Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
864 Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43 temelju poznavanja, danas nedostupnih, odnosno uništenih arhivskih izvora u rusko-crnogorskoj pohari u ljeto 1806. godine. 3 Nekako, dubrovačka Astareja ostala je izvan većeg interesa istraživača, kao i njena sakralna baština. Povjesničar Josip Lučić u svojoj knjizi Prošlost Dubrovačke Astareje, tiskane u Dubrovniku 1970., obradio je historijat i njene granice poslije višegodišnjeg bavljenja tom temom, 4 kojom se bavila i Ana Kaznačić Hrdalo. 5 Ante Marinović 2005. objavio je Libro Negro del Astarea, nakon gotovo pola stoljeća proučavanja. 6 Dva manja naselja, Lozica i Vrbica sa svojim srednjovjekovnim spomenicima, bivaju gotovo uvijek preskočena ili samo sumarno spomenuta. U prvom ulomku rukopisa (prilog br. 1.), donosi se ulomak statuta Bratovštine sv. Spasa iz Lozice, nastao 1432., iz vremena nadbiskupa Antuna iz Reata u Umbriji. Tu stoji kako je ovaj akt zapisan na stražnjem djelu statuta Bratovštine S. Michaelis de Arboribus na Lapadu. Istu vijest potvrđuje i povjesničar Kosta Vojnović. 7 U statutu/matrikuli sv. Mihajla na Lapadu nalazila se potvrda izdana župniku crkvene župe Zaton, iz 1610., o služenju mise na dan sv. Spasa u Lozici. Jednobrodna crkva sv. Spasa iznad Lozice, vidljiva je i danas na hrbatu brežuljka iznad prilaznog puta mosta Franje Tuđmana. Radi se o jednobrodnoj romaničko-gotičkoj crkvi s polukružnom apsidom, bez krova, ali sa sačuvanim zidovima. 3. Tako se u popisu štete od 9. rujna 1806., koju su počinili Rusi i Crnogorci, navode popljačkane crkve u Vrbici i Buletu (vidi: MATO KAPOVIĆ, Dubrovačko primorje i rusko-crnogorske akcije 1806. godine, Primorski zbornik IV, Dubrovnik 1993, 33.); VESNA ČUČIĆ, Posljednja kriza Dubrovačke Republike, Zagreb/Dubrovnik 2003, 223. 4. JOSIP LUČIĆ, Dubrovačka Astareja (granice i područje do 1366), Beritićev zbornik, Dubrovnik 1960, 49-55; ISTI, Historijska topografi ja Dubrovačke Astareje (do god. 1366.), Anali Historijskog instituta u Dubrovniku VIII/IX, Dubrovnik 1962, 275-299; ISTI, Grane privrede u Dubrovačkoj Astareji – do u polovinu XIV. st., Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku X-XI, Dubrovnik 1966, 135-164. 5. ANA KAZNAČIĆ HRDALO, Dioba i ubikacija dijelova Slanskog primorja u doba pripojenja Dubrovniku godine 1399., Anali za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku XVII, Dubrovnik 1979, 17-47. 6. ANTE MARINOVIĆ, Libro negro del’Astarea – Un registre cadastral-foncier de Dubrovnik (fi n XIVe-deb-XVe s.), Mélanges offerts par ses confrères étrangers à Charles Braibant, Bruxelles 1959, 273-288; ISTI, Déveleoppement des regstres cadastraux-fonciers dans la République de Dubrovnik médiéval, Actes du premier Congrès international des études balkaniques et sud-est européennes III, Sofi ja 1969, 369-376; ISTI, I pubblici registri fondiari nella Repubblica di Dubrovnik nel Medio evo, Studi Veneziani 15, Venecija 1973, 135-176; ISTI, Libro Negro del Astarea, Monumenta historica Ragusina V, Zagreb/Dubrovnik 2005, 1-205. 7. KOSTA VOJNOVIĆ, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici dubrovačkoj I, Monumenta historico-juridica VII, JAZU, Zagreb 1899, 5, 15.
