj se. 

Ivica Vukičević 

Marija Topić 

Marija Topić 

Veselite se i vi, župljani Siverića 

hostiju svetu 

primit će danas 

deset anđelića. 

Bogu mio znači 

Moje ime Ivan, Bogu mio znači, 

ljubav Božja moju dušu zrači. 

Riječ Božja tijelom je postala 

što se nama u pričesti dala. 

Koliko smo samo okusili sreće, 

nitko više darovat mi neće. 

Ja Te molim, dobri Bože 

što mi duša više može. 

Ti pomozi svima nama 

da hodimo po Tvojim stazama. 

Hvala Tebi, dobri Kriste, 

Ti nam čuvaj duše čiste. 

Ivica Vukičević


ime roko 

Moje lipo ime Roko, 

ja poštivam sve duboko. 

To me uči Isus dragi, 

duše moje Pastir blagi! 

On nas vodi putem pravim 

i hrani nas tijelom slavnim! 

On je nama nalog dao: 

tko god bude blagovao 

sveto tijelo Božjeg Sina, 

koji siđe sa visina. 

On će imat život vječni, 

uživati raj nebeski. 

To od srca svima želim, 

vjerujte mi, tako velim! 

Bruno Odak 

Roko Prpa 

Roko Prpa 

o, isuse… 

O, Isuse, rajska kruno, 

pozdravlja te mali Bruno, 

koji danas tebe prima 

i najveća blaga ima! 

Ti si život, naša dika, 

Tebi hvala prevelika. 

Dođi k meni, živi kruše, 

Ti si čuvar moje duše. 

Kako sretan ja sam danas, 

Ti pogledaj milo na nas 

Mi Ti hvalu uzdajemo 

i k tebi se obraćamo! 

O, Isuse budi hvaljen, 

po sve vijeke, vijeka. Amen! 

Bruno Odak 

11


12 

zvona zvone 

Kako lijepo zvone zvona, 

s crkve naše svetog Petra, 

pozivajuć’ dobre ljude 

izbliza i daleka 

Svi smo danas sretni 

i ozarenog lica, 

znajući da nas u 

hostiji maloj Krist čeka 

Molit ćemo skupa danas 

da budemo jedno srce, 

jedna duša 

i nek’ bude sretan onaj, 

koji Boga sluša. 

Budite mi, zdravi, u Kristu veseli, 

nek’ vas moja pjesma razveseli. 

Ivana Pušelja 

Ivana Lučić Ivana Lučić 

pomozite… 

Ja sam Ivana. 

Ne može stići ptica! 

Nikome nisam na put stala, 

a u srcu nisam zla. 

Zato ljudi pomozite mi 

da slijedim Božje pute! 

S vama želim biti sretna, 

za vas ću se molit. 

Veseli me, radost pružam, 

zbog toga nisam tužna. 

Kriste Bože, pomozi mi! 

Ako tebe zaboravim ikada ja, 

ne bilo me! 

Ovo su svi ljudi čuli 

i dobro su upamtili. 

Zato Ivana, ne izdaji 

s Isusom se sprijatelji! 

Ivana Pušelja


isusa u srce primam 

Ja sam Petra prvopričesnica, 

pozdravljam vas srca čista. 

U bjelini, čiste duše, 

Isusa u srce primam, 

ljubavi svojom da ga hranim, 

životom slavim. 

Nek’ po stazi mog života 

poštenje i hrabrost hodi 

dok on me vodi. 

Dio sreće i veselja ovog dana 

ja poklanjam i vama, 

dragi moji, svima hvala! 

Ispuni se evo danas želja srca moga, 

primila sam prvi puta Spasitelja svoga. 

Tu sam želju u svom srcu nosila odavna, 

to je bila moja želja, moja briga glavna. 

Čuvaj mene, dobri Kriste, 

usred grešnog svijeta, 

podaj da mi duša bude 

uvijek čista, sveta. 

Petra Tomić Petra Tomić 

13


Dominik Tomić 

14 

ispuni se… 

ispuni se, evo, moja davna želja; 

Primio sam Spasitelja! 

To se ne da perom opisati 

Koje srce uživa radosti! 

Moje srce igra i treperi 

Kad mi Isus istinu govori: 

Pođi za mnom kruhom i životom, 

Krivim nećeš ti hoditi plotom. 

Mili moji, zato pomozite: 

Ja sam vaša radost, a i dika, 

Stvoren jesam, kao i vi, na sliku i 

priliku 

Pomozite svome Dominiku. 

Dominik Tomić


Blagoslov gospina kipa 

Našoj široj javnosti bez sumnje je opće 

poznato da hrvatska dobrotvorna udruga 

COR UNUM – JEDNO SRCE, koja okuplja 

poznate hrvatske javne osobe i djelatnike 

na mnogim razinama, pokrenula je projekt 

izrade i postavljanja Gospina kipa s 

djetetom Isusom, visine tri i pol metra sa 

postoljem, klesanog u kamenu prema skici 

akademskog kipara gospodina Krune 

Bošnjaka i suradnika akademskog kipara 

i višeg restauratora gospodina Vene 

Jerkovića. 

kip je postavljen na “odmorištu krka” 

uz (sada već nadaleko čuvenu) autocestu 

a1 i svečano blagoslovljen, 14. kolovoza 

2009. godine u 11.00 sati. Obred blagoslova 

je obavio mons. Ante Ivas, biskup šibenski. 

Blagoslovu je nazočilo više hrvatskih 

biskupa i priličan broj svećenika uz mnogo 

ljudi iz kulturnog, javnog, glazbenog i političkog 

života Države hrvatske. Ponajviše 

je bilo onih iz naših župnih zajednica koji 

su sudjelovali u svečanom blagoslovu, na 

“odmorištu Krka” kraj skradinskog mosta 

na hrvatskoj autocesti koja povezuje sjever 

i jug naše hrvatske Domovine. 

Kako se čuje od dobro upućenih o tome 

nema dvojbe da je kip Gospe s djetetom 

Isusom kao i mjesto na kojem je postavljen 

vrlo znakovito i sretno odabrano. Gospa je 

majka našeg Gospodina i majka žive Crkve 

koja hodočasnički putuje, iako često šibana 

protivnim vjetrovima, prema vječnoj domovini. 

Isus je rekao: Ja sam PUT, ISTINA, 

ŽIVOT… Te su riječi pozorno slušali brojni 

naraštaji hrvatskog naroda kada su puno 

15


Novi most preko Krke spaja dva najveća hrvatska grada 

16 

puta do iznemoglosti padali pod težinom 

križa u kriznim i opasnim vremenima na 

svojim križnim putovima… Gospa nas je 

kroz našu mučnu hrvatsku, kršćansku, 

katoličku povijest nukala (hrabrila, sokolila, 

poticala) da neustrašivo kročimo njegovim 

putem. To je za našu radost! … “Ostanite u 

mojoj ljubavi. To sam vam govorio da moja 

radost bude u vama i da vaša radost bude 

potpuna.” (Iv 15, 9-11) 

Gospa i danas brižno okuplja djecu 

svoju pod obranu i moćni zagovor i preporuča 

kod Boga do zadnjeg daha našega 

života. 

U ovim trenucima naviru mi riječi iz 

Gospine pjesme: 

Djevice nevina, Majčice blaga, 

Pogledaj ovaj nevoljni svijet, 

Koj’ te zaziva, Majčice draga, 

I moli za tvoj zagovor svet … 

Svima nama, našim ranjivim i uzdrmanim 

obiteljima, našoj domovini Hrvatskoj i


svemu svijetu, treba Gospu moliti: “Sunce 

naših stradanja ne prestani sjati!” Gospa 

od Puta na putu života, na odmorištu uz 

moćnu Krku i starodrevni Skradin pravo 

je odmorište i putokaz života onima koji 

Gospi dolaze i sretniji odlaze… 

U antifoni Blažene Djevice Marije molimo 

i za ovo: 

… O pomozi palom svijetu, 

Koji želi ozdravljenje, 

Ti što rodi Stvorca svoga 

Prirodi na udivljenje … 

Naši veseli pogledi padaju na naše 

sinje more, na hrvatsko more, na naš plavi 

Jadran… Sve je to vrijedno udivljenja i 

zahvalnosti Bogu stvoritelju i darivatelju 

prirodnih ljepota … nama i našoj Lijepoj! 

U trenucima kada je šibenski biskup 

Ante Ivas kadio Gospin kip i iskazao čast 

Djevici Bogorodici uz anđeoski pozdrav 

same od sebe navirale su misli iz himna za 

slavlje blažene Djevice Marije: 

17


Seka i Ana susrele časnu 

Milan Ramljak i Tereza Kesovija 

18 

Zdravo, zvijezdo mora, 

Majko Božja nježna, 

Vazda djevičanska, 

Dveri rajske, zdravo! 

Ti što začu pozdrav 

S usta Gabrijela: 

Mirom nas ukrijepi, 

Mijenjaj ime Evi … 

Majkom se pokaži, 

Molbe nam prikaži 

Onom, rad nas što je 

Posto dijete tvoje … 

Grijehu ti nas otmi, 

Smjerne, čiste tvori. 

Daj nam sveto živjet, 

Sigurno putovat, 

Uz Isusa vijekom 

Radovat se s tobom …


I na kraju iz dubine duše zavapimo 

Otkupitelju čovjeka koji se udostojao roditi 

iz Djevice Marije: O Sunce pravde kome je 

poput zvijezde Danice Marija bila prethodnicom: 

Čuvaj nas i hrabro prati naše korake 

da olako ne ulazimo u opasne životne zavoje 

koji vode u mučne bezdane. 


19


Na sami dan uočnice svetkovine VE- 

LIKE GOSPE ILI UZNESENJA MARIJINA 

U NEBO, 14 kolovoza 2009. godine našu 

župu pohodio je banjolučki biskup mons. 

Franjo Komarica. 

Zasigurno pogađate, zar ne? – I naš 

visoki gost iz Banja Luke, biskupije mučenice, 

bio je sudionikom u malo opširnijem 

blagoslovu Gospina kipa s djetetom Isusom 

u naručju na odmorištu “KRKA”, gdje su 

nastupile pjevačke skupine i pojedinci. 

Kada je sve bilo gotovo, mi iz Siverića 

požurili smo kući, jer smo već otprije znali 

da će našu župu pohoditi razdragani banjolučki 

Biskup. Tražio je sjajnu priliku, a tako 

20 

siveriću u poHode 

je otprilike i rekao: Čim se ukaže zgodan 

trenutak, eto me Siveriću u pohode! 

Naravno, kako i priliči, biskupa iz drage 

i voljene Biskupije, dočekao je njegov 

domaćin fra Stjepan Matić sa svojim suradnicima. 

Tu su i naši tamburaši, koji su u 

Župnome stanu uz Biskupovu pomoć i glazbenu 

nadarenost otpjevali puno pjesama, 

pod nadzorom naše sviračice Seke Tomić. 

U znak Biskupove dobrodošlice zaslavila 

su naša zvona. Ručno je na zvoniku 

slavio vrlo iskusni 84-godišnji Ivan 

Šiklić… bio je to znak snimatelju HRT-a, 

gosp. Mladenu Šikliću da pohita i zdušno 

pozdravi vrlo cijenjenog Biskupa koji dolazi


21


22


“iz nevolje velike” kako to u OTKRIVENJU, 

jedinoj proročkoj knjizi Novoga Zavjeta, 

piše sv. Ivan Apostol i Evanđelist za prve 

kršćane koji su prošli kroz pakao progona 

rimskoga cara Domicijana, koji je bio sin 

cara Vespazijana… 

Kada je biskup Franjo Komarica osjetio 

da sa crkve sv. Petra veselo slave zvona, 

začuđeno reče: “Čemu slave zvona u ovo 

doba dana?” – Neki od nazočnih rekoše: 

“Oče biskupe, u čast Vašeg dolaska.” - “Na 

koji ću način uzvratiti za vašu ljubav? – Pa 

Vi tako mene i zvukom zvona veselo dočekaste! 

– Hvala vam – od srca!” 

I tako u veselom raspoloženju poslušali 

smo živa i istinita svjedočanstva i iskaze 

Pastira koji i dandanas prolazi kroz vatru 

iskušenja. Bio je sav sretan s naše pozornosti 

i izraza velikog poštovanja koje je 

zaslužio zauzimanjem za prava hrvatskog 

čovjeka u BiH i za sve ljude dobre volje koji 

čeznu za istinom i pravdom i Boga traže 

iskrena srca. 

Obišli smo i naše groblje, gdje se biskup 

posebno pomolio za fra Krstu Bazu, koji je 

23. srpnja 1944. godine vlakom krenuo u 

Slavoniju da prikupi hrane za Siverćane i 

brojnu djecu u danima gladi… Vlak je bio 

bombardiran od anglo-američkih zrakoplova 

kod Bihaća, gdje je fra Krsto slomio desnu 

nogu, a lijeva mu je bila smrskana. Tijekom 

operacije u njemačkoj bolnici izgubio 

je mnogo krvi te je podlegao teškim ranama i 

preminuo 26. srpnja 1944. godine… pomolili 

smo se u crkvi apostolskog prvaka sv. Petra, 

na kojem počiva Kristova Crkva; “Ti si Petar 

Stijena…” – za sva vremena! 

Naš suradnik za sigurnost Milan Ramljak 

pregledao je gume biskupova skromnog 

automobila. Uslijedio je pozdrav – s 

Nasljednikom apostola, koji je gotovo puna 

tri sata posvetio boravku među nama. 

Cijenjeni biskup dr. Franjo Komarica 

pozvao nas je u Banja Luku, što smo mi 

(barem za sada) smiješkom potvrdili. 

OČEVIDAC događaja dana 

23


U smislu žarkog poziva blage uspomene 

pape Ivana Pavla II., koji je na pragu novog 

stoljeća i tisućljeća pozvao sve narode 

neka popišu svoje mučenike da im oni budu 

životni uzori i pravi smjerokazi. Mučenici su 

našoj Crkvi ostavili divno svjedočanstvo, a 

ona je to uvijek znala držati na visokoj cijeni. 

Već prvi kršćani mučeništvo su smatrali 

vrhuncem svetosti. Za velikog jubileja koji 

je proslavljen 2000. godine bezbroj puta o 

tome je govorio i pisao papa “iz daleke zemlje”. 

Evo nekih Papinih naznaka iz tadašnjih 

dokumenata upućenih sveopćoj Crkvi. 

24 

Hodočašće u drvar 

(u riječi i slici) 

Najprije je naglasio da je mučeništvo 

u Crkvi aktualno, ali 20. stoljeće toliko je 

brojno mučenicima da nema ni jednog 

vremena koje bi ga u tome nadmašilo. “na 

kraju drugog tisućljeća, Crkva je ponovno 

postala Crkva mučenika. progonstva 

vjernika – svećenika, redovnika i laika 

– proizvela su veliku sjetvu mučenika na 

različitim stranama svijeta.” (Ivan Pavao 

II., Nadolaskom trećeg tisućljeća, br. 37). 

Istu tu misao donosi i u jednom drugom 

dokumentu: “ovo stoljeće, koje je 

već na izmaku, imalo je brojne mučenike 

Biskup Franjo Komarica i siverski „TRIO“: na vrhuncu to je susret bio!


Još uvijek član oba Vijeća u župi pastoralnog i ekonomskog, 84-godišnji Ivan Šiklić 

predaje Biskupu prigodan poklon... 

Fra Petar Klarić (gvardijan) predmoli pobožnost Put križa u Drvaru, 27.srpnja 2009. 

25


Banjolučki biskup pobožno i sabrano 

prati križni put Otkupitelja čovjeka 

osobito zbog nacizma, komunizma i rasnih 

ili plemenskih borbi. Ljudi svih društvenih 

slojeva trpjeli su zbog svoje vjere plativši 

krvlju svoje prianjanje uz Krista i uz Crkvu 

ili su proveli beskonačne godine u zatvoru 

ili su bili svega lišeni, jer nisu htjeli popustiti 

ideologiji koja se pretvorila u vladavinu 

okrutne diktature!” (Ivan Pavao II., Otajstvo 

utjelovljenja, br. 13). 

Govoreći o mučenicima, papa je danomice 

pozivao Crkvu da ne zaboravi dragocjenog 

svjedočanstva koje su nam oni 

ostavili, nego da sačuva živ spomen na svoje 

hrabre mučenike. Za to su mu poslužili 

primjeri Mlade Crkve iz ERE MUČENIKA, 

podsjećajući kako je ona unatoč “znatnim 

organizacijskim teškoćama, nastojala obilježiti 

svjedočanstvo mučenika u posebne 

martirologije”, koji su kasnijim stoljećima 

26 

bili upotpunjavani. Pozvao je i Crkvu našeg 

vremena da ne zaboravi svojih mučenika, 

naglašavajući: “koliko je moguće ne smiju 

se izgubiti njihova svjedočanstva”. Naravno 

svoj poziv i obraćanje izravno na mjesne 

Crkve, uputio je biskupijama: “potrebno 

je da mjesne Crkve učine sve da ne puste 

zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli 

mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju” 

(Nadolaskom trećeg tisućljeća, 

br. 37). 

O važnosti i požurivanju toga zadatka 

papa je govorio puno puta. Tako je u propovijedi 

u prigodi pohoda Njemačkoj 22. 

lipnja 1996. godine uskliknuo: “požurimo 

se da sva ova svjedočanstva prave veličine 

duha i svetosti ne prekrije zaborav: martirologij 

nije samo registriranje činjenica. 

on je opomena.” 

A nakon jubilejske godine sa zadovoljstvom 

je utvrdio: “U prigodi Svete godine 

puno je učinjeno da bi se skupili dragocjeni 

spomeni svjedokâ vjere u 20. stoljeću”, da 

bi još jednom istaknuo vrijednost njihove 

žrtve i primjera: “Baština je to koju ne treba 

rasuti, već predati trajnoj obvezi zahvalnosti 

i obnovljenom nasljedovanju” (Ulaskom u 

novo tisućljeće, br. 7) 

Odluku da “Dan molitvenog sjećanja 

na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije” 

bude u Drvaru 27. srpnja, donio je biskup 

Franjo Komarica. To će biti sjećanje na 

sve mučenike i žrtve iz cijele Banjolučke 

biskupije, posebno na one iz 20.- og stoljeća. 

Molitveno središnje spomen-slavlje u 

Drvaru se već osam godina slavi kao “Dan 

drvarskih mučenika”, a gdje je 27. srpnja 

1941. i počelo veliko stradanje svećenika 

i vjernoga puka Banjolučke biskupije u 

Drugom svjetskom ratu. 

Dan molitvenog sjećanja obavljat će 

se i u svim župama biskupije i to posljednje 

nedjelje u srpnju, kada će se moliti za 

mučenike i žrtve u svim župama, posebno 

za one za čije se grobove do danas ne zna.


To se posebice odnosi na župe koje su 

zbrisane tijekom Drugog svjetskog rata ili 

za Domovinskog rata, kao što su Krnjeuša, 

Miljevac, i one iz okolice Prnjavora… 

dan drvarskih mučenika 

Na poseban način Papinu se pozivu 

odazvao župnik iz Drvara vlč. Žarko Vladislav 

Ošap koji je 2001. godine uveo poseban 

spomen-dan koji je nazvao Danom 

drvarskih mučenika. Datumom toga spomen-slavlja 

postao je 27. srpnja, a to je dan 

kada je 1941. među prvim nevinim žrtvama 

iz drvarske župe pao župnik vlč. Waldemar 

Maximilian Nestor kada se u rano nedjeljno 

jutro šumskom uskotračnom željeznicom 

vraćao s hodočašća sv. Ani u Kosovu kod 

Knina, kamo je tradicionalno hodočastila 

njegova župa. Istoga dana ubijen je još 

nepoznat broj njegovih župljana. Svečano 

misno slavlje za sve te žrtve, uz suslavlje 

15 svećenika iz Banjolučke i Šibenske 

biskupije, predvodio je u Drvaru 27. srpnja 

2001. biskup mons. dr. Franjo Komarica. 

On je tom prilikom otkrio i spomen-ploču 

27


domaćem župniku Nestoru i dvojici susjednih 

župnika koji su tom kraju Banjolučke 

biskupije podnijeli mučeničku smrt u samo 

dva tjedna: vlč. Nestor 27. srpnja, istoga 

dana odveden je i okrutno mučen, te na 

kraju ubijen župnik iz Bosanskog Grahova 

Juraj Gospodnetić, a dva tjedna kasnije, 

09. ili 10. kolovoza 1941., župnik u Krnjeuši 

vlč. Krešimir Barišić. Biskup je predvodio 

i molitve za pokojne kod središnjeg križa 

u Drvaru u blizini dvorane koja od 1995. 

služi kao bogoslužni prostor za tamošnje 

katolike. Spomen-ploča sa slikama spomenute 

trojice svećenika nalazi se upravo 

u toj dvorani. 

Od toga prvog Dana drvarskih mučenika 

spomen-slavlje sa svetom misom 

organizira se svake godine. Misna slavlja 

predvodi biskup ili pozvani svećenici, uz 

sudjelovanje većeg broja svećenika, a uz 

domaće vjernike okupe se i hodočasnici 

iz susjednih župa, posebno iz livanjskog 

kraja i Knina. 

28 

župna i međužupna spomen slavlja 

Ima i drugih inicijativa i spomena na 

naše mučenike i žrtve ratova. Tako se u 

župi Lištani u Livanjskom polju organizira 

već deset godina spomen na branitelje pale 

u obrani Livna i cijelog Livanjskog polja u 

najnovijem ratu kojima je 1997. godine pred 

crkvom uređeno lijepo spomen obilježje s 

likom uskrslog Krista u sredini, a svakom 

branitelju je postavljen spomen-kamen na 

kojemu je uklesano njegovo ime. Spomen 

slavlje je otada na blagdan sv. Jurja 23. 

travnja svake godine, kada se slavi sveta 

misa zadušnica u župnoj crkvi, a zatim se 

moli kod svakog kamena koji predstavlja 

po jednog branitelja.. 

Isto tako od 2005. godine 25. srpnja 

redovito se spominjemo Briševačkih žrtava 

iz najnovijeg “rata bez rata” u selu Biševu 

u župi Stara Rijeka. Tu je samo u dva dana 

24./25. srpnja 1992. izvršen strahovit pokolj 

kada je na najokrutniji način ubijeno 

67 nevinih civilnih žrtava hrvatskih katolika 

tog sela, ne samo vatrenim oružjem, nego


i tupim predmetima i svime što se zločincima 

našlo pri ruci. Valja istaknuti da tu u 

to vrijeme nije bilo ratnih djelovanja, nego 

da je riječ isključivo o nedužnim civilima. 

Prošle, 2007. godine, to je spomen-slavlje 

predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal 

Vinko Puljić. 

Od ugaslih župa Banjolučke biskupije 

najaktivniji su preživjeli i potomci iz župe Krnjeuša 

kod Bosanskog Petrovca, koji su poduzeli 

niz aktivnosti na očuvanju spomena 

svojim mučenicima, ali one, iz razumljivih 

razloga, jer nitko više od tih tragičnih dana 

09. i 10. kolovoza 1941. više ne živi u toj 

župi, nisu redovite. Imali smo jedan pohod 

i molitveno spomen-slavlje na krnjeuškom 

katoličkom groblju 11. kolovoza 2001. kada 

su zapalili svijeće njima u čast, položili 

svijeće, pomolili se i saslušali prigodne 

govore. Također su podigli spomen-ploču 

svim žrtvama iz te župe u arkadama zagrebačkog 

groblja Mirogoj 2005. gdje mogu 

Župnici Pakraca i Drvara uz biskupa Komaricu i žene iz Hrvatskog pletera Pakrac 

29


doći pomoliti se za njih. Jedan od preživjelih 

Kenjeušana prof. dr. Josip Jurčević objavio 

je knjigu o stradanju župe Krnjeuša, a objavljeno 

je i više drugih publikacija kojima žele 

sačuvati spomen nevinim žrtvama i svome 

izgubljenom zavičaju. 

Druge župe na području Banjolučke 

biskupije nemaju posebnih spomen-slavlja. 

Ante Vidović (Baja) i Nediljko Elez (iz 

župe Sv. Marije u Gracu) kod Gospe u 

Drvaru. Drvar, 27.07.2009. 

30 

molitvene spomen-obljetnice i 

spomen-ploče 

Također se slave posebna spomenbogoslužja 

o obljetnicama smrti pojedinih 

svećenika Banjolučke biskupije: za vlč. 

Ivana Grgića, župnika u Ravskoj, 08. studenoga 

na dan njegove mučeničke smrti 

toga datuma 1992.; za vlč. Filipa Lukendu i 

s. Cecilijju Grgić 12. svibnja na dan njihove 

pogibije u Presnačama 1995.; 16. lipnja za 

vlč. Ratka Grgića, župnika iz Nove Topole, 

na dan njegova odvođenja iz župne kuće 

i ubojstva 1992. te najnovijeg mučenika 

naše biskupije prelata Kazimira Višatickog, 

župnika iz Bosanske Gradiške, 17. 

studenoga, ubijenoga na taj dan 2004. u 

župskoj kući. 

Na vanjskom zidu župne kuće u Bosanskoj 

gradiški postavljena je spomen-ploča 

prelatu Kazimiru Višatickom, u kojoj je, 

kako je već spomenuto, mučki ubijen 17. 

studenoga 2004. 

U Prvoj poslanici svetog Ivana apostola 

među ostalim čitamo: “Ne čudite se braćo, 

ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo iz 

smrti prešli u život, jer ljubimo braću, tko 

ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi brata 

svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica 

nema u sebi trajnoga, vječnoga života…” 

“Po ovom će svi znati da ste moji učenici: 

Ako budete imali ljubavi jedan za druge.” 

(Ivan 13,35) 

“Veće ljubavi nitko nema od ove: da 

tko život svoj položi za svoje prijatelje.” 

(Ivan 15,13) 

Molimo dragoga Gospodina da milo 

pogleda na svoje službenike i mučenike Banjolučke 

biskupije koji su u svojim životom 

platili visoku cijenu vjernosti Isusu Kristu, 

koji su iz ljubavi prema Njemu položili svoj 

od Boga darovan život. 

Dragocjena je u očima Gospodnjim 

smrt pobožnika njihovih. 

Zato Gospodine, njima i svima ostalima 

udijeli vječni pokoj u Kraljevstvu svome! 

Priredio: 

fra Stjepan Matić


Svake godine pa tako i ove vjernici 

naše župe hodočaste sv. Ani u Kosovo. 

Žele zahvaliti, ali i izmoliti razne milosti 

(ime Ana na hebrejskom jeziku znači milost, 

ljupkost). Sv. Ana je majka Blažene 

Djevice Marije, zbog toga je osobito časte 

žene, majke. 

Svečanu procesiju sa slikom sv. Ane 

oko crkve i svečanu sv. Misu ove je godine 

predvodio drvarski župnik, vlč. Žarko Vladislav 

Ošap. 

U svojoj propovijedi podsjetio nas je 

vlč. Ošap na dugogodišnju vezu Drvarske 

župe s Kninom. Nakon doseljenja Hrvata 

područje današnje župe Bosanski Petrovac 

– Drvar bilo je u sastavu Kninske biskupije 

koja je osnovana 1040. godine. Danas 

je župa u sastavu Banjolučke biskupije 

koja je osnovana 1881. godine. Prvo sjedište 

današnje župe bilo je u Bosanskom 

Petrovcu, drugo kratko u Oštrelju, a treće 

u Drvaru. 

Župa Bosanski Petrovac osnovana je 

1906. godine, a crkva sv. Petra i Pavla sagrađena 

je 1897. godine. 

Gradnja crkve sv. Josipa u Drvaru počela 

je 1931. godine, a dovršena i blagoslovljena 

1932. Pošto je najveći broj vjernika 

bio u Drvaru, 1936. godine Drvar postaje 

sjedište župe, zašto je zaslužan župnik vlč. 

Waldemar Maximilian Nestor. 

Podsjetio nas je vlč. Ošap na tragičnu 

sudbinu vlč. Nestora. Zajedno sa svojim 

vjernicima hodočastio je vlč. Nestor sv. 

Ani u Kosovo 26. srpnja 1941. godine, gdje 

je predvodio procesiju i slavio svečanu sv. 

Misu. 

Blagdan sv. ane 

u kosovu 

Na povratku vlakom u zoru 27. srpnja 

četnici su zaustavili vlak pred Drvarom i 

poubijali sve hodočasnike, putnike i župnika 

Nestora. Nažalost taj datum, 27. srpanj 

slavio se kao “Dan ustanka naroda Hrvatske 

i BiH”. 

Tih dana ubijen je veliki broj Hrvata s 

tog područja, a neki su se spasili skrivajući 

se u planinama i konačno sklonuli u Knin 

kod franjevaca. Kninski fratri brinuli su se 

tada o izbjeglim vjernicima, a sudbina se 

ponovila, već godinama brinu za brojne 

Hrvate prognanike iz BiH. 

Župa Bosanski Petrovac – Drvar uništena 

je 1941. godine, crkve porušene, vjernici 

poubijani i protjerani. 

Petrovačko – drvarska župa je obnovljena 

1995. godine. 

Na to područje naselili su se prognanici 

iz BiH, najviše iz srednje Bosne. 

Prvi župnik obnovljene župe bio je vlč. 

Kazimir Višaticki, koji je mučki ubijen u 

župnoj kući u Bosanskoj Gradiški 2004. 

godine. 

Od 1999. godine župnik u Drvaru je vlč. 

Ošap i od te godine redovito se 27. srpnja 

obilježava kao “Dan drvarskih mučenika”. 

Na taj dan brojni vjernici iz Knina i okolice 

zajedno sa svojim župnikom fra Petrom 

Klarićem hodočaste u Drvar. 

Hodočašća uvijek jačaju zajedništvo 

među vjernicima. Susret sa drvarskih hodočasnicima 

za blagdan sv. Ane u Kosovu 

svake godine podsjeti i na tragičnu sudbinu 

vjernika i svećenika iz tog područja. 

Karma Ramljak 

31


Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju 

jedno je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. 

Datira iz 15. stoljeća. Tada je vjerojatno 

sagrađena i stara crkvica Sv. Ive u gotičkom 

stilu. 

Ona je preživjela i veliko osmanlijsko 

osvajanje Bosne (1463.) i pad grada Jajca 

(1528.). Ostala je sačuvana i nakon Bečkog 

rata (1683. – 1699.), kada su u cijeloj Bosni 

preživjeli samo franjevački samostani u 

Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. 

Crkvica je tijekom stoljeća preuređivana 

i popravljana, a 1910. je ugrađena u 

novu veliku crkvu kao pobočna kapelica. 

Od svoje izgradnje pa do danas, crkvica Sv. 

Ive bila je uvijek duhovno središte ne samo 

bosanskih katolika, nego i pravoslavaca, 

muslimana i svih ljudi dobre volje. Taj duh 

otvorenosti u vjeri i nadi plod je stoljetnog 

djelovanja i visokog osjećaja za ljudske i 

narodne potrebe, kao i visokog osjećaja 

32 

svetište sv. ive u podmilačju 

za vrijednosti Božjega kraljevstva, tj. za 

općeljudske vrijednosti. 

U jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu, 

01. ožujka 1993. godine Svetište sv. Ive 

je razoreno do temelja. Srušena je velika 

crkva Sv. Ive, a u njezinom sklopu i ona 

stara crkvica, koju Turci nisu taknuli za 

četiri stoljeća svoga vladanja. 

Sve što je iz podmilačke katastrofe 

spašeno jesu čudotvorni kipovi Svetog Ive 

Krstitelja i Svetog Ivana Evanđeliste, sad 

smješteni ispred zavjetne crkve. 

izgradnja nove crkve i župnog centra 

Odmah po povratku iz progonstva, u 

rujnu 1995. godine razmišljalo se o izgradnji 

nove velike crkve i uređenju prostora svetišta. 

31. ožujka 2003. godine prihvaćen je 

idejni projekt poznatog slovenskog arhitekta 

Marka Mušiča iz Ljubljane.


33


Sa iskopima se počelo u ožujku 2004. 

godine. Kamen temeljac položio je nadbiskup 

vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić 

na svetkovinu Sv. Ive Krstitelja, 24. lipnja 

2004. godine. 

Crkva i župna kuća čine jedinstvenu arhitektonsku 

cjelinu, a prostorije za potrebe 

pastorala te za proslavu Sv. Ive smještene 

su ispod Trga sv. Ivana na kome je obnovljena 

stara crkvica iz 15. stoljeća. Nova je 

crkva smještena na stijeni na sjevernoj 

strani doline i zajedno sa starom crkvicom 

čini široki svečani portal kroz koji se ulazi 

u dolinu sv. Ivana. Crkva je zamišljena kao 

moderna građevina u kojoj će se prirodna 

ljepota stijena povezati sa skladno obrađenim 

umjetnim građevnim materijalima. 

Ljepota prirode čovjekova duhovnost ovdje 

se povezuju u skladni i jedinstveni liturgijski 

prostor. 

Gradnjom crkve na svetom mjestu 

Franjevačka provincija Bosna Srebrna 

34 

postavlja znak svoje vjere koja nadživljava 

iskušenja povijesnog trenutka i na taj način 

potkrepljuje nadu svih svojih vjernika 

u Bosni. 

