Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
874 Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43 Početna stranica matrikule sv. Spasa iz Mokošice (foto V. B. Lupis) vaca. Marin Baenij stekao je imanje služeći Republiku kao veleposlanik u Španjolskoj. Zanimljiva je činjenica kako se svega nekoliko kilometara udaljena nalazi druga crkva sv. Spasa u Mokošici, koja ima i danas sačuvanu matrikulu Bratovštine sv. Spasa iz 1477. (prilog. 3.), a Bratovština sv. Spasa i danas postoji. Crkva je novijeg nastanka, a bila je posve obnovljena poslije rušenja u anglo-američkom bomardiranju u II. svjetskom ratu. Postavlja se pitanje o mogućnosti prebacivanja kulta iz crkve sv. Spasa iznad Rijeke dubrovačke u crkvu u Mokošici, ali odustali smo od te teze, pošto je sv. Spas iznad Lozice imao svoju matrikulu, a iz nepoznatih razloga je ta crkva iz ruku Bratovštine sv. Spasa utemeljene 1432. prešla u privatne ruke tijekom sljedećih stoljeća. Primamljiva teza o prebacivanju titulara iz crkve izložene gusarskim prepadima na lokalitet u Rijeci dubrovačkoj zbog postojanja dvaju matrikula mora biti ipak odbačena. U župnom uredu u Mokošici čuva se i danas matrikula Bratovštine sv. Spasa koju je 1899. objavio Kosta Vojnović. 29 Radi se kodeksu uvezanu u drvene korice obložene kožom, a sadrži dvanaest pergamentnih stranica pisanih gotičkom majuskulom. Na prvoj stranici matrikule je bogati fi tomorfni inicijal U, a u kombinaciji crvene i žute boje pisar je na sljedećim stranicama ukrasio kvalitetno ispisan tekst. Notar Bartolomeus de Sfondratis na trideset i petoj stranici upisao je i potvrdio svojim notarskim znakom ovjeru od 30. prosinca 1477., izdatu u Malom Vijeću matrikule Bratovštine sv. Spasa. Notar de Sfondratis zapisao je ovjeru na posljednjem listu, znajući kako će tijekom vremena biti potrebno dopisivati nove odredbe, dakle prvih deset stranica pisanih je lijepom majuskulnom goticom, a od desete do trideset i pet stranice nalaze se naknadni upisi pisani od raznih notara, a zadnji zapis datira iz 1882. 29. K. VOJNOVIĆ, o. c., 100-105.
V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice Popis bratima Bratovštine sv. Spasa u Mokošici (foto V. B. Lupis) Svakako, treba reći kako je obitelj Sfondratis, rodom iz Cremone, dala Dubrovniku veći broj kancelara i tajnika: Petra, Bartolomeja, Ivana i Jeronima. O značaju pravne institucije notarijata, zacjelo je u dubrovačkoj pravnoj praksi Dubrovnika XV. st. progovorio upravo slavni dubrovački bilježnik i tajnik Bartolomej de Sfondratis, magistar i „notarius imperiale auctoritate“, kakav mu je naslov podario car Fridrich III., odnosno notar čija se isprava u orginalu nalazi sačuvana u ovoj matrikuli. U LXX. kodeksu serije Diversa notarie u Državnom arhivu u Dubrovniku, o tome doslovce notar Bartolomej de Sfondratis veli: „ Budući da su za očuvanje onoga što se kao željeno među smrtnicima ugovori najpogodnije isprave osigurane vjerodostojnom ovlasti, domišljata je oštroumnost ljudske naravi – vodeći računa o nestalnosti smrtničkog pamćenja – kako ono što se učini među ugovorenim strankama ne bi podleglo slabostima zaborava, izumila službu notarijata, po kojoj se željeno treba utanačiti i dugovječno čuvati s pomoću javnog spisa. Zato neka znaju svi koji budu čitali ovu javnu ispravu da je plemeniti muž, gospodin Bartolomeo de Sfondratis iz Cremone, magistar, tajnik dubrovačke Vlade, cijenjeni podanik svetog (rimskog) carstva, na kojeg je po punini carske vlasti prenesena ovlast postavljanja notara i redovitih sudaca, kako se očito razabire iz povlastice koju je njemu za to dalo carsko vrhnovištvo otvorenim pismom presvijetlo- 875
- Page 1 and 2: PRILOZI POZNAVANJU SAKRALNE BAŠTIN
- Page 3 and 4: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 5 and 6: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 7 and 8: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 9 and 10: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 11: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 15 and 16: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 17 and 18: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 19 and 20: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 21 and 22: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 23 and 24: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
- Page 25 and 26: V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sak
874<br />
Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43<br />
Početna stranica matrikule sv. Spasa<br />
iz <strong>Mokošice</strong> (foto V. B. Lupis)<br />
vaca. Marin Baenij stekao je<br />
imanje služeći Republiku kao<br />
veleposlanik u Španjolskoj.<br />
Zanimljiva je činjenica kako<br />
se svega nekoliko kilometara<br />
udaljena nalazi druga crkva<br />
sv. Spasa u Mokošici, koja ima<br />
i danas sačuvanu matrikulu<br />
Bratovštine sv. Spasa iz 1477.<br />
(prilog. 3.), a Bratovština sv.<br />
Spasa i danas postoji. Crkva je<br />
novijeg nastanka, a bila je posve<br />
obnovljena poslije rušenja<br />
u anglo-američkom bomardiranju<br />
u II. svjetskom ratu. Postavlja<br />
se pitanje o mogućnosti<br />
prebacivanja kulta iz crkve sv.<br />
Spasa iznad Rijeke dubrovačke<br />
u crkvu u Mokošici, ali odustali<br />
smo od te teze, pošto je sv.<br />
Spas iznad <strong>Lozice</strong> imao svoju<br />
matrikulu, a iz nepoznatih razloga je ta crkva iz ruku Bratovštine sv. Spasa<br />
utemeljene 1432. prešla u privatne ruke tijekom sljedećih stoljeća. Primamljiva<br />
teza o prebacivanju titulara iz crkve izložene gusarskim prepadima na<br />
lokalitet u Rijeci dubrovačkoj zbog postojanja dvaju matrikula mora biti<br />
ipak odbačena. U župnom uredu u Mokošici čuva se i danas matrikula Bratovštine<br />
sv. Spasa koju je 1899. objavio Kosta Vojnović. 29 Radi se kodeksu<br />
uvezanu u drvene korice obložene kožom, a sadrži dvanaest pergamentnih<br />
stranica pisanih gotičkom majuskulom. Na prvoj stranici matrikule je bogati<br />
fi tomorfni inicijal U, a u kombinaciji crvene i žute boje pisar je na sljedećim<br />
stranicama ukrasio kvalitetno ispisan tekst. Notar Bartolomeus de<br />
Sfondratis na trideset i petoj stranici upisao je i potvrdio svojim notarskim<br />
znakom ovjeru od 30. prosinca 1477., izdatu u Malom Vijeću matrikule<br />
Bratovštine sv. Spasa. Notar de Sfondratis zapisao je ovjeru na posljednjem<br />
listu, znajući kako će tijekom vremena biti potrebno dopisivati nove odredbe,<br />
dakle prvih deset stranica pisanih je lijepom majuskulnom goticom, a<br />
od desete do trideset i pet stranice nalaze se naknadni upisi pisani od raznih<br />
notara, a zadnji zapis datira iz 1882.<br />
29. K. VOJNOVIĆ, o. c., 100-105.
Change language