V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice Dalje se navodi u Vrbici crkva sv. Marije (S. Mariae de Bolet), s matrikulom koja datira od 11. travnja 1447., i aktima iz 1654. No, drugi rukopis je mnogo sistematičniji (prilog br. 2.) i donosi cijeli niz zanimljivih podataka o sakralnoj baštini dva naselja. Izvor opisuje Vrbicu kao priobalno naselje između Rijeke i Zatona, te da je dobila naziv po vrbi. Na obali se nalazio ljetnikovac od čijeg kamena je vlastelin Frano Marija Damjanov Bobaljević (1702.-1771.), 8 posljednji svoje casate, sagradio prostranu kuću, smještenu kraj župne crkve sv. Stjepana u Zatonu. Kao glavna crkva u naselju navodi se crkva „S. Maria di Varbizza“, koja je imala potrijemak i dvije manje oltarne menze. 9 Potrijemak na crkvi postojao je do sedamdesetih godina XX. st., kada je uklonjen. Svojim oblikom ovaj potrijemak je pokrivao manje bratovštinsko groblje nalikujući sličnom u crkvi sv. Vida u Koritima na otoku Mljetu. Posebno dragocjenost tog izvora je činjenica što opisuje kultnu sliku Gospe od Vrbice, naslikanu na drvu s pozlatom, koja je tada još bila zatvorena s vratašcima, ustvari tvoreći triptih s likom sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra, predmnijevajući kako je stigla iz Italije, gdje su se u XII. st. nastajale slične umjetnine. Tada brojni srebrni zavjeti svjedočili su kako je kultni prikaz Gospe bio štovan od pomoraca. Srebrni zavjeti očito su stradali u rusko-crnogorskoj pohari, kada po svemu sudeći, stradavaju i bočna krila triptiha. O pomorskom svetištu i danas svjedoče više sačuvanih ex vota pomoraca, a do sedamdesetih godina XX. st. u crkvi se čuvala i zavjetna slika jedrenjaka. Kultna slika Gospe od Vrbice zahtjeva posebnu pažnju, jer ona čuva bitnu sastavnicu likovnog opusa najznačajnijeg umjetnika rane renesanse na istočnoj obali Jadrana. Još je povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin lamentirao nad djelom Lovra Marinova Dobričevića, i tada je ustvrdio kako je u povijesti umjetnosti zakazala i deduktivna i induktivna metoda. 10 Hrvatska povijest umjetnosti zakasnila je u prepoznavanju njegova opusa i likovne dimenzije. Da je struka na vrijeme reagirala, hrvatska povijest umjetnosti imala bi posve drukčiji odnos prema ključnoj osobi nacionalne rane renesanse. Struka je zakazala prije svega u sustavnoj obradi terena i izradi teritorijalnog kataloga umjetnina. Tek kad imamo cjeloviti pregled 8. STJEPAN ČOSIĆ, NENAD VEKARIĆ, Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi, Zagreb/Dubrovnik 2005, 132. 9. U vizitaciji dubrovačkog nadbiskupa Petra de Torresa iz 1670. spominje se crkva Male Gospe u Vrbici (vidi: ANTE DRAČEVAC, Vizitacija dubrovačkog nadbiskupa Petra de Torresa župa Dubrovačkog primorja i otoka 1670. i 1671. godine, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IV, Dubrovnik 1993, 80.) 10. GRGO GAMULIN, Položaj Lovre Dobričevića u slikarstvu Venecije i Dubrovnika, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zagreb 1991, 167-177. 865
- Page 1: PRILOZI POZNAVANJU SAKRALNE BAŠTIN
- Page 5 and 6: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 7 and 8: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 9 and 10: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 11 and 12: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 13 and 14: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 15 and 16: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 17 and 18: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 19 and 20: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 21 and 22: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 23 and 24: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 25 and 26: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