* * * 

Dana 30. kolovoza 2009. godine stotinjak 

vjernika iz župa Drniškog dekanata 

sa svoja dva župnika fra Matom Gverićem 

i fra Jozom Matićem hodočastili su u Podmilačje. 

Hodočašće je organizirano u sklopu 

proslave 800. obljetnice utemeljenja 

Franjavačkog reda. Svečanu svetu misu 

predvodio je fra Josip Sopta, provincijal 

Franjevačke provincije sv. Jeronima. 

Ovim hodočašćem, uz sudjelovanje 

svih ogranaka Franjevačke obitelji te svih 

drugih muških i ženskih redovničkih zajednica 

i vjernog puka Božjeg, želio se obilježiti 

ovaj veliki jubilej Franjevačkog reda. 

Sudionici hodočašća


sveti Bono 

zaštitnik vukovara i podunavlja 

U prošlom broju “Siverića” objavili smo prilog 

o svetom Boni, zaštitniku Vukovara i Podunavlja. 

Čitatelji su upoznali sv. Bonu kroz njegov životopis 

i pučku predaju o njemu. 

zavjetni darovi sv. Boni 

Pri samom izlaganju na javno štovanje 

tijela sv. Bone neki su dobročinitelji postavili 

srebrnu lampu, darovali kadionicu i lađicu 

s natpisom “U čast sv. Bone”. Nažalost, u 

popisima crkvenih predmeta te se stvari 

poslije ne spominju. 

Godine 1756. đakovački biskup Josip 

Antun Čolnić došao je na “poklonstvo sv. 

Bone, te je dao obilan dar za svijeće, koje 

imaju gorjeti na njegovom oltaru”. Biskup 

je slavio svetu misu na svečevu oltaru. 

Godine1795. jedna udovica iz Vinkovaca 

darovala je zlatno prstenje, koje je 

stavljeno na ruku kojom je podbočena 

svečeva glava. 

U opisu crkvenog inventara 1810. godine 

navodi se moćnik sv. Bone, koji o. 

Paškal Cvekan u svojoj knjizi Franjevci u 

Vukovaru (1980.) u popisu ne spominje 

jer mu se vjerojatno zameo trag. 

Godine 1849. Ana Morović iz Vinkovaca 

darovala je tri zlatna prstena u čast sv. 

Boni, koje su franjevci stavili na svečeve 

prste. 

Samostanski kroničar o. Nikola Bžezowsky 

zabilježio je da je ban Josip Jelačić 

posjetio franjevački samostan i crkvu 18. 

svibnja 1848. godine. Najviše je bio zainteresiran 

za tijelo sv. Bone. 

jubilarne proslave prijenosa tijela 

sv. Bone u vukovar 

Obljetnice prijenosa tijela sv. Bone u 

Vukovar uvijek su iznova oživljavale kult 

toga sveca u Vukovaru i okolici. 

Godine 1814. slavila se šezdeseta 

obljetnica prijenosa tijela sv. Bone u Vukovar. 

Kroničar je zabilježio da je vrijeme 

bilo ružno, ali je tom zgodom bilo mnogo 

naroda. Propovijedao je fra Grgur Čevapović, 

povjesničar provincije. 

Godine 1854. na dan prijenosa sv. Bone 

iz Rima u Vukovar, 24. lipnja, uz dopuštenje 

đakovačkoga biskupa Josipa Jurja 

Strossmayera, tijelo sv. Bone u procesiji 

nosilo je šest franjevaca. Tom zgodom bilo 

je toliko svijeta da se jedva moglo koračati, 

a mnogo je naroda i s krovova promatralo 

procesiju. Kod ophoda bili su prisutni i 

35


pravoslavni vjernici. Neki bogati trgovac 

pravoslavne vjere izjavio je da je ta velebna 

i vanredna svečanost pobudila pobožnost 

u srcima sviju vjernika bez razlike vjere i 

zakona. 

Godine 1914. slavljena je 160. obljetnica 

otkako se tijelo sv. Bone nalazi u Vukovaru. 

O. Placido bilježi da su tom zgodom 

članice Marijine kongregacije na osobit način 

iskitile oltar svoga patrona sv. Bone, te 

su pred Njegovim oltarom od stropa sve do 

dolje na četiri strane sezajući vijenac splele. 

Godine 1954. proslavljena je 200. 

obljetnica prijenosa tijela sv. Bone mučenika 

iz Rima u Vukovar. Tada su tiskana 

dva letka: 

- s pjesmama Svetom Boni mučeniku, 

Pjesma sv. Boni i Kraljice mučenika s 

molitvom te slikom oltara s tijelom sv. 

Bone 

- sa životopisom sv. Bone, pjesmom Sv. 

Boni mučeniku i molitvom te slikom 

sarkofaga i dvama likovnim prikazima 

iz života sv. Bone koja su resila oltar u 

crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. 

36 

štovanje sv. Bone u otoku 

Svećenik i etnolog Josip Lovretić u svojoj 

sakupljenoj građi Otok – narodni život 

i običaji, koja je objavljena u Zborniku za 

narodni život i običaje južnih Slavena 

donosi nekoliko zanimljivih podataka o 

štovanju sv. Bone. 

Sveti Bono se spominje u opisu raznih 

vjerovanja, npr. za liječenje od uroka, za 

liječenje ognjice (temperature), za liječenje 

neplodnosti. 

Primjeri koje bilježi Lovretić zanimljivi 

su za proučavanje štovanja sv. Bone izvan 

Vukovara. Spominje se da su u Vukovar 

najviše hodočastili vjernici iz Podunavlja 

i Posavine, a napose iz brodskoga kraja. 

sv. Bono u umjetničkim prikazima 

Koliko je poznato, prvi prikaz sv. Bone 

u našim krajevima je na akvareliziranoj grafici 

Stablo srijemskih svetaca, blaženika 

i slugu Božjih, koju je izradio Ivan Filip 

Binder 1777. godine. 

Prije nekoliko godina pronađene su 

dvije grafike s likom sv. Bone u knjižnici 

Franjevačkog samostana u Osijeku. 

U molitveniku Vinac bogoljubnih piama 

fra Marijana Jaića, koji je korišten u 

Slavoniji i Srijemu, sadržna je pjesma o sv. 

Boni i molitva u kojoj se moli za duhovne 

potrebe, ali i za zemaljske: 

“Daj nam zatim milostivi Bože po 

molitvi svetoga Bone i tvoje veselje uživati 

u zdravlju tijela, pak blagoslov u polju 

i u marvi našoj, da hvaleći tebe u djelih 

tvojih, proseći zemaljska, ne izgubimo 

ni dobra nebeska…” 

* * * 

Blagdan sv. Bone je 01. kolovoza, na 

dan kada je mučen i ubijen, a Vukovarci 

svojega zaštitnika slave prvu nedjelju u 

mjesecu kolovozu. 

Zanimljivo je podsjetiti da kroničari 

pri proslavi Sv. Bone uvijek spominju i 

pravoslavne vjernike, što pokazuje da su 

vukovarski pravoslavci sv. Bonu prihvatili 

kao zaštitnika grada. 

U tijeku je izgradnja Pastoralnog centra 

sv. Bone u samostanskom dvorištu, koji 

je predviđen za potrebe župe i crkve, ali 

i za potrebe grada, udruga i mogućnost 

okupljanja vjernika i građana. 

Mato Batorović


Hrvatsko vojno Hodočašće u lurd od 

12. 05. do 19. 05. 2009. 

Braća Topići: Ferdo i Joško 

U slici 

37


38


Dvorac Carcasson 

Klapa Sv. Juraj HRM 

39


U NIci 

40


Braća u Lurdu 

41


U Padovi 

42


43


Dragi dide Ive, 

primi lipi dičji pozdrav i ne ljuti se na me 

šta nisi zadnji put primijo moje pismo. Bila 

je «viša sila», ne znam koja, ali znam da sam 

po malome Luki posla «da ubaci pismo». 

Izgleda da je on krivo čujo i doslovno bacijo 

pismo, ali na krivo misto. Dobro ti kažeš da 

se ne triba ljutit za «ono šta ne triba». Eto, 

nisam ti tada čudo ni pisa. 

Zadnji put mi prigovaraš da si se teško 

sitijo i razumijo ono o «psihičkom i fizičkom 

zdravlju» iz Toplica. Mogu ti reć da sam i 

od drugi čujo da je lipše kazat o «zdravlju 

44 

meštrović 

duše i tila». Ko se sa tim ne bi složijo? Svak 

zna da je čovik od tila i duše, dok je ode živ 

na zemlji. Kašnje, znaš kada, tilo ostaje u 

zemlji, a duša, ako Bog da i čovik posluša, 

ravno tamo di joj je i misto, kod Boga. Neću 

o ovome više jer ti ja još uvik to sve ne razumim. 

Teško je to i razumit jer i veliki ljudi 

kažu «vjera duši čovjekovoj nek spoznanje 

dopuni», i da je vira najveći dar koji Bog daje 

čoviku, i da je sritan onaj koji ga prihvaća. 

Dragi dide, bijo sam 5. rujna ove godine 

prvi put na glagoljaškoj misi na staroslavenskom 

jeziku u crkvi Presvetog Otkupitelja u 

Ružiću, kod Otavica. Misa je bila za kipara 

Ivana Meštrovića, a ti znaš da je ta crkva 

njegov Mauzolej i da je on tu pokopan. Mogu 

ti reć da se dosta, da ne kažem sve, i razumi. 

Misu su govorili dva vratra Matića: gradački 

župnik fra Jozo i naš fra Stipan. Vidiš i’ na 

slici kada su kašnje bili kod blagoslova i 

«otvorenja recepcije sakralno – memorijalnog 

kompleksa» koja je napravljena na dnu 

skala, odma kod vrata. Dobro si pomislijo 

da nisu bili samo nji dva na blagoslovu. 

Bilo i’ je još od struke i politike jer je to i bila 

proslava «dana općine Ružić». Da vidiš da


istinu govorim kazat ću ti da su bili i nešto 

govorili: g. A. Krstulović Opara, direktor 

Ustanove «Muzeji Ivana Meštrovića», g. M. 

Domjan, ka predstavnik hrvatskog ministra 

kulture B. Biškupića te šibenski župan g. G. 

Pauk. Bilo i’ je još ali ja nisam sve upamtijo. 

Pročitana je i poruka g. Mate Meštrovića, 

kipareva sina, da mu je ža šta nije moga doć 

i da želi da ovaj «kulturno – vjerski objekt 

bude poticaj i pomoć napretku dalmatinske 

Zagore». 

Dragi dide, teško mi je bilo sve upamtit 

šta su govorili, a evo čega se sićam: 

◊ Meštrović je najveći čovik ovoga 

kraja, 

◊ Osim kipova i objekata važno je 

njegovo darivanje i zadnji povratak 

svome kraju, 

◊ Meštrovića triba promicati i «tamo 

priko vode na Banovači» i da se triba 

«obnoviti i koristiti ono što je Meštrović 

napravio», 

◊ Triba «riješiti» brončana vrata s portretima 

članova obitelji koja su nestala 

– «podivljala» sa divljim ljudima u 

vrime rata, 

◊ Turistička zajednica i Muzej u Drnišu 

mogu stručno pomoć cilom kraju, 

Petrovu polju, 

◊ Meštrović je poštiva svoj zavičaj, svojim 

radovima i činom to je potvrdijo, 

◊ Zavičaj je i obrađena zemlja, ova 

Zagora ka zavičaj prilazi u ljude ka 

šta je Meštrović, a vidi se to i kod Šimunovićeve 

lirike ili kod Gotovčeva 

«Ere s onoga svijeta», 

◊ Ne dajte da vas tiraju iz zavičaja. 

Čulo se čudo lipi stvari, a često i rič 

«donacija», a da ne priskočim ti reć da je 

projekt za izgradnju i uređenje recepcije 

darova arhitekt Zoran Popović iz Šibenika, 

a najviše novčani sredstava je od ministarstva 

kulture. Vidijo sam i repliku (kopiju) 

«Diplome» - zahvalnice Bečke akademije iz 

45


1952.g. koju je pribavijo satnik A. Reljanović. 

Original je nesta u ratu, zna se od koga. 

Na kraju sam čujo i liposlov pisme «Oproštaj», 

na starohrvatskom jeziku, di spominje 

i Marula i «virne, krivovirnog pravca». 

Dragi dide, sve je bilo lipo, ali jedno ne 

mogu virovat, da niko nije, od svi oni šta 

su govorili, ni reka di se sve ovo nalazi, di 

smo tada bili. 

46 

Kad sam iša ća srijo sam jednog starijeg 

gospodina iz ovoga kraja, reče mi da se 

zove Jure, i upita sam ga: Koje je ovo misto? 

Ne tide odma ništa reć, nego me odvede 

dvadesetak metara cestom prema mostu 

na Čikoli i pokaza sa strane dva metalna 

stupa, ista onakva na kojima se stavljaju 

prometni znakovi. Kaže da je na njima bila 

tabla sa imenom mista Ružić. To znači 

da je Meštrovićev mauzolej u Ružiću, na 

Paraćevoj glavici, istina, to je kod Otavica. 

„Drago dite,“ reče, „sve ti ovo piše u starim, 

i sada važećim, katastarskim knjigama 

ovoga Meštrovićeva kraja.“ Još mi reče da 

je i Ministarstvo za kulturu Hrvatske donilo 

zaključak (27. veljače 2007.g.) da staro 

«Rješenje» triba ispravit u točno: «Crkva 

Presvetog Otkupitelja (mauzolej obitelji 

Meštrović) u Ružiću». 

Dragi dide, vidijo sam da barba Jure o 

ovome čudo zna i ima dosta podataka, ali 

ja nisam sve upamtijo, a čini mi se da je o 

ovome i pisalo u našem listu. 

Nisam ti ja odma iša kući, nego lipo 

«skočijo» do Gradca, do crkve Sv.Marije, 

do muzeja koji je ispod crkve. Vidijo sam


temelje stare crkve, najstarije u našem kraju, 

više etnološki (narodni) stari predmeta i 

stari karata, te noviji zapisa i opisa. Prostor 

je lipo uređen, ali tribalo bi još dosta dodat 

i ako je nešto netočno napisano ispravit i 

objasnit. Virujem da si sve razumijo, a kako 

i ne bi kad si uvik govorijo da i u Bibliji piše 

da «istina oslobađa». 

Ne smim ti zaboravit reć da sam nabavijo 

i prospekt «Ivan Meštrović – crkva 

Presvetog Otkupitelja», koji je napravljen 

2002.g., di isto ne piše točno misto. Evo iz 

ovoga prospekta, za nas koji ne znamo ili se 

ne sićamo, slike brončani vrata Mauzoleja, 

kako su izgledala prije rata, di se na dva krila 

vide portreti kipara i njegove obitelji. Ode 

točno piše da je za vrime Domovinskog rata 

ovaj kraj bijo okupiran i da je položaj oko 

crkve, koja je na uzvisini, iskopan u tunele. 

Osim prirode i crkva je bila devastirana i 

oskvrnjena. Spomenuta su nestala vrata i 

zvono, pod je oštećen, alabasterni prozori 

razbijeni, kameni reljefi otučeni, na zidnoj 

oblozi «uklesani» ćirilični natpisi. 

«Vandali su se spustili u kriptu gdje 

su oskrnavili grobove i lijesove pokojnika. 

Smrt i razaranje ostavili su tragove. No danas, 

u miru obnovljene crkve i njene okoline 

iznova spoznajemo da je smrt prisutna, ali 

ne vlada». 

Čujem te dide kako pitaš šta će sve 

bit u toj recepciji, pa ne će zar samo portir, 

vratar? E, tu će ti bit različiti prospekti i podatci 

o životu i radu te dilima kipara Ivana 

Meštrovića. Još će bit različiti suveniri iz 

ovoga kraja. Eto, na otvorenju sam vidijo 

da su već imali nekoliko proizvoda koje je 

napravila Udruga žena «Sv. Roko» iz Drniša. 

One se bave obnovom, zaštitom i promicanjem 

kulturne baštine. Vidijo sam tu da 

imaju i drniški susak koji je napravijo naš 

tetak Mlađo. 

Dragi dide, kad sada spominjem susak, 

moram ti reć da još nisam odgoneta 

koliko ima rečenica u onome šta ti kažeš 

za našega Mlađu i njegovu rađu, a šta si 

me prije pita: PRAVI ČOVIK PRAVI SUSAK! 

Morat ću pitat učiteljicu koliko i’ ima kad 

to govorimo sa različitim naglascima i na 

drugim ričima pa da to jedanput više rišimo. 

Dragi dide Ive, sada ti neću više pisat, 

nego te svi pozdravljaju, a najviše ja, tvoj 

mali unuk Branimir. 

47


Dragi dide Ive, 

Od mene maloga tebi veliki pozdrav. 

Ka šta znaš, odemo ti mi dica liti i na 

more, na kupanje. Tako sam ja ovo lito 

dospijo do Makarske, do ispod Biokova. 

Osim na kupanje, iša sam i u muzej školjaka, 

«malakološki muzej». Tu sam srijo 

jednoga staroga vratra, fra Karla. On nam je 

priča «o svemu i svačemu» i pita nas je uče 

li nas pivat pisme: DO NEBESA i ZDRAVO 

DJEVO. To su pisme koje je volijo i pokojni 

papa Ivan Pavao II. Reče nam da i‘ je napisa 

davno jedan svećenik, pisnik i mučenik 

o. Petar Perica iz Kotišine, a to je misto tu 

odma iznad Makarske. Pokaza nam je šta 

je on o o. Perici pisa, i da moremo još naći 

koga od njegove rodbine po ćaći ili materi. 

Dragi dide, evo ukratko, priča more 

ić ovako: 

Petar Perica 

48 

mučenik s dakse 

Petar Perica se rodijo 27. lipnja 1881.g. 

u Kotišini, ka četvrto i najmlađe dite Stipana 

i Antice r. Srzić. Ovo se lipo vidi sa slike iz 

izvoda iz knjige rođeni, «degli Atti di Nascita 

della Parrocchia ...». Ovo i još drugog, o 

čemu ću ti nešto pisat, mi je dajo i govorijo 

jedan gospodin Aleksandar, ako sam dobro 

upamtijo, reče mi da je Petrova mate Antica 

sestra njegova dida Joze. 

Prije toga nas je upozna sa babom 

Ivkom, koja nam je ponudila «sto vrsta 

kolača». Baš i‘ je bilo čudo, makar koliko je 

imala godina (97), a svi su bili, «jedan bolji 

i lipši od drugoga». 

Arhivski izvori 18. stolića svidoče da 

obitelj Perica potiče od slavnog hrvatskog 

plemena Kačić. 

Već u pučkoj školi Petar Perica je poče 

sastavljat pismice. Nakon pučke škole 

pohađa gimnaziju u Travniku, i iako je bijo 

boležljiv (vidi se iz pisma materina mu brata 

Joze, od 21. siječnja 1901.g.), u dvadesetoj 

godini stupa u Družbu Isusovu. Za redovnika 

se formira u Češkoj, Austriji i Slovačkoj, 

a bogoštovlje završava u Innsbrucku te je 

zaređen za svećenika 26. srpnja 1914.g. 

Službova je u Zagrebu, Travniku, Splitu, 

Šibeniku i od 1937.g. u Dubrovniku «gdje 

kao superior Isusovačke rezidencije i neumorni 

duhovni i kulturni radnik djeluje do 

smrti 1944.g.». 

Za života nije pisa čudo književni sastavaka, 

ali šta je napisa to je bilo ono pravo. 

Početkom dvadesetog stolića pojavijo se 

nekakav «Pokret» di su pisali samo blasfemije 

i uvride o Isusu Kristu, bez obzira na to 

šta u Bibliji stoji da je Isus «prošao zemljom 

čineći dobro» (Dj. 10,38).


Perica - izvod 

«Stoga je razumljiv duhovni revolt oca 

Perice. Sve njihove hule pisac pobija snažnim 

perom, a svoje tvrdnje kao i primjere 

iz povijesti pisac potvrđuje citatima, kojih 

ima preko stotinu. Iz knjižice se uočava 

široko znanje i visoka razina Peričina duha, 

koja protivnika niti mrzi, niti proklinje, nego 

ga samo sažalijeva». Na jednom mistu o. 

Perica ima misa‘, iz sadašnje suvremene 

teologije: «Bogobojazan inovjerac može 

biti Bogu kud i kamo draži od nemarna 

katolika». 

O pismama je lakše, a one su i lipše, pa 

o tome dr. fra Karlo Jurišić piše: «Doduše, 

većina je Peričinih pjesama pala u zaborav, 

ali dvije su na ustima običnoga puka odnijele 

sve rekorde i postale najpopularnije 

hrvatske crkvene pjesme. To su pjesme 

«Do nebesa», koju je Perica u prigodi svete 

jubilarne 1900. godine spjevao kao gimnazijalac 

petoga razreda u devetnaestoj godini 

života, i «Zdravo Djevo» koju je kao mladi 

Isusovac u dvadeset trećoj godini, također 

u Travniku, spjevao 1904.g. u prigodi 50.-te 

obljetnice dogme Neoskvrnjenoga začeća 

Marijina». Ovo su dvi pisme ka narodne 

budnice i davorije. 

Kad čovik dođe do rodne kuće o. Perice 

i pogleda iznad di se dižu biokovske 

okomite stine, priko tisuću metara, u koje 

udaraju oluje i gromovi, ruše se bujice i slapovi, 

uz buku, tutnjavu i orljavu, to se mora 

duboko urezat u dušu i pamćenje. Isto je i 

kod obližnje crkve sv. Ante di se je o. Perica 

krstijo. Takav opori i žilavi Podbiokovac 

je moga napisat pismu DO NEBESA, sa 

snažnom dinamikom glagola: «nek se ori», 

«tu se ori», «neka jeknu», «neka grmi», «neka 

bjesni», «neka lomi» i «gromki glas». 

Riči ove pisme uglazbijo je travnički 

isusovac Milan Smolka, po narodnosti Čeh. 

O ovoj pismi književni kritičar Petar 

Grgec (1890. – 1962.) piše: 

49


Rodna kuća 

„Po estetskoj vrijednosti spjevana je 

u stilu naših svjetovnih budnica i davorija 

Šenoina, Harambašićeva i Badalićeva vremena. 

Ali se s njome dogodilo kao i s mnogim 

drugim jednostavnim tekstovima, koji 

su postali slavni ne toliko radi umjetničkih 

savršenosti koliko radi pokretanja narodne 

duše. Uglazbljena od magistra Milana Smolke, 

da bude izraz raspoloženja i posvetnica 

hrvatske mladeži u svetoj jubilejskoj godini, 

bila je himna doskora preuzeta od svih hrvatskih 

katolika. Gdjegod se čula narodna 

himna «Lijepa naša domovina», tamo je za 

njom došla i posvetnica «Do nebesa nek se 

ori». Mladići, muževi, djevojke, žene, djeca, 

starci i starice u svim hrvatskim krajevima 

ponavljali su s oduševljenjem riječi: Isukrste 

Srcu tvom – s nama naš se kune dom: 

Dušom tielom viek sam tvoj – za krst časni 

bijuć boj...“. 

Nikada ni jedna hrvatska religiozna pjesma 

nije izvršila tolikoga organizatorskog 

50 

zadatka kao Peričina sveta davorija, «Do 

nebesa nek se ori». 

Druga Peričina pisma «Zdravo Djevo», 

koja je postala najpoznatija hrvatska marijanska 

pisma, nastala je 1904.g. I ona 

je imala sve odlike davorije, ali je napjev 

prema češkoj crkvenoj pismi, «Tisicraz pozdravujeme 

teba», koju je čujo u Velehradu 

(Pragu) dok je tamo bijo isusovački novak. 

Hrvatski glazbenik Vladimir Stahuljak 

(1876. – 1960.) ju je prilagodijo Peričinu 

hrvatskom tekstu. 

O pismi «Zdravo Djevo» spomenuti 

prof. Grgec piše: 

„Uspjeh je gotovo jednak kao kod pjesme 

«Do nebesa nek se ori». Za kratko 

vrijeme postala je najraširenija hrvatska 

Marijina pjesma. I ona je sva sagrađena 

na hrvatskoj predaji. Tradicionalizam je 

i tu zapalio u hrvatskim srcima neslućen 

žar. Stihovi su zreliji i puniji nego u pjesmi 

«Do nebesa nek se ori». A inače je simbolika 

svetih djedovskih bojeva i neokaljanog 

barjaka ostala ista. Vanjština je opisana 

kao u Lurdske Gospe. Svakako je pjesma 

postala omiljela među hrvatskim katolicima 

najviše radi napjeva: «Rajska Djevo, 

Kraljice Hrvata ...»“. 

Na svim hrvatskim crkvenim proslavama 

u Domovini i širom svita, ove obe pisme 

su ostale neizostavni dijo crkvenog glazbenog 

programa. Najviše ljudi na jednom 

mistu i‘ je pivalo dana 11. rujna 1994.g. na 

hipodromu u Zagrebu, prid iznenađenim i 

oduševljenim papom Ivanom Pavlom II.. Za 

većinu je osta u pamćenju ispraćaj dragoga 

pape Ivana Pavla II. u Solinu, 4. listopada 

1998.g., kod drugog posjeta Hrvatskoj, 

kada je sa mladima tako radosno, na hrvatskom 

jeziku, piva «Zdravo Djevo». 

Dragi dide Ive, evo ove godine prolazi 

65 godina od smrti o. Petra Perice, od kada 

je ubijen, 24/25. listopada 1994.g., na otočiću 

Daksi kod Dubrovnika. Tada je ubijeno


51


49 ljudi, uglavnom intelektualaca, a među 

njima je bilo i 7 svećenika. 

Pri odvođenju iz samostanske sobice 

o. Perica mirno reče: «Presveto Srce Isusovo, 

ako je žrtva za te, neka bude, rado je 

primam. Smiluj mi se!» 

Zašto je bilo toliko najžalosniji, najtragičniji 

i najkrvaviji događaja (ubojstava) 

nakon pristanka borbi? Zar je mora bit «rat 

posle rata», kako su neki bezdušno govorili? 

Više godina kašnje, ipak se počelo 

o tome češće pisat. Nastalo je nekoliko 

«prekrasnih članaka o divnoj pojavi čovjeka 

malena stasom, a velika duhom, isusovca 

o. Petra Perice, pjesnika, sveca i mučenika 

iz male Kotišini pod Biokovom». Mnogi Kotišani 

i Makarani su tada mogli reć: «Dakle, 

ipak se zna!» 

Dragi dide Ive, dugo vrimena su spomenute 

dvi pisme bile jedine uglazbljene 

Peričine pisme. Evo baš mi je nikidan pisa 

barba Aleksandar i kaže da je on još prije 

dvanaest godina (1997.) napisa note za 

treću pismu o. Perice, koja se zove, «VITEŽE 

52 

SLAVNI», a ka šta se vidi na slici dila nota, 

ona je posvećena sv. Klementu, zaštitniku 

Makarske. Još mi reče da je tu pismu volila 

i baba Ivka, i da je zbor HKD «Napredak» iz 

Makarske u prigodi 65. godišnjice Peričine 

smrti u njegovu čast ima svečani koncert u 

crkvi sv. Ignacija (Isusovci) u Dubrovniku, 

25. listopada 2009.g., a da je baš taj dan, 

u to vrime, baba Ivka «otišla po ključe» kod 

sv. Petra, i da su joj siguro put pokazali sv. 

Josip i Gospa, jer i‘ je toliko volila i čudo 

molila, a oni uvik pomažu onom ko i‘ moli 

i traži pomoć. 

Dragi dide, siguro si sve razumijo šta 

sam ti sada napisa. 

Uvik si govorijo, ne dulji sinko, ne dulji, 

zato odma prikidam pisanje prije nego te 

zaboravim u ime svi, a najviše ja, lipo pozdravi 

tvoj mali unuk Branimir.


kronika izgradnje Crkve sv. marije 

u Biskupiji kraj knina 

Mještani našeg Siverića svake godine 

redovito su hodočastili crkvi Sv. Marije u 

Biskupiji, pa se to hodočašćenje održalo sve 

do danas. Istina, prije je to hodočašćenje 

bilo masovnije, jer je i svita bilo mnogo više 

nego danas, a mnogi su tada hodočastili 

pješice. 

Najviše hodočasnika išlo je vlakom 

sa željezničke postaje u Siveriću (‘’makinjom 

parnjačom’’) do željezničke postaje 

Kaldrma, a odatle bi se nastavilo pješice do 

crkve u Biskupiji. 

Želja nam je skrenuti pozornost našim 

danas živim Siverćanima, da je u vrijeme 

gradnje crkve Sv. Marije u Biskupiji u Kninu 

bio gvardijan i župnik samostana Sv. Ante 

naš mještanin Siverćanin fra Bernardin 

Topić, preko kojeg se odvijala gotovo sva 

organizacija 

izgradnje novopodizane crkve, o čemu 

mi je više puta pričao, spominjući suradnju 

s Ivanom Meštrovićem i umjetnikovu veliku 

zauzetost za izgradnju crkve, a na samoj 

proslavi i blagoslovu crkve uz mnoge naše 

Siverćane, bili su prisutni naši fra Lujo (Luiđi) 

Mrđen i kateheta fra Petar Topić, zvani 

Maćuka, uz mnoštvo svećenika. 

Zanimljivo je spomenuti i to da je prilikom 

proslave i blagoslovom crkve na 

novim zvonima slavio naš mještanin Ive 

Šiklić- Piva. Bilo mu je tada 14 godina, o 

čemu ima njegov razgovor 

(intervju) u Glasniku Sv. Ante župe 

Knin – Br. 1/14/ Božić 2008. 

U želji da podrobnije upoznamo naše 

Siverćane i druge čitatelje lista SIVERIĆ o 

tim događajima, donosimo izvadak iz Kronike 

Franjevačkog samostana Sv. Ante u 

Kninu o samom tijeku izgradnje crkve Sv. 

Marije u Biskupiji. Slijedi zapisnik iz Kronike 

Franjevačkog samostana Sv. Ante u Kninu 

iz tog vremena: 

“godina 1938. 

dne. 8. 2. 1938. 

Večeras je držao sjednicu odbora za rađu 

crkva sv. Marije u Biskupiji. Od početka 

rađe pa do danas sakupljeno je svega dinara 

220.524 a potrošeno dinara 250.272. 

dne. 14. 2. 1938. 

Na podne o. gvardijan sa dva odbornika 

pošao u Zagreb skupljati milodare za 

crkvu u Biskupiji. (…) 

dne 28. 2. 1938. 

Jutros je o. gvardijan pošao u Šibenik 

da se sporazumi sa preuzvišenim biskupom 

dr. J. Miletom radi blagoslova zvona 

u Biskupiji. (…) 

dne. 11. 3. 1938. 

Jutros je o. gvardijan sa g. Lipnjakom 

pošao u Sarajevo ne bi li nagovorio nadbiskupa 

preuzvišenog dr. I. Šarića da bi i on 

nabavio jedno zvono ( srednje) za crkvu u 

Biskupiji. 

dne. 29. 3. 1938. 

Odbor za rađu crkve u Biskupiji održao 

u samostanu sjednicu kojoj su prisustovali: 

53


gosp. Mate Šarić, Joso Krpan, Marko Grgić, 

Vice Musić, Petar Jukić, Nikica Tilić, gvardijan 

o. fra B. Topić, vikar o. fra P. Perišić i 

tajnik Ivo Krvavica. Na sjednici pretresati 

su računi. (…) 

54 

dne. 30. 3. 1938. 

Večeras se opet u samostanu sastao 

odbor za rađu crkve u Biskupiji te je pretresao 

račune o rađi sve do danas. Bili su 

prisutni svi jučerašnji… predsjednik Joso 

Slavić – Ku… i podpredsjednik Jandrija 

Ćurko. Gosp. Mirko Lipnjak spriječen je 

bolešću. Računi su našasti u redu. 

dne. 3. 4. 1938. 

Došlo 5 zidara da dovrše zvonik u Biskupiji 

na novoj crkvi. 

dne. 6. 4. 1938. 

(…) O. gvardijan pošao u Split, a vikar u 

Biskupiju da pregleda radene na Crkvi (…) 

dne. 26. 4. 1938. 

Došao iz Zagreba odaslanik Ivana 

Lebiša (koji salijeva zvona) da razmiri u 

Biskupiji zvonik. 

dne. 3. 5. 1938. 

O. vikar pošao na Kijevo sa autom 

g. V. Ferića da doveze pržine za crkvu u 

Biskupiju. 

dne. 4. 5. 1938. 

(…) Večeras u 8 30 sastao se je Odbor 

za rađu crkve u Biskupiji u svrhu da pregleda 

račune. Bili su prisutni: predsjednik 

J. Slavić, g. Lip… Mate Šarić, Joso Krpan, 

Vice Musić, o. B. Topić , o. P. Perišić, tajnik i. 

Krvavica i računovođa Nikica Filić. Računi 

su našasti u redu. Kako je na crkvi izvanski 

rad pri svrhi, biva, da se je nadati da će biti 

do druge nedjelje biti dovršeno, zaključeno 

je da svi odbornici pođu u došastu nedjelju 

u Biskupiji obići rađu crkve. 

dne. 10. 5. 1938. 

