Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice

V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
Dalje se navodi u Vrbici crkva sv. Marije (S. Mariae de Bolet), s matrikulom
koja datira od 11. travnja 1447., i aktima iz 1654. No, drugi rukopis
je mnogo sistematičniji (prilog br. 2.) i donosi cijeli niz zanimljivih podataka
o sakralnoj baštini dva naselja. Izvor opisuje Vrbicu kao priobalno
naselje između Rijeke i Zatona, te da je dobila naziv po vrbi. Na obali
se nalazio ljetnikovac od čijeg kamena je vlastelin Frano Marija Damjanov
Bobaljević (1702.-1771.), 8 posljednji svoje casate, sagradio prostranu
kuću, smještenu kraj župne crkve sv. Stjepana u Zatonu. Kao glavna crkva
u naselju navodi se crkva „S. Maria di Varbizza“, koja je imala potrijemak
i dvije manje oltarne menze. 9 Potrijemak na crkvi postojao je do sedamdesetih
godina XX. st., kada je uklonjen. Svojim oblikom ovaj potrijemak je
pokrivao manje bratovštinsko groblje nalikujući sličnom u crkvi sv. Vida u
Koritima na otoku Mljetu. Posebno dragocjenost tog izvora je činjenica što
opisuje kultnu sliku Gospe od Vrbice, naslikanu na drvu s pozlatom, koja je
tada još bila zatvorena s vratašcima, ustvari tvoreći triptih s likom sv. Ivana
Krstitelja i sv. Petra, predmnijevajući kako je stigla iz Italije, gdje su se u
XII. st. nastajale slične umjetnine. Tada brojni srebrni zavjeti svjedočili su
kako je kultni prikaz Gospe bio štovan od pomoraca. Srebrni zavjeti očito
su stradali u rusko-crnogorskoj pohari, kada po svemu sudeći, stradavaju i
bočna krila triptiha. O pomorskom svetištu i danas svjedoče više sačuvanih
ex vota pomoraca, a do sedamdesetih godina XX. st. u crkvi se čuvala i
zavjetna slika jedrenjaka.
Kultna slika Gospe od Vrbice zahtjeva posebnu pažnju, jer ona čuva
bitnu sastavnicu likovnog opusa najznačajnijeg umjetnika rane renesanse
na istočnoj obali Jadrana. Još je povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin
lamentirao nad djelom Lovra Marinova Dobričevića, i tada je ustvrdio
kako je u povijesti umjetnosti zakazala i deduktivna i induktivna metoda. 10
Hrvatska povijest umjetnosti zakasnila je u prepoznavanju njegova opusa
i likovne dimenzije. Da je struka na vrijeme reagirala, hrvatska povijest
umjetnosti imala bi posve drukčiji odnos prema ključnoj osobi nacionalne
rane renesanse. Struka je zakazala prije svega u sustavnoj obradi terena i
izradi teritorijalnog kataloga umjetnina. Tek kad imamo cjeloviti pregled
8. STJEPAN ČOSIĆ, NENAD VEKARIĆ, Dubrovačka vlastela između roda i države:
salamankezi i sorbonezi, Zagreb/Dubrovnik 2005, 132.
9. U vizitaciji dubrovačkog nadbiskupa Petra de Torresa iz 1670. spominje se crkva
Male Gospe u Vrbici (vidi: ANTE DRAČEVAC, Vizitacija dubrovačkog nadbiskupa Petra
de Torresa župa Dubrovačkog primorja i otoka 1670. i 1671. godine, Zbornik Dubrovačkog
primorja i otoka IV, Dubrovnik 1993, 80.)
10. GRGO GAMULIN, Položaj Lovre Dobričevića u slikarstvu Venecije i Dubrovnika,
Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zagreb 1991, 167-177.
865