Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice

V. B. Lupis, Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice
Šipanu, i predpostavio kako je imanje bilo prije u rukama te stare dubrovačke,
tada izumrle obitelji.
U susjednom selu Lozici, gdje su tada bile vidljive ruševine kuća, bila
je nastanjena kuća Marina Baenija, a pod upravom je župnika u Zatonu.
Glavna crkva u mjestu je crkva Navještenja ili zvana u dubrovačkom kraju
Gospa Nuncijata ili Luncijata, koja je imala tada jedan oltar s oštećenom
menzom i tada palom gredom, na kojoj se po starom običaju nalazilo raspelo
i viseće svjetiljke, a takva greda je još tada postojala u crkvi Gospe od
Vrbice. Iznad portala nalazio se Kristov monogram (IHS), a bočno je tekao
natpis pisan kapitalom: AVE MARIA GRATIA PLENA. Oltarnu palu Gospe
Nuncijate Marin Baeni je prenio u župnu crkvu sv. Stjepana u Zatonu,
kao i onu iz crkve sv. Spasa. U župnoj crkvi u Zatonu danas se, na primjer,
nalazi sačuvan oltar sv. Stjepana iz franjevačkog samostana sv. Sabina na
Daksi, iz kojeg potječe i kip sv. Antuna Padovanskog. 26
Navještenje je iznimno rašireni titular zavjetnog karaktera dubrovačkog
kraja, jer je radosna vijest – ozdravljenje koje je čovjek tog vremena
iščekivao uistinu bila nada, tako da je tijekom XV. i XVI. st. rastao broj
kapela i crkava Gospe N/Luncijate diljem dubrovačkog kraja, kao specifi čni
fenomen u kršćanskoj jadranskoj ekumeni. Taj kult je očito vrlo starog
podrijetla i povezuje se s još bizantskim ikonografskim prikazom Navještenja
s likom Gospe tipa “Muro di difesa”, ruku podignutih dlanova, kao da
svojim pokretom brani od zla. Tako su dvije kapele istog titulara štitile ulaz
s Ploča u Grad, a na zapadnom prilazu nalazimo ih udvoje na Lozici i na
brdu N/Luncijata/Navještenje iznad Gruža. Tako je titular Navještenja kao
zavjet protiv kužnih i inih bolesti bio raširen pred ulazom u naselja ili iznad
naselja, kako bi ih svojim “zidom obrane” štitio od bolesti. 27
U Lozici se nalazila crkva sv. Roka, također u lošem stanju, nedaleko
imanja koje je u XVI. st. bilo u vlasnosti Miha Nikolina Pucića, potom
Marina Petrova Radalja, zatim Marka Nikolina Novakovića i naposljetku
braće Bettera (Ivana Dominika, Bara i Antuna), čiji otac Petar se doselio iz
Bergama u Dubrovnik. Njihova sestra Paula bila je majka glasovitog Ruđera
Boškovića. Kuća je stradala u velikoj trešnji 1667. 28
Treća crkva u Lozici, koju spominje povijesni izvor, je bila već spomenuta
u prvom izvoru – crkva sv. Spasa. Kraj te crkve nalazila se kuća
u vlasništvu Marina Baenija i još jedna u vlasništvu dubrovačkih isuso-
26. JOSIP SOPTA, Daksa povijest franjevačkog samostana, Dubrovnik 1998, 49, 79.
27. V. B. LUPIS, O srebrnoj pali i srebrnom reljefu sv. Vlaha, Peristil 51, Zagreb
2008, 127.
28. MILJENKO FORETIĆ, Bettera Baro (Beterić), Hrvatski biografski leksikon 1,
Zagreb 1983, 728.
873