(…) Popodne o.vikar pošao u Biskupiju 

i ponio nacrt za postavljanje križa na 

zvoniku. 

dne. 15. 5. 1938. 

Nedjelja. U 10 sati pred podne pošli su 

u Biskupiju u velikom Ivankovića autu iz 

Benkovca članovi Odbora i još toliki građani, 

pun auto 40 osoba. Tamo su našli dosta 

svijeta katoličkoga i pravoslavnoga pak su 

se fotografirali. Od Odbora su bili: M. Sarić, 

M. Lipnjak, J. Krpan, M. Grgić, o. B. Topić, 

o. P. Perišić, i I. Krvavica tajnik. 

dne. 6. 7. 1938. 

O. gvardijan je pošao u Split radi oltara 

za crkvu u Biskupiji, koga je napravio kipar 

I. Meštrović. 

dne. 7. 7. 1938. 

Večeras je dovezeno iz Splita sa autom 

i prikolicom kamenje za oltar u Biskupiji. 

Noćas su došli iz Splita na konak i večeru: 

dr. Abramić, dr. Karaman, inženjer Barać, 

inženjer F. Kaliterna, dr. I. Despot i kipar I. 

Meštrović. Sutradan su pošli u Biskupiju 

pak su se povratili na objed u samostan. (…) 

dne. 10. 7. 1938. 

(…) Pred podne su dovezene iz Splita 

sa teretnim autom kamenja za oltar u Biskupiju. 

(…) 

dne. 12. 7. 1938. 

Večeras je odvezeno sa autom g. Radića 

za crkvu u Biskupiji 3000 kilograma 

klaka i 1000 cimenta. Zanatlije iz Splita 

počeli su napravljati oltar i luk pred njim.


dne. 23. 7. 1938. 

Radeni rade oko podizanja oltara u 

Biskupiji. Također se čiste zidine stare 

bazilike. 

dne. 28. 7. 1938. 

U Biskupiji popločavaju crkvu. Salidž 

je poklonio inženjer stric kipara Meštrovića. 

dne. 29. 7. 1938. 

O. gvardijan pošao za 3 dana u Split u 

poslu crkve u Biskupiji. (…) 

dne. 1. 8. 1938. 

Na crkvi u Biskupiji dovršene su sve 

rađe osim inkarta. 

dne. 8. 8. 1938. 

(…) Večeras je držao u samostanu 

sjednicu odbor za rađu crkve Naše Gospe 

u Biskupiji u svrhu da se dogovori radi 

proslave blagoslova crkve, koja će biti dne 

18 rujna t.g (…) 

dne. 10. 8. 1938. 

Došli su radeni iz Splita radi inkartovanja 

crkve u Biskupiji. Jučer je dovežen 

vagon pržine iz Samobora za crkvu u 

Biskupiji. 

dne. 18 .8. 1938. 

(…) Večeras u 8 sati držali su sjednicu 

pododbori za proslavu pri posveti crkve u 

Biskupiji. 

dne. 19. 8. 1938. 

Po podne došli preko Biskupije u 2 

auta: kipar Meštrović, slikar Kljaković, sef 

banov. građanskog odjela Stella, arheolog 

Karama… Victoria. Jutros je došao slikar 

Šimunović da pomogne slikati u Biskupiji 

gos. Kljakoviću. 

dne. 21. 8. 1938. 

Danas u 2 sata po podne svetčano 

odvezena 3 zvona za crkvu „Naše Gospe u 

Biskupiji“. Zvona su okićena cvijećem. U 

povorci je bilo dosta svijeta 3 (trima) kolima 

i pješice. Kola su bila okićena hrvatskom 

zastavom. Pred povorkom stupao je konjanik 

sa hrvatskom zastavom. Od svećenika 

bili su: gvardijan – župnik o. B. Topić, vikar 

o. P. Perišić i Župnik Vrpolja o. Šimić. Pred 

crkvom se igralo kolo. 

dne. 22. 8. 1938. 

Danas je odaslanik g. Lebaša iz Zagreba 

postavio zvona u zvonik i u 10 sati i 

20 časa prozvonila u prisutstvu o . gvardijana 

i vikara, te ostaloga svijeta. Zvona su 

skladna. 

dne. 23. 8. 1938. 

Došao je profesor g. Jozo Kljaković 

slikati u crkvu u Biskupiji u pomoć g. Šimunovića. 

Došao je inženjer Marasović 

iz Splita, donio žicu da postavi munjovod 

na crkvi u Biskupiji. Danas je bio Urednik 

„Jutarnjeg lista“. 

dne. 25. 8. 1938. 

Večeras je ponovno održata sjednica 

odbora za proslavu posvete crkve u Biskupiji. 

dne. 28. 8. 1938. 

Jutros su pošli u Biskupiju slikar Kljaković, 

sin mu, slikar Šimunović. Oko 10,30 

sati došao s autom u Biskupiju kipar Meštrović, 

stric mu inžinir Petar, i inžinir Marasović 

(...) 

55


56 

dne. 4. 9. 1938. 

Na podne došao mp. Provincijal Grabić. 

Malo poslije stigao autom kipar Meštrović, 

brat mu Marko, inženjer Marasović, dva 

mlada Nijemca. 

dne. 5. 9. 1938. 

O. gvardijan, g. M. Sarić, M. Grgić i 

Musić Vice pošli su u Zagreb da pozovu 

dr. Mačeka na proslavu posvete crkve u 

Biskupiji dne 18. tek. mj. 

dne. 8. 9. 1938. 

Danas je profesor Kljaković završio 

u crkvi u Biskupiji na vratima iste sliku 

Zvonimira i ostalih. Sutra započima slikati 

pokraj oltara. 

dne. 9. 9. 1938. 

Večeras je održao sjednicu širi odbor 

za proslavu u Biskupiji i protresao razna 

pitanja. Sa Dušanom i Draganom Marića 

pogođen objed za 150 osoba, po osobi din. 

55. Večeras je počela devetnica ovđe u crkvi 

sv. Ante u čast Naše Gospe u Biskupiji. Devetnicu 

je održao provincijalov tajnik fra L. 

Mrđen. Zadnja 3 dana propovijedao je Mp. 

provincijal dr. P. Grabić. 

dne. 17. 9. 1938. 

Za sutrašnju svečanost u Biskupiji došao 

je danas popodne vlakom Šibenski 

biskup dr. Jerolim Mileta. Dočekan je bio 

na kolodvoru od svećenstva fratara, 18 

klerika i ostalim građanstvom predvođen 

drniškom glazbom. Bio je triunfalno uveden 

u crkvu sv. Ante okićenu zelenilom i 

mnogim žaruljama. Zatim je biskup Mileta 

održao devetnicu a ostali su gosti pridolazili. 

Najprije su došli zagrebački nadbiskup dr. 

Alojzije Stepinac i hvarski biskup Pušić. 

Razumi se da su i oni svetčano dočekani. U 

8,30 ( na večer) došao je i Banjalučki biskup 

Garić. Potla obavljena devetnica svirala je 

na plakati drniška glazba. (…) 

dne. 18. 9. 1938. 

Posveta crkve „Naše Gospe“ u Biskupiji. 

Iz jutra u 5 sati pošao je o. fra P. Perišić u velikom 

autobusu sa redateljima, od odbora 

za proslavu određenim da zauzmu mjesta 

pokraj puteva, počam od željezničke stanice 

na Kaldrmi pak sve do crkve u Biskupiji. 

U 7 sati došao je u Biskupiju šibenski biskup 

dr. Mileta u pratnji konanika Markova i o. 

gvardijana – župnika o. B. Topića. Za tim 

su došli autobusom ex provincijal dr. fra S. 

Petrov, lektor bogoslovlja iz Makarske dr. fra 

Božo Vuco sa svojih 28 klerika i ašištenata. 

U 7,30 počeo je biskup dr. Mileta posvećivati 

crkvu, koja je trajala blizu 4 sata. Preko 

posvete crkve biskup Garić blagoslovio je 

zvona. Bilo je dosta kumova. U 11 sati hvarski 

biskup Pušić počeo je staroslavensku 

misu na zidini stare bazilike u prisutnosti 

nadbiskupa dr. Stepinca i biskupa Garića 

te mase ostaloga svijeta. Misu su pjevali 

franov. klerici iz Makarske pod ravnanjem 

lektora dr. fra B. Vucom. Preko svete mise 

propovijedao je isti. preuz. Biskup Pušić 

a na svrhi mise izrekao je krasan govor 

zagrebački dr. Stepinac. 

Potle sv. Mise i odrješenja nad kosturnicom 

držali su govor od odaslanika Mačekova 

dr. Maijera i još nekih. Zatim je slijedio 

zajednički objed za 100 osoba. Preko objeda 

bilo je toliko govora. 

Od provincije presvetoga odkupitelja 

sudjelovali su svečanosti: Gvardijan – župnik 

kninski o. fra B. Topić, vikar o. fra P. Perišić, 

kateketa o. fra P. Topić, pomoćnik o. fra F. 

Bilokapić, župnik Kruševa fra A. Pavlov, 

karinski gvardijan fra T. Silov, župnik Piromatovaca 

fra P. Boljat, gvardijan Visovački fra 

B. Vrcan, župnik Miljevački fra L. Jurenović,


župnik drniški fra P. Berković, pomoćnik 

drniški fra B. Vugdelija , pomoćnik prominski 

fra B. Librenjak, župnik prominski fra V. 

Rosandić, župnik Konjevratski fra J. Matić, 

župnik Varoš – Šibenik fra G. Bedrica, Upravitelj 

„Tiskare“ Kačić fra B Buljević, župnik 

Vrpoljski fra L. Šimić, Provincijal dr. fra P. Gabrić, 

provincijalov tajnik fra L. Mrđen, učitelj 

novaka iz Visovca fra A. Bukić, iz samostana 

na Dobromu fra V. Bilobik, iz samostana 

sinjskog fra V. Lovrić, župnik Drn. Gradca fra 

L. Plepel, župnik Blizne fra I. BEzina, profesor 

s naše gimnazije u Sinju fra Š. Jelinčić, 

fra I. Hrstić, fra D. Šulenta, fra A. Budimir, 

zagrebački gvardijan fra M. Vodanović, iz 

zagrebačkog samostana fra J. Šetka i fra M. 

Lapić, omiški gvardijan fra J. Mikulić, sinjski 

župnik fra. A. Zjačić, iz imotskog samostana 

fra S. Kutleša i kateketa fra I. Vuković, župnik 

imotskog fra B. Jelinčić, župnik Kijeva fra P. 

Mandac, župnik Velikog Brda fra I. Abrus, fra 

M. Kelava, fra Š. Makoč, fra B. Šipić, župnik 

Mirlovački fra Ž. Carev, župnik Neretvanski 

fra. F. Barić, iz Sinja ex prov. Dr. S. Petrov, iz 

Makarske dr. fra B. Vuco, dr. fra A. Jadrijvić 

i fra l. Bajić, iz makarske lektor fra P. Čapkun 

i 28 klerika iz Makarske. Daklen svega nas 

franjevaca brojem 77. 

Bilo je dosta i mirskih svećenika i ostalog 

svijeta od 7800 duša. 

Zvonile su dvi glazbe, drniška i Imotska. 

Od ranog jutra do kasne večeri auti i 

autobusi sveđer su svijet prevažali. (…) 

dne. 23. 9. 1938. 

Pošao je o. gvardijan sa inžinjerima 

u Biskupiju da ustanove gđe bi se imala 

ziđati gustirna. 

dne. 26. 9. 1938 

O. vikar pošao je u Biskupiju jer se počimlje 

kopat pokraj crkve za novu gustirnu, 

koju radi Banovina na svoj trošak 32.500 

dinara. Držat će 620 hektolitara. 

dne. 16. 11. 1938. 

Večeras došao iz Splita inženjer Marasović 

da pogleda crkvu u Biskupiji jer 

propušta vodu 

godina 1939. 

dna. 21. 1. 1939. 

Danas je kipar pošao g. Ugo Ševljević 

u Biskupiju da po želji g. kipara I. Meštrovića 

fotografira razne položaje crkve „Naše 

Gospe“ u Biskupiji. 

dne 31.1. 1939. 

Primljeni iz Zagreba kalež i kandela. 

Kalež je kupilo za crkvu u Biskupiji „ Društvo 

katoličkih žena u Kninu“ a kandela 

gospođa liječnika dr. Šlajmera.’’ 

Priredio Ivan Topić 

57


Godine 312 pred samu bitku kod Mulvijeva 

mosta, rimskom Caru Konstantinu, 

prema legendi, ukazao se križ s natpisom 

- In hoc signo vinces! (U ovom znaku 

pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi 

vojnici na svoje štitove stave znak križa. 

U tom znaku je hametice porazio vojsku 

uzurpatora Maxentiusa. To je bio uvod u 

Milanski edikt kojim je po prvi put kršćanstvo 

izjednačeno sa drugim religijama u 

Rimskom Carstvu, ili jasnije kazano – kršćanstvo 

dobilo slobodu javnog djelovanja. 

U svakom slučaju riječ je o jednom od prijelomnih 

trenutaka u povijesti kršćanstva. 

Od tog momenta križ je pobjedonosno 

postao javni znak i simbol koji predstavlja 

misterij Krista. 

Križ nikako nije ideološki znak ili simbol, 

on je mnogo, mnogo više – križ je 

simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, 

misterij Krista. Političke simbole na 

javna mjesta postavljaju političke pristaše, 

a skidaju ih politički protivnici. Sa križem 

je situacija posve drugačija. Križ postavlja 

Ljubav, a skida ga Mržnja – želi ga Dobro, a 

ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo 

su opće i vječne kategorije i nemaju ništa 

zajedničko s nekim političkim pokretom 

ili ideološkom usmjerenošću. Kao što su 

dan i noć vječni i nemaju nikakve veze sa 

politikom. 

Ako se sa najvišeg državnog mjesta 

poziva na izbacivanje križeva iz javnih prostora, 

to pokazuje da u toj državi do kraja ne 

vlada sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i 

da to državno uređenje nije do kraja sačinjeno 

po mjeri 95% kršćanskog stanovništva 

58 

in HoC signo vinCes! 

u slučaju Hrvatske, koje prihvaća križ i po 

njemu pokušava živjeti. 

Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi 

naredba vlasti da se križevi postave u sve 

javne prostore, institucije vlasti i slično. 

Križ simbolizira misterij žrtve za ljubav 

čovjeka, zato se križu ne može naređivati 

gdje će biti postavljen, jer njega postavlja 

Ljubav, 

A Ljubav, jednako kao i Križ nije moguće 

pobijediti. To nije uspjelo ni brojnim 

diktatorima i zločincima poput Dioklecijana, 

Napoleona, Lenjina, Staljina, Broza, 

kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti Španjolske 

kada su javno organizirali streljanje 

križeva i raspela po gradskim trgovima, i sl. 

Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa, 

svakome, iti malo razumnom čovjeku 

pokazuje – da Križ nije moguće pobijediti. 

Zato svaki napad na Križ je sulud jer 

je to napad na Ljubav, koju ljudi nose u 

svojim srcima. Ljubav se može pobijediti 

samo još većom ljubavlju, a nikako 

nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim 

politike Dobra je pred Križem nemoćna. 

A Krist je najveća Ljubav koja je do sada u 

povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju 

oni koji ga nisu upoznali, ili se nisu potrudili 

upoznati ga. 

Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje 

križeva iz javnih prostora, gdje nisu ni 

unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po 

naredbi vlasti, pokazuje da takva osoba u 

sebi samoj nema izgrađene duhovne vrijednosti, 

i da zapravo ne zna i sama što govori, 

a još manje što u javnosti znače njezine 

nebulozne izjave o križu. To posebno bolno


osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi 

je svakako što je Katolička crkva u Hrvata, 

neusporedivo najzaslužija za kakav takav 

opstanak ovog naroda na njegovome tlu, 

a druga je što su naši branitelji u Domovinskom 

ratu nosili krunice s križem oko svojih 

vratova – i sada njihov vrhovni zapovijednik 

u miru naređuje da se križevi izbace iz javnih 

prostora. 

Za nešto više od dvadesetak godina, 

točnije 2033.g napunit će se ravno dvije 

tisuće godina od razapinjanja Krista na križ 

na Golgoti. I dogodit će se da će te godine 

po čitavom svijetu na brdima i uzvisinama 

biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo 

velikih. Kao što su jednako tako i brojni 

križevi postavljeni i 1933. g. 

In hoc signo vinces – i ti naša Hrvatska! 

I zato ti je krajnji čas da na ovim predstojećim 

predsjedničkim izborima izabereš 

kršćanskog vladara, da se vratiš tradiciji 

hrvatske srednovjekovne države, kada su 

naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali 

da su – katolički vladari. A jednako tako 

kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti 

im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, 

već su stalno isticali da se bore - za 

krst časni i slobodu zlatnu! 

Mile Prpa 

Zagreb,22.08.2009. 

idi i oBnovi moju Hrvatsku 

Ovaj članak započet ću citatatom iz Wikipedije o sv. Franji Asiškom, 

povodom osamstote godišnjice osnivanja Franjevačkog Reda male braće: 

„Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana 

u Asizu, u kojem mu Krist s križa 

kaže: „Franjo, idi i obnovi moju Crkvu“, 

počinje popravljati tu ruševnu crkvu 

(najprije urušenu zgradu mjesne crkve) 

Zar vas ova situacija u kojoj se našao 

Franjo, tada još kao običan mladić, 

ne podsjeća na našu Hrvatsku i na njenu 

gospodarsku i socijalnu situaciju. Hrvatsku 

urušenog gospodarstva, raslojenog 

društva, siromaštva i neimaštine, srozanog 

morala. Hrvatsku izgubljenu u samoj 

sebi. (Najteže je pronaći nekoga tko se 

izgubi sam u sebi). Tko će popraviti našu 

Hrvatsku, poput sv. Franje koji je „naredbu“ 

shvatio u doslovnom smislu – pa je počeo 

popravljati zgradu mjesne ruševne crkve. 

Ali ubrzo je uvidio da Krist nije mislio na ruševnu 

zgradu stare crkvice, već na urušeno 

duhovno stanje njegove cjelokupne Crkve 

svugdje u svijetu. 

Ovih dana, poput gnjuraca iz vode, 

izronili su gotovo svi potencijalni kandidati 

za predsjednika RH, oni slijeva i oni zdesna, 

oni iz sredine i svi imaju nekakve svoje 

(nenapisane) gospodarsko-političke programe 

kojima misle popraviti urušeno hrvatsko 

gospodarstvo, zaustaviti financijsku 

59


zaduženost, otvoriti nova radna mjesta i 

u svakom smislu svi su puni planova, a 

nadasve obećanja, realnih ili nerealnih to 

je potpuno svejedno jer se u vrijeme izbora 

na to ne gleda. Poput sv. Franje koji najprije 

popravlja urušenu zgradu mjesne crkve, 

pokušavaju popraviti gospodarski urušenu 

zgradu hrvatske države. 

Budućnost će pokazati na koga će ovaj 

put biti uprt prst Božji – IDI I OBNOVI MOJU 

HRVATSKU! Oni duhovno pronicljivi dobro 

znaju da smo mi kao narod pod posebnom 

moralnom paskom. U Hrvatskoj i u cijelom 

hrvatskom nacionalnom corpusu u svijetu 

došla je na red - duhovna obnova njenog 

naroda, koja je, sa Božjeg stajališta, neusporedivo 

značajnija od njene materijalne 

obnove. Premda za naše ljudske potrebe 

svakako da je iznimno važna i njena materijalna 

obnova. 

60 

gloria 

(Uglazbio: Vjekoslav Vila) 

Razbuktala se moja crvena ruža, 

Rascvjetao taj bijeli jorgova. 

I zumbul plavi cvijet već pruža. 

Za tebe, Tebe Croatio – dobar dan! 

Glasala se moja tiha nada, 

molitva mi uslišena biva. 

Sanak što si snivala tada. 

Stasala je to stvarnost živa. 

Gloria! Gloria! Sa zvonika zvone. 

Neka snaga u tebi se spravlja. 

Tvoj brod više ne može da tone, 

Ta lađa sad nova jedra stavlja. 

Mile Prpa 

Ali teško ćemo naći kandidata koji bi 

mogao popraviti urušeno duhovno stanje 

Hrvatske, svakog njenog čovjeka kao pojedinca, 

ali i njen narod kao kolektivitet. To 

stanje je toliko loše, a trebali bismo postati 

uzor čitavom svijetu, da bismo opravdali 

Božju milost koja nam se desecima zadnjih 

godina izravno iskazuje, i koja nas je spasila 

od potpunog uništenja. 

Kako je u Hrvatskoj ipak vrijeme slobode, 

a htjeli mi to ili ne, ono je za vrijeme 

izbora još više istaknuto jer se javno bore 

suprostavljeni kandidati, suprostavljeni po 

svojim programima, ali još više sa svojim 

suprostavljenim „istinama“i interesima. A 

te njihove „istine“, povijest je pokazala da 

se često znadu razbiti o glavu naroda. Zato 

svestrano rešetanje svakoga kandidata, 

beziznimno svakoga koji se kandidira – je 

jedini nacionalni interes. Narod unaprijed 

mora znati u kakvu ga političku i moralnu 

poziciju dovodi pojedini kandidat svojom 

pobjedom – bilo onaj slijeva ili zdesna. Bilo 

neki neutralni – potpuno svejedno. To je 

credo svakih izbora! I naš narod je dovoljno 

iskusio kroz svoju povijest da je konačno 

naučio i tu lekciju. 

Kao prvo i ključno pitanje ovih predsjedničkih 

izbora je sljedeće – da li ćemo 

dobiti predsjednika koji će biti predsjednik 

svih državljana Republike Hrvatske i biti 

predsjednik svih Hrvata i Hrvatica vandomovinske 

i iseljene Hrvatske (da ga svi 

prihvaćaju i doživljavaju kao svog predsjednika, 

makar samo u moralnom smislu), ili 

će kao i do sada u oba slučaja biti samo 

predsjednik tek jednog dijela nacionalnoig 

corpusa i to uglavnom dijela onoga u 

domovini? Kod glasanja, narod, upravo u 

svome interesu i u interesu svoje budućnosti, 

u interesu svog opstanka - treba to


prepoznati i opredjelit se za čovjeka koji će 

biti predsjednik svima. Hrvatska je nezgodno 

ideološki podijeljena i na lijeve (koji su 

dobro organizirani) i na desne koji nisu tako 

dobro organizirani, ali su u većini. 

Podijeljena Hrvatska nema budućnosti, 

to hrvatski čovjek, od pastira do akademika, 

dobro shvaća, kako onaj u domovini 

tako i onaj izvan domovine. Možda bi za 

svehrvatsko jedinstvo najviše odgovarao 

kandidat demokršćanske provenijencije, 

koji bi svojom političkom filozofijom 

odražavao duh izrazito većinske kršćanske 

populacije. 

I svaki onaj predsjednički kandidat 

koji ne misli biti predsjednik svima 

naš barjak 

Zastava pakla sad Hrvatskom gazi, 

stijeg smrti svud gradove mrvi. 

Prasak na prasak u prah srazi 

- stoljeća znoja, suza i krvi. 

Zastava pakla sije tminu, 

ples vampira već pobjedu slavi. 

Ali usred noći ljepotom sinu – 

Naš barjak; crven, bijel i plavi. 

Galebovi bijeli pod njim se jate, 

Sokolovi mladi klikću, žarom gore. 

Jastrebovi lete, za bitkom pate, 

orlovi u boju već se bore. 

Diže se barjak djedovinom dragom, 

naš ponos, naš danak u krvi. 

Diže se gordo novom snagom. 

Vitezovi hrabri nosili ga prvi! 

Mile Prpa 

(državljanima RH i Hrvatima svijeta) mora 

računati na to da na ovim izborima neće 

proći. 

Jer politički imperativ ovog povijesnog 

trenutka je da se na predsjedničkom kandidatu 

Hrvatska nikako ne smije podijeliti, a 

najmanje na ideološkom planu, već upravo 

obrnuto da je treba ujedinit unutar sebe, a 

posebno domovinsku i iseljenu Hrvatsku. 

Hrvatska je podijeljena u dva brojčano 

skoro jednaka naroda – domovinskog 

i vandomovinskog. Ta dva dijela naroda 

treba spojiti u jedno tijelo i u jedan duh, jer 

u njima svima kuca isto toplo srce za svoju 

Hrvatsku. Dosadašnje vlasti u RH gotovo 

da su odbacile vandomovinski nacionalni 

corpus. Ujedinjenje ta dva corpusa na nacionalnom, 

na moralnom, na kulturnom, 

na gospodarskom, na političkom i svakom 

drugom planu je – conditio sine qua non 

naše opstojnosti. I to, ne bilo kakvo, već njihovo 

institucionalno povezivanje. To je povijesni 

imperativ ovog političkog trenutka. 

I svaki onaj predsjednički kandidat koji 

ne ispuni ova oba osnovna uvjeta ( predsjednik 

svima, ali i ujedinjenje domovinske i 

iseljene Hrvatske) mora računati na to da na 

ovim izborima neće proći. Inače mnogima 

će biti – uzaludan vam trud svirači! 

Zato svi potencijalni kandidati za predsjednika, 

kako oni već poznati, tako i oni 

koji će istaći svoje kandidature, možda i 

neposredno pred same izbore - neka malo 

bolje razmisle o svojim programima i o svojim 

istinama, ako žele poput Sv. Franje čuti 

Božji glas kao glas naroda (vox populi – vox 

Dei) – IDI I OBNOVI MOJU HRVATSKU! 

Rujan, 2009. 

Mile Prpa 

61


62 

kriza je došla k nama 

Posve polako u maglenom plaštu/ jutros je ušla u selo, kroz baštu. / List je 

za listom, dršćući od straha, / počeo padat od njezina daha. (D. Cesarić) 

Kad počnemo osjećati da dolazi kriza, 

ona je već dobrano u nama, došla nečujno, 

davno – stigla u maglenom plaštu, ali je nismo 

prepoznali. Ona je poput reume ušla u 

naše zglobove, u naše kukove, u naše kosti 

u naš cijeli organizam. 

I država je poput ljudskog organizma 

podliježe slabosti, reumatizmu, drhtavici, 

živi je organizam koji ima svoje cikluse i one 

dobre i one loše. Ima svoje vrijeme bijede i 

vrijeme prividna izobilja. Ima vrijeme vlasti, 

rada i reda - i vrijeme liberalizma, anarhije 

i bezvlašća. 

Kriza je došla k nama kad smo odbacili 

princip – rad, red, disciplina. A uveli 

princip - bogati se bogate, a siromašniji još 

osiromašuju. Što će reći tko je bliže kasi više 

uzima iz kase. 

Kriza je došla k nama kad je mnogima 

samo njihov novčanik postao važan, a onaj 

državni, onaj društveni – iz njeg tko više 

jami, jami! A brojni su oni koji su iz njega 

jamili! Ne iz njega već iz tvoga, iz moga , iz 

našega novčanika. Iz džepa i radnika i seljaka, 

iz džepa intelektualca, iz džepa svakog 

marljivog i poštenog čovjeka. Kakvih je 

mnogo u našoj domovini, ali zbog njihova 

poštenja oni koji su preko noći postali moćni, 

drže ih naivnima, a time i nesposobnima. 

Kriza je došla k nama kad se uselila u 

grijeh struktura, u najjaču utvrdu s namjerom 

da tamo obitava u izobilju i da bude 

nedodirljiva. 

Kriza je došla k nama, kad su oni koji 

su ušli u vlast, gotovo bez ičega, odjednom 

shvatili da njihovom statusu u vlasti treba 

odgovarati i njihov materijalni status. A 

radom se preko noći nitko nije obogatio, 

ali oni sa svojom politikom jesu ... i nikad 

im tog bogatstva dosta. Samo ga grabe 

još..., još....! 

Kriza je došla k nama kad je u medijima 

uspješan poslovni čovjek onaj koji 

vara i podkrada, a ne onaj koji pošteno i 

stručno radi. 

Kriza je došla k nama kad na ekranima 

stalno gledamo i slušamo lica koja i sama 

kažu da ne znaju što je to kategorija – domoljublje, 

a ništa ne učinimo da ih maknemo i 

da dovodimo ona koja će narod podučavati 

i dati mu svekoliku potporu. 

Kriza je došla k nama kod novoizabrana 

politička garnitura pomisli da s dobivanjem 

vlasti – da se dobiva i mudrost i 

postaje pametan. 

Kriza je došla k nama kad je netko naše 

banke predao u ruke strancima, a nakon 

tog čina rekli smo za njega da je sposoban 

bankar, poslovan čovjek i političar. 

Kriza je došla k nama kad su političke 

strukture shvatile da je lakše rasprodavati 

djedovinu i od te prodaje puniti proračun, 

nego organizirati proizvodnju, iznalaziti tržišta, 

poticati rad i stvaralaštvo. 

Kriza je došla k nama kad smo počeli 

trošiti danas, a plaćati sutra. Kad smo počeli 

živjeti iznad svojih mogućnosti, kad smo


sami sebi govorili ako političari mogu imati, 

možemo i mi! U čemu su oni bolji od nas. 

Kriza je došla k nama kad se zaduženje 

zemlje nije zaduživalo s jednog odgovornog 

mjesta, već oni koji su državu zaduživali 

nisu znali koliko je zadužena ni tko ju sve 

još zadužuje. 

Kriza je došla k nama kad smo se 

počeli ugledavati u neke druge zemlje koje 

su krenule naprijed mnogo bržim koracima 

od nas, a uskoro se pokazalo da je njihova 

sposobnost počivala na još većem dugu 

poput susjedne nam Mađarske. 

Kriza je došla k nama kad smo u Hrvatsku 

radije puštali špekulantski strani 

kapital sumnjiva podrijetla, a još sumnjivije 

namjere, a istovremeno nismo dopuštali 

našim iseljenicima investiranje u domovini 

s njihovim čvrstim, zdravim i potpuno čistim 

kapitalom. Nismo im dopuštali jer oni 

nisu davali nikakav bakšiš, a kamoli veliki, 

onima koji bi im to omogućili. Nismo im 

dopuštali jer smo se bojali njihovog utjecaja 

na politiku. 

Kriza je došla k nama, kad su oni koji 

vode državu, plivajući u bogatstvu izgubili 

sve orijentitire, pa i one nacionalne i počeli 

prezirati sve duhovne i domoljubne 

vrijednosti. 

Kriza je došla k nama kad smo počeli 

progoniti i prepuštati naše časne branitelje 

njihovoj sudbini, kad smo pokrenuli sveopću 

kriminalizaciju Domovinskog rata, 

da bismo udovoljili strancu, koji nas nikad 

kroz povijest nije volio. 

Kriza je došla k nama, kad pravosuđe 

ne može razriješiti krupne malverzacije i 

kad za osuđenje nekoga glavna rasprava 

traje mjesecima i godinama. A sve se može, 

i uvijek se moglo - razriješiti i za nekoliko 

dana 

Kriza je došla k nama kad je vlast sve 

svoje snage usmjerila prema EU integracijama, 

a tamo nas nisu htjeli pa su nas 

neprekidno ucjenjivali, a mi smo te ucjene 

prihvaćali. Uvjeravali smo narod da nam 

je jedini spas i jedina svjetlost u EU, a kad 

tamo gdje smo toliko htjeli ući – gore nego 

u vlastitom dvorištu. 

Kriza je došla k nama jer smo nekritički 

vjerovali savjetodavcima i političarima 

zapada, a zapravo nikad im se nije smjelo 

vjerovati, rijetki su među njima oni koji su 

prema nama imali dobre namjere. 

Kriza je došla k nama kad smo dopustili 

svekoliku rasprodaju Lijepe naše i 

svih njenih najvrednijih i najprofitabilnijih 

vrijednosti. 

Kriza je došla k nama jer su se u njene 

strukture najviše vlasti ugurali i oni koji su 

pod nekadašnjim režimom progonili svoj 

vlastiti narod, a ni danas ne vole ni narod ni 

Hrvatsku ali vole vlast i udoban život koji im 

je nehrvatska Hrvatska omogućila. 

Kriza je došla k nama kad se umnožilo 

bezakonje i kad je ohladnjela ljubav mnogih 

– za čovjeka, za brata, za susjeda, za 

domovinu, pa i za Boga. 

Ova gospodarska kriza u čitavom svijetu 

u svojim temeljima ima – krizu morala. 

A kriza morala je poput šećerne bolesti u 

organizmu – podloga za sve druge bolesti, 

pa i one smrtonosne. Na svjetskom planu 

nikla je davno, duboko u sebičnosti ljudske 

duše, kad je dopušteno privatno vlasništvo 

nad novčarskim institucijama (banke, osiguravajuća 

društva i sl.) gdje se zarađuje 

od prevrtanja novca za novac, što je trebao 

biti monopol države, a u stvari radi se o najobičnijem 

lihvarstvu zaodjenutom u ruho 

visokog bankarstva. 

Tamo gdje nema morala caruje laž, 

neistina, podastiru se lažni podatci, krivi izvještaji 

– pa se slijedom toga donose i krive 

odluke, poduzimaju se i krivi koraci. Ubija 

se vola zbog jednog šnicla, žrtvuju se sve 

vrijednosti. Ova kriza je kriza čovječnosti 

gotovo na svim nivoima. 