864<br />
Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43<br />
temelju poznavanja, danas nedostupnih, odnosno uništenih arhivskih izvora<br />
u rusko-crnogorskoj pohari u ljeto 1806. godine. 3 Nekako, dubrovačka<br />
Astareja ostala je izvan većeg interesa istraživača, kao i njena sakralna baština.<br />
Povjesničar Josip Lučić u svojoj knjizi Prošlost Dubrovačke Astareje,<br />
tiskane u Dubrovniku 1970., obradio je historijat i njene granice poslije<br />
višegodišnjeg bavljenja tom temom, 4 kojom se bavila i Ana Kaznačić Hrdalo.<br />
5 Ante Marinović 2005. objavio je Libro Negro del Astarea, nakon<br />
gotovo pola stoljeća proučavanja. 6 Dva manja naselja, Lozica i Vrbica sa<br />
svojim srednjovjekovnim spomenicima, bivaju gotovo uvijek preskočena<br />
ili samo sumarno spomenuta.<br />
U prvom ulomku rukopisa (prilog br. 1.), donosi se ulomak statuta Bratovštine<br />
sv. Spasa iz <strong>Lozice</strong>, nastao 1432., iz vremena nadbiskupa Antuna<br />
iz Reata u Umbriji. Tu stoji kako je ovaj akt zapisan na stražnjem djelu statuta<br />
Bratovštine S. Michaelis de Arboribus na Lapadu. Istu vijest potvrđuje<br />
i povjesničar Kosta Vojnović. 7 U statutu/matrikuli sv. Mihajla na Lapadu<br />
nalazila se potvrda izdana župniku crkvene župe Zaton, iz 1610., o služenju<br />
mise na dan sv. Spasa u Lozici. Jednobrodna crkva sv. Spasa iznad <strong>Lozice</strong>,<br />
vidljiva je i danas na hrbatu brežuljka iznad prilaznog puta mosta Franje<br />
Tuđmana. Radi se o jednobrodnoj romaničko-gotičkoj crkvi s polukružnom<br />
apsidom, bez krova, ali sa sačuvanim zidovima.<br />
3. Tako se u popisu štete od 9. rujna 1806., koju su počinili Rusi i Crnogorci, navode<br />
popljačkane crkve u Vrbici i Buletu (vidi: MATO KAPOVIĆ, Dubrovačko primorje i rusko-crnogorske<br />
akcije 1806. godine, Primorski zbornik IV, Dubrovnik 1993, 33.); VESNA<br />
ČUČIĆ, Posljednja kriza Dubrovačke Republike, Zagreb/Dubrovnik 2003, 223.<br />
4. JOSIP LUČIĆ, Dubrovačka Astareja (granice i područje do 1366), Beritićev zbornik,<br />
Dubrovnik 1960, 49-55; ISTI, Historijska topografi ja Dubrovačke Astareje (do god.<br />
1366.), Anali Historijskog instituta u Dubrovniku VIII/IX, Dubrovnik 1962, 275-299;<br />
ISTI, Grane privrede u Dubrovačkoj Astareji – do u polovinu XIV. st., Anali Historijskog<br />
instituta JAZU u Dubrovniku X-XI, Dubrovnik 1966, 135-164.<br />
5. ANA KAZNAČIĆ HRDALO, Dioba i ubikacija dijelova Slanskog primorja u doba<br />
pripojenja Dubrovniku godine 1399., Anali za povijesne znanosti istraživačkog centra<br />
JAZU u Dubrovniku XVII, Dubrovnik 1979, 17-47.<br />
6. ANTE MARINOVIĆ, Libro negro del’Astarea – Un registre cadastral-foncier de<br />
Dubrovnik (fi n XIVe-deb-XVe s.), Mélanges offerts par ses confrères étrangers à Charles<br />
Braibant, Bruxelles 1959, 273-288; ISTI, Déveleoppement des regstres cadastraux-fonciers<br />
dans la République de Dubrovnik médiéval, Actes du premier Congrès international<br />
des études balkaniques et sud-est européennes III, Sofi ja 1969, 369-376; ISTI, I pubblici<br />
registri fondiari nella Repubblica di Dubrovnik nel Medio evo, Studi Veneziani 15, Venecija<br />
1973, 135-176; ISTI, Libro Negro del Astarea, Monumenta historica Ragusina V,<br />
Zagreb/Dubrovnik 2005, 1-205.<br />
7. KOSTA VOJNOVIĆ, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici dubrovačkoj I,<br />
Monumenta historico-juridica VII, JAZU, Zagreb 1899, 5, 15.
Change language