Mile Prpa 

63


Dogodilo se to nedavno u samome 

srcu Europe, kad je jedna mala europska 

zemlja, (jedna od najljepših zemalja svijeta, 

s desetak nacionalnih parkova, s više 

od tisuću i tri stotine prekrasnih otoka, 

s kristalno bistrim morem, s četrdesetak 

čarobnih manje više slapovitih rijeka, puna 

ljepote i ugodne klime, tek nedavno izišla iz 

nametnutog joj rata, ali kroz svoju povijest 

vrlo, vrlo nesretna zbog nesloge, svađe, 

mržnje i ljubomore među svojim ljudima, 

u njenom tek nekoliko milijuna brojčanom 

stanovništvu, a isto toliko, ako ne i više 

raseljenom po cijelome svijetu) – dakle, 

dogodilo se da su raspisani svenarodni izbori 

– za izbor novog Predsjednika te zemlje 

s republikanskim uređenjem. Iako Ustav te 

zemlje to nije tražio, ali ovaj puta narod je 

želio izabrati nešto najbolje, nešto najplemenitije 

što je među svojim pripadnicima 

uopće bilo moguće pronaći. 

I dogodilo se da su se kandidirali brojni 

kandidati, kako oni s lijeve, jednako tako i 

oni s njene desne političke opcije. Kandidati 

različitih političkih stranaka, različitih svjetonazora, 

različitih programa, ostvarivih i 

neostvarivih, poznatih političara, državnih 

dužnosnika, kako onih na vlasti jednako 

tako i onih iz oporbe – bilo ih je u startu 

barem desetak, uglavnom materijalno vrlo 

imućnih i političkih utjecajnih ljudi. 

Ali dogodilo se... dogodilo se da se 

potiho, gotovo neprimjetno, kandidirao i 

jedan pjesnik, za kojeg je malo tko čuo, a 

kamoli mogao povjerovat da bi mogao proći 

na izborima..! I dogodilo se, na sveopće 

64 

dan orHideja 

(Izborna priča) 

iznenađenje svih političara, anketara, izbornih 

analitičara, novinara, diplomata, pa 

i na iznenađenje cijeloga svijeta da je već u 

prvome krugu čak s 67% glasova, (a gotovo 

da je cijeli narod izišao na izbore) – pobijedio 

upravo taj pjesnik. 

Brzo su se razletjeli novinari, i novinske 

agencije cijeloga svijeta su javljale – da je 

jedan pjesnik političarima iz ruku na slobodnim 

izborima preoteo državu. 

Inauguracija je bila veličanstvena, s 

mnoštvom stranih državnika, s tisuće novinara, 

TV postaje cijeloga svijeta uživo su 

je prenosile! 

I svi su, na kraju očekivali što će taj pjesnik, 

kao novoizabrani predsjednik države 

učiniti, kako će izvući državu iz gospodarske 

krize, koju su generacije prethodnih političara 

na vlasti ogulile do kože. I ne samo 

ogulile već su rasprodale sve ono što je iti 

malo vrijedilo, a još gore kod međunarodnih 

kreditnih institucija zadužile su državu 

da se više decenijama iz tog duga neće moći 

izvući. Zemlja, u kojoj je pomalo zavladala 

i apatija, bezvoljnost, neperspektivnost i 

gubitak nade u budućnost, a poglavito kod 

mlađih naraštaja koji više svoju budućnost 

nisu mogli vidjeti ni u odlasku u inozemstvo, 

jer svugdje je bila slična situacija, slična 

kriza u svojim pojavnim oblicima. 

A novoizabrani predsjednik je znao da 

se sa državom može uspješno upravljati 

samo onda ukoliko država ima financijsko 

pokriće za svoj proračun. Dobro je znao da 

ako država ima pokriven proračun, da će se 

i druge njene oblasti, gospodarstvo i slično


nekako pokrenuti, prekinuti stagnaciju i 

ubrzati svoj razvoj. A kako je bilo riječ o 

čovjeku koji je iznad svega cijenio duhovne 

i moralne vrijednosti, te bio čovjekoljubiv 

i istinoljubiv – to je uzroke svih narodnih 

nedaća potražio u nemoralu, nepoštenju, 

rasipništvu, krađi, korupciji, žrtvovanju vola 

zbog jednog šnicla i sl. Dakle u pojavama 

koje su preplavile cijeli svijet, a ne samo 

njegovu zemlju. 

Smatrao je da je uzrok cjelokupne 

svjetske krize umnožavanje bezakonja, 

što je neposredno proizišlo iz liberalizma. 

Iz liberalizma u zakonodavstvu, liberalizma 

u sudstvu, u bankarstvu, u investicijama, 

u odgovornosti, i gotovo u svim oblastima 

društvenog, gospodarskog, kulturnog i 

političkog života, gdje se je zbog toga na 

brojnim područjima izgubila kontrola, na 

državnom, pa često i na osobnom planu. 

Smatrao je da je nemoral, a poglavito gospodarski, 

uzročnih sveopće svjetske krize. 

I zato je odlučio svakom nemoralu u svojoj 

vlastitoj državi stati na kraj, a da bi bila i 

uzor čitavom svijetu, oduzeti instrumente 

koji taj nemoral materijalno potkrepljuju. 

Dakle oduzeti mu najjače oružje iz njegovih 

ruku – nemoralno (a nažalost i zakonito) 

stečeni kapital. 

Smatrao je da sve one novčane institucije 

gdje se zarađuje prevrtanjem novca za 

novac poput banaka, mjenjačnica, osiguravajućih 

društava, mirovinskih fondova i 

slično, ne mogu i ne smiju biti u vlasništvu 

pojedinaca već isključivo u vlasništvu države. 

Svako posjedovanje novčanih institucija 

u privatnom vlasništvu smatrao je najobičnijim 

prikrivenim zelenašenjem, zavijenim 

u celofan visokog bankarstva. Stoga je u 

svojoj zemlji, iako to baš nije išlo nimalo 

lako, izvršio nacionalizaciju tih institucija i 

ubrzo se je državni proračun napunio, pa 

u prihodovnoj strani i značajno prekipio. 

Smanjio je na minimum bankarske kamate, 

omogućio jeftine kredite građanima i 

poslovnim ljudima i tako pokrenuo proces 

oporavka gospodarstva. Smatrao je da je 

trenutna svjetska kriza upravo i krenula iz 

novčarskih institucija i novčarskog poslovnog 

nemorala, da se može riješiti samo 

tako da sve te institucije ponovno postanu 

isključivi monopol države. 

Njegov primjer su slijedile i druge države, 

i model se pokazao uspješnim. 

Kako se približavala prva godišnjica 

njegove inauguracije na vlasti, a gospodarstvo 

zemlje je osjetno oživjelo, a narodu 

se vratilo pouzdanje u budućnost i usadila 

se vjera u tog čovjeka, počeli su stizati 

prijedlozi o organizaciji velike proslave godišnnjice 

njegove inauguracije. Takvi su 

ga prijedlozi vrlo razljutili, ali i ožalostili, jer 

očito ljudi još nisu shvatili njegove namjere. 

Zabranio je bilo kakvu, pa i onu najmanju 

proslavu dana njegove inauguracije na vlasti 

s obrazloženjem da čovjek još ni izdaleka 

nije postao savršeno djelo Božje kreacije, a 

ponajmanje onaj na vlasti i da ga se nikako 

ne smije slaviti. Ali zato je odredio da se dan, 

tj. datum na koji pada godišnjica njegove 

inauguracije proglasi za dan orhideja i da 

se slavi cvijet orhideje kao savršeno Božje 

djelo. 

Stoga je naredio svim ministrima, svim 

dužnosnicima državne vlasti, na državnoj, 

regionalnoj i lokalnoj razini, svim ravnateljima 

ustanova, poduzeća, i svima drugima 

bez obzira na kojoj god bili rukovodnoj 

funkciji, pa i onoj najmanjoj, da će svi biti 

momentalno smijenjeni koji toga dana na 

svome radnom stolu ne budu imali cvijet 

orhideje. I to nipošto otrgnuti, već zasađeni 

u tegli, živi, svježi, rascvjetali. Naredio je da 

se taj dan u cijeloj zemlji slavi kao – dan 

orhideja! Svi su to prihvatili ponajprije jer 

je naredba stigla s vrha vlasti, premda nisu 

baš ništa razumjeli, ali i iz bojazni za svoje 

mjesto, funkciju i sl. jer su znali da se njihov 

predsjednik drži riječi i da uvijek izvrši ono 

što javno najavi. 

65


Nastala je prava strka tko će na svome 

radnom stolu imati ljepšu orhideju. Manje 

više svi su se nekako dobro snašli jer su 

imali dovoljno vremena, a nekako kao da 

je i bila sezona orhideja. Ali nisu to samo 

učinili oni koji se nalaze na nekoj funkciji, 

već gotovo svi - i djeca i odrasli. Svi su htjeli 

imati svoj cvijet orhideje. 

Toga dana svi su, a brojni i sumnjičavo, 

buljili u cvijet orhideje kojeg su postavili 

na svoje radne stolove. Ali htjeli to ili ne 

priznati, osjetili su sklad čudesne ljepote 

cvijeta, njegov lagani gotovo neprimjetni 

66 

miris i sve ih je nekako ispunjavao nekakav 

osjećaj ljepote, smisla, mira, postojanosti, 

kao da pokraj sebe imaju neko dobrostivo 

duhovno biće, a ne neku običnu biljku. 

Toga dana najčešće izgovorena riječ bila 

je – orhideja. 

Nikada u svojoj povijesti, niti jednog 

dana kao toga, cijela nacija nije bila tako 

ujedinjena – oko jednog običnog cvijeta. 

Premda to nitko nije glasno upitao, pa čak 

ni najbližeg suradnika ili kolegu o smislu 

– svi su u sebi počeli razmišljati u čemu je 

smisao toga. 

No, ubrzo se je pronijela vijest da je 

najavljeno da će se Predsjednik u 12 h preko 

medija priopćavanja obratiti građanima i 

svima čestitati – dan orhideja! 

I doista uskoro svi su bili pred svojim 

ekranima ili radioprijemnicima i čuli su 

topli, smireni, naprosto blaženi glas svog 

Predsjednika! 

- Dragi sunarodnjaci! Čestitam vam 

– dan orhideja! Mnogi koji pred sobom 

imate cvijet orhideje, istovremeno imate 

pred sobom i savršeno djelo Božje kreacije, 

savršeno baš u svemu. Ne samo da ne misli 

zlo, da ne ogovara, ne samo da ne krade, 

da ne vara, da ne ucjenjuje, da ne laže, da 

ne misli samo na sebe, već upravo obrnuto 

kao savršeno živo biće – oko sebe širi mir, 

neizrecivu ljepotu, sklad, miomiris, postojanost, 

i cijelu sebe daje, svu svoju ljepotu, 

svu svoju čaroliju, i sve svoje draži pruža 

nama, a pritom ništa od nas ne traži! 

Danas je u cijelom svijetu poznato oko 

dvadeset i sedam tisuća različitih prekrasnih 

vrsti orhideja. Ima ih upravo onoliko 

koliko ima i različitih ljudskih karaktera. 

Zato vas pozivam da se i mi ugledamo 

u cvijet orhideje, i pridonesemo svi, svatko 

na svoj način, da možda jednog dalekoga 

dana i mi postanemo tako savršeni, poput 

orhideje, kad ćemo moći slaviti – Dan 

čovjeka! 

Mile Prpa


sakralni prostor posvećen 

doBrom oCu Fra anti antiću 

O štovateljima dobrog oca fra Ante 

Antića dalo bi se napisati brojne knjige ( 

a već su neke i napisane) koje bi govorile 

o čudesnom ozdravljenju koja se pripisuju 

zagovoru oca Ante Antića. Stoga nije ni 

čudno da ga već sada zovu „svetac od 

brze pomoći“ iako još nije službeno od 

strane Crkve proglašen ni blaženikom, 

a kamoli svecem. Ali je zato pokrenuta 

causa za proglašenje dobrog oca Ante 

Antića – blaženikom. 

Među brojnim slučajevima ozdravljenja, 

po zagovoru „sveca od brze pomoći“ 

Ante 

ističemo i primjer našeg sumještanina gospodina 

Mile Todorovića, koji je 1994. g. 

nakon laparoskopske operacije žući, teško 

na smrt obolio, te nakon što se molitvama 

obratio dobrom ocu Anti Antiću za pomoć, 

te nakon što je u bolnici u samrtnoj agoniji, 

po vlastitom svjedočenju, doživio u duhu 

neposredni susret sa likom dobrog oca 

Ante Antića – naglo se počeo osjećati bolje 

i uskoro potpuno ozdravio. 

U znak zahvalnosti za ozdravljenje, koje 

pripisuje zagovoru oca Ante Antića, odmah 

po oslobođenju Siverića i povratkom u 

67


Dida Mile 

Fra Vladimir 

68 

Siverić, pristupio je uređenju jedne poveće 

prostorije u svojoj kući u Siveriću (konobe) 

u sakralni prostor kojeg je posvetio Dobrom 

ocu fra Anti Antiću. 

Svečani Blagoslov tog sakralnog prostora, 

po njegovom potpunom dovršetku, 

obavljen je 06. lipnja 2009.g. Blagoslov je 

obavio vicepostulator proglašenja oca Ante 

Antića blaženikom otac fra Vladimir Tadić 

u nazočnosti svećenika fra Ćire Ćikare, 

fra Frane Samodola, fra Milana Ujevića i 

domicilnog svećenika fra Stjepana Matića, 

te časne sestre Alojzije iz Vodica (Crkva 

sv. Križa) a uz nazočnost sedamdesetak 

uzvanika – gostiju. 

Na svečanosti otvorenja, u tom sakralnom 

prostoru imali smo prilike vidjeti 

trinajest malih oltara ugrađenih kao niše u 

zidove, izgrađene uglavnom u mramoru i bijelom 

kamenu, a likovi svetaca i ambijent u 

kojeg su smješteni sačinjeni su koloritno, u


Gospa Lurdska 

Slika na zidu: dar Mile Prpa 

GospaSinjska 

69


Sv. Franjo 

Gospa Karmelska 

70 

vrlo uspjelim kompozicijama, koje pripisuje 

„viđenjima“ prema kojima su i sačinjene na 

jednoj vrsti terakote, koja je vrlo otporna na 

bilo kakve promjene i vanjske nepoželjne 

utjecaje. 

Tih trinajest oltara, ugrađenih kao niše 

u zidove prostorije, su sljedeći: 

1. Glavni oltar oca Ante Antića 

2. Oltar preobraženja oca Ante Antića 

3. Oltar Majke Božje Lurdske 

4. Oltar Milosrdnog Isusa Krista 

5. Oltar Čudotvorne Gospe Sinjske 

6. Oltar Gospe Karmelske od Okita 

(Vodice) 

7. Oltar Gospe Visovačke 

8. Oltar Majke Božje Trsatske 

9. Oltar Svete Marije Faustine 

10. Oltar Sv. Mihovila Arhanđela 

11. Mali oltarić Majke Božje Lurdske 

12. Oltarić Uzoritog Kardinala Franje Kuharića, 

i 

13. Oltar pape Ivana Pavla II Wojtile 

Potom, smještena na sredini noseće 

grede plafona, kamena glava Krista na 

križu (malih dimenzija) poklon gospodina 

Mate Ramljaka, kao i slika smještena i mramorom 

uokvirena poput četrnajstog oltara 

ulje na staklu Cvjetno poklonstvo raspetom 

Kristu. (Dar tom sakralnom prostoru 

autora gospodina M. Prpe) 

Upada u oči činjenica da je gospodin 

Mile Todorović vlastortučno izradio sve oltarske 

niše, da ih je prethodno sve osmislio, 

kako kaže – prema „viđenju“ duhovnim 

okom. Na pitanje koliko vremena je utrošio 

u izradi tih mini oltara (pritom ne spominjući 

troškove) odgovorio je – oko tisuću 

sati rada. Autor ovog članka ga je ispravio i 

kazao – oko tisuću sati ne rada već ljubavi, 

u što smo se mi svi nazočni na svečanom


Isus Kowalska 

Gospa Trsatska Gospa Visovačka 

71


Fra Leopold Bogdan Mandić i fra Ante Antić 

72


Kuharić - Gospa Lurdska - papa Ivan Pavao II 

Leopold-Ante 

blagoslovu pojedinačno i osobno imali prilike 

uvjeriti. 

Valja posebno napomenuti, da je naš 

Siverić kojeg je uistinu i duhovno obogatio, 

imao tu čast da je to prvi sakralni prostor 

kjoji je posvećen dobrom ocu Anti Antiću 

kao budućem blaženiku i svecu. To je posebno 

zapazio, kod svečanog Blagoslova 

tog sakralnog prostora, vicepostulator proglašenja 

blaženim oca Ante Antića - otac 

Vladimir Tadić. I na kraju zahvaljujemo se 

našem sumještaninu gospodinu Mili Todoroviću, 

što je u našem Siveriću osmislio 

i realizirao jedan duhovni prostor kojeg 

je posvetio budućem svecu, a na čast i 

znamenje svih nas Siverćana, kao i njegovoj 

obitelji koja je sve nazočne srdačno 

dočekala i počastila. Prigodne darove s 

likom i molitvama oca Ante Antića izradio 

je gospodin Davor Sedić, Milin zet. 

Mile Prpa 

73


74 

moje djetinjstvo sa striCem 

Moj stric fra Gabrijel Tomić došao je u Siverić 

za župnika u ljeto 1949. godine. 

Pošto je bilo teško poratno vrijeme, 

kako materijalno, tako i komunistički progoni 

i ubijanje nevinih često bez sudskog 

procesa, tadašnji provincijal fra Petar Grabić 

sve mladomisnike iz 1949. godine slao 

je u rodna mjesta za župnike da se, kako je 

on rekao, prehrane uz svoju obitelj. 

Sa stricem je stajala moja pokojna 

baka Anica. 

Kao dijete sjećam se tih užasnih dana. 

Moja obitelj, nešto zbog moga čvrstog oca, 

nešto zbog strica, bila je stalno pod povećalom 

vlasti ili njihovih pristaša. 

Župna kuća je bila veoma trošna, bez 

sanitarnog čvora. Stric je kasnije često isticao 

kako mu je to bilo najteže. 

Baka je sa stricem bila do proljeća 

1953. godine jer je pobolijevala. Tada sam 

ja kao dijete došla kod njega. Kako sam 

bila mala mještani Gornjeg Siverića su 

me zvali “Seka Fratrova”, što je ostalo do 

danas. 

Strica su komunisti zatvorili u rujnu 

1953. godine pa ja nisam bila dugo “domaćica”, 

kako me je skrivećki zvala moja 

dobra učiteljica Magdalena Tepšić. Ona 

je strica znala bodriti i kuražiti u teškim 

vremenima, šaljući mu pismene poruke 

po meni. 

Nakon stričeva izlasku iz zatvora, u rujnu 

1954. godine, opet sam stanovala s njim. 

Išla sam u Drniš u školu. Tako je stric bio 

kuhar, a ja sam bila na “punom pansionu”. 

Ne znam koliko bih puta trebala samo 

u ovom izlaganju naglasiti kako su 

to bili neopisivo teški dani. Stric i ja smo 

zvonili tri puta dnevno “Zdravo Mariju”. 

Dok sam bila mlađa, slao je mene jer se 

bojao kako ga netko ne bi ubio. Kad sam 

malo narasla, bojao se za mene pa je on 

zvonio navečer. 

Ne mogu i ne smijem nikako zaboraviti 

navesti kako su Mate i Marija Dučić, 

tadašnji stanari u župskoj kući, često išli sa 

mnom zvoniti navečer, kako bih se osjećala 

sigurnijom. 

Bilo je i smiješnih situacija prilikom 

zvonjenja, osobito kad bi Mariju i mene 

konopac od zvona podigao u zrak. I danas 

se tome znamo nasmijati kad se sretnemo. 

Stric je uvijek imao radnike, ili oko crkve ili 

oko župne kuće. Sve je bilo trošno i ruševno, 

a on je želio da to bude što dostojnije 

hramu Božjem. 

Crkvenu robu su prale časne sestre 

u Drnišu, a često i moja mama pa je u šali 

znala reći da nas se trinaestero pere (nas 

sedmero djece, otac, majka, baka, djed i 

stric i sveti Petar). 

Koliko sam puta otvarala vrata župskog 

stana, osobito navečer, jer se stric 

bojao otvoriti. Mislio je da komunisti neće 

pucati u mene pošto sam dijete.


Sjećam se jedne večeri, kako smo 

osluškivali teške korake uz stepenice. Nedugo 

iza toga čulo se lupanje po vratima. 

Stric je otvorio, a na vratima je stajao milicioner. 

Nije ulazio u župski stan, nego je 

pred vratima rekao da ne smijemo zvoniti, 

mislim dva dana jer je umro Moša Pijade. 

Kao dijete bila sam sretna što je umro i što 

ne moram zvoniti. 

Usprkos velikim obvezama, stric 

mi nije želio uskratiti igre, koje su djecu 

razveseljavale. 

Znao je s jedne strane svezati konopac 

za neki predmet – elek, stup ili nešto slično, 

s druge strane on ga je držao, a ja bih preskakivala. 

Žene koje su išle u kiš (mjesto 

gdje se iskrcavalo iz rudnika lošiji ugljen, 

koji nije bio za proizvodnju) gledale su i 

smijale se mojoj, a i stričevoj igri. 

Sada me od svega najviše boli što se sve 

to lako zaboravilo, a još je bolnije što se žali 

za tim “krasnim” vremenima punim “svakog 

milosrđa”. Zašto u svako vrijeme moramo 

imati onih koji ne samo da idu, nego i žive 

kao “guske u magli”? Kako stric, tako i ja kao 

dijete, a kasnije kao djevojčica, mogli smo se 

u svako doba osloniti na naše stanare Matu 

i Mariju Dučić. Mate je stricu bio desna ruka 

u svakom pogledu. Znao ga je upozoriti bezbroj 

puta da se pazi pojedinih nenajavljenih 

“gostiju”. Bio je stricu od velikog povjerenja. 

Matin i Marijin odnos prema njemu stric je 

opisao u svojim memoarima. 

Marija je skuhala tko zna koliko ručaka 

i večera za naše radnike. Moram napomenuti 

kako nije bilo vode u kući pa je Marija 

sa mnom išla po vodu “u sićima” u “vilu” 

ili kod “kućetine”. 

Sjećam se velike zime 1956. godine. 

Tada smo imali gotovo tri mjeseca radnike u 

crkvi. Vatra se ložila u štuvama u crkvi. Kroz 

čitavo vrijeme Marija je uglavnom kuhala 

ručke jer sam ja išla u školu u Drniš. 

Svake subote, ili stric ili ja, a nekada i 

zajedno smo čistili crkvu. Za veće blagdane 

stric bi organizirao čišćenje crkve, što 

su uglavnom radile pjevačice s kora. Puno 

puta, gotovo uvijek, kandalire, svijećnjake 

su čistili u crkvi Mile i Marko Todorović, 

pok. Marko Odak (Jaštelj) i Ivica Dučić 

(Gaga). Dok su čistili, znali su recitirati 

neku pjesmicu, uglavnom šaljivu, uhvatiti 

ritam i u ritmu čistiti kandalire. Bilo je i 

smijeha, ali se Isus sigurno nije ljutio na 

nas iz svetohraništa jer smo bili djeca, neki 

stariji, neki mlađi. To se događalo kad bi 

stric otišao u župsku kuću. 

Sa stricem sam stanovala do rujna 

1959. godine, kada je premješten u Makarsku 

za magistra bogoslova. Iza strica je 

došao fra Jerko Poparić. S njim je stajala 

njegova sestra Marija. Oni su nastavili zvoniti 

i čistiti crkvu. 

Župnici u Siveriću zvonili su Zdravo Mariju 

sve do 1980. godine, kada je fra Stanko 

Prcela, kao naš župnik, elektrificirao zvona, 

pa su zvonila preko automata, kao i danas. 

Znam da su i njima Mate i Marija bili pri 

ruci jer su mi to pričali ostali župnici koji su 

dolazili, kao i njihove sestre koje su s njima 

bile (mislim na Mariju Poparić i tetu Maru 

Šušnjara) dok su Mate i Marija stanovali u 

župskoj kući. 

Sada, kada nema strica, moje uspomene 

iz fratarske kuće prebirem sama. 

Sjećam se Matinih i Marijinih djevojčica, 

Marinke i Ankice. Stric ih je silno volio, 

a one su mu kao mala dječica uzvraćale 

dječjom ljubavlju. 

Hvala Mati i Mariji u stričevo i moje 

osobno ime za sve dobro što su učinili za nas 

u onim teškim danima. Mišljenja sam da je 

ovo trebalo napisati jer što se ne napiše, to 

se i ne zna, a i zaboravi. 

Seka Tomić 

75


76 

nevjerojatno, ali istinito… 

Roditelji maloga Mislava Šindilja, Marinko 

i Albina, nikada neće moći zaboraviti 

što im se dogodilo (i što im se moglo 

dogoditi!) na svetkovinu rođenja Sv. Ivana 

Krstitelja, 24. lipnja 2009. godine. 

Toga, naime, dana koji je po njih mogao 

biti vrlo koban, dogodilo im se ovo: 

Njihov mali Mislav (prvašić) uzeo je nogometnu 

loptu i udaljio se od rodne kuće (u 

Badnju kraj Drniša) kojih stotinjak metara. 

Bilo je oko podne. Mali se Mislav igrao. 

Malo je podigao loptu i ona je završila na 

garaži. Za Mislava je nastala poteškoća: 

Kako loptu spustiti na zemlju? Prvašić je i 

tome doskočio. Popeo se na obližnji orah i 

loptu vratio na zemlju… a onda je smišljao 

kako s garaže sići na tvrdo tlo pod nogama. 

Nije, zapravo, znao kakva opasnost 

vreba na njegov nestašan i mladi život. 

Garaža je visoka oko tri metra. Kod garaže 

je bunar, a na njemu kruna, koja je bila 

pokrivena slabom ternitom. Mali Mislav 

je sjeo na kraj koji gleda na samu krunu, 

bunar. Malo se spustio niza zid, a onda se 

poslužio i rukama i nogama, da smanji 

visinu pada, skočio na krunu kroz koju 

je vodio put u šest metara duboki bunar 

i njegovu hladnu vodu. A bunar je samo 

malo, malo bio širi od krune. Dakle, bunar 

je vrlo dubok, a uzak. Bunar, na sreću, ima 

hidrofor i pumpu. 

Znakovito je i to da mali Prvašić u bunaru 

nije plakao i zapomagao. Sam se borio za 

goli život. Mirno i staloženo dohvatio je tanku


cijev crpilišta vode iz bunara i uputio se, 

penjući se, prema izlazu. Tu se blizu bunara 

“stvori” Josip (Joso) Reljanović, vlasnik 

garaže i bunara… i ugleda dječje ruke koje se 

grčevito hvataju krune bunara. Priskočio je i 

izvukao Mislava, koji je ostao miran i nimalo 

uplašen… Samo je bio mokar, naravno… 

Joso ga je preko glavne cestovne prometnice 

odveo do majke Albine, koja radi 

u obližnjoj trgovini… U prvi mah je pomislila 

da su se djeca međusobno polijevala 

vodom… a kad je Joso rekao da je Mislav 

upao u bunar, Albina i Marinko bili su u 

svojevrsnom stresu. 

Kasnije u razgovoru s njima rekli su 

nam da svu zahvalnost duguju dragom 

Bogu na njegovu daru, blaženoj djevici 

mariji na brižnoj zaštiti te svetom Ivanu 

Krstitelju, kojega slavimo u našemu 

mjestu Badanj. 

Ovaj potresni događaj potiče nas da 

budemo dobri u svome životu i da činimo 

dobro svakome iz ljubavi prema Ocu nebeskome. 

To je iskreni iskaz roditelja maloga 

Mislava, junaka iz bunara 

Dopisnik “Siverića” 

77


78 

ne propustite… 

„modra munja“ na otpadu 

Čuvena i glasovita, nadaleko poznata “modra munja”, 

RENAULT 4 GTL, registarske oznake IM 367 BC. 

A prije toga “dičila se i šepirila” splitskim registarskim oznakama… 

Upamćena je po tome “modra munja”, 

što su joj se veselili ljudi svih uzrasta: 

djeca, bolesnici, starci i starice koji su se s 

veseljem na usnama “ubacivali” u njezinu 

utrobu i bezbolno stizali do svojih odredišta. 

Koliki su je samo blagoslivljali i poželjeli joj 

što manje kvarova na bespućima u župama 

Primorski Dolac i Slivno, i šire. 

Pri spomenu njezina imena mnogi su 

joj zahvalili s osmjehom na usnama. Bilo 

je i onih koji su znatiželjno i si radošću pitali 

za njezino “junačko zdravlje”. Petnaest puta 

bila je na tehničkom pregledu, tamo sve 

od davnih 80-ih godina prošlog stoljeća. 

Od njezine “mladosti”, svježine pa do sve 

donedavno njezin prvi i zadnji vlasnik bio 

je sadašnji Vaš urednik SIVERIĆA. 

Valja ovdje dobro naglasiti da ni opjevanu 

“modru munju” nisu mimoišle ratne 

operacije za vođenja Domovinskog obrambenog 

rata protiv velikosrpske osvajačke 

najezde na Republiku Hrvatsku 1991.-1995. 

Pogođena je iz vatrenog oružja – u Kraljevića 

dragi u samoj blizini Imotskoga. Kakav 

je to samo bio pucanj i pogodak! Metak je 

“zauzeo” mjesto nekoliko centimetara daleko 

od samog spremnika goriva … mogla 

je to biti nevolja velikih razmjera … 

U trenucima kad je metak pogodio 

“čuveno vozilo”, njezin vozač je pomislio da 

nije možda zalutala kakva krhotina i mirno 

nastavio voziti… 

Bilo je to oko 20-og siječnja 1993. godine 

u 21. 00 sat. Dugo je nosila ratne ožiljke 

iz Domovinskog rata, jer rana nije nikada 

pravo zacijelila. 

Njezin vozač ju je vozio u Imotski i taj 

slučaj prijavio u tamošnjoj Policijskoj postaji. 

Službenici iz redova Policije kazali su: 

“fra Stjepane, imali ste veliku sreću”. Tada 

su službeni izvori vještaka potvrdili da je 

metak u pravcu “modre munje” upućen s 

povišenog mjesta… i moglo je biti svašta… 

I kao takvu posebno su je voljeli ministranti 

(poslužitelji kod oltara). Oni su se 

puno puta stisnuli u njezinoj utrobi i obilazili 

sve od Slivna, Makarske, Splita, Solina, Šibenika, 

Drniša i Miljevačke visoravni, Sinja, 

Imotskoga do Kupresa. 

Pisalo se i naglas govorilo: nema više 

“MODRE MUNJE”… ipak je ostala u Slivnu 

kao dar slivanjskom zvonaru Gojku Lozini. 

On je primio u ruke ključeve “modre munje” 

u subotu 26. lipnja 1999. godine. Njemu je 

dobro došla do vinograda i njegovih podvornica. 

I nikada više nije vidjela Imotskoga 

do dana sudbonosnoga. 

“modra munja” na otpadu 

Dana 12. listopada 2009. godine u Župni 

ured Siverić stiglo je pismo, a pošiljatelj 

je POLICIJSKA POSTAJA IMOTSKI…


Budući da se niže potpisani prema 

službenoj evidenciji vodi kao vlasnik vozila, 

pozvan je u gore navedenu Policijsku 

postaju da se izvrši odjava “modre munje”. 

Istoga trenutka nazvao sam Gojka Lozinu 

uz uobičajena pitanja: kako si?, kako 

ostali u obitelji? ima li što novoga u Slivnu? 

A onda je slijedilo pitanje: kako “modra 

munja”? – Fra Stjepane, mogu Vam reći, 

da su je neki ljudi skupili ima sedam godina 

i stegli je u harmoniku. 

emBrio na 

ultrazvuku 

(unuku karlu) 

Rastvorena vrata, lepeza svanuća, 

bezimeno čedo dušu nam poklanja. 

U krošnjama srca – oluja ganuća 

pred začetim cvijetom što leptire 

sanja. 

Oplođena radost poput lave gipka, 

kao da vjetrovi svi kroza nju pušu. 

Začara me njena jednostavnost sipka 

čim dotakoh rukom toplu, dječju 

dušu. 

Posteljice sveta što polažeš breme 

u bijelu hostiju kao dragi kamen, 

Vodo što ispijaš i prostor i vrijeme, 

užgala si život, nesagoriv plamen. 

Postoji li blago koje te je vrijedno, 

tebe, vatro, satkana od pjene? 

Blaga su tjeskobna, ne svijetli ni 

jedno – 

sva se svjetla rađaju u utrobi žene! 

Rosa Petković - Vulić 

Vaš je izvjestitelj pošao u Imotski, gdje 

je 13.10. 2009. tom prilikom izjavio da je vozilo 

uništeno i odvezeno na otpad. Time 

je sve kazano: nije više na životu! 

Je “modra munja” otišla u staro željezo, 

ali je ušla u službene spise i anale za 

sretno finale: nije nestala iz sjećanja ljudi, a 

to je, priznat ćete, najvažnije, zar ne? 


79


Iz Asiza jedan mladi 

Nesebično sve on radi; 

Franćesko su ga zvali 

Ime su mu tako dali! 

Kad Duh Božji uze njega 

Izmijeni se posve svega 

Za njeg’ čuo svijet cijeli 

Mnogi živjet k’o on htijeli. 

Protiv njega nitko nije 

U čemu se tajna krije? 

I druge ga vjere vole 

što se istom Bogu mole. 

Sukob ni s kim nije htio 

Sa svakim je dobar bio 

Jer u svima Boga vidi 

To priznati se ne stidi 

Volio je veličinu 

U glavi mu nešto sinu 

To u Bogu postić’ može 

Razum, srce kad se slože! 

Živio je davno prije; 

Ostario on još nije. 

Aktualan uvijek bio 

Bog promjene s njim htio 

Sve što tada je radio 

Na dobro je sve gradio 

Primjer dobar davat htio 

U svemu je takav bio. 

Mladima je uzor svima 

Još i danas primjer ima 

Prirodu je on volio 

Za sve Boga on je molio. 

80 

Franjo 

Blagoslivlja za sve Boga 

Želio mu služit stoga 

On sebičan nije bio 

Žrtvovat se rado htio 

Do kraja je sebe dava’ 

Kod njeg’ nema zaborava 

Narodni je čovjek bio 

Od nikoga ništa krio. 

Sve što je ima dijelio je 

I tome se veselio 

Otac mu je bogat bio 

Uzet’ od njeg’ on je htio 

Sirotinji da to dadne 

Na koljenim’ molit padne 

Ni čut otac zato neće 

Na njega otac grubo kreće 

Htio mijenjat oca svoga 

Problema je ima stoga 

Ima scene s ocem zato 

Reagira biskup na to 

Pomirenje došlo nije 

U tome se tajna krije 

Do pravde je sucu stalo 

Smiješni riječi tu je palo 

Oca tad se odrekao 

Do Nebeskog njemu stalo 

Odjeću mu tada vrati 

Kod biskupa on se svrati 

Pokri biskup plaštem njega 

Ogrnu ga tako svega 

Mladić Ocem nazva Boga 

Stvoritelja svega svoga


Svu slobodu tad osjeti 

I prisutne on posjeti 

Bog Otac je svima nama 

I ostat će uvijek s nama 

Sad slobodno živjet pođe 

Na ideju jednu dođe 

Crkvu Božju da popravi 

Da u svemu Boga slavi 

Sve stvoreno je, od Boga 

Brat i sestra mi je stoga 

Vatra, kiša a i voda 

Šume, zvijeri pa i roda 

Sestrica je i smrt moja 

Mene vodi Bogu, koja 

Sve zagrlit on bi htjeo 

Pa i vuka kad bi sreo 

S uvjerenjem to radio 

U duše je riječ sadio 

On misiju svoju vrši 

Mir vječni mu bio duši 

Dobri primjer davat pođe 

To činio gdje god dođe 

Od bogati on prosio 

Sirotinji sve nosio 

I gubavce je volio 

Za njih Boga je molio 

Njegova ih i družio 

S hranom njih je služio 

Suosjeća je s njima 

Bio takav prema svima 

Smatrali ga da je čudan 

On je uvijek bio budan 

Smetalo ga sve to nije 

Sve što čini on ne krije 

On ljudima poče zborit 

Svatko Boga treba molit 

Sve što vidiš Bog to stvori 

Tako svugdje on govori 

U zanosu sav je bio 

Sve Bogu je privuć’ htio 

Ljude tako on osvaja 

Slijedit njega pođe raja 

Neki njemu se pridruže 

Bogu žele svi da služe 

Žarko Boga molit stade 

Što mu sada braću dade 

Da to božja volja, znade 

Da tu braću njemu dade 

Providnosti se nadao 

I tako se on vladao 

Strah nikakav ima nije 

Jer Božju Riječ on sije 

Što će piti ili jesti 

S tim se nije dao smesti 

Gdje spavati ili biti 

Gdje od kiše se skriti? 

S tim se mučit nije htio 

Sav u Bogu on je bio 

Te probleme Bogu daje 

Za propuste on se kaje 

Kad o pticam’ brigu vodi 

Zar čovjeka on ne rodi? 

Božja je čovjek slika 

Čista slika i prilika 

Franji sada to je jasno 

Zato sada pjeva glasno 

Raduje se i veseli 

Rado svima zato veli 

Novi život svi živimo 

Svome Bogu se divimo 

Život neka pjesma bude 

Pa i onda kad nam sude 

fra Stojan Damjanović 

81

82 

mladež i mladi 

školska priredBa povodom 

oBilježavanja dana kruHa u pš siverić 

Dana 19. listopada 2009. godine u Područnoj 

školi u Siveriću održana je prigodna 

priredba povodom obilježavanja Dana 

kruha. Učenici, uključujući i djecu iz vrtića, 

održali su svoj prigodni program (recitacije, 

igrokaze..) nakon čega je fra Stjepan Matić 

uz zajedničku molitvu blagoslovio hranu 

koju su učenici pripremili i donijeli. Djeca 

su uživala u čašćenju oko stola punog prekrasnih 

kolača, peciva i kruha, a to se moglo 

primijetiti i po osmijesima na njihovim 

licima. Da je uistinu i bilo tako dokazuje i 

par dječjih osvrta na taj dan. 

učiteljice: Milka Odak, 

Daniela Begonja, 

Željana Vujević, 

Ivana Đidara 

i Josipa Reljanović, vjeroučiteljica 

U našoj je školi bila predstava. Svi 

smo nešto recitirali. Mene je došla gledati 

mama. To mi je bilo drago. Počastili smo 

se kolačima. Bilo nam je lijepo. 

učenik Josip B. III. razred 

Proslavili smo Dane kruha. Bilo je lijepo. 

Svi smo donijeli puno kruha i kolača. 

Fra Stjepan je blagoslovio hranu, a nakon 

toga smo se počastili. 

učenik Antonio Šiklić, III. razred 

Ujutro kad se probudim odem kod 

mame. Onda joj donesem kvasac, vodu 

i tijesto. Ja odem s bratom vani, igrati se. 

Poslije toga osjetio sam miris kruha. Onda 

smo došli u kuću , a mama je nosila kruh na 

stol, a kruh je bio topao i onda smo ga pojeli. 

učenik Jure Baković, III. razred 

Dana 19. listopada 2009. godine u 

našoj su se školi održali Dani kruha. Mnoge 

dječje majke ispekle su razna peciva i 

kolače. 

Svaki učenik pripremio je recitaciju 

o kruhu. Roditelji su mirno sjedili i čekali. 

Svećenik je nakon priredbe predvodio blagoslov 

kruha. Nakon blagoslova svi smo 

se zasladili kolačima. Uživali smo u prekrasnim 

okusima raznovrsnih i ukusnih 

kolača. Meni se osobito svidjela priredba 

te prekrasne pjesmice. 

učenica Marija Topić, IV. razred 

igrokaz o kruhu 

Pričaju kruh i jedan dječak. 

dječak: Zašto si ti tako važan? 

kruh: Važan sam zato što me ljudi jedu. 

Mene jedu i Englezi i Kinezi. 

dječak: A kako se stvaraš? 

kruh: Stvaram se od brašna, soli i vode. 

Potom me stave u peć. 

dječak: Dobro, sada idemo na Dane kruha! 

Josip Popović, III. razred

»SIVERIĆ« BR. 17 MLADEŽ I MLADI 

Treba spasiti što se spasiti dade 

83

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 17 

84 

kosCi na suHopolju u siveriću 

Fotoreportaža

»SIVERIĆ« BR. 17 MLADEŽ I MLADI 

85

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 17 

Navalna petorka: Ferdo Topić, Ivan Puncet, Zdravko Tomić, Milan Ramljak i Damir 

Pučić. Snimio: glavni urednik 

86

iz župskog ljetopisa 

svibanj, 2009. 

01.05. Sv. Josip Radnik: on je izraziti 

primjer i uzor onima koji svojim samoprijegornim 

radom teškom mukom priskrbljuju 

kruh članovima svoje obitelji. 

U 9.30 sati u Kadinu Glavicu, u župu 

posvećenu svecu dana: u misnoj proslavi 

i vaš ljetopisac. 

Svibanjska pobožnost u našoj župi u 

18.00 sati. 

02.05. SVETI ATANAZIJE, biskup i 

crkveni naučitelj (zaštitnik od glavobolje). 

Sveti Atanazije je prava svetačka zvijezda 

među svecima starog doba kršćanstva. 

Rodio se od kršćanskih roditelja grčkog 

podrijetla, u Aleksandriji, glavnom gradu 

Egipta, oko 295. godine. Stekao je visoku 

Karlo Ramljak iz Drniša u Siverić... 


grčku naobrazbu … bio je učenik svetog 

Antuna pustinjaka, a napisao je i njegov 

životopis … već kao mladi svećenik hrabro 

se borio protiv učenja krivovjerca Arija, 

aleksandrijskog svećenika Arija koji je zanijekao 

Kristovo Božanstvo. Godine 328., kao 

tridesetogodišnjak, postao je patrijarh, pa 

tako i glavni stožer i obrana Crkve u Egiptu. 

Arijevci – krivovjerci se nikako nisu mogli 

pomiriti s tim da je njihov najveći protivnik 

postao patrijarhom. I počele su protiv njega 

lažne optužbe. Do konca svoga života više 

puta morao je u progonstvo. Bio je zanosan 

apostol, a u narodu je procvala vjera i pobožnost. 

Posljednje godine života Atanazije 

je provodio u miru, punim žarom vršeći 

svoju natpastirsku službu. Neumoljivo se 

87

IZ ŽUPSKOG LJETOPISA »SIVERIĆ« BR. 17 

borio za Božju slavu i dobrobit pravovjernog 

mu stada … isto tako i Sveti Atanazije ubraja 

se u ZVIJEZDE KOJE NE ZALAZE, umro 

je u Aleksandriji 02. svibnja 373. godine 

… Ime Atanazije na grčkom znači: besmrtan, 

i zaista je besmrtan u svojim spisima, 

pismima, knjigama, velikan Atanazije iz 

Aleksandrije Egipatske … 

Na otvaranju i blagoslovu obnovljene 

crkve Gospe od Ružarija u Drnišu u 18.00 

sati. Misno slavlje predvodio je šibenski 

biskup Ante Ivas pred očima puno naroda 

i brojnih svećenika. 

03.05. ČETVRTA VAZMENA NEDJE- 

LJA. I danas u nedjelju Dobrog Pastira naših 

duša, molili smo za svećenička i redovnička 

zvanja za sve krajeve i prostore zemaljske 

kugle. 

Poslije podne strahovita grmljavina uz 

padanje kišice i krupe. 

06.05. Oko 08.00 sati gosp. Gordan 

Tanfara iz skladišta BETON LUČKO iz Radonića 

pokraj Konjevrata dovezao (u dva 

navrata) pločice za stazu na groblju i uređaj 

prostora ispred naše crkve. 

09.05. Župnik krenuo u Kistanje u 

09.00 sati na ispomoć tamošnjim svećenicima. 

Na putu prema Drnišu skoknuo do 

župnika fra Šime Nimca u Promini i pridigao 

križ svetoga Damjana. 

Iz Drniškoga Dekanata dva autobusa 

mladih pošli su u Livno na susret Hrvatske 

Katoličke Mladeži. S njima su pošli svećenici: 

fra Josip Matić i fra Damir Čikara. 

Obojica kažu da je bilo odlično. 

U Drnišu počelo ispovijedanje prvopričesnika 

i njihovih roditelja u 16. 00 sati. 

Svibanjska pobožnost u 18.30 sati u 

našoj župi. 

Tek za današnji dan može se reći da 

je ugrijalo. 

10.05. PETA VAZMENA NEDJELJA. 

Malo prije 09.00 sati stigao je fra Domagoj 

Runje, magistar naših bogoslova u Splitu. 

On je prije procesije blagoslovio dva 

88 

crkvena barjaka … predvodio je slavlje i 

govorio o KRIŽU SVETOG DAMJANA i o 

svetom Franji Asiškome … nakon bratskog 

ručka u Drnišu, fra Domagoj je krenuo put 

Splita. 

Poslije podne pouka za dva para 

zaručnika. 

14.05. Nakon sveukupne svibanjske 

pobožnosti župnik pošao na ispomoć pri ispovijedanju 

krizmanika, roditelja i kumova 

u Promini u 18.30 sati. 

15.05. Danas ispovijedanje krizmanika, 

njihovih roditelja i kumova u Drnišu 

u 17. 00 sati 

16.05. U slavljenju svete mise i podjele 

sakramenata svete krizme u Drnišu u 10.00 

sati sudionikom je bio i siverski župnik. 

17.05. ŠESTA VAZMENA NEDJELJA. 

Gospodin nam zapovijeda da snažno oglašujemo 

njegovu vijest, radosnu, ugodnu do 

nakraj zemlje …

»SIVERIĆ« BR. 17 IZ ŽUPSKOG LJETOPISA 

21.05. SPASOVO (Križi) … Župnik u 

blagoslovu NOVOGA MRAMORNOG KIPA 

ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE U SINJU 

i na posveti glavnog oltara i crkve GOSPE 

SINJSKE u 18.00 sati 

Sveta Misa u Siveriću u krugu 22 osobe 

u 10.00 sati… 

22.05. Imendan fra Milanu Ujeviću i 

fra Mili Maroviću… 

Sprovod Dane Šiklića u 17.00 sati, puno 

svijeta, vrućina … 

24.05. SEDMA VAZMENA 

NEDJELJA. 

Žarko smo molili Gospodina neka nam 

učvrsti nadu u jedinstvo čitave Crkve po 

svem svijetu … 

Teška željeznička nesreća koja se danas 

dogodila na pruzi u Rudinama pokraj 

Kaštela u kojoj je smrtno stradalo šest 

putnika… 

29.05. Župnik pošao u Solin gdje je 

u tiskari gosp. Silviju predao gotovo sve 

radove i slike za novi broj lista SIVERIĆ. 

31.05. PEDESETNICA, DUHOVI . 

Prva pričest u župi na dan kad se Crkva 

javno predstavila svijetu u poznavanju 

Boga na svim jezicima na zemlji … 

lipanj, 2009. 

01.06. SV. JUSTIN, mučenik … Kiša, 

koju smo željeli, padala je ne samo za čitava 

dana, nego je dobrano nastavila svoj “silazak” 

i 02. lipnja. Ljudi kažu da noge upadaju 

u zemlju … velika mokrina prekriva sve živo. 

03.06. Župnik bio u župi sv. Marije 

u Gracu i nazočio blagoslovu kamena temeljca 

za novi zvonik. Blagoslov je obavio 

domaći župnik far Josip Matić u 10.30 sati. 

U našu crkvu stigao don Krsto Tomić 

i služio svetu misu u 11.00 sati i obišao 

župnika, kao i uvijek. 

Na sprovodu u Parčiću za pok. Smiljanu 

– Milku Baković u 16.30 sati bio i 

siverski župnik. 

Vjenčani Marina Bukarica i Hrvoje 

Azinović. 

06.06. Blagoslov sakralnog (molitvenog) 

prostora u Mile Todorovića. Blagoslov 

obavio fra Vladimir Tadić uz nekoliko svećenika 

i puno uzvanika. 

07.06. NEDJELJA. PRESVETO 

TROJSTVO … Na Visovcu proslavljena 

800-ta godišnjica osnutka Franjevačkog 

reda za šibensku biskupiju. 

09.06. Župnik bio na predstavljanju 

knjige don Ante Bakovića – Hrvatski martirologij 

XX. Stoljeća. Nakon sedamnaest 

godina istraživačkog rada umirovljenog župnika, 

našoj se javnost, kako onoj crkvenoj, 

tako i onoj znanstvenoj, kulturnoj, političkoj 

i medijskoj predstavlja najcjelovitije izvješće 

o 613 mučenika Crkve u Hrvata XX. 

stoljeća. U knjizi od 1. 054 stranice, nalaze 

se biografije i fotografije, kao i izvješća 

o mučeničkoj smrti biskupâ, svećenikâ, 

bogoslovâ, sjemeništaracâ, braće laikâ i 

časnih sestarâ svih biskupija i redovničkih 

zajednica Crkve u Hrvata. Knjigu je predstavio 

prof. dr. sc. Josip Jurčević u Drnišu. 

10.06. Jutros rano – dobrodošla kišica! 

Župnik pomagao u župi Sv. Marija u 

Gracu. 

11.06. Božji dan, svetkovina Tijela i 

Krvi Kristove. I danas se pomoglo u prigodi 

krizme u Gracu. 

Na svetoj misi u Siveriću oko 40 osoba 

u 18.00 sati. 

13.06. Sv. Ante Padovanski. U Drnišu 

u 07.00 – pomagalo se! 

Sakrament svete ženidbe primili su: 

Veljko Odak i Milenka Nedoklan u crkvi sv. 

Petra Apostola u 17.00 sati. 

Svetoj misi na Dučića glavici u 20.00 

sati nazočilo 45 ljudi. Svi su pozvani u kuću 

Ante Dučića i bili počašćeni. 

17.06. Svećenički dan za šibensku 

biskupiju proslavili smo u župi Banjevci. 

Župnik fra Petar Pletikosa sve nas je objeručke 

primio, pozdravio i počastio. U župnoj 

89


Na Dučića glavici u Petrovu polju pokraj željezničkog kolodvora na slavlju misne 

proslave kraj kapelice Sv. Ante, 13. 06. 2009. 

I u kući Ante Dučića 

90


Uz siverskog guslara Vitu Mrđena. Snimila: Ljubica Mikrut Jukić 

novoj dvorani predavanje je održao vlč. Ivan 

Miklenić: svećenik i politika. Malo kasnije 

smo autobusom stigli na brdo “VIDIKO- 

VAC” odakle pucaju pogledi na Kornatsko 

otočje i Vransko jezero … na vrhu je jama 

u koju su krvožedni komunistički zločinci 

ubacivali nebrojeno mnoštvo Hrvata. 

Nakon Domovinskog rata nad jamom je 

podignuta kapela u kojoj smo s biskupom 

molili za sve žrtve komunističkih progona 

… Jutros na putu prema Banjevcima bili 

smo u župi Stankovci gdje nas je od srca u 

Gospinoj crkvi pozdravio fra Božo Duvnjak. 

19.06. PRESVETO SRCE ISUSOVO. 

SVETKOVINA. Ove godine svečanom večernjom 

molitvom uoči svetkovine Presvetog 

Srca Isusova u bazilici sv. Petra u 

Vatikanu papa Benedikt XVI. otvorio je 

svećeničku godinu. 

CRKVI SU POTREBNI SVETI SVEĆENICI 

U svojoj homiliji Papa je pozvao oko 

400. 000 katoličkih svećenika, koji djeluju u 

raznim krajevima svijeta, da obavljaju svoju 

svećeničku službu velikodušno i predano, 

ali i bogobojazno. “Treba voditi računa da 

svojim ponašanjem, nehajem ili krivnjom 

ne nanesemo štetu povjerenim nam dušama”, 

rekao je Papa i podsjetio svećenike da 

su Crkvi potrebni sveti svećenici, službenici 

koji će pomagati vjernicima da iskuse 

ljubav milosrdnog Gospodina i koji će biti 

uvjereni svjedoci. “Na to nas pozivaju svećenička 

obećanja, koja smo dali prigodom 

našeg ređenja i koja obnavljamo svake godine 

na Veliki Četvrtak. Čak i naši nedostatci, 

naša ograničenja i slabosti moraju nas 

voditi Presvetom Srcu Isusovu” – rekao je 

papa Benedikt XVI. Papa na poseban način 

91


poziva svećenike da znaju prihvatiti novo 

proljeće koje Duh Sveti u Crkvi ovih dana 

budi preko crkvenih pokreta i novih zajednica. 

Sveti Otac ističe potrebu zajedništva 

između prezbitera ( svećenika) i njegova 

biskupa u učinkovitu i osjećajnu bratstvu … 

92 

Svećenici po uzoru svetoga arškog 

župnika Ivana Marije Vianneya 

Papa je svećenicima kao primjer dao 

sv. Ivana Mariju Vianneya, čije su relikvije 

bile toga dana izložene u bazilici sv. Petra. 

Za uspješna službenika Božjeg sigurno je 

potreban studij s posebnim i trajnim pastoralnim 

odgojem, ali još više je potrebna 

znanost ljubavi, poručuje Benedikt XVI. Papa 

podsjeća na svakodnevno svjedočenje 

arškoga župnika i molitvu pred Presvetim 

Oltarskim Sakramentom, slavljenje mise i 

ispovijedanje. Bio je uvjeren da o misi ovisi 

sav životni žar jednog svećenika. Papa je 

htio da se Svećenička godina slavi zajedno 

s obilježavanjem 150. obljetnice rođendana 

za nebo, odnosno preminuća svetoga Ivana 

Marije Vianneya, poznatijega kao ARŠKI 

ŽUPNIK, nebeskoga zaštitnika župnika, 

koji je preminuo 04. kolovoza 1859. godine. 

Papa svim svećenicima u svijetu predlaže 

jednostavan i stvaran hod po uzoru na 

arškog župnika. 

20.06. Subota je! Zdravko Tomić kosio 

suhu travu izvan zelenih površina … 

Poslije podne velika kiša nošena snažnom 

burom. Sve je bilo nalik na snježnu 

vijavicu. 

21.06. DVANAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Gospodin mora biti naše 

uzdanje i tvrđava spasenja, čvrsti jamac i 

pouzdan oslonac u spasu naših duša. 

22.06. Pet kosača: Zdravko Tomić, 

Ferdo Topić, Ivan Puncet, Milan Ramljak 

i Damir Pučić uredili okoliš i obarali suhu 

travu … 

23.06. Milenko Tomić i Mladen Bukarica 

vodili brigu o zelenim površinama. 

25.06. DAN DRŽAVNOSTI. Danas 

su pomagali stavljati novi 16-ti broj “SIVE- 

RIĆA” u omotnice: Antonija, Ivan i Marija 

Topić i Mirela Čanić. 

26.06. Danas smo uputili poštom 139 

pošiljaka na isto toliko adresa … 

28.06. TRINAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Crkva Božja po svem svijetu 

neodoljivo kliče i bodri sve narode neka 

odanom dušom pjevaju Bogu, gospodaru 

sveukupne ljudske povijesti. 

29.06. SVETI PETAR I PAVAO, apostoli. 

Svetkovina. Petar apostol i Pavao učitelj 

narodâ (pogana), naučiše nas zakonu tvome 

Gospodine. 

Procesiju oko groblja i misno slavlje u 

10.30 sati predvodio je fra Damir Čikara, 

župni vikar u Drnišu. 

Slobodan Glibota, Gojko Lozina (zvonar), 

fra Stjepan, Ive Šiklić (zvonar), Dane 

Jurić (guslar), Jozo Parlov (Deco), Ivan 

Talaja i Stipe. Siverić, 29. lipnja 2009.


30.06. Sveti Prvomučenici Rimske Crkve. 

Mučeništvo su podnijeli pod okrutnim 

Neronom i pred krvoločnim zvijerima svake 

vrste. Bilo je to u vrijeme dugogodišnje 

Neronove strahovlade (54. – 68. godine). 

srpanj, 2009. 

01.07. Zajedničke dužnosti na Visovcu 

i dogovor za Gospine svetkovine. 

02.07. Župnik krenuo prema servisu 

Porche u 06.00 sati, gdje je dao automobil 

na servis … sparina … na povratku kući u 

Prugovu kiša. 

03.07. “Gromovita OLUJA”, registracijskih 

oznaka ŠI 378 BL uputila se spremna 

za još jedan tehnički pregled u Kninu. 

Potpunoma se našla ispravna i u 10.00 sati 

bila već u Siveriću. 

Silna kiša nošena na krilima snažnog 

vjetra u 17.00 sati … sprovodili smo pokojnu 

Anđelka Topić i Zdravka Lilić potiho u 

crkvi... 

Anu Odak “Šošinu” čekajući na samom 

ulazu u crkvu. 

04.07. Na Visovcu pri zavjetovanju 

naših Novaka nazočio i siverski župnik. 

U kasno poslije podne stigao gosp. 

Siniša Sviben, dimnjačar, čistio dimnjak i 

peć za centralno grijanje … za 220, 00 kuna. 

05.07. ČETRNAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. U nedjelju nakon svetkovine 

sv. Petra i Pavla način je da se sv. Misa 

služi na Promini. I bila je u 10.00 sati u kojoj 

je dalo svoga udjela sedamdesetdvoje ljudi. 

U 19.00 sati u Drnišu blagoslov orgulja 

… Blagoslov obavio fra Željko Tolić, provincijal, 

pjevao crkveni zbor iz Gospe od 

zdravlja pod ravnanjem službenog maestra 

fra Stipice Grgata. 

09.07. Danas smo po svojoj dužnosti 

i obvezi prema Biskupiji i Franjevačkoj 

Provinciji uputili milostinju Mlade nedjelje 

za svećenički pomladak. 

11.07. U sprovodnim obredima za pokojnog 

Ivana Lapića iz Čitluka, oca našega 

fra Ivice Karla na groblju sv. Franje u Sinju 

u 17.00 sati. 

12.07. PETNAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Crkva Kristova i danas 

skrušeno moli da nam Gospodin neprestano 

pokazuje svijetlo istine i stazu pravu. 

13.07. Po velikoj vrućini prema Sinju 

na misne svečanosti za pokojnog fra Stanka 

Mandaca u 17.00 sati. 

16.07. Gospa od brda Karmela … U 

prigodi obilježavanja 300 GODINA CRKVE 

SVETOG MIHOVILA U KIJEVU. Veliko slavlje 

u zajedništvu desetak svećenika predvodio 

je i propovijedao fra Gabrijel Jurišić. 

19.07. ŠESNAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Na poseban smo način 

molili Gospodina za njegovu milostivost i 

darežljivost da nam poveća nadu, umnoži 

vjeru i rasplamsa ljubav prema njegovim 

lakim nalozima i uputama za naše opće 

dobro … 

93


20.07. Sv. Ilija, starozavjetni prorok 

… odlučno je stao na branik Božje slave i 

ljudskih prava kada su ona bila ugrožena. 

21.07. Uz brojni narod sprovodili smo 

Anu Ramljak u 18.00 sati. 

22.07. SVETA MARIJA MAGDALENA, 

učenica Isusova (zaštitnica žena, pokajnicâ, 

frizerâ, proizvođačâ ugodnih mirisâ, 

vtrlarâ, vinogradarâ). 

Sveta Marija Magdalena potjecala je iz 

Magdale sa zapadne obale Genezaretskog 

jezera, zato joj je uz ime Marija dometnuto i 

ime Magdalena. Evanđelist Luka spominje 

Mariju Magdalenu ovom zgodom: “Isus 

zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući 

i naviještajući Evanđelje o kraljevstvu 

Božjem. Bila su s njim dvanaestorica 

i neke žene koje bijahu izliječene od zlih 

duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, 

iz koje bijaše izagnao sedam đavola i mnoge 

druge …” U evanđeljima čitamo da je 

Marija Magdalena pratila Isusa i na njegovu 

Križnom putu i bila uz njegovu Majku pod 

križem kada je umro. Sveti Matej to ovako 

spominje – stavljajući Mariju Magdalenu 

na prvo mjesto - “A bijahu ondje žene što 

su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 

među njima Marija Magdalena …” Marija 

Magdalena bila je i prva u uskrsno jutro na 

Isusovu praznu grobu. Očevidac, evanđelist 

Ivan o tome piše: “Prvog dana u tjednu rano 

ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena 

na grob i opazi da je kamen s groba 

dignut. Otiđe stoga i dođe k Šimunu Petru 

i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa 

im reče:”Uzeše Gospodina iz groba i ne 

znamo gdje ga staviše” … I kad se Marija 

Magdalena opet vratila grobu, stajala je 

vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri 

u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako 

sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo 

– jedan kod glave, a drugi kod nogu. 

Kažu joj: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: 

“Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje 

ga staviše”. Rekavši to obazre se i ugleda 

94 

Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 

Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš?” Misleći da 

je vrtlar reče mu ona: “Gospodine, ako si 

ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću 

uzeti”. Kaže joj Isus:”Marijo!” Ona se okrene 

te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: 

“Učitelju!” Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se 

sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi 

mojoj braći i javi im: Ulazim Ocu svomu i 

Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu”. 

Ode dakle, Marija Magdalena i navijesti 

učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on 

mi je to rekao””. 

25.07. SV. JAKOV, apostol. Rođeni 

brat Ivan apostola i evanđelista. Sv. Jakova 

dao je pogubiti kralj Herod Agripa I., koji je 

u Cezareji Primorskoj umirao u strašnim 

mukama ( u proljeće 44. godine poslije 

Krista). 

Župnik pošao u Mirlović i bio sudionikom 

dopadljive službe Božje kojom je 

ravnao fra Domagoj Volarević. 

26.07. Nakon župne nedjeljne mise u 

09.00 sati, župnik se u blagdansko slavlje 

sv. Ane i Joakima u Kosovu uključio u 

proslavu božansku. 

U proslavi sv. Joakima i sv. Ane na 

Sedramiću Gornjem bio i siverski župnik 

u 18.00 sati 

kolovoz, 2009. 

01.08. SUBOTA. Sv. Alfonz de Liguori, 

biskup i crkveni naučitelj. 

Nakon služene mise za pokojnu Mariju 

Knez u 17.00 sati pošlo se na Visovac gdje 

su pridošli svećenici i bogoslovi zajednički 

molili Večernju molitvu u prigodi uočnice 

Gospe od Anđela. 

02.08. OSAMNAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Župnik pomagao na Gospinu 

Visovcu. Vladala je velika vrućina. 

Bilo je puno naroda. Brodovi Nacionalnog 

parka Krka dovoze i odvoze mnoštvo hodočasnika 

za čitava dana.


Sveta Misa u Siveriću u 18.30 sati. Bi 

malo svita. 

03.08. Danas smo sprovodili i u sv. 

Misi za Katu Pavlović molili u 18.00 sati. 

05.08. Dan domovinske zahvalnosti, 

Dan pobjede i hrvatskih branitelja. U koncelebriranoj 

misi za Domovinu nazočio i 

Bogu zahvalio i siverski župnik u crkvi sv. 

Ante u Kninu u 12.00 sati. 

07.08. Već od jutros je u prigodi devetnice 

Gospi Sinjskoj pomagao i siverski dušobrižnik 

i na mahove priskakao u pomoć 

sve do navečer. Pratio je “KLAPE GOSPI 

SINJSKOJ”, FESTIVAL MARIJANSKO 

DUHOVNE KLAPSKE PJESME na dvorištu 

Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske u 

21.00 sati. 

08.08. I na blagdan sv. Dominika, svećenika 

bio pri ruci za ispomoć u svetištu 

Gospe Sinjske. 

09.08. DEVETNAESTA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Molili smo Gospodina za 

sve one koji opravdano jauču i zapomažu 

u životnom škripcu … 

Putem televizijskog prijenosa u svom 

stanu pratio 294. viteško nadmetanje (natjecanje) 

Sinjske Alke u 16.30 sati. A pobjednikom 

je bio Zorica. 

10.08. Sveti Lovro, đakon i mučenik. 

Mučeništvo je podnio u vrijeme progona 

kršćana za vladanja rimskog cara Valerijana 

… 10. kolovoza 258. godine u Rimu. 

Ponovno u Sinju u Devetnici … pomagao 

koliko je mogao! 

13.08. Fra Stjepan Matić otputovao 

iz Sinja u Siverić radi već ranije preuzetih 

obveza u svojoj župi. 

14.08. Uočnica Velike Gospe. 

Blagoslov… 

15.08. VELIKA GOSPA ILI UZNESE- 

NJE MARIJINO U NEBO… Od 06.00 do 

17.00 sati bio pri ruci narodu Božjemu na 

Visovcu … 

Sveta Misa u župi u 18.30 sati. Misara 

je malo bilo. 

16.08. Nedjelja. Sv. Roko. Nakon odslužene 

(recitirane) mise u 09.00 sati, župnik 

požurio prema crkvi sv. Roka kako bi 

se uključio u procesiju ulicama Drniša do 

Gospine crkve, gdje je slavlje predvodio fra 

Ivan Vidović. 

17.08. Župnik pošao u Omiš, gdje 

je obišao fra Dominika Tomića i ostale 

svećenike. 

23.08. Atena u vatrenom obruču, javljaju 

svjetske agencije … Šest gradova u 

blizini glavne grčke prijestolnice u velikoj su 

opasnosti da ih ne proguta vatrena stihija… 

29.08. Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja 

… U Parčiću na ispomoći. 

30.08. DVADESET I DRUGA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU. Crkva u zanosu pjeva 

Božjoj dobroti. 

Danas su se navršile pune dvije godine 

od najveće tragedije u Hrvatskoj nakon 

Domovinskog rata: na današnji dan na 

Kornatu živote je u požaru izgubilo dvanaest 

vatrogasaca. Isto tako danas se obilježava 

međunarodni Dan nestalih. Hrvatska od 

1991./92. još uvijek traga za svoja 1 042 

branitelja i civila. 

31.08. I još jedan kolovoz ode unepovrat. 

Može se reći da je žario i palio. 

rujan, 2009. 

01.09. Danas se u Gdanjsku (Poljska) 

obilježava sedamdeseta godišnjica otkako 

je Njemačka na današnji dan, 01. rujna 

1939. godine napala Poljsku i samim time 

gurnula milijune ljudi u provaliju Drugoga 

svjetskog rata: početak Drugoga svjetskog 

rata. 

03.09. SVETI GRGUR VELIKI, PAPA I 

CRKVENI NAUČITELJ. Rođen je u Rimu 

oko godine 540. Vršio je službe na carskom 

dvoru. Zatim se odrekao službe gradskog 

prefekta, prigrlio je monaški život, zaređen 

je za đakona i u Carigradu bio kao poslanik, 

03. rujna 590. godine izabran je pa papu. 

95


Pokazao se pravim pastirom u upravi, pomaganju 

siromaha, širenju i učvršćivanju 

vjere. Mnogo je napisao o ćudoređu i teologiji. 

Umro je 12. ožujka 604. godine. 

Malo prije podne završio iskrcavanje 

ploča što ih je iz industrijske zone BETON 

LUČKO iz Radonića dovezao gosp. Gordan 

Tanfara, rodom iz Brodarice. 

Okupljene franjevce u Župnom stanu 

u Drnišu o izboru novog starog provincijala 

fra Željka Tolića i njegova vikara (zamjenika) 

fra Božu Vuletu, pravovremeno je 

izvijestio fra Milan Ujević u 12.30 sati. 

05.09. Subota. U crkvi PRESVETOG 

OTKUPITELJA na Glavici kod Otavica 

u zajedništvu brojnoga puka slavljena je 

sveta misa za umjetnika svjetskoga glasa 

Ivana Meštrovića u 11.00 sati: sa župnikom 

domaćinom fra Jozom Matićem koncelebrirao 

je i siverski župnik fra Stjepan Matić. 

Hvalevrijedno je spomenuti da je Ivan Meštrović 

crkvu PRESVETOG OTKUPITELJA 

darovao župi Svete Marije u Gracu kojoj 

pripadaju i OTAVICE. Gospina župa je itekako 

ponosna na svoga i našega velikana 

duha i uma … Želja nam je da Gospodin 

velikome Umjetniku i članovima njegove 

obitelji, čiji posmrtni ostaci počivaju u crkvi 

Presvetog Otkupitelja udjeli vječni pokoj u 

Kraljevstvu svome … Nakon misnoga slavlja 

u gore spomenutoj crkvi, a u podnožju 

same GLAVICE svečano je blagoslovljena 

i otvorena nova suvenirnica (kupiti dar za 

uspomenu; stvar koja je u vezi s uspomenom); 

Stoga: putniče, namirniče, svrati se 

i kupi dar za uspomenu! 

06.09. DVADESET I TREĆA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU. Svoje misli okrenuli 

smo k Bogu, izvoru pobožnosti i mira, da 

nam dâ da uživamo životne sastavnice 

pobožnosti i mira koje nas obasipaju blagodatima 

predokusa zemaljskoga raja. 

07.09. Sv. Marko Križevčanin, svetac 

i mučenik Katoličke crkve, sin katoličke 

Hrvatske. Rodio se u Križevcima oko 1580. 

96 

godine, studirao je u Grazu i Rimu. Profesor 

i ravnatelj sjemeništa u Trnavi. S još dvojicom 

svojih kolega 07. rujna 1619. godine 

pogiba mučenički u Košicama. Svetima 

ih proglašava Ivan Pavao II. u Košicama u 

Slovačkoj: 02. srpnja 1995. godine. 

Sa svetom misom u našoj školi započeli 

smo novu školsku i vjeronaučnu godinu u 

08.00 sati. Za vrijeme službe Božje svirala 

je Seka Tomić. 

Siverski župnik pomagao ispovijedati 

svijet u Gracu u 17.00 sati. 

08.09. ROĐENJE BLAŽENE DJEVI- 

CE MARIJE. MALA GOSPA. 

Jelena i Marko, vjenčani 06. 09. 2009 u 

Siveriću


Župnik skoknuo u Gradac i u 09.00 

sati počeo ispovijedati nadolazeće pokornike… 

potom se uključio u veliki procesiju 

oko groblja i bio u koncelebraciji kojoj je 

presjedao i riječima propovijedao prof. dr. 

fra Ante Vučković. 

11.09. Uputio se u Split, gdje sam na 

groblju Lovrinac bio sudionikom u sprovodnim 

i ukopnim svečanostima za fra Draška 

Teklića u 16.00 sati. 

12.09. PROSLAVA DANA HRVATSKIH 

MUČENIKA NA UDBINI. 

Presveto ime blažene Djevice Marije … 

Subota je! Šeću oblaci na svodu nebeskom, 

a mi smo odlučili na put prema Udbini na 

Krbavskom polju, gdje smo bili u prekrasno 

organiziranoj službi Božjoj na prostoru 

ispred nove CHM- a u Udbini. Slavlje je u zajedništvu 

više biskupa i mnoštvo svećenika 

predvodio uz prigodno slovo hvarsko-bračko-viški 

biskup Slobodan Štambuk. Dojam 

je da je sveukupno pučanstvo bilo izuzetno 

sretno i raspoloženo, a i razdragano. 

13.09. DVADEST I ČETVRTA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU … sva je prilika da 

danas kiše biti neće: misno slavlje je bilo 

na Promini kod kapelice Svete Nediljice … 

vremenski uvjeti na planini bili su nam vrlo 

skloni. Bogu hvala! 

14.09. UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA… 

“Mi treba da se hvalimo križem Gospodina 

našega Isusa Krista, u kojem je spas, život 

i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni 

i oslobođeni.” – tako veliki Pavao piše u 

poslanici Galaćanima. Gal 6,14 

Isus je podnio smrt na križu da otkupi 

sve ljude, a žrtva na oltaru križa oduzela je 

grijehe svijeta … “A ja kada budem uzdignut 

sa zemlje sve ću privući k sebi, govori 

Gospodin.” Iv 12, 32 

Križu sveti stablo svako zavidi ti čarni sjaj; 

S takvim lišćem, cvijetom, plodom nema 

ga ni koji gaj. 

Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki 

tvoj. 

Usta moja otpjevajte sretno svršen, slavni 

boj, 

Znamen križa proslavljajte uzdišući jasni 

poj. 

Kako Isus žrtvova se, žrtvom spasi narod 

svoj … 

Bacih pogled unaprijed i vidim da nas 

vrijeme očito požuruje na pripremu “SIVE- 

RIĆA” za upućivanje prema tiskari… 

15.09. ŽALOSNA GOSPA. 

Šimun reče Mariji: 

“Ovaj je evo, postavljen na propast 

i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak 

osporavan: a i tebi će samoj mač probosti 

dušu.” LK 2, 34-35 

Uz sina Božjega, na križ podignuta, 

stoji Majka supatnica: “Pokraj Isusova križa 

stajale su njegova majka i sestra njegove 

majke, Marija, žena Kleofina, i Marija iz 

Magdale. Kad Isus opazi Majku i uz nju 

učenika kojega je osobito ljubio, reče majci: 

“Ženo, evo ti sina”, zatim reče učeniku:”Evo 

ti majke!” I od tog je časa učenik uze za 

svoje.” Iv 19, 25-27 

16.09. SVETI KORNELIJE, PAPA I 

CIPRIJAN, BISKUP, MUČENICI. 

Kornelije je postao biskupom rimske 

Crkve godine 251. Snažno se borio protiv 

otpadnika i pomognut od Ciprijana, uspio 

je učvrstiti svoj autoritet. Car Gal ga je protjerao 

te je godine 253. umro u gradu Civitaveckiu. 

Njegovo je tijelo preneseno u Rim 

i pokopano u Kalistovim katakombama. 

Ciprijan je rođen u moćnoj Kartagi oko 

godine 210. u poganskoj obitelji. Obratio 

se na kršćanstvo, postao svećenikom te je 

zaređen za biskupa godine 249. U burnim 

vremenima veoma je dobro primjerom i 

spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova 

97


progonstva bio je odagnan u zarobljeništvo, 

a zatim je 14. rujna 258. godine podnio 

mučeničku smrt… 

Župnik bio u sprovodu svome rođaku 

Dušanu Željku Markoviću iz Čitluka kraj 

Sinja, koji je s još dvojicom svojih kolega 

poginuo u blizini Požege, 14 rujna 2009. 

godine. Na sprovodnim i ukopnim obredima 

na groblju sv. Frane u Sinju nazočilo je 

i molilo ogromno mnoštvo naroda s raznih 

strana … isto tako uočili smo veliku brojnost 

hrvatske vojske, jer je i sam Željko bio 

pripadnik HV-a. S vojskom je stigao i vojni 

kapelan iz Knina fra Božo Ančić mlađi. 

Obred sprovoda vodio je fra Eugen Poljak, 

župni vikar u Sinju, uz još petoricu fratara. 

Za tragično preminulog Dušana Željka misno 

slavlje služeno je u (dupko punoj) crkvi 

sv. Franje na Đeledinu-Čitluk-Jasensko. 

17.09. RANE SVETOGA NAŠEG OCA 

FRANJE. Bog je na tijelu blaženog oca Franje 

čudesno utisnuo znakove muke svog 

Sina. Rane u svom tijelu slične Isusovim, 

98 

sv. Franjo je nosio dvije godine pred samu 

smrt. 

I danas je vaš ljetopisac bio na sprovodu 

u Sinju. Ovaj put fra Petru Šušnjari, gdje 

je pristiglo puno svećenika. Misu zadušnicu 

za pok. fra Petra vodio je fra Božo Vuleta, 

provincijski vikar. Na kraju se izredalo i 

nekoliko govornika koji su iz svoga kuta 

gledanja ocrtali fra Petrov lik i život na ovozemnoj 

pozornici. 

20.09. DVADESET I PETA NEDJELJA 

KROZ GODINU. Hodočastili smo u SVETI- 

ŠTE SVETE MARIJE u Biskupiji kraj Knina i 

proslavili GOSPU VELIKOGA HRVATSKOG 

KRSNOG ZAVJETA. Procesiju i misu predvodio 

je mons. Ante Ivas, biskup šibenski. 

Ispovijedali narod ovi svećenici: fra Eduard 

Sokol, fra Luka Norac, fra Stjepan Matić, fra 

Josip Matić i fra Petar Klarić… sunce je pržilo 

i mnoge natjeralo u potragu za hladovinom. 

U Siveriću kiša u 17.00 sati, te misno 

slavlje u našoj crkvi uz učešće manjeg broja 

osoba u 18.00 sati. 

Klara i Lucija Tomić, blizanke, kćei Dražena i Marijane r. Milković


21.09. SVETI MATEJ, EVANĐELIST… 

Župnik čestitao imendan fra Mati Gveriću 

u Drnišu … 

22.09. Župnika je poslovno pohodio 

gradonačelnik Drniša, gosp. Ante Dželalija. 

Tako je ovih dana učinio u nekoliko navrata 

za dobrobit Siverćana. 

24.09. Prava vrućina … klimatski uvjeti 

uvelike podsjećaju na toplotne udare i 

temperaturna kretanja, u srpanju i kolovozu. 

Fra Mirku Klariću čestitao imendan na 

šibenskom ŠUBIĆEVCU. 

26.09. Župnik krenuo na put prema 

Kninu, gdje je bio na raspolaganju za ispovijedanje 

djece i odraslih u 09.30 sati. 

Navečer oko 19.00 sati u župni ured pozvan 

je gosp. Ivica Aleksić kome je župnik dogovorno 

sa svojim suradnicima povjerio 

izvođenje radova od ulaza na groblje do 

same crkve. 

27.09. DVADESET I ŠESTA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU. Isusova briga za opće 

dobro čovjeka svih vremena… 

Po izuzetno toplom vremenu siverski 

župnik i fra Milan Ujević poduzeli su put 

prema Šibeniku, gdje su čestitali imendan 

fra Vici Luciću. 

28.09. SVETI VEĆESLAV, MUČE- 

NIK. Rođen je u Češkoj oko godine 907. 

Od malih je nogu primio kršćanski odgoj. 

Godine 925. postao je kraljem. Mnoge je 

teškoće podnio upravljajući podložnicima 

i šireći vjeru. Izdao ga je brat Boleslav te su 

ga godine 935. ubili razbojnici. Odmah je 

smatran mučenikom i štuje se kao glavni 

zaštitnik Češke… 

Nakon obveza u školi i pripremnih radnja 

za početak radova na stazi ispred naše 

crkve, župnik uz obostrani dogovor s fra 

Žarkom Maretićem, gvardijanom visovačkim, 

pošli smo u Zadar, gdje smo u tamošnjoj 

bolnici obišli fra Šimu Samca. Malo 

kasnije u društvo nama Trojici pridružio se 

i fra Mladen Kovačević, gvardijan iz Karina. 

Bilo nam je izuzetno drago što smo svojim 

obilaskom fra Šime obavili svoju ljudsku i 

kršćansku dužnost. A treba zabilježiti da je 

i vrijeme bilo vedro, sunčano i toplo… 

29.09. SVETI MIHAEL, GABRIJEL I 

RAFAEL, ARKANĐELI. 

iz knjige otkrivenja svetog ivana 

apostola: 

Nasta rat na nebu: 

Mihael i anđeli njegovi 

zarate se sa Zmajem. 

Zmaj uđe u rat, i anđeli njegovi, 

ali ne nadvlada. 

I ne bi im više mjesta na nebu. 

Zbačen je zmaj veliki, 

stara zmija – 

imenom Đavao, Sotona, 

zavodnik svega svijeta. 

Bačen je na zemlju, 

a s njim su bačeni i anđeli njegovi. 

I začujem glas na nebu silan: 

“Sada nasta spasenje i snaga, 

i kraljevstvo Boga našega, 

i vlast Pomazanika njegova! 

Jer, zbačen je tužitelj braće naše 

koji ih dan i noć optuživaše 

pred Bogom našim. 

Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom 

i riječju svoga svjedočanstva: 

nisu ljubili života svoga – 

sve do smrti. 

Zato, veselite se nebesa 

i svi nebesnici!” 

Otk 12, 7-12 

Župnik i Ferdo Topić uz pratnju crkvenog 

barjaka sv. Petra apostola i njegove 

zaštite pošli na božansko slavlje u procesiji 

ulicama Šibenika i u misno slavlje na trgu 

HRVATSKE REPUBLIKE, koje je u zajedništvu 

sedmorice biskupa i nadbiskupa vodio 

đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin 

Srakić, predsjednik HBK. 

Započeli brojni površinski radovi na 

iskopu zemljanog materijala od ulaza na 

groblje do ispred same crkve u Siveriću. 

99


Vrijeme je bilo – kao po narudžbi … 

30.09. I danas (na blagdan sv. Jeronima, 

svećenika i crkvenog naučitelja, umro 

u Betlehemu godine 420.). 

Rujan je toplotnim hodom završio svoje 

pretežno sunčano putovanje i mnogima 

bio pravo radovanje… 

100 

listopad, 2009. 

01.10. Sv. Terezija od Djeteta Isusa, 

djevica i crkvena naučiteljica. Rodila se u 

Francuskoj godine 1873. Još kao djevojčica 

ušla je u samostan karmelićanski u 

Lisieuyu. Njegovala je osobito evanđeosku 

malenkost i poniznost te pouzdanje u Boga. 

U tome je poučavala novakinje. Život je 

dala za spas duša i širenje Crkve. Umrla je 

30. rujna 1897. 

I u našoj župi započela je listopadska 

pobožnost na čast i slavu dragoj Gospi… 

Radnici svojski rade i koriste lijepo 

vrijeme … nazire se nailazak oštrijeg prodora 

zraka. 

02.10. SVETI ANĐALI ČUVARI – More 

se uzburkalo i zemlja je uzdrhtala kad 

je arkanđeo Mihael silazio s neba. Anđeo 

Gabrijel se ukaza Zakariji i reče: Žena će 

ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut će mu 

ime Ivan. Ja sam anđeo Rafael što stojim 

pred Gospodinom, a vi blagoslivljate Boga 

i obznanjujete sva čudesna djela njegova! 

Anđeo Gabrijel reče Mariji: Evo začet ćeš i 

roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 

MOLITVA 

Bože, ti savršeno raspoređuješ službe 

anđela i ljudi. Tebi anđeli u nebu uvijek 

stoje na službu: daj da nas čuvaju u našem 

životu na zemlji! 

MOLITVA 

ANĐELU ČUVARU 

Anđele čuvaru mili! Svojom snagom 

me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj 

mene noću danju. Osobito pak me brani, 

da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog 

svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, 

da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat 

dragom Bogu. Amen. 

Na sprovodnim svečanostima za fra 

Dominika Tomića na Visovcu u 15.00 sati, 

a kiša je vani padala i za puno se stupnjeva 

temperatura spustila u usporedbi s jučerašnjim 

danom. Nadamo se da je ovo samo 

kratkotrajni dašak jeseni … kada je kiša 

prestala u sumrak pogledao sam i poslijepodnevni 

pomak na radnome mjestu u 

blizini crkve… 

03.10. Ni jednog oblačka. Burica lagano 

potpiruje. A radnici nisu radili kod crkve 

… berba grožđa. Ljetopisac je zapazio desetak 

osoba koje čiste i uljepšavaju mjesto.. 

04.10. DVADESET I SEDMA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU… Moljenje svete krunice 

u 09.30 sati, sveta misa u 10.00 sati, a 

potom požurio na Širitovce (župa Miljevci), 

gdje je Vaš ljetopisac u crkvi sv. Petra služio 

pjevanu Misu uz veliku pobožnost i tišinu 

Ita i Petar, vjenčani 08. 10. 2009 u Kninu


tamošnjeg puka koji skladno pjeva i tako 

dvostruko slavi Boga. 

Siverski župnik požurio na Visovac, 

gdje smo brojni proslavili našega utemeljitelja 

Franjevačkog reda. Sv. Franju iz Asiza. 

A Gospodin nam je podario prekrasno vrijeme, 

puno sunca i njegove topline. 

08.10. DAN HRVATSKE NEOVISNO- 

STI… Na današnji dan 08. listopada 1991. 

godine Hrvatska je konačno raskrstila sve 

državotvorne odnose s bivšom državom i 

tako se teškom mukom othrvala iz 70-godišnjeg 

jugokomunističkog pakla. 

Župnik pošao do župnika u Promini, 

ali se neobavljena posla vratio na Visovac… 

U našoj župi listopadska pobožnost… 

10.10. Župnika i radnike obišao gradonačelnik 

Drniša, gosp. Ante Dželalija i vrlo 

pohvalno se izrazio o izvedenim poslovima. 

11.10. DVADESET I OSMA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU… Ne riječi nego djela… 

Ne ljubimo riječju nego djelom, te riječi ne 

gube snagu. Na krilima vjere u Isusa Krista 

one nam nude izvor žive vode koja struji u 

vječni život… 

12.10. Danas su potpuno završeni 

radovi na stazi od ulaza na groblje do 

ispred samih vrata na crkvi… Višak ploča 

što su nam pretekle, naši su poduzetni 

ljudi sklonili na sigurno: Milan Ramljak, 

Ivica Bukarica pok. Marka i Ferdo Topić. 

Ovdje svakako treba naglasiti da nam je 

betonske ploč(ice)e darovao Grad Drniš 

na čelu s gradonačelnikom, gosp. Antom 

Dželalijom, te BETON LUČKO iz Zagreba 

(Industrijska zona Radonić), naravno opet 

na zamolbu i na mig gosp. Gradonačelnika 

Drniša … Uime Siverćana i u moje osobno 

ime hvala gosp. Gradonačelniku Drniša i 

cijenjenoj Gospodi u tvrtki BETON LUČKO 

– i u skladištu Radonić. 

17.10. SVETI IGNACIJE ANTIOHIJ- 

SKI, BISKUP I MUČENIK… Ignacije je 

kao Petrov nasljednik upravljao antiohijskom 

Crkvom, osuđen je da bude predan 

životinjama, te je prebačen u Rim i ondje 

za cara Trajana godine 107. slavno podnio 

mučeništvo. Na putu je napisao sedam poslanica 

različitim Crkvama, u kojima mudro 

i učeno govori o Kristu, o ustrojstvu Crkve i 

o kršćanskom životu. U Antiohiji se već od 

4. stoljeća njegov spomen-dan svetkovao 

na današnji dan. 

Pustite me, piše sveti Ignacije Rimljanima 

da budem hrana zvijerima, po kojima 

mogu susresti Boga. Božje sam žito i zubi me 

zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov… 

Sveti Ignacije uhapšen je za vladanja cara 

Trajana, 107. godine. Određeno je da umre 

u Rimu, jer je Rim bio ponosan na velike 

i ugledne žrtve. Svojatao ih je sebi. Dobio 

je pratnju od deset vojnika koje on naziva 

leopardima. Toliko su bili okrutni prema 

njemu. Sâm piše: “Što sam prema njima bio 

ljubazniji, to su oni prema meni bili gori.” A 

to je svjedočanstvo i prava pravcata istina, 

da dobrota uvijek izaziva bijes divljači. 

ANTIOHIJA SIRIJSKA 

Taj se velebni grad nalazio na istočnoj 

strani rijeke Oronta, kao prirodno središte 

Sirije. Antiohija je, uz Aleksandriju i Rim, 

bila jedan od tri najvažnija grada Rimskog 

Carstva. Po svojoj ljepoti Antiohija je bila i jedan 

od gradova koji je ostavljao vrlo dubok 

dojam u Carstvu. Također je bila raskrižje 

trgovačkih putova koji su vodili prema Indiji 

i Egiptu. U njoj su bile raspoređene rimske 

legije, a njihov zapovjednik je po moći bio 

odmah iza cara. Rim je grad preoblikovao i 

unaprijedio blagostanjem i gradnjom – obnovom 

hramova, gradnjom kazališta, cirkusa, 

i kupališta. No, Antiohija je bila poznata 

i po narodnoj i staleškoj raznolikosti svojih 

stanovnika. Često bi ju uništavali potresi, 

požari i razne epidemije te je kao i svaki 

veliki grad bila poprište velikoga kriminala. 

Imala je veliko svetište boga Apolona, 

nastalo uz prirodni izvor vode. Antiohiju su 

najvjerojatnije evangelizirali apostol Petar, 

Barnaba i Pavao. Tu su oni koji slijede Isusa 

101


prvi put prozvani kršćanima. Antiohija je 

bila i polazište Pavlovih misijskih putovanja 

I danas je većina krizmanika bila na 

poduci za krizmu. 

18.10. DVADESET I DEVETA NEDJE- 

LJA KROZ GODINU… Listopadska pobožnost 

u 09.30 sati, potom župska pjevana 

Misa… promotrili smo slanje Apostola … “po 

svem svijetu” i naše poslanje kao krštenika 

Isusovih učenika – kakvi smo mi promicatelji 

Radosne vijesti u sadašnjem trenutku… 

Točno u podne pošao u Knin, gdje sam 

fra Luki Norcu čestitao imendan. Bilo nas 

je dvanaest svećenika. 

Bura i oblačno: pred očima sve je bilo 

mračno. 

19.10. Zahvala Bogu za plodove zemlje. 

Dani kruha, blagoslovna molitva nad svakovrsnim 

kolačima u našoj školi u 09.30 sati. 

21.10. Zadnji put u zajedničkim dužnostima 

u ovom sazivu pod vodstvom dosadašnjeg 

gvardijana fra Žarka Maretića 

na Visovcu. 

24.10. Danas je u Osijeku, pokopan 

Pavao (Pavo) Runje pok. Joze, rođak (ujčev 

sin) siverskog župnika 

25.10. TRIDESETA NEDJELJA KROZ 

GODINU… noćas se prešlo na zimsko računanje 

vremena… 

Prekrasna sunčana nedjelja privukla 

je brojne na božansku službu i zahvalu 

Bogu za nebrojena dobra. Nakon (danas 

iznimno) recitirane svete Mise, župnik žurno 

u Gradac Drniški, gdje je slavio gozbu 

Božje ljubavi u tamošnjoj crkvi u 11.00 sati. 

Njihov župnik fra Jozo Matić ovih je dana 

doživio nezgodu (18.10.2009.), ali ne onu 

u prometu. Bogu hvala njegovo zdravlje 

ide na bolje! 

Za vrijeme zajedničkog objeda u Drnišu, 

fra Jozo se uvelike zanimao kako je 

bilo na misi u Gracu… 

Vaš se ljetopisac zaputio put Vrlike 

prema rodnome kraju, gdje je obišao svoje, 

posebno najstariju sestru Anđu Čugura, fra 

102 

Ivanovu, Antinu i Snježaninu mater, koja se 

vidno oporavlja nakon povratka s operacije 

u splitskoj bolnici. 

26.10. Nakon obveza u mjesnoj školi, 

telefonski je nazvao i zamolio župnika gosp. 

Siniša Sviben, dimnjačar da dođem po nj u 

Drniš, jer u Siveriću ima očistiti četiri dimnjaka 

na kućama naših župljana… 

27.10. Nižu se sunčani i topli dani… 

Djelatnici INA-e iz Solina dovezli su 

loživo ulje za centralno grijanje u 16.00 sati. 

28.10. SVETI ŠIMUN I JUDA TADEJ, 

APOSTOLI. Šimunovo se ime nalazi na 

jedanaestom mjestu u popisu apostola. O 

njemu ništa ne znamo osim da je rođen u 

Kani Galilejskoj i da se naziva “zelotom”, 

a to znači da je pod cijenu života želio da 

rimski okupatori što prije napuste Judeju 

i Palestinu. Juda, zvani i Tadej, jest onaj 

apostol koji je na Posljednjoj večeri pitao 

Gospodina kako to da će se očitovati samo 

učenicima a ne svijetu (Iv 14,22). 

Već izjutra naziralo se da će biti vedro 

i toplo i vrijeme i raspoloženje. 

Malo prije 08.00 sati župnik krenuo 

put Šibenika, gdje je u sjemeništu s brojnim 

svećenicima i šibenskim Biskupom bio na 

zajedničkim molitvama i predavanju Caritas 

u svećenikovoj pastoralnoj službi. Gost 

predavač bio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj 

Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije 

i župnik u Krševcu. 

30.10. Ovo su možda zadnji trzaji 

sunčanih razdoblja … zato smo danas uz 

pomoć Milenka Tomića, Mladena Bukarice 

i Ferde Topića uredili zelene površine i 

njihov okoliš. 

Naše Uredništvo pohodio je suradnik 

u listu Siverić, gosp. Mile Prpa iz Zagreba. 

31.10. Protekla noć bila je hladna, ali 

zato je dan bio topao i ugodan. 

Svojim molitvama na sprovodnim svečanostima 

za Vladu Černivca u 14.00 sati. 

Brojni su se izmijenili na groblju u tijeku 

dana…

Visoko nad njima pjevala je ševa penjući 

se krilima prema nebu i suncu, a one 

sagnute u širokim bijelim suknjama i bijelim 

košuljama sa širokim rukavima, s opancima 

i grlićima na nogama poredane jedna 

do druge, vješto i brzo oštrim srpovima 

rezale su zrele vlati žita s klasjem, slagale 

u rukoveti i polagale iza sebe na vruću strn. 

Iako je sunce žeglo, djevojke nisu skidale 

kapâ sa svojih glava, kao ni izvezene 

haljetke prebačene preko ramena, niti su 

žene skidale svoje široke bijele marame, 

nego su ih omotale oko glava. Koliko se 

sjećam, zvale su ih “bošče”, donekle slične 

bijelim okrugama naših majki u selima 

Petrova polja. Dapače, nisu skidale ni svoje 

živopisne i išarane pregače, jedino kad bi 

sunce posve peklo. 

I tako po cijeli vrući ljetni dan žele su 

žetalice zrelo žito od jutra do pred sumrak 

večeri. Na vrućem ljetnom zraku, koji je 

od vrućine treperio, pucketale su zrele i 

ugrijane vlati i zrelo klasje žita, pa se širio 

blagi miris zrelog žita mirišući mirisom tek 

ispečenog kruha. Prolaznik koji je prolazio 

pored njiva sa zrelim klasjem i sagnutim žetalicama, 

osjetio je i udisao taj božanstveni 

miris, koji dugo ostaje u pamćenju. 

Na večer se čula pjesma žetalica u 

treperavom predvečerju ugaslog vrućeg 

dana. Zvonki glasovi širili su se tihim Petrovim 

poljem. 

Žetalice bi obično radile po grupama, 

svaka grupa ili skupina bila je jedno društvo 

i ne bi se odvajala cijelo ljeto za vrijeme 

žetve. U svakoj skupini bilo bi po dvojica 

ili više muškaraca, koji su za njima sku- 

iz naše škrinje 

žetaliCe 

pljali rukoveti, slagali ih i vezali u snopove 

konopima isprepletenim od vlati raži. 

Snopove bi se nakon nekoliko dana, 

ovisno o vremenu, slagalo u kamare zvane 

“granice”, tako da bi se klasje okretalo 

prema klasju. Ako bi slučajno naišla kiša i 

“granice” pokisnu, tada bi se one razvaljivale, 

a snoplje bi se u razmacima polagalo 

po njivi s klasjem okrenutim prema nebu i 

suncu, da se posuši. 

Nakon stajanja na njivi snopove bi se 

tovarilo na karove s posebno proširenim 

postoljem od dasaka (da ih više stane!) 

i vozilo ih se do guvna, gdje se obavljala 

vršidba. S ovim je, reklo bi se, završen dio 

poslova oko žetve i to onaj dio, koji se odnosi 

na poslove na njivi, gdje je raslo žito. 

Žetalice su dolazile žeti žito najvećim 

dijelom po njivama u siverićkom dijelu 

Petrova polja, jer su vlasnici tih njiva bili 

uglavnom rudari u Rudniku Siverić, pa su 

lakše mogli platiti njihov rad. Dakako, bilo 

je slučajeva da su želi i po drugim selima, ali 

manje. Ne znam zašto, sve smo ih nazivali 

jednim imenom – “štikovke”, iako sve nisu 

bile iz nama najbližeg sela Štikova, nego i iz 

Maovica, Kijeva i drugih sela vrličkog kraja. 

Mjesto njihovog okupljanja, gdje su 

one čekale hoće li ih netko pozvati u žetvu 

– bilo je “Jokačin most”, a to vam je most 

na cesti za Knin, kod “Jokačine kuće”, 

vlasnika pok. Josipa Topića – “Jokače”, 

gdje je bila gostiona u koju su svraćali 

mnogi rudari. Kuća je u Domovinskom ratu 

spaljena i danas stoje samo zidovi. 

Blizu, lijevo od tog mosta je pružni prijelaz, 

a iza tog prijelaza je bila separacija uglja 

103

IZ NAŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« BR. 17 

Žetalice i momci u narodnoj nošnji 

Rudnika Siverić, a danas se nalaze pogoni 

Karbon – Zagreb, i Mikrosiverit Siverić. 

Žetalice bi kod vlasnika njiva žele žito 

cijeli dan za dogovorenu nadnicu, a vlasnik 

bi im uz nadnicu dao tri obroka jela na dan. 

Ujutro bih dao marendu ili zajutrak, na 

podne ručak i na večer večeru, a to je bilo, 

pura s običnim i kiselim mlijekom ili samo 

začinjena pura, u podne kuhano jelo doneseno 

u loncu, najčešće grah s manistrom 

ili ječmom u što bi se ubacilo komad suhe 

slanine ili ponekad rijetko komad pršuta, 

najčešće gnjat. 

Večera je bila još skromnija, suho jelo, 

ono što bi se našlo pri ruci u kući domaćina. 

Inače, žetalice bi spavale obično kod 

domaćina, gdje su taj dan žele, uglavnom 

u pojati na sjenu ili slami, a često vani u 

slami na guvnu, gdje se taj dan vršilo žito. 

Bilo je u mjestu više pojata, gdje su žetalice 

noćivale cijelo ljeto, kod vlasnika gdje nisu 

104 

žele žito, uz dobru volju vlasnika pojate, o 

čemu se pohvalno govorilo. 

Prošlo je vrijeme žetalica, vrućih ljeta 

zrelog žita, mirisa slame i zrelog žita, vršidbe 

na guvnima, sa zapuhanim i znojnim konjima, 

vijanja žita uz pomoć vjetra, spavanja 

u toploj slami uz pjev zrikavaca pod ljetnim 

nebom punim zvijezda. 

S nostalgijom se sjećamo tog vremena, 

koje je prohujalo, nestalo, i neće se više 

vratiti, kao što se mnogo toga prošlog ne 

vraća. Čini nam se, kao da žetalice nisu 

nestale. One i danas žive, bar u našem 

sjećanju. I kao da čujemo njihovu pjesmu 

u tiho ljetno predvečerje, koja se širi ravnicom 

Petrova polja. Nadamo se da će u 

jednom boljem budućem vremenu zaživjeti 

opustjele i zapuštene naše njive diljem Petrova 

polja. 

Ivan Topić

vjerski podlistak 

tragom dalekiH milenija 

Mi se, cijenjeni čitatelji, u ovom prikazu 

na tragu Dalekih Milenija, nalazimo u vremenima 

kada mlada i poletna Crkva ohrabrena 

snagom Duha Svetoga neprestano 

raste i jača. Isusovi Apostoli preuzimaju 

svari u svoje ruke. Suočavaju se s velikim 

potrebama i izazovima koje donosi novo 

vrijeme i nalozi života… 

Apostoli i zanosna Crkva Kristova pršti 

od zadovoljstva i odiše velikom radošću 

… “Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u 

očima našim!” 

ustanovljenje đakonata 

A u to vrijeme, kako je rastao broj 

učenika, počeše mrmljati Helenisti na Hebreje 

da se njihove udovice zapostavljaju u 

svakidašnjoj opskrbi. Tada Dvanaestorica 

sazvaše zbor učenika te rekoše: “Nije pravo 

da mi zapustimo riječ Božju pa da dvorimo 

kod stolova. Zato pronađimo braćo, među 

sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih 

Duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti 

nada tim poslom, a mi ćemo se potpuno 

posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.” Prijedlog 

se svidje svemu zboru, te izabraše 

sebi Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha 

Svetoga, zatim Filipa, Prokora, Nikanora, 

Timona, Parmena i bivšeg obraćenika na 

židovsku vjeru Nikolu Antiohijca. Njih postaviše 

pred Apostole, a oni se pomoliše i 

položiše na njih ruke. 

Riječ se Božja širila a broj je učenika u 

Jeruzalemu vrlo rastao. Dj. Ap. 6, 1-7 

Đakonat 

U dokumentima Drugog Vatikanskog 

Koncila, u Dogmatskoj Konstituciji 

“LUMEN GENTIUM” - “SVJETLO NARO- 

DA”, III. glava, br. 29. stoji: 

Đakoni 

29. Na nižem stupnju hijerarhije stoje 

đakoni, na koje se polažu ruke “ne za 

svećenstvo, nego za služenje.” Jer ojačani 

sakramentalnom milošću služe Božjem 

narodu u zajednici s biskupom i njegovim 

svećenstvom u službi liturgije, propovijedanja 

i ljubavi. Služba je đakona, kako mu 

odredi kompetentna vlast, svečano dijeliti 

krštenje, čuvati i dijeliti Euharistiju, u ime 

Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati 

je, nositi popudbinu umirućima, čitati 

vjernicima Sveto Pismo, poučavati i poticati 

narod, predvoditi bogoslužje i molitvu 

vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred 

sprovoda i pokopa. Budući da su posvećeni 

dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja, 

neka se sjete đakoni opomene blaženoga 

Polikarpa: “Neka budu milosrdni, marljivi, 

hodajući po istini Gospodina, koji je postao 

sluga svih.” 

Budući da se te službe, koje su veoma 

potrebne za život Crkve, prema propisima 

koji danas vrijede u latinskoj Crkvi mogu 

u mnogim krajevima veoma teško vršiti, 

đakonat će se moći u budućnosti obnoviti 

kao posebni i trajni hijerarhijski stupanj. 

Da li je i gdje je zgodno za dušobrižništvo 

uvesti takve đakone, imaju odlučiti različite 

kompetentne teritorijalne biskupske 

konferencije uz odobrenje samog Pape. Uz 

pristanak Rimskog Biskupa moći će se taj 

đakonat podijeliti ljudima zrelije dobi i ako 

žive u braku, i sposobnim mladićima, za koje 

ipak mora ostati na snazi zakon celibata. 

105

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 17 

106 

sveti stjepan prvomučenik 

đakon 

(I. stoljeće) 

Đakon stjepan 

Sveti Luka Evanđelist u Djelima Apostolskim 

o đakonu Stjepanu među ostalim 

piše: “A Stjepan, pun milosti i snage, činio 

je velika čudesna znamenja u narodu. Tada 

se digoše neki pripadnici sinagoge koja 

se zove sinagoga Libertinaca, Cirenaca, 

Aleksandrinaca i neki iz Cilicije i pokrajine 

Azije, te se počeše prepirati sa Stjepanom. 

Ali ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu 

kojim je govorio. Potom podgovoriše neke 

ljude da izjave: “Čuli smo ga kako govori 

pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.” Tako 

razdražiše i narod i starješine, i književnike. 

Zatim pristupiše k njemu, uhvatiše ga 

i izvedoše pred Veliko vijeće. I dovedoše 

lažne svjedoke koji izjaviše: “Ovaj čovjek ne 

prestaje govoriti protiv ovoga svetog Mjesta 

i Zakona.” Čuli smo ga, naime, kako govori 

da će Isus, onaj Nazarećanin, razoriti ovo 

Mjesto i promijeniti bogoslužje koje nam je 

predao Mojsije.” 

Na to svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, 

upru pogled u Stjepana i opaze da mu 

je lice kao lice u anđela… 

U sredini, na povišenom mjestu, uspravan 

i lijep, stajao je Stjepan i kružio svojim 

velikim i pametnim očima iz kojih je izbijalo 

tajnovito svjetlo i snaga… 

I budući progonitelj Rane Crkve, koja 

se istom rađala među razjarenim mnoštvom, 

umiješao se i opasni Savao da i on 

čuje Stjepanov govor i pomnjivo prati razvoj 

“događanja naroda”! 

Stjepan se poput orla nadvinuo nad 

proroke. Itekako je snažno ocrtao Mesiju 

koji mora trpjeti i umrijeti. Uhvatio se velikog 

proroka Izaije koji ga je navijestio tako 

zorno kao da je pisao njegov životopis. Taj je 

Mesija upravo Isus Krist, prorok iz pokrajine 

Galileje koji je bio raspet i iznova oživio. Na 

njemu su se doslovno ispunila proroštva. 

Židovski narod nema više koga čekati. Stari 

Zakon i hram nisu drugo nego privremeno 

i prolazno razdoblje u otkupiteljskom 

promislu. Nema povratka na staro, Bog 

je razbio stare okvire, prešao uske etničke 

granice. Ljubav se izlila na svako ljudsko 

biće. Svi će biti jednakopravna braća u zagrljaju 

jednoga Oca. Nema razlike između 

Židova i Grka. Božji narod postaje sveopća, 

univerzalna zajednica onih koji ljube Boga i 

njegovu Crkvu po svem svijetu. S Kristom je 

započelo novo vrijeme, novo razdoblje, novi 

međuljudski odnosi. Staro pomalo umire… 

Kako je samo zvučao govor Božjega 

velikana Stjepana. Mnoštvo se uzgibalo 

kao nemirno more. Protesti i urlici. Svi su 

Sveti Stjepan

»SIVERIĆ« BR. 17 VJERSKI PODLISTAK 

se doslovno urotili protiv Stjepana. Kako 

ga je samo promatrao Savao – kao ričući 

lav. Krenuo je za masom koja je Stjepana 

odvela u palaču velikog svećenika. Tu je 

Stjepan opet došao do riječi: “Da, Krist je 

Mesija. To potvrđuju Pisma. Vi ste ga na 

smrt predali, vi ste njegovi ubojice.” 

stjepanova smrt 

Kada to čuše kipjeli su od bijesa u srcima 

svojim i škripali zubima na njega. A on, 

pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i 

vidje Slavu Božju i Isusa kako stoji Bogu 

zdesna, te reče: “Evo, gledam otvorena 

nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu 

zdesna”. Na to oni podigoše silnu viku, 

začepiše sebi uši te jurnuše jednodušno 

na njega. Izbaciše ga izvan zidina grada 

i kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine 

svoje do nogu mladića koji se zvao savao. 

Dok su kamenovali Stjepana on je zazivao i 

govorio: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” 

Zatim kleče i viknu glasno: “Gospodine ne 

uzmi im ovo u grijeh!” Kada to reče, usnu 

u Gospodinu. Dj. Ap. 7, 

A Savao se slagao s njegovim umorstvom. 

Onoga dana nastade žestok progon 

Crkve u Jeruzalemu, te se svi osim Apostola, 

raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 

A pobožni ljudi sahraniše Stjepana 

i prirediše nad njim veliku posmrtnu žalost. 

Savao je pak pustošio Crkvu idući po 

pojedinim kućama, izvlačio je iz njih i muškarce 

i žene te ih predavao u tamnicu. Dj. 

Ap. 8, 

Mnogo ih je koji ne znaju što je značio 

istup divnoga mladića Stjepana, prvomučenika. 

Zašto ga slavimo odmah nakon 

rođenja Gospodinova? S njim, baš s njim, 

u času njegove smrti rođena je sveopća 

Kristova Crkva. Otvorila se prema širokom 

svijetu koji ju je čekao. 

Što je mladoj, još uvijek neiskusnoj, 

Crkvi bilo potrebno? Trebalo je da se pojavi 

Cezareja Filipova, izvori rijeke Jordana u 

domovini prvomučenika Stjepana 

glasonoša božanske istine, čovjek koji će 

brazdati bespućima Rimskoga Carstva, 

razumjeti i povezati Stožere zemlje, prenijeti 

snagu Božje riječi do ljudskih srdaca. Bio 

je rođen, jer su ga bole Stjepanove oči. On 

će još dugo divljati i progoniti Crkvu Božju, 

dok ga pred vratima Damaska ne zapljusne 

milost s neba. Bio je to pad svih dosadašnjih 

zavaravanja. Slijepilo od nekoliko dana, 

predstavljat će tamu duha dosadašnjih godina. 

Iznova zadobiven vid, označit će novo 

gledanje povijesti, sadašnjosti i budućnosti. 

Bio je to nekoć zamišljen dječak, bistrih 

očiju kao vode njegova Cidna, Savao iz 

Tarsa podno Taurusa u pokrajini Ciliciji u 

Maloj Aziji. Savao je njegovo židovsko ime. 

A osim židovskoga Savao, imao je i rimsko 

ime: Paulus – Pavao! – SVETI PAVAO: ZVI- 

JEZDA KOJA NE ZALAZI! 

ime stjepan je grčkoga porijekla i znači 

“okrunjen”. zaštitnik je đakonâ. 

fra STJEPAN MATIĆ 

107


Pater Petar Perica (1881 – 1944 

Pater Petar Perica rođen je 27. lipnja 

1881.g. u Kotišini kraj Makarske. Osnovnu 

školu završio je u Makarskoj gdje je započeo 

daljnje školovanje u građanskoj školi, a nastavio 

ga 1895.g u Travničkom sjemeništu 

jer je izrazio želju za svećeničkim zvanjem. 

Već u toj dobi mladi Petar počeo je pisati 

stihove. No ono po čemu je zadužio čitavi 

hrvatski narod jest njegova pjesma „DO 

NEBESA NEK SE ORI“ koju je spjevao još 

kao gimnazijalac u Travniku za posvetu 

hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900.g.. 

Te se godine 160.000 hrvatskih mladića i 

djevojaka posvetilo Srcu Isusovu i pjevali su 

tu pjesmu kao pjesmu posvetnicu. 

Godine 1904. Petar Perica spjevao je 

i drugu najpopularniju našu vjersku pjesmu 

„ZDRAVO DJEVO“. Obje ove pjesme 

108 

pater petar periCa 

ostadoše kroz cijelo 20. stoljeće najpopularnije 

hrvatske vjerske pjesme. 

Godine 1901. Petar Perica sa 20 g. 

stupa u Družbu Isusovu. Novicijat obavlja 

u Velehradu, a daljnji studij u Karlsburgu u 

Austriji, potom u Bratislavi i Insbruku. Zaređen 

je za svećenika 1914.g. Kao isusovac 

vrši različite službe u raznim mjestima: u 

Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. 

Živio je svetim životom, tako da 

su ga još za života nazivali „svecem“. 

zdravo djevo, kraljice Hrvata 

Zdravo, Djevo, svih milosti puna, 

vječnog sunca ogrnu te sjaj. 

Oko čela zvjezdana ti kruna, 

ispod nogu stenje pakla zmaj. 

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, 

naša Majko, naša zoro zlata, 

odanih ti srca primi dar, 

primi čiste ljubavi nam žar. 

Blažena si, jerbo sva si čista, 

zmijin dah ne okuži ti grud! 

Zvijezda sreće i nama da blista, 

noći grijeha mrak rasprši hud! 

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, 

naša Majko, naša zoro zlata, 

odanih ti srca primi dar, 

primi čiste ljubavi nam žar. 

(padre Petar Perica) 

Završio je svoj plemeniti život mučeničkom 

smrću. Čim su ušli u grad strijeljali 

su ga u Dubrovniku partizani zajedno s još 

mnogim drugim uglednim Dubravčanima


na otočiću Daksi 25. listopada 1944.g. 

Među strijeljanima uz patera Pericu bilo je 

još šest svećenika. 

Kad su ih poredali pred streljački vod, 

po grupama (a samo u listopadu te godine 

tri dana zaredom su vršene egzekucije bez 

osude i suda) i kad su bezbožni zlikovci u 

njih uperili puške, prije neg je pala komanda 

– Pali! , pater Perica je počeo pjevati TE 

DEUM (Tebe Boga hvalimo) što su svi u 

grupi jednoglasno prihvatili. 

Iz srca mučenika kao samrtni krik zaorila 

se gromoglasno pjesma hvale Bogu 

i odjekivala borovim šumarcima otočića 

Dakse, koji je tog momenta više sličio na 

Golgotu. Prizor je bio pravi biblijski. Jedva 

da je pola pjesme otpjevano pala je komanda 

– Pali! A nastavak pjesme se više 

nije čuo jer je tada odjekivala nebesima na 

putu njihvih duša u Nebo! 

(Priredio Mile Prpa) 

◊ NEMOJ SE ZBUNITI 

◊ NEKA TE NIŠTA NE UPLAŠI 

◊ SVE PROLAZI 

◊ BOG SE NE MIJENJA, OSTAJE UVI- 

JEK ISTI 

◊ STRPLJIVOST SVE POSTIŽE 

◊ TKO POSJEDUJHE BOGA, NIŠTA MU 

NE NEDOSTAJE 

◊ BOG JE JEDINI, POTPUNO DOSTATAN 

Sv. Terezija je u svoj život utkala ovih 

sedam riječi. Po njima je živjela sve do svoje 

te deum 

Daksa! - Puščane cijevi u ljude, 

u neosuđene ljude uperene stoje. 

Obijesti crvenih bezboštvo nude, 

Daksa dršće - ziblje valove svoje. 

Pedesetak duša zavezanih ruku, 

a valovlje se pjeni i otok tuče. 

Ono ćuti smrt, ćuti njinu muku, 

more se ziblje, a jugo mu huče. 

I tad, Te Deum, pjesma se zače, 

pater Perica i druzi tik smrti, 

Boga hvale - nitko da zaplače, 

prasak iz cijevi tek bezumlje vrti. 

Ubojice ćute, ko da strah ih hvata 

Rajska Djevo, Ti Kraljice Hrvata! 

sedam riječi 

sv. terezije avilske 

(Sonet Te Deum iz knjige Sonetna rapsodija 

s 444 soneta posvećen žrtvama 

na Daksi - M. Prpa) 

smrti. Crpila vjeru, snagu i ljubav iz svake 

riječi i trudila se da održi onaj svoj smisao, 

da ugodi Bogu i bratu čovjeku. Nije se dala 

smesti, niti je posustajala u pomaganju 

potrebitima. Znala je da život brzo prolazi. 

Vjerujući u Jedinoga Istinskoga Boga, sve je 

lakše postizala. Ona je znala tko posjeduje 

Boga da mu ništa neće nedostajati jer Bog 

nam je uvijek i u svakom trenutku dostatan. 

Ovih sedam riječi se blisko povezuju. 

Dopunjuju u našem životu jednu cjelinu koja 

oplemenjuje i usmjerava svakog od nas. 

U prvoj riječi nailazimo na riječ “nemoj se 

109


zbuniti”. Mi i jesmo često zbunjeni, zbunjuje 

nas onaj iznakaženi život bez Boga. 

U drugoj riječi Bog nas hrabri “JA SAM 

ONAJ KOJI JESAM, OSTAJEM SA VAMA 

DO SVRŠETKA SVIJETA”. Ljudi su kroz 

vjekove željni mira, Isusa molitvom dozivali. 

To mnogi i danas rade i toga moramo 

biti svjesni – da nas u životu svatko može 

razočarati, a da nas Bog nikada neće razočarati. 

Kod Boga nalazimo sve ono što nam 

olakšava ovozemni život i hrabri nas da bi 

došli do istine, ljubavi i mira. 

U trećoj riječi nas se upućuje na prolaznost. 

Često su nam nametnuti strah i 

nemir. Znamo reći i da nam vrijeme brzo 

prolazi. Svi smo nezasitni, puno toga želimo 

i u svemu tome smo izgubljeni. Što je 

još gore, mi gubimo i dragocjeno vrijeme. 

Koliko bi se toga dobroga dalo proživjeti, 

za život ovozemni i za Nebesko kraljevstvo. 

U četvrtoj riječi nam se potvrđuje da se 

Bog ne mijenja. Ostaje uvijek isti jer kako bi 

mi vjerovali u Boga da se on stalno mijenja. 

Kroz naše živote imamo loših iskustava sa 

ljudima, kao i sa nama samima. Možemo 

samo zahvaljivati dragom Bogu – hvala 

Tebi dragi Bože što se možemo na Tebe 

osloniti. Od Tebe nam sve dolazi. Ti si naša 

jedina nada, ljubav i istina. Samo Tebi 

vjerujemo i u Tebe se uzdamo. 

Strpljivost nam je dar od Boga, sa njom 

sve postižemo. Sjetimo se onih riječi “strpljen 

- spašen”. Ta vrlina je poklonjena od 

Boga. Donosi nam plodove na Zemlji i one 

za Nebo. Mnoge duše su spašene, i to one 

koje su imale strpljenja i ljubavi. 

Šesta riječ nam naglašava da onaj tko 

posjeduje Boga, njemu ništa ne nedostaje. 

Posjedovati Boga znači da smo nagrađeni 

blagoslovom i da nas Duh Sveti vodi i 

upravlja sa nama. 

Sedma riječ nas potpuno povezuje sa 

ostalim riječima. To moramo stalno potvrđivati, 

sa našom vjerom i ljubavi prema 

svakom čovjeku. Bog je sa nama kroz 

110 

molitvu i ne bi smjeli zaboraviti da je jedini 

i potpuno dostatan, 

Ovih sedam riječi se blisko povezuju. 

Upotpunjuju naše živote i uvode nas u mirnu 

i sretnu duhovnu budućnost. Vrata Neba 

su stalno otvorena. Uz svetu strpljivost sve 

se lakše postiže, i sigurnost i sloboda. Nestaje 

zbunjenost i strah jer Bog je uvijek isti. 

Nikad se ne mijenja i uvodi nas u spoznaju 

milosrđa i ljubavi. 

Marija Grcić, rođ. Topić


Sveti Petar je bio ribar, pravim imenom 

Šimun, vjernik židovske vjere, rodom iz 

gradića Betsaide, sjeverno od Galilejskog 

jezera, a živio je u kući u blizini jezera u 

Kafarnaumu. Evanđelja donose kako ga je 

Isus zapazio dok je lovio ribu te ga pozvao 

riječima: “Pođi za mnom … učinit ću te ribarom 

ljudi.” Petar je ipak ostao nagle naravi 

te se znao i suprotstaviti Isusu, osobito kada 

nije bio spreman prihvatiti Isusov kraj na 

križu. Ime Petar dobio je zbog uloge koju 

mu je Isus namijenio, a o tome smo čuli u 

današnjem evanđelju. Kasnije je postao 

rimski biskup i prvi papa. Kako evanđelja 

donose, Petar je uvijek onaj koji nastupa u 

ime apostola i već je iz toga vidljiva njegova 

uloga svojevrsnog vođe. Jedan je od svjedoka 

praznoga groba te mu se Isus među 

prvima ukazuje nakon uskrsnuća. 

Djela apostolska izvješćuju da je Petar 

bio prisutan kod silaska Duha Svetoga o 

prvim Duhovima te je počeo držati govore 

koji su obraćali tisuće ljudi. U toj se knjizi 

također čita kako je liječio bolesnike, pa su 

ih ljudi iznosili na trgove da Petrova sjena 

padne na njih i budu izliječeni. Zbog svog je 

propovijedanja bio bačen u tamnicu. Herod 

Antipa htio ga je drugi dan pogubiti te tako 

pridobiti narod za sebe, no anđeo ga između 

četiri stražara izvodi kroz vrata, odvodi do 

Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu 

noć molila za njega. Petar je potom otišao 

iz Jeruzalema i tako se spasio. Kasnije je 

propovijedao u Cezareji i Antiohiji, da bi na 

koncu završio u Rimu, gdje je 64. godine, za 

vrijeme cara Nerona, podnio i mučeništvo. 

O Pavlovu životu najviše nam podataka 

daju Djela apostolska. Prema njima, 

sveti petar i pavao 

(29. lipnja 2009.) 

Pavao je bio iz Tarza (u današnjoj južnoj 

Turskoj, tada u Rimskom Carstvu). Zvao se 

Savao, što odgovara hebrejskom imenu Šaul. 

Latinsko ime Pavao uzeo je vjerojatno za 

boravka na Cipru (Dj 13,9). Bio je židovski 

student Talmuda, izučio je zanat za izrađivača 

šatora. Spada među prve progonitelje 

kršćana, jer je kao vjerni Židov u njima vidio 

veliku opasnost. Na putu u Damask, kamo 

je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je 

viđenje, nakon čega slijedi proces njegova 

obraćenja. Odmah u Damasku se krstio i 

počeo naviještati Evanđelje. No apostoli, 

kojima je Pavao bio poznat samo kao progonitelj, 

bili su sumnjičavi. Pavao je naviještao 

evanđelje i Židovima i poganima, dok 

su ostali apostoli smatrali kako je najprije 

potrebno postati Židov, a tek onda kršćanin. 

Stoga se događa susret u Jeruzalemu 

na kojem se Pavao suprotstavlja Petru, koji 

na koncu popušta te Pavao dobiva dozvolu 

da naviješta i poganima. Apostoli sada 

shvaćaju i vide da im od Pavla više ne prijeti 

nikakva opasnost. 

O Pavlovu životu najviše govore Djela 

apostolska, ali Pavla je moguće upoznati 

tek kroz njegove poslanice, pisma vjernicima 

koje je upoznavao na svojim misijskim 

putovanjima. Te poslanice postale su dio 

Novoga Zavjeta, a u njima Pavao odgovara 

na konkretne probleme koji bi zahvatili 

pojedinu crkvu ili pojedinca. No i u njima 

nalazimo podosta biografskih podataka 

o samom Pavlu; sam prepričava svoj doživljaj 

susreta s Kristom (Gal 1, 11-24), 

potom pripovijeda o svojim putovanjima i 

susretima s Petrom i ostalim apostolima u 

Jeruzalemu. Konačno, govori o nevoljama 

111


koje je doživljavao na putovanjima, primjerice, 

kako je više puta bio bačen u tamnicu, 

bio bičevan, kako je doživio nekoliko brodoloma 

i slično. U Poslanici Rimljanima 

spominje nakanu da nastavi putovanje do 

Španjolske, a Rim mu je bio jedna od točaka 

na tom putu. Na toj točki se i zadržao. U 

Rimu je bio u zatočeništvu, a predaja govori 

i o mučeničkoj smrti. Tu mu je 65. godine 

mačem odrubljena glava. To je vjerojatan 

podatak budući da je Pavao za sebe izjavljivao 

da je rimski građanin, pa je tako bio i 

pogubljen na način koko su se pogubljivali 

punopravni građani Rima. 

No tko su zapravo sveci koje danas 

slavimo? Sveti Petar i Pavao su prije svega 

bili svjedoci Krista uskrsloga, a da bi 

išta mogli posvjedočiti, morali su imati 

iskustvo toga što svjedoče. I jednome i 

drugome Krist se nakon uskrsnuća objavio 

i tek nakon te objave počinje proces njihova 

obraćenja. Objava Krista uskrslog nije ih 

učinila nekim super ljudima koji su postali 

imuni na probleme i zamke ovozemaljskog 

života. Ta objava im je možda pomogla da 

se s tim zamkama lakše nose, ali bez osobnog 

zalaganja ništa ne bi postigli. O tome 

najbolje svjedoči sam Pavao u poslanici 

Timoteju koju smo danas čuli. Jasni kaže 

kako je Gospodin onaj koji mu je dao milost 

da vjeruje, ali na njemu je bilo da tu vjeru 

sačuva. Tako je i sa svima nama. I nama 

Gospodin svima daje milost da vjerujemo, 

ali na nama je hoćemo li čuvati tu vjeru ili 

ćemo se prilagoditi svijetu kojemu ta vjera, 

kako onda tako i danas, nije baš najprikladnija. 

I stoga veličina svetih apostola nije 

u tome što su imali neposredno iskustvo 

Isusa Krista nego u tome što su tog Krista, 

unatoč svim svojim ljudskim ograničenjima 

i manama, unatoč svim poteškoćama na 

koje su nailazili, spremno podnosili uvijek 

i dalje. 

U svoj svojoj veličini, apostoli Petar i 

Pavao bili su samo ljudi poput mene i tebe, 

112 

brate i sestro. Jedan polupismen težak, 

drugi visokoobrazovani gospodin. Petar 

je bio ribar, a Pavao visoko naobraženi teolog. 

Pripadali su istoj vjeri, ali bez nekog 

iskustva vjere, stoga obični, svagdašnji 

ljudi. A takve ljude vjera ne zanima baš 

previše u svakodnevnom životu. Važnije im 

je ono što im svaki dan nosi, to jest kako 

pribaviti kruh svagdašnji, kako prehraniti 

obitelj i živjeti životom dostojnim čovjeka. 

Ne shvaćaju niti razmišljaju o tome kako je 

to moguće i u vjeri. 

Zašto? Vjera je zahtjev. Postavlja pravila 

koja ne idu linijom manjeg otpora i nisu 

uvijek laka, a odgovornost čovjeku nikad 

nije bila baš najdraža. Zato Petar i viče na 

Isusa: “Odlazi od mene, jer sam čovjek 

grešnik”. Pavao također, unatoč svojoj naobraženosti, 

izbjegava promišljanje vjere. 

Bježi u fanatizam. To mora biti tako i nikako 

drugačije. Ide linijom manjeg otpora i ne 

ostavlja mjesta promjeni, a čovjek koji vjeruje 

mora se mijenjati. Umjesto ljubavi koju 

Sveto Pismo nalaže, on progoni i zatvara. 

U čemu je onda njihova veličina? Kad su 

doživjeli preokret? 

Preokret se dešava Božjom intervencijom 

u njihovim životima. Isus poziva Petra 

da pođe za njim, Pavla ruši s konja i upućuje 

ga da bude njegov navjestitelj. No ni nakon 

toga nije sve bilo sjajno i bajno. I jedan i drugi 

ostali su ljudi koji se još uvijek ne mogu 

pomiriti s onim što Bog od njih traži. Sjetimo 

se samo kako se Petar suprotstavlja Isusu 

te ne prihvaća ono što Isus govori. Griješio 

je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, 

bježao od njega i vraćao mu se. No ni nakon 

najtežeg razočaranja, Isusove smrti, nije 

odustao, jer ga je Isus uporno tražio. Na 

Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, 

primio darove Duha te kroz te darove počinje 

promišljati svoju vjeru. Sada polako 

shvaća kako se vjera ne protivi svagdanjem 

životu, nego ga ispravlja. Svakodnevnicu 

je moguće živjeti ispravno samo u vjeri i


koliko god to bilo teško, jedino takav život 

je spasonosan. 

Svi mi ovdje deklariramo se vjernicima. 

Tu smo kako bi smo obilježili blagdan 

velikih apostola. Ovo je prilika da se zapitamo 

jesmo li vjernici samo nedjeljom i o 

blagdanu ili smo vjernici svakodnevno. 

Svima nam je dana milost da vjerujemo, ali 

uzalud nam ako ne čuvamo tu milost. Svi 

smo, hvala Bogu, živi, ali dokle ako danas 

odlučimo da više nećemo jesti i piti. Tako 

je i s vjerom. Vjera je zahtjev koji pred nas 

stavlja brigu za bolji svijet. Apostoli su veliki 

zato jer su se trudili ispuniti taj zahtjev. 

Nisu veliki zato jer im je stalo da ih slavimo 

i častimo. Jedino im je stalo da slijedimo 

njihov primjer te se i mi potrudimo reći 

popu da je pop, bobu da je bob. Zbog toga 

su oni danas pred nama. Mi smo vjernici, 

ali ravnodušno ćemo popuštati pred svakodnevnim 

navalama grijeha. Vjera, kojoj je 

glavna odlika borba za život, ostat će nijema 

pred raznoraznim zlima koja su postala 

svakodnevnica. Umiremo i izumiremo, a 

jedan od glavnih razloga tome je grijeh u 

nebo vapijući, zlo pobačaja. No vjera šuti i 

dozvoljava da se to zlo ne naziva zlom nego 

slobodnim opredjeljenjem žene. Tužimo 

se da nam je ovako i onako, no vjera šuti. 

Svima su nam usta puna mita i korupcije, 

no kad se o nama radi, onda to nisu mito 

i korupcija, nego sposobnost snalaženja u 

životu. Tužit ćemo se na mlade kako u ništa 

ne vjeruju i kako žive svakako, ali nećemo 

posvetiti vremena svojoj djeci. Za to će se 

društvo pobrigati. I tako bi smo mogli nabrajati 

unedogled. I unatoč svemu mi smo 

vjernici koji štuju likove svetog Petra i Pavla. 

Nisu ni apostoli bili drugačiji, ali kada 

su prihvatili Boga, prihvatili su i žrtvu, baš 

kao što ju je i Isus prihvatio. Nijedna žrtva 

nije laka, a Petar i Pavao svjedoče da je 

moguće postati novi čovjek u Bogu, ali to 

se postaje tek kroz iskustvo vjere. I mi možemo 

steći iskustvo vjere i postati novi ljudi. 

Apostoli su nam u tome nastojanju uzor, ali 

i moćni zagovornici kod Boga. Stoga, dok 

štujemo ova dva velikana, spomenimo se 

i svog krštenja, na koljenima pokušajmo 

doživjeti Boga, te kad ga doživimo, budimo 

spremni i drugome ga navijestiti. Tako ćemo 

najbolje štovati ove velikane, ali ćemo 

i sami postati veliki. Amen. 

fra Damir Čikara, 

župni vikar u Drnišu 

113


114 

Hrvatski prostori tragom dalekiH 

milenija 

Crkva Kristova u početku je bila u 

uskim granicama Palestine, a onda se počela 

širiti na sve strane. Crkvene granice 

rimske pokrajine Judeje pucaju po svim 

šavovima, jer Božja “riječ nije okovana”. 

“Brzo trči riječ njegova”… Isus je Apostolima 

izdao naloge: “Idite po svemu svijetu i 

propovijedajte Evanđelje (blagu, radosnu 

vijest) svemu stvorenju”… 

Od male “lađe” u Jeruzalemu, narasla 

je velika LAĐA – CRKVA koja poput 

prekooceanskog broda neustrašivo plovi 

Glava Herakla (I. stoljeće poslije Krista) 

nađena godine 1860. u Čitluku kod Sinja 

(Colonia Claudia Aequum) 

svim morima i oceanima, često puta šibana 

protivnim vjetrovima surove i vjetrovite 

povijesti… 

Crkva Božja u saloni 

do razorne 614. godine 

Koliko se zna imena solinskih biskupa 

popisana su u pet kataloga. Pa ipak, još 

uvijek nikomu nije pošlo za rukom dati 

vjerodostojan kronološki popis pastira salonitanske 

crkve. Stare kataloge nagrizao je 

zub vremena, a u nove su se unosila imena 

biskupa koji nikada nisu ni postojali. 

Ipak za mnoge znamo. Primus je 

naslijedio Dujma (koji je došao iz Sirije). 

Pronađen mu je i sarkofag. Poslije 530. 

godine u Saloni je biskupovao biskup Gojan. 

U Manastirima su nađena dva natpisa 

s njegovim imenom. Njegov nasljednik 

Simfonije dovršio je gradnju grobljanske 

bazilike, a zajedno sa svojim nećakom, 

kasnijim nasljednikom Hezihijem, sagradio 

je gradsku baziliku. O tome svjedoči do 

danas sačuvani natpis. 

Hezihije je čuvena i ugledna osoba. 

Dopisuje se s papom Zozimom, koji mu 

daje upute o dijeljenju svećeničkih redova. 

Papa mu nalaže da tu odluku priopći 

i drugim biskupima koji potpadaju pod 

njegovu metropolitansku vlast. Bilo je to 

418. godine. to je dokaz da je solin već 

metropolija. 

Hezihiju iz progonstva piše i sveti Ivan 

Zlatousti (†407.). Moli ga da pomogne Crkve 

na dalekom Bliskom istoku, kako je i 

do tada činio. Zaista, veliko i hvalevrijedno


priznanje! Ovaj se biskup dopisivao i sa 

svetim Augustinom u žarkoj Africi. (†430.). 

Godine 493. papa Gelazije piše solinskom 

biskupu Honoriju da suzbije Pelagijevo 

krivovjerje koje se širi pokrajinom 

Dalmacijom. Honorije otpisuje da je papa 

krivo obaviješten, da stanje nije tako kao 

što on zamišlja. Da, ali je čista istina da u 

svim vremenima na Kristovu Crkvu nasrću 

razjareni i grabežljivi vuci. 

te godine ubijen je i kralj odoakar, 

koji je 476. preuzeo vlast u italiji i srušio 

zapadno rimsko carstvo. A on je bio vođa 

Germana. 

Stjepan je prvi solinski biskup koji se 

zove nadbiskupom, a upravljao je od 510. 

– 527. godine. Naslijedio ga je Honorije II., 

koji je u Solinu održao dva pokrajinska sabora, 

530. i 533. godine. Na njima nastupa 

kao nadbiskup – metropolit. Iz zaključaka 

sabora prilično se vidi stanje Crkve u nadbiskupiji, 

odnosno metropoliji. Na primjer: biskupi 

ne smiju opterećivati svoje crkve bez 

nadbiskupova odobrenja, što bi imao biti 

dokaz da su to samovoljno činili. Svećenici 

i biskupi ne smiju bez opravdanog razloga 

dolaziti u Solin i Ravenu. Ne smije se rediti 

više svećenika nego što je potrebno. Nije 

dakle bio nedostatak svećeničkog zvanja! 

Ni biskup ni svećenik ne smije ostaviti svoju 

crkvu pa otići drugoj, što daje slutiti da se i 

to događalo. Dakle, bilo je svega po malo! 

Zaključak sabora potpisalo je i sedam biskupa 

os Dubrovnika do Siska. 

Od godine 546. u Solinu je na biskupskoj 

stolici otpadnik Frontinijan, arijevac. 

Car Justinijan najprije ga je protjerao u 

Egipat, a onda u Galiciju… 

Eto, na žalost, bilo je i nezgodnih stvari 

koje su se događale u solinskoj Crkvi, nekoć 

zajednici divnih i hrabrih mučenika, Božjih 

svetaca i ugodnika, a to sve neposredno prije 

stravične oluje koja je stizala sa sjevera… 

Već za slijedećeg biskupa, Teodora, 

Avari provališe u Salonu. Zaravniše je sa 

zemljom. Razbijeni sarkofazi svjedoče što 

su u njima tražili: zlato, novac, nakite! Salona 

se nikada više nije podigla. vjetar je raznio 

smeće povijesti. Bilo je to 614. godine. 

Novi kršćanski val, s pokrštenjem 

Hrvata, zaustavit će se malo podalje od 

tih velikih zidina, gore uz Gospin Otok na 

rijeci Jadro, i više po Kliškoj kosi, i niže u 

Putalju i Kaštelima, Biaćima. Salona je ipak 

posvećeno tlo. Jedna kap mučeničke krvi 

može oprati sve povijesne ljage… 

Sve u valovima, kao bujica, krenula 

je seoba naroda. otvorili su je Huni 375. 

godine. Bio je to strahoviti nalet olujnog 

vihora. Za sobom su ostavljali ruševine i 

razvaline. Za tim stravičnim razaračima 

vladala je samo tišina groblja. Suvremenik 

Agatije piše da se po selima više nije čuo 

ni lavež pasa. 

Godinu dana poslije njih prešli su Dunav 

Zapadni Goti. Kojom su se samo brzinom 

kretali pokazuje činjenica da već 412. 

godine imaju svoju državu u dalekoj Španjolskoj. 

Nakon toga u pokretu su Istočni 

Goti i Gapidi. Zapadno rimsko carstvo pada 

476. Ruši ga Odoakar, a njega Teodorik. 

Ovoga je zdrobio Bizant 553. godine. Desetak 

godina kasnije dižu se Avari i prijete čak 

Carigradu. Strašna je to bila vojska, svega 

dvadeset tisuća ljudi, ali su pred sobom 

sijali strah i trepet i gonili Slavene kao krdo i 

pomoću njih osvajali grad za gradom. Među 

tim Slavenima bilo je i Hrvata. 

Kad je Hagan, avarski vojskovođa, 

zaposjeo Carigrad, car Heraklije pozove 

u pomoć Hrvate, koji su imali svoju dobro 

uređenu državu, Bijelu Hrvatsku, sa sjedištem 

u Krakovu na rijeci Visli. Godine 626. 

Bizant uz pomoć Hrvata pobjeđuje Avare, 

a Hrvati, malo – pomalo, postaju slobodan 

narod na svom povijesnom prostoru. 


115

116 

pisma prijatelja lista 


Đakovo, 30. lipnja 2009. 

poštovani gospodine župniče, 

Vjerujem da ste jučer svečano proslavili 

blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. 

Petra apostola. I mi smo jučer u našoj crkvi 

sv. Petra apostola proslavili ne samo njegov 

blagdan kao zaštitnika naše katedrale, već 

i svećeničko ređenje. Ove godine imamo 

dvojicu mladomisnika za Đakovo, a još su 

dvojica mladomisnika iz našeg sjemeništa, 

ali jedan je za Srijem ređen u Srijemskoj 

Mitrovici, a drugi za Suboticu, ređen jučer 

u večernjim satima. 

Zahvaljujem Vam za Vaš župski list, 

koji sam primio uoči Petrova. Odmah sam 

pročitao članak o Vašem hodočašću u Vukovar 

i Bošnjake. Ujedno Vam zahvaljujem 

što ste objavili faksimil moga pisma Vama, 

od 01. siječnja 2009. 

Jednu ste pastoralnu godinu uspješno 

priveli kraju. 

Želim Vama i Vašim suradnicima kako 

u uredništvu župskog lista, tako i u samoj 

Župi, obilje Božjeg blagoslova, i ostajem 

odani Vama 

msgr. Luka Marijanović, prof 

Imotski, 06. srpnja 2009. 

dragi fra stjepane! 

Iako godine idu naprijed, tvoj žar da 

pomogneš svojoj župi i pisanim putem nije 

se ugasio. Primio sam Tvoj list “Siverić”, 

bogat sadržajem kao i svaki broj. Utisnuo 

si na njegove stranice rad unutar župe, nisi 

zaobišao koristan rad izvan župe. Opisao 

si preko suradnika korisna hodočašća. Sve 

obogatio lijepim fotografijama. Iako to traži 

trošak, uvijek se nađe po koja kuna za takove 

drage i korisne duhovne izlete. Obogatio 

si list mnogim fotografijama prve pričesti, 

vjenčanja i sličnih događaja. Ni župska 

kronika nije pofalila; moje je uvjerenje da 

je tvoj list “Siverić” pravi župski list. 

Sjećam se i tvog “Slivna”. Neka te Bog 

blagoslovi, zajedno s Tvojim Siverćanima. 

Pratio te blagoslov Nebeske Kraljice drage 

Gospe i pomoć patronâ sv. Petra i Pavla. 

Od srca pozdravlja stari 

fra Vjeko Vrčić 

Požega, 23. srpnja 2009. 

poštovani brate stjepane! 

Ne valja Vam biti ni star ni bolestan – 

kao što sam to ja – jer se tada zaboravljaju 

mnoge stvari i mnoga zbivanja, koja ne bi 

smjela ostati u zaboravu. Tako Vam bijaše 

sa mnom u netom minulom vremenu. Iako 

je Vaš “Siverić” stigao na vrijeme i donio 

mnoge novosti i pozdrave u moje podneblje, 

ja ostadoh bez odgovora. 

Što onda na vrijeme ne učinih, ili zbog 

raznoraznih sitnica ne obavih, to sada činim. 

Istina s velikim zakašnjenjem. Vaš je 

“Siverić” ipak našao adresu i put do mene, 

iako ne bijaše moje zahvale za prijašnji broj. 

Sada odmah otpisujem po primitku i 

listanju novog broja Vašeg čudesnog “Siverića”. 

Kao i uvijek, tako i sada, Vi ste 

neumorni istražitelj novih ciljeva i putova, 

kojima vodite svoje Siverćane. Gdje već 

niste bili? Obašli ste cijelo Hrvatsko podnebesje, 

a prešli ste i naše granice, da svoje 

vodite i dovedete k tolikim ciljevima, koji

»SIVERIĆ« BR. 17 PISMA PRIJATELJA LISTA 

su njima i Vama bili čudesni i divni. Sretan 

Vam put i u budućnosti – na sve četiri strane 

Hrvatske i svijeta! 

Nakon povratka u svoj Siverić, sve ste 

marno i stručno ubilježili u svoj “Siverić”, da 

ništa ne ostane zaboravu na raspolaganju. 

Neka bude ovjekovječeno i Vama na znanje 

i Vašim domaćim Siverćanima na radost. 

Pozdravljam i radujem se ovom broju 

– i onom prijašnje, koji je listan i prolistan. 

Hvala za obadva broja! Hvala uopće, što 

stižete misliti na tolike po cijeloj Hrvatskoj 

i svijetu. 

Posebno hvala, što svoje mlade volite, 

što s njima obilazite Hrvatskom i svijetom, 

što pred njihove oči stavljate svoj “Siverić”, 

da ih podsjetite, gdje su sve bili, i kamo bi 

još morali krenuti, da ne bi ništa ostalo 

bez njihove prisutnosti – jasno pod Vašim 

divnim vodstvom. 

Dok Vam zahvaljujem na poslanim 

brojevima, dotle se s Vama radujem svim 

ciljevima, kojima su bili upravljeni Vaši koraci 

i koraci Vaših suputnikâ. 

Vas i sve Vaše Siverćane od srca pozdravljam 

i želim Vam sretan put prema 

novim ciljevima, do kojih ćete stići ove, ili 

budućih godinâ. Na Vašem putu i putovanju 

neka Vas prati dobri Bog i neka Vas žive i 

zdrave uvijek kući vrati i dovede. 

p. Zlatko Papac 

Split, 13. kolovoza 2009. 

poštovani fra stjepane! 

Srdačno Te i bratski pozdravljam s 

našim dragim i toplim pozdravom MIR I 

DOBRO! Evo, iznova u mojim rukama Tvog 

dragog siverskog župnog lista, sada u mojim 

rukama na drugoj lokaciji i u drugoj i 

novoj pastoralnoj župničkoj službi. Iskreno 

Ti govorim, uvijek me silno vesele svećenici-franjevci 

pastoralci koji vole “štivo”, riječ 

i knjigu pročitah: “poštuj knjigu pa će i tebe 

s knjigom poštivati!” U tom duhu silno se 

veselim Tvom pothvatu i sadržaju koji je 

raznolik u LISTU ŽUPE SIVERIĆ, pročitao 

sam u hipu izvrsnu povijesno-katehetsku 

reportažu s Hodočašća u Slavoniji, i sam 

se spremam u listopadu organizirati hodočašće 

u mučenički i herojski VUKOVAR 

sa svojim župljanima iz Splita – Poljud. Na 

kraju još jednom čestitam i radujem se, i 

pozivam Te ako možeš uskladiti svoje pastoralne 

obveze na promociju moje knjige 

“IZ TAME U SVJETLO” – problem droge i 

ovisnosti! U moje drage Hrvace, 18. rujna 

u 19. 00 sati u crkvi Gospe Žalosne. 

U Kristu i sv. Franji, Tvoj 

fra Ante Kekez 

Split, kolovoz 2009. 


Najsrdačnije Vam se zahvaljujem na 

toplom gostoprimstvu koje ste nam upriličili 

prilikom proslave zaštitnika Vaše župe 

sv. Petra apostola u Siveriću. 

U našem Splitu svečana sv. Misa bila je 

u večernjim satima u konkatedrali sv. Petra 

koju je predvodio naš nadbiskup splitskodalmatinski, 

metropolit msgr. dr. Marin Barišić, 

koji je svoju homiliju završio riječima: 

sv. Petre i Pavle molite Gospodina da i mi 

budemo živi kamenčići u tvojoj Crkvi i čvrst 

oslonac onima koji su u našoj blizini. Sa 

ovim mislima ja Vas srdačno pozdravljam 

i želim daljnji uspjeh u Vašem požrtvovnom 

radu u Vašoj župi, u godini koju je sv. Otac 

papa Benedikt XVI. proglasio godinom svećenika 

za koje ćemo se i mi moliti. 

Mir i svako dobro želi Vam 

Jozo Parlov – “Deco” 

Slivno Imotsko, kolovoz 2009. 

dragi fra stipe! 

Ovaj put Vam se zahvaljujem za Vaš 

list “SIVERIĆ” i čestitam na Vašem trudu i 

117

PISMA PRIJATELJA LISTA »SIVERIĆ« BR. 17 

radu. Puno ste napravili i prošli kilometara 

dok ste udovolji svakom vjerniku. 

Pozdrav Vama i Vašim župljanima 

Vlado Nogalo 

118 

Slivno Imotsko, rujan 2009. 


Čitao sam Siverić br. 16. vi ste divan 

čovjek. Bog Vam blagoslovio Vaš rad i udijelio 

zdravlje! 

Pozdravlja Vas vaš 

Ante Parlov - Ćokan 

Rijeka, 12. listopada 2009. 

poštovani, fra stjepane! 

Narodna poslovica kaže: “Nije važno 

što se pjeva, nego tko pjeva?” Možda je ta 

poslovica nekada imala smisla. A danas? 

Nastoji se olako kritizirati Crkvu, relativiziraju 

se vrijednosti koje Crkva zastupa. 

Nama, kao vjernicima, dužnost je 

braniti svoju vjeru, sačuvati dostojanstvo, 

poštivati čovjeka i obitelj, širiti ozračje Kristove 

ljubavi, uvažavati različitosti, poticati 

toleranciju. Ne smijemo zanemariti neprocjenjivu 

ulogu Crkve u društvu po svem 

svijetu. 

Vezano za to moram istaknuti moje 

rodno mjesto Siverić. Siverić je mala župa 

koja svojim životom i radom pridonosi širenju 

kršćanskih vrijednosti. 

Veliko zadovoljstvo mi je promicati 

pravi život u mom rodnom Siveriću, upoznavati 

prijatelje s tim malim mjestom bogate 

povijesti i kulture. Jedan od najboljih 

pokazatelja neumornog rada župe je župni 

list “Siverić”. Neopisiv je osjećaj sjesti i 

diskutirati s ljudima različitih profesija i 

svjetonazora o prilozima iz župnog lista. 

Svi se oni slažu u tome da je list “Siverić” 

svojevrsna monografija, koja u sebi krije 

mnoštvo korisnih podataka o župi i našoj 

Domovini, na što sam veoma ponosan. 

Završavam rečenicom: Tuđe poštuj, a 

svojim se diči! Može li biti poštenije? Toga 

se držim i pozdravljam Vas fra Stjepane, 

Vaše brojne suradnike i sve čitatelje lista 

“Siverić”! 

Tonći Dučić

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i 

znancima tužnu vijest da je dana 29. 10. 2009. 

u 74. god. života preminuo naš voljeni suprug, 

otac, djed i pradjed 

dodatak listu 

naši pokojniCi 

vlatko černivec 

(Crnjak) 

1936. – 2009. 

Posljednji ispraćaj 

dragog nam pokojnika 

obavljen je dana 

31. 10. 2009. god. na 

groblju Sv. Petar u 

Siveriću. 

Ožalošćeni: supruga Milka (Zdenka), kćeri 

Agneza i Snježana, zet Ivan, unučad Ivana, 

Marina i Matko, praunučad i ostala tugujuća 

rodbina i prijatelji. 

Počivao u miru Božjem! 

Blago u Gospodinu dana 19. 07. 2009. god. 

u 87 godini sklopila je svoje umorne oči naša 

voljena majka, baka i sestra. 

ana ramljak 

rođ. mihaljević 

1922. – 2009. 

Pogreb drage nam 

pokojnice obavljen je 

dana 21. 07. 2009. god. 

na mjesnom groblju sv. 

Petra u Siveriću. 

Ožalošćeni: sin Slavko s obitelji, kći Vjera 

Mihoć s obitelji, sestra Milica s obitelji, obitelj 

pok. brata Mile, obitelj pok. brata Ive, obitelj 

pok. sestre Anđe, obitelj pokl. sestre Kate. 

Unučad Ivana, Toni, Tanja, Dijana i Mate te 

ostala tugujuća rodbina i prijatelji. 

Počivao u miru Božjem! 

ana tomić 

(1932. – 2009.) 

Ana Tomić, rođ. Goreta rodila se 1932. godine u Kadinoj Glavici od majke Marije i oca Bože. Sa 

tri godine ostaje bez majke, a od šesnaeste počinje raditi u rudniku u Siveriću. Godine 1953. 

udaje se za Ivana Tomića – Ćimu i živi u Jabuci. Rodila je četvoro djece: Tomislava, Mariju, 

Slavicu i Vitu. Baka je osmero unučadi: Joška, Silvije, Hrvoja, Josipe, Jelene, Ivane, Anne, i 

Ivana i prabaka šestero djece: Marijane, Marina, Martine, Marijete, Patrika, Cvite i Marije 

Svaka je riječ iz tvojih usta mudrost sama bila, životni nauk što tegobe i tuge su ti dale. Tvoje 

su ruke tako nježne i tople, a žuljevite i umorne bile, uvijek za zagrljaj otvorene, a na molitvu 

sklopljene. 

Hvala ti za svu ljubav i pažnju, za svaki savjet što će nas cijeli život pratiti. Ti si nam uzor kako 

prihvatiti sve muke živote i hrabro, s vjerom gledati u sutra. 

Vole te tvoji unuci 

Joško, Silvija, Hrvoje, Josipa, Jelena, Ivana, Anna i Ivan. 

119

DODATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 17 

Baka Ana s unukom Silvijom 

Unučad s bakom Anom Tomić 

120

»SIVERIĆ« BR. 17 DODATAK LISTU 

Fra Lujo Šušnjara obavio je Prvu pričest u Siveriću 23. 06. 1974. 

Sprovodna svečanost i ukopni obredi za fra Luju Šušnjaru, koji je poginuo u Bibinju, 

24. 06. 1974. god. Siverić – Sinj: 26. 06. 1974. 

121


122 

prijatelji lista siverić 

1. Jozo Parlov (Slivanjac u Splitu) 200 kn 

2. Gojko Lozina, zvonar crkve Presvetog 

Trojstva (Slivno) 200 kn 

3. Mira Softić s obitelji 100 kn 

4. Ana Mrđen, pok. Mate 100 kn 

5. Mara Ramljak, ud. Ive 50 kn 

6. obitelj Ivana Punceta 50 kn 

7. Vjera Penga 50 kn 

8. Nada Lovrić, rođ. Tomić 30 kn 

9. Lidija Nakić 100 kn 

10. Stipe Ramljak, pok. Ivana 100 kn 

11. Mile Mrđen Milija 150 kn 

12. Anka Novaković, ud. Ante 100 kn 

13. Anka Radeljak, pok. Marka 50 kn 

14. Branka Tonković, rođ. Ivić 50 kn 

15. Anđelka Barišić, rođ. Mrđen (Solin) 

50 kn 

16. Miljenko Mrđen, pok. Ante 50 kn 

17. Ivan Topić, pok. Josipa 250 kn 

18. Mladen i Vlade Prpa 100 kn 

19. Ante i Milka Tomić (Njemačka) 200 kn 

20. Ante (Žuko) Tomić 100 kn 

21. Zlatko Tomić, Milin (Šibenik) 100 kn 

22. Marija Novaković, učiteljica 100 kn 

23. Milenko Ramljak 100 kn 

24. Mile Prpa, pok. Frane 150 kn 

25. Milka Tomić, pok. Antiše 400 kn 

26. Miro Ivić 100 kn 

27. Krešimir Topić (Drniš) 100 kn 

28. Ivan Šiklić, pok. Zvonimira (Zagreb) 

100 kn 

29. Vladimir i Anastazija Bukarica (Osijek) 

200 kn 

30. Ivan i Višnja Čuljak (Požega) 100 kn 

31. Ante Tomić, pok. Mile 200 kn 

32. Vlade Nogalo sa širom obitelji (Slivno 

Imotsko) 200 kn 

33. Ante i Marija Nakić s svojom obitelji 

200 kn 

34. Ivanka Malenica (Drniš) 100 kn 

35. Ana Šišić, pok. Frane Nakića 50 kn 

36. Stana Andabaka, rođ. Ramljak 100 kn 

37. obitelj pok. Roka Nakića 100 kn 

38. Ante Bukarica, pok. Jose (Nova Gradiška) 

100 kn 

39. Snježana Oršulić, r. Bukarica (Zagreb) 

100 kn 

40. Ivan (Ivica) Miličević (Šibenik) 500 kn 

41. Zdenka Tomić 100 kn 

42. Zdenka Topić (Cvjetni Dom – Šibenik) 

100 kn 

43. Ivan Topić, Šerif (Šibenik – Bilice) 50 kn 

44. Vjera Mrđen 100 kn 

45. Jelka Špec, rođ. Tomić Ratkovica 

100 kn 

46. Maca Aleksić, učiteljica u m. 50 kn 

47. Seka Tomić, Jakišina 200 kn 

48. Ljiljana Jerković, rođ Ivić (Slavonski 

Brod) 100 kn 

49. Mirjana Grcić, rođ. Ivić (Badanj – Drniš) 

100 kn 

50. Marija Marić 70 kn 

51. Miljenko Nakić, Antin 50 kn 

52. Branko Odak (Đurđevac) 50 kn 

53. Mile Odak, pok. Bože (Zagreb) 200 kn 

54. Ivan i Anka Topić 400 kn 

55. Krešimir Topić (Pregrada) 400 kn


56. Ivica Dučić, Josipov (Zadar) 50 kn 

57. Ivan Ramljak, pok. Željka 100 kn 

58. Marija Rajčić (Split) 150 kn 

59. Ivan Odak 100 kn 

60. Ivica Radeljak s obitelji (Zagreb) 100 kn 

61. Milenko Tomić, Dinin 100 kn 

62. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn 

63. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn 

64. Katarina Bojčić, rođ. Ramljak 50 kn 

65. obitelj pok. Vlade Černivca 500 kn 

66. Dinko Tomić, pok. Antiše (Varaždin) 

100 kn 

67. Vladimir i Anastazija Bukarica (Osijek) 

200 kn 

68. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn 

69. Mara Mrđen, pok. Ivaniša 40 kn 

70. Marija Lovrić, ud. Mirka 100 kn 

71. Tonka Bukarica, ud. Tonća 50 kn 

72. obitelj Milana Radeljaka 100 kn 

73. Marija Plećković 40 kn 

74. Marko Todorović 100 kn 

75. Ana Tomić, ud. Stipe 200 kn 

76. Tomislav Odak (Zagreb) 200 kn 

77. Berislav Bukarica 50 kn 

78. Mile Mrđen (Milija) 150 kn 

79. Anka Novaković, ud. Ante 100 kn 

80. Anka Radeljak, pok. Marka 50 kn 

81. Branka Tonković, rođ. Ivić 50 kn 

82. Ana Odak (Ivanova) 50 kn 

83. Kata Tomić, ud. Ivana 50 kn 

84. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn 

85. Ive Prpa, pok. Frane 100 kn 

86. Stipe Prpa 100 kn 

87. Ante Odak (Biskup) 200 kn 

88. Karma Ramljak 300 kn 

89. Ana Živković (Badanj) 100 kn 

90. Marija Lilić (Zagreb) 100 kn 

91. Manda Bukarica 100 kn 

92. obitelj Anđelke Topić 50 kn 

93. obitelj Mladena Topića (Sesvete) 50 kn 

94. Marko Matetić s obitelji 100 kkn 

95. Vito Mrđen (Bol – Brač) 300 kn 

96. Ivan Mlađo Tomić 100 kn 

97. Darko Topić (Bibinje) 100 kn 

98. Ivanka Stojanac, rođ. Prpa 100 kn 

99. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn 

100. Katarina Bojčić, rođ. Ramljak 50 kn 

101. Marica, rođ. Odak, pok. Marka 50 kn 

102. Roko Lilić s obitelji 100 kn 

103. Marijana Maca Aleksić 100 kn 

104. Kata Peteržilnik 150 kn 

105. Anđelka Pilić – Ramljak ud. Tonka 

100 kn 

106. Fani Ramljak – Kević (Drniš) 100 kn 

107. Marija Grcić, rođ. Topić 100 kn 

108. Josip i Jermina Tomić 200 kn 

109. Stjepan i Kata Arambašić r. Tomić 

200 kn 

110. Tonći (Ante) Prpa 100 kn 

111. Jela Nakić, pok. Bože (Šibenik) 100 

kn 

112. Valentin Nakić, pok. Bože (Zagreb) 

100 kn 

113. Anela Rodin, pok. Bože (Šibenik) 100 

kn 

114. Josip i Jermina Tomić (Supetar) 200 

kn 

115. Stjepan Arambašić i Kata, rođ. Arambašić 

200 kn 

116. Dinko Tomić (Varaždin) 100 kn 

117. Mate Ramljak (Vodice) 100 kn 

118. Milka Tomić Jakišina 200 kn 

119. Marija Grcić 100 kn 

123


124 

1. Mile Odak, pok. Bože (Zagreb) 100 kn 

2. Marko Matetić s obitelji 100 kn 

3. Krešimir i Mirjana Topić (Pregrada) 

300 kn 

4. Branimir Topić (Zagreb) 200 kn 

5. Ivica Mrđen s obitelji (Supetar) 

200 kn 

6. Marijana Maca Aleksić 50 kn 

7. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 100 kn 

8. Anka Tomić, ud. Antige 120 kn 

9. Josip Ramljak (Zagreb) 200 kn 

za potreBe župe 

10. Ivica Mrđen, pok. Josipa s obitelji (Supetar) 

200 kn 

11. Mile Mrđen, Bol – Brač 100 kn 

12. obitelj pok. Roka Nakića 200 kn 

13. Milka Tomić, ud. Ive 200 kn 

14. Jelka Špec, r. Tomić (Ratkovica) 100 kn 

15. Branimir Topić (Zagreb) 200 kn 

16. Stjepan i Kata Arambašić, r. Tomić 

(Požega) 300 kn 

17. Stjepan i Kata Arambašić, rođ. Tomić 

300 kn 

18. Martina Burić, r. Tomić 200 kn 

za potreBe prilikom stavljanja 

pločiCa od ulaza u groBlje do 

Crkve svetog petra 

1. Marija Lovrić, ud. Mirka 50 kn 

2. Marija Marić, ud. Ilije 50 kn 

3. Seka Tomić, Jakišina 200 kn 

4. Karma Ramljak 50 kn 

5. Milka Tomić, Jakišina 200 kn 

6. Marija Novaković, ud. Ante 50 kn 

7. Ive i Boja Odak 200 kn 

8. Marija Bukarica, ud. Marka 50 kn 

9. Ana Odak, Ivanova 50 kn 

10. Mira Odak, ud. Mladena 30 kn 

11. Anka Tomić, Rejinca 50 kn 

12. Milica Tomić, ud. Ive 70 kn 

13. Milan Mićo Ramljak 100 kn 

14. Marko Todorović 40 kn 

15. Manda Bukarica, ud. Marka 100 kn 

16. Manda Mrđen, ud. Nikice 50 kn 

17. Ana Mrđen, pok. Mate 50 kn 

18. ada Mrđen, ud. Jere 50 kn 

19. Marija Odak, ud. Marka 50 kn 

20. Katica Mrđen, ud. Smiljana 100 kn 

darovatelji za Barjak svetog 

Franje 

1. Marica Ramljak, ž. Ivice 200 kn 

2. Anđelka Đela Tomić, ud. Petra 50 kn 

3. Mlađo Ivan Tomić, pok. Ivice 200 kn


goru ognji. 

Ovih dana iz tiska je izašla treća po 

redu zbirka pjesama dugogodišnjeg člana 

uredništva lista Siverić Ivana Topića - pod 

naslovom GORU OGNJI. 

Za naše čitatelje izdvojili smo iz te upravo 

izišle zbirke dio pjesme (dvije kitice) 

posvećene našim majkama. 

Bijele okruge 

majkama petropoljkama 

Odoše 

bijele okruge 

ugasla lica 

naših majki 

među oblake 

među zvijezde. 

Gledam ih : 

na leđima nose 

drvene kolijevke 

s dojenčadima. 

Peru pelene 

na nebeskim potocima 

i rijekama 

O, drage bijele okruge! 

Ugasla lica 

naših majki. 

Lepršave zastave. 

Svijetli svjetionici. 

Rasuti snovi 

našeg djetinjstva. 

I.T. 

125


126 

siverić – list župe sv. petra apostola siverić 

izdavač: 

Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416 

glavni i odgovorni urednik: 

fra Stjepan Matić, župnik 

uredničko vijeće: 

fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. 

Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan, Kristijan 

Odak, Marija Čondić, Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić, 

Mladen Bukarica, Berislav Lilić 

lektor: 

Mile Prpa 

Fotografije: 

fra Stjepan Matić, Berislav Lilić, Rosa Petković Vulić, Joško Topić, Ferdo Topić, 

Milan Ramljak, Marinko Šindilj, Mladen Šiklić, dr. Aljoša - Mate Todorović i drugi 

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara 

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: 

LIST ŽUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić 

grafička priprema: 

Silvio Družeić 

tisak: 

JAFRA – PRINT d.o.o. 

naklada: 

1650 primjeraka 

splitska Banka d.d. podružniCa drniš 

devizna knjižica 2297 – 00410 – 9 

list se održava dragovoljnim prilozima vjernika; te je 

osloBoĐen plaćanja poreza


uvodnik 

sadržaj 

Uvodnik ........................................................................................................................1 

CrtiCe iz povijesti 

Siverski povijesni mozaik ............................................................................................2 

pisani prilozi župnom listu 

Hrvatski „pohod“ na Rim ............................................................................................6 

Prva sveta pričest 31. svibnja 2009. ...........................................................................8 

Blagoslov Gospina kipa ............................................................................................15 

Siveriću u pohode ......................................................................................................20 

Hodočašće u Drvar ....................................................................................................24 

Blagdan sv. Ane u Kosovu ........................................................................................31 

Svetište sv. Ive u Podmilačju .....................................................................................32 

Sveti Bono zaštitnik Vukovara i Podunavlja .............................................................35 

Hrvatsko vojno hodočašće u Lurd od 12. 05. do 19. 05. 2009. ..............................37 

Meštrović ....................................................................................................................44 

Mučenik s Dakse ........................................................................................................48 

Kronika izgradnje crkve sv. Marije u biskupiji kraj Knina .......................................53 

In hoc signo vinces! ...................................................................................................58 

Idi i obnovi moju Hrvatsku ........................................................................................59 

Kriza je došla k nama ................................................................................................62 

Dan orhideja ...............................................................................................................64 

Sakralni prostor posvećen dobrom ocu fra Anti Antiću .........................................67 

Moje djetinjstvo sa stricem ........................................................................................74 

Nevjerojatno, ali istinito… ..........................................................................................76 

127


Ne propustite…„modra munja“ na otpadu ..............................................................78 

Embrio na ultrazvuku(unuku Karlu) ........................................................................79 

Franjo ..........................................................................................................................80 

mladež i mladi 

Školska priredba povodom obilježavanja Dana kruha u Pš Siverić .......................82 

Kosci na Suhopolju u Siveriću ..................................................................................84 


Iz župskog ljetopisa ....................................................................................................87 

iz naše škrinje 

Žetalice .....................................................................................................................103 

vjerski podlistak 

Tragom dalekih milenija ..........................................................................................105 

Pater Petar Perica .....................................................................................................108 

Sedam riječi sv. Terezije Avilske .............................................................................109 

Hrvatski prostori tragom dalekih milenija ............................................................. 114 


Pisma prijatelja lista ................................................................................................. 116 

dodatak listu 

Naši pokojnici........................................................................................................... 119 

Prijatelji lista siverić ..................................................................................................122 

Za potrebe župe .......................................................................................................124 

Za potrebe prilikom stavljanja pločica od ulaza u groblje do crkve Svetog Petra . 124 

Darovatelji za barjak svetog Franje ........................................................................124 

Goru ognji. ................................................................................................................125 

128

Zahvaljujem svima koji su nazočili blagoslovu 

sakralno-duhovnog prostora sluge 

Božjeg o. Ante Antića. 

Veliko hvala o. Vladimiru Tadiću koji 

je blagoslovio sakralni prostor. Hvala fratrima 

koji su nazočili blagoslovu, a to su: 

fra Milan Ujević, fra Damir Čikara, fra Frane 

Samodol. Hvala fra Stjepanu Matiću i njegovim 

suradnicima Ivi Šikliću (Pivi) i Ferdi 

Topiću. Hvala mojoj obitelji te gospodinu 

Davoru Sediću. 

zaHvala 

Zahvaljujem se svemogućem Bogu, 

što je preko njegove svetosti o. Ante Antića 

mene grješnika obratio da ovo izvedem i 

tako dam svoj doprinos na Božju slavu i 

slavu svetog Frane i Crkve kojoj je pripadao 

i služio do svetosti o. Ante Antić. 

Hvala Ti, o. Ante! Lijepo si me vodio u 

mojim radovima te doveo do kraja! 

Mile Todorović 

zadnja strana korice: 21. 05. 2009. msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, 

svečano je blagoslovio novi mramorni kip Čudotvorne Gospe Sinjske

Siverić